02013R0575 — HR — 01.01.2026 — 020.001
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
|
►M9 UREDBA (EU) br. 575/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 ◄ ( L 176 27.6.2013, 1) |
Koju je izmijenila:
Koju je ispravio:
UREDBA (EU) br. 575/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 26. lipnja 2013.
o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012
(Tekst značajan za EGP)
DIO PRVI
OPĆE ODREDBE
GLAVA I.
PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE
Članak 1.
Područje primjene
Ovom Uredbom utvrđuju se jedinstvena pravila o općim bonitetnim zahtjevima koje institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi koji podliježu nadzoru u skladu s Direktivom 2013/36/EU ispunjavaju u odnosu na sljedeće stavke:
kapitalni zahtjevi koji se odnose na potpuno mjerive, jedinstvene i standardizirane elemente kreditnog rizika, tržišnog rizika, operativnog rizika, rizika namire i financijske poluge;
zahtjevi za ograničavanje velikih izloženosti;
likvidnosni zahtjevi koji se odnose na potpuno mjerive, jedinstvene i standardizirane elemente likvidnosnog rizika;
zahtjevi za izvješćivanje u vezi s točkama (a), (b) i (c);
zahtjevi za javnu objavu.
Ovom Uredbom utvrđuju se jedinstvena pravila o zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze koje ispunjavaju sanacijski subjekti koji su globalne sistemski važne institucije (GSV institucije) ili su dio GSV institucija i značajno društvo kći GSV institucija izvan EU-a.
Ovom Uredbom ne uređuju se zahtjevi za objavu za nadležna tijela u području bonitetne regulative i nadzora institucija utvrđeni u Direktivi 2013/36/EU.
Članak 2.
Ovlasti nadzora
Članak 3.
Primjena strožih zahtjeva od strane institucija
Ova Uredba ne sprečava institucije da imaju regulatorni kapital i njegove sastavne dijelove koji nadilaze zahtjeve navedene u Uredbi odnosno provode mjere koje su strože od navedenih u Uredbi.
Članak 4.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
„kreditna institucija” znači društvo čija je djelatnost bilo što od sljedećeg:
primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti te odobravanje kredita, za vlastiti račun;
obavljanje bilo koje od aktivnosti iz odjeljka A točaka 3. i 6. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 6 ) ako se primjenjuje jedno od sljedećeg, ali društvo nije trgovac robom i emisijskim jedinicama, subjekt za zajednička ulaganja, društvo za osiguranje ili investicijsko društvo od kojeg je izuzeto odobrenje za rad kao kreditna institucija u skladu s člankom 8.a Direktive 2013/36/EU:
ukupna vrijednost konsolidirane imovine društva s poslovnim nastanom u Uniji, uključujući sve njegove podružnice i društva kćeri s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, iznosi ili premašuje 30 milijardi EUR;
ukupna vrijednost imovine društva s poslovnim nastanom u Uniji, uključujući sve njegove podružnice i društva kćeri s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, manja je od 30 milijardi EUR, a društvo je dio grupe u kojoj ukupna vrijednost konsolidirane imovine svih društava u toj grupi s poslovnim nastanom u Uniji, uključujući sve njihove podružnice i društva kćeri s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, koja pojedinačno imaju ukupnu imovinu manju od 30 milijardi EUR i koja obavljaju bilo koju od aktivnosti navedenih u odjeljku A točkama 3. i 6. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU iznosi ili premašuje 30 milijardi EUR;
ukupna vrijednost imovine društva s poslovnim nastanom u Uniji, uključujući sve njegove podružnice i društva kćeri s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, manja je od 30 milijardi EUR, a društvo je dio grupe u kojoj ukupna vrijednost konsolidirane imovine svih društava u grupi koja obavljaju bilo koju od aktivnosti navedenih u odjeljku A točkama 3. i 6. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU iznosi ili premašuje 30 milijardi EUR, ako konsolidirajuće nadzorno tijelo uz savjetovanje s kolegijem nadzornih tijela tako odluči kako bi odgovorilo na potencijalne rizike zaobilaženja pravila ili potencijalne rizike za financijsku stabilnost Unije;
za potrebe točke (b) podtočaka ii. i iii., ako je društvo dio grupe iz treće zemlje, ukupna imovina svake podružnice grupe iz treće zemlje koja je dobila odobrenje za rad u Uniji uključena je u kombiniranu ukupnu vrijednost imovine svih društava u grupi;
„investicijsko društvo” znači investicijsko društvo kako je definirano člankom 4. stavkom 1. točkom 1. Direktive 2014/65/EU, koje je dobilo odobrenje za rad na temelju te direktive, isključujući kreditne institucije;
„institucija” znači kreditna institucija koja je dobila odobrenje za rad na temelju članka 8. Direktive 2013/36/EU ili društvo iz njezina članka 8.a stavka 3.;
▼M9 —————
„društvo za osiguranje” znači društvo za osiguranje definirano člankom 13. točkom (1) Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) ( 7 );
„društvo za reosiguranje” znači društvo za reosiguranje definirano člankom 13. točkom (4) Direktive 2009/138/EZ;
„subjekt javnog sektora” znači neprofitno administrativno tijelo odgovorno središnjoj državi, područnoj (regionalnoj) ili lokalnoj samoupravi ili tijelima koja imaju iste ovlasti kao područna (regionalna) ili lokalna samouprava, ili neprofitno društvo koje je u vlasništvu ili koje su osnovale i financiraju središnja država ili područna (regionalna) ili lokalna samouprava, i za koje vrijedi izričito jamstvo i može uključivati zakonski regulirana samoupravna tijela koja su pod javnim nadzorom;
„upravljačko tijelo” znači upravljačko tijelo definirano člankom 3. stavkom 1. točkom (7) Direktive 2013/36/EU;
„više rukovodstvo” znači više rukovodstvo definirano člankom 3. stavkom 1. točkom (9) Direktive 2013/36/EU;
„sistemski rizik” znači sistemski rizik definiran člankom 3. stavkom 1. točkom (10) Direktive 2013/36/EU;
▼M17 —————
„inicijator” znači inicijator kako je definiran u članku 2. točki 3. Uredbe (EU) 2017/2402 ( 10 );
„sponzor” znači sponzor kako je definiran u članku 2. točki 5. Uredbe (EU) 2017/2402;
„izvorni zajmodavac” znači izvorni zajmodavac kako je definiran u članku 2. točki 20. Uredbe (EU) 2017/2402;
„matično društvo” znači društvo koje, u smislu točke 37., kontrolira jedno ili više društava;
„društvo kći” znači društvo koje je, u smislu točke 37., pod kontrolom drugog društva; društva kćeri društava kćeri također se smatraju društvima kćerima društva koje je njihovo izvorno matično društvo;
„podružnica” znači mjesto poslovanja koje predstavlja pravno ovisni dio institucije, te koje izravno obavlja sve ili neke poslove koji su dio djelatnosti institucija;
„društvo za pomoćne usluge” znači društvo čija se glavna djelatnost, neovisno o tome obavlja li je za potrebe društava unutar grupe ili klijenata izvan grupe, sastoji od sljedećeg:
izravnog produžetka bankarskih usluga;
operativnog leasinga, vlasništva nad nekretninama ili upravljanja njima, pružanja usluga obrade podataka ili svih drugih djelatnosti ako se radi o pomoćnim bankarskim djelatnostima;
svake druge djelatnosti koju EBA smatra sličnom djelatnostima iz podtočaka (a) i (b);
„društvo za upravljanje imovinom” znači društvo za upravljanje imovinom definirano člankom 2. točkom (5) Direktive 2002/87/EZ ili upravitelj alternativnog investicijskog fonda definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2011/61/EU, uključujući, osim ako je drukčije određeno, subjekte iz trećih zemalja koji obavljaju slične djelatnosti i koji podliježu propisima treće zemlje koja primjenjuje nadzorne i regulatorne zahtjeve koji su barem istovjetni onima koji se primjenjuju u Uniji;
„financijski holding” znači društvo koje ispunjava sve sljedeće uvjete:
financijska je institucija;
nije mješoviti financijski holding;
ima najmanje jedno društvo kćer koje je institucija;
više od 50 % bilo kojeg od sljedećih pokazatelja može se trajno pripisati društvima kćerima koja su institucije ili financijske institucije i poslovima koje samo društvo obavlja, a koji se ne odnose na stjecanje udjela ili vlasništvo udjela u društvima kćerima kada su ti poslovi iste naravi kao i poslovi koje obavljaju institucije ili financijske institucije:
kapital društva na temelju njegova konsolidiranog položaja;
imovina društva na temelju njegova konsolidiranog položaja;
prihodi društva na temelju njegova konsolidiranog položaja;
zaposlenici društva na temelju njegova konsolidiranog položaja;
drugi pokazatelji koje nadležno tijelo smatra relevantnima.
Nadležno tijelo može odlučiti da se subjekt ne smatra financijskim holdingom čak i ako je ispunjen jedan od pokazatelja iz prvog stavka točaka od i. do iv. ako nadležno tijelo smatra da relevantni pokazatelj ne pruža pošten i istinit prikaz glavnih djelatnosti i rizika grupe. Prije donošenja takve odluke nadležno tijelo savjetuje se s EBA-om i dostavlja potkrijepljeno i detaljno kvalitativno i kvantitativno obrazloženje. Nadležno tijelo uzima u obzir mišljenje EBA-e, a ako odluči od njega odstupiti, u roku od tri mjeseca od datuma primitka tog mišljenja EBA-i navodi razloge za odstupanje od relevantnog mišljenja;
„investicijski holding” znači investicijski holding kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 23. Uredbe (EU) 2019/2033;
„mješoviti financijski holding” znači mješoviti financijski holding definiran člankom 2. točkom (15) Direktive 2002/87/EZ;
„mješoviti holding” znači matično društvo, osim financijskog holdinga ili institucije ili mješovitog financijskog holdinga, čija društva kćeri obuhvaćaju barem jednu instituciju;
„društvo za osiguranje iz treće zemlje” znači društvo za osiguranje iz treće zemlje definirano člankom 13. točkom (3) Direktive 2009/138/EZ;
„društvo za reosiguranje iz treće zemlje” znači društvo za reosiguranje iz treće zemlje definirano člankom 13. točkom (6) Direktive 2009/138/EZ;
„priznato investicijsko društvo iz treće zemlje” znači društvo koje ispunjava sve sljedeće uvjete:
društvo koje bi, da ima poslovni nastan u Uniji, bilo obuhvaćeno definicijom investicijskog društva;
društvo koje ima odobrenje za rad u trećoj zemlji;
društvo koje podliježe bonitetnim pravilima i ispunjava bonitetna pravila koja nadležna tijela smatraju barem jednako strogima kao što su ona koja propisuje ova Uredba ili Direktiva 2013/36/EU;
„financijska institucija” znači društvo koje ispunjava oba sljedeća uvjeta:
nije institucija, čisti industrijski holding, sekuritizacijski subjekt posebne namjene, osigurateljni holding kako je definiran u članku 212. stavku 1. točki (f) Direktive 2009/138/EZ ili mješoviti osigurateljni holding kako je definiran u članku 212. stavku 1. točki (g) te direktive, osim ako mješoviti osigurateljni holding ima instituciju koja je društvo kći;
zadovoljava jedan ili više sljedećih uvjeta:
glavna djelatnost društva jest stjecanje udjela ili vlasništvo udjela ili obavljanje jedne ili više djelatnosti iz točaka od 2. do 12. i točaka 15., 16. i 17. Priloga I. Direktivi 2013/36/EU ili pružanje jedne ili više usluga ili obavljanje jedne ili više aktivnosti iz odjeljka A ili B Priloga I. Direktivi 2014/65/EU u vezi s financijskim instrumentima iz odjeljka C Priloga I. Direktivi 2014/65/EU;
društvo je investicijsko društvo, mješoviti financijski holding, investicijski holding, pružatelj platnih usluga prema kategorijama iz članka 1. stavka 1. točaka od (a) do (d) Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća ( 11 ), društvo za upravljanje imovinom ili društvo za pomoćne usluge;
„čisti industrijski holding” znači društvo koje ispunjava sve sljedeće uvjete:
njegova osnovna djelatnost jest stjecanje udjela ili vlasništvo udjela;
nije navedeno u točki 27. podtočki (a) ili točki 27. podtočkama od (d) do (l) ovog stavka i nije investicijsko društvo ili društvo za upravljanje imovinom ni pružatelj platnih usluga kako je kategoriziran u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkama od (a) do (d) Direktive (EU) 2015/2366;
nema sudjelujućih udjela u subjektu financijskog sektora;
„subjekt financijskog sektora” znači jedno od sljedećeg:
institucija;
financijska institucija;
▼M17 —————
društvo za osiguranje;
društvo za osiguranje iz treće zemlje;
društvo za reosiguranje;
društvo za reosiguranje iz treće zemlje;
osigurateljni holding definiran člankom 212. stavkom 1. točkom (f) Direktive 2009/138/EZ;
društvo isključeno iz područja primjene Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 4. te Direktive;
društvo iz treće zemlje čija je osnovna djelatnost usporediva s bilo kojim subjektom navedenim u točkama od (a) do (k);
„matična institucija u državi članici” znači institucija u državi članici koja kao društvo kći ima instituciju ili financijsku instituciju ili koja ima sudjelujući udio u instituciji ili financijskoj instituciji i koja sama po sebi nije društvo kći druge institucije koja ima odobrenje za rad u istoj državi članici niti financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga osnovanog u istoj državi članici;
„matična institucija iz EU-a” znači matična institucija u državi članici koja nije društvo kći neke druge institucije koja je odobrenje za rad dobila u bilo kojoj državi članici ili financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u bilo kojoj državi članici;
„matično investicijsko društvo u državi članici” znači matično društvo u državi članici koje je investicijsko društvo;
„matično investicijsko društvo unutar EU-a” znači matično društvo iz EU-a koje je investicijsko društvo;
„matična kreditna institucija u državi članici” znači matična institucija u državi članici koja je kreditna institucija;
„matična kreditna institucija unutar EU-a” znači matična institucija iz EU-a koja je kreditna institucija;
„matični financijski holding u državi članici” znači financijski holding koji sam nije društvo kći institucije koja je odobrenje za rad dobila u istoj državi članici ili financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u istoj državi članici;
„matični financijski holding iz EU-a” znači matični financijski holding u državi članici koji nije društvo kći institucije koja je odobrenje za rad dobila u bilo kojoj državi članici ili drugog financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u bilo kojoj državi članici;
„matični mješoviti financijski holding u državi članici” znači mješoviti financijski holding koji sam nije društvo kći institucije koja je odobrenje za rad dobila u istoj državi članici ili financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u toj istoj državi članici;
„matični mješoviti financijski holding iz EU-a” znači matični mješoviti financijski holding u državi članici koji nije društvo kći institucije koja je odobrenje za rad dobila u bilo kojoj državi članici ili drugog financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u bilo kojoj državi članici;
„središnja druga ugovorna strana” znači središnja druga ugovorna strana definirana člankom 2. točkom (1) Uredbe (EU) br. 648/2012;
„sudjelujući udio” znači sudjelujući udjel kako je definiran u članku 2. točki 2. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 12 ) ili izravno ili neizravno vlasništvo nad 20 % ili više glasačkih prava ili kapitala nekog društva;
„kvalificirani udio” znači izravno ili neizravno ulaganje u društvo koje predstavlja 10 % ili više kapitala ili glasačkih prava ili koje omogućava ostvarivanje značajnog utjecaja na upravljanje tim društvom;
„kontrola” znači odnos između matičnog društva i društva kćeri, na način kako je opisano u članku 22. Direktive 2013/34/EU ili računovodstvenim standardima kojima institucija podliježe u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća ( 13 ) ili sličan odnos između bilo koje fizičke ili pravne osobe i društva;
„uska povezanost” znači situacija u kojoj su dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba povezane na bilo koji od sljedećih načina:
sudjelujući udio u obliku vlasništva, izravnog ili putem kontrole, nad 20 % ili više glasačkih prava ili kapitala društva;
kontrola;
činjenica da su obje ili sve osobe stalno povezane s istom trećom osobom odnosom kontrole;
„grupa povezanih osoba” znači jedno od sljedećeg:
dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje, ako se ne dokaže drukčije, predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih, izravno ili neizravno, ima kontrolu nad drugom osobom ili drugim osobama;
dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba između kojih ne postoji odnos kontrole opisan u točki (a), a za koje se smatra da predstavljaju jedan rizik jer su tako međusobno povezane da, ako bi za jednu od tih osoba nastali financijski problemi, posebno teškoće povezane s financiranjem ili otplatom, druga osoba ili sve ostale osobe vjerojatno bi se i same suočile s poteškoćama povezanim s financiranjem ili otplatom.
Neovisno o točkama (a) i (b) kada središnja država ima izravnu kontrolu nad ili je izravno povezana s više od jednom fizičkom ili pravnom osobom, grupa koju čine središnja država i sve fizičke ili pravne osobe nad kojima ona u skladu s točkom (a) ima izravnu ili neizravnu kontrolu ili su u skladu s točkom (b) povezane s njom ne mora se smatrati grupom povezanih osoba. Umjesto toga se postojanje grupe povezanih osoba koju čine središnja država i druge fizičke ili pravne osobe može procjenjivati zasebno za svaku osobu nad kojom ona u skladu s točkom (a) ima izravnu kontrolu ili s kojom je u skladu s točkom (b) izravno povezana i sve fizičke i pravne osobe nad kojima ta osoba u skladu s točkom (a) ima kontrolu ili koje su u skladu s točkom (b) povezane s tom osobom, uključujući središnju državu. Isto vrijedi i za slučajeve koji uključuju područnu (regionalnu) ili lokalnu samoupravu na koju se primjenjuje članak 115. stavak 2.;
Dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje zbog svoje izravne izloženosti istoj središnjoj drugoj ugovornoj strani za potrebe poravnanja ispunjavaju uvjete iz točke (a) ili točke (b) ne smatraju se grupom povezanih osoba;
„nadležno tijelo” znači tijelo javne vlasti ili tijelo koje je u skladu s nacionalnim pravom i službeno priznato i ovlašteno za nadzor nad institucijama u sklopu sustava nadzora na snazi u dotičnoj državi članici;
„konsolidirajuće nadzorno tijelo” znači nadležno tijelo odgovorno za vršenje nadzora na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 111. Direktive 2013/36/EU;
„odobrenje za rad” znači instrument koji nadležna tijela izdaju u bilo kojem obliku, a kojim se daje pravo na obavljanje djelatnosti;
„matična država članica” znači država članica u kojoj je institucija dobila odobrenje za rad;
„država članica domaćin” znači država članica u kojoj institucija ima podružnicu ili u kojoj pruža usluge;
„središnje banke ESSB-a” znači nacionalne središnje banke članice Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) i Europska središnja banka (ESB);
„središnje banke” znači središnje banke ESSB-a i središnje banke trećih zemalja;
„konsolidirani položaj” znači položaj koji nastaje kao rezultat primjene zahtjeva ove Uredbe u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog na jednu instituciju kao da ta institucija s jednim ili više drugih subjekata čini jednu jedinstvenu instituciju;
„konsolidirana osnova” znači na osnovi konsolidiranog položaja;
„potkonsolidirana osnova” znači na osnovi konsolidiranog položaja matične institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, isključujući podgrupu subjekata ili na osnovi konsolidiranog položaja matične institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji nije konačna matična institucija, financijski holding ili mješoviti financijski holding;
„financijski instrument” znači jedno od sljedećeg:
ugovor iz kojeg proizlaze financijska imovina za jednu ugovornu stranu i financijska obveza ili vlasnički instrument za drugu ugovornu stranu;
bilo koji instrument naveden u odjeljku C Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ;
izvedeni financijski instrument;
osnovni financijski instrument;
gotovinski instrument.
Instrumenti iz točaka (a), (b) i (c) smatraju se financijskim instrumentima samo ako je njihova vrijednost izvedena iz cijene odnosnog financijskog instrumenta ili neke druge odnosne stavke, stope ili indeksa.
„inicijalni kapital” znači iznosi i vrste regulatornog kapitala iz članka 12. Direktive 2013/36/EU;
„operativni rizik” znači rizik gubitka zbog neadekvatnih unutarnjih postupaka ili propusta, ljudskih pogrešaka i pogrešaka sustavâ ili vanjskih događaja, uključujući, ali ne ograničavajući se na, pravni rizik ili rizik informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT), ali isključujući strateški i reputacijski rizik;
„pravni rizik” znači rizik gubitka, uključujući rashode, novčane kazne, kazne ili odštete, koje institucija može pretrpjeti kao posljedicu događaja koji rezultiraju sudskim postupcima, uključujući sljedeće:
nadzorne mjere i privatne nagodbe;
propust djelovanja kad je radi ispunjenja pravne obveze potrebno djelovati;
djelovanje u cilju izbjegavanja ispunjenja pravne obveze;
povrede dužnosti, što su događaji koji proizlaze iz povrede dužnosti počinjene s namjerom ili iz nepažnje, uključujući neprimjereno pružanje financijskih usluga ili pružanje neodgovarajućih ili obmanjujućih informacija o financijskom riziku proizvoda koje prodaje institucija;
neispunjenje zahtjeva koji proizlaze iz nacionalnih ili međunarodnih zakonskih ili zakonodavnih odredaba;
neispunjenje zahtjeva koji proizlaze iz ugovornih obveza ili internih pravila i kodeksa ponašanja utvrđenih u skladu s nacionalnim ili međunarodnim pravilima i praksama;
nepoštovanje etičkih pravila;
„rizik modela” znači rizik gubitka koji proizlazi iz odluka koje se ponajprije temelje na rezultatima internih modela, i to zbog pogrešaka u oblikovanju, razvoju, procjeni parametara, primjeni, upotrebi ili praćenju tih modela, koje uključuju sljedeće:
nepravilno oblikovanje odabranog internog modela i njegova obilježja;
neadekvatnu provjeru primjerenosti odabranog internog modela za ocjenu financijskog instrumenta ili utvrđivanje cijene određenog proizvoda ili primjerenosti odabranog internog modela za primjenjive tržišne uvjete;
pogreške u primjeni odabranog internog modela;
netočne tržišne vrijednosti i mjerenje rizika kao posljedica pogreške pri knjiženju transakcije u sustavu trgovanja;
primjenu odabranog internog modela ili njegovih rezultata u svrhu za koju taj model nije namijenjen ili dizajniran, uključujući manipulaciju parametrima modeliranja;
nepravovremeno ili neodgovarajuće praćenje ili provjeru učinkovitosti modela ili prediktivne sposobnosti u svrhu procjene svrhovitosti odabranog internog modela;
„rizik IKT-a” znači rizik gubitka povezan s bilo kojom razumno prepoznatljivom okolnošću u vezi s uporabom mrežnih i informacijskih sustava koji, ako se ostvari, može ugroziti sigurnost mrežnih i informacijskih sustava, bilo kojeg alata ili procesa koji ovise o tehnologiji, operacija i procesa ili pružanja usluga, stvarajući negativne učinke u digitalnom ili fizičkom okruženju;
„okolišni, socijalni i upravljački rizik” ili „ESG rizik” znači rizik negativnog financijskog utjecaja na instituciju koji nastaje zbog postojećeg ili budućeg učinka okolišnih, socijalnih ili upravljačkih čimbenika (ESG čimbenici) na druge ugovorne strane ili uloženu imovinu te institucije; ESG rizici nastaju kroz tradicionalne kategorije financijskih rizika;
„okolišni rizik” znači rizik bilo kakvog negativnog financijskog utjecaja na instituciju koji nastaje zbog postojećeg ili budućeg učinka okolišnih čimbenika na druge ugovorne strane ili uloženu imovinu te institucije, uključujući čimbenike koji se odnose na tranziciju prema ciljevima navedenima u članku 9. Uredbe (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća ( 14 ); okolišni rizik uključuje fizički rizik i tranzicijski rizik;
„fizički rizik” kao dio okolišnog rizika znači rizik bilo kakvog negativnog financijskog utjecaja na instituciju koji nastaje zbog postojećeg ili budućeg učinka fizičkih utjecaja okolišnih čimbenika na druge ugovorne strane ili uloženu imovinu te institucije;
„tranzicijski rizik” kao dio okolišnog rizika znači rizik bilo kakvog negativnog financijskog utjecaja na instituciju koji nastaje zbog postojećeg ili budućeg učinka tranzicije prema okolišno održivom gospodarstvu na druge ugovorne strane ili uloženu imovinu te institucije;
„socijalni rizik” znači rizik bilo kakvog negativnog financijskog utjecaja na instituciju koji nastaje zbog postojećeg ili budućeg učinka socijalnih čimbenika na druge ugovorne strane ili uloženu imovinu te institucije;
„upravljački rizik” znači rizik bilo kakvog negativnog financijskog utjecaja na instituciju koji nastaje zbog postojećeg ili budućeg učinka upravljačkih čimbenika na druge ugovorne strane ili uloženu imovinu te institucije;
„razrjeđivački rizik” znači rizik smanjenja iznosa otkupljenih potraživanja na osnovi gotovinskih ili negotovinskih potraživanja dužnika;
„vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza” ili „PD” (engl. probability of default, PD) znači vjerojatnost neispunjavanja obveza dužnika, ili, ako je to primjenjivo, kreditnog proizvoda u jednogodišnjem razdoblju, a u kontekstu razrjeđivačkog rizika vjerojatnost razrjeđivanja u jednogodišnjem razdoblju;
„gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza” ili „LGD” (engl. loss given default, LGD) znači omjer gubitka po izloženosti koja se odnosi na jedan proizvod zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika ili, ako je to primjenjivo, kreditnog proizvoda i iznosa izloženosti u trenutku nastanka statusa neispunjavanja obveze ili na određeni referentni datum nakon datuma nastanka statusa neispunjavanja obveze, a u kontekstu razrjeđivačkog rizika, gubitak zbog razrjeđivačkog rizik znači omjer gubitka po izloženosti povezanih s otkupljenim potraživanjem zbog razrjeđivanja i iznosa izloženosti otkupljenog potraživanja;
„konverzijski faktor” ili „kreditni konverzijski faktor” ili „CCF” (engl. credit conversion factor, CCF) znači omjer neiskorištenog iznosa preuzete obveze iz jednog proizvoda koji bi mogao biti iskorišten po tom proizvodu u određenom trenutku prije neispunjavanja obveze i koji bi stoga bio nepodmiren u trenutku neispunjavanja obveze i neiskorištenog iznosa preuzete obveze iz tog proizvoda; iznos preuzete obveze jednak je odobrenom limitu, osim ako je limit koji nije odobren veći;
„smanjenje kreditnog rizika” znači tehnika kojom se institucija koristi za smanjivanje kreditnog rizika povezanog s izloženošću ili izloženostima koje ta institucija još ima;
„materijalna kreditna zaštita” ili „FCP” (engl. funded credit protection, FCP) znači tehnika smanjenja kreditnog rizika prema kojoj smanjenje kreditnog rizika po izloženosti institucije proizlazi iz prava te institucije da, u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika ili kreditnog proizvoda ili nastanka drugih određenih kreditnih događaja povezanih s dužnikom, unovči ili prenese na sebe ili prisvoji ili zadrži određenu imovinu ili iznose, ili da smanji iznos izloženosti na iznos razlike između iznosa izloženosti i iznosa potraživanja prema instituciji ili ga zamijeni iznosom razlike;
„nematerijalna kreditna zaštita” ili „UFCP” (engl. unfunded credit protection, UFCP) znači tehnika smanjenja kreditnog rizika prema kojoj smanjenje kreditnog rizika po izloženosti institucije proizlazi iz obveze treće strane na plaćanje određenog iznosa u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika ili kreditnog proizvoda ili nastanka drugih određenih kreditnih događaja;
„instrument koji se može smatrati gotovinom” znači certifikat o depozitu, obveznica, uključujući pokrivenu obveznicu, ili bilo koji drugi nepodređeni instrument koji je izdala institucija kreditor, za koji je toj instituciji kreditoru već u cijelosti plaćeno i koji će institucija bezuvjetno iskupiti po njegovoj nominalnoj vrijednosti;
„investicijsko zlato” znači zlato kao roba, uključujući zlatne poluge, pločice i zlatnike koji se uobičajeno prihvaćaju na tržištu plemenitih kovina ako likvidno tržište plemenitih kovina postoji, a čija se vrijednost određuje na temelju vrijednosti sadržaja zlata definiranog čistoćom i masom, a ne interesom numizmatičara;
„sekuritizacija” znači sekuritizacija kako je definirana u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) 2017/2402;
„sekuritizacijska pozicija” znači sekuritizacijska pozicija kako je definirana u članku 2. točki 19. Uredbe (EU) 2017/2402;
„resekuritizacija” znači resekuritizacija kako je definirana u članku 2. točki 4. Uredbe (EU) 2017/2402;
„resekuritizacijska pozicija” znači izloženost resekuritizaciji;
„kreditno poboljšanje” znači ugovorni odnos kojim se poboljšava kreditna kvaliteta sekuritizacijske pozicije u odnosu na kvalitetu koju bi ta pozicija imala da nije omogućeno kreditno poboljšanje, uključujući kreditno poboljšanje koje pružaju tranše s nižim pravom prvenstva naplate u sekuritizaciji te ostale vrste kreditne zaštite;
„sekuritizacijski subjekt posebne namjene” ili „SSPN” znači sekuritizacijski subjekt posebne namjene ili SSPN kako je definiran u članku 2. točki 2. Uredbe (EU) 2017/2402;
„tranša” znači tranša kako je definirana u članku 2. točki 6. Uredbe (EU) 2017/2402;
„vrednovanje po tržišnoj vrijednosti” znači vrednovanje pozicija po odmah dostupnim zaključnim cijenama pribavljenim od neovisnih izvora, uključujući cijene s burza, elektroničkih kotacija ili kotacija više neovisnih brokera dobre reputacije;
„vrednovanje po modelu” znači svako vrednovanje na osnovi referentnih mjerila, procijenjeno ili na drugi način izračunato na osnovi jednog ili više ulaznih tržišnih parametara;
„neovisna provjera cijena” znači proces redovite provjere točnosti i neovisnosti tržišnih cijena ili ulaznih parametara za vrednovanje po modelu;
„priznati kapital” znači sljedeće:
u svrhu glave III. dijela drugog, znači zbroj sljedećih elemenata:
osnovni kapital kako je navedeno u članku 25., bez primjene odbitka u članku 36. stavku 1. točki (k) podtočki i.;
dopunski kapital kako je navedeno u članku 71. koji je jednak jednoj trećini osnovnog kapitala ili manji od nje, izračunat u skladu s podtočkom i. ove točke;
„priznata burza” znači burza koja ispunjava sve sljedeće uvjete:
uređeno je tržište ili tržište treće zemlje koje se smatra istovrijednim uređenom tržištu u skladu s postupkom iz članka 25. stavka 4. točke (a) Direktive 2014/65/EU;
ima klirinški mehanizam, pri čemu ugovori navedeni u Prilogu II. podliježu zahtjevima za dnevno utvrđivanje marže koja prema mišljenju nadležnih tijela osigurava odgovarajuću zaštitu;
„diskrecijske mirovinske pogodnosti” znači poboljšane mirovinskih pogodnosti koje institucija dodjeljuje zaposleniku na diskrecijskoj osnovi kao dio paketa varijabilnih primitaka tog zaposlenika, a koje ne uključuju obračunate doprinose koje institucija dodjeljuje zaposleniku pod uvjetima mirovinskog plana društva;
„hipotekarna vrijednost” znači vrijednost nekretnine koja je utvrđena razboritom procjenom buduće utrživosti nekretnine uzimajući u obzir dugoročne, održive aspekte nekretnine, uobičajene i lokalne tržišne uvjete, tekuću upotrebu i alternativne odgovarajuće načine upotrebe nekretnine;
„vrijednost nekretnine” znači vrijednost stambene nekretnine ili poslovne nekretnine utvrđena u skladu s člankom 229. stavkom 1.;
„stambena nekretnina” znači jedno od sljedećeg:
nekretnina namijenjena stanovanju i koja zadovoljava primjenjive propise koji omogućavaju korištenje u svrhu stanovanja;
nekretnina u izgradnji namijenjena stanovanju, uz uvjet da se može očekivati da će ta nekretnina zadovoljiti sve primjenjive propise koji omogućavaju korištenje za svrhu stanovanja;
pravo stanovanja u stanovima stambenih zadruga koje se nalaze u Švedskoj;
pripadajuće zemljište uz nekretninu iz podtočke (a), (b) ili (c);
„poslovna nekretnina” znači svaka nekretnina koja nije stambena nekretnina;
„izloženost osigurana nekretninama koje donose prihod” ili „IPRE izloženost” (engl. income producing real estate exposure, IPRE) znači izloženost osigurana jednom ili više stambenih nekretnina ili poslovnih nekretnina pri čemu ispunjenje kreditnih obveza po toj izloženosti bitno ovisi o novčanim tokovima ostvarenima od tih nekretnina kojima je ta izloženost osigurana, a ne o kapacitetu dužnika za ispunjenje kreditnih obveza sredstvima iz drugih izvora; primarni izvor takvih novčanih tokova su plaćanja od najma ili iznajmljivanja, ili prihodi od prodaje stambene nekretnine ili poslovne nekretnine;
„izloženost koja nije osigurana nekretninama koje donose prihod” ili „izloženost koja nije IPRE” znači svaka izloženost osigurana jednom ili više stambenih nekretnina ili poslovnih nekretnina koja nije izloženost IPRE;
„izloženost osigurana stambenom nekretninom” ili „izloženost osigurana hipotekom na stambenoj nekretnini” znači izloženost osigurana stambenom nekretninom ili izloženost koja se takvom smatra u skladu s člankom 108. stavkom 4.;
„izloženost osigurana poslovnom nekretninom” ili „izloženost osigurana hipotekom na poslovnoj nekretnini” znači izloženost osigurana poslovnom nekretninom;
„izloženost osigurana nekretninom” ili „izloženost osigurana hipotekom na nekretnini” ili „izloženost osigurana nekretninom kao kolateralom” znači izloženost osigurana stambenom nekretninom ili poslovnom nekretninom ili izloženost koja se takvom smatra u skladu s člankom 108. stavkom 4.;
„tržišna vrijednost” za potrebe nekretnine znači procijenjeni iznos za koji bi nekretnina mogla biti razmijenjena na datum vrednovanja između voljnog kupca i voljnog prodavatelja u transakciji po tržišnim uvjetima nakon odgovarajućeg marketinga, pri čemu je svaka strana bila dobro obaviještena te postupila razborito i bez prisile;
„primjenjivi računovodstveni okvir” znači računovodstveni standardi kojima institucija podliježe u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 ili Direktivom 86/635/EEZ;
„jednogodišnja stopa neispunjavanja obveza” znači omjer između broja dužnika odnosno, ako se definicija statusa neispunjavanja obveza primjenjuje na razini kreditnog proizvoda na temelju članka 178. stavka 1. drugog podstavka, kreditnih proizvoda za koje se smatra da je došlo do neispunjavanja obveza u razdoblju koje započinje godinu dana prije datuma opservacije T i broja dužnika ili, ako se definicija statusa neispunjavanja obveza primjenjuje na razini kreditnog proizvoda na temelju članka 178. stavka 1. drugog podstavka, kreditnih proizvoda pripisanih tom razredu ili skupini godinu dana prije datuma opservacije T;
„izloženosti stjecanja zemljišta, razvoja i građenja” ili „ADC izloženosti” znači izloženosti prema trgovačkim društvima ili subjektima posebne namjene kojima se financira bilo koje stjecanje zemljišta u svrhu razvoja i građenja ili se financira razvoj i građenje bilo kojih stambenih nekretnina ili poslovnih nekretnina;
„izloženost koja nije ADC” znači svaka izloženost osigurana jednom ili više stambenih nekretnina ili poslovnih nekretnina koja nije ADC izloženost;
▼M17 —————
„financiranje trgovine” znači financiranje, uključujući jamstva, povezano s razmjenom robe i usluga upotrebom financijskih instrumenata s fiksnim kratkoročnim dospijećem, obično kraćim od jedne godine, bez mogućnosti automatskog obnavljanja;
„službeno podupirani izvozni krediti” znači zajmovi ili krediti za financiranje izvoza robe ili usluga za koji službene agencije za kreditiranje izvoza daju jamstva, osiguranje ili izravno financiranje;
„repo ugovor” i „obratni repo ugovor” znači bilo koji ugovor kojim institucija ili njezina druga ugovorna strana prenose vrijednosne papire ili robu ili zajamčena prava koji se odnose na pravo vlasništva nad vrijednosnim papirima ili robom ako to jamstvo izdaje priznata burza koja ima prava na vrijednosne papire ili robu i ugovor instituciji ne dopušta prijenos ili zalog određenog vrijednosnog papira ili robe u odnosu na više od jedne druge ugovorne strane u isto vrijeme, uz obvezu njihova otkupa ili na zamjenske vrijednosne papire ili robu koja odgovara istom opisu po određenoj cijeni na budući datum koji je odredio ili će odrediti prenositelj, što predstavlja repo ugovor za instituciju koja prodaje vrijednosne papire ili robu, a obratni repo ugovor za instituciju koja ih kupuje;
„repo transakcija” znači bilo koja transakcija koja je regulirana repo ugovorom ili obratnim repo ugovorom;
„jednostavni repo ugovor” znači repo transakcija u vezi s pojedinačnom imovinom ili sličnom nesloženom imovinom za razliku od košarice imovine;
„pozicije s namjerom trgovanja” znači jedno od sljedećeg:
vlasničke pozicije i pozicije koje proizlaze iz servisiranja klijenata i održavanja tržišta;
pozicije s namjerom kratkoročne ponovne prodaje;
pozicije s namjerom ostvarivanja koristi od stvarnih ili očekivanih kratkoročnih razlika u cijeni između njihove prodajne i kupovne cijene ili na račun promjene drugih cijena ili promjene kamatnih stopa;
„knjiga trgovanja” znači sve pozicije u financijskim instrumentima i robi koje institucija drži s namjerom trgovanja ili da bi zaštitila pozicije koje drži s namjerom trgovanja u skladu s člankom 104.;
„multilateralni trgovinski proizvod” znači multilateralni trgovinski proizvod definiran člankom 4. točkom (15) Direktive 2004/39/EZ;
„kvalificirana središnja druga ugovorna strana” znači središnja druga ugovorna strana koja je dobila odobrenje za rad u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili koja je priznata u skladu s člankom 25. te Uredbe;
„jamstveni fond” znači fond koji osniva središnja druga ugovorna strana u skladu s člankom 42. Uredbe (EU) br. 648/2012 i koji se upotrebljava u skladu s člankom 45. te Uredbe;
„preduplata u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane” znači uplata u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane koju uplaćuje institucija;
„izloženost iz trgovanja” znači sadašnja izloženost, uključujući varijacijski iznos nadoknade koja pripada klirinškom članu i koji on tek treba primiti, i svaka potencijalna buduća izloženost klirinškog člana ili klijenta prema središnjoj drugoj ugovornoj strani koja proizlazi iz ugovora i transakcija navedenih u članku 301. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) te inicijalni iznos nadoknade;
„uređeno tržište” znači uređeno tržište definirano člankom 4. točkom (14) Direktive 2004/39/EZ;
„financijska poluga” znači, u odnosu na regulatorni kapital institucije, relativna veličina imovine, izvanbilančnih obveza i potencijalnih obveza institucije za plaćanje ili isporuku ili pružanje kolaterala, uključujući obveze na osnovi primljenih izvora financiranja, preuzete obveze, izvedenice ili repo ugovore, a isključujući obveze koje je moguće izvršiti samo tijekom likvidacije institucije;
„rizik prekomjerne financijske poluge” znači rizik koji proizlazi iz ranjivosti institucije zbog financijske poluge ili potencijalne financijske poluge i koji može dovesti do neželjenih izmjena njezinog poslovnog plana, uključujući prisilnu prodaju imovine što može rezultirati gubicima ili prilagodbom vrednovanja njezine preostale imovine;
„ispravak vrijednosti za kreditni rizik” znači iznos posebnih i općih rezervacija za gubitke po kreditima zbog kreditnih rizika koji se priznaje u financijskim izvještajima institucije u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;
„interna zaštita” znači pozicija koja značajno poništava elemente rizika između pozicije iz knjige trgovanja i jedne ili više pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje ili između dvaju organizacijskih jedinica za trgovanje;
„referentna obveza” znači obveza koja se upotrebljava radi utvrđivanja vrijednosti gotovinske namire kreditne izvedenice;
„vanjska institucija za procjenu kreditnog rizika” ili „VIPKR” znači agencija za kreditni rejting koja je registrirana ili certificirana u skladu s Uredbom (EZ) br. 1060/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o agencijama za kreditni rejting ( 15 ) ili središnja banka koja daje kreditne rejtinge na koje se ne primjenjuje Uredba (EZ) br. 1060/2009;
„odabrani VIPKR” znači VIPKR koji je odabrala institucija;
„akumulirana ostala sveobuhvatna dobit” ima isto značenje kao i u Međunarodnom računovodstvenom standardu (MRS) 1 koji se primjenjuje u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002;
„osnovna vlastita sredstva” znači osnovna vlastita sredstva u smislu članka 88. Direktive 2009/138/EZ;
„stavke osigurateljnog osnovnog kapitala” znači stavke osnovnih vlastitih sredstava društava koja podliježu zahtjevima iz Direktive 2009/138/EZ, ako su te stavke klasificirane u osnovni kapital u smislu Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 94. stavkom 1. te Direktive;
„stavke osigurateljnog dodatnog osnovnog kapitala” znači stavke osnovnih vlastitih sredstava društava koja podliježu zahtjevima iz Direktive 2009/138/EZ, ako su te stavke klasificirane u osnovni kapital u smislu Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 94. stavkom 1. te Direktive, a uključenje tih stavki ograničeno je delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 99. te Direktive;
„stavke osigurateljnog dopunskog kapitala I” znači stavke osnovnih vlastitih sredstava društava koja podliježu zahtjevima iz Direktive 2009/138/EZ, ako su te stavke klasificirane u dopunski kapital I u smislu Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 94. stavkom 2. te Direktive;
„stavke osigurateljnog dopunskog kapitala II” znači stavke osnovnih osigurateljnih vlastitih sredstava društava koja podliježu zahtjevima iz Direktive 2009/138/EZ, ako su te stavke klasificirane u dopunski kapital II u smislu Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 94. stavkom 3. te Direktive;
„odgođena porezna imovina” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;
„odgođena porezna imovina koja ovisi o budućoj profitabilnosti” znači odgođena porezna imovina čiju je buduću vrijednost moguće realizirati samo ako institucija u budućnosti ostvari oporezivu dobit;
„odgođene porezne obveze” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;
„imovina mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca” znači imovina mirovinskog fonda ili plana, prema potrebi, koja je izračunata nakon što je od nje oduzet iznos obveza u okviru istog fonda ili plana;
„raspodjela” znači isplata dividendi ili kamata u bilo kojem obliku;
„financijsko društvo” ima isto značenje kao u članku 13. točki (25) podtočkama b. i d. Direktive 2009/138/EZ;
„rezerve za opće bankovne rizike” ima isto značenje kao u članku 38. Direktive 86/635/EEZ;
„goodwill” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;
„neizravno ulaganje” znači svaka izloženost prema posredniku koji je izložen instrumentima kapitala koje izdaje subjekt financijskog sektora ili obvezama koje izdaje institucija, pri čemu se, u slučaju da instrumenti kapitala koje izdaje subjekt financijskog sektora ili obveze koje izdaje institucija budu trajno otpisani, gubitak koji bi institucija ostvarila ne bi značajno razlikovao od gubitka koji bi institucija ostvarila u slučaju izravnog ulaganja u te instrumente kapitala koje izdaje subjekt financijskog sektora ili te obveze koje izdaje institucija;
„nematerijalna imovina” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru i obuhvaća goodwill;
„ostali instrumenti kapitala” znači instrumenti kapitala koje izdaju subjekti financijskog sektora i koji ne ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili instrumente dopunskog kapitala, odnosno stavke osigurateljnog osnovnog kapitala, stavke osigurateljnog dodatnog osnovnog kapitala, stavke osigurateljnog dopunskog kapitala I ili stavke osigurateljnog dopunskog kapitala II;
„ostale rezerve” znači rezerve u smislu primjenjivog računovodstvenog okvira koje se moraju objaviti u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardom, isključujući iznose koji su već uključeni u akumuliranu ostalu sveobuhvatnu dobit ili zadržanu dobit;
„regulatorni kapital” znači zbroj osnovnog kapitala i dopunskog kapitala;
„instrumenti regulatornog kapitala” znači instrumenti kapitala koje izdaje institucija i koji ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili instrumente dopunskog kapitala;
„manjinski udio” znači iznos redovnog osnovnog kapitala društva kćeri institucije koji pripada fizičkim ili pravnim osobama koje nisu uključene u bonitetni opseg konsolidacije institucije;
„dobit” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;
„recipročno međusobno ulaganje” znači ulaganje institucije u instrumente regulatornog kapitala ili druge instrumente kapitala koje izdaju subjekti financijskog sektora, ako i ti subjekti imaju ulaganje u instrumente regulatornog kapitala koje izdaje institucija;
„zadržana dobit” znači prenesena dobit i gubitak koji proizlaze iz dobiti ili gubitka proteklih godina, u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;
„račun premija na dionice” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;
„privremene razlike” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;
„sintetsko ulaganje” znači ulaganje institucije u financijski instrument čija je vrijednost izravno povezana s vrijednošću instrumenata kapitala koje izdaje subjekt financijskog sektora ili obveza koje izdaje institucija;
„shema međusobnih jamstava” znači shema koja ispunjava sve sljedeće uvjete:
institucije su obuhvaćene istim institucionalnim sustavom zaštite kako se navodi u članku 113. stavku 7. ili su trajno mrežom povezane sa središnjim tijelom;
institucije su uključene u punu konsolidaciju u skladu s člankom 22. Direktive 2013/34/EU te su obuhvaćene nadzorom na konsolidiranoj osnovi institucije koja je matična institucija u državi članici u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2. ove Uredbe i podliježu kapitalnim zahtjevima;
matična institucija u državi članici i društva kćeri osnovani su u istoj državi članici i podliježu dobivanju odobrenja za rad od istog nadležnog tijela i njegovom nadzoru;
matična institucija u državi članici i društva kćeri sklopili su ugovorno ili zakonski određeno uređenje odgovornosti koje štiti te institucije i posebno osigurava njihovu likvidnost i solventnost kako bi se izbjegao stečaj u slučaju da to postane neophodno;
postoje uređenja koja osiguravaju promptno pružanje financijskih sredstava u obliku kapitala i likvidnosti ako to bude potrebno u skladu s ugovornim ili zakonski određenim uređenjem odgovornosti iz točke (d);
prikladnost uređenja iz točaka od (d) do (e) redovito prati nadležno tijelo;
najkraći otkazni rok za dobrovoljni izlazak društva kćeri iz uređenja odgovornosti jest deset godina;
nadležno tijelo je ovlašteno zabraniti dobrovoljni izlazak društva kćeri iz uređenja odgovornosti;
„stavke raspoložive za raspodjelu” znači iznos dobiti na kraju posljednje financijske godine uvećan za bilo koju prenesenu dobit i rezerve raspoložive u tu svrhu prije raspodjele imateljima instrumenata regulatornog kapitala i umanjen za sve prenesene gubitke, bilo kakvu dobit koja nije raspoloživa za raspodjelu u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom ili internim aktima institucije i bilo kakve iznose koji su raspoređeni u rezerve koje nisu raspoložive za raspodjelu u skladu s nacionalnim pravom ili statutom institucije, u svakom od slučajeva s obzirom na posebne kategorije instrumenata regulatornog kapitala na koje se pravo Unije ili nacionalno pravo ili interni akti institucije odnose; takva dobit, gubici i rezerve utvrđuju se na temelju pojedinačnih financijskih izvještaja institucije, a ne na temelju konsolidiranih financijskih izvještaja;
„serviser” znači serviser kako je definiran u članku 2. točki 13. Uredbe (EU) 2017/2402;
„sanacijsko tijelo” znači sanacijsko tijelo definirano člankom 2. stavkom 1. točkom 18. Direktive 2014/59/EU;
„relevantno tijelo treće zemlje” znači tijelo treće zemlje kako je definirano u članku 2. stavku 1. točki 90. Direktive 2014/59/EU;
„sanacijski subjekt” znači sanacijski subjekt definiran člankom 2. stavkom 1. točkom 83.a Direktive 2014/59/EU;
„sanacijska grupa” znači sanacijska grupa definirana člankom 2. stavkom 1. točkom 83.b Direktive 2014/59/EU;
„globalna sistemski važna institucija” ili „GSV institucija” znači GSV institucija utvrđena u skladu s člankom 131. stavcima 1. i 2. Direktive 2013/36/EU;
„globalna sistemski važna institucija izvan EU-a” ili „GSV institucija izvan EU-a” znači globalna sistemski važna bankarska grupacija ili banka (GSV banka) koja nije GSV institucija i na popisu je GSV banaka koji objavljuje Odbor za financijsku stabilnost i koji se redovito ažurira;
„značajno društvo kći” znači društvo kći koje na pojedinačnoj ili konsolidiranoj osnovi ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:
društvo kći drži više od 5 % konsolidirane rizikom ponderirane imovine svojeg izvornog matičnog društva;
društvo kći ostvaruje više od 5 % ukupnih prihoda iz poslovanja svojeg izvornog matičnog društva;
mjera ukupne izloženosti, iz članka 429. stavka 4. ove Uredbe, društva kćeri iznosi više od 5 % konsolidirane mjere ukupne izloženosti njegova izvornog matičnog društva.
Za potrebe određivanja značajnog društva kćeri, ako se primjenjuje članak 21.b stavak 2. Direktive 2013/36/EU, dva posrednička matična društva u EU-u računaju se kao jedno društvo kći na temelju njihova konsolidiranog položaja;
„GSV subjekt” znači subjekt koji ima pravnu osobnost i koji je GSV institucija ili je dio GSV institucije ili GSV institucije izvan EU-a;
„bail-in instrument” znači bail-in instrument definiran člankom 2. stavkom 1. točkom 57. Direktive 2014/59/EU;
„grupa” znači grupa društava od kojih je najmanje jedno institucija i koja se sastoji od matičnog društva i njegovih društava kćeri ili društava koja su međusobno povezana kako je utvrđeno u članku 22. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 16 );
„transakcija financiranja vrijednosnih papira” znači repo transakcija, transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili maržni kredit;
„inicijalni iznos nadoknade” ili „IM” znači bilo koji kolateral, osim varijacijskog iznosa nadoknade, primljen od subjekta ili dan subjektu radi pokrića postojeće ili potencijalne buduće izloženosti transakcije ili portfelja transakcija u razdoblju potrebnom za unovčenje tih transakcija, ili radi ponovne uspostave zaštite njihovih tržišnih rizika, nakon nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u transakciji ili portfelju transakcija;
„tržišni rizik” znači rizik gubitka koji proizlazi iz promjene tržišnih cijena, uključujući promjene tečajeva stranih valuta ili promjene cijene robe;
„valutni rizik” znači rizik gubitka koji proizlazi iz promjene tečajeva stranih valuta;
„robni rizik” znači rizik gubitka koji proizlazi iz promjene cijena robe;
„organizacijska jedinica za trgovanje” znači jasno određena skupina trgovaca koju je institucija osnovala u skladu s člankom 104.b stavkom 1. radi zajedničkog upravljanja portfeljem pozicija u knjizi trgovanja, ili pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje iz stavaka 5. i 6. tog članka, u skladu s jasno određenom i dosljednom poslovnom strategijom i koja posluje u okviru iste strukture za upravljanje rizicima;
„mala i jednostavna institucija” znači institucija koja ispunjava sve sljedeće uvjete:
nije velika institucija;
ukupna vrijednost njezine imovine na pojedinačnoj osnovi ili, ako je primjenjivo, na konsolidiranoj osnovi u skladu s ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU, u prosjeku je jednaka pragu od 5 milijardi EUR ili manja u razdoblju od četiri godine koje neposredno prethodi tekućem godišnjem izvještajnom razdoblju; države članice mogu smanjiti taj prag;
ne podliježe nikakvim obvezama ili podliježe pojednostavnjenim obvezama u pogledu planiranja oporavka i sanacije u skladu s člankom 4. Direktive 2014/59/EU;
njezini poslovi iz knjige trgovanja klasificiraju se kao mali u skladu s člankom 94. stavkom 1.;
ukupna vrijednost njezinih pozicija u izvedenicama koje drži s namjerom trgovanja ne premašuje 2 % njezine ukupne bilančne i izvanbilančne imovine, ukupna vrijednost njezinih ukupnih pozicija u izvedenicama ne premašuje 5 %, kako je u oba slučaja izračunano u skladu s člankom 273.a stavkom 3.;
konsolidirana imovina ili obveze institucije koje se odnose na aktivnosti s ugovornim stranama koje se nalaze u Europskom gospodarskom prostoru, isključujući izloženosti unutar grupe u Europskom gospodarskom prostoru, premašuju 75 % konsolidirane ukupne imovine institucije i konsolidiranih ukupnih obveza institucije, osim izloženosti unutar grupe u oba slučaja;
institucija ne primjenjuje interne modele kako bi ispunila bonitetne zahtjeve u skladu s ovom Uredbom, osim za društva kćeri koja primjenjuju interne modele izrađene na razini grupe, pod uvjetom da grupa podliježe zahtjevima za objavljivanje utvrđenima u članku 433.a ili članku 433.c na konsolidiranoj osnovi;
institucija se nije usprotivila tomu da je nadležno tijelo klasificira kao malu i jednostavnu instituciju;
nadležno tijelo nije odlučilo da se institucija na temelju analize veličine, povezanosti, složenosti i profila rizičnosti ne može smatrati malom i jednostavnom institucijom;
„velika institucija” znači institucija koja ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:
ona je GSV institucija;
smatra se ostalom sistemski važnom institucijom (OSV institucija) u skladu s člankom 131. stavcima 1. i 3. Direktive 2013/36/EU;
prema ukupnoj vrijednosti imovine, jedna je od triju najvećih institucija u državi članici u kojoj ima poslovni nastan;
ukupna vrijednost njezine imovine na pojedinačnoj osnovi ili, ako je primjenjivo, na temelju konsolidiranog položaja u skladu s ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU iznosi 30 milijardi EUR ili više;
„veliko društvo kći” znači društvo kći koje se smatra velikom institucijom;
„institucija koja nije uvrštena na burzi” znači institucija koja ne izdaje vrijednosne papire koji su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu bilo koje države članice, kako je definirano člankom 4. stavkom 1. točkom 21. Direktive 2014/65/EU;
„financijski izvještaj”, za potrebe dijela osmog, znači financijski izvještaj u smislu članaka 4. i 5. Direktive 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 17 );
„trgovac robom i emisijskim jedinicama” znači društvo čija je osnovna djelatnost isključivo pružanje investicijskih usluga ili obavljanje aktivnosti povezanih s robnim izvedenicama ili ugovorima o robnim izvedenicama iz točaka 5., 6., 7., 9. i 10., izvedenicama emisijskih jedinica iz točke 4. ili emisijskim jedinicama iz točke 11. odjeljka C Priloga I. Direktivi 2014/65/EU;
„obnovljiva izloženost” znači svaka izloženost kod koje postoji mogućnost da dužnikov iskorišteni iznos varira ovisno o njegovoj odluci da posuđuje i otplaćuje, do dogovorenog iznosa ograničenja;
„transakcijska izloženost” znači svaka obnovljiva izloženost koja je uredno otplaćivana barem zadnjih 12 mjeseci i koja je jedno od sljedećeg:
izloženost za koju je, redovito barem svakih 12 mjeseci, sljedeći predviđeni datum uplate iznosa za plaćanje utvrđen kao iskorišteni iznos na prethodno utvrđeni referentni datum, s predviđenim datumom otplate najkasnije nakon 12 mjeseci, uz uvjet da je u prethodnih 12 mjeseci iznos za plaćanje bio u cijelosti podmiren na svaki predviđeni datum uplate;
dopušteno prekoračenje bez povlačenja u prethodnih 12 mjeseci;
„subjekt iz sektora fosilnih goriva” znači trgovačko društvo, poduzetnik ili društvo koje je statistički klasificirano kao društvo čija je glavna gospodarska djelatnost u sektoru gospodarskih djelatnosti ugljena, nafte ili plina, kako je utvrđeno u obrascu 3. Priloga XXXIX. Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2021/637 ( 18 ) i kako je utvrđeno upućivanjem na oznake statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti (NACE Revision 2) navedene u odjeljcima B, C, D i G Priloga I. Uredbi (EZ) br. 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća ( 19 ); ako glavna gospodarska djelatnost trgovačkog društva, poduzetnika ili društva nije razvrstana na temelju oznaka NACE Revision 2 utvrđenih u Uredbi (EZ) br. 1893/2006 ili nacionalne klasifikacije koja iz njih proizlazi, institucije konzervativno utvrđuju obavlja li to trgovačko društvo, poduzetnik ili društvo svoju glavnu djelatnost u jednom od tih sektora;
„izloženosti na koje utječu okolišni ili socijalni čimbenici” znači izloženosti koje ometaju ambicije Unije da ostvari svoje regulatorne ciljeve povezane s ESG čimbenicima na način koji bi mogao imati negativan financijski učinak na institucije u Uniji;
„subjekt u području bankarstva u sjeni” znači subjekt koji obavlja bankarske aktivnosti izvan propisanog okvira.
Za potrebe prvog podstavka točke 1. podtočaka (b)ii. i (b)iii., ako je društvo dio grupe iz treće zemlje, ukupna imovina svake podružnice grupe iz treće zemlje koja je dobila odobrenje za rad u Uniji uključena je u kombiniranu ukupnu vrijednost imovine svih društava u grupi.
Za potrebe prvog podstavka točke 1. podtočke (b)iii., konsolidirajuće nadzorno tijelo može od društva zatražiti sve relevantne informacije kako bi donijelo svoju odluku.
Za potrebe prvog podstavka točke 52.a pravni rizik ne podrazumijeva isplate trećim osobama ili zaposlenicima i dospjela plaćanja za goodwill zbog poslovnih prilika, pri čemu se ne krše pravila ili načela etičnog ponašanja i pri čemu institucija pravodobno ispunjava sve obveze. Pravni rizik ne podrazumijeva ni vanjske pravne troškove ako se događaj zbog kojeg su nastali ti vanjski troškovi ne smatra operativnim rizikom.
Za potrebe prvog podstavka točke 145. podtočke (e), institucija može isključiti pozicije u izvedenicama koje je zauzela sa svojim nefinancijskim klijentima i pozicije u izvedenicama koje koristi za zaštitu tih pozicija, uz uvjet da ukupna vrijednost isključenih obveznica izračunana u skladu s člankom 273.a stavkom 3. ne premašuje 10 % ukupne bilančne i izvanbilančne imovine institucije.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2020.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 5.
Definicije koje su specifične za kapitalne zahtjeve za kreditni rizik
Za potrebe glave II. dijela trećeg primjenjuju se sljedeće definicije:
„izloženost” znači stavka imovine ili izvanbilančna stavka;
„gubitak” znači ekonomski gubitak, uključujući značajne učinke diskontiranja, te značajne izravne i neizravne troškove povezane s naplatom po pojedinom instrumentu;
„očekivani gubitak” ili „EL” (engl. expected loss, EL) znači omjer, koji se odnosi na jedan proizvod, između iznosa za koji se očekuje da će biti izgubljen po određenoj izloženosti zbog bilo čega od sljedećeg:
potencijalnog neispunjavanja obveza dužnika tijekom jednogodišnjeg razdoblja i iznosa izloženosti u trenutku neispunjavanja obveze;
potencijalnog razrjeđivačkog događaja tijekom jednogodišnjeg razdoblja i iznosa izloženosti na datum nastanka razrjeđivačkog događaja;
„kreditna obveza” znači svaka obveza koja proizlazi iz ugovora o kreditu, uključujući glavnicu, obračunane kamate i naknade koje duguje dužnik;
„kreditna izloženost” znači svaka bilančna ili svaka izvanbilančna stavka na temelju koje nastaje ili može nastati kreditna obveza;
„proizvod” ili „kreditni proizvod” znači kreditna izloženost koja proizlazi iz ugovora ili skupa ugovora između dužnika i institucije;
„marža konzervativnosti” znači uvećanje sadržano u procjenama parametara rizika kako bi se obuhvatio očekivani raspon pogrešaka u procjenama koje proizlaze iz utvrđenih nedostataka u podacima, metodama, modelima te iz promjena u standardima odobravanja, sklonosti preuzimanju rizika, politikama oporavka i svakom drugom izvoru dodatne neizvjesnosti, kao i iz općih pogrešaka u procjenama;
„odgovarajuća prilagodba” znači učinak na procjene parametara rizika koji proizlazi iz primjene metodologija u okviru procjene parametara rizika s ciljem utvrđivanja nedostataka u podacima, metodama procjene te s ciljem uzimanja u obzir promjena u standardima odobravanja, sklonosti preuzimanju rizika, politikama oporavka i svakom drugom izvoru dodatne neizvjesnosti u mjeri u kojoj je to moguće kako bi se izbjegla pristranost u procjenama parametara rizika;
„mali i srednji poduzetnik ili ‚MSP’ znači trgovačko društvo, poduzetnik ili društvo koje je prema svojim najnovijim konsolidiranim financijskim izvještajima ostvarilo godišnji promet do 50 000 000 EUR;”
„preuzeta obveza” znači svaki ugovorni aranžman kojim institucija klijentu nudi, a klijent prihvati, odobrenje kredita, kupnju imovine ili izdavanje kreditnog supstituta; svaki takav aranžman koji institucija u svakom trenutku može bezuvjetno opozvati bez prethodne obavijesti dužniku ili svaki aranžman koji institucija može opozvati ako dužnik ne ispuni uvjete utvrđene u dokumentaciji proizvoda, uključujući uvjete koje je dužnik obvezan ispunjavati prije prvog ili svakog sljedećeg povlačenja u skladu s tim aranžmanom; osim ako ugovorni aranžman ispunjava sve uvjete navedene u nastavku:
ugovorni aranžmani za čiju uspostavu ili vođenje institucija nije primila naknade ili provizije;
ugovorni aranžmani u kojima je klijent dužan podnijeti zahtjev instituciji za prvo i svako sljedeće povlačenje u okviru tih ugovornih aranžmana;
ugovorni aranžmani u kojima institucija ima punu ovlast za izvršenje svakog povlačenja neovisno o tome ispunjava li klijent uvjete utvrđene u dokumentaciji ugovornog aranžmana;
ugovorni aranžmani instituciji omogućuju procjenu kreditne sposobnosti klijenta neposredno prije donošenja odluke o izvršenju svakog povlačenja i institucija je provela i primjenjuje interne postupke kojima se osigurava da se takva procjena provede prije izvršenja svakog povlačenja;
ugovorni aranžmani koji se nude trgovačkom društvu, uključujući MSP, koje se redovito pomno prati;
„preuzeta obveza koja se može bezuvjetno opozvati” znači svaka preuzeta obveza čiji uvjeti instituciji dopuštaju da, u svakom trenutku i bez prethodne obavijesti dužniku, tu preuzetu obvezu opozove do najviših razina omogućenih propisima o zaštiti potrošača i povezanim pravnim aktima, ako je to primjenjivo, ili koja djelotvorno predviđa automatski opoziv zbog pogoršanja kreditne sposobnosti dužnika.
Članak 5.a
Definicije koje su specifične za kriptoimovinu
Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:
„kriptoimovina” znači kriptoimovina kako je definirana u članku 3. stavku 1. točki 5. Uredbe (EU) 2023/1114 Europskog parlamenta i Vijeća ( 20 ) koja nije digitalna valuta središnje banke;
„token elektroničkog novca” ili „token e-novca” znači token elektroničkog novca ili token e-novca kako je definiran u članku 3. stavku 1. točki 7. Uredbe (EU) 2023/1114;
„izloženost kriptoimovini” znači imovina ili izvanbilančna stavka koja se odnosi na kriptoimovinu koja dovodi do kreditnog rizika, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, operativnog rizika ili likvidnosnog rizika;
„tradicionalna imovina” znači bilo koja imovina koja nije kriptoimovina, i obuhvaća:
financijske instrumente kako su definirani u članku 4. stavku 1. točki 50. ove Uredbe;
novčana sredstva kako su definirana u članku 4. točki 25. Direktive (EU) 2015/2366;
depozite kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki 3. Direktive 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 21 ), uključujući strukturirane depozite;
sekuritizacijske pozicije u kontekstu sekuritizacije kako je definirana u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) 2017/2402;
proizvode neživotnog ili životnog osiguranja koji su obuhvaćeni vrstama osiguranja navedenima u prilozima I. i II. Direktivi 2009/138/EZ ili ugovorima o reosiguranju i retrocesiji iz te direktive;
mirovinske proizvode kojima je, na temelju nacionalnog prava, priznato da im je prvotna svrha pružati ulagatelju dobit u mirovini, te koji ulagatelju daju pravo na određene koristi;
službeno priznate programe strukovnog mirovinskog osiguranja koji su obuhvaćeni područjem primjene Direktive (EU) 2016/2341 Europskog parlamenta i Vijeća ( 22 ) ili Direktive 2009/138/EZ;
proizvode individualnog mirovinskog osiguranja za koje je na temelju nacionalnog prava propisan financijski doprinos poslodavca i kod kojih poslodavac ili zaposlenik ne mogu birati proizvod mirovinskog osiguranja ili osiguravatelja;
paneuropski osobni mirovinski proizvod kako je definiran u članku 2. točki 2. Uredbe (EU) 2019/1238 Europskog parlamenta i Vijeća ( 23 );
„tokenizirana tradicionalna imovina” znači vrsta kriptoimovine koja predstavlja tradicionalnu imovinu, uključujući token e-novca;
„token vezan uz imovinu” znači token vezan uz imovinu kako je definiran u članku 3. stavku 1. točki 6. Uredbe (EU) 2023/1114;
„usluga povezana s kriptoimovinom” znači usluga povezana s kriptoimovinom kako je definirana u članku 3. stavku 1. točki 16. Uredbe (EU) 2023/1114.
GLAVA II.
RAZINA PRIMJENE ZAHTJEVA
POGLAVLJE 1.
Primjena zahtjeva na pojedinačnoj osnovi
Članak 6.
Opća načela
Značajna društva kćeri GSV institucije izvan EU-a moraju ispunjavati uvjete iz članka 92.b na pojedinačnoj osnovi ako ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
nisu sanacijski subjekti;
nemaju društva kćeri;
nisu društva kćeri matične institucije iz EU-a.
Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, institucije iz stavka 1.a ovog članka moraju ispunjavati uvjete iz članka 437.a i članka 447. točke (h) na pojedinačnoj osnovi.
Institucije ispunjavaju obveze propisane u dijelu šestom i u članku 430. stavku 1. točki (d) ove Uredbe na pojedinačnoj osnovi.
Sljedeće institucije ne moraju ispunjavati uvjete iz članka 413. stavka 1. ni zahtjeve o povezanom likvidnosnom izvješćivanju iz dijela sedmog A ove Uredbe:
institucije kojima je izdano odobrenje i u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 648/2012;
institucije kojima je izdano odobrenje i u skladu s člankom 16. i člankom 54. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća ( 26 ), pod uvjetom da ne izvršavaju nikakve znatne promjene dospijeća; i
institucije koje su imenovane u skladu s člankom 54. stavkom 2. točkom (b) Uredbe (EU) br. 909/2014, pod uvjetom da:
su njihove aktivnosti ograničene na pružanje bankarskih usluga, kako su navedene u odjeljku C Priloga toj Uredbi, središnjim depozitorijima vrijednosnih papira kojima je izdano odobrenje u skladu s člankom 16. te Uredbe; i
ne izvršavaju nikakve znatne promjene dospijeća.
Članak 7.
Odstupanje od primjene bonitetnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi
Nadležna tijela mogu izuzeti od primjene članka 6. stavka 1. bilo koje društvo kćer institucije ako se i za društvo kćer i za instituciju zahtijeva odobrenje za rad i nadzor od strane dotične države članice, a društvo kći je uključeno u nadzor na konsolidiranoj osnovi institucije koja je matično društvo, te ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti, kako bi se osigurala adekvatna raspodjela regulatornog kapitala između matičnog društva i društva kćeri:
ne postoje tekuće ili predvidive značajne praktične ili pravne prepreke za promptni prijenos regulatornog kapitala ili za otplatu obveza od strane matičnog društva;
matično društvo ispunjava zahtjeve nadležnog tijela u vezi s razboritim upravljanjem društvom kćeri te je izjavilo, uz odobrenje nadležnog tijela, da jamči za obveze društva kćeri ili su rizici društva kćeri zanemarivi;
postupci procjene, mjerenja i kontrole rizika matičnog društva obuhvaćaju društvo kćer;
matično društvo ima više od 50 % glasačkih prava povezanih s udjelima u kapitalu društva kćeri ili ima pravo imenovati ili razriješiti većinu članova upravljačkog tijela društva kćeri.
Nadležna tijela mogu izuzeti od primjene članka 6. stavka 1. matičnu instituciju u državi članici ako se za tu instituciju zahtijeva odobrenje za rad i nadzor od strane dotične države članice, a ona je uključena u nadzor na konsolidiranoj osnovi, te ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti, kako bi se osigurala adekvatna raspodjela regulatornog kapitala između matičnog društva i društava kćeri:
ne postoje tekuće ili predvidive značajne praktične ili pravne prepreke za promptni prijenos regulatornog kapitala ili otplatu obveza matičnoj instituciji u državi članici; te
postupci procjene, mjerenja i kontrole rizika relevantni za konsolidirani nadzor obuhvaćaju matičnu instituciju u državi članici.
Nadležno tijelo koje primijeni ovaj stavak dužno je obavijestiti nadležna tijela svih drugih država članica.
Članak 8.
Odstupanje od primjene likvidnosnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi
Nadležna tijela mogu izuzeti u potpunosti ili djelomično od primjene dijela šestog instituciju i sva ili neka od njezinih društava kćeri u Uniji i nadzirati ih kao jedinstvenu likvidnosnu podgrupu ako one ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
matična institucija na konsolidiranoj osnovi ili institucija kći na potkonsolidiranoj osnovi ispunjavaju obveze propisane u dijelu šestom;
matična institucija na konsolidiranoj osnovi ili institucija kći na potkonsolidiranoj osnovi prati i u svakom trenutku ima pregled nad likvidnosnim pozicijama svih institucija unutar grupe ili podgrupe koje podliježu izuzeću, u svakom trenutku prati i ima pregled nad pozicijama izvora financiranja svih institucija unutar grupe ili podgrupe u slučaju izuzimanja od primjene zahtjeva za omjer neto stabilnih izvora financiranja (NSFR) iz dijela šestog glave IV. i osigurava zadovoljavajuću razinu likvidnosti i stabilnog financiranja u slučaju izuzimanja od primjene zahtjeva za NSFR iz dijela šestog glave IV., za sve te institucije;
institucije su sklopile ugovore koji su u skladu sa zahtjevima nadležnih tijela i koji omogućavaju slobodno kretanje sredstava između njih kako bi one mogle podmiriti pojedinačne i zajedničke obveze po njihovom dospijeću;
ne postoji tekuća ili predvidiva značajna praktična ili pravna prepreka za ispunjenje ugovora navedenih u točki (c).
Komisija do 1. siječnja 2014. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o svim pravnim preprekama koje mogu onemogućiti primjenu točke (c) prvog podstavka te je pozvana da do 31. prosinca 2015., ako je to potrebno, priredi prijedlog zakonodavnog akta u vezi s preprekama koje je potrebno ukloniti.
Ako institucije unutar jedinstvene likvidnosne podgrupe imaju odobrenje za rad u nekoliko država članica, odredbe iz stavka 1. primjenjuju se nakon provođenja postupka opisanog u članku 21. i samo na institucije čija se nadležna tijela slažu oko sljedećih elemenata:
njihove procjene usklađenosti ustrojstva i tretmana likvidnosnog rizika s uvjetima propisanim člankom 86. Direktive 2013/36/EU unutar jedinstvene likvidnosne podgrupe;
raspodjele iznosâ, lokacije i vlasništva nad zahtijevanom likvidnom imovinom koju mora imati jedinstvena likvidnosna podgrupa, u slučaju izuzimanja od primjene zahtjeva za koeficijent likvidnosne pokrivenosti (LCR) kako je naveden u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1., i raspodjele iznosâ i lokacije dostupnih stabilnih izvora financiranja u okviru jedinstvene likvidnosne podgrupe, u slučaju izuzimanja od primjene zahtjeva za NSFR-a iz dijela šestog glave IV.;
određivanja minimalnih iznosa likvidne imovine koju institucije koje su izuzete od primjene zahtjeva za LCR, kako je navedeno u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1., trebaju imati i određivanje minimalnih iznosa dostupnih stabilnih izvora financiranja koji institucije koje su izuzete od primjene zahtjeva za NSFR-a iz dijela šestog glave IV. trebaju imati;
potrebe za primjenom strožih parametara od onih navedenih u dijelu šestom;
neograničene razmjene svih informacija među nadležnim tijelima;
potpunog razumijevanja implikacija takvog izuzeća.
Članak 9.
Metoda pojedinačne konsolidacije
Članak 10.
Izuzeće za kreditne institucije stalno povezane sa središnjim tijelom
Nadležna tijela mogu, u skladu s nacionalnim pravom, izuzeti u potpunosti ili djelomično od primjene zahtjeva utvrđenih u dijelovima od drugog do osmog ove Uredbe i poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402 jednu ili više kreditnih institucija koje se nalaze u istoj državi članici te koje su stalno povezane sa središnjim tijelom koje ih nadzire, a koje ima sjedište u istoj državi članici, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
obveze središnjeg tijela i povezanih institucija predstavljaju zajedničku i solidarnu odgovornost ili za obveze svojih povezanih institucija u potpunosti jamči središnje tijelo;
solventnost i likvidnost središnjeg tijela i svih povezanih institucija prate se kao cjelina na temelju konsolidiranih izvještaja tih institucija;
uprava središnjeg tijela ovlaštena je za davanje uputa upravi povezanih institucija.
Države članice mogu zadržati i primjenjivati postojeće nacionalno zakonodavstvo u vezi s primjenom izuzeća iz prvog podstavka sve dok to nije u suprotnosti s ovom Uredbom ili Direktivom 2013/36/EU.
POGLAVLJE 2.
Bonitetna konsolidacija
Članak 10.a
Primjena bonitetnih zahtjeva na konsolidiranoj osnovi ako su investicijska društva matična društva
Za potrebe ovog poglavlja, investicijska društva i investicijski holdinzi smatraju se matičnim financijskim holdinzima u državi članici ili matičnim financijskim holdinzima iz EU-a ako su takva investicijska društva ili investicijski holdinzi matična društva institucije ili investicijskog društva na koje se primjenjuje ova Uredba iz članka 1. stavka 2. ili stavka 5. Uredbe (EU) 2019/2033.
Članak 11.
Opći tretman
Za potrebe osiguravanja da se zahtjevi iz ove Uredbe primjenjuju na konsolidiranoj osnovi, pojmovi „institucija”, „matična institucija u državi članici”, „matična institucija iz EU-a” i „matično društvo”, ovisno o slučaju, odnose se i na:
financijske holdinge ili mješovite financijske holdinge kojima je izdano odobrenje za rad u skladu s člankom 21.a Direktive 2013/36/EU;
imenovanu instituciju koja je pod kontrolom matičnog financijskog holdinga ili matičnog mješovitog financijskog holdinga ako takvo matično društvo ne podliježe odobrenju u skladu s člankom 21.a stavkom 4. Direktive 2013/36/EU;
financijski holding, mješoviti financijski holding ili instituciju imenovanu u skladu s člankom 21.a stavkom 6. točkom (d) Direktive 2013/36/EU.
Konsolidirani položaj društva iz prvog podstavka točke (b) ovog stavka jest konsolidirani položaj matičnog financijskog holdinga ili matičnog mješovitog financijskog holdinga koji ne podliježe odobrenju u skladu s člankom 21.a stavkom 4. Direktive 2013/36/EU. Konsolidirani položaj društva iz prvog podstavka točke (c) ovog stavka jest konsolidirani položaj njegovog matičnog financijskog holdinga ili matičnog mješovitog financijskog holdinga.
▼M8 —————
Samo matična društva iz EU-a koja su značajna društva kćeri GSV institucije izvan EU-a i koja nisu sanacijski subjekti moraju ispunjavati uvjete iz članka 92.b ove Uredbe na konsolidiranoj osnovi, u opsegu i na način utvrđen u članku 18. ove Uredbe. Ako se primjenjuje članak 21.b stavak 2. Direktive 2013/36/EU, svaki od dva posrednička matična društva u EU-u koja su zajednički utvrđena kao značajno društvo kći mora ispunjavati uvjete iz članka 92.b ove Uredbe na temelju njihova konsolidiranog položaja.
Matične institucije iz EU-a ispunjavaju uvjete iz dijela šestog i članka 430. stavka 1. točke (d) ove Uredbe na osnovi svojeg konsolidiranog položaja ako grupu čini jedna ili više kreditnih institucija ili investicijskih društava koja imaju odobrenje za pružanje investicijskih usluga i aktivnosti navedenih u točkama 3. i 6. odjeljka A Priloga I. Direktivi 2014/65/EU.
Ako je izuzeće odobreno na temelju članka 8. stavaka od 1. do 5., institucije i, ako je primjenjivo, financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi koji su dio likvidnosne podgrupe ispunjavaju uvjete iz dijela šestog i članka 430. stavka 1. točke (d) ove Uredbe na konsolidiranoj osnovi ili na potkonsolidiranoj osnovi likvidnosne podgrupe.
Primjenom pristupa iz prvog podstavka ne smije se dovesti u pitanje djelotvorni nadzor na konsolidiranoj osnovi i ne smije se dovesti do nerazmjernih negativnih utjecaja na cijeli financijski sustav ili na njegove dijelove u drugim državama članicama ili u Uniji kao cjelini ni biti zapreka ili stvoriti zapreku funkcioniranju unutarnjeg tržišta.
▼M8 —————
Članak 12.a
Izračun na konsolidiranoj osnovi za GSV institucije s nekoliko sanacijskih subjekata
Ako su najmanje dva GSV subjekta koji su dio iste GSV institucije sanacijski subjekti ili subjekti iz treće zemlje koji bi bili sanacijski subjekti da imaju poslovni nastan u Uniji, matična institucija iz EU-a navedene GSV institucije izračunava iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza iz članka 92.a stavka 1. točke (a):
za svaki sanacijski subjekt ili subjekt iz treće zemlje koji bi bio sanacijski subjekt da ima poslovni nastan u Uniji;
za matičnu instituciju iz EU-a kao da je ona jedini sanacijski subjekt GSV institucije.
Izračun iz točke (b) prvog podstavka temelji se na konsolidiranom položaju matične institucije iz EU-a.
Sanacijska tijela postupaju u skladu s člankom 45.d stavkom 4. i člankom 45.h stavkom 2. Direktive 2014/59/EU.
Članak 13.
Primjena zahtjeva za objavu na konsolidiranoj osnovi
Velika društva kćeri matičnih institucija iz EU-a dužna su objavljivati informacije utvrđene u člancima 437., 438., 440., 442., 449.a, 449.b, 450., 451., 451.a i 453. na pojedinačnoj osnovi ili, ako je to primjenjivo, na potkonsolidiranoj osnovi u skladu s ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU.
Odredbe iz stavka 1. drugog podstavka primjenjuju se na društva kćeri matičnih društava s poslovnim nastanom u trećoj zemlji ako se smatra da su ta društva kćeri velika društva kćeri.
Članak 14.
Primjena zahtjeva iz članka 5. Uredbe (EU) 2017/2402 na konsolidiranoj osnovi
▼M9 —————
Članak 18.
Metode bonitetne konsolidacije
Za potrebe članka 11. stavka 3.a institucije koje su obvezne ispunjavati zahtjeve iz članka 92.a i 92.b na konsolidiranoj osnovi provode punu konsolidaciju svih institucija i financijskih institucija koje su njihova društva kćeri u odgovarajućim sanacijskim grupama.
▼M17 —————
Nadležna tijela određuju hoće li i na koji način konsolidacija biti provedena u sljedećim slučajevima:
ako prema mišljenju nadležnih tijela institucija ostvaruje značajan utjecaj na jednu ili više institucija ili financijskih institucija, no nema sudjelujući udio ili druge kapitalne veze u tim institucijama; i
ako su dvije ili više institucija ili financijskih institucija pod jedinstvenom upravom, koja nije uprava određena ugovorom, odredbama društvenog ugovora ili statuta.
Nadležna tijela posebno mogu dopustiti ili zahtijevati primjenu metode navedene u članku 22. stavcima 7., 8. i 9. Direktive 2013/34/EU.
Odstupajući od prvog podstavka, nadležna tijela mogu dopustiti instituciji ili od nje zahtijevati primjenu različite metode na takva društva kćeri ili sudjelujuće udjele, uključujući metodu koja se zahtijeva primjenjivim računovodstvenim okvirom, pod sljedećim uvjetima:
institucija još ne primjenjuje metodu udjela na 28. prosinca 2020.;
primjena metode udjela bila bi nepotrebno opterećenje ili metoda udjela ne odražava na odgovarajući način rizike koje društvo iz prvog podstavka predstavlja za instituciju i
primijenjena metoda ne dovodi do pune ili proporcionalne konsolidacije tog društva.
►M17 Nadležna tijela mogu zahtijevati punu ili razmjernu konsolidaciju društva kćeri ili društva u kojem institucija ima sudjelujući udio ako to društvo kći ili društvo nije institucija ili financijska institucija i ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti: ◄
društvo nije društvo za osiguranje, društvo za osiguranje iz treće zemlje, društvo za reosiguranje, društvo za reosiguranje iz treće zemlje, osigurateljni holding ili društvo isključeno iz područje primjene Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 4. te Direktive;
postoji znatan rizik da će institucija odlučiti pružiti financijsku potporu tom društvu u stresnim uvjetima, u slučaju nepostojanja ugovorne obveze o pružanju takve pomoći ili prekoračenja eventualnih ugovornih obveza o pružanju takve pomoći.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2020.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Komisija prema potrebi, na temelju EBA-inih nalaza, Europskom parlamentu i Vijeću podnosi zakonodavni prijedlog radi prilagođavanja relevantnih definicija ili opsega bonitetne konsolidacije.
Članak 19.
Subjekti izuzeti iz opsega bonitetne konsolidacije
►M17 Institucija ili financijska institucija koje su društvo kći ili društvo u kojem se drži sudjelujući udio ne moraju biti uključene u konsolidaciju ako ukupni iznos imovine i izvanbilančnih stavki dotičnog društva ne prelazi niži od sljedeća dva iznosa: ◄
10 milijuna eura;
1 % ukupnog iznosa imovine i izvanbilančnih stavki matičnog društva ili društva koje ima sudjelujući udio.
►M17 Nadležna tijela odgovorna za provođenje nadzora na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 111. Direktive 2013/36/EU mogu odlučiti na pojedinačnoj osnovi da u sljedećim slučajevima institucija ili financijska institucija koja je društvo kći ili koja drži sudjelujući udio ne mora biti uključena u konsolidaciju: ◄
ako se dotično društvo nalazi u trećoj zemlji u kojoj postoje pravne prepreke za prijenos potrebnih informacija;
ako je dotično društvo od zanemarivog interesa samo s obzirom na ciljeve nadzora institucija;
ako bi prema mišljenju nadležnih tijela odgovornih za provođenje nadzora na konsolidiranoj osnovi konsolidacija financijskog položaja dotičnog društva bila neodgovarajuća ili zavaravajuća u smislu ciljeva nadzora institucija.
Članak 20.
Zajedničke odluke o bonitetnim zahtjevima
Nadležna tijela djeluju zajednički i konzultiraju se:
o zahtjevima za izdavanje odobrenja iz članka 143. stavka 1., članka 151. stavka 9., članka 283. i članka 325.az koje podnesu matična institucija iz EU-a i njezina društva kćeri ili koje zajednički podnesu društva kćeri matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a, kako bi donijela odluku o izdavanju traženog odobrenja i potencijalno odredila uvjete koji bi se trebali primjenjivati na takvo odobrenje;
za potrebe utvrđivanja jesu li ispunjeni kriteriji za primjenu posebnog unutargrupnog tretmana iz članka 422. stavka 9. i članka 425. stavka 5., dopunjeni regulatornim tehničkim standardima EBA-e iz članka 422. stavka 10. i članka 425. stavka 6.
Zahtjevi se podnose isključivo konsolidirajućem nadzornom tijelu.
▼M17 —————
Nadležna tijela čine sve u granicama svoje ovlasti kako bi donijela zajedničku odluku u roku od šest mjeseci o sljedećem:
o zahtjevu iz stavka 1. točke (a);
o procjeni kriterija i utvrđivanju posebnog tretmana iz stavka 1. točke (b).
Zajednička odluka mora biti iznesena i u potpunosti obrazložena u dokumentu koji nadležno tijelo iz stavka 1. dostavlja podnositelju zahtjeva.
Rok iz stavka 2. počinje teći:
od dana kad konsolidirajuće nadzorno tijelo primi potpun zahtjev iz stavka 1. točke (a). Konsolidirajuće nadzorno tijelo prosljeđuje potpun zahtjev drugim nadležnim tijelima bez odgode;
od dana kad nadležna tijela od konsolidirajućeg nadzornog tijela prime izvještaj o analizi unutargrupnih obveza u okviru grupe.
Odluka mora biti iznesena i u potpunosti obrazložena u dokumentu te uzeti u obzir mišljenja i ograde koje su u roku od šest mjeseci iznijela druga nadležna tijela.
Konsolidirajuće nadzorno tijelo odluku dostavlja matičnoj instituciji iz EU-a, matičnom financijskom holdingu iz EU-a ili matičnom mješovitom financijskom holdingu iz EU-a i ostalim nadležnim tijelima.
Ako se na kraju roka od šest mjeseci bilo koje dotično nadležno tijelo u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010 obrati EBA-i u vezi s predmetom, konsolidirajuće nadzorno tijelo odgađa donošenje svoje odluke u vezi sa stavkom 1. točkom (a) ovog članka i čeka odluku koju EBA može donijeti u vezi s njegovom odlukom u skladu s člankom 19. stavkom 3. navedene Uredbe, te donosi odluku u skladu s odlukom koju je donijela EBA. Rok od šest mjeseci smatra se razdobljem mirenja u smislu navedene Uredbe. EBA svoju odluku donosi u roku od mjesec dana. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka roka od šest mjeseci ili nakon donošenja zajedničke odluke.
Odluka mora biti iznesena i u potpunosti obrazložena u dokumentu te uzeti u obzir mišljenja i ograde koje su u roku od šest mjeseci iznijela druga nadležna tijela.
Odluka se dostavlja konsolidirajućem nadzornom tijelu koje izvješćuje matičnu instituciju iz EU-a, matični financijski holding iz EU-a ili matični mješoviti financijski holding iz EU-a.
Ako se na kraju roka od šest mjeseci konsolidirajuće nadzorno tijelo u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010 obrati EBA-i u vezi s predmetom, nadležno tijelo koje je odgovorno za nadzor društva kćeri na pojedinačnoj osnovi odgađa donošenje svoje odluke u vezi sa stavkom 1. točkom (b) ovog članka i čeka odluku koju EBA može donijeti u vezi s njegovom odlukom u skladu s člankom 19. stavkom 3. navedene Uredbe, te donosi odluku u skladu s odlukom koju je donijela EBA. Rok od šest mjeseci smatra se razdobljem mirenja u smislu navedene Uredbe. EBA svoju odluku donosi u roku od mjesec dana. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka roka od šest mjeseci ili nakon donošenja zajedničke odluke.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 10. srpnja 2025.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 21.
Zajedničke odluke o razini primjene likvidnosnih zahtjeva
Ta zajednička odluka donosi se u roku od šest mjeseci po podnošenju izvještaja od strane konsolidirajućeg nadzornog tijela o utvrđivanju jedinstvenih likvidnosnih podgrupa na osnovi kriterija iz članka 8. U slučaju neslaganja tijekom razdoblja od šest mjeseci, konsolidirajuće nadzorno tijelo savjetuje se s EBA-om na zahtjev bilo kojeg drugog dotičnog nadležnog tijela. Konsolidirajuće nadzorno tijelo može se savjetovati s EBA-om i na vlastitu inicijativu.
Zajedničkom odlukom također se mogu odrediti ograničenja u vezi s lokacijom i vlasništvom nad likvidnom imovinom te zahtijevati minimalni iznosi likvidne imovine koju moraju imati institucije koje su izuzete od primjene dijela šestog.
Zajednička odluka mora biti iznesena i u potpunosti obrazložena u dokumentu koji konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja matičnoj instituciji likvidnosne podgrupe.
Međutim, svako nadležno tijelo može u roku od šest mjeseci EBA-i uputiti pitanje jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 8. stavka 1. točaka od (a) do (d). U tom slučaju EBA može provesti svoje neobvezujuće posredovanje u skladu s člankom 31. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1093/2010, a sva uključena nadležna tijela moraju odgoditi donošenje svojih odluka do okončanja neobvezujućeg posredovanja. Ako tijekom posredovanja nadležna tijela ne postignu sporazum u roku od tri mjeseca, svako nadležno tijelo koje je odgovorno za nadzor na pojedinačnoj osnovi donosi vlastitu odluku vodeći računa o proporcionalnosti koristi i rizika na razini države članice matične institucije i proporcionalnosti koristi i rizika na razini države članice društva kćeri. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka roka od šest mjeseci ili nakon donošenja zajedničke odluke.
Zajednička odluka iz stavka 1. i odluke iz drugog podstavka ovog stavka obvezujuće su.
Članak 22.
Potkonsolidacija subjekata u trećim zemljama
Članak 23.
Društva u trećim zemljama
U svrhu provedbe nadzora na konsolidiranoj osnovi u skladu s ovim poglavljem, izrazi „investicijsko društvo”, „kreditna institucija”, „financijska institucija” i „institucija” odnose se i na društva s poslovnim nastanom u trećim zemljama koja bi, da imaju poslovni nastan u Uniji, odgovarala definicijama tih izraza iz članka 4.
Članak 24.
Vrednovanje imovine i izvanbilančnih stavki
DIO DRUGI
REGULATORNI KAPITAL I PRIHVATLJIVE OBVEZE
GLAVA I.
ELEMENTI REGULATORNOG KAPITALA
POGLAVLJE 1.
Osnovni kapital
Članak 25.
Osnovni kapital
Osnovni kapital institucije sastoji se od zbroja redovnog osnovnog kapitala i dodatnog osnovnog kapitala institucije.
POGLAVLJE 2.
Redovni osnovni kapital
Članak 26.
Stavke redovnog osnovnog kapitala
Stavke redovnog osnovnog kapitala institucija sastoje se od sljedećeg:
instrumenata kapitala, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 28. ili, kada je to primjenjivo, članka 29.;
računa premija na dionice koji se odnose na instrumente iz točke (a);
zadržane dobiti;
akumulirane ostale sveobuhvatne dobiti;
ostalih rezervi;
rezervi za opće bankovne rizike.
Stavke iz točaka od (c) do (f) priznaju se kao redovni osnovni kapital samo ako su dostupne instituciji za neograničenu i trenutačnu uporabu kako bi se pokrili rizici ili gubici čim nastanu.
Za potrebe stavka 1. točke (c) samo uz prethodno odobrenje nadležnog tijela institucije mogu uključiti dobit tekuće godine ostvarenu tijekom poslovne godine ili dobit tekuće godine ostvarenu na kraju poslovne godine u redovni osnovni kapital prije nego što institucija donese formalnu odluku kojom se potvrđuje konačna godišnja dobit ili gubitak institucije. Nadležno tijelo daje odobrenje za to ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
tu su dobit provjerile osobe koje su neovisne o instituciji i koje su odgovorne za reviziju financijskih izvještaja te institucije;
institucija je dokazala nadležnom tijelu da je iznos te dobiti umanjen za sve predvidive troškove ili dividende.
Provjera dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine institucije mora pružiti odgovarajuću razinu sigurnosti da je ta dobit procijenjena u skladu s načelima navedenim u primjenjivom računovodstvenom okviru.
Odstupajući od prvog podstavka, institucije mogu kao instrumente redovnog osnovnog kapitala rasporediti naknadna izdanja oblika instrumenata redovnog osnovnog kapitala za koje su one već dobile odobrenje, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
odredbe kojima se uređuju ta naknadna izdanja uglavnom su jednaka onim odredbama kojima se uređuju ona izdanja za koja su institucije već dobile odobrenje;
institucije su obavijestile nadležna tijela o tim naknadnim izdanjima dovoljno prije nego što su ti instrumenti raspoređeni kao instrumenti redovnog osnovnog kapitala.
Nadležna tijela savjetuju se s EBA-om prije odobrenja novih oblika instrumenata kapitala koje se raspoređuje kao instrumente redovnog osnovnog kapitala. Nadležna tijela uzimaju u obzir mišljenje EBA-e, a u slučaju da od njega odluče odstupiti, u roku od tri mjeseca od datuma primitka mišljenja EBA-e šalju dopis EBA-i u kojem navode razloge za odstupanje od relevantnog mišljenja. Ovaj se podstavak ne primjenjuje na instrumente kapitala iz članka 31.
Na osnovi informacija od nadležnih tijela, EBA sastavlja, održava i objavljuje popis svih oblika instrumenata kapitala u svakoj državi članici koji ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala. U skladu s člankom 35. Uredbe (EU) br. 1093/2010 EBA može prikupljati sve informacije u vezi s instrumentima redovnog osnovnog kapitala koje smatra potrebnima za uspostavu usklađenosti s kriterijima iz članka 28. ili ako je primjenjivo, kriterijima iz članka 29. ove Uredbe te za potrebu održavanja i ažuriranja popisa navedenog u ovom podstavku.
Slijedom postupka preispitivanja iz članka 80. i ako postoje dostatni dokazi da relevantni instrumenti kapitala ne ispunjavanju kriterije iz članka 28., ili da ih više ne ispunjavaju, ili ako je primjenjivo, kriterije iz članka 29., EBA može odlučiti da te instrumente ne doda na popis iz četvrtog podstavka ili da ih ukloni s tog popisa, ovisno o slučaju. EBA u tu svrhu objavljuje priopćenje koje se također odnosi na stajalište relevantnog nadležnog tijela o tom pitanju. Ovaj se podstavak ne primjenjuje na instrumente kapitala iz članka 31.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 27.
Instrumenti kapitala uzajamnih institucija, zadruga, štednih institucija ili sličnih institucija u stavkama redovnog osnovnog kapitala
Stavke redovnog osnovnog kapitala obuhvaćaju sve instrumente kapitala koje institucija izdaje u skladu sa zakonskim odredbama, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
ispunjeni su uvjeti iz članaka 28. ili, kada je to primjenjivo, članka 29.
Te uzajamne institucije, zadruge ili štedne institucije koje su priznate kao uzajamne institucije, zadruge ili štedne institucije na temelju mjerodavnog nacionalnog prava prije 31. prosinca 2012. nastavljaju se raspoređivati kao uzajamne institucije, zadruge ili štedne institucije za potrebe ovog dijela, pod uvjetom da one nastave ispunjavati kriterije koji su utvrđeni za takvo priznavanje.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 28.
Instrumenti redovnog osnovnog kapitala
Instrumenti kapitala ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
institucija izdaje instrumente izravno, uz prethodnu suglasnost vlasnika institucije ili, ako je to dopušteno na temelju mjerodavnog nacionalnog prava, upravljačkog tijela institucije;
instrumenti su u potpunosti plaćeni, a stjecanje vlasništva nad tim instrumentima ne financira institucija izravno ili neizravno;
instrumenti ispunjavaju sve sljedeće uvjete u vezi s njihovim raspoređivanjem:
ispunjavaju uvjete za kapital u smislu članka 22. Direktive 86/635/EEZ;
raspoređuju se kao kapital u smislu primjenjivog računovodstvenog okvira;
raspoređuju se kao kapital u svrhu utvrđivanja bilančne insolventnosti, ako je to primjenjivo u skladu s nacionalnim pravom koje uređuje insolventnost;
instrumenti su jasno i odvojeno prikazani u bilanci u financijskim izvještajima institucije;
instrumenti su bez dospijeća;
glavnica instrumenata ne smije se smanjiti ili otplatiti, osim u jednom od sljedeća dva slučaja:
likvidacije institucije;
diskrecijskog otkupa instrumenata ili drugih diskrecijskih načina smanjenja kapitala, ako je institucija dobila prethodno odobrenje nadležnog tijela u skladu s člankom 77.;
odredbe kojima se uređuju instrumenti ne navode izričito ili implicitno da bi se glavnica instrumenata smanjila ili otplatila ili da bi se mogla smanjiti ili otplatiti osim u slučaju likvidacije institucije i institucija ne daje takve navode na drugi način prije izdavanja instrumenata ili pri njihovu izdavanju, osim u slučaju instrumenata iz članka 27., ako je odbijanje institucije da otkupi takve instrumente zabranjeno na temelju mjerodavnog nacionalnog prava;
instrumenti ispunjavaju sljedeće uvjete u vezi s raspodjelom:
ne postoji povlašteni tretman raspodjele u vezi s redoslijedom isplate raspodjela, uključujući i u odnosu na druge instrumente redovnog osnovnog kapitala, a uvjeti koji se primjenjuju u vezi s instrumentima ne daju povlaštena prava za isplatu raspodjela;
raspodjele se imateljima instrumenata mogu isplatiti samo iz stavki raspoloživih za raspodjelu;
uvjeti koji se primjenjuju u vezi s instrumentima ne uključuju gornju granicu ili drugu vrstu ograničenja maksimalne razine raspodjela, osim u slučaju instrumenata iz članka 27.;
razina raspodjela nije određena na temelju iznosa za koji su instrumenti kupljeni pri izdavanju, osim u slučaju instrumenata iz članka 27.;
uvjeti koji se primjenjuju u vezi s instrumentima ne uključuju obvezu institucije da isplati raspodjele njihovim imateljima, a institucija nije ni na koji drugi način podložna takvoj obvezi;
neisplata raspodjela ne predstavlja slučaj nastanka statusa neispunjavanja obveza institucije;
otkaz raspodjela instituciji ne nameće ograničenja;
u odnosu na sve instrumente kapitala koje izdaje institucija, instrumenti apsorbiraju prvi i razmjerno najveći udio nastalih gubitaka, a svaki instrument apsorbira gubitke u istoj mjeri kao i svi drugi instrumenti redovnog osnovnog kapitala;
instrumenti su podređeni u odnosu na sva druga potraživanja u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije;
instrumenti svojim vlasnicima daju pravo na potraživanje preostale imovine institucije, koja je u slučaju likvidacije institucije i nakon isplate svih nadređenih potraživanja razmjerna iznosu takvih izdanih instrumenata i nije fiksna ili podložna gornjoj granici, osim u slučaju instrumenata kapitala iz članka 27.;
instrumenti nisu ni osigurani niti pokriveni jamstvom koje poboljšava podređeni status potraživanja od strane bilo kojeg od sljedećih:
institucije ili njezinih društava kćeri;
matičnog društva institucije ili njegovih društava kćeri;
matičnog financijskog holdinga ili njegovih društava kćeri;
mješovitog holdinga ili njegovih društava kćeri;
mješovitog financijskog holdinga ili njegovih društava kćeri;
bilo kojeg društva koje je usko povezano sa subjektima iz podtočaka od i. do v.;
instrumenti nisu podložni nikakvim ugovornim ili drugim sporazumima kojima se poboljšava podređeni status potraživanja na osnovi instrumenata u slučaju insolventnosti ili likvidacije.
Smatra se da je uvjet iz prvog podstavka točke (j) ispunjen neovisno o tome što su instrumenti uključeni u dodatni osnovni kapital ili dopunski kapital u skladu s člankom 484. stavkom 3., pod uvjetom da su jednako rangirani.
Za potrebe prvog podstavka točke (b) samo onaj dio instrumenta kapitala koji je u potpunosti plaćen prihvatljiv je kao instrument redovnog osnovnog kapitala.
Smatra se da je uvjet iz stavka 1. točke (f) ispunjen neovisno o smanjenju glavnice instrumenta kapitala u sklopu sanacijskog postupka ili zbog smanjenja vrijednosti instrumenata kapitala koje je zahtijevalo sanacijsko tijelo odgovorno za instituciju.
Smatra se da je uvjet iz stavka 1. točke (g) ispunjen neovisno o odredbama kojima se uređuje instrument kapitala i koje izričito ili implicitno navode da bi se glavnica instrumenta smanjila ili da bi se mogla smanjiti u sklopu sanacijskog postupka ili zbog smanjenja vrijednosti instrumenata kapitala koje je zahtijevalo sanacijsko tijelo odgovorno za instituciju.
Uvjeti iz stavka 1. točke (h) podtočke v. smatraju se ispunjenima neovisno o tome je li društvo kći predmet ugovora o prijenosu dobiti i gubitka sa svojim matičnim društvom, prema kojem je društvo kći obvezno, nakon pripreme svojih godišnjih financijskih izvještaja, prenijeti svoj godišnji rezultat matičnom društvu, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
matično društvo posjeduje 90 % ili više glasačkih prava i kapitala društva kćeri;
matično društvo i društvo kći nalaze se u istoj državi članici;
sporazum je sklopljen u zakonite svrhe oporezivanja;
društvo kći tijekom pripreme svojih godišnjih financijskih izvještaja ima diskrecijsko pravo smanjiti iznos raspodjela tako da prije bilo kakvog plaćanja svojemu matičnom društvu svu svoju dobit ili njezin dio rasporedi u svoje rezerve ili rezerve za opće bankovne rizike;
matično društvo ugovorom je obvezano društvu kćeri u potpunosti nadoknaditi sve njegove gubitke;
na sporazum se primjenjuje rok za obavješćivanje u skladu s kojim se ugovor može raskinuti samo na kraju računovodstvene godine, s time da taj raskid proizvodi učinke s početkom sljedeće računovodstvene godine, čime se ne mijenja obveza matičnog društva da društvu kćeri u potpunosti nadoknadi sve gubitke nastale tijekom tekuće računovodstvene godine.
Ako je institucija sklopila ugovor o prijenosu dobiti i gubitka, ona o tome bez odgode obavješćuje nadležno tijelo i šalje mu presliku ugovora. Institucija ujedno bez odgode obavješćuje nadležno tijelo o bilo kakvim izmjenama ugovora o prijenosu dobiti i gubitka te njegovu raskidanju. Institucija ne sklapa više od jednog ugovora o prijenosu dobiti i gubitka.
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:
odgovarajući oblici i vrsta neizravnog financiranja instrumenata regulatornog kapitala;
uzrokuje li višekratnik raspodjela nerazmjerno opterećenje regulatornog kapitala i kada ga uzrokuje;
značenje povlaštenih raspodjela.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 29.
Instrumenti kapitala koje izdaju uzajamne institucije, zadruge, štedne institucije i slične institucije
U vezi s otkupom instrumenata kapitala moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:
osim ako je to zabranjeno mjerodavnim nacionalnim pravom, institucija mora imati mogućnost odbiti otkup instrumenata;
ako je odbijanje institucije da otkupi instrumente zabranjeno mjerodavnim nacionalnim pravom, odredbe kojima se uređuju instrumenti moraju instituciji omogućiti ograničavanje njihova otkupa;
odbijanje otkupa instrumenata ili ograničenje otkupa instrumenata kada je to primjenjivo ne smiju predstavljati slučaj nastanka statusa neispunjavanja obveza institucije.
Uvjet iz prvog podstavka ne dovodi u pitanje mogućnost da uzajamna institucija, zadruga, štedna institucija ili slična institucija u okviru redovnog osnovnog kapitala prizna instrumente koji imatelju ne daju glasačka prava i koji ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
potraživanje imatelja instrumenata bez glasačkih prava u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije razmjerno je udjelu tih instrumenata bez glasačkog prava u ukupnim instrumentima redovnog osnovnog kapitala;
instrumenti na drugi način ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 30.
Posljedice prestanka ispunjavanja uvjeta za instrumente redovnog osnovnog kapitala
U slučaju da instrument redovnog osnovnog kapitala prestane ispunjavati uvjete iz članka 28. ili, kada je to primjenjivo, članka 29., primjenjuje se sljedeće:
taj instrument odmah prestaje ispunjavati uvjete za instrument redovnog osnovnog kapitala;
računi premija na dionice koji se odnose na taj instrument odmah prestaju ispunjavati uvjete za stavke redovnog osnovnog kapitala.
Članak 31.
Instrumenti kapitala koje upisuju tijela javne vlasti u izvanrednim situacijama
U izvanrednim situacijama nadležna tijela mogu dopustiti institucijama da uključuju u redovni osnovni kapital instrumente kapitala koji najmanje ispunjavaju uvjete iz članka 28. stavka 1. točaka od (b) do (e) ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
instrumenti kapitala izdani su nakon 1. siječnja 2014.;
Komisija smatra instrumente kapitala državnom potporom;
instrumenti kapitala izdani su u sklopu mjera dokapitalizacije u skladu s pravilima o državnoj potpori koja su u to vrijeme bila na snazi;
instrumenti kapitala upisani su u cijelosti i u vlasništvu su države ili relevantnog tijela javne vlasti ili subjekta u vlasništvu države;
instrumenti kapitala mogu apsorbirati gubitke;
osim instrumenata kapitala iz članka 27., u slučaju likvidacije instrumenti kapitala svojim vlasnicima daju pravo na potraživanje preostale imovine institucije nakon isplate svih nadređenih potraživanja;
postoje odgovarajući mehanizmi izlaska za državu ili, kada je to primjenjivo, relevantno tijelo javne vlasti ili subjekt u vlasništvu države;
nadležno tijelo je dalo prethodno odobrenje te objavilo svoju odluku i obrazloženje te odluke.
Članak 32.
Sekuritizirana imovina
Institucija iz bilo kojeg elementa regulatornog kapitala isključuje svako povećanje svog kapitala u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom koje proizlazi iz sekuritizirane imovine, uključujući sljedeće:
povećanje povezano s budućim maržnim prihodom na temelju kojeg institucija ostvaruje dobitak od prodaje;
ako je institucija inicijator sekuritizacije, neto dobitke od kapitaliziranoga budućeg prihoda od sekuritizirane imovine koji pružaju kreditno poboljšanje sekuritizacijskim pozicijama.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 33.
Zaštita novčanih tokova i promjene vrijednosti vlastitih obveza
Institucije ne uključuju sljedeće stavke u bilo koji element regulatornog kapitala:
rezerve iz fer vrednovanja koje se odnose na dobitke ili gubitke na osnovi zaštite novčanog toka financijskih instrumenata koji se ne vrednuju po fer vrijednosti, uključujući projicirane novčane tokove;
dobitke ili gubitke po obvezama institucije vrednovanim po fer vrijednosti nastale kao rezultat promjena kreditne sposobnosti same institucije;
dobitke ili gubitke po obvezama iz izvedenica institucije vrednovanim po fer vrijednosti, nastale kao rezultat promjena kreditnog rizika same institucije.
Ne dovodeći u pitanje stavak 1. točku (b) institucije mogu uključiti iznos dobitaka ili gubitaka po svojim obvezama u regulatorni kapital ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
obveze su u obliku obveznica kako je navedeno u članku 52. stavku 4. Direktive 2009/65/EZ;
promjene vrijednosti imovine i obveza institucije nastaju zbog istih promjena u kreditnoj sposobnosti same institucije;
između vrijednosti obveznica iz točke (a) i vrijednosti imovine institucije postoji uska veza;
kredite osigurane nekretninama moguće je otkupiti otkupom obveznica kojima se financiraju krediti osigurani nekretninama po tržišnoj ili nominalnoj vrijednosti.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 34.
Dodatna vrijednosna usklađenja
EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda podnosi Komisiji do 10. srpnja 2026.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 35.
Nerealizirani dobici i gubici mjereni po fer vrijednosti
Osim u slučaju stavki iz članka 33., institucije ne provode prilagodbe s ciljem uklanjanja nerealiziranih dobitaka ili gubitaka po svojoj imovini ili obvezama mjerenim po fer vrijednosti iz svog regulatornog kapitala.
Članak 36.
Odbici od stavki redovnog osnovnog kapitala
Institucije od stavki redovnog osnovnog kapitala odbijaju sljedeće:
gubitke tekuće financijske godine;
nematerijalna imovina, uz iznimku razborito vrednovane imovine u obliku softvera na čiju vrijednost sanacija, insolventnost ili likvidacija institucije nemaju negativan utjecaj;
odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti;
za institucije koje iznose izloženosti ponderiranih rizikom izračunavaju primjenom pristupa zasnovanog na internim rejting-sustavima (IRB pristup), IRB manjak, ako je to primjenjivo, koji se izračunava u skladu s člankom 159.;
imovinu mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca u bilanci institucije;
izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u vlastite instrumente redovnog osnovnog kapitala, uključujući vlastite instrumente redovnog osnovnog kapitala za koje institucija ima stvarnu ili potencijalnu obvezu kupnje na temelju postojeće ugovorne obveze;
izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora, ako ti subjekti imaju s institucijom recipročno međusobno ulaganje za koje nadležno tijelo smatra da mu je cilj umjetno povećati regulatorni kapital institucije;
primjenjivi iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora, ako institucija u tim subjektima nema značajno ulaganje;
primjenjivi iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora, ako institucija u tim subjektima ima značajno ulaganje;
iznos stavki koje treba odbiti od stavki dodatnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 56. koji premašuje stavke dodatnog osnovnog kapitala institucije;
iznos izloženosti sljedećih stavki kojima se dodjeljuje ponder rizika od 1 250 %, ako institucija odbija taj iznos izloženosti od iznosa stavki redovnog osnovnog kapitala kao alternativu primjeni pondera rizika od 1 250 %:
kvalificirani udjeli izvan financijskog sektora;
sekuritizacijske pozicije u skladu s člankom 244. stavkom 1. točkom (b), člankom 245. stavkom 1. točkom (b) i člankom 253.;
slobodne isporuke u skladu s člankom 379. stavkom 3.;
pozicije u košarici za koje institucija ne može utvrditi ponder rizika prema IRB pristupu u skladu s člankom 153. stavkom 8.;
▼M17 —————
izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u kojima se dodjeljuje ponder rizika od 1 250 % u skladu s člankom 132. stavkom 2. drugim podstavkom;
sve porezne troškove povezane sa stavkama redovnog osnovnog kapitala predvidive u trenutku njihova izračuna, osim ako institucija na odgovarajući način uskladi iznos stavki redovnog osnovnog kapitala u onoj mjeri u kojoj takvi porezni troškovi umanjuju iznos do kojeg se te stavke mogu primjenjivati za pokrivanje rizika ili gubitaka;
primjenjivi iznos nedostatnog pokrića za neprihodujuće izloženosti;
za zajamčenu minimalnu vrijednosti iz članka 132.c stavka 2. bilo koji iznos za koji je sadašnja tržišna vrijednost udjela ili dionica u CIU-u na kojoj se temelji zajamčena minimalna vrijednost manja od sadašnje vrijednosti zajamčene minimalne vrijednosti i za koji institucija još nije priznala smanjenje stavki redovnog osnovnog kapitala.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju vrste instrumenata kapitala financijskih institucija i, u konzultaciji s europskim nadzornim tijelom (Europskim nadzornim tijelom za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) (EIOPA) koje je osnovano u skladu s Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. ( 27 ), društava za osiguranje i reosiguranje iz trećih zemalja i društava koja nisu obuhvaćena Direktivom 2009/138/EZ u skladu s člankom 4. te Direktive, koji se odbijaju od sljedećih elemenata regulatornog kapitala:
stavki redovnog osnovnog kapitala;
stavki dodatnog osnovnog kapitala;
stavki dopunskog kapitala.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2020.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Za potrebe ovog stavka „specijalizirana institucija za restrukturiranje duga” znači institucija koja je tijekom prethodne financijske godine na pojedinačnoj i na konsolidiranoj osnovi ispunjavala sve sljedeće uvjete:
glavna djelatnost institucije je kupnja i restrukturiranje neprihodujućih izloženosti te upravljanje njima u skladu s jasnim i učinkovitim internim postupkom donošenja odluka koji provodi njezino upravljačko tijelo;
računovodstvena vrijednost izmjerena ne uzimajući u obzir ispravke vrijednosti za kreditni rizik vlastitih odobrenih kredita ne prelazi 15 % njezine ukupne imovine;
najmanje 5 % računovodstvene vrijednosti izmjerene ne uzimajući u obzir ispravke vrijednosti za kreditni rizik vlastitih odobrenih kredita čini potpuno ili djelomično refinanciranje ili prilagodbu relevantnih uvjeta kupljenih neprihodujuće izloženosti koje se smatraju mjerom restrukturiranja u skladu s člankom 47.b;
ukupna vrijednost imovine institucije ne premašuje 20 milijardi EUR;
institucija kontinuirano održava omjer neto stabilnih izvora financiranja od najmanje 130 %;
depoziti po viđenju institucije ne premašuju 5 % ukupnih obveza institucije.
Specijalizirana institucija za restrukturiranje duga bez odgode obavješćuje nadležno tijelo ako jedan ili više uvjeta iz drugog podstavka više nisu ispunjeni. Nadležna tijela najmanje jednom godišnje obavješćuju EBA-u o primjeni ovog stavka od strane institucija pod njihovim nadzorom.
EBA uspostavlja, održava i objavljuje popis specijaliziranih institucija za restrukturiranje duga. EBA prati aktivnosti specijaliziranih institucija za restrukturiranje duga i do 31. prosinca 2028. izvješćuje Komisiju o rezultatima takvog praćenja i, prema potrebi, savjetuje Komisiju o tome jesu li uvjeti da bi se ta institucija smatrala „specijaliziranom institucijom za restrukturiranje duga” dovoljno utemeljeni na riziku i primjereni u smislu davanja prednosti sekundarnom tržištu neprihodujućih kredita te procjenjuje jesu li potrebni dodatni uvjeti.
Članak 37.
Odbitak nematerijalne imovine
Institucije određuju iznos nematerijalne imovine koji se odbija u skladu sa sljedećim:
iznos koji se odbija umanjuje se za iznos povezane odgođene porezne obveze koji bi prestao postojati kad bi se nematerijalna imovina umanjila ili prestala priznavati u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;
iznos koji se odbija uključuje goodwill koji je uključen u vrednovanje značajnih ulaganja institucije;
iznos koji treba odbiti umanjuje se za iznos računovodstvene revalorizacije nematerijalne imovine društava kćeri koja proizlazi iz konsolidacije društava kćeri koja pripadaju osobama koje nisu društva obuhvaćena konsolidacijom u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.
Članak 38.
Odbitak odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti
Iznos odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti može se umanjiti za iznos povezanih odgođenih poreznih obveza institucije ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
subjekt ima u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom pravno izvršivo pravo prebiti tu tekuću poreznu imovinu s tekućim poreznim obvezama;
odgođena porezna imovina i odgođene porezne obveze odnose se na poreze koje utvrđuje isto porezno tijelo i u vezi s istim poreznim subjektom.
Iznos povezanih odgođenih poreznih obveza iz stavka 4. raspoređuje se na sljedeće:
odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika te koja se ne odbija u skladu s člankom 48. stavkom 1.;
svu drugu odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti.
Institucije raspoređuju povezane odgođene porezne obveze prema udjelima koje stavke u točkama (a) i (b) čine u odgođenoj poreznoj imovini koja ovisi o budućoj profitabilnosti.
Članak 39.
Preplata poreza, prijenos poreznoga gubitka i odgođena porezna imovina koja ne ovisi o budućoj profitabilnosti
Sljedeće se stavke ne odbijaju od regulatornog kapitala i dodjeljuje im se ponder rizika u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg, prema potrebi:
preplata poreza institucije za tekuću godinu;
porezni gubici institucije za tekuću godinu preneseni na prijašnje godine iz čega proizlazi potraživanje od središnje države, područne (regionalne) samouprave ili lokalnog poreznog tijela.
►M8 Odgođena porezna imovina koja ne ovisi o budućoj profitabilnosti ograničena je na odgođenu poreznu imovinu koja je nastala prije 23. studenoga 2016. i koja proizlazi iz privremenih razlika, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti: ◄
u slučaju da institucija iskaže gubitak kada su godišnji financijski izvještaji institucije formalno odobreni ili u slučaju likvidacije ili insolventnosti institucije, ona se bez odgode automatski i obvezno zamjenjuje potraživanjem institucije na osnovi poreza;
institucija u skladu s mjerodavnim nacionalnim poreznim zakonom ima mogućnost prebiti potraživanje na osnovi poreza iz točke (a) s bilo kojom poreznom obvezom institucije ili bilo kojeg drugog društva koje je u porezne svrhe u skladu s tim zakonom uključeno u istu konsolidaciju kao i institucija ili bilo kojeg drugog društva koje podliježe nadzoru na konsolidiranoj osnovi u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog;
kada iznos potraživanja na osnovi poreza iz točke (b) premašuje porezne obveze iz te točke, svaki se takav višak bez odgode zamjenjuje izravnim potraživanjem od središnje države države članice u kojoj je institucija osnovana.
Institucije primjenjuju ponder rizika od 100 % na odgođenu poreznu imovinu ako su ispunjeni uvjeti iz točaka (a), (b) i (c).
Članak 40.
Odbitak negativnih iznosa koji proizlaze iz izračuna iznosa očekivanih gubitaka
Iznos koji se odbija u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (d) ne umanjuje se za iznos povećanja odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti ili za druge dodatne porezne učinke do kojih bi moglo doći ako bi se rezervacije podigle na razinu očekivanih gubitaka iz odjeljka 3. poglavlja 3. glave II. dijela trećeg.
Članak 41.
Odbitak imovine mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca
Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (e) iznos imovine mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca koji se odbija umanjuje se za sljedeće:
iznos svih povezanih odgođenih poreznih obveza koji bi mogao prestati postojati kad bi se imovina umanjila ili prestala priznavati u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;
iznos imovine u mirovinskom fondu pod pokroviteljstvom poslodavca koji institucija ima neograničenu mogućnost koristiti, pod uvjetom da je institucija dobila prethodno odobrenje nadležnog tijela.
Toj se imovini koja se koristi za smanjivanje iznosa koji se odbija dodjeljuje se ponder rizika u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg, prema potrebi.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 42.
Odbitak ulaganja u vlastite instrumente redovnog osnovnog kapitala
Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (f) institucije izračunavaju ulaganja u vlastite instrumente redovnog osnovnog kapitala na osnovi bruto dugih pozicija, uz sljedeće iznimke:
institucije mogu izračunati iznos ulaganja u vlastite instrumente redovnog osnovnog kapitala na osnovi neto duge pozicije ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
duge i kratke pozicije u istoj su odnosnoj izloženosti i kratke pozicije ne uključuju rizik druge ugovorne strane;
duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;
institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema vlastitim instrumentima redovnog osnovnog kapitala koji su uključeni u te indekse;
institucije mogu netirati bruto duge pozicije u vlastitim instrumentima redovnog osnovnog kapitala koje proizlaze iz ulaganja u indeksne vrijednosne papire s kratkim pozicijama u vlastitim instrumentima redovnog osnovnog kapitala koje proizlaze iz kratkih pozicija u odnosnim indeksima, pa i onda kada te kratke pozicije uključuju rizik druge ugovorne strane, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
duge i kratke pozicije u istim su odnosnim indeksima;
duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje.
Članak 43.
Značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora
U svrhu odbitka institucija ima značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:
institucija posjeduje više od 10 % instrumenata redovnog osnovnog kapitala koje je taj subjekt izdao;
institucija je usko povezana s tim subjektom i posjeduje instrumente redovnog osnovnog kapitala koje je taj subjekt izdao;
institucija posjeduje instrumente redovnog osnovnog kapitala koje je taj subjekt izdao, pri čemu taj subjekt nije uključen u konsolidaciju u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog, ali je uključeno u istu računovodstvenu konsolidaciju kao i institucija za potrebe financijskog izvješćivanja u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom.
Članak 44.
Odbitak ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora i kad institucija ima recipročno međusobno ulaganje kojem je cilj umjetno povećanje regulatornog kapitala
Institucije provode odbitke iz članka 36. stavka 1. točaka (g), (h) i (i) u skladu sa sljedećim:
ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala i ostale instrumente kapitala subjekata financijskog sektora izračunavaju se na osnovi bruto dugih pozicija;
u svrhu odbitka stavke osigurateljnog osnovnog kapitala tretiraju se kao ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala.
Članak 45.
Odbitak ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora
Institucije provode odbitke iz članka 36. stavka 1. točaka (h) i (i) u skladu sa sljedećim odredbama:
institucije mogu izračunati izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora na osnovi neto duge pozicije u istoj odnosnoj izloženosti ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
datum dospijeća kratke pozicije jednak je datumu dospijeća duge pozicije ili je kasniji od njega ili je preostali rok do dospijeća kratke pozicije najmanje jedna godina;
duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;
institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema instrumentima kapitala subjekata financijskog sektora u tim indeksima.
Članak 46.
Odbitak ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala kad institucija nema značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora
Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (h) institucije izračunavaju primjenjivi iznos koji se odbija tako da se iznos iz točke (a) ovog stavka množi faktorom izvedenim iz izračuna iz točke (b) ovog stavka:
ukupni iznos za koji izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje premašuju 10 % ukupnog iznosa stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunatog nakon što se na stavke redovnog osnovnog kapitala primijeni sljedeće:
članci od 32. do 35.;
odbici iz članka 36. stavka 1. točaka od (a) do (g), točke (k) podtočaka od ii. do vi. i točaka (l), (m) i (n), isključujući iznos koji se odbija za odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika;
članci 44. i 45.;
iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala onih subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje podijeljen ukupnim iznosom izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala tih subjekata financijskog sektora.
Iznos koji se odbija u skladu sa stavkom 1. raspoređuje se po svim instrumentima redovnog osnovnog kapitala koji se drže. Institucije određuju iznos svakog instrumenta redovnog osnovnog kapitala koji se odbija u skladu sa stavkom 1. tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi udjelom opisanim u točki (b) ovog stavka:
iznos ulaganja čiji se odbitak zahtijeva u skladu sa stavkom 1.;
udio koji svaki instrument redovnog osnovnog kapitala koji se drži čini u ukupnom iznosu izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje.
Institucije određuju iznos svakog instrumenta redovnog osnovnog kapitala kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4. tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi iznosom opisanim u točki (b) ovog stavka:
iznos ulaganja kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4.;
udio koji je nastao izračunom iz stavka 3. točke (b).
Članak 47.
Odbitak ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala kad institucija ima značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora
Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (i) primjenjivi iznos koji se odbija od stavki redovnog osnovnog kapitala isključuje pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje se drže najviše pet radnih dana i određuje se u skladu s člancima 44. i 45. i pododjeljkom 2.
Članak 47.a
Neprihodujuće izloženosti
Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) „izloženost” uključuje bilo koju od sljedećih stavki, pod uvjetom da nisu uključene u knjigu trgovanja institucije:
dužnički instrument, uključujući dužnički vrijednosni papir, kredit, predujam i depozit po viđenju;
preuzetu obvezu po kreditima, preuzeto financijsko jamstvo ili bilo koju drugu preuzetu obvezu, neovisno o tome je li opoziva ili neopoziva, osim neiskorištenih kreditnih proizvoda koji se mogu bezuvjetno otkazati u bilo kojem trenutku i bez najave ili koji omogućuju automatski otkaz zbog pogoršanja kreditne sposobnosti dužnika.
Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) vrijednost izloženosti dužničkog instrumenta koji je otkupljen po cijeni nižoj od iznosa koji dužnik duguje uključuje razliku između otkupne cijene i iznosa koji dužnik duguje.
Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) vrijednost izloženosti preuzete obveze po kreditima, preuzetog financijskog jamstva ili bilo koje druge preuzete obveze kako je navedeno u stavku 1. točki (b) ovog članka jednaka je njezinoj nominalnoj vrijednosti, koja čini najveću izloženost institucije kreditnom riziku ne uzimajući u obzir nikakvu materijalnu ili nematerijalnu kreditnu zaštitu. Nominalna vrijednost preuzetih obveza po kreditima jednaka je neiskorištenom iznosu koji se institucija obvezala pozajmiti, a nominalna vrijednost preuzetog financijskog jamstva jednaka je najvećem iznosu koji bi subjekt morao platiti ako se aktivira jamstvo.
Nominalnom vrijednošću iz trećeg podstavka ovog stavka ne uzimaju se u obzir nikakav specifični ispravak vrijednosti za kreditni rizik, dodatna vrijednosna usklađenja u skladu s člancima 34. i 105., iznosi odbijeni u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m) ili ostala smanjenja regulatornoga kapitala povezana s izloženosti.
Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) sljedeće izloženosti klasificiraju se kao neprihodujuće:
izloženost za koju se smatra da je nastao status neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178.;
izloženost koja se smatra izloženosti čija je vrijednost umanjena u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;
izloženost u probnom razdoblju u skladu sa stavkom 7., ako su odobrene dodatne mjere restrukturiranja ili ako izloženost bude dospjela više od 30 dana;
izloženost u obliku obveze koja, u slučaju njezina povlačenja ili drugog korištenja, vjerojatno ne bi bila u cijelosti otplaćena bez realizacije naplate iz kolaterala;
izloženost u obliku financijskog jamstva za koju je vjerojatno da bi primatelj jamstva mogao aktivirati financijsko jamstvo, između ostalog u slučaju kada odnosna izloženost koja je obuhvaćena jamstvom ispunjava kriterije prema kojima ju se smatra neprihodujućom izloženosti.
Za potrebe točke (a) ako institucija ima bilančne izloženosti prema dužniku koje su dospjele više od 90 dana i koje čine više od 20 % svih bilančnih izloženosti prema tom dužniku, smatra se da su sve bilančne i izvanbilančne izloženosti prema tom dužniku neprihodujuće.
Izloženosti na koje se nije primijenila mjera restrukturiranja prestaju se klasificirati kao neprihodujuće za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
izloženost ispunjava izlazne kriterije koje je institucija primijenila za prestanak klasifikacije u kategoriju izloženosti s umanjenom vrijednošću u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom i klasifikacije u kategoriju sa statusom neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178.;
položaj dužnika poboljšao se u tolikoj mjeri da je institucija uvjerena da će se vjerojatno izvršiti potpuna i pravodobna otplata;
dužnik nema iznosa dospjelih više od 90 dana.
Neprihodujuće izloženosti koje podliježu mjerama restrukturiranja prestaju se klasificirati kao neprihodujuće za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
izloženosti su prestale biti u položaju koji bi doveo do njihove klasifikacije kao neprihodujuće izloženosti u skladu sa stavkom 3.;
prošla je najmanje godina dana od datuma kada su odobrene mjere restrukturiranja i datuma kada su izloženosti klasificirane kao neprihodujuće, ovisno o tome koji je datum kasniji;
nakon primjene mjera restrukturiranja nema nepodmirenih dospjelih iznosa, a institucija je na temelju analize financijskog položaja dužnika uvjerena u vjerojatnost potpune i pravodobne otplate izloženosti.
Potpuna i pravodobna otplata može se smatrati vjerojatnom ako je dužnik izvršio redovite i pravodobne uplate iznosa koji odgovaraju bilo kojem od sljedećih iznosa:
iznosu koji je bio dospio prije nego što je odobrena mjera restrukturiranja, ako je bilo iznosa koji su dospjeli;
iznosu koji je otpisan u okviru odobrenih mjera restrukturiranja, ako nije bilo iznosa koji su dospjeli.
Ako se neprihodujuća izloženost prestane klasificirati kao neprihodujuća na temelju stavka 6., takva je izloženost u probnom razdoblju dok se ne ispune svi sljedeći uvjeti:
prošle su najmanje dvije godine od datuma kada je izloženost koja podliježe mjerama restrukturiranja ponovno klasificirana kao prihodujuća;
najmanje tijekom jedne polovice razdoblja u kojem bi izloženost bila u probnom razdoblju izvršena su redovna i pravodobna plaćanja koja su dovela do plaćanja znatnog ukupnog iznosa glavnice ili kamata;
nijedna izloženost prema dužniku nije dospjela više od 30 dana.
Članak 47.b
Mjere restrukturiranja
„Mjera restrukturiranja” jest ustupak institucije prema dužniku koji ima poteškoća s ispunjavanjem svojih financijskih obveza ili je vjerojatno da će ih imati. Ustupak može značiti gubitak za zajmodavca i odnosi se na bilo koju od sljedećih mjera:
izmjenu uvjeta dužničke obveze, ako takva izmjena ne bi bila odobrena da dužnik nije imao poteškoća s ispunjavanjem svojih financijskih obveza;
potpuno ili djelomično refinanciranje dužničke obveze, ako takvo refinanciranje ne bi bilo odobreno da dužnik nije imao poteškoća s ispunjavanjem svojih financijskih obveza.
Mjerama restrukturiranja smatraju se barem sljedeće situacije:
novi uvjeti ugovora povoljniji su za dužnika od prethodnih uvjeta ugovora, u slučaju kada dužnik ima poteškoća s ispunjavanjem svojih financijskih obveza ili će ih vjerojatno imati;
novi uvjeti ugovora povoljniji su za dužnika od uvjeta ugovora koje je ista institucija ponudila dužnicima sa sličnom profilnom rizičnosti u isto vrijeme, u slučaju kada dužnik ima poteškoća s ispunjavanjem svojih financijskih obveza ili će ih vjerojatno imati;
izloženost na temelju uvjeta prvotnog ugovora klasificirana je kao neprihodujuća prije izmjene uvjeta ugovora ili bi bila klasificirana kao neprihodujuća da nije došlo do izmjene uvjeta ugovora;
posljedica mjere potpuno je ili djelomično poništenje dužničke obveze;
institucija odobrava primjenu ugovornih odredaba koje dužniku pružaju mogućnost promjene uvjeta ugovora i izloženost je bila klasificirana kao neprihodujuća prije primjene tih odredaba ili bi bila klasificirana kao neprihodujuća da te odredbe nisu primijenjene;
u trenutku odobravanja duga ili neposredno prije ili nakon toga, dužnik je izvršio plaćanja glavnice ili kamata po drugoj dužničkoj obvezi prema istoj instituciji, koja je bila klasificirana kao neprihodujuća izloženost ili bi bila klasificirana kao neprihodujuća da ta plaćanja nisu izvršena;
izmjena uvjeta ugovora koja uključuje otplate preuzimanjem kolaterala, ako takva izmjena predstavlja ustupak.
Sljedeće okolnosti pokazatelji su da su možda donesene mjere restrukturiranja:
prvotni je ugovor bio dospio više od 30 dana najmanje jedanput tijekom tri mjeseca prije njegove izmjene ili bi bio dospio više od 30 dana da nije bilo izmjene;
u vrijeme kada je sklopio ugovor o kreditu, ili neposredno prije ili nakon toga, dužnik je izvršio plaćanje glavnice ili kamata po drugoj dužničkoj obvezi prema istoj instituciji koja je bila dospjela 30 dana najmanje jedanput tijekom tri mjeseca prije odobravanja novog zaduženja;
institucija odobrava primjenu ugovornih odredaba koje dužniku pružaju mogućnost promjene uvjeta ugovora, a izloženost je dospjela 30 dana ili bi bila dospjela 30 dana da te odredbe nisu primijenjene.
Članak 47.c
Odbitak za neprihodujuće izloženosti
Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) institucije zasebno utvrđuju primjenjivi iznos nedostatnog pokrića za svaku neprihodujuću izloženost koji se odbija od stavki redovnog osnovnog kapitala tako što se iznos utvrđen u točki (b) ovog podstavka oduzima od iznosa utvrđenog u točki (a) ovog podstavka, ako iznos iz točke (a) premašuje iznos iz točke (b):
zbroj:
neosiguranog dijela svake neprihodujuće izloženosti, ako postoji, pomnožen s primjenjivim faktorom iz stavka 2.;
osiguranog dijela svake neprihodujuće izloženosti, ako postoji, pomnožen s primjenjivim faktorom iz stavka 3.;
zbroj sljedećih stavki pod uvjetom da se odnose na istu neprihodujuću izloženost:
specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik;
dodatnih vrijednosnih usklađenja u skladu s člancima 34. i 105.;
ostalih smanjenja regulatornoga kapitala;
za institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom prema pristupu zasnovanom na internim rejting sustavima, apsolutnih vrijednosti iznosa odbijenih na temelju članka 36. stavka 1. točke (d) koji se odnose na neprihodujuće izloženosti, pri čemu se apsolutna vrijednost pripisiva svakoj neprihodujućoj izloženosti utvrđuje tako da se iznosi odbijeni na temelju članka 36. stavka 1. točke (d) pomnože s udjelom iznosa očekivanog gubitka za neprihodujuću izloženost u ukupnom iznosu očekivanog gubitka za izloženosti koje su u statusu neispunjavanja obveza ili nisu u tom statusu, ovisno o tome što je primjenjivo.
kada je neprihodujuća izloženost otkupljena po cijeni nižoj od iznosa koji dužnik duguje, razlike između otkupne cijene i iznosa koji dužnik duguje;
iznosa koje je institucija otpisala od kada je izloženost klasificirana kao neprihodujuća.
Osigurani dio neprihodujuće izloženosti dio je izloženosti za koji se za potrebe izračuna zahtjevâ regulatornoga kapitala u skladu s dijelom trećim glavom II. smatra da je obuhvaćen materijalnom kreditnom zaštitom ili nematerijalnom kreditnom zaštitom ili da je u cijelosti i potpuno osiguran hipotekama.
Neosigurani dio neprihodujuće izloženosti odgovara razlici, ako postoji, između vrijednosti izloženosti kako je navedena u članku 47.a stavku 1. i osiguranog dijela izloženosti, ako postoji.
Za potrebe stavka 1. točke (a) podtočke i. primjenjuju se sljedeći faktori:
0,35 za neosigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana treće godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;
1 za neosigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje od prvog dana četvrte godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća.
Za potrebe stavka 1. točke (a) podtočke ii. primjenjuju se sljedeći faktori:
0,25 za osigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana četvrte godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;
0,35 za osigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana pete godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;
0,55 za osigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana šeste godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;
0,70 za dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran nekretninama u skladu s dijelom trećim glavom II. ili koji je stambeni kredit za koji jamči priznati pružatelj zaštite iz članka 201., a koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana sedme godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;
0,80 za dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran drugom materijalnom ili nematerijalnom kreditnom zaštitom u skladu s dijelom trećim glavom II. koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana sedme godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;
0,80 za dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran nekretninama u skladu s dijelom trećim glavom II. ili koji je stambeni kredit za koji jamči priznati pružatelj zaštite iz članka 201., a koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana osme godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;
1 za dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran drugom materijalnom ili nematerijalnom kreditnom zaštitom u skladu s dijelom trećim glavom II. koji se primjenjuje od prvog dana osme godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;
0,85 za dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran nekretninama u skladu s dijelom trećim glavom II. ili koji je stambeni kredit za koji jamči priznati pružatelj zaštite iz članka 201., a koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana devete godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;
1 za dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran nekretninama u skladu s dijelom trećim glavom II. ili koji je stambeni kredit za koji jamči priznati pružatelj zaštite kako je navedeno u članku 201., a koji se primjenjuje od prvog dana desete godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća.
►M17 Odstupajući od stavka 3. ovog članka, sljedeći faktori primjenjuju se na dio neprihodujuće izloženosti za koji jamstvo ili protujamstvo pruža priznati pružatelj zaštite iz članka 201. stavka 1. točaka od (a) do (e), ako bi neosiguranim izloženostima u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2. bio dodijeljen ponder rizika od 0 %: ◄
0 za osigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje u razdoblju koje počinje godinu dana nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća i završava sedam godina nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća; i
1 za osigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje od prvog dana osme godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća, osim ako je priznati pružatelj zaštite pristao ispuniti sve dužnikove obveze plaćanja prema instituciji u cijelosti i u skladu s izvorno ugovorenim rokovima za ugovorna plaćanja, u kojem se slučaju primjenjuje faktor 0 za osigurani dio neprihodujuće izloženosti.
Te se smjernice izdaju u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Odstupajući od stavka 3., ako je za izloženost u razdoblju koje počinje dvije godine nakon što je klasificirana kao neprihodujuća i završava šest godina nakon što je klasificirana kao neprihodujuća odobrena mjera restrukturiranja, faktor koji je primjenjiv u skladu sa stavkom 3. na datum kada je mjera restrukturiranja odobrena primjenjiv je i tijekom dodatnog razdoblja od godine dana.
Ovaj stavak primjenjuje se samo u odnosu na prvu mjeru restrukturiranja koja je odobrena otkad je izloženost klasificirana kao neprihodujuća.
Članak 48.
Pragovi izuzeća za odbitke od stavki redovnog osnovnog kapitala
Pri provođenju odbitaka koji se zahtijevaju u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkama (c) i (i), institucije nisu dužne odbiti iznose stavki navedenih u točkama (a) i (b) ovog stavka koji su ukupno jednaki ili manji od iznosa praga iz stavka 2.:
odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika, a ukupno je jednaka ili manja od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunatih nakon što se primijeni sljedeće:
članci od 32. do 35.;
članak 36. stavak 1. točke od (a) do (h), točka (k) podtočke od ii. do vi. i točke (l), (m) i (n), isključujući odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika.
ako institucija ima značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora, izravna, neizravna i sintetska ulaganja te institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala tih subjekata koja su ukupno jednaka ili manja od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunatih nakon što se primijeni sljedeće:
članci od 32. do 35.;
članak 36. stavak 1. točke od (a) do (h), točka (k) podtočke od ii. do vi. i točke (l), (m) i (n), isključujući odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika.
Za potrebe stavka 1. iznos praga jednak je iznosu iz točke (a) ovog stavka pomnoženog s postotkom iz točke (b) ovog stavka:
preostali iznos stavki redovnog osnovnog kapitala nakon što su u cijelosti provedene prilagodbe i odbici iz članaka od 32. do 36., ali bez primjene pragova izuzeća iz ovog članka;
17,65 %.
Za potrebe stavka 1. institucija određuje udio odgođene porezne imovine u ukupnom iznosu stavki koji nije dužna odbiti tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka dijeli iznosom opisanim u točki (b) ovog stavka:
iznos odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika, a ukupno je jednaka ili manja od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije;
zbroj sljedećeg:
iznosa iz točke (a);
iznosa izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente regulatornog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija ima značajno ulaganje koja su ukupno jednaka ili manja od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije.
Udio značajnih ulaganja u ukupnom iznosu stavki koji nije potrebno odbiti jednak je jedan umanjenom za udio iz prvog podstavka.
Članak 49.
Zahtjev za odbitke kad se primjenjuje konsolidacija, dodatni nadzor ili institucionalni sustavi zaštite
Za potrebe izračuna regulatornog kapitala na pojedinačnoj osnovi, potkonsolidiranoj osnovi i konsolidiranoj osnovi, kada nadležna tijela od institucija zahtijevaju ili im dopuštaju primjenu metode 1., 2. ili 3. iz Priloga I. Direktivi 2002/87/EZ, nadležna tijela mogu dopustiti institucijama da ne odbijaju ulaganja u instrumente regulatornog kapitala subjekta financijskog sektora u kojem matična institucija, matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding ili institucija imaju značajno ulaganje ako su ispunjeni uvjeti iz točaka od (a) do (e) ovog stavka:
subjekt financijskog sektora je društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje ili osigurateljni holding;
to društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje ili osigurateljni holding uključeno je u isti dodatni nadzor u skladu s Direktivom 2002/87/EZ kao matična institucija, matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding ili institucija koja ima ulaganje;
institucija je dobila prethodno odobrenje nadležnih tijela;
prije davanja odobrenja iz točke (c) i kontinuirano nakon toga ispunjeni su uvjeti nadležnih tijela da su razina integriranog upravljanja, upravljanje rizikom i unutarnja kontrola što se tiče subjekata koji bi bili uključeni u opseg konsolidacije prema metodi 1., 2. ili 3. odgovarajući;
ulaganja u subjekt pripadaju jednom od sljedećih:
matičnoj kreditnoj instituciji;
matičnom financijskom holdingu;
matičnom mješovitom financijskom holdingu;
instituciji;
društvu kćeri jednog od subjekata iz podtočaka od i. do iv. koji je uključen u opseg konsolidacije u skladu s poglavljem 2. glavom II. dijela prvog.
Odabrana se metoda primjenjuje dosljedno tijekom vremena.
Primjena pristupa iz prvog podstavka ne smije dovesti do nerazmjernih negativnih utjecaja na cijeli ili na dijelove financijskog sustava u drugim državama članicama ili u Uniji kao cjelini te biti zapreka ili stvoriti zapreku funkcioniranju unutarnjeg tržišta.
Ovaj stavak ne primjenjuje se pri izračunu regulatornog kapitala za potrebe zahtjeva utvrđenih u člancima 92.a i 92.b. koji se izračunava u skladu s okvirom odbitka iz članka 72.e stavka 4.
Ovaj se stavak ne primjenjuje na odbitke navedene u članku 72.e stavku 5.
Za potrebe izračuna regulatornog kapitala na pojedinačnoj osnovi ili na potkonsolidiranoj osnovi nadležna tijela mogu institucijama dopustiti da ne odbijaju ulaganja u instrumente regulatornog kapitala u sljedećim slučajevima:
ako institucija ima ulaganje u drugu instituciju, a ispunjeni su uvjeti iz podtočaka od i. do v.:
institucije su obuhvaćene istim institucionalnim sustavom zaštite iz članka 113. stavka 7.;
nadležna tijela su dala odobrenje iz članka 113. stavka 7.;
ispunjeni su uvjeti iz članka 113. stavka 7.;
institucionalni sustav zaštite sastavlja konsolidiranu bilancu iz članka 113. stavka 7. točke (e) ili, ako nije dužan sastavljati konsolidirane izvještaje, prošireni agregirani izračun, koji je prema mišljenju nadležnih tijela ekvivalentan odredbama Direktive 86/635/EEZ koja sadržava određene izmjene odredbi Direktive 83/349/EEZ ili Uredbe (EZ) br. 1606/2002 kojom se uređuju konsolidirani izvještaji grupe kreditnih institucija. Ekvivalentnost tog proširenog agregiranog izračuna provjerava vanjski revizor koji posebno provjerava da su iz izračuna uklonjeni višestruka uporaba elemenata prihvatljivih za izračun regulatornog kapitala i bilo kakvo neprikladno stvaranje regulatornog kapitala između članova institucionalnog sustava zaštite. ►M8 Konsolidirana bilanca ili prošireni agregirani izračun dostavljaju se nadležnim tijelima najmanje onoliko često koliko je to navedeno u provedbenim tehničkim standardima iz članka 430. stavka 7. ◄ ;
institucije obuhvaćene institucionalnim sustavom zaštite zajedno ispunjavaju na konsolidiranoj ili proširenoj agregiranoj osnovi zahtjeve iz članka 92. i izvješćuju o ispunjavanju tih zahtjeva u skladu s člankom 430. ◄ U sklopu institucionalnog sustava zaštite nije potrebno odbiti udjele članova zadruge ili pravnih osoba, koji nisu članovi sustava institucionalne zaštite, ako su uklonjeni višestruka uporaba elemenata prihvatljivih za izračun regulatornog kapitala i bilo kakvo neprikladno stvaranje regulatornog kapitala između članova institucionalnog sustava zaštite i manjinskog dioničara kada je on institucija.
ako regionalna kreditna institucija ima ulaganje u svoju središnju ili drugu regionalnu kreditnu instituciju, a ispunjeni su uvjeti iz točke (a) podtočaka od i. do v.
Ulaganja u vezi s kojima se ne provode odbici u skladu sa stavkom 2. ili stavkom 3. smatraju se izloženostima i dodjeljuje im se ponder rizika 100 %.
EBA, EIOPA i ESMA dostavljaju Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 50.
Redovni osnovni kapital
Redovni osnovni kapital institucije sastoji se od stavki redovnog osnovnog kapitala nakon provedbe prilagodbi koje zahtijevaju članci od 32. do 35., odbitaka u skladu s člankom 36. te izuzeća i alternativa navedenih u člancima 48., 49. i 79.
POGLAVLJE 3.
Dodatni osnovni kapital
Članak 51.
Stavke dodatnog osnovnog kapitala
Stavke dodatnog osnovnog kapitala sastoje se od sljedećeg:
instrumenata kapitala, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 52. stavka 1.;
računa premija na dionice koji se odnose na instrumente iz točke (a).
Instrumenti iz točke (a) ne ispunjavaju uvjete za stavke redovnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala.
Članak 52.
Instrumenti dodatnog osnovnog kapitala
Instrumenti kapitala ispunjavaju uvjete za instrumente dodatnog osnovnog kapitala samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
instrumente je izravno izdala institucija i plaćeni su u potpunosti;
instrumenti nisu u vlasništvu nijedne od sljedećih osoba:
institucija ili njezina društva kćeri;
društvo u kojem institucija ima sudjelujući udio u obliku vlasništva, izravnog ili putem kontrole, nad 20 % ili više glasačkih prava ili kapitala tog društva;
stjecanje vlasništva nad instrumentima ne financira institucija izravno ili neizravno;
instrumenti su podređeni u odnosu na instrumente dopunskog kapitala u slučaju insolventnosti institucije;
instrumenti nisu ni osigurani niti pokriveni jamstvom koje poboljšava podređeni status potraživanja od strane bilo kojeg od sljedećih:
institucije ili njezinih društava kćeri;
matičnog društva institucije ili njegovih društava kćeri;
matičnog financijskog holdinga ili njegovih društava kćeri;
mješovitog holdinga ili njegovih društava kćeri;
mješovitog financijskog holdinga ili njegovih društava kćeri;
bilo kojeg društva koje je usko povezano sa subjektima iz podtočaka od i. do v.;
instrumenti nisu podložni nikakvim ugovornim ili drugim sporazumima kojima se poboljšava podređeni status potraživanja na osnovi instrumenata u slučaju insolventnosti ili likvidacije;
instrumenti su bez dospijeća i odredbe kojima se uređuju ne uključuju poticaj instituciji da ih otkupi;
ako instrumenti uključuju jednu ili više opcija prijevremenog otkupa, uključujući opcije kupnje, opcije se mogu izvršiti isključivo na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja;
nad instrumentima se može izvršiti opcija kupnje, mogu se otkupiti ili ponovno kupiti samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 77., a najranije pet godina od dana izdavanja, osim kada su ispunjeni uvjeti iz članka 78. stavka 4.;
u odredbama kojima se uređuju instrumenti nije navedeno izričito ili implicitno da bi institucija, ovisno o slučaju, kupila, otkupila ili ponovno kupila instrumente, osim u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije i institucija ne daje takve navode na drugi način;
institucija ne navodi izričito ili implicitno da bi nadležno tijelo pristalo na zahtjev za izvršenjem opcije kupnje, otkupom ili ponovnom kupnjom instrumenata;
raspodjele u vezi s instrumentima ispunjavaju sljedeće uvjete:
isplaćuju se iz stavki raspoloživih za raspodjelu;
razina raspodjela po instrumentima ne mijenja se u odnosu na kreditnu sposobnost institucije ili njezinog matičnog društva;
odredbe kojima se uređuju instrumenti daju instituciji puno diskrecijsko pravo da u bilo kojem trenutku otkaže raspodjelu po instrumentima na neograničeno razdoblje i na nekumulativnoj osnovi, a institucija ta otkazana plaćanja može upotrebljavati bez ograničenja za ispunjavanje dospjelih obveza;
otkaz raspodjela ne predstavlja slučaj nastanka statusa neispunjavanja obveza institucije;
otkaz raspodjela instituciji ne nameće ograničenja;
instrumenti se ne uzimaju o obzir pri utvrđivanju premašuju li obveze institucije njezinu imovinu, ako takvo utvrđivanje u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom predstavlja provjeru insolventnosti;
odredbe kojima se uređuju instrumenti zahtijevaju da se po nastanku događaja koji je pokretač privremeno ili trajno smanji vrijednost glavnice instrumenta ili da se instrumenti pretvore u instrumente redovnog osnovnog kapitala;
odredbe kojima se uređuju instrumenti ne uključuju osobinu koja bi mogla biti prepreka dokapitalizaciji institucije;
ako izdavatelj ima poslovni nastan u trećoj zemlji i u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU određen je kao dio sanacijske grupe čiji sanacijski subjekt ima poslovni nastan u Uniji ili ako izdavatelj ima poslovni nastan u državi članici, propisom ili ugovornim odredbama kojima se uređuju instrumenti zahtijeva se trajan otpis ili konverzija glavnice instrumenata u instrumente redovnog osnovnog kapitala, nakon odluke sanacijskog tijela o izvršenju ovlasti otpisa i konverzije iz članka 59. te direktive;
ako izdavatelj ima poslovni nastan u trećoj zemlji i u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU nije određen kao dio sanacijske grupe čiji sanacijski subjekt ima poslovni nastan u Uniji, propisom ili ugovornim odredbama kojima se uređuju instrumenti zahtijeva se trajan otpis ili konverzija glavnice instrumenata u instrumente redovnog osnovnog kapitala, nakon odluke relevantnog tijela iz treće zemlje;
ako izdavatelj ima poslovni nastan u trećoj zemlji i u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU određen je kao dio sanacijske grupe čiji sanacijski subjekt ima poslovni nastan u Uniji ili ako izdavatelj ima poslovni nastan u državi članici, instrumenti se mogu izdavati samo u skladu s propisima treće zemlje ili na temelju njih samo ako je prema tim propisima izvršenje ovlasti otpisa i konverzije iz članka 59. te direktive djelotvorno i izvršivo na temelju zakonskih odredaba ili pravno izvršivih ugovornih odredaba kojima se priznaje sanacija ili druge mjere otpisa ili konverzije;
instrumenti nisu predmet sporazuma o prijeboju ili netiranju kojima bi se umanjila njihova sposobnost za apsorbiranje gubitaka.
Smatra se da je uvjet iz prvog podstavka točke (d) ispunjen neovisno o tome što su instrumenti uključeni u dodatni osnovni kapital ili dopunski kapital u skladu s člankom 484. stavkom 3., pod uvjetom da su jednako rangirani.
Za potrebe prvog podstavka točke (a) samo onaj dio instrumenta kapitala koji je u potpunosti plaćen prihvatljiv je kao instrument redovnog osnovnog kapitala.
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:
oblik i vrsta poticaja na otkup;
vrsta bilo kakvog povećanja glavnice instrumenta dodatnog osnovnog kapitala nakon privremenog smanjenja vrijednosti njegove glavnice;
postupci i vremenski okvir za provođenje sljedećeg:
utvrđivanje nastanka događaja koji je pokretač;
povećanja glavnice instrumenta dodatnog osnovnog kapitala nakon privremenog smanjenja vrijednosti njegove glavnice;
osobine instrumenata koje bi mogle biti prepreka dokapitalizaciji institucije;
korištenje subjekata posebne namjene za neizravno izdavanje instrumenata regulatornog kapitala.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 53.
Ograničenja otkazivanja raspodjela po instrumentima dodatnog osnovnog kapitala i osobine koje bi mogle biti prepreka dokapitalizaciji institucije
Za potrebe članka 52. stavka 1. točke (l) podtočke v. i točke (o) odredbe kojima se uređuju instrumenti dodatnog osnovnog kapitala posebno ne smiju uključivati sljedeće:
zahtjev za raspodjele po instrumentima u slučaju da se obavi raspodjela po instrumentu koji izdaje institucija koji je jednako rangiran ili podređen u odnosu na instrument dodatnog osnovnog kapitala, uključujući i instrument redovnog osnovnog kapitala;
zahtjev za isplatu raspodjela po instrumentima redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala koji bi se otkazao u slučaju da se ne obave raspodjele po tim instrumentima dodatnog osnovnog kapitala;
obvezu zamjene isplate kamata ili dividendi plaćanjem u bilo kakvom drugom obliku. Institucija ni na koji drugi način ne podliježe takvoj obvezi.
Članak 54.
Smanjenje vrijednosti ili pretvaranje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala
Za potrebe članka 52. stavka 1. točke (n) na instrumente dodatnog osnovnog kapitala primjenjuju se sljedeće odredbe:
događaj koji je pokretač nastaje kad stopa redovnog osnovnog kapitala institucije iz članka 92. stavka 1. točke (a) padne ispod bilo koje od sljedećih razina:
5,125 %;
razine više od 5,125 % koju institucija odredi i pobliže opiše u odredbama kojima se uređuje instrument;
institucije u odredbama kojima se uređuje instrument mogu pobliže opisati jedan ili više događaja koji su pokretači, osim onog iz točke (a);
ako odredbe kojima se uređuju instrumenti zahtijevaju njihovo pretvaranje u instrumente redovnog osnovnog kapitala po nastanku događaja koji je pokretač, u tim odredbama treba pobliže biti navedeno jedno od sljedećeg:
stopa takvog pretvaranja i ograničenje dopuštenog iznosa za pretvaranje;
raspon unutar kojeg će se instrumenti pretvoriti u instrumente redovnog osnovnog kapitala;
ako odredbe kojima se uređuju instrumenti zahtijevaju da se po nastanku događaja koji je pokretač smanji vrijednost njihove glavnice, smanjenjem vrijednosti umanjuje se sljedeće:
potraživanje imatelja instrumenta u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije;
iznos koji treba platiti u slučaju izvršenja opcije kupnje ili otkupa instrumenta;
raspodjele po instrumentu;
ako je instrumente dodatnog osnovnog kapitala izdalo društvo kći s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, okidač iz točke (a) od 5.125 % ili veći izračunava se u skladu s nacionalnim pravom te treće zemlje ili ugovornim odredbama kojima se uređuju instrumenti, pod uvjetom da nadležno tijelo nakon savjetovanja s EBA-om bude uvjereno da su te odredbe barem istovjetne zahtjevima iz ovog članka.
Ukupni iznos instrumenata dodatnog osnovnog kapitala čiju je vrijednost potrebno smanjiti ili pretvoriti po nastanku događaja koji je pokretač, nije manji od manjeg od sljedećih dvaju iznosa:
iznosa koji je potreban da bi omjer redovnog osnovnog kapitala institucije ponovno u cijelosti dosegnuo 5,125 %;
ukupne glavnice instrumenta.
Po nastanku događaja koji je pokretač institucije moraju poduzeti sljedeće:
odmah obavijestiti nadležna tijela;
obavijestiti imatelje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala;
smanjiti vrijednost glavnice instrumenata ili pretvoriti instrumente u instrumente redovnog osnovnog kapitala bez odgode, ali najkasnije u roku od mjesec dana, u skladu sa zahtjevom iz ovog članka.
Članak 55.
Posljedice prestanka ispunjavanja uvjeta za instrumente dodatnog osnovnog kapitala
U slučaju da instrument dodatnog osnovnog kapitala prestane ispunjavati uvjete iz članka 52. stavka 1. primjenjuje se sljedeće:
taj instrument odmah prestaje ispunjavati uvjete za instrument dodatnog osnovnog kapitala;
dio računa premija na dionice koji se odnosi na taj instrument odmah prestaje ispunjavati uvjete za stavku dodatnog osnovnog kapitala.
Članak 56.
Odbici od stavki dodatnog osnovnog kapitala
Institucije od stavki dodatnog osnovnog kapitala odbijaju sljedeće:
izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u vlastite instrumente dodatnog osnovnog kapitala, uključujući vlastite instrumente dodatnog osnovnog kapitala za koje bi institucija mogla imati obvezu kupnje na temelju postojećih ugovornih obveza;
izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora s kojima institucija ima recipročna međusobna ulaganja za koja nadležno tijelo smatra da im je cilj umjetno povećati regulatorni kapital institucije;
primjenjivi iznos određen u skladu s člankom 60. izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora ako institucija u tim subjektima nema značajno ulaganje;
izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora ako institucija u tim subjektima ima značajno ulaganje, isključujući pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drži najviše pet radnih dana;
iznos stavki koje treba odbiti od stavki dopunskog kapitala u skladu s člankom 66. koji premašuje stavke dopunskog kapitala institucije;
sve porezne troškove povezane sa stavkama dodatnog osnovnog kapitala predvidive u trenutku njihova izračuna, osim ako institucija na odgovarajući način uskladi iznos stavki dodatnog osnovnog kapitala u onoj mjeri u kojoj takvi porezni troškovi umanjuju iznos do kojeg se te stavke mogu primjenjivati za pokrivanje rizika ili gubitaka.
Članak 57.
Odbici ulaganja u vlastite instrumente dodatnog osnovnog kapitala
Za potrebe članka 56. točke (a) institucije izračunavaju ulaganja u vlastite instrumente dodatnog osnovnog kapitala na osnovi bruto dugih pozicija, uz sljedeće iznimke:
institucije mogu izračunati iznos ulaganja u vlastite instrumente dodatnog osnovnog kapitala na osnovi neto duge pozicije ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
duge i kratke pozicije u istoj su odnosnoj izloženosti i kratke pozicije ne uključuju rizik druge ugovorne strane;
duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;
institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna ili sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema vlastitim instrumentima dodatnog osnovnog kapitala u tim indeksima;
institucije mogu netirati bruto duge pozicije u vlastitim instrumentima dodatnog osnovnog kapitala koje proizlaze iz ulaganja u indeksne vrijednosne papire s kratkim pozicijama u vlastitim instrumentima dodatnog osnovnog kapitala koje proizlaze iz kratkih pozicija u odnosnim indeksima, pa i onda kada te kratke pozicije uključuju rizik druge ugovorne strane, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
duge i kratke pozicije u istim su odnosnim indeksima;
duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje.
Članak 58.
Odbitak ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora i kad institucija ima recipročno međusobno ulaganje kojem je cilj umjetno povećanje regulatornog kapitala
Institucije provode odbitke iz članka 56. točaka (b), (c) i (d) u skladu sa sljedećim:
ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala izračunavaju se na osnovi bruto dugih pozicija;
u svrhu odbitka stavke osigurateljnog dodatnog osnovnog kapitala tretiraju se kao ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala.
Članak 59.
Odbitak ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora
Institucije provode odbitke iz članka 56. točaka (c) i (d) u skladu sa sljedećim:
institucije mogu izračunati izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora na osnovi neto duge pozicije u istoj odnosnoj izloženosti ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
datum dospijeća kratke pozicije jednak je datumu dospijeća duge pozicije ili je kasniji od njega ili je preostali rok do dospijeća kratke pozicije najmanje jedna godina;
kratke i duge pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;
institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema instrumentima kapitala subjekata financijskog sektora u tim indeksima.
Članak 60.
Odbitak ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala kad institucija nema značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora
Za potrebe članka 56. točke (c) institucije izračunavaju primjenjivi iznos koji se odbija tako da se iznos iz točke (a) ovog stavka množi faktorom izvedenim iz izračuna iz točke (b) ovog stavka:
ukupni iznos za koji izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje premašuju 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunatih nakon što se primijeni sljedeće:
članci od 32. do 35.;
članak 36. stavak 1. točke od (a) do (g), točka (k) podtočke od ii. do vi. i točke (l), (m) i (n), isključujući odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika;
članci 44. i 45.;
iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente dodatnog osnovnog kapitala onih subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje podijeljen ukupnim iznosom svih izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala tih subjekata financijskog sektora.
Iznos koji se odbija u skladu sa stavkom 1. raspoređuje se po svim instrumentima dodatnog osnovnog kapitala koji se drže. Institucije utvrđuju iznos svakog instrumenta dodatnog osnovnog kapitala koji se odbija od u skladu sa stavkom 1., koji se izračunava tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi udjelom opisanim u točki (b) ovog stavka:
iznos ulaganja čiji se odbitak zahtijeva u skladu sa stavkom 1.;
udio koji svaki instrument dodatnog osnovnog kapitala koji se drži čini u ukupnom iznosu izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje.
Institucije određuju iznos svakog instrumenta dodatnog osnovnog kapitala kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4. tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi iznosom opisanim u točki (b) ovog stavka:
iznos ulaganja kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4.;
udio koji je nastao izračunom iz stavka 3. točke (b).
Članak 61.
Dodatni osnovni kapital
Dodatni osnovni kapital institucije sastoji se od stavki dodatnog osnovnog kapitala nakon odbitka stavki iz članka 56. i primjene članka 79.
POGLAVLJE 4.
Dopunski kapital
Članak 62.
Stavke dopunskog kapitala
Stavke dopunskog kapitala sastoje se od sljedećeg:
instrumenata kapitala, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 63. i u opsegu utvrđenom u članku 64;
računa premija na dionice koji se odnose na instrumente iz točke (a);
za institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela trećeg, općih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik, neumanjenih za porezne učinke, do 1,25 % iznosa izloženosti ponderiranih rizikom izračunatih u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela trećeg;
za institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu s dijelom trećim glavom II poglavljem 3., IRB višak, ako je to primjenjivo, neumanjen za porezne učinke, koji se izračunava u skladu s člankom 159. do 0,6 % iznosa izloženosti ponderiranih rizikom izračunanih u skladu s dijelom trećim glavom II poglavljem 3.
Stavke iz točke (a) ne ispunjavaju uvjete za stavke redovnog osnovnog kapitala ili dodatnog osnovnog kapitala.
Članak 63.
Instrumenti dopunskog kapitala
Instrumenti kapitala smatraju se instrumentima dopunskog kapitala samo ako zadovoljavaju sljedeće uvjete:
instrumente je izravno izdala institucija i plaćeni su u potpunosti;
instrumenti nisu u vlasništvu nijedne od sljedećih osoba:
institucija ili njezina društva kćeri;
društvo u kojem institucija ima sudjelujući udio u obliku vlasništva, izravnog ili putem kontrole, nad 20 % ili više glasačkih prava ili kapitala tog društva;
stjecanje vlasništva nad instrumentima ne financira institucija izravno ili neizravno;
potraživanja koja se odnose na glavnicu instrumenata u skladu s odredbama kojima se uređuju instrumenti podređena su u odnosu na potraživanja koja se odnose na instrumente prihvatljivih obveza;
instrumenti nisu osigurani ili nisu pokriveni jamstvom kojim bi se dala prednost naplati potraživanja od strane bilo kojeg od sljedećih:
institucije ili njezinih društava kćeri;
matičnog društva institucije ili njegovih društava kćeri;
matičnog financijskog holdinga ili njegovih društava kćeri;
mješovitog holdinga ili njegovih društava kćeri;
mješovitog financijskog holdinga ili njegovih društava kćeri;
bilo kojeg društva koje je usko povezano sa subjektima iz podtočaka od i. do v.;
instrumenti nisu podložni nikakvim sporazumima kojima bi se dala prednost naplati potraživanja u okviru instrumenata;
instrumenti imaju izvorni rok dospijeća od najmanje pet godina;
odredbe kojima se uređuju instrumenti ne uključuju nikakav poticaj instituciji da otkupi ili otplati, prema potrebi, njihovu glavnicu prije njihova dospijeća;
ako instrumenti uključuju jednu ili više opcija prijevremenog otkupa uključujući opcije kupnje, opcije se mogu izvršiti isključivo na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja;
instrumenti se mogu prijevremeno kupiti, otkupiti, otplatiti ili ponovno kupiti samo ako su ispunjeni uvjeti navedeni u članku 77., a najranije pet godina od dana izdavanja, osim ako su ispunjeni uvjeti navedeni u članku 78. stavku 4.;
u odredbama kojima se uređuju instrumenti nije izričito ili implicitno navedeno da bi institucija, ovisno o slučaju, prijevremeno kupila, otkupila, otplatila ili ponovno kupila instrumente, osim u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije i institucija ne daje takve navode na drugi način;
odredbe kojima su instrumenti uređeni ne daju imatelju pravo da ubrza buduću planiranu isplatu kamata ili glavnice, osim u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije;
razina isplate kamata ili dividendi, ovisno o slučaju, po instrumentima ne mijenja se u odnosu na kreditnu sposobnost institucije ili njezina matičnog društva;
ako izdavatelj ima poslovni nastan u trećoj zemlji i u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU određen je kao dio sanacijske grupe čiji sanacijski subjekt ima poslovni nastan u Uniji ili ako izdavatelj ima poslovni nastan u državi članici, propisom ili ugovornim odredbama kojima se uređuju instrumenti zahtijeva se trajan otpis ili konverzija glavnice instrumenata u instrumente redovnog osnovnog kapitala, nakon odluke sanacijskog tijela o izvršenju ovlasti otpisa i konverzije iz članka 59. te direktive;
ako izdavatelj ima poslovni nastan u trećoj zemlji i u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU nije određen je kao dio sanacijske grupe čiji sanacijski subjekt ima poslovni nastan u Uniji, propisom ili ugovornim odredbama kojima se uređuju instrumenti zahtijeva se trajan otpis ili konverzija glavnice instrumenata u instrumente redovnog osnovnog kapitala, nakon odluke relevantnog tijela iz treće zemlje;
ako izdavatelj ima poslovni nastan u trećoj zemlji i u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU određen je kao dio sanacijske grupe čiji sanacijski subjekt ima poslovni nastan u Uniji ili ako izdavatelj ima poslovni nastan u državi članici, instrumenti se mogu izdavati samo u skladu s propisima treće zemlje ili na temelju njih samo ako je prema tim propisima izvršenje ovlasti otpisa i konverzije iz članka 59. te direktive djelotvorno i izvršivo na temelju zakonskih odredaba ili pravno izvršivih ugovornih odredaba kojima se priznaje sanacija ili druge mjere otpisa ili konverzije;
instrumenti nisu predmet sporazuma o prijeboju ili netiranju kojima bi se umanjila njihova sposobnost za apsorbiranje gubitaka.
Za potrebe prvog stavka točke (a) samo onaj dio instrumenta kapitala koji je u potpunosti plaćen prihvatljiv je kao instrument redovnog osnovnog kapitala.
Članak 64.
Amortizacija instrumenata dopunskog kapitala
Opseg u kojem instrumenti dopunskog kapitala ispunjavaju uvjete za stavke dopunskog kapitala tijekom posljednjih pet godina do dospijeća instrumenata izračunava se tako da se rezultat izveden iz izračuna iz točke (a) pomnoži s iznosom iz točke (b) na sljedeći način:
knjigovodstvena vrijednost instrumenata na prvi dan posljednjeg petogodišnjeg razdoblja njihova ugovornog dospijeća podijeljena brojem dana u tom razdoblju;
broj preostalih dana ugovornog dospijeća instrumenata.
Članak 65.
Posljedice prestanka ispunjavanja uvjeta za instrumente dopunskog kapitala
U slučaju da instrument dopunskog kapitala prestane ispunjavati uvjete iz članka 63. primjenjuje se sljedeće:
taj instrument odmah prestaje ispunjavati uvjete za instrument dopunskog kapitala;
dio računa premija na dionice koji se odnose na taj instrument odmah prestaje ispunjavati uvjete za stavke dopunskog kapitala.
Članak 66.
Odbici od stavki dopunskog kapitala
Od stavki dopunskog kapitala odbija se sljedeće:
izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u vlastite instrumente dopunskog kapitala, uključujući vlastite instrumente dopunskog kapitala za koje bi institucija mogla imati obvezu kupnje na temelju postojećih ugovornih obveza;
izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora s kojima institucija ima recipročna međusobna ulaganja za koja nadležno tijelo smatra da im je cilj umjetno povećati regulatorni kapital institucije;
primjenjivi iznos određen u skladu s člankom 70. izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora ako institucija u tim subjektima nema značajno ulaganje;
izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora ako institucija u tim subjektima ima značajno ulaganje, isključujući pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drži najviše pet radnih dana;
iznos stavki koje treba odbiti od stavki prihvatljivih obveza u skladu s člankom 72.e koji premašuje stavke prihvatljivih obveza institucije.
Članak 67.
Odbici ulaganja u vlastite instrumente dopunskog kapitala
Za potrebe članka 66. točke (a) institucije izračunavaju ulaganja na osnovi bruto dugih pozicija, uz sljedeće iznimke:
institucije mogu izračunati iznos ulaganja na osnovi neto duge pozicije ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
duge i kratke pozicije u istoj su odnosnoj izloženosti i kratke pozicije ne uključuju rizik druge ugovorne strane;
duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;
institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema vlastitim instrumentima dopunskog kapitala u tim indeksima;
institucije mogu netirati bruto duge pozicije u vlastitim instrumentima dopunskog kapitala koje proizlaze iz ulaganja u indeksne vrijednosne papire s kratkim pozicijama u vlastitim instrumentima dopunskog kapitala koje proizlaze iz kratkih pozicija u odnosnim indeksima, pa i onda kada te kratke pozicije uključuju rizik druge ugovorne strane, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
duge i kratke pozicije u istim su odnosnim indeksima;
duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje.
Članak 68.
Odbitak ulaganja u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora i kad institucija ima recipročno međusobno ulaganje kojem je cilj umjetno povećanje regulatornog kapitala
Institucije provode odbitke iz članka 66. točaka (b), (c) i (d) u skladu sa sljedećim odredbama:
ulaganja u instrumente dopunskog kapitala izračunavaju se na osnovi bruto dugih pozicija;
u svrhu odbitka stavke osigurateljnog dopunskog kapitala I i stavke osigurateljnog dopunskog kapitala II tretiraju se kao ulaganja u instrumente dopunskog kapitala.
Članak 69.
Odbitak ulaganja u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora
Institucije provode odbitke iz članka 66. točaka (c) i (d) u skladu sa sljedećim:
institucije mogu izračunati izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora na osnovi neto duge pozicije u istoj odnosnoj izloženosti ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
datum dospijeća kratke pozicije jednak je datumu dospijeća duge pozicije ili je kasniji od njega ili je preostali rok do dospijeća kratke pozicije najmanje jedna godina;
duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;
institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire određivanjem odnosne izloženosti prema instrumentima kapitala subjekata financijskog sektora u tim indeksima.
Članak 70.
Odbitak instrumenata dopunskog kapitala kad institucija nema značajno ulaganje u relevantni subjekt
Za potrebe članka 66. točke (c) institucije izračunavaju primjenjivi iznos koji se odbija tako da se iznos iz točke (a) ovog stavka množi faktorom izvedenim iz izračuna iz točke (b) ovog stavka:
ukupni iznos za koji izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje premašuju 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunatih nakon što se primijeni sljedeće:
članci od 32. do 35.;
članak 36. stavak 1. točke od (a) do (g), točka (k) podtočke od ii. do vi. i točke (l), (m) i (n), isključujući iznos koji se odbija za odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika;
članci 44. i 45.;
iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajna ulaganja podijeljen ukupnim iznosom svih izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala tih subjekata financijskog sektora.
Iznos koji se odbija u skladu sa stavkom 1. raspoređuje se po svakom instrumentu dopunskog kapitala koji se drži. Institucije određuju iznos koji se odbija od svakog instrumenta dopunskog kapitala u skladu sa stavkom 1. tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi udjelom opisanim u točki (b) ovog stavka:
ukupni iznos ulaganja čiji se odbitak zahtijeva u skladu sa stavkom 1.;
iznos opisan u podtočki i. podijeljen s iznosom opisanim u podtočki ii.:
ukupni iznos instrumenta dopunskog kapitala;
udio koji svaki instrument dopunskog kapitla koji se drži čini u ukupnom iznosu izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje.
Institucije određuju iznos svakog instrumenta dopunskog kapitala kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4. tako da se iznos opisan u točki (a) množi iznosom opisanim u točki (b) ovog stavka:
iznos ulaganja kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4.;
udio koji je nastao izračunom iz stavka 3. točke (b).
Članak 71.
Dopunski kapital
Dopunski kapital institucije sastoji se od stavki dopunskog kapitala institucije nakon odbitaka iz članka 66. i primjene članka 79.
POGLAVLJE 5.
Regulatorni kapital
Članak 72.
Regulatorni kapital
Regulatorni kapital institucije sastoji se od zbroja osnovnog kapitala i dopunskog kapitala.
POGLAVLJE 5.a
Prihvatljive obveze
Članak 72.a
Stavke prihvatljivih obveza
Stavke prihvatljivih obveza sastoje se od sljedećeg, osim ako pripadaju bilo kojoj kategoriji isključenih obveza iz stavka 2. ovog članka., i u mjeri određenoj u članku 72.c:
instrumenti prihvatljivih obveza ako su ispunjeni uvjeti navedeni u članku 72.b, u opsegu u kojem ne ispunjavaju uvjete za stavke redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala;
instrumenti dopunskog kapitala čije je preostalo razdoblje do dospijeća najmanje jednu godinu, u opsegu u kojem ne ispunjavaju uvjete za stavke dopunskog kapitala u skladu s člankom 64.
Sljedeće obveze isključuju se iz stavki prihvatljivih obveza:
osigurani depoziti;
depoziti po viđenju i kratkoročni depoziti čiji je izvorni rok dospijeća kraći od jedne godine;
dio prihvatljivih depozita fizičkih osoba i mikropoduzetnika, malih i srednjih poduzetnika koji premašuje razinu pokrića iz članka 6. Direktive 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 29 );
depoziti koji bi bili prihvatljivi depoziti fizičkih osoba, mikropoduzetnika, malih i srednjih poduzetnika da ih nisu uplatile podružnice izvan Unije institucija s poslovnim nastanom u Uniji;
osigurane obveze, uključujući pokrivene obveznice i obveze u obliku financijskih instrumenata, koje se upotrebljavaju za zaštitu od rizika i sastavni su dio skupa za pokriće i koje su u skladu s nacionalnim propisima osigurane na sličan način kao pokrivene obveznice, pod uvjetom da sva osigurana imovina povezana s pokrivenim iznosom pokrivenih obveznica ostane jednaka, odijeljena i s dovoljnim sredstvima i isključujući bilo koji dio osigurane obveze ili obveze za koju je osiguran kolateral koji premašuje vrijednost imovine, zaloga, založnog prava ili kolaterala kojim je osigurana;
svaka obveza koja nastane na temelju držanja imovine ili novca klijenta, među ostalim i imovine ili novca klijenta koji se drže u ime subjekata za zajednička ulaganja, pod uvjetom da je takav klijent zaštićen primjenjivim propisima o insolventnosti;
svaka obveza koja nastane na temelju fiducijarnog odnosa sanacijskog subjekta ili bilo kojeg njegova društva kćeri (kao fiducijara) i neke druge osobe (kao korisnika), pod uvjetom da je taj korisnik zaštićen primjenjivim propisima o insolventnosti ili građanskim pravom;
obveze prema institucijama, isključujući obveze prema subjektima koji su dio iste grupe, čiji je izvorni rok dospijeća kraći od sedam dana;
obveze čiji preostali rok do dospijeća iznosi manje od sedam dana i koje se duguju:
sustavima ili upraviteljima sustava uspostavljenima u skladu s Direktivom 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 30 );
sudionicima sustava uspostavljenima u skladu s Direktivom 98/26/EZ i koje nastaju na temelju sudjelovanja u takvom sustavu; ili
središnjoj drugoj ugovornoj strani treće zemlje priznatoj u skladu s člankom 25. Uredbe (EU) br. 648/2012;
obveza prema bilo kojoj od sljedećih osoba:
zaposleniku, koja se odnosi na obračunanu plaću, mirovinske pogodnosti ili druge fiksne primitke, osim varijabilne komponente primitaka koja nije uređena kolektivnim ugovorom i varijabilne komponente primitaka osoba koje preuzimaju značajni rizik, kako je navedeno u članku 92. stavku 2. Direktive 2013/36/EU;
komercijalnom ili poslovnom vjerovniku, koja nastaje na temelju prodaje robe ili pružanja usluga instituciji ili matičnom društvu, a koje su ključne za svakodnevno funkcioniranje poslovanja institucije ili matičnog društva, uključujući IT usluge, komunalne usluge te usluge najma, popravaka i održavanja poslovnih prostora;
poreznim tijelima i tijelima nadležnim za socijalno osiguranje, pod uvjetom da te obveze prema primjenjivim propisima imaju pravo prvenstva;
sustavima osiguranja depozita, ako obveza nastaje na temelju doprinosa koji se plaćaju u skladu s Direktivom 2014/49/EU;
obveze koje proizlaze iz izvedenica;
obveze koje proizlaze iz dužničkih instrumenata s ugrađenim izvedenicama.
Za potrebe prvog podstavka točke (l) dužničke instrumente koji sadrže opciju prijevremenog otkupa koja se može izvršiti na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja ili imatelja i dužničke instrumente s promjenjivom kamatnom stopom koja se temelji na široko korištenoj referentnoj stopi poput Euribora ili Libora ne smatra se dužničkim instrumentima s ugrađenim izvedenicama samo zbog tih obilježja.
Članak 72.b
Instrumenti prihvatljivih obveza
Obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
obveze koje su institucije izravno izdale ili prikupile, ovisno o slučaju, i u potpunosti su podmirene;
obveze nisu u vlasništvu nijedne od sljedećih osoba:
institucija ili subjekt obuhvaćeni istom sanacijskom grupom;
društvo u kojem institucija ima izravan ili neizravan sudjelujući udio u obliku vlasništva, izravnog ili putem kontrole, od 20 % ili više glasačkih prava ili kapitala tog društva;
stjecanje vlasništva nad obvezama ne financira sanacijski subjekt ni izravno ni neizravno;
potraživanje u odnosu na glavnicu obveza u skladu s odredbama kojima se uređuju instrumenti u cijelosti je podređeno potraživanjima koja nastaju na temelju isključenih obveza iz članka 72.a stavka 2.; smatra se da je taj zahtjev podređenosti ispunjen u bilo kojoj od sljedećih situacija:
u ugovornim odredbama kojima se uređuju obveze navedeno je da je u slučaju redovnog postupka u slučaju insolventnosti kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki 47. Direktive 2014/59/EU potraživanje u odnosu na glavnicu instrumenata podređeno u odnosu na potraživanja koja nastaju na temelju bilo koje isključene obveze iz članka 72.a stavka 2. ove Uredbe;
u primjenjivom pravu navodi se da je u slučaju redovnog postupka u slučaju insolventnosti kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki 47. Direktive 2014/59/EU potraživanje u odnosu na glavnicu instrumenata podređeno u odnosu na potraživanja koja nastaju na temelju bilo koje isključene obveze iz članka 72.a stavka 2. ove Uredbe;
instrumente je izdao sanacijski subjekt koji u svojoj bilanci nema ni jednu isključenu obvezu iz članka 72.a stavka 2. ove Uredbe koja je u jednakom položaju ili ima podređen položaj u odnosu na instrumente prihvatljivih obveza;
obveze nisu osigurane niti pokrivene jamstvom ili nekim drugim aranžmanom kojima bi se dala prednost naplati potraživanja bilo koje od sljedećih osoba:
institucije ili njezinih društava kćeri;
matičnog društva institucije ili njegovih društava kćeri;
bilo kojeg društva koje je u uskoj povezanosti sa subjektima iz podtočaka i. i ii.;
obveze nisu predmet sporazuma o prijeboju ili netiranju kojima bi se umanjila njihova sposobnost za apsorbiranje gubitaka u sanaciji;
odredbe kojima se uređuju obveze ne uključuju poticaj instituciji da, ovisno o slučaju, prijevremeno kupi, otkupi ili ponovno kupi prije dospijeća ili otplati njihovu glavnicu, osim u slučajevima iz članka 72.c stavka 3.;
obveze se ne mogu otkupiti na zahtjev imatelja instrumenata prije njihova dospijeća, osim u slučajevima iz članka 72.c stavka 2.;
podložno članku 72.c stavcima 3. i 4. ako obveze uključuju jednu ili više opcija prijevremenog otkupa uključujući opcije kupnje, opcije se mogu izvršiti isključivo na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja, osim u slučajevima iz članka 72.c stavka 2.;
obveze se mogu prijevremeno kupiti, otkupiti, otplatiti ili ponovno kupiti samo ako su ispunjeni uvjeti iz članaka 77. i 78.a;
u odredbama kojima se uređuju obveze nije izričito ili implicitno navedeno da bi sanacijski subjekt, ovisno o slučaju, prijevremeno kupio, otkupio, otplatio ili ponovno kupio obveze, osim u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije i institucija ne daje takve navode na drugi način;
odredbama kojima se uređuju obveze ne daje se imatelju pravo da ubrza buduće planirano plaćanje kamata ili glavnice, osim u slučaju insolventnosti ili likvidacije sanacijskog subjekta;
razina isplate kamata ili dividendi, ovisno o slučaju, po obvezama ne mijenja se u odnosu na kreditnu sposobnost sanacijskog subjekta ili njegova matičnog društva;
za instrumente izdane nakon 28. lipnja 2021. relevantna ugovorna dokumentacija i, ako je primjenjivo, prospekt u vezi s izdavanjem izričito upućuje na moguće izvršenje ovlasti otpisa i konverzije u skladu s člankom 48. Direktive 2014/59/EU.
Za potrebe prvog podstavka točke (a), samo oni dijelovi obveza koji su u potpunosti plaćeni prihvatljivi su kao instrumenti prihvatljivih obveza.
Za potrebe prvog podstavka točke (d) ovog članka, ako su pojedine isključene obveze iz članka 72.a stavka 2. podređene običnim neosiguranim potraživanjima u skladu s nacionalnim propisima o insolventnosti, između ostaloga, zbog toga što su usko povezane s vjerovnikom, koji jest ili je bio dioničar, ima kontrolu ili je u grupnom odnosu, član je upravljačkog tijela ili je povezan s bilo kojom od tih osoba, podređenost se ne procjenjuje na temelju potraživanja koja proizlaze iz takvih isključenih obveza.
Za potrebe članka 92.b, upućivanja na sanacijski subjekt u točkama (c), (k), (l) i (m) prvog podstavka ovog stavka tumače se i kao upućivanja na instituciju koja je značajno društvo kći GSV institucije izvan EU-a.
►M17 Osim obveza iz stavka 2. ovog članka sanacijsko tijelo može smatrati da obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza do ukupnog iznosa koji ne premašuje 3,5 % iznosa ukupne izloženosti riziku koji se izračunava u skladu s člankom 92. stavkom 3. pod sljedećim uvjetima: ◄
ispunjeni su svi uvjeti navedeni u stavku 2. osim uvjeta navedenog u stavku 2. prvom podstavku točki (d);
obveze su u jednakom položaju kao i isključene obveze najnižeg položaja iz članka 72.a stavka 2., uz iznimku isključenih obveza koje su podređene redovnim neosiguranim potraživanjima u skladu s nacionalnim propisima o insolventnosti iz stavka 2. trećeg podstavka ovog članka; i
uključenje tih obveza u stavke prihvatljivih obveza ne bi prouzročilo značajan rizik od uspješnog pravnog spora ili valjana potraživanja za naknadu štete kako je ocijenilo sanacijsko tijelo u odnosu na načela iz članka 34. stavka 1. točke (g) i članka 75. Direktive 2014/59/EU.
Sanacijsko tijelo može dopustiti da obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza uz obveze iz stavka 2. pod sljedećim uvjetima:
instituciji nije dopušteno uključiti obveze iz stavka 3. u stavke prihvatljivih obveza;
ispunjeni su svi uvjeti navedeni u stavku 2. osim uvjeta navedenog u stavku 2. prvom podstavku točki (d);
obveze su u jednakom položaju ili su nadređene u odnosu na isključene obveze najnižeg položaja iz članka 72.a stavka 2., uz iznimku isključenih obveza podređenih redovnim neosiguranim potraživanjima u skladu s nacionalnim propisima o insolventnosti iz stavka 2. trećeg podstavka ovog članka;
iznos isključenih obveza iz članka 72.a stavka 2. koje su u jednakom ili podređenom položaju u odnosu na te obveze u postupku insolventnosti u bilanci institucije ne premašuje 5 % iznosa regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza institucije;
uključenje tih obveza u stavke prihvatljivih obveza ne bi prouzročilo značajan rizik od uspješnog pravnog spora ili valjanih potraživanja za naknadu štete kako je ocijenilo sanacijsko tijelo u odnosu na načela iz članka 34. stavka 1. točke (g) i članka 75. Direktive 2014/59/EU.
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:
odgovarajući oblici i vrsta neizravnog financiranja instrumenata prihvatljivih obveza;
oblik i vrsta poticaja na otkup za potrebe uvjeta iz ovog članka stavka 2. točke (g) prvog podstavka i članka 72.c stavka 3.
Taj nacrt regulatornih tehničkih standarda u potpunosti je usklađen s delegiranim aktom iz članka 28. stavka 5. točke (a) i članka 52. stavka 2. točke (a).
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. prosinca 2019.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 72.c
Amortizacija instrumenata prihvatljivih obveza
Instrumenti prihvatljivih obveza čiji je preostali rok do dospijeća kraći od jedne godine ne ispunjavaju uvjete za stavke prihvatljivih obveza.
Članak 72.d
Posljedice prestanka ispunjavanja uvjeta prihvatljivosti
Ako instrument prihvatljivih obveza prestane ispunjavati primjenjive uvjete navedene u članku 72.b, obveze odmah prestaju ispunjavati uvjete za instrumente prihvatljivih obveza.
Obveze iz članka 72.b stavka 2. mogu se i dalje smatrati instrumentima prihvatljivih obveza sve dok ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza u skladu s člankom 72.b stavkom 3. ili stavkom 4.
Članak 72.e
Odbici od stavki prihvatljivih obveza
Institucije na koje se primjenjuje članak 92.a od stavki prihvatljivih obveza odbijaju sljedeće:
izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u vlastite instrumente prihvatljivih obveza, uključujući vlastite obveze za koje bi institucija mogla imati obvezu kupnje na temelju postojećih ugovornih obveza;
izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata s kojima institucija ima recipročna međusobna ulaganja za koja nadležno tijelo smatra da im je cilj umjetno povećati kapacitet sanacijskog subjekta za apsorbiranje gubitaka i dokapitalizaciju;
primjenjivi iznos određen u skladu s člankom 72.i izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata ako institucija u tim subjektima nema značajno ulaganje;
izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata ako institucija u tim subjektima ima značajno ulaganje, isključujući pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drži najviše pet radnih dana.
Za potrebe ovog odjeljka, institucije mogu iznos ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza iz članka 72.b stavka 3. izračunati na sljedeći način:
pri čemu je:
|
h |
= |
iznos ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza iz članka 72.b stavka 3.; |
|
i |
= |
indeks koji označuje instituciju izdavatelja; |
|
Hi |
= |
ukupni iznos ulaganja institucije izdavatelja i u prihvatljive obveze iz članka 72.b stavka 3.; |
|
li |
= |
iznos obveza institucije izdavatelja i uključen u stavke prihvatljivih obveza u okviru ograničenja navedenih u članku 72.b stavku 3. u skladu s najnovijim informacijama koje je objavila institucija izdavatelja; i |
|
Li |
= |
ukupni iznos preostalih obveza institucije izdavatelja i iz članka 72.b stavka 3. u skladu s najnovijim informacijama koje je objavio izdavatelj. |
Ako matična institucija iz EU-a ili matična institucija u državi članici koja podliježe članku 92.a ima izravna, neizravna ili sintetska ulaganja u instrumente regulatornog kapitala ili instrumente prihvatljivih obveza jednog ili više društava kćeri koja ne pripadaju istoj sanacijskoj grupi kao i ta matična institucija, sanacijsko tijelo nadležno za tu matičnu instituciju može, nakon pomnog razmatranja mišljenja sanacijskih tijela ili relevantnih tijela trećih zemalja nadležnih za dotična društva kćeri, matičnoj instituciji dopustiti da odbije takva ulaganja odbijanjem manjeg iznosa koji utvrdi sanacijsko tijelo nadležno za tu matičnu instituciju. Taj prilagođeni iznos mora biti najmanje jednak iznosu (m) koji se izračunava na sljedeći način:
pri čemu je:
|
i |
= |
indeks koji označuje društvo kćer; |
|
OPi |
= |
iznos instrumenata regulatornog kapitala koje je izdalo društvo kći i, a koje drži matična institucija; |
|
LPi |
= |
iznos instrumenata prihvatljivih obveza koje je izdalo društvo kći i, a koje drži matična institucija; |
|
β |
= |
postotak instrumenata regulatornog kapitala i instrumenata prihvatljivih obveza koje je izdalo društvo kći i, a koje drži matično društvo, koji se izračunava kako slijedi: ; |
|
Oi |
= |
iznos regulatornog kapitala društva kćeri i, ne uzimajući u obzir odbitak izračunan u skladu s ovim stavkom; |
|
Li |
= |
iznos prihvatljivih obveza društva kćeri i, ne uzimajući u obzir odbitak izračunan u skladu s ovim stavkom; |
|
ri |
= |
omjer koji se primjenjuje na društvo kćer i na razini njegove sanacijske grupe u skladu s člankom 92.a stavkom 1. točkom (a) ove Uredbe te člankom 45.c stavkom 3. prvim podstavkom točkom (a) Direktive 2014/59/EU ili, za društva kćeri iz trećih zemalja, ekvivalentan sanacijski zahtjev koji se primjenjuje na društvo kćer i u trećoj zemlji u kojoj ono ima sjedište, u mjeri u kojoj se taj zahtjev ispunjava instrumentima koji bi se na temelju ove Uredbe smatrali regulatornim kapitalom ili prihvatljivim obvezama; |
|
aRWAi |
= |
ukupni iznos izloženosti riziku GSV subjekta i izračunan u skladu s člankom 92. stavkom 3., uzimajući u obzir prilagodbe navedene u članku 12.a ili, za društva kćeri iz trećih zemalja, u skladu s primjenjivim lokalnim propisima; |
|
wi |
= |
omjer koji se primjenjuje na društvo kćer i na razini njegove sanacijske grupe u skladu s člankom 92.a stavkom 1. točkom (b) ove Uredbe te člankom 45.c stavkom 3. prvim podstavkom točkom (b) Direktive 2014/59/EU ili, za društva kćeri iz trećih zemalja, ekvivalentan sanacijski zahtjev koji se primjenjuje na društvo kćer i u trećoj zemlji u kojoj ono ima sjedište, u mjeri u kojoj se taj zahtjev ispunjava instrumentima koji bi se na temelju ove Uredbe smatrali regulatornim kapitalom ili prihvatljivim obvezama; |
|
aLREi |
= |
mjera ukupne izloženosti GSV subjekta i koja se izračunava u skladu s člankom 429. stavkom 4. ili, za društva kćeri iz trećih zemalja, koja se izračunava u skladu s primjenjivim lokalnim propisima. |
Ako je matičnoj instituciji dopušteno odbiti prilagođeni iznos u skladu s prvim podstavkom, društvo kći odbija razliku između iznosa ulaganja u instrumente regulatornog kapitala i instrumente prihvatljivih obveza iz prvog podstavka i tog prilagođenog iznosa.
Institucije i subjekti iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) Direktive 2014/59/EU od stavki prihvatljivih obveza odbijaju svoja ulaganja u instrumente regulatornog kapitala i instrumente prihvatljivih obveza ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
instrumente regulatornog kapitala i instrumente prihvatljivih obveza drži institucija ili subjekt koji sam po sebi nije sanacijski subjekt, ali je društvo kći sanacijskog subjekta ili subjekta iz treće zemlje koji bi bio sanacijski subjekt da ima poslovni nastan u Uniji;
institucija ili subjekt iz točke (a) mora ispunjavati zahtjeve utvrđene u članku 92.b ove Uredbe ili članku 45.f Direktive 2014/59/EU;
instrumente regulatornog kapitala i instrumente prihvatljivih obveza koje drži institucija ili subjekt iz točke (a) izdala je institucija ili subjekt iz članka 92.b stavka 1. ove Uredbe ili iz članka 45.f stavka 1. Direktive 2014/59/EU koji sam po sebi nije sanacijski subjekt i koji pripada istoj sanacijskoj grupi kao institucija ili subjekt iz točke (a).
Odstupajući od prvog podstavka, ulaganja u instrumente regulatornog kapitala i instrumente prihvatljivih obveza ne odbijaju se ako institucija ili subjekt iz točke (a) prvog podstavka mora ispuniti zahtjev iz točke (b) prvog podstavka na konsolidiranoj osnovi i ako su institucija ili subjekt iz točke (c) prvog podstavka uključeni u konsolidaciju institucije ili subjekta iz točke (a) prvog podstavka u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog.
Za potrebe ovog stavka upućivanje na stavke prihvatljivih obveza tumači se kao upućivanje na bilo što od sljedećeg:
stavke prihvatljivih obveza koje su uzete u obzir za potrebe ispunjavanja zahtjeva iz članka 92.b;
obveze kojima se ispunjavaju uvjeti iz članka 45.f stavka 2. točke (a) Direktive 2014/59/EU.
Za potrebe ovog stavka upućivanje na instrumente regulatornog kapitala i instrumente prihvatljivih obveza tumači se kao upućivanje na bilo što od sljedećeg:
instrumente regulatornog kapitala i instrumente prihvatljivih obveza koji ispunjavaju uvjete iz članka 92.b stavaka 2. i 3.;
regulatorni kapital i obveze koji ispunjavaju uvjete iz članka 45.f stavka 2. Direktive 2014/59/EU.
Članak 72.f
Odbici ulaganja u vlastite instrumente prihvatljivih obveza
Za potrebe članka 72.e stavka 1. točke (a) institucije izračunavaju ulaganja na osnovi bruto dugih pozicija, uz sljedeće iznimke:
institucije mogu izračunati iznos ulaganja na osnovi neto duge pozicije ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
duge i kratke pozicije u istoj su odnosnoj izloženosti i kratke pozicije ne uključuju rizik druge ugovorne strane;
duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;
institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema vlastitim instrumentima prihvatljivih obveza u tim indeksima;
institucije mogu netirati bruto duge pozicije u vlastitim instrumentima prihvatljivih obveza koje proizlaze iz ulaganja u indeksne vrijednosne papire s kratkim pozicijama u vlastitim instrumentima prihvatljivih obveza koje proizlaze iz kratkih pozicija u odnosnim indeksima, pa i onda kada te kratke pozicije uključuju rizik druge ugovorne strane, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
duge i kratke pozicije u istim su odnosnim indeksima;
duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje.
Članak 72.g
Osnovica za odbitak stavki prihvatljivih obveza
Za potrebe članka 72.e stavka 1. točaka (b), (c) i (d) institucije odbijaju bruto duge pozicije, uz iznimke iz članaka 72.h i 72.i.
Članak 72.h
Odbitak ulaganja u prihvatljive obveze ostalih GSV subjekata
Institucije koje ne primjenjuju iznimku iz članka 72.j provode odbitke iz članka 72.e stavka 1. točaka (c) i (d) u skladu sa sljedećim:
institucije mogu izračunati izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza na osnovi neto duge pozicije u istoj odnosnoj izloženosti ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
datum dospijeća kratke pozicije jednak je datumu dospijeća duge pozicije ili je kasniji od njega ili je preostali rok do dospijeća kratke pozicije najmanje jedna godina;
duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;
institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire određivanjem odnosne izloženosti prema instrumentima prihvatljivih obveza u tim indeksima.
Članak 72.i
Odbitak prihvatljivih obveza ako institucija nema značajno ulaganje u GSV subjekte
Za potrebe članka 72.e stavka 1. točke (c) institucije izračunavaju primjenjivi iznos koji se odbija tako da se iznos iz točke (a) ovog stavka množi faktorom izvedenim iz izračuna iz točke (b) ovog stavka:
ukupni iznos za koji izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora i instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata u kojima institucija nema značajno ulaganje premašuju 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunanih nakon što se primijeni sljedeće:
članci od 32. do 35.,
članak 36. stavak 1. točke od (a) do (g), točka (k) podtočke od ii. do iv. i točke (l), (m) i (n), isključujući iznos koji se odbija za odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika;
članci 44. i 45.
iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata u kojima institucija nema značajno ulaganje podijeljen ukupnim iznosom izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora i instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata u kojima sanacijski subjekt nema značajno ulaganje.
Iznos koji se odbija u skladu sa stavkom 1. raspoređuje se po svakom instrumentu prihvatljivih obveza GSV subjekta koji institucija drži. Institucije određuju iznos svakog instrumenta prihvatljivih obveza koji se odbija u skladu sa stavkom 1. tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi udjelom opisanim u točki (b) ovog stavka:
iznos ulaganja čiji se odbitak zahtijeva u skladu sa stavkom 1.;
udio koji svaki instrument prihvatljivih obveza koji institucija drži čini u ukupnom iznosu izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata u kojima institucija nema značajno ulaganje.
Članak 72.j
Stavke iz knjige trgovanja izuzete od odbitaka od stavki prihvatljivih obveza
Institucije mogu odlučiti da neće odbiti određeni dio svojih izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza koji je u ukupnom iznosu i mjeren na osnovi bruto dugih pozicija jednak ili manji od 5 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije nakon primjene članaka od 32. do 36. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
ulaganja su u knjizi trgovanja;
instrumenti prihvatljivih obveza drže se najviše 30 radnih dana.
Članak 72.k
Prihvatljive obveze
Prihvatljive obveze institucije sastoje se od stavki prihvatljivih obveza institucije nakon odbitaka iz članka 72.e.
Članak 72.l
Regulatorni kapital i prihvatljive obveze
Regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije sastoje se od zbroja njezina regulatornog kapitala i njezinih prihvatljivih obveza.
POGLAVLJE 6.
Opći zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze
Članak 73.
Raspodjele po instrumentima
Nadležna tijela daju prethodno odobrenje iz stavka 1. samo ako smatraju da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
diskrecijsko pravo iz stavka 1. ili oblik u kojem se raspodjele mogu isplatiti ne bi negativno utjecali na sposobnost institucije da otkaže plaćanja u vezi s instrumentom;
diskrecijsko pravo iz stavka 1. ili oblik u kojem se raspodjele mogu isplatiti ne bi negativno utjecali na sposobnost instrumenta kapitala ili obveze da apsorbira gubitke;
diskrecijsko pravo iz stavka 1. ili oblik u kojem se raspodjele mogu isplatiti ne bi na drugi način umanjili kvalitetu instrumenta kapitala ili obveze.
Nadležno tijelo savjetuje se sa sanacijskim tijelom o usklađenosti institucije s tim uvjetima prije izdavanja prethodnog odobrenja iz stavka 1.
Stavak 4. ne primjenjuje se kada je institucija referentni subjekt u tom širem tržišnom indeksu osim ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
institucija smatra da kretanja tog šireg tržišnog indeksa nisu znatno korelirana s kreditnom sposobnošću institucije, njezine matične institucije ili matičnog financijskog holdinga ili matičnog mješovitog financijskog holdinga ili matičnog mješovitog holdinga;
nadležno tijelo nije donijelo zaključak različit od onoga iz točke (a).
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 74.
Ulaganja u instrumente kapitala reguliranih subjekata financijskog sektora koji ne ispunjavaju uvjete za regulatorni kapital
Institucije ne odbijaju od bilo kojeg elementa regulatornog kapitala izravna, neizravna ili sintetska ulaganja u instrumente kapitala reguliranog subjekta financijskog sektora koji ne ispunjavaju uvjete za regulatorni kapital tog subjekta. Institucije primjenjuju pondere rizika na takva ulaganja u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2.
Članak 75.
Odbitak i zahtjevi povezani s dospijećem kratkih pozicija
Smatra se da su zahtjevi povezani s dospijećem kratkih pozicija iz članka 45. točke (a), članka 59. točke (a), članka 69. točke (a) i članka 72.h točke (a) ispunjeni s obzirom na pozicije koje se drže ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
institucija ima na temelju ugovora pravo prodati na određeni budući datum dugu poziciju koja se štiti drugoj ugovornoj strani koja pruža zaštitu;
druga ugovorna strana koja pruža zaštitu instituciji ima ugovornu obvezu kupiti od institucije na taj određeni budući datum dugu poziciju iz točke (a).
Članak 76.
Indeksna ulaganja u instrumente kapitala i obveze
Za potrebe članka 42. točke (a), članka 45. točke (a), članka 57. točke (a), članka 59. točke (a), članka 67. točke (a), članka 69. točke (a), članka 72.f točke (a) i članka 72.h točke (a), institucije mogu umanjiti iznos duge pozicije u instrumentu kapitala ili u obvezi za udio indeksa koji čini ista odnosna izloženost koja se štiti ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
duga pozicija koja se štiti i kratka pozicija u indeksu koja se upotrebljava da bi se zaštitila ta duga pozicija obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;
pozicije iz točke (a) vode se po fer vrijednosti u bilanci institucije;
kratka pozicija iz točke (a) priznaje se kao učinkovita zaštita u skladu s procesima unutarnjih kontrola institucije;
nadležna tijela procjenjuju prikladnost procesâ unutarnje kontrole iz točke (c) najmanje jedanput godišnje i zadovoljna su s kontinuiranom primjerenošću tih procesa.
Ako je nadležno tijelo dalo prethodno odobrenje, institucija može upotrijebiti konzervativnu procjenu odnosne izloženosti institucije prema instrumentima kapitala ili obvezama koji su uključeni u indekse kao alternativu izračunu svoje izloženosti prema stavkama navedenim u jednoj ili više sljedećih točaka:
vlastiti instrumenti redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala i prihvatljivih obveza uključeni u indekse;
instrumenti redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora uključeni u indekse;
instrumenti prihvatljivih obveza institucije uključeni u indekse.
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:
kada je procjena koja se upotrebljava kao alternativa izračunu odnosne izloženosti iz stavka 2. dovoljno konzervativna;
značenje izraza „operativno opterećujuće” za potrebe stavka 3.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 77.
Uvjeti za smanjenje regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza
Institucija je od nadležnog tijela dužna pribaviti prethodno odobrenje za svaku od sljedećih radnji:
smanjenje, otkup ili ponovnu kupnju instrumenata redovnog osnovnog kapitala koje je institucija izdala u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom;
smanjenje, raspodjelu ili reklasifikaciju u drugu stavku regulatornog kapitala računa premija na dionice povezane s instrumentima regulatornog kapitala;
izvršenje kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala prije datuma njihova ugovornog dospijeća.
Članak 78.
Nadzorno odobrenje za smanjenje regulatornog kapitala
Nadležno tijelo daje instituciji odobrenje za smanjenje, kupnju, otkup, otplatu ili ponovnu kupnju instrumenata redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala ili za smanjenje, raspodjelu ili reklasifikaciju povezanih računa premija na dionice ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:
ako institucija prije ili u trenutku izvršenja bilo koje od radnji iz članka 77. stavka 1. zamijeni instrumente ili povezane račune premija na dionice iz članka 77. stavka 1. instrumentima regulatornog kapitala jednake ili više kvalitete po uvjetima koji su održivi s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit;
ako institucija nadležnom tijelu dokaže da bi regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije nakon izvršenja radnje iz članka 77. stavka 1. ove Uredbe premašili zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi i u direktivama 2013/36/EU i 2014/59/EU u iznosu koji nadležno tijelo smatra potrebnim.
Ako institucija osigura dovoljne zaštitne mehanizme za svoje poslovanje s regulatornim kapitalom u iznosima koji premašuju zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi i Direktivi 2013/36/EU, nadležno tijelo može toj instituciji izdati opće prethodno odobrenje za izvršenje neke od radnji iz članka 77. stavka 1. ove Uredbe ako su ispunjeni kriteriji kojima se osigurava da će svaka takva buduća radnja biti u skladu s uvjetima navedenima u ovom stavku točkama (a) i (b). To opće prethodno odobrenje izdaje se samo na određeno razdoblje koje nije dulje od jedne godine i koje se nakon toga može produljiti. Opće prethodno odobrenje izdaje se samo za određeni unaprijed utvrđeni iznos koji utvrđuje nadležno tijelo. ►C7 U slučaju instrumenata redovnog osnovnog kapitala taj unaprijed utvrđeni iznos ne smije premašiti 3 % relevantnog izdanja i ne smije premašiti 10 % iznosa za koji redovni osnovni kapital premašuje zbroj kapitalnih zahtjeva za redovni osnovni kapital utvrđenih u ovoj Uredbi, direktivama 2013/36/EU i 2014/59/EU i iznosa koji nadležno tijelo smatra potrebnim. ◄ U slučaju instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala taj unaprijed utvrđeni iznos ne smije premašiti 10 % relevantnog izdanja i ne smije premašiti 3 % ukupnog iznosa preostalih instrumenata redovnog dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala, ovisno o slučaju.
Nadležna tijela povlače opće prethodno odobrenje ako institucija prekrši bilo koji kriterij za to odobrenje.
Nadležna tijela mogu instituciji odobriti izvršenje kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili instrumenata dopunskog kapitala ili povezanih računa premija na dionice tijekom razdoblja od pet godina koje počinje na dan njihova izdavanja ako su ispunjeni uvjeti navedeni u stavku 1. i jedan od sljedećih uvjeta:
došlo je do promjene u regulatornoj klasifikaciji tih instrumenata koja bi vjerojatno rezultirala njihovim isključenjem iz regulatornog kapitala ili reklasifikacijom u regulatorni kapital niže kvalitete i ispunjena su oba sljedeća uvjeta:
nadležno tijelo smatra da je takva promjena u dovoljnoj mjeri izgledna;
institucija je dokazala nadležnim tijelima da se regulatorna reklasifikacija tih instrumenata nije mogla razumno predvidjeti u trenutku njihova izdavanja;
došlo je do promjene u primjenjivom poreznom tretmanu tih instrumenata u vezi s kojom je institucija dokazala nadležnim tijelima da je ona značajna i da se nije mogla razumno predvidjeti u trenutku izdavanja instrumenata;
instrumenti i povezani računi premija na dionice priznati su u skladu s člankom 494.b;
ako institucija prije ili u trenutku izvršenja radnje iz članka 77. stavka 1. zamijeni instrumente ili povezane račune premija na dionice iz članka 77. stavka 1. instrumentima regulatornog kapitala jednake ili više kvalitete po uvjetima koji su održivi s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit i ako je nadležno tijelo odobrilo tu radnju na temelju zaključka da bi ona bila korisna s bonitetnog stajališta i opravdana izvanrednim okolnostima;
instrumenti dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala ponovno su kupljeni u svrhu održavanja tržišta.
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:
značenje izraza „održivo s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit”;
odgovarajuće osnove ograničenja otkupa iz stavka 3.;
postupak kojim su obuhvaćena ograničenja i postupci izdavanja prethodnog odobrenja nadležnih tijela za radnju iz članka 77. stavka 1. i podatke koji su potrebni u zahtjevu institucije za odobrenje nadležnog tijela za provedbu radnje iz tog članka, uključujući postupak koji se primjenjuje u slučaju otkupa udjela izdanih članovima zadruga i vrijeme za obradu takvog zahtjeva;
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 78.a
Odobrenje smanjenja instrumenata prihvatljivih obveza
Sanacijsko tijelo izdaje instituciji odobrenje za kupnju, otkup, otplatu ili ponovnu kupnju instrumenata prihvatljivih obveza ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
ako institucija prije ili u trenutku izvršenja bilo koje radnje iz članka 77. stavka 2. zamijeni instrumente prihvatljivih obveza instrumentima regulatornog kapitala ili prihvatljivih obveza jednake ili više kvalitete po uvjetima koji su održivi s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit;
ako institucija sanacijskom tijelu dokaže da bi regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije nakon izvršenja radnje iz članka 77. stavka 2. ove Uredbe premašili zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze utvrđene u ovoj Uredbi i direktivama 2013/36/EU i 2014/59/EU u iznosu koji sanacijsko tijelo u dogovoru s nadležnim tijelom smatra potrebnim;
ako institucija sanacijskom tijelu dokaže da je djelomična ili potpuna zamjena prihvatljivih obveza instrumentima regulatornog kapitala potrebna kako bi se osigurala usklađenost s kapitalnim zahtjevima iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU za nastavak odobrenja za rad.
Ako institucija osigura dovoljne zaštitne mehanizme za svoje poslovanje s regulatornim kapitalom i prihvatljivim obvezama u iznosu koji premašuje zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi i direktivama 2013/36/EU i 2014/59/EU, sanacijsko tijelo može, nakon savjetovanja s nadležnim tijelom, toj instituciji izdati opće prethodno odobrenje za izvršenje opcije kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata prihvatljivih obveza ako su ispunjeni kriteriji kojima se osigurava da će svaka takva buduća radnja biti u skladu s uvjetima navedenima u ovom stavku točkama (a) i (b). To opće prethodno odobrenje izdaje se samo na određeno razdoblje koje nije dulje od jedne godine i koje se nakon toga može produljiti. Opće prethodno odobrenje izdaje se za određeni unaprijed utvrđeni iznos koji utvrđuje sanacijsko tijelo. Sanacijska tijela obavješćuju nadležna tijela o svakom izdanom općem prethodnom odobrenju.
Sanacijsko tijelo povlači opće prethodno odobrenje ako institucija prekrši bilo koji kriterij za to odobrenje.
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:
postupak suradnje između nadležnog tijela i sanacijskog tijela;
postupak, uključujući rokove i zahtjeve za informacije, s ciljem odobrenja u skladu sa stavkom 1. prvim podstavkom;
postupak, uključujući rokove i zahtjeve za informacije, s ciljem općeg prethodnog odobrenja u skladu sa stavkom 1. drugim podstavkom;
značenje izraza „održivo s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit”.
Za potrebe prvog podstavka točke (d) ovog stavka, nacrt regulatornih tehničkih standarda u potpunosti je usklađen s delegiranim aktom iz članka 78.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. prosinca 2019.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 79.
Privremeno izuzeće od odbitka od regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 79.a
Procjena usklađenosti s uvjetima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze
Institucije vode računa o ključnim značajkama instrumenata, a ne samo o njihovu pravnom obliku, pri ocjeni usklađenosti sa zahtjevima iz dijela dva Ocjenom ključnih značajki instrumenata uzima se u obzir sve aranžmane u vezi s instrumentima, čak i ako oni nisu izričito navedeni u uvjetima samih instrumenata, kako bi se ustvrdilo jesu li ukupni ekonomski učinci takvih aranžmana u skladu s ciljem odgovarajućih odredaba.
Članak 80.
Kontinuirana ocjena kvalitete instrumenata regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza
Nadležna tijela bez odgode i na zahtjev EBA-e prosljeđuju sve informacije koje EBA smatra relevantnim u vezi s novim izdanim instrumentima kapitala ili novim vrstama izdanih obveza kako bi se EBA-i omogućilo da prati kvalitetu instrumenata regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza koje su izdale institucije na području Unije.
Takva obavijest obuhvaća sljedeće:
detaljno objašnjenje vrste i opsega utvrđenog nedostatka;
tehnički savjet o mjerama za koje EBA smatra da bi ih Komisija trebala poduzeti;
značajne promjene u metodologiji EBA-e koja se odnosi na testiranje otpornosti solventnosti institucija na stres.
EBA daje tehnički savjet Komisiji u vezi s bilo kakvim značajnim promjenama za koje smatra da bi ih trebalo unijeti u definiciju regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza kao rezultat jednog od sljedećega:
relevantne promjene u vezi s tržišnim standardima ili praksom;
promjene relevantnih pravnih ili računovodstvenih standarda;
značajne promjene u metodologiji EBA-e koja se odnosi na testiranje otpornosti solventnosti institucija na stres.
GLAVA II.
MANJINSKI UDIO I INSTRUMENTI DODATNOG OSNOVNOG KAPITALA I DOPUNSKOG KAPITALA KOJE IZDAJU DRUŠTVA KĆERI
Članak 81.
Manjinski udjeli koji ispunjavaju uvjete za uključivanje u konsolidirani redovni osnovni kapital
Manjinski udjeli sastoje se od zbroja stavki redovnog osnovnog kapitala društva kćeri ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
društvo kći jedno je od sljedećega:
institucija;
društvo koje prema mjerodavnom nacionalnom pravu podliježe zahtjevima iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU;
financijski holding posrednik ili mješoviti financijski holding posrednik koji podliježe zahtjevima iz ove Uredbe na potkonsolidiranoj osnovi, ili financijski holding posrednik koji podliježe zahtjevima Uredbe 2019/2033 na konsolidiranoj osnovi;
investicijsko društvo;
financijski holding posrednik u trećoj zemlji pod uvjetom da se na taj financijskog holding posrednika primjenjuju bonitetni zahtjevi jednako strogi kao oni koji se primjenjuju na kreditne institucije te treće zemlje i pod uvjetom da je Komisija donijela odluku u skladu s člankom 107. stavkom 4. kojom je odredila da su ti bonitetni zahtjevi barem istovrijedni zahtjevima iz ove Uredbe;
društvo kći u cijelosti je uključeno u konsolidaciju u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.;
stavke redovnog osnovnog kapitala navedene u uvodnom dijelu ovog stavka u vlasništvu su osoba koje nisu društva uključena u konsolidaciju u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.
Članak 82.
Kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital, dopunski kapital i kvalificirani regulatorni kapital
Kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital, dopunski kapital i kvalificirani regulatorni kapital obuhvaćaju manjinski udio, instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala, prema potrebi, i s njima povezane račune premija na dionice društva kćeri ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
društvo kći jedno je od sljedećega:
institucija;
društvo koje prema mjerodavnom nacionalnom pravu podliježe zahtjevima iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU;
financijski holding posrednik ili mješoviti financijski holding posrednik koji podliježe zahtjevima iz ove Uredbe na potkonsolidiranoj osnovi, ili financijski holding posrednik koji podliježe zahtjevima iz Uredbe 2019/2033 na konsolidiranoj osnovi;
investicijsko društvo;
financijski holding posrednik u trećoj zemlji pod uvjetom da se na tog financijskog holding posrednika primjenjuju isti bonitetni zahtjevi kao i na kreditne institucije te treće zemlje i pod uvjetom da je Komisija donijela odluku u skladu s člankom 107. stavkom 4. kojom je odredila da su ti bonitetni zahtjevi barem istovjetni zahtjevima iz ove Uredbe;
društvo kći u cijelosti je uključeno u opseg konsolidacije u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.;
stavke redovnog osnovnog kapitala, stavke dodatnog osnovnog kapitala i stavke dopunskog kapitala navedene u uvodnom dijelu ovog stavka u vlasništvu su osoba koje nisu društva uključena u konsolidaciju u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.
Članak 83.
Kvalificirani dodatni osnovni kapital i dopunski kapital koji izdaje subjekt posebne namjene
Instrumenti dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala koje izdaje subjekt posebne namjene, kao i povezani računi premija na dionice, uključuju se do 31. prosinca 2021. u kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital ili dopunski kapital ili u kvalificirani regulatorni kapital, prema potrebi, samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
subjekt posebne namjene koji izdaje te instrumente u cijelosti je uključen u konsolidaciju u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog;
instrumenti, kao i povezani računi premija na dionice, uključuju se u kvalificirani dodatni osnovni kapital samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 52. stavka 1.;
instrumenti, kao i povezani računi premija na dionice, uključuju se u kvalificirani dopunski kapital samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 63.;
jedina je imovina subjekta posebne namjene njegovo ulaganje u regulatorni kapital matičnog društva ili njegovog društva kćeri koje je u cijelosti uključeno u konsolidaciju u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog, čiji oblik ispunjava relevantne uvjete iz članka 52. stavka 1. ili članka 63., prema potrebi.
Ako nadležno tijelo smatra da je imovina subjekta posebne namjene, koja nije njegovo ulaganje u regulatorni kapital matičnog društva ili njegovog društva kćeri koje je u cijelosti uključeno u opseg konsolidacije u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog, minimalna i za takav subjekt beznačajna, nadležno tijelo može primijeniti izuzeće od uvjeta navedenog u točki (d) prvog podstavka.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 84.
Manjinski udjeli uključeni u konsolidirani redovni osnovni kapital
Institucije određuju iznos manjinskih udjela društva kćeri koji je uključen u konsolidirani redovni osnovni kapital tako da se od manjinskih udjela tog društva oduzme umnožak iznosa iz točke (a) i postotka iz točke (b) kako slijedi:
redovni osnovni kapital društva kćeri umanjen za niži iznos od sljedećeg:
iznos redovnog osnovnog kapitala društva kćeri koji treba ispunjavati sljedeće:
ako je društvo kći jedno od onih navedenih u članku 81. stavku 1. točki (a) ove Uredbe, ali ne investicijsko društvo ili investicijski holding posrednik, zbroj zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (a) ove Uredbe, zahtjevâ iz članaka 458. i 459. ove Uredbe, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU i zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke 6. te direktive ili bilo kojih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispunjavati redovnim osnovnim kapitalom;
ako je društvo kći investicijsko društvo ili investicijski holding posrednik, zbroj zahtjeva iz članka 11. Uredbe (EU) 2019/2033, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 39. stavka 2. točke (a) Direktive (EU) 2019/2034 ili bilo kojih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispunjavati redovnim osnovnim kapitalom;
iznos konsolidiranog redovnog osnovnog kapitala koji se odnosi na to društvo kćer koje na konsolidiranoj osnovi treba ispunjavati zbroj zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (a) ove Uredbe, zahtjevâ iz članaka 458. i 459. ove Uredbe, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU i zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke 6. te direktive ili bilo kojih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispuniti redovnim osnovnim kapitalom;
manjinski udjeli društva kćeri izraženi kao postotak svih stavki redovnog osnovnog kapitala tog društva.
Odstupajući od prvog podstavka točke (a), nadležno tijelo može dopustiti instituciji da oduzme bilo koji od iznosa iz točke (a) podtočke i. ili ii. nakon što ta institucija nadležnom tijelu na zadovoljavajući način dokaže da je dodatni iznos manjinskog udjela dostupan za apsorpciju gubitaka na konsolidiranoj razini.
Institucija može odlučiti da taj izračun neće obavljati za društvo kći iz članka 81. stavka 1. Kada institucija donese takvu odluku, manjinski udio tog društva kćeri ne smije se uključiti u konsolidirani redovni osnovni kapital.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Nadležna tijela mogu odobriti izuzeće od primjene ovog članka matičnom financijskom holdingu koji ispunjava sve sljedeće uvjete:
njegova osnovna djelatnost jest stjecanje udjela;
on podliježe bonitetnom nadzoru na konsolidiranoj osnovi;
on konsolidira instituciju kći u kojoj ima samo manjinski udio na osnovi odnosa kontrole u smislu članka 4. stavka 1. točke 37.;
više od 90 % konsolidiranog zahtijevanog redovnog osnovnog kapitala izračunatog na potkonsolidiranoj osnovi proizlazi iz institucije kćeri iz točke (c).
Ako nakon 28. lipnja 2013. matični financijski holding koji ispunjava uvjete propisane u prvom podstavku postane matični mješoviti financijski holding, nadležna tijela mogu odobriti izuzeće iz prvog podstavka tom matičnom mješovitom financijskom holdingu ako on ispunjava uvjete propisane u tom podstavku.
Članak 85.
Instrumenti kvalificiranog osnovnog kapitala uključeni u konsolidirani osnovni kapital
Institucije određuju iznos kvalificiranog osnovnog kapitala društva kćeri koji je uključen u konsolidirani regulatorni kapital tako da se od kvalificiranog osnovnog kapitala tog društva oduzme umnožak iznosa iz točke (a) i postotka iz točke (b) kako slijedi:
osnovni kapital društva kćeri umanjen za niže od sljedećeg:
iznos osnovnog kapitala društva kćeri koji treba ispunjavati sljedeće:
ako je društvo kći jedno od onih iz članka 81. stavka 1. točke (a) ove Uredbe, ali ne investicijsko društvo ili investicijski holding posrednik, zbroj zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (b) ove Uredbe, zahtjevâ iz članaka 458. i 459. ove Uredbe, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU i zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke 6. te direktive ili bilo kojih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispunjavati osnovnim kapitalom;
ako je društvo kći investicijsko društvo ili investicijski holding posrednik, zbroj zahtjeva iz članka 11. Uredbe (EU) 2019/2033, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 39. stavka 2. točke (a) Direktive (EU) 2019/2034 ili bilo kojih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispunjavati osnovnim kapitalom;
iznos konsolidiranog osnovnog kapitala koji se odnosi na to društvo kćer koje na konsolidiranoj osnovi treba ispunjavati zbroj zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (b) ove Uredbe, zahtjevâ iz članaka 458. i 459. ove Uredbe, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU i zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke 6. te direktive ili bilo kojih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispuniti osnovnim kapitalom;
kvalificirani osnovni kapital društva kćeri izražen kao postotak svih stavki redovnog osnovnog kapitala i dodatnog osnovnog kapitala tog društva.
Odstupajući od prvog podstavka točke (a), nadležno tijelo može dopustiti instituciji da oduzme bilo koji od iznosa iz točke (a) podtočke i. ili ii. nakon što ta institucija nadležnom tijelu na zadovoljavajući način dokaže da je dodatni iznos osnovnog kapitala dostupan za apsorpciju gubitaka na konsolidiranoj razini.
Institucija može odlučiti da taj izračun neće obavljati za društvo kćer iz članka 81. stavka 1. Kada institucija donese takvu odluku, kvalificirani osnovni kapital tog društva kćeri ne smije se uključiti u konsolidirani osnovni kapital.
Članak 86.
Kvalificirani osnovni kapital uključen u konsolidirani dodatni osnovni kapital
Ne dovodeći u pitanje članak 84. stavke 5. ili 6., institucije određuju iznos kvalificiranog osnovnog kapitala društva kćeri koji je uključen u konsolidirani dodatni osnovni kapital tako da se od kvalificiranog osnovnog kapitala tog društva uključenog u konsolidirani osnovni kapital oduzmu manjinski udjeli tog društva koji su uključeni u konsolidirani redovni osnovni kapital.
Članak 87.
Kvalificirani regulatorni kapital uključen u konsolidirani regulatorni kapital
Institucije određuju iznos kvalificiranog regulatornog kapitala društva kćeri koji je uključen u konsolidirani regulatorni kapital tako da se od kvalificiranog regulatornog kapitala tog društva oduzme umnožak iznosa iz točke (a) i postotka iz točke (b) kako slijedi:
regulatorni kapital društva kćeri umanjen za niže od sljedećega:
iznos regulatornog kapitala društva kćeri koji treba ispunjavati sljedeće:
ako je društvo kći jedno od onih iz članka 81. stavka 1. točke (a) ove Uredbe, ali ne investicijsko društvo ili investicijski holding posrednik, zbroj zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (c) ove Uredbe, zahtjevâ iz članaka 458. i 459. ove Uredbe, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU i zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke 6. te direktive ili bilo kojih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispunjavati regulatornim kapitalom;
ako je društvo kći investicijsko društvo ili investicijski holding posrednik, zbroj zahtjeva iz članka 11. Uredbe (EU) 2019/2033, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 39. stavka 2. točke (a) Direktive (EU) 2019/2034 ili bilo kojih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispunjavati regulatornim kapitalom;
iznos regulatornog kapitala koji se odnosi na to društvo kćer koje na konsolidiranoj osnovi treba ispunjavati zbroj zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (c) ove Uredbe, zahtjevâ iz članaka 458. i 459. ove Uredbe, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU i zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke 6. te direktive ili bilo kojih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispuniti regulatornim kapitalom;
kvalificirani regulatorni kapital društva izražen kao postotak zbroja svih stavki redovnog osnovnog kapitala, stavki dodatnog osnovnog kapitala i stavki dopunskog kapitala, isključujući iznose iz članka 62. točaka (c) i (d), tog društva.
Odstupajući od prvog podstavka točke (a), nadležno tijelo može dopustiti instituciji da oduzme bilo koji od iznosa iz točke (a) podtočke i. ili ii. nakon što ta institucija nadležnom tijelu na zadovoljavajući način dokaže da je dodatni iznos osnovnog kapitala dostupan za apsorpciju gubitaka na konsolidiranoj razini.
Institucija može odlučiti da taj izračun neće obavljati za društvo kćer iz članka 81. stavka 1. Kada institucija donese takvu odluku, kvalificirani regulatorni kapital tog društva kćeri ne smije se uključiti u konsolidirani regulatorni kapital.
Članak 88.
Instrumenti kvalificiranog regulatornog kapitala uključeni u konsolidirani dopunski kapital
Ne dovodeći u pitanje članak 84. stavke 5. ili 6., institucije određuju iznos kvalificiranog regulatornog kapitala društva kćeri koji je uključen u konsolidirani dopunski kapital tako da se od kvalificiranog regulatornog kapitala tog društva uključenog u konsolidirani regulatorni kapital oduzme kvalificirani osnovni kapital tog društva koji je uključen u konsolidirani osnovni kapital.
Članak 88.a
Instrumenti kvalificiranih prihvatljivih obveza
Obveze koje je izdalo društvo kći s poslovnim nastanom u Uniji koje pripada istoj sanacijskoj grupi kao i sanacijski subjekt ispunjavaju uvjete za uključivanje u konsolidirane instrumente prihvatljivih obveza institucije podložno članku 92.a ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
izdane su u skladu s člankom 45.f. stavkom 2. točkom (a) Direktive 2014/59/EU;
kupio ih je postojeći dioničar koji nije dio iste sanacijske grupe sve dok se vršenjem ovlasti za otpis ili konverziju u skladu s člancima od 59. do 62. Direktive 2014/59/EU ne utječe na kontrolu koju sanacijski subjekt ima nad društvom kćeri;
ne prelaze iznos određen oduzimanjem iznosa iz točke i. od iznosa iz točke ii.:
zbroj obveza koje su izdane sanacijskom subjektu i koje je kupio sanacijski subjekt izravno ili neizravno putem drugih subjekata u istoj sanacijskoj grupi i iznosa instrumenata regulatornog kapitala izdanih u skladu s člankom 45.f stavkom 2. točkom (b) Direktive 2014/59/EU;
iznos zatražen u skladu s člankom 45.f stavkom 1. Direktive 2014/59/EU.
Članak 88.b
Društva u trećim zemljama
Za potrebe ove glave, pojmovi „investicijsko društvo” i „institucija” odnose se i na društva osnovana u trećim zemljama koja bi, da imaju poslovni nastan u Uniji, bila obuhvaćena definicijama tih pojmova iz ove Uredbe.
GLAVA III.
KVALIFICIRANI UDJELI IZVAN FINANCIJSKOG SEKTORA
Članak 89.
Ponderiranje rizikom i zabrana kvalificiranih udjela izvan financijskog sektora
Nadležna tijela primjenjuju zahtjeve iz točaka (a) ili (b) na kvalificirane udjele institucija iz stavaka 1. i 2.:
za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva u skladu s dijelom trećim, institucije primjenjuju ponder rizika od 1 250 % na veći od sljedećih iznosa:
iznos kvalificiranih udjela iz stavka 1. koji prelazi 15 % priznatog kapitala;
ukupni iznos kvalificiranih udjela iz stavka 2. koji prelazi 60 % priznatog kapitala institucije;
nadležna tijela zabranit će institucijama posjedovanje kvalificiranih udjela iz stavaka 1. i 2. čiji iznos prelazi postotke priznatog kapitala navedene u tim stavcima.
Nadležna tijela objavljuju svoju odluku o izboru iz točke (a) ili točke (b).
▼M17 —————
Članak 90.
Alternativa ponderu rizika od 1 250 %
Institucije mogu umjesto primjene pondera rizika od 1 250 % na iznose koji prelaze ograničenja navedena u članku 89. stavcima 1. i 2., te iznose odbiti od stavki redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (k).
Članak 91.
Iznimke
Dionice ili udjeli društava koja nisu navedena u članku 89. stavku 1. točkama (a) i (b) ne uključuju se u izračun ograničenja priznatog kapitala iz tog članka ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:
te dionice ili udjeli se privremeno drže za vrijeme postupka financijske pomoći kako je navedeno u članku 79.;
držanje tih dionica ili udjela je pozicija proizišla iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koja se drži najviše pet radnih dana;
te se dionice ili udjeli drže u ime institucije, a za račun drugih.
TREĆI DIO
KAPITALNI ZAHTJEVI
GLAVA I.
OPĆI ZAHTJEVI, VREDNOVANJE I IZVJEŠĆIVANJE
POGLAVLJE 1.
Zahtijevana razina regulatornog kapitala
Članak 92.
Kapitalni zahtjevi
Pridržavajući se članaka 93. i 94., institucije moraju u svakom trenutku ispunjavati sljedeće kapitalne zahtjeve:
stopa redovnog osnovnog kapitala od 4,5 %;
stopa osnovnog kapitala od 6 %;
stopa ukupnog kapitala od 8 %;
omjer financijske poluge od 3 %.
GSV institucija ispunjava zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge samo osnovnim kapitalom. Osnovni kapital koji se upotrebljava za ispunjavanje zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge ne upotrebljava se za ispunjavanje zahtjeva koji se temelje na financijskoj poluzi određenih ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU, osim ako je u njima izričito tako određeno.
Ako ne ispunjava zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge, GSV institucija podliježe zahtjevu za očuvanje kapitala u skladu s člankom 141.b Direktive 2013/36/EU.
Ako ne ispunjava istodobno zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge i zahtjev za kombinirani zaštitni sloj kako je definirano u članku 128. točki 6. Direktive 2013/36/EU, GSV institucija podliježe višim zahtjevima za očuvanje kapitala u skladu s člancima 141. i 141.b te direktive.
Institucije izračunavaju svoje stope kapitala na sljedeći način:
stopa redovnog osnovnog kapitala je omjer redovnog osnovnog kapitala institucije i ukupnog iznosa izloženosti riziku izražena u postotku;
stopa osnovnog kapitala je omjer osnovnog kapitala institucije i ukupnog iznosa izloženosti riziku izražena u postotku;
stopa ukupnog kapitala je omjer regulatornog kapitala institucije i ukupnog iznosa izloženosti riziku izražena u postotku.
Institucije izračunavaju iznos ukupne izloženosti riziku kako slijedi:
TREA = max {U-TREA; x · S-TREA}
pri čemu:
|
TREA |
= iznos ukupne izloženosti riziku subjekta; |
|
U-TREA |
= iznos ukupne izloženosti riziku subjekta bez primjene donje granice koji se izračunava u skladu sa stavkom 4.; |
|
S-TREA |
= iznos ukupne izloženosti riziku subjekta dobiven primjenom standardiziranog izračuna u skladu sa stavkom 5.; |
|
x |
= 72,5 %. |
Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, država članica može odlučiti da je iznos ukupne izloženosti riziku iznos ukupne izloženosti riziku bez primjene donje granice, izračunan u skladu sa stavkom 4., za institucije koje su dio grupe s matičnom institucijom u istoj državi članici, pod uvjetom da ta matična institucija ili, u slučaju grupa koje se sastoje od središnjeg tijela i trajno povezanih institucija, cjelina koju čini središnje tijelo zajedno sa svojim povezanim institucijama izračunava iznos ukupne izloženosti riziku u skladu s prvim podstavkom ovog stavka na konsolidiranoj osnovi.
Iznos ukupne izloženosti riziku bez primjene donje granice izračunava se kao zbroj točaka od (a) do (g) iz ovog stavka uzevši u obzir stavak 6. ovog članka:
iznosi izloženosti ponderirani rizikom za kreditni rizik, uključujući kreditni rizik druge ugovorne strane, i razrjeđivački rizik, koji se izračunavaju u skladu s glavom II. ovog dijela i člankom 379. za sve poslovne aktivnosti institucije, izuzev iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za poslove iz knjige trgovanja institucije;
kapitalni zahtjevi za poslove iz knjige trgovanja institucije za sljedeće:
tržišni rizik, koji se izračunavaju u skladu s glavom IV. ovog dijela;
velike izloženosti koje prekoračuju ograničenja iz članaka od 395. do 401. u onoj mjeri u kojoj je instituciji dopušteno ta ograničenja prekoračiti, kako je određeno u skladu s dijelom četvrtim;
kapitalni zahtjevi za tržišni rizik koji se izračunavaju u skladu s glavom IV. ovog dijela za sve poslovne aktivnosti iz knjige pozicija kojima se ne trguje podložne valutnom ili robnom riziku;
kapitalni zahtjevi za rizik namire koji se izračunavaju u skladu s člancima 378. i 380.;
kapitalni zahtjevi za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju koji se izračunavaju u skladu s glavom VI. ovog dijela;
kapitalni zahtjevi za operativni rizik koji se izračunavaju u skladu s glavom III. ovog dijela;
iznosi izloženosti ponderirani rizikom za kreditni rizik druge ugovorne strane koji proizlazi iz poslova iz knjige trgovanja institucije za sljedeće vrste transakcija i ugovora, koji se izračunavaju u skladu s glavom II. ovog dijela:
ugovori navedeni u Prilogu II. i kreditne izvedenice;
repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane na osnovi vrijednosnih papira ili robe;
maržni krediti na osnovi vrijednosnih papira ili robe;
transakcije s dugim rokom namire.
Iznos ukupne izloženosti riziku dobiven primjenom standardiziranog izračuna izračunava se kao zbroj točaka od (a) do (g) stavka 4. uzevši u obzir stavak 6. i sljedeće zahtjeve:
iznosi izloženosti ponderirani rizikom za kreditni rizik, uključujući kreditni rizik druge ugovorne strane, i razrjeđivački rizik, iz stavka 4. točke (a) i za kreditni rizik druge ugovorne strane koji proizlazi iz poslova iz knjige trgovanja institucije kako je navedeno u točki (g) tog stavka izračunavaju se bez primjene nekog od sljedećih pristupa:
pristup internih modela za standardizirane sporazume o netiranju iz članka 221.;
pristup zasnovan na internim rejting-sustavima iz glave II. poglavlja 3.;
pristup sekuritizacijama zasnovan na internim rejting-sustavima iz članaka 258., 259. i 260. i pristup interne procjene iz članka 265.;
metoda internog modela iz glave II., poglavlja 6. odjeljka 6.;
kapitalni zahtjevi za tržišni rizik za poslove iz knjige trgovanja iz stavka 4. točke (b) podtočke i. izračunavaju se bez primjene:
alternativnog pristupa internih modela iz glave IV. poglavlja 1.b; ili
bilo kojeg pristupa navedenog u točki (a) ovog stavka, ako je to primjenjivo;
kapitalni zahtjevi za sve poslovne aktivnosti iz knjige pozicija kojima se ne trguje institucije koje podliježu valutnom riziku ili robnom riziku iz stavka 4. točke (c) ovog članka izračunavaju se bez primjene alternativnog pristupa internih modela iz glave IV. poglavlja 1.b.
Na izračune iznosa ukupne izloženosti riziku bez primjene donje granice iz stavka 4. i iznosa ukupne izloženosti riziku dobivenog primjenom standardiziranog izračuna iz stavka 5. primjenjuju se sljedeće odredbe:
kapitalni zahtjevi iz stavka 4. točaka od (d), (e) i (f) uključuju one koji proizlaze iz svih poslovnih aktivnosti institucije;
institucije množe kapitalne zahtjeve iz stavka 4. točaka od (b) do (f) s 12,5 .
Članak 92.a
Zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze GSV institucija
U skladu s člancima 93. i 94. i iznimkama iz stavka 2. ovog članka, institucije koje se smatraju sanacijskim subjektima i koje su GSV subjekti moraju ispunjavati u svakom trenutku sljedeće zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze:
omjer od 18 % zasnovan na riziku, koji predstavlja regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije, iskazano kao postotni udio iznosa ukupne izloženosti riziku koji se izračunava u skladu s člankom 92. stavkom 3.;
omjer od 6,75 % koji nije zasnovan na riziku, koji predstavlja regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije, iskazano kao postotni udio mjere ukupne izloženosti iz članka 429. stavka 4.
Zahtjevi iz stavka 1. ne primjenjuju se u sljedećim slučajevima:
u razdoblju od tri godine nakon datuma od kada se institucija ili grupa čiji je institucija dio smatra GSV institucijom;
u razdoblju od dvije godine nakon datuma na koji je sanacijsko tijelo primijenilo bail-in instrument u skladu s Direktivom 2014/59/EU;
u razdoblju od dvije godine nakon datuma na koji je sanacijski subjekt primijenio alternativnu mjeru privatnog sektora iz članka 32. stavka 1. točke (b) Direktive 2014/59/EU kojom su instrumenti kapitala i druge obveze otpisani ili su konvertirani u stavke redovnog osnovnog kapitala radi dokapitalizacije sanacijskog subjekta bez primjene instrumenata sanacije.
▼M15 —————
Članak 92.b
Zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze GSV institucija izvan EU-a
Instrument prihvatljivih obveza uzima se u obzir samo za potrebe usklađenosti sa stavkom 1. ako ispunjava sve sljedeće dodatne uvjete:
u slučaju redovnog postupka u slučaju insolventnosti kako je definirano u članku 2. stavku 1. točki 47. Direktive 2014/59/EU, potraživanje koje proizlazi iz obveze podređeno je u odnosu na potraživanja koja proizlaze iz obveza koje ne ispunjavaju uvjete iz stavka 2. ovog članka i nisu prihvatljive kao regulatorni kapital;
podliježe ovlastima otpisa ili konverzije u skladu s člancima od 59. do 62. Direktive 2014/59/EU.
Članak 93.
Zahtjev za inicijalni kapital za redovno poslovanje
▼M9 —————
Članak 94.
Odstupanje za mali obujam poslova iz knjige trgovanja
►M17 Odstupajući od članka 92. stavka 4. točke (b) i članka 92. stavka 5. točke (b), institucije mogu izračunati kapitalni zahtjev za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu sa stavkom 2. ovog članka ako je obujam bilančnih i izvanbilančnih poslova institucije iz knjige trgovanja jednak ili manji od obaju sljedećih pragova na temelju procjene koja se provodi jedanput mjesečno na temelju podataka od posljednjeg dana u mjesecu: ◄
5 % ukupne imovine institucije;
50 milijuna EUR.
Ako su uvjeti iz stavka 1. točaka (a) i (b) ispunjeni, institucije mogu izračunati kapitalni zahtjev za svoje poslove iz knjige trgovanja kako slijedi:
za ugovore navedene u točki 1. Priloga II., ugovore koji se odnose na vlasnička ulaganja iz točke 3. tog Priloga i kreditne izvedenice, institucije te pozicije mogu izuzeti iz kapitalnog zahtjeva iz članka 92. stavka 4. točke (b) i članka 92. stavka 5. točke (b);
za pozicije iz knjige trgovanja osim pozicija iz točke (a) ovog stavka, institucije mogu kapitalni zahtjev iz članka 92. stavka 4. točke (b) i članka 92. stavka 5. točke (b) zamijeniti zahtjevom izračunanim u skladu s člankom 92. stavkom 4. točkom (a) i člankom 92. stavkom 5. točkom (a).
Institucije izračunavaju obujam svojih bilančnih i izvanbilančnih poslova iz knjige trgovanja na temelju podataka od posljednjeg dana svakog mjeseca za potrebe stavka 1. u skladu sa sljedećim zahtjevima:
sve pozicije raspoređene u knjigu trgovanja u skladu s člankom 104. uključuju se u izračun, osim za sljedeće:
pozicije koje se odnose na strane valute i robu;
pozicije u kreditnim izvedenicama koje su priznate kao interne zaštite od izloženosti kreditnom riziku u knjizi pozicija kojima se ne trguje ili od izloženosti riziku druge ugovorne strane i transakcije kreditnim izvedenicama koje potpuno poništavaju tržišni rizik tih internih zaštita kako je navedeno u članku 106. stavku 3.;
sve pozicije uključene u izračun u skladu s točkom (a) vrednuju se po tržišnoj vrijednosti na određeni datum; ako nije dostupna tržišna vrijednost pozicije na određeni datum, institucije uzimaju fer vrijednost te pozicije na taj datum; ako nisu dostupne tržišna vrijednost i fer vrijednost pozicije na određeni datum, institucije za tu poziciju uzimaju posljednju tržišnu vrijednost ili fer vrijednost;
apsolutna vrijednost agregirane duge pozicije zbraja se s apsolutnom vrijednošću agregirane kratke pozicije.
Za potrebe prvog podstavka duga pozicija ona je u kojoj se tržišna vrijednost pozicije povećava kada se vrijednost njezina glavnog činitelja rizika povećava, a kratka pozicija ona je u kojoj se tržišna vrijednost pozicije smanjuje kada se vrijednost njezina glavnog činitelja rizika povećava.
Za potrebe prvog podstavka vrijednost agregirane duge (kratke) pozicije jednaka je zbroju vrijednosti pojedinačnih dugih (kratkih) pozicija uključenih u izračun u skladu s točkom (a).
Institucija prestaje izračunavati kapitalne zahtjeve za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu sa stavkom 2. u roku od tri mjeseca u jednom od sljedećih slučajeva:
institucija ne ispunjava uvjete iz stavka 1. točke (a) ili točke (b) tijekom tri uzastopna mjeseca;
institucija ne ispunjava uvjete iz stavka 1. točke (a) ili (b) tijekom više od šest mjeseci u posljednjih 12 mjeseci.
Pri izradi tog nacrta regulatornih tehničkih standarda EBA u obzir uzima metodu razvijenu za regulatorne tehničke standarde propisane u skladu s člankom 279.a stavkom 3. točkom (b).
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2025.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 95.
Kapitalni zahtjevi za investicijska društva s ograničenim odobrenjem za pružanje investicijskih usluga
Investicijska društva iz stavka 1. ovog članka i društva iz članka 4. stavka 1. točke (2) podtočke c. koja pružaju investicijske usluge i aktivnosti navedene u točkama (2) i (4) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ izračunavaju ukupan iznos izloženosti riziku kao viši iznos od sljedećih:
zbroj stavki iz članka 92. stavka 4. točaka od (a) do (e) i točke (g) nakon primjene članka 92. stavka 6.;
iznos iz članka 97. pomnožen s 12,5.
Društva iz članka 4. stavka 1. točke (2) podtočke c. koja pružaju investicijske usluge i aktivnosti navedene u točkama (2) i (4) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ ispunjavaju zahtjeve iz članka 92. stavaka 1. i 2. na osnovi ukupnog iznosa izloženosti riziku iz prvog podstavka.
Nadležna tijela mogu odrediti kapitalne zahtjeve za društva iz članka 4. stavka 1. točke (2) podtočke c. koja pružaju investicijske usluge i aktivnosti navedene u točkama (2) i (4) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ kao kapitalne zahtjeve koji bi bili obvezujući za ta društva u skladu s nacionalnim mjerama prenošenja koje su na snazi 31. prosinca 2013. za direktive 2006/49/EZ i 2006/48/EZ.
Članak 96.
Kapitalni zahtjevi za investicijska društva koja imaju inicijalni kapital na način opisan u članku 28. stavku 2. Direktive 2013/36/EU
Za potrebe članka 92. stavka 3. sljedeće kategorije investicijskih društava koja imaju inicijalni kapital u skladu s člankom 28. stavkom 2. Direktive 2013/36/EU primjenjuju izračun ukupnog iznosa izloženosti riziku naveden u stavku 2. ovog članka:
investicijska društva koja trguju za vlastiti račun samo u svrhu ispunjavanja ili izvršavanja naloga klijenata ili u svrhu ulaska u sustav poravnanja i namire, ili priznate burze ako djeluju u svojstvu agenta ili izvršavaju nalog klijenta;
investicijska društva koja ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
ne drže novac ili vrijednosne papire klijenata;
trguju samo za vlastiti račun;
nemaju vanjskih klijenata;
izvršenje i namira njihovih transakcija odvija se pod odgovornošću klirinške institucije i za njih jamči ta klirinška institucija.
Članak 97.
Regulatorni kapital na osnovni fiksnih općih troškova
EBA u konzultaciji s ESMA-om sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:
izračun zahtjeva za imanje priznatog kapitala za najmanje jednu četvrtinu fiksnih općih troškova iz prethodne godine;
uvjeti prilagodbe zahtjeva nadležnog tijela za imanje priznatog kapitala za najmanje jednu četvrtinu fiksnih općih troškova iz prethodne godine;
izračun predviđenih fiksnih općih fiksnih troškova u slučaju da investicijsko društvo nije dovršilo jednogodišnje poslovanje.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 1. ožujka 2014.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 98.
Regulatorni kapital za investicijska društva na konsolidiranoj osnovi
U slučaju da su investicijska društva iz članka 95. stavka 1. u grupi, a ta grupa ne obuhvaća kreditne institucije, matično investicijsko društvo iz države članice primjenjuje članak 92. na konsolidiranoj osnovi na sljedeći način:
primjenom izračuna ukupnog iznosa izloženosti riziku iz članka 95. stavka 2.;
izračunom regulatornog kapitala na osnovi konsolidiranog položaja matičnog investicijskog društva ili konsolidiranog položaja financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, prema potrebi.
U slučaju da su investicijska društva iz članka 96. stavka 1. u grupi, a ta grupa ne obuhvaća kreditne institucije, matično investicijsko društvo iz države članice i investicijsko društvo pod kontrolom financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga primjenjuju članak 92. na konsolidiranoj osnovi na sljedeći način:
primjenom izračuna ukupnog iznosa izloženosti riziku iz članka 96. stavka 2.;
primjenom izračuna regulatornog kapitala na osnovi konsolidiranog položaja matičnog investicijskog društva ili konsolidiranog položaja financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, prema potrebi, i u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog.
▼M8 —————
POGLAVLJE 3.
Knjiga trgovanja
Članak 102.
Zahtjevi za knjigu trgovanja
Članak 103.
Upravljanje knjigom trgovanja
Institucije moraju imati jasno definirane politike i postupke za cjelovito upravljanje knjigom trgovanja. Te politike i postupci uključuju najmanje sljedeće:
aktivnosti koje institucija smatra trgovanjem i koje čine sastavni dio knjige trgovanja u svrhu kapitalnih zahtjeva;
mjeru u kojoj se pozicija može dnevno vrednovati po tržišnoj vrijednosti na aktivnom, likvidnom, dvosmjernom tržištu;
za pozicije koje se vrednuju po modelu, mjeru u kojoj institucija može:
identificirati sve značajne rizike pozicije;
zaštititi se od svih značajnih rizika pozicije instrumentima za koje postoji aktivno, likvidno, dvosmjerno tržište;
izvesti pouzdane procjene ključnih pretpostavki i parametara koji se primjenjuju u modelu;
mjeru u kojoj institucija može i dužna je ostvariti vrednovanje pozicije koja se može dosljedno vanjski vrednovati;
mjeru u kojoj bi zakonska ograničenja ili drugi operativni zahtjevi umanjili sposobnost institucije da ostvari poništavanje pozicije ili zaštitu pozicije u kratkom roku;
mjeru u kojoj institucija može i dužna je aktivno upravljati rizicima koji proizlaze iz pozicija u okviru svojih poslova trgovanja;
mjeru u kojoj institucija može reklasificirati rizik ili pozicije između knjige pozicija kojima se ne trguje i knjige trgovanja te zahtjeve za takvu reklasifikaciju iz članka 104.a.
Pri upravljanju svojim pozicijama ili portfeljima pozicija u knjizi trgovanja institucija ispunjava sve sljedeće zahtjeve:
institucija ima jasno dokumentiranu strategiju trgovanja za pozicije ili portfelje u knjizi trgovanja koju odobrava više rukovodstvo i koja uključuje očekivano razdoblje držanja;
institucija ima jasno definirane politike i postupke za aktivno upravljanje pozicijama ili portfeljima u knjizi trgovanja; te politike i postupci uključuju sljedeće:
koje pozicije ili portfelje pozicija može zauzeti svaka organizacijska jedinica za trgovanje ili, ovisno o slučaju, imenovani trgovci;
utvrđivanje ograničenja pozicija i praćenje njihove primjerenosti;
osiguravanje da trgovci imaju autonomno pravo da zauzimaju pozicije i upravljaju pozicijama unutar dogovorenih ograničenja i u skladu s odobrenom strategijom;
osiguravanje da se više rukovodstvo izvješćuje o pozicijama kao sastavni dio procesa upravljanja rizicima institucije;
osiguravanje aktivnog praćenja pozicija upotrebom izvora tržišnih informacija, uz procjenu utrživosti ili mogućnosti zaštite pozicije ili njezinih rizika, uključujući procjenu, kvalitetu i dostupnost tržišnih ulaznih podataka koji se upotrebljavaju u procesu vrednovanja, razinu prometa na tržištu, veličinu pozicija kojima se trguje na tržištu;
aktivne postupke i kontrole za sprječavanje prijevara;
institucija ima jasno definirane politike i postupke za praćenje pozicija u odnosu na svoju strategiju trgovanja, uključujući praćenje prometa i pozicija za koje je prvotno predviđeno razdoblje držanja premašeno.
Članak 104.
Uključivanje u knjigu trgovanja
Institucija mora imati uspostavljenu neovisnu jedinicu za kontrolu rizika koja kontinuirano procjenjuje jesu li njezini instrumenti pravilno raspoređeni u knjigu trgovanja ili knjigu pozicija kojima se ne trguje.
Institucije u knjigu trgovanja raspoređuju pozicije u sljedećim instrumentima:
instrumentima koji ispunjavaju kriterije za uključenje u alternativni korelacijski portfelj namijenjen trgovanju (ACTP) utvrđene u članku 325. stavcima 6., 7. i 8.;
instrumentima zbog kojih bi nastala neto kratka kreditna pozicija ili neto kratka pozicija u vlasničkim instrumentima u knjizi pozicija kojima se ne trguje, uz iznimku vlastitih obveza institucije, osim ako takve pozicije ispunjavaju kriterije iz točke (e);
instrumentima proizašlima iz usluge provedbe ponude odnosno prodaje vrijednosnih papira uz obvezu otkupa, ako se te obveze otkupa odnose samo na vrijednosne papire za koje se očekuje da će ih institucija kupiti na datum namire;
instrumentima nedvojbeno klasificiranima sa svrhom trgovanja u skladu s računovodstvenim okvirom koji se primjenjuje na instituciju;
instrumentima proizašlima iz aktivnosti održavanja tržišta;
pozicijama koje se drže s namjerom trgovanja u CIU-ovima, pod uvjetom da ti CIU-ovi ispunjavaju barem jedan od uvjeta iz stavka 8.;
uvrštenim vlasničkim instrumentima;
transakcijama financiranja vrijednosnih papira povezanima s trgovanjem;
opcijama ili drugim izvedenicama ugrađenima u vlastite obveze institucije u knjizi pozicija kojima se ne trguje koje se odnose na kreditni rizik ili rizik vlasničkih instrumenata.
Za potrebe prvog podstavka točke (b), smatra se da institucija ima neto kratku poziciju u vlasničkim instrumentima ako institucija zbog smanjenja cijene vlasničkog instrumenta ostvari dobit. Smatra se da institucija ima neto kratku kreditnu poziciju ako institucija zbog povećanja kreditnog raspona ili pogoršanja kreditne sposobnosti izdavatelja ili grupe izdavatelja ostvari dobit. Institucije kontinuirano prate dovode li instrumenti do nastanka neto kratke kreditne pozicije ili neto kratke pozicije u vlasničkim instrumentima u knjizi pozicija kojima se ne trguje.
Za potrebe prvog podstavka točke (i), institucija razdvaja ugrađenu opciju, ili druge izvedenice, od svoje vlastite obveze u knjizi pozicija kojima se ne trguje koje se odnose na kreditni rizik ili rizik vlasničkih instrumenata. Institucija raspoređuje ugrađenu opciju, ili druge izvedenice, u knjigu trgovanja i ostavlja vlastitu obvezu u knjizi pozicija kojima se ne trguje. Ako zbog njegove prirode nije moguće razdvojiti instrument, institucija raspoređuje cijeli instrument u knjigu trgovanja. U tom slučaju propisno dokumentira razlog za primjenu tog tretmana.
Institucije ne raspoređuju u knjigu trgovanja pozicije u sljedećim instrumentima:
instrumentima namijenjenima za skladištenje sekuritizacije;
instrumentima povezanima s ulaganjima u nekretninu;
neuvrštenim vlasničkim instrumentima;
instrumentima povezanima s kreditiranjem stanovništva i MSP-ova;
pozicijama u drugim CIU-ovima osim onih navedenih u stavku 2. točki (f);
ugovorima o izvedenicama i CIU-ovima s jednim ili više odnosnih instrumenata iz točaka od (a) do (d) ovog stavka;
instrumentima koji se drže radi zaštite od određenog rizika jedne ili više pozicija u instrumentu iz točaka od (a) do (f) i točaka (h) i (i) ovog stavka;
vlastitim obvezama institucije, osim ako takvi instrumenti ispunjavaju kriterije iz stavka 2. točke (e) ili kriterije iz stavka 2. trećeg podstavka;
instrumentima u hedge fondovima.
Institucija u knjigu trgovanja raspoređuje poziciju u CIU-u, osim pozicija iz stavka 3. točke (f), koje se drži s namjerom trgovanja, ako institucija ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:
instituciji je dostupno dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a;
instituciji nije dostupno dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a, ali ima saznanja o politici ulaganja CIU-a i može dobiti dnevne tržišne cijene za CIU.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2027.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 104.a
Reklasifikacija pozicije
EBA prati opseg nadzornih praksi i do 10. srpnja 2027. izdaje smjernice, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, o tome što se podrazumijeva pod izvanrednim okolnostima za potrebe prvog podstavka ovog stavka i stavka 5. ovog članka. Dok EBA ne izda te smjernice, nadležna tijela obavješćuju EBA-u o svojim odlukama o tome da pojedinoj instituciji odobre ili ne odobre da reklasificira poziciju kako je navedeno u stavku 2. ovog članka i dostavljaju obrazloženje za te odluke.
Odluku iz prvog podstavka odobrava upravljačko tijelo.
Kada nadležno tijelo izda odobrenje za reklasifikaciju pozicije u skladu sa stavkom 2., institucija koja je to odobrenje dobila:
javno objavljuje, bez odgode,
informaciju da je njezina pozicija reklasificirana; i
ako je učinak te reklasifikacije smanjenje kapitalnih zahtjeva institucije, veličinu tog smanjenja; i
ako je učinak te reklasifikacije smanjenje kapitalnih zahtjeva institucije, ne priznaje taj učinak do dospijeća pozicije, osim ako nadležno tijelo instituciji dopusti priznavanje tog učinka na raniji datum.
Članak 104.b
Zahtjevi u vezi s organizacijskom jedinicom za trgovanje
Organizacijske jedinice za trgovanje institucija u svakom trenutku ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:
svaka organizacijska jedinica za trgovanje ima jasnu i određenu poslovnu strategiju i strukturu za upravljanje rizicima koja je primjerena za njegovu poslovnu strategiju;
svaka organizacijska jedinica za trgovanje ima jasnu organizacijsku strukturu; pozicijama u pojedinoj organizacijskoj jedinici za trgovanje upravljaju imenovani trgovci u instituciji; svaki trgovac ima posebne funkcije u okviru organizacijske jedinice za trgovanje; svaki trgovac dodjeljuje se samo jednoj organizacijskoj jedinici za trgovanje;
ograničenja pozicija određuju se u okviru svake organizacijske jedinice za trgovanje u skladu s poslovnom strategijom tog stola za trgovanje;
izvješća o djelatnostima, profitabilnosti, upravljanju rizicima i regulatornim zahtjevima na razini organizacijske jedinice za trgovanje sastavljaju se najmanje jedanput tjedno i redovito se priopćavaju upravljačkom tijelu;
svaka organizacijska jedinica za trgovanje ima jasan godišnji poslovni plan koji uključuje jasno određenu politiku primitaka temeljenu na dobrim kriterijima koji se upotrebljavaju za mjerenje uspješnosti;
za svaku organizacijsku jedinicu za trgovanje jedanput mjesečno sastavljaju se izvješća o pozicijama koje dospijevaju, unutardnevnim i dnevnim kršenjima ograničenja trgovanja i mjerama koje institucija poduzima u vezi s tim kršenjima, kao i o procjenama tržišne likvidnosti, te se stavljaju na raspolaganje nadležnim tijelima.
Članak 104.c
Tretman zaštite stopa kapitala od valutnog rizika
Institucija koja zauzme rizičnu poziciju s namjerom barem djelomične zaštite bilo koje od svojih stopa kapitala iz članka 92. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) od negativnih kretanja tečaja može uz odobrenje nadležnog tijela isključiti tu rizičnu poziciju iz kapitalnih zahtjeva za valutni rizik iz članka 325. stavka 1. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
maksimalni iznos rizične pozicije isključene iz kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik ograničen je na iznos rizične pozicije kojim se neutralizira osjetljivost bilo koje stope kapitala na negativna kretanja tečaja;
rizična pozicija isključena je iz kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik na najmanje šest mjeseci;
institucija je uspostavila odgovarajući okvir za upravljanje rizicima radi zaštite svojih stopa kapitala od negativnih kretanja tečaja, uključujući jasnu strategiju zaštite i strukturu upravljanja;
institucija je nadležnom tijelu dostavila obrazloženje isključenja rizične pozicije iz kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik, pojedinosti o toj rizičnoj poziciji i iznos koji treba isključiti.
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuje sljedeće:
rizične pozicije koje institucija može zauzeti s namjerom barem djelomične zaštite bilo koje od svojih stopa kapitala od negativnih kretanja tečaja iz stavka 1.;
kako se utvrđuje maksimalni iznos iz stavka 1. točke (a) ovog članka i na koji način institucija treba isključiti taj iznos za svaki od pristupa iz članka 325. stavka 1.;
kriterije koje okvir institucije za upravljanje rizicima iz stavka 1. točke (c) treba ispuniti da bi se smatrao primjerenim potrebama ovog članka.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2026.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 105.
Zahtjevi za bonitetno vrednovanje
Institucije uspostavljaju i održavaju odgovarajuće sustave i kontrole koji omogućuju razborite i pouzdane procijenjene vrijednosti. Ti sustavi i kontrole uključuju barem sljedeće elemente:
dokumentirane politike i postupke za proces vrednovanja, uključujući jasno definirane odgovornosti različitih područja uključenih u određivanje vrednovanja, izvore tržišnih informacija i ocjenu njihove primjerenosti, smjernice za korištenje interno procijenjenih parametara koji odražavaju pretpostavke institucije o tome što će tržišni sudionici koristiti pri određivanju cijene pozicije, učestalost neovisnog vrednovanja, vremenski okvir završnih cijena, postupke za prilagodbu vrednovanja, verifikacijske postupke ad hoc i na kraju mjeseca;
linije izvješćivanja odjela zaduženog za proces vrednovanja koje su jasne i neovisne o jedinici za trgovanje, koje isključivo završavaju kod upravljačkog tijela.
Pri primjeni vrednovanja po modelu, institucije moraju ispunjavati sljedeće zahtjeve:
više rukovodstvo upoznato je s elementima knjige trgovanja ili s drugim pozicijama po fer vrijednosti za koje se primjenjuje vrednovanje po modelu i razumije značenje neizvjesnosti koja na taj način nastaje pri izvješćivanju o riziku/učinku poslovanja;
institucije usklađuju ulazne tržišne parametre s tržišnim cijenama ako je to moguće i učestalo procjenjuju primjerenost ulaznih tržišnih parametara za određenu poziciju koja se vrednuje, kao i parametre modela;
ako su dostupne, institucije upotrebljavaju metodologije vrednovanja koje predstavljaju prihvaćenu tržištu praksu za pojedine financijske instrumente ili robu;
ako institucija sama razvije model, on se mora zasnivati na primjerenim pretpostavkama koje su procijenili i ispitali odgovarajući kvalificirani subjekti koji nisu sudjelovali u razvoju modela;
institucije su dužne imati formalne postupke za kontrolu promjene i imati sigurnu kopiju modela te je povremeno upotrebljavati za provjeru vrednovanja;
institucije pri upravljanju rizikom moraju biti svjesne slabosti modela koje upotrebljavaju i znati kako ih na najbolji način uzeti u obzir kod rezultata vrednovanja; i
modeli institucija podliježu redovitim ocjenama s ciljem utvrđivanja točnosti njihova djelovanja, pri čemu te ocjene uključuju procjenu kontinuirane primjerenosti pretpostavki, analizu dobitaka i gubitaka u odnosu na faktore rizika i usporedbu završnih vrijednosti s rezultatima modela.
Za potrebe prvog podstavka točke (d) model mora biti razvijen ili odobren neovisno o organizacijskim jedinicama za trgovanje i mora biti neovisno testiran, uključujući validaciju matematičkih izračuna, pretpostavki i programske provedbe.
Institucije uspostavljaju i održavaju postupke za izračun prilagodbe trenutačnog vrednovanja manje likvidnih pozicija koje posebno mogu nastati kao posljedica događaja na tržištu ili okolnosti povezanih s institucijom kao što su koncentrirane pozicije i/ili pozicije kod kojih je premašeno prvotno predviđeno razdoblje držanja. Institucije, ako je potrebno, takve prilagodbe provode dodatno uz sve promjene vrijednosti pozicije za potrebe financijskog izvješćivanja i tako da te prilagodbe odražavaju nelikvidnost pozicije. Prema tim postupcima institucije razmatraju nekoliko faktora pri odlučivanju je li prilagodba vrednovanja manje likvidnih pozicija nužna. Ti faktori uključuju sljedeće:
dodatno vrijeme koje bi bilo potrebno za zaštitu pozicije ili od rizika unutar pozicije nakon razdoblja likvidnosti koja su pripisana faktorima rizika pozicije u skladu s člankom 325.bd;
volatilnost i prosječne razlike između ponuđene i tražene cijene;
dostupnost tržišnih kotacija (broj i identitet održavatelja tržišta) te volatilnost i prosjek protrgovanog prometa, uključujući protrgovane promete tijekom razdoblja tržišnog šoka;
koncentracije na tržištu;
starenje pozicija;
mjeru u kojoj se vrednovanje oslanja na vrednovanja po modelu;
utjecaj drugih rizika modela.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 106.
Interne zaštite
Interna zaštita posebno mora ispunjavati sljedeće zahtjeve:
njezina osnovna namjena nije izbjegavanje ili smanjenje kapitalnih zahtjeva;
uredno je dokumentirana i podliježe posebnim postupcima internog odobrenja i revizije;
na nju se primjenjuju tržišni uvjeti;
tržišnim rizikom koji nastaje internom zaštitom dinamično se upravlja u knjizi trgovanja u skladu s odobrenim limitima;
pažljivo se prati u skladu s odgovarajućim postupcima.
Praćenje treba osigurati odgovarajućim postupcima.
I interna zaštita priznata u skladu s prvim podstavkom i kreditna izvedenica u koju se ušlo s kvalificiranom trećom stranom pružatelja zaštite uključuju se u knjigu trgovanja radi izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik. Radi izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik primjenom pristupa iz članka 325. stavka 1. točke (b), obje pozicije dodjeljuju se istoj organizacijskoj jedinici za trgovanje koja upravlja sličnim rizicima.
I interna zaštita priznata u skladu s prvim podstavkom ovog stavka i izvedenica na vlasnički instrument u koju se ušlo s kvalificiranom trećom stranom pružatelja zaštite uključuju se u knjigu trgovanja radi izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik. Radi izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik primjenom pristupa iz članka 325. stavka 1. točke (b), obje pozicije dodjeljuju se istoj organizacijskoj jedinici za trgovanje koja upravlja sličnim rizicima.
Ako se institucija od izloženosti kamatnom riziku u knjizi pozicija kojima se ne trguje štiti pozicijom osjetljivom na kamatni rizik raspoređenom u njezinu knjigu trgovanja, ta se pozicija osjetljiva na kamatni rizik smatra internom zaštitom u svrhu procjene kamatnog rizika koji proizlazi iz knjige pozicija kojima se ne trguje u skladu s člancima 84. i 98. Direktive 2013/36/EU ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik primjenom pristupa iz članka 325. stavka 1. točaka (a), (b) i (c), pozicija je dodijeljena u portfelj koji je odvojen od drugih pozicija iz knjige trgovanja, čija je poslovna strategija isključivo namijenjena upravljanju i smanjenju tržišnog rizika internih zaštita od izloženosti kamatnom riziku;
za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik primjenom pristupa iz članka 325. stavka 1. točke (b), pozicija je dodijeljena organizacijskoj jedinici za trgovanje čija je poslovna strategija isključivo namijenjena upravljanju i smanjenju tržišnog rizika internih zaštita od izloženosti kamatnom riziku;
institucija je u potpunosti dokumentirala način na koji ta pozicija smanjuje kamatni rizik koji proizlazi iz pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje za potrebe zahtjevâ iz članaka 84. i 98. Direktive 2013/36/EU.
Sljedeći se zahtjevi primjenjuju na organizacijsku jedinicu za trgovanje iz stavka 5. točke (b) ovog članka:
ta organizacijska jedinica za trgovanje može zauzeti druge pozicije osjetljive na kamatni rizik s trećim stranama ili drugim organizacijskim jedinicama za trgovanje institucije ako te pozicije ispunjavaju zahtjeve za uključenje u knjigu trgovanja iz članka 104., a te druge organizacijske jedinice za trgovanje potpuno poništavaju tržišni rizik tih drugih pozicija osjetljivih na kamatni rizik zauzimanjem suprotnih pozicija osjetljivih na kamatni rizik s trećim stranama;
toj organizacijskoj jedinici za trgovanje ne dodjeljuju se druge pozicije iz knjige trgovanja osim onih iz točke (a) ovog stavka;
odstupajući od članka 104.b, na tu organizacijsku jedinicu za trgovanje ne primjenjuju se zahtjevi iz tog članka stavaka 1., 2. i 3.
Ako se institucija štiti od izloženosti riziku prilagodbe kreditnom vrednovanju (CVA) uz pomoć izvedenog instrumenta raspoređenog u njezinu knjigu trgovanja, pozicija u tom izvedenom instrumentu priznaje se kao interna zaštita od izloženosti CVA riziku za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za CVA rizik u skladu s pristupima iz članka 383. ili 384. ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
pozicija u izvedenici smatra se priznatom zaštitom u skladu s člankom 386.;
ako se na poziciju u izvedenici primjenjuje bilo koji zahtjev iz članka 325.c stavka 2. točke (b) ili (c) ili iz članka 325.e stavka 1. točke (c), institucija u potpunosti poništava tržišni rizik te pozicije u izvedenici zauzimanjem suprotnih pozicija s trećim stranama.
Suprotna pozicija interne zaštite u knjizi trgovanja koja se priznaje u skladu s prvim podstavkom uključuje se u knjigu trgovanja institucije u svrhu izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik.
GLAVA II.
KAPITALNI ZAHTJEVI ZA KREDITNI RIZIK
POGLAVLJE 1.
Opća načela
Članak 107.
Pristupi kreditnom riziku
Institucije za izračun svojih iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za potrebe članka 92. stavka 4. točaka (a) i (g) za izloženosti iz trgovanja i uplate u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane, primjenjuju postupak iz poglavlja 6. odjeljka 9. Sve ostale vrste izloženosti središnjoj drugoj ugovornoj strani institucije tretiraju na sljedeći način:
kao izloženosti prema instituciji za druge vrste izloženosti prema kvalificiranoj središnjoj drugoj ugovornoj strani;
kao izloženosti prema trgovačkim društvima za druge vrste izloženosti prema nekvalificiranoj središnjoj drugoj ugovornoj strani.
Članak 108.
Primjena tehnika smanjenja kreditnog rizika u okviru standardiziranog pristupa i IRB pristupa za kreditni i razrjeđivački rizik
Pod uvjetima iz stavka 5. institucije mogu, kako je primjenjivo za potrebe glave II. poglavlja 2., 3. i 4., smatrati kredite fizičkim osobama kao izloženosti osigurane hipotekom na stambenoj nekretnini umjesto da se tretiraju kao osigurane izloženosti, ako su u državi članici za te kredite ispunjeni sljedeći uvjeti:
većina kredita fizičkim osobama za kupnju stambene nekretnine u toj državi članici nije odobrene kao hipotekarni krediti u pravnom obliku;
većina kredita fizičkim osobama za kupnju stambene nekretnine u toj državi članici osigurana je jamstvom pri čemu pružatelj zaštite prema kreditnoj procjeni odabranog VIPKR-a odgovara 1. ili 2. stupnju kreditne kvalitete koji je potreban za podmirenje obveze prema instituciji u cijelosti u slučaju neispunjavanja obveza izvornog dužnika;
institucija ima zakonsko pravo aktivirati hipoteku na stambenoj nekretnini u slučaju da pružatelj zaštite iz točke (b) ne ispuni svoje obveze ili više nije u mogućnosti ispuniti svoje obveze iz danog jamstva.
Nadležna tijela informiraju EBA-u ako su uvjeti utvrđeni u ovom stavku prvom podstavku točkama (a), (b) i (c) ispunjeni na nacionalnom području njihove jurisdikcije i dostavljaju imena pružateljâ zaštite koji ispunjavaju uvjete iz ovog stavka i stavka 5., a koji su prihvatljivi za taj tretman.
EBA na svojim internetskim stranicama objavljuje popis svih takvih priznatih pružateljâ zaštite i ažurira ga jedanput godišnje.
Za potrebe stavka 4., krediti iz tog stavka mogu se tretirati kao izloženosti osigurane hipotekom na stambenoj nekretnini, a ne kao osigurane izloženosti ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
izloženost koja se tretira u skladu sa standardiziranim pristupom ispunjava sve zahtjeve za razvrstavanje u kategoriju standardiziranog pristupa „izloženosti osigurane hipotekama na nekretninama” na temelju članaka 124. i 125., izuzev što institucija koja odobrava kredit nema upisanu hipoteku na stambenoj nekretnini;
izloženost koja se tretira u skladu s IRB pristupom ispunjava sve zahtjeve za svrstavanje u kategoriju IRB pristupa „izloženosti prema stanovništvu osigurane stambenim nekretninama” iz članka 147. stavka 2. točke (d) podtočke ii., izuzev što institucija koja odobrava kredit nema upisanu hipoteku na stambenoj nekretnini;
u trenutku odobrenja kredita i za kredite odobrene od 1. siječnja 2014. na stambenoj nekretnini ne postoje prethodno upisani tereti, a dužnik se ugovorno obvezao da neće upisivati takve terete bez pristanka institucije koja je izvorno odobrila kredit;
pružatelj zaštite jest priznati pružatelj zaštite iz članka 201. i prema kreditnoj procjeni odabranog VIPKR-a ima 1. ili 2. stupanj kreditne kvalitete;
pružatelj zaštite jest institucija ili subjekt financijskog sektora na koji se primjenjuju kapitalni zahtjevi koji su usporedivi s onima koji se primjenjuju na institucije ili društva za osiguranje;
pružatelj zaštite osnovao je u cijelosti financiran zajednički fond osiguranja ili ekvivalentnu zaštitu za društva za osiguranje kako bi apsorbirao gubitke od kreditnog rizika, čiju kalibraciju periodično provjerava njegovo nadležno tijelo i koji podliježe periodičnom testiranju otpornosti na stres, najmanje svake dvije godine;
institucija je ugovorno i zakonski ovlaštena aktivirati hipoteku na stambenoj nekretnini u slučaju da pružatelj zaštite ne ispuni svoje obveze ili više nije u mogućnosti ispuniti svoje obveze iz danog jamstva.
Članak 109.
Tretman sekuritizacijskih pozicija
Institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom za poziciju koju drže u sekuritizaciji u skladu s poglavljem 5.
Članak 110.
Tretman ispravka vrijednosti za kreditni rizik
Za potrebe ovog članka i poglavlja 2. i 3. opći i specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik isključuju rezerve za opće bankovne rizike.
Institucije koje se koriste IRB pristupom, a primjenjuju standardizirani pristup na dio svojih izloženosti na konsolidiranoj ili pojedinačnoj osnovi, određuju u skladu s člancima 148. i 150. dio općeg ispravka vrijednosti za kreditni rizik koji se tretira kao opći ispravak vrijednosti za kreditni rizik prema standardiziranom pristupu i dio koji se tretira kao opći ispravak vrijednosti za kreditni rizik prema IRB pristupu, i to na sljedeći način:
ako je to primjenjivo, kada institucija uključena u konsolidaciju primjenjuje isključivo IRB pristup, opći ispravci vrijednosti za kreditni rizik te institucije tretiraju se na način opisan u stavku 2.;
ako je to primjenjivo, kada institucija uključena u konsolidaciju primjenjuje isključivo standardizirani pristup, opći ispravak vrijednosti za kreditni rizik te institucije tretira se na način opisan u stavku 1.;
ostatak ispravka vrijednosti za kreditni rizik tretira se na proporcionalnoj osnovi, u skladu s udjelom iznosa izloženosti ponderiranih rizikom koji podliježe standardiziranom pristupu i koji podliježe IRB pristupu.
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje način izračuna općih i specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom za sljedeće:
vrijednost izloženosti prema standardiziranom pristupu iz članka 111.;
vrijednost izloženosti prema IRB pristupu iz članaka od 166. do 168.;
tretman iznosa očekivanih gubitaka iz članka 159.;
vrijednost izloženosti za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za sekuritizacijsku poziciju iz članaka 246. i 266.;
određivanje neispunjavanja obveza iz članka 178.;
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 110.a
Praćenje ugovornih aranžmana koji nisu preuzete obveze
Institucije prate ugovorne aranžmane koji ispunjavaju uvjete iz članka 5. točke (10) podtočaka od (a) do (e) i dokumentiraju ispunjenje svih tih uvjeta u skladu sa zahtjevima svojih nadležnih tijela.
POGLAVLJE 2.
Standardizirani pristup
Članak 111.
Vrijednost izloženosti
Vrijednost izloženosti izvanbilančne stavke navedene u Prilogu I. sljedeći je postotak njezine nominalne vrijednosti nakon odbijanja specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik u skladu s člankom 110. i iznosa odbijenih u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m):
100 % za stavke u razredu 1;
50 % za stavke u razredu 2;
40 % za stavke u razredu 3;
20 % za stavke u razredu 4;
10 % za stavke u razredu 5.
Vrijednost izloženosti preuzete obveze po izvanbilančnoj stavci iz stavka 2. ovog članka niži je od sljedeća dva postotka nominalne vrijednosti preuzete obveze nakon odbijanja specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik i iznosa odbijenih u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m):
postotak iz stavka 2. ovog članka koji je primjenjiv na stavku po kojoj je preuzeta obveza;
postotak iz stavka 2. ovog članka koji je primjenjiv na vrstu preuzete obveze.
Za ugovorne aranžmane koji ispunjavaju uvjete iz članka 5. točke (10) podtočaka od (a) do (e), primjenjivi postotak iznosi 0 %.
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuje sljedeće:
kriteriji koje institucije trebaju primjenjivati pri raspoređivanju izvanbilančnih stavki, osim stavki koje su već uvrštene u Prilog I., u razrede od 1 do 5 iz Priloga I.;
čimbenici koji bi instituciji mogli ograničiti mogućnost opoziva bezuvjetno opozivih preuzetih obveza iz Priloga I.;
postupak obavješćivanja EBA-e o institucijinoj klasifikaciji ostalih izvanbilančnih stavki sličnog rizika kao onih navedenih u Prilogu I.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2025.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 112.
Kategorije izloženosti
Svaka izloženost raspoređuje se u jednu od sljedećih kategorija izloženosti:
izloženosti prema središnjim državama ili središnjim bankama;
izloženosti prema područnoj (regionalnoj) ili lokalnoj samoupravi;
izloženosti prema subjektima javnog sektora;
izloženosti prema multilateralnim razvojnim bankama;
izloženosti prema međunarodnim organizacijama;
izloženosti prema institucijama;
izloženosti prema trgovačkim društvima;
izloženosti prema stanovništvu;
izloženosti osigurane hipotekama na nekretninama i ADC izloženosti;
izloženosti sa statusom neispunjavanja obveza;
podređene dužničke izloženosti;
izloženosti u obliku pokrivenih obveznica;
stavke koje čine sekuritizacijske pozicije;
izloženosti prema institucijama i trgovačkim društvima s kratkoročnom kreditnom procjenom;
izloženosti u obliku udjela ili dionica u subjektima za zajednička ulaganja (CIU);
izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja;
ostale stavke.
Članak 113.
Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom
►M17 Osim izloženosti koje uvećavaju stavke redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala, institucija može uz prethodnu suglasnost nadležnih tijela odlučiti ne primjenjivati zahtjeve iz stavka 1. ovog članka na izloženosti te institucije prema drugoj ugovornoj strani koja je njezino matično društvo, njezino društvo kći, društvo kći njezinog matičnog društva ili društvo povezano s institucijom odnosom u smislu članka 22. stavka 7. Direktive 2013/34/EU. Nadležna tijela ovlaštena su dati odobrenje ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: ◄
druga ugovorna strana jest institucija ili financijska institucija na koju se primjenjuju odgovarajući bonitetni zahtjevi;
druga ugovorna strana je uključena u istu punu konsolidaciju kao i institucija;
druga ugovorna strana podliježe istim postupcima procjene, mjerenja i kontrole rizika kao i institucija;
druga ugovorna strana ima poslovni nastan u istoj državi članici kao i institucija;
ne postoji tekuća ili predvidiva značajna praktična ili pravna prepreka za promptni prijenos regulatornog kapitala ili otplatu obveza druge ugovorne strane prema instituciji.
Ako institucija u skladu s ovim stavkom ima odobrenje da ne primjenjuje zahtjeve iz stavka 1., ona im može dodijeliti ponder rizika od 0 %.
Osim izloženosti koje čine stavke redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala, institucije mogu uz prethodno odobrenje nadležnih tijela ne primjenjivati zahtjeve iz stavka 1. ovog članka na izloženosti prema drugim ugovornim stranama s kojima je institucija ušla u institucionalni sustav zaštite koji je ugovorno ili zakonski određeno uređenje odgovornosti koje štiti te institucije i posebno osigurava njihovu likvidnost i solventnost kako bi se izbjegao stečaj u slučaju da to postane neophodno. Nadležna tijela su ovlaštena dati odobrenje ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
ispunjeni su zahtjevi iz točaka (a), (d) i (e) stavka 6.;
uređenje osigurava da institucionalni sustav zaštite bude u mogućnosti dati potrebnu potporu u okviru preuzetih obveza iz sredstava koja su mu na raspolaganju;
institucionalni sustav zaštite ima na raspolaganju prikladne i jedinstveno određene sustave za praćenje i klasifikaciju rizika koji omogućuju potpuni pregled situacije u vezi s rizikom svih pojedinih članova i institucionalnog sustava zaštite kao cjeline, kao i odgovarajuće mogućnosti utjecanja; ti sustavi na odgovarajući način prate izloženosti koje su u statusu neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178. stavkom 1.;
institucionalni sustav zaštite provodi svoju vlastitu ocjenu rizika, koja se priopćava pojedinim članovima;
institucionalni sustav zaštite sastavlja i objavljuje, jednom godišnje, konsolidirani izvještaj koji obuhvaća bilancu, račun dobiti i gubitka, izvještaj o položaju i izvještaj o riziku s obzirom na institucionalni sustav zaštite kao cjelinu ili izvještaj koji obuhvaća agregiranu bilancu, agregirani račun dobiti i gubitka, izvještaj o položaju i izvještaj o riziku s obzirom na institucionalni sustav zaštite kao cjelinu;
članovi institucionalnog sustava zaštite obvezni su svoju namjeru istupanja iz sustava institucionalne zaštite najaviti barem 24 mjeseca unaprijed;
višestruko korištenje elemenata koji su prihvatljivi za izračun regulatornog kapitala (dalje u tekstu: „višestruko uključivanje”, engl. multiple gearing), kao i sva neprikladna stvaranja regulatornog kapitala između članova institucionalnog sustava zaštite, eliminiraju se;
institucionalni sustav zaštite temelji se na širokom članstvu kreditnih institucija s pretežno homogenim poslovnim profilom;
relevantna nadležna tijela u redovnim intervalima odobravaju i prate adekvatnost sustava navedenih u točkama (c) i (d).
Ako institucija u skladu s ovim stavkom odluči da ne primjenjuje zahtjeve iz stavka 1., ona im može dodijeliti ponder rizika od 0 %.
Članak 114.
Izloženosti prema središnjim državama ili središnjim bankama
Izloženostima prema središnjim državama i središnjim bankama za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 1. koji odgovara kreditnoj procjeni VIPKR-a u skladu s člankom 136.
Tablica 1.
|
Stupanj kreditne kvalitete |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
|
Ponder rizika |
0 % |
20 % |
50 % |
100 % |
100 % |
150 % |
▼M11 —————
Za potrebe ovog stavka Komisija može provedbenim aktima i uz poštivanje postupka ispitivanja iz članka 464. stavka 2. donijeti odluku o tome primjenjuje li treća zemlja nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji. Ako takva odluka nije donesena, institucije mogu do 1. siječnja 2015. nastaviti primjenjivati na izloženosti prema središnjoj državi ili središnjoj banci treće zemlje tretman iz ovog stavka ako su relevantna nadležna tijela tu treću zemlju odobrila kao prihvatljivu za takav tretman prije 1. siječnja 2014.
Članak 115.
Izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave
Izloženostima prema jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 1. koji odgovara kreditnoj procjeni VIPKR-a u skladu s člankom 136.
Tablica 1.
|
Stupanj kreditne kvalitete |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
|
Ponder rizika |
20 % |
50 % |
50 % |
100 % |
100 % |
150 % |
Izloženostima prema jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave za koje ne postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a u dodjeljuje se ponder rizika skladu s tablicom 2. prema stupnju kreditne kvalitete koji je dodijeljen izloženostima prema središnjoj državi jurisdikcije u kojoj su jedinice područne (regionalne) i lokalne samouprave osnovane.
Tablica 2.
|
Stupanj kreditne kvalitete |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
|
Ponder rizika |
20 % |
50 % |
100 % |
100 % |
100 % |
150 % |
Za izloženosti iz prvog podstavka ponder rizika od 100 % dodjeljuje se ako središnjoj državi jurisdikcije u kojoj su jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave osnovane nije dodijeljen rejting.
EBA vodi javno dostupnu bazu podataka svih jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave unutar Unije koje relevantna nadležna tijela tretiraju kao izloženosti prema njihovim središnjim državama.
Za potrebe ovog stavka Komisija može provedbenim aktima i uz poštivanje postupka ispitivanja iz članka 464. stavka 2. donijeti odluku o tome primjenjuje li treća zemlja nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji. Ako takva odluka nije donesena, institucije mogu do 1. siječnja 2015. nastaviti primjenjivati na treću zemlju tretman iz ovog stavka ako su relevantna nadležna tijela tu treću zemlju odobrila kao prihvatljivu za takav tretman prije 1. siječnja 2014.
Članak 116.
Izloženosti prema subjektima javnog sektora
Izloženostima prema subjektima javnog sektora za koje ne postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se u skladu s tablicom 2. ponder rizika u skladu sa stupnjem kreditne kvalitete koji je dodijeljen izloženostima prema središnjoj državi u kojoj subjekt javnog sektora ima sjedište.
Tablica 2.
|
Stupanj kreditne kvalitete dodijeljen središnjoj državi |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
|
Ponder rizika |
20 % |
50 % |
100 % |
100 % |
100 % |
150 % |
Ponder rizika za izloženosti prema subjektima javnog sektora koji imaju sjedište u državama čijoj središnjoj državi nije dodijeljen rejting jest 100 %.
EBA održava javno dostupnu bazu podataka o svim subjektima javnog sektora unutar Unije iz prvog podstavka.
Za potrebe ovog stavka Komisija može provedbenim aktima i uz poštivanje postupka ispitivanja iz članka 464. stavka 2. donijeti odluku o tome primjenjuje li treća zemlja nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji. Ako takva odluka nije donesena, institucije mogu do 1. siječnja 2015. nastaviti primjenjivati na treću zemlju tretman iz ovog stavka ako su relevantna nadležna tijela tu treću zemlju odobrila kao prihvatljivu za takav tretman prije 1. siječnja 2014.
Članak 117.
Izloženosti prema multilateralnim razvojnim bankama
Izloženostima prema multilateralnim razvojnim bankama koje nisu navedene u stavku 2. i za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 1. Izloženostima prema multilateralnim razvojnim bankama koje nisu navedene u stavku 2. za koje ne postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika od50 %.
Tablica 1.
|
Stupanj kreditne kvalitete |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
|
Ponder rizika |
20 % |
30 % |
50 % |
100 % |
100 % |
150 % |
Međuamerička investicijska korporacija (engl. Inter-American Investment Corporation), Crnomorska trgovinska i razvojna banka (engl. Black Sea Trade and Development Bank), Srednjoamerička banka za gospodarsku integraciju (engl. Central American Bank for Economic Integration) i CAF – razvojna banka Latinske Amerike (engl. CAF-Development Bank of Latin America) smatraju se multilateralnim razvojnim bankama.
Izloženostima prema sljedećim multilateralnim razvojnim bankama dodjeljuje se ponder rizika 0 %.
Međunarodna banka za obnovu i razvoj (engl. International Bank for Reconstruction and Development);
Međunarodna financijska korporacija (engl. International Finance Corporation);
Međuamerička razvojna banka (engl. Inter-American Development Bank);
Azijska razvojna banka (engl. Asian Development Bank);
Afrička razvojna banka (engl. African Development Bank);
Razvojna banka Vijeća Europe (engl. Council of Europe Development Bank);
Nordijska investicijska banka (engl. Nordic Investment Bank);
Karipska razvojna banka (engl. Caribbean Development Bank);
Europska banka za obnovu i razvoj (engl. European Bank for Reconstruction and Development);
Europska investicijska banka (engl. European Investment Bank);
Europski investicijski fond (engl. European Investment Fund);
Multilateralna agencija za osiguravanje ulaganja (engl. Multilateral Investment Guarantee Agency);
Međunarodna financijska pomoć za imunizaciju (engl. International Finance Facility for Immunisation);
Islamska razvojna banka (engl. Islamic Development Bank);
Međunarodno udruženje za razvoj;
Azijska banka za ulaganja u infrastrukturu.
Komisija je ovlaštena za izmjenu ove Uredbe donošenjem delegiranih akata u skladu s člankom 462. kojima se mijenja, u skladu s međunarodnim standardima, popis multilateralnih razvojnih banaka iz prvog podstavka.
Članak 118.
Izloženosti prema međunarodnim organizacijama
Izloženostima prema sljedećim međunarodnim organizacijama dodjeljuje se ponder rizika 0 %:
Europska unija i Europska zajednica za atomsku energiju;
Međunarodni monetarni fond (engl. International Monetary Fund);
Banka za međunarodne namire (engl. Bank for International Settlements);
Europski instrument za financijsku stabilnost (engl. European Financial Stability Facility);
Europski mehanizam za stabilnost (engl. European Stability Mechanism);
međunarodna financijska institucija koju su osnovale dvije države članice ili više njih, a kojoj je cilj osigurati financiranje i pružiti financijsku pomoć svojim članicama koje se nalaze u ozbiljnim financijskim poteškoćama ili im takve poteškoće prijete.
Članak 119.
Izloženosti prema institucijama
▼M17 —————
Izloženost prema instituciji u obliku minimalnih pričuva koje institucija održava u skladu sa zahtjevima ESB-a ili središnje banke države članice može se ponderirati kao izloženost prema središnjoj banci te države članice ako se:
pričuve drže u skladu s Uredbom (EZ) br. 1745/2003 Europske središnje banke od 12. rujna 2003. o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama ( 31 ) ili u skladu s nacionalnim zahtjevima koji su istovjetni toj Uredbi u svim značajnim aspektima;
pričuve, u slučaju stečaja ili insolventnosti institucije kod koje se drže, pravodobno i u cijelosti vrate instituciji i nisu na raspolaganju za pokriće drugih obveza institucije.
Izloženosti prema financijskim institucijama koja imaju odobrenje za rad i pod nadzorom su nadležnih tijela te podliježu bonitetnim zahtjevima koji su u smislu robusnosti usporedivi s onima koji se primjenjuju na institucije, tretiraju se kao izloženosti prema institucijama.
Za potrebe ovog stavka bonitetni zahtjevi utvrđeni u Uredbi (EU) 2019/2033 u smislu robusnosti smatraju se usporedivima s onima koji se primjenjuju na institucije.
Članak 120.
Izloženosti prema institucijama kojima je dodijeljen rejting
Izloženostima prema institucijama za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 1. koji odgovara kreditnoj procjeni VIPKR-a u skladu s člankom 136.
Tablica 1.
|
Stupanj kreditne kvalitete |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
|
Ponder rizika |
20 % |
30 % |
50 % |
100 % |
100 % |
150 % |
Izloženostima prema institucijama s izvornim rokom dospijeća tri mjeseca ili manje za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a i izloženostima koje proizlaze iz kretanja robe preko nacionalnih granica s izvornim rokom dospijeća šest mjeseci ili manje za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 2. koji odgovara kreditnoj procjeni VIPKR-a u skladu s člankom 136.
Tablica 2.
|
Stupanj kreditne kvalitete |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
|
Ponder rizika |
20 % |
20 % |
20 % |
50 % |
50 % |
150 % |
Odnos između tretmana kratkoročne kreditne procjene iz članka 131. i općeg povlaštenog tretmana za kratkoročne izloženosti iz stavka 2. je sljedeći:
Ako ne postoji procjena kratkoročne izloženosti, opći povlašteni tretman za kratkoročne izloženosti iz stavka 2. primjenjuje se na sve izloženosti prema institucijama čiji je preostali rok do dospijeća kraći od tri mjeseca;
Ako postoji kratkoročna procjena i ako takva procjena određuje primjenu povoljnijeg ili jednakog pondera rizika kao i primjenu općeg povlaštenog tretmana za kratkoročne izloženosti iz stavka 2., tada se kratkoročna procjena primjenjuje samo za tu navedenu izloženost. Za ostale kratkoročne izloženosti primjenjuje se opći povlašteni tretman za kratkoročne izloženosti iz stavka 2.;
Ako postoji kratkoročna procjena i ako takva procjena određuje primjenu manje povoljnog pondera rizika od onog koji bi se dobio primjenom općeg povlaštenog tretmana za kratkoročne izloženosti iz stavka 2., tada se opći povlašteni tretman za kratkoročne izloženosti ne primjenjuje te se svim kratkoročnim potraživanjima kojima nije dodijeljen rejting dodjeljuje isti ponder rizika koji se primjenjuje za tu kratkoročnu procjenu.
Članak 121.
Izloženosti prema institucijama kojima nije dodijeljen rejting
Izloženosti prema institucijama za koje ne postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a raspoređuju se u jednu od sljedećih razreda:
izloženosti prema institucijama raspoređuju se u razred A ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
institucija ima dostatan kapacitet za pravodobno ispunjenje svojih preuzetih financijskih obveza, uključujući pravodobnu otplatu glavnice i kamata, za predviđenog vijeka trajanja imovine ili izloženosti i neovisno o ekonomskim ciklusima i uvjetima poslovanja;
institucija ispunjava ili premašuje zahtjeve iz članka 92. stavka 1. ove Uredbe, uzimajući u obzir članak 458. stavak 2. točku (d) podtočke i. i vi. te članak 459. točku (a) ove Uredbe, ako je to primjenjivo, posebne kapitalne zahtjeve iz članka 104. Direktive 2013/36/EU, zahtjev za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke 6. Direktive 2013/36/EU ili sve istovjetne i dodatne lokalne nadzorne ili regulatorne zahtjeve u trećim zemljama, u mjeri u kojoj su ti zahtjevi objavljeni i treba ih ispunjavati redovnim osnovnim kapitalom, osnovnim kapitalom ili regulatornim kapitalom, kako je primjenjivo;
informacije o tome je li institucija ispunila ili premašila zahtjeve iz podtočke ii. ove točke javno su objavljene ili su na drugi način dostupne instituciji kreditoru;
procjena koju je provela institucija kreditor u skladu s člankom 79. Direktive 2013/36/EU nije pokazala da institucija ne ispunjava uvjete iz podtočaka i. i ii. ove točke;
izloženosti prema institucijama raspoređuju se u razred B ako su ispunjeni su svi sljedeći uvjeti i barem jedan od uvjeta iz točke (a) ovog stavka nije ispunjen:
institucija je izložena znatnom kreditnom riziku, uključujući kapacitete za otplatu koji su ovisni o stabilnim ili povoljnim ekonomskim ili poslovnim uvjetima;
institucija ispunjava ili premašuje zahtjeve iz članka 92. stavka 1. ove Uredbe, uzimajući u obzir članak 458. stavak 2. točku (d) podtočku i. te članak 459. točku (a) ove Uredbe, ako je to primjenjivo, posebne kapitalne zahtjeve iz članka 104. Direktive 2013/36/EU ili sve istovjetne i dodatne lokalne nadzorne ili regulatorne zahtjeve u trećim zemljama u mjeri u kojoj su ti zahtjevi objavljeni i treba ih ispunjavati redovnim osnovnim kapitalom, osnovnim kapitalom ili regulatornim kapitalom, kako je primjenjivo;
informacije o tome je li institucija ispunila ili premašila zahtjeve iz podtočke ii. ove točke javno su objavljene ili su na drugi način dostupne instituciji kreditoru;
procjena koju je provela institucija kreditor u skladu s člankom 79. Direktive 2013/36/EU nije pokazala da institucija ne ispunjava uvjete iz podtočaka i. i ii. ove točke;
izloženosti prema institucijama raspoređuju se u razred C ako izloženosti prema institucijama nisu raspoređene u razred A ili B ili ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:
institucija ima značajne rizike nastanka statusa neispunjavanja obveza i ograničenu razinu operativne profitabilnosti;
zbog nepovoljnih poslovnih, financijskih ili ekonomskih uvjeta institucija vrlo vjerojatno neće moći ili nije mogla ispuniti svoje financijske preuzete obveze;
ako su za instituciju propisani revidirani financijski izvještaji, vanjski revizor izdao je nepovoljno revizorsko mišljenje ili je u njezinim revidiranim financijskim izvještajima ili revidiranim izvještajima u prethodnih 12 mjeseci izrazio znatnu sumnju u sposobnost institucije za nastavak redovnog poslovanja.
Za potrebe prvog podstavka točke (b) podtočke ii. ovog stavka, istovjetni i dodatni lokalni nadzorni ili regulatorni zahtjevi ne uključuju zaštitne slojeve kapitala istovjetne onima koji su definirani u članku 128. Direktive 2013/36/EU.
Izloženostima koje su raspoređene u razred A, B ili C u skladu sa stavkom 1. dodjeljuje se ponder rizika kako slijedi:
izloženostima raspoređenima u razred A, B ili C koje ispunjavaju bilo koji od sljedećih uvjeta dodjeljuje se ponder rizika za kratkoročne izloženosti u skladu s tablicom 1.:
izloženosti imaju izvorni rok dospijeća tri mjeseca ili manje;
izloženosti imaju izvorni rok dospijeća šest mjeseci ili manje i proizlaze iz kretanja robe preko nacionalnih granica;
izloženostima raspoređenima u razred A koje nisu kratkoročne dodjeljuje se ponder rizika od 30 % ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
izloženost ne ispunjava ni jedan od uvjeta iz točke (a);
stopa redovnog osnovnog kapitala institucije jednaka je ili veća od 14 %;
omjer financijske poluge institucije jednak je ili veći od 5 %;
izloženostima raspoređenima u razred A, B ili C koje ne ispunjavaju uvjete iz točke (a) ili (b) dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 1.
Ako izloženost prema instituciji nije nominirana u domaćoj valuti jurisdikcije u kojoj je ta institucija osnovana ili ako je ta institucija uknjižila kreditnu obvezu u podružnici druge jurisdikcije od one u kojoj podružnica posluje i izloženost nije u domaćoj valuti jurisdikcije u kojoj ta podružnica posluje, ponder rizika koji je u skladu s točkom (a), (b) ili (c), dodijeljen izloženostima koje nisu izloženosti s rokom dospijeća godinu dana ili manje a proizlaze iz stavki samoporavnanja, stavki povezanih s trgovinom, a koje nastaju zbog kretanja robe preko nacionalnih granica, nije manji od pondera rizika za izloženost prema središnjoj državi zemlje u kojoj je institucija osnovana.
Tablica 1.
|
Procjena kreditnog rizika |
Razred A |
Razred B |
Razred C |
|
Ponder rizika za kratkoročne izloženosti |
20 % |
50 % |
150 % |
|
Ponder rizika |
40 % |
75 % |
150 % |
Članak 122.
Izloženosti prema trgovačkim društvima
Izloženostima za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 6. koji odgovara kreditnoj procjeni VIPKR-a u skladu s člankom 136.
Tablica 1.
|
Stupanj kreditne kvalitete |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
|
Ponder rizika |
20 % |
50 % |
75 % |
100 % |
150 % |
150 % |
Članak 122.a
Izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja
U kategoriji izloženosti prema trgovačkim društvima iz članka 112. točke (g) institucije kao izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja zasebno određuju izloženosti koje imaju sve sljedeće karakteristike:
radi se o izloženosti prema subjektu koji je osnovan posebno radi financiranja ili upravljanja materijalnom imovinom ili o izloženosti koja je ekonomski usporediva s tom izloženosti;
izloženost se ne odnosi na financiranje stambene nekretnine ili poslovne nekretnine i u obuhvatu je definicija izloženosti s osnove financiranja objekta, financiranja projekta ili financiranja robe iz stavka 3.;
ugovornim odredbama kojima se uređuje obveza koja se odnosi na tu izloženost instituciji se daje značajan stupanj kontrole nad imovinom i prihodima koji se na osnovi te imovine ostvaruju;
primarni izvor otplate obveze koja se odnosi na tu izloženost jest prihod koji se ostvaruje na osnovi imovine koja se financira, a ne neovisni novčani tokovi koje taj subjekt poslovanjem ostvaruje.
Izloženostima u obliku specijaliziranog financiranja za koje postoji izravna kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 1.:
Tablica 1.
|
Stupanj kreditne kvalitete |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
|
Ponder rizika |
20 % |
50 % |
75 % |
100 % |
150 % |
150 % |
Izloženostima u obliku specijaliziranog financiranja za koje ne postoji izravna kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika kako slijedi:
ako je svrha izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja financiranje stjecanja materijalne imovine, uključujući brodove, zrakoplove, satelite, vagone i vozni park, i ako prihodi koji se ostvaruju tom imovinom proizlaze iz novčanih tokova koji se ostvaruju specifičnom materijalnom imovinom koja se financira i koja je vjerovniku dana kao zalog ili je na vjerovnika prenesena („izloženosti s osnove financiranja objekta”), institucije primjenjuju ponder rizika od 100 %;
ako je svrha izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja kratkoročno financiranje rezervi, zaliha ili potraživanja robe kojom se trguje na burzi, uključujući sirovu naftu, metale ili žitarice i ako se prihodi od tih rezervi, zaliha ili potraživanja ostvaruju od prodaje robe („izloženosti s osnove financiranja robe”), institucije primjenjuju ponder rizika 100 %;
ako je svrha izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja financiranje pojedinačnog projekta, bilo u obliku izgradnje novog kapitalnog postrojenja ili refinanciranja postojećeg postrojenja, s poboljšanjima ili bez njih, za razvoj ili stjecanje velikih, složenih i skupih postrojenja, uključujući elektrane, pogone za kemijsku preradu, rudnike, prometnu infrastrukturu, okolišnu i telekomunikacijsku infrastrukturu, u kojima je institucija kreditor ponajprije usmjerena na prihode koji se ostvaruju od financiranog projekta, i kao izvor za otplatu i kao osiguranje kredita („izloženosti s osnove financiranja projekta”), institucije primjenjuju sljedeće pondere rizika:
130 % ako je projekt na koji se izloženost odnosi u predoperativnoj fazi;
pod uvjetom da se ne primjenjuje prilagodba kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik iz članka 501.a, 80 % ako je projekt na koji se izloženost odnosi u operativnoj fazi i ako izloženost ispunjava sve sljedeće kriterije:
postoje ugovorna ograničenja u pogledu mogućnosti dužnika da poduzima aktivnosti koje bi mogle štetiti vjerovnicima, uključujući ograničenje da se novi dug ne može izdati bez suglasnosti postojećih ulagatelja u dužničke instrumente;
dužnik raspolaže dostatnim pričuvnim sredstvima koja su u cijelosti financirana gotovinom ili drugim financijskim aranžmanima sa subjektom kojima osigurava pokriće financiranja nepredviđenih događaja i obrtni kapital potreban tijekom vijeka projekta koji se financira, pod uvjetom da je prema kreditnoj procjeni priznatog VIPKR-a subjekt raspoređen u najmanje 3. stupanj kreditne kvalitete ili, u slučaju institucija koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanih gubitaka u skladu s poglavljem 3., ako subjekt nema kreditnu procjenu priznatog VIPKR-a, tom subjektu institucija dodjeljuje interni kreditni rejting istovjetan najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete, pod uvjetom da institucija tom subjektu interno dodjeljuje rejting u skladu s odredbama poglavlja 3. odjeljka 6.;
projekt na koji se izloženost odnosi ostvaruje novčane tokove koji su predvidljivi i pokrivaju sve buduće otplate kredita;
ako prihodi dužnika nisu financirani plaćanjima velikog broja korisnika, izvor za otplatu obveze ovisi o jednoj glavnoj drugoj ugovornoj strani koja je jedno od sljedećeg:
ugovornim odredbama kojima se uređuje izloženost prema dužniku instituciji kreditoru osigurava se visok stupanj zaštite u slučaju nastanka statusa neispunjenja obveza dužnika;
glavna druga ugovorna strana ili druge ugovorne strane koje na sličan način ispunjavaju kriterije prihvatljivosti za glavnu drugu ugovornu stranu djelotvorno štite instituciju kreditora od gubitaka koji proizlaze iz prekida projekta;
sva imovina i ugovori potrebni za funkcioniranje projekta daju se u zalog instituciji kreditoru u mjeri dopuštenoj primjenjivim pravom;
institucija kreditor u slučaju događaja nastanka statusa neispunjavanja obveza može preuzeti kontrolu nad subjektom;
100 % ako je projekt na koji se izloženost odnosi u operativnoj fazi i ako izloženost ne ispunjava uvjete iz točke (c) podtočke ii.;
za potrebe točke (c) podtočke ii. 3., ostvareni novčani tokovi ne smatraju se predvidljivima osim ako znatan dio prihoda ispunjava jedan ili više sljedećih uvjeta:
prihodi se zasnivaju na dostupnosti, što znači da, nakon što je izgradnja završena, dužnik ima pravo, sve dok su ugovorni uvjeti ispunjeni, na plaćanja od svojih drugih ugovornih strana koja pokrivaju operativne troškove i troškove održavanja, troškove servisiranja duga i povrate na vlastiti kapital budući da dužnik upravlja projektom, a ta plaćanja nisu podložna promjenama u potražnji, kao što je razina prometa, te se obično prilagođavaju samo zbog nedostatka uspješnosti ili nedostupnosti imovine javnosti;
prihodi podliježu pravilu o stopi povrata;
prihodi su predmet ugovora s klauzulom „uzmi ili plati”;
za potrebe točke (c), operativna faza znači faza u kojoj subjekt koji je posebno osnovan radi financiranja projekta ili koji je ekonomski usporediv ispunjava oba sljedeća uvjeta:
subjekt ima pozitivan neto novčani tok dostatan za pokriće svih preostalih ugovornih obveza;
dugoročna dugovanja subjekta imaju trend smanjenja.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2026.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 123.
Izloženosti prema stanovništvu
Izloženosti koje ispunjavaju sve sljedeće kriterije smatraju se izloženostima prema stanovništvu:
izloženost je prema jednoj fizičkoj osobi ili više njih ili prema MSP-u;
ukupan iznos koji dužnik ili grupa povezanih osoba duguje instituciji, njezinim matičnim društvima i njezinim društvima kćerima, uključujući svaku izloženost u statusu neispunjavanja obveza, ali isključujući izloženosti osigurane stambenom nekretninom, do vrijednosti nekretnine, prema saznanju institucije koja poduzima razumne mjere da bi potvrdila situaciju, ne premašuje 1 milijun EUR;
izloženost predstavlja jednu od značajnog broja izloženosti sa sličnim karakteristikama, tako da su rizici povezani s takvom izloženosti znatno smanjeni;
dotična institucija tretira izloženost u svojem okviru upravljanja rizicima i interno upravlja tom izloženosti kao s izloženosti prema stanovništvu dosljedno kroz vrijeme i na sličan način kao što tretira ostale izloženosti prema stanovništvu.
Sadašnja vrijednost minimalnih plaćanja najma raspoređuje se u kategoriju izloženosti prema stanovništvu.
Izloženosti koje ne zadovoljavaju kriterije iz točaka od (a) do (c) prvog podstavka ne smiju se rasporediti u kategoriju izloženosti prema stanovništvu.
EBA do 10. srpnja 2025. izdaje smjernice, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, kako bi odredila proporcionalne metode diversifikacije prema kojima se izloženost treba smatrati jednom od značajnog broja sličnih izloženosti kako je utvrđeno u prvom podstavku točki (c) ovog stavka.
Sljedeće izloženosti ne smatraju se izloženostima prema stanovništvu:
nedužničke izloženosti koje sadrže podređeno rezidualno pravo na imovinu ili prihod izdavatelja;
dužničke izloženosti i drugi vrijednosni papiri, partnerstva, izvedenice ili drugi instrumenti čija je ekonomska bit slična izloženostima navedenima u točki (a);
sve druge izloženosti u obliku vrijednosnih papira.
Odstupajući od stavka 3., izloženostima po osnovi kredita koje je institucija odobrila umirovljenicima ili zaposlenima na neodređeno vrijeme uz bezuvjetan prijenos dijela mirovine ili plaće dužnika toj instituciji dodjeljuje se ponder rizika od 35 % ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
dužnik, u svrhu otplate kredita, bezuvjetno ovlašćuje mirovinski fond ili poslodavca da provodi izravna plaćanja instituciji oduzimanjem mjesečnih iznosa za plaćanja po kreditu od dužnikove mjesečne mirovine ili plaće;
rizici od smrti, radne nesposobnosti, nezaposlenosti ili smanjenja neto mjesečne mirovine ili plaće dužnika primjereno su pokriveni policom osiguranja u korist institucije;
mjesečna plaćanja koja dužnik treba izvršiti za sve kredite koji ispunjavaju uvjete iz točaka (a) i (b) zajedno ne prelaze 20 % dužnikove neto mjesečne mirovine ili plaće;
najdulji izvorni rok dospijeća kredita jednak je ili kraći od deset godina.
Članak 123.a
Izloženosti valutnom neusklađenosti
Za izloženosti prema fizičkim osobama koje su raspoređene u kategoriju izloženosti iz članka 112. točke (h), ili za izloženosti prema fizičkim osobama koje se kvalificiraju kao izloženosti osigurane hipotekama na stambenim nekretninama, koje su raspoređene u kategoriju izloženosti iz članka 112. točke (i), ponder rizika dodijeljen u skladu s ovim poglavljem množi se faktorom 1,5 , pri čemu dobiveni ponder rizika nije veći od 150 %, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
izloženost je nominirana u valuti koja se razlikuje od valute dužnikova izvora prihoda;
dužnik nema zaštitu za svoj rizik plaćanja zbog valutne neusklađenosti, u obliku financijskog instrumenta ili prihoda u stranoj valuti koja odgovara valuti izloženosti, ili ukupni iznos takve zaštite dostupan dužniku pokriva manje od 90 % svakog obroka za tu izloženost.
Ako institucija ne može izdvojiti te izloženosti s valutnom neusklađenosti, multiplikator pondera rizika od 1,5 primjenjuje se na sve nezaštićene izloženosti ako se valuta izloženosti razlikuje od domaće valute zemlje stalnog prebivališta dužnika.
Članak 124.
Izloženosti osigurane hipotekama na nekretninama
Izloženost koja nije ADC koja ne ispunjava sve uvjete iz stavka 3., ili bilo koji dio izloženosti koja nije ADC koji prelazi nominalni iznos založnog prava na nekretnini, tretira se kako slijedi:
izloženosti koja nije IPRE dodjeljuje se ponder rizika kao izloženosti prema drugoj ugovornoj strani koja nije osigurana dotičnom nekretninom;
IPRE izloženosti dodjeljuje se ponder rizika od 150 %.
Izloženost koja nije ADC, do nominalnog iznosa založnog prava na nekretnini, ako su ispunjeni svi uvjeti iz stavka 3. ovog članka, tretira se kako slijedi:
ako je izloženost osigurana stambenom nekretninom,
izloženost koja nije IPRE tretira se u skladu s člankom 125. stavkom 1.;
IPRE izloženost tretira se u skladu s člankom 125. stavkom 1. ako ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:
nekretnina kojom je osigurana izloženost dužnikovo je primarno mjesto stanovanja, ako je cijela nekretnina jedna stambena jedinica ili ako je nekretnina kojom se osigurava izloženost stambena jedinica koja je zaseban dio nekretnine,
izloženost je prema fizičkoj osobi i osigurana je stambenom jedinicom koja donosi prihod, ako je cijela nekretnina jedna stambena jedinica ili ako je stambena jedinica zaseban dio u okviru nekretnine, a ukupne izloženosti institucije prema toj fizičkoj osobi nisu osigurane s više od četiri nekretnine, uključujući one koje nisu stambene nekretnine ili koje ne ispunjavaju niti jedan kriterij iz ove podtočke, ili zasebne stambene jedinice u okviru nekretnina,
izloženost je prema udruženjima ili zadrugama fizičkih osoba koje su uređene nacionalnim pravom i jedina im je svrha članovima omogućiti korištenje primarnog mjesta stanovanja u nekretnini kojom su krediti osigurani,
izloženost je prema društvima za javno stanovanje ili neprofitnim udrugama koje su pravno uređene i postoje radi društvenih potreba te da bi stanarima omogućile dugotrajno stanovanje;
IPRE izloženost koja ne ispunjava ni jedan od uvjeta iz podtočke ii. ove točke tretira se u skladu s člankom 125. stavkom 2.;
ako je izloženost osigurana poslovnom nekretninom tretira se kako slijedi:
izloženost koja nije IPRE tretira se u skladu s člankom 126. stavkom 1.;
IPRE izloženost tretira se u skladu s člankom 126. stavkom 2.
Da bi bila prihvatljiva za tretman iz stavka 2. izloženost osigurana nekretninom mora ispunjavati sve sljedeće uvjete:
nekretnina kojom se osigurava izloženost ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:
nekretnina je potpuno dovršena;
nekretnina je šuma ili poljoprivredno zemljište;
kreditira se fizička osoba i nekretnina je ili stambena nekretnina u izgradnji ili zemljište na kojem se planira građenje stambene nekretnine ako su taj plan zakonski odobrila sva relevantna tijela, kako je primjenjivo, i ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:
nekretnina nema više od četiri stambene jedinice i bit će dužnikovo primarno mjesto stanovanja i kreditiranjem fizičkoj osobi ne financiraju se neizravno ADC izloženosti,
uključeni su središnja država, jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave ili subjekt javnog sektora, prema kojima se izloženosti tretiraju u skladu s člankom 115. stavkom 2. odnosno člankom 116. stavkom 4., i imaju zakonsku ovlast i mogućnost osigurati da će nekretnina u izgradnji biti dovršena u razumnom roku i se od njih se traži ili su se pravno obvezali da će osigurati dovršetak ako u protivnom građenje ne bi bilo dovršeno u tom razumnom roku; alternativno, uspostavljen je istovjetan pravni mehanizam kojim se osigurava da će nekretnina u izgradnji biti dovršena u tom razumnom roku;
izloženost je osigurana založnim pravom prvog reda koje je institucija zasnovala na nekretnini ili je institucija na toj nekretnini zasnovala založno pravo prvog i svakog sljedećeg nižeg reda;
vrijednost nekretnine značajno ne ovisi o kreditnoj kvaliteti dužnika;
sve informacije potrebne u trenutku nastanka izloženosti i za potrebe praćenja uredno su dokumentirane, uključujući informacije o sposobnosti dužnika za otplatu i o vrednovanju nekretnine;
ispunjeni su zahtjevi iz članka 208. i poštuju se pravila vrednovanja iz članka 229. stavka 1.
Za potrebe prvog podstavka točke (c), institucije mogu isključiti situacije u kojima isključivo makroekonomski čimbenici utječu i na vrijednost nekretnine i na ispunjavanje obveza dužnika.
Za potrebe prvog podstavka točke (d) institucije uspostavljaju politike preuzimanja rizika u odnosu na odobravanje izloženosti osiguranih nekretninom koje uključuju procjenu sposobnosti dužnika za otplatu. Politike preuzimanja rizika uključuju relevantne parametre za tu procjenu i njihove maksimalne razine.
Za potrebe prvog podstavka, pravilima o založnom pravu osigurava se sve od sljedećeg:
svaka institucija nositelj založnog prava na nekretnini može pokrenuti prodaju nekretnine neovisno o drugim subjektima nositeljima založnog prava na toj nekretnini;
ako se nekretnina ne prodaje na javnoj dražbi, subjekti nositelji založnog prava višeg reda poduzimaju razumne korake ne bi li postigli fer tržišnu vrijednost ili najbolju cijenu koja bi se mogla postići kad bi pravo na prodaju izvršavali samostalno.
Za potrebe članka 125. stavka 2. i članka 126. stavka 2., omjer izloženosti i vrijednosti (ETV) (engl. exposure-to-value, ETV) izračunava se dijeljenjem bruto iznosa izloženosti s vrijednošću nekretnine pod sljedećim uvjetima:
bruto iznos izloženosti izračunava se kao računovodstvena vrijednost stavke imovine koja se odnosi na izloženost osiguranu nekretninom i svaki neiskorišteni iznos preuzete obveze, ali obvezujući iznos koji bi, kad se iskoristi, povećao vrijednost izloženosti osigurane nekretninom; taj se iznos bruto izloženosti izračunava ne uzimajući u obzir:
specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik u skladu s člankom 110.;
dodatna vrijednosna usklađenja u skladu s člankom 34. koja se odnose na poslove institucije iz knjige pozicija kojima se ne trguje;
iznose koji se odbijaju u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m); i
druga smanjenja regulatornog kapitala koja se odnose na stavku imovine;
bruto iznos izloženosti izračunava se ne uzimajući u obzir bilo koju vrstu materijalne ili nematerijalne kreditne zaštite, osim založenih depozitnih računa u instituciji kreditoru koji ispunjavaju sve zahtjeve za bilančno netiranje prema standardiziranim sporazumima o netiranju u skladu s člancima 196. i 206. ili prema drugim sporazumima o bilančnom netiranju u skladu s člancima 195. i 205. i bezuvjetno su i neopozivo založeni isključivo u svrhu ispunjenja kreditne obveze koja se odnosi na izloženost osiguranu nekretninom;
za izloženosti koje se moraju tretirati u skladu s člankom 125. stavkom 2. ili člankom 126. stavkom 2. ako je neka strana osim institucije nositelj založnog prava višeg reda, a založno pravo nižeg reda koje drži institucija priznaje se na temelju stavka 4. ovog članka, bruto iznos izloženosti izračunava se kao zbroj bruto iznosa izloženosti založnog prava koje drži institucija i bruto iznosâ izloženosti svih drugih založnih prava jednakog ili višeg reda u odnosu na založno pravo koje drži institucija.
Za potrebe prvog podstavka točke (a), ako institucija ima više od jedne izloženosti osigurane istom nekretninom i ako su te izloženosti osigurane založnim pravima uzastopnog reda prvenstva na toj nekretnini, a bez bilo kakvog založnog prava koje drži treća strana koje je po redu prvenstva između njih, izloženosti se tretiraju kao jedna kombinirana izloženost, a bruto iznosi pojedinačnih izloženosti zbrajaju se kako bi se izračunao bruto iznos izloženosti za jednu kombiniranu izloženost.
Za potrebe prvog podstavka točke (c), ako su informacije za utvrđivanje reda drugih založnih prava nedostatne, institucija ta založna prava tretiraju kao založna prava jednakog reda kao založno pravo nižeg reda koje institucija drži. Institucija najprije utvrđuje ponder rizika u skladu s člankom 125. stavkom 2. ili člankom 126. stavkom 2. („bazni ponder rizika”), kako je primjenjivo. Zatim taj ponder rizika prilagođava primjenom multiplikatora od 1,25 za potrebe izračuna rizikom ponderiranih iznosa založnih prava nižeg reda. Ako bazni ponder rizika odgovara najnižem razredu omjera izloženosti i vrijednosti, multiplikator se ne primjenjuje. Ponder rizika koji se dobije množenjem baznog pondera rizika s 1,25 ograničava se na razinu pondera rizika koji bi se primjenjivao na izloženost ako nisu ispunjeni zahtjevi iz stavka 3.
Ako je tijelo koje je država članica imenovala za primjenu ovog članka nadležno tijelo, ono osigurava da su relevantna nacionalna tijela i tijela koja imaju makrobonitetni mandat primjereno obaviještena o namjeri nadležnog tijela o upotrebi ovog članka i da su na odgovarajući način uključena u procjenu pitanja financijske stabilnosti u svojoj državi članici u skladu sa stavkom 9.
Ako tijelo koje je država članica imenovala za primjenu ovog članka nije nadležno tijelo, država članica donosi potrebne odredbe kako bi osigurala odgovarajuću koordinaciju i razmjenu informacija između nadležnog i imenovanog tijela radi pravilne primjene ovog članka. Posebno se od tijela traži bliska suradnja i razmjena svih informacija koje mogu biti potrebne za pravilno obavljanje dužnosti koje se ovim člankom propisuju imenovanim tijelima. Cilj je te suradnje izbjeći svaki oblik podvostručenog ili neusklađenog postupanja između nadležnog i imenovanog tijela te osigurati da se primjereno uzme u obzir interakcija s drugim mjerama, osobito onima koje se poduzimaju na temelju članka 458. ove Uredbe i članka 133. Direktive 2013/36/EU.
Na temelju podataka prikupljenih u skladu s člankom 430.a i svih drugih relevantnih pokazatelja, tijelo imenovano u skladu sa stavkom 8. ovog članka periodično, a barem jedanput godišnje, ocjenjuje jesu li ponderi rizika iz članaka 125. i 126. za izloženosti osigurane nekretninama koje se nalaze na državnom području države članice tog tijela primjereno utemeljeni na:
ostvarenim gubicima po izloženostima osiguranima nekretninama;
budućim kretanjima na tržištima nekretnina.
Ako na temelju ocjene iz prvog podstavka tijelo imenovano u skladu sa stavkom 8. ovog članka zaključi da ponderi rizika iz članka 125. ili članka 126. ne odražavaju na primjeren način stvarne rizike u vezi s jednim ili više segmenata nekretnina za izloženosti koje su osigurane hipotekama na stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama koje se nalaze na jednom ili više dijelova državnog područja države članice tog tijela i ako smatra da bi neprimjerenost pondera rizika mogla negativno utjecati na sadašnju ili buduću financijsku stabilnost u njegovoj državi članici, ono može povećati pondere rizika koji se primjenjuju na te izloženosti u rasponima iz četvrtog podstavka ovog stavka ili nametnuti strože kriterije od onih iz stavka 3. ovog članka.
Tijelo imenovano u skladu sa stavkom 8. ovog članka obavješćuje EBA-u i ESRB o svim prilagodbama pondera rizika i primijenjenim kriterijima na temelju ovog stavka. EBA i ESRB dostavljaju svoje mišljenje dotičnoj državi članici u roku od mjesec dana od primitka te obavijesti i u tom mišljenju mogu navesti, prema potrebi, smatraju li da se prilagodbe pondera rizika i kriterija preporučuju i za druge države članice. EBA i ESRB objavljuju pondere rizika i kriterije za izloženosti iz članaka 125. i 126. i članka 199. stavka 1. točke (a) kako ih provodi relevantno tijelo.
Za potrebe drugog podstavka ovog stavka, tijelo imenovano u skladu sa stavkom 8. ovog članka može povećati pondere rizika iz članka 125. stavka 1. prvog podstavka, članka 125. stavka 2. prvog podstavka, članka 126. stavka 1. prvog podstavka ili članka 126. stavka 2. prvog podstavka ili nametnuti strože kriterije od onih navedenih u stavku 3. ovog članka prema jednom ili više segmenata nekretnina za izloženosti koje su osigurane hipotekama na nekretninama koje se nalaze u jednom ili više dijelova državnog područja države članice tog tijela. To tijelo te pondere rizika ne smije povećati iznad 150 %.
Za potrebe drugog podstavka ovog stavka, tijelo imenovano u skladu sa stavkom 8. ovog članka može također smanjiti postotke vrijednosti nekretnine iz članka 125. stavka 1. ili članka 126. stavka 1. ili postotke omjera izloženosti i vrijednosti kojima se određuje razred pondera rizika omjera izloženosti i vrijednosti utvrđen u članku 125. stavku 2. tablici 1. ili članku 126. stavku 2. tablici 1. Relevantno tijelo osigurava dosljednost u svim razredima pondera rizika omjera izloženosti i vrijednosti tako da ponder rizika nižeg razreda pondera rizika omjera izloženosti i vrijednosti uvijek bude niži od ili jednak ponderu rizika višeg razreda pondera rizika omjera izloženosti i vrijednosti.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. siječnja 2026.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
ESRB, izdavanjem preporuka u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1092/2010 i u bliskoj suradnji s EBA-om, može dati smjernice namijenjene tijelima imenovanima u skladu sa stavkom 8. ovog članka o sljedećem:
faktorima koji bi mogli „negativno utjecati na sadašnju ili buduću financijsku stabilnost” iz stavka 9. drugog podstavka;
referentnim mjerilima koje tijelo imenovano u skladu sa stavkom 8. uzima u obzir pri određivanju viših pondera rizika.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2025.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz ovog stavka prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 125.
Izloženosti osigurane hipotekama na stambenim nekretninama
Ako institucija drži založno pravo nižeg reda i ako postoji više založnih prava višeg reda koje ta institucija ne drži, kako bi odredila dio izloženosti institucije koji je prihvatljiv za primjenu pondera rizika od 20 %, iznos od 55 % vrijednosti nekretnine umanjuje se za iznos založnih prava višeg reda koje institucija ne drži.
Ako je založno pravo koje institucija ne drži istog ranga kao založno pravo koje institucija drži, kako bi se odredio dio izloženosti institucije koji je prihvatljiv za primjenu pondera rizika od 20 %, iznos od 55 % vrijednosti nekretnina, umanjen za iznos svih založnih prava višeg reda koje institucija ne drži umanjuje se za umnožak:
55 % vrijednosti nekretnine, umanjene za iznos založnih prava višeg reda, ako ih ima, koje drži institucija i druge institucije; i
iznosa založnih prava koje institucija ne drži, a koje su istog ranga kao založno pravo koje institucija drži, podijeljenog sa zbrojem svih založnih prava istog ranga.
Ako u skladu s člankom 124. stavkom 9. nadležno tijelo ili imenovano tijelo utvrdi viši ponder rizika ili niži postotak vrijednosti nekretnine od onih navedenih u ovom stavku, institucije primjenjuju ponder rizika ili postotak utvrđen u skladu s člankom 124. stavkom 9.
Preostalom dijelu izloženosti iz prvog podstavka, ako ga ima, dodjeljuje se ponder rizika kao izloženosti prema drugoj ugovornoj strani koja nije osigurana stambenom nekretninom.
Za potrebe ovog stavka, ako u skladu s člankom 124. stavkom 9. nadležno tijelo ili imenovano tijelo utvrdi viši ponder rizika ili niži postotak omjera izloženosti i vrijednosti od onih navedenih u ovom stavku, institucije primjenjuju ponder rizika ili postotak utvrđen u skladu s člankom 124. stavkom 9.
Tablica 1.
|
ETV |
ETV ≤ 50 % |
50 % < ETV ≤ 60 % |
60 % < ETV ≤ 80 % |
80 % < ETV ≤ 90 % |
90 % < ETV ≤ 100 % |
ETV > 100 % |
|
Ponder rizika |
30 % |
35 % |
45 % |
60 % |
75 % |
105 % |
Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, institucije mogu tretman iz stavka 1. ovog članka primjenjivati na izloženosti osigurane stambenom nekretninom koja se nalazi na državnom području države članice ako je nadležno tijelo te države članice objavilo, u skladu s člankom 430.a stavkom 3., stope gubitka za takve izloženosti koje, na temelju agregiranih podataka o kojima su izvijestile institucije u toj državi članici za to nacionalno tržište nekretnina, ne prelaze nijedan od sljedećih limita za agregirane gubitke u svim takvim izloženostima u prethodnoj godini:
agregirani iznos o kojem su institucije izvijestile na temelju članka 430.a stavka 1. točke (a) podijeljen agregiranim iznosom o kojem su institucije izvijestile na temelju članka 430.a stavka 1. točke (c) ne prelazi 0,3 %;
agregirani iznos o kojem su institucije izvijestile na temelju članka 430.a stavka 1. točke (b) podijeljen agregiranim iznosom o kojem su institucije izvijestile na temelju članka 430.a stavka 1. točke (c) ne prelazi 0,5 %.
Ako nadležno tijelo treće zemlje ne objavi odgovarajuće stope gubitka za izloženosti osigurane stambenim nekretninama koje se nalaze na državnom području te treće zemlje, EBA može objaviti takve informacije za tu treću zemlju, pod uvjetom da su dostupni valjani statistički podaci koji su statistički reprezentativni za odgovarajuće tržište stambenih nekretnina.
Članak 126.
Izloženosti osigurane hipotekama na poslovnim nekretninama
Ako institucija drži založno pravo nižeg reda i ako postoji više založnih prava višeg reda koje ta institucija ne drži, kako bi odredila dio izloženosti institucije koji je prihvatljiv za primjenu pondera rizika od 60 %, iznos od 55 % vrijednosti nekretnine umanjuje se za iznos založnih prava višeg reda koje institucija ne drži.
Ako je založno pravo koje institucija ne drži istog ranga kao založno pravo koje institucija drži, kako bi se odredio dio izloženosti institucije koji je prihvatljiv za primjenu pondera rizika od 60 %, iznos od 55 % vrijednosti nekretnina, umanjen za iznos svih založnih prava višeg reda koje institucija ne drži umanjuje se za umnožak:
55 % vrijednosti nekretnine, umanjene za iznos založnih prava višeg reda, ako ih ima, koje drži institucija i druge institucije; i
iznosa založnih prava koje institucija ne drži, a koje su istog ranga kao založno pravo koje institucija drži, podijeljenog sa zbrojem svih založnih prava istog ranga.
Ako u skladu s člankom 124. stavkom 9. nadležno tijelo ili imenovano tijelo utvrdi viši ponder rizika ili niži postotak vrijednosti nekretnine od onih navedenih u ovom stavku, institucije primjenjuju ponder rizika ili postotak utvrđene u skladu s člankom 124. stavkom 9.
Preostalom dijelu izloženosti iz prvog podstavka, ako ga ima, dodjeljuje se ponder rizika kao izloženosti prema drugoj ugovornoj strani koja nije osigurana poslovnom nekretninom.
Za potrebe ovog stavka, ako u skladu s člankom 124. stavkom 9. nadležno tijelo ili imenovano tijelo utvrdi viši ponder rizika ili niži postotak omjera izloženosti i vrijednosti od onih navedenih u ovom stavku, institucije primjenjuju ponder rizika ili postotak utvrđen u skladu s člankom 124. stavkom 9.
Tablica 1.
|
|
ETV ≤ 60 % |
60 % < ETV ≤ 80 % |
ETV > 80 % |
|
Ponder rizika |
70 % |
90 % |
110 % |
Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, institucije mogu tretman iz stavka 1. ovog članka primjenjivati na izloženosti osigurane poslovnom nekretninom koja se nalazi na državnom području države članice ako je nadležno tijelo te države članice objavilo, u skladu s člankom 430.a stavkom 3., stope gubitka za takve izloženosti koje, na temelju agregiranih podataka o kojima su izvijestile institucije u toj državi članici za to nacionalno tržište nekretnina, ne prelaze nijedan od sljedećih limita za agregirane gubitke u svim takvim izloženostima u prethodnoj godini:
agregirani iznos o kojem su institucije izvijestile na temelju članka 430.a stavka 1. točke (d) podijeljen agregiranim iznosom koji su institucije iskazale na temelju članka 430.a stavka 1. točke (f) ne prelazi 0,3 %;
agregirani iznos o kojem su institucije izvijestile na temelju članka 430.a stavka 1. točke (e) podijeljen agregiranim iznosom koji su institucije iskazale na temelju članka 430.a stavka 1. točke (f) ne prelazi 0,5 %.
Ako nadležno tijelo treće zemlje ne objavi odgovarajuće stope gubitka za izloženosti osigurane poslovnim nekretninama koje se nalaze na državnom području te treće zemlje, EBA može objaviti takve informacije za tu treću zemlju, pod uvjetom da su dostupni valjani statistički podaci koji su statistički reprezentativni za odgovarajuće tržište poslovnih nekretnina.
Komisija prema potrebi na temelju izvješća iz prvog podstavka i vodeći računa o povezanim međunarodno dogovorenim standardima BCBS-a dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću zakonodavni prijedlog do 31. prosinca 2028..
Članak 126.a
Izloženosti prema stjecanju zemljišta, razvoju i građenju
ADC izloženostima osiguranima stambenim nekretninama može se dodijeliti ponder rizika od 100 % pod uvjetom da institucija primjenjuje primjerene standarde o odobravanju i praćenju koji ispunjavaju zahtjeve iz članaka 74. i 79. Direktive 2013/36/EU i ako je ispunjen barem jedan od sljedećih uvjeta:
pravno obvezujući predugovori o prodaji ili najmu, za koje su kupac ili najmoprimac dali znatan gotovinski polog koji se u slučaju raskida ugovora gubi, ili ako je financiranje osigurano na istovjetan način, ili pravno obvezujući kupoprodajni ugovori ili ugovori o najmu, uključujući slučajeve u kojima se plaćanje izvršava u obrocima kako građevinski radovi napreduju, dosežu značajan udio ukupnih ugovora;
dužnik ima znatno vlastito ulaganje, koje je iskazano kao odgovarajući iznos doprinosa dužnika vlastitim ulaganjima prema vrijednosti stambene nekretnine nakon dovršenja.
Članak 127.
Izloženosti sa statusom neispunjavanja obveza
Neosiguranom dijelu bilo koje stavke kada je dužnik u skladu s člankom 178. u statusu neispunjavanja obveza ili, u slučaju izloženosti prema stanovništvu, neosiguranom dijelu bilo kojeg kreditnog proizvoda u statusu neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178., dodjeljuje se sljedeći ponder rizika:
150 % kada je zbroj specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik i iznosa odbijenih u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m) manji od 20 % neosiguranog dijela vrijednosti izloženosti, ako ti specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik i odbici nisu primijenjeni;
100 % kada zbroj specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik i iznosa odbijenih u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m) nije manji od 20 % neosiguranog dijela vrijednosti izloženosti, ako ti specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik i odbici nisu primijenjeni.
Za potrebe izračuna specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik iz prvog podstavka za izloženost koja je kupljena u statusu neispunjavanja obveza, institucije u izračun uključuju svaku pozitivnu razliku između iznosa koji dužnik duguje po toj izloženosti i zbroja dodatnih smanjenja regulatornog kapitala ako se ta izloženost u cijelosti otpiše i svih već postojećih smanjenja regulatornog kapitala koja se odnose na tu izloženost.
▼M17 —————
Članak 128.
Podređene dužničke izloženosti
Sljedeće izloženosti tretiraju se kao podređene dužničke izloženosti:
dužničke izloženosti koje su podređene potraživanjima redovnih neosiguranih vjerovnika;
instrumenti regulatornoga kapitala u mjeri u kojoj se ne smatraju izloženostima na osnovi vlasničkih ulaganja u skladu s člankom 133. stavkom 1.; i
izloženosti koje proizlaze iz ulaganja institucije u instrumente prihvatljivih obveza koji ispunjavaju uvjete iz članka 72.b.
Članak 129.
Izloženosti u obliku pokrivenih obveznica
►M10 Da bi se mogao primjenjivati povlašteni tretman iz stavaka 4. i 5. ovog članka, pokrivene obveznice definirane u članku 3. točki 1. Direktive (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća ( 32 ) moraju ispunjavati zahtjeve utvrđene u stavcima 3., 3.a i 3.b ovog članka i biti osigurane bilo kojom sljedećom prihvatljivom imovinom: ◄
izloženostima prema središnjim državama, središnjim bankama ESSB-a, subjektima javnog sektora, jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave u Uniji ili izloženostima koje su osigurane njihovim jamstvima;
izloženostima prema središnjim državama trećih zemalja, središnjim bankama trećih zemalja, multilateralnim razvojnim bankama, međunarodnim organizacijama koje u skladu s ovim poglavljem ispunjavaju uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete ili izloženostima koje su osigurane njihovim jamstvima, te izloženostima prema subjektima javnog sektora i jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave trećih zemalja, ili izloženostima koje su osigurane njihovim jamstvima, kojima se u skladu s člankom 115. stavcima 1. i 2. ili člankom 116. stavcima 1., 2. ili 4. dodjeljuje ponder rizika kao za izloženosti prema institucijama ili središnjim državama i središnjim bankama i koje u skladu s ovim poglavljem ispunjavaju uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete, ili izloženostima koje su osigurane njihovim jamstvima, te izloženostima u smislu ove točke koje u skladu s ovim poglavljem ispunjavaju uvjete za 2. stupanj kreditne kvalitete, pod uvjetom da ne prelaze 20 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica institucija izdavatelja;
izloženostima prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 1. ili 2. stupanj kreditne kvalitete ili izloženostima prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 3. stupanj kreditne kvalitete ako su te izloženosti u obliku:
kratkoročnih depozita s izvornim rokom dospijeća koji ne premašuje 100 dana ako se ti depoziti koriste za ispunjavanje zahtjeva za zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće iz članka 16. Direktive (EU) 2019/2162; ili
ugovora o izvedenicama koji ispunjavaju zahtjeve iz članka 11. stavka 1. te direktive, ako ih dopuštaju nadležna tijela;
kreditima koji su osigurani stambenim nekretninama do manjeg od sljedeća dva iznosa: iznosa glavnice na koju je upisan teret, zajedno s prethodno upisanim teretima na nekretnini ili 80 % vrijednosti založenih nekretnina;
stambenim kreditima za koje u cijelosti jamči priznati pružatelj zaštite iz članka 201. koji u skladu s ovim poglavljem ispunjavaju uvjete za najmanje 2. stupanj kreditne kvalitete, ako dio svakog kredita koji se upotrebljava za ispunjavanje zahtjeva iz ovog stavka za osiguranje pokrivene obveznice ne prelazi više od 80 % vrijednosti odgovarajuće stambene nekretnine koja se nalazi u Francuskoj i ako je omjer kredita u odnosu na dohodak najviše 33 % u trenutku odobrenja kredita. U trenutku odobrenja kredita na stambenoj nekretnini ne smiju postojati prethodno upisani tereti, a za kredite odobrene od 1. siječnja 2014. dužnik se ugovorom obvezuje da neće upisivati takve terete bez pristanka kreditne institucije koja je odobrila kredit. Omjer kredita u odnosu na dohodak jest dio bruto dohotka dužnika kojim plaća kredit, uključujući kamate. Pružatelj zaštite je financijska institucija koja ima odobrenje za rad i pod nadzorom je nadležnih tijela te podliježe bonitetnim zahtjevima koji su u smislu robusnosti usporedivi s onima koji se primjenjuju na institucije, odnosno institucija ili društvo za osiguranje. Pružatelj zaštite osniva zajednički fond osiguranja ili ekvivalentnu zaštitu za društva za osiguranje kako bi apsorbirao gubitke od kreditnog rizika, a njegovu kalibraciju periodično provjeravaju nadležna tijela. I kreditna institucija i pružatelj zaštite obavljaju procjenu kreditne sposobnosti dužnika;
kreditima koji su osigurani poslovnim nekretninama do manjeg od sljedeća dva iznosa: iznosa glavnice na koju je upisan teret, zajedno s prethodno upisanim teretima na nekretnini ili 60 % vrijednosti založenih nekretnina. Krediti osigurani poslovnim nekretninama prihvatljivi su ako je omjer kredita i vrijednosti nekretnine od 60 % prekoračen do najviše 70 %, ako je ukupna vrijednost imovine koja služi kao kolateral za pokrivene obveznice veća od nominalnog iznosa obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica za najmanje 10 % te ako potraživanje imatelja obveznica ispunjava zahtjeve o pravnoj sigurnosti iz poglavlja 4. Potraživanje imatelja obveznica ima prvenstvo u redoslijedu naplate pred svim ostalim zahtjevima za kolateralom;
kreditima koji su osigurani teretima na brodovima u iznosu najviše do visine razlike između 60 % vrijednosti založenog broda i vrijednosti prethodno upisanih tereta na brod.
Za potrebe stavka 1.a izloženosti nastale prijenosom dužnikovih plaćanja kredita osiguranih zalogom dužničkih vrijednosnih papira i upravljanjem takvim plaćanjima ili prijenosom unovčenja takvih kredita i upravljanjem takvim unovčenjima nisu uključene u izračun ograničenjâ iz tog stavka.
▼M10 —————
Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak točku (c) ovog stavka, do 1. srpnja 2027. neizravne izloženosti prema kreditnim institucijama bez vanjskog rejtinga kojima se jamči za hipotekarne kredite do njihove registracije tretiraju se za potrebe te točke kao izloženosti prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete, pod uvjetom da je riječ o kratkoročnim izloženostima koje su raspoređene u razred A na temelju članka 121. i da će hipotekarni krediti pokriveni jamstvom nakon registracije biti prihvatljivi za povlašteni tretman na temelju prvog podstavka točaka (d), (e) i (f) ovog stavka.
Za potrebe stavka 1. prvog podstavka točke (c) primjenjuje se sljedeće:
u slučaju izloženosti prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete izloženost ne smije premašiti 15 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice;
u slučaju izloženosti prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 2. stupanj kreditne kvalitete izloženost ne smije premašiti 10 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice;
u slučaju izloženosti prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 3. stupanj kreditne kvalitete koje imaju oblik kratkoročnih depozita, kako su navedeni u stavku 1. prvom podstavku točki (c) podtočki i. ovog članka, ili oblik ugovora o izvedenicama, kako su navedeni u stavku 1. prvom podstavku točki (c) podtočki ii. ovog članka, ukupna izloženost ne smije premašiti 8 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice; nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. Direktive (EU) 2019/2162 mogu, nakon savjetovanja s EBA-om, dozvoliti izloženosti prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 3. stupanj kreditne kvalitete u obliku ugovora o izvedenicama, ako se u dotičnim državama članicama mogu dokumentirati značajni potencijalni problemi s koncentracijom zbog zahtjeva za primjenu 1. i 2. stupnja kreditne kvalitete iz ovog stavka;
ukupna izloženost prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 1., 2. ili 3. stupanj kreditne kvalitete ne smije premašiti 15 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice, a ukupna izloženost prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 2. ili 3. stupanj kreditne kvalitete ne smije premašiti 10 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice.
Za potrebe vrednovanja nekretnine, nadležna tijela imenovana na temelju članka 18. stavka 2. Direktive (EU) 2019/2162 mogu dopustiti da se ta nekretnina vrednuje po vrijednosti koja je jednaka ili niža od tržišne vrijednosti ili, u onim državama članicama koje su zakonskim ili podzakonskim propisima utvrdile stroge kriterije za procjenu hipotekarne vrijednosti, po hipotekarnoj vrijednosti te nekretnine, bez primjene ograničenja iz članka 229. stavka 1. točke (e) ove Uredbe.
Osim što su osigurane prihvatljivom imovinom navedenom u stavku 1. ovog članka, pokrivene obveznice podliježu minimalnom stupnju od 5 % veće razine kolateralizacije kako je definirana u članku 3. točki 14. Direktive (EU) 2019/2162.
Za potrebe prvog podstavka ovog stavka ukupni nominalni iznos cjelokupne imovine za pokriće kako je definirana u članku 3. točki 4. te direktive jednak je najmanje ukupnom nominalnom iznosu nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica („načelo nominalnog iznosa”) i sastoji se od prihvatljive imovine kako je navedena u stavku 1. ovog članka.
Države članice mogu za pokrivene obveznice odrediti niži minimalni stupanj veće razine kolateralizacije ili mogu ovlastiti svoja nadležna tijela da odrede taj stupanj, pod uvjetom da:
ili se izračun veće razine kolateralizacije temelji na formalnom pristupu pri kojem se uzima u obzir odnosni rizik imovine ili vrednovanje imovine podliježe hipotekarnoj vrijednosti; i
minimalni stupanj veće razine kolateralizacije nije manji od 2 % na temelju načela nominalnog iznosa iz članka 15. stavaka 6. i 7. Direktive (EU) 2019/2162.
Imovina koja pridonosi minimalnom stupnju veće razine kolateralizacije ne podliježe ograničenjima veličine izloženosti navedenima u stavku 1.a i ne uračunava se u ta ograničenja.
Pokrivenim obveznicama za koje postoji izravno primjenjiva kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 1. koji odgovara kreditnoj procjeni VIPKR-a u skladu s člankom 136.
Tablica 1.
|
Stupanj kreditne kvalitete |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
|
Ponder rizika |
10 % |
20 % |
20 % |
50 % |
50 % |
100 % |
Pokrivenim obveznicama za koje ne postoji izravno primjenjiva kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika na temelju pondera rizika dodijeljenog nadređenim neosiguranim izloženostima prema instituciji koja ih izdaje. Primjenjuje se sljedeća veza između pondera rizika:
ako je izloženostima prema instituciji dodijeljen ponder rizika od 20 %, pokrivenoj obveznici dodjeljuje se ponder rizika od 10 %;
ako je izloženostima prema instituciji dodijeljen ponder rizika od 30 %, pokrivenoj obveznici dodjeljuje se ponder rizika od 15 %;
ako je izloženostima prema instituciji dodijeljen ponder rizika od 40 %, pokrivenoj obveznici dodjeljuje se ponder rizika od 20 %;
ako je izloženostima prema instituciji dodijeljen ponder rizika od 50 %, pokrivenoj obveznici dodjeljuje se ponder rizika od 25 %;
ako je izloženostima prema instituciji dodijeljen ponder rizika od 75 %, pokrivenoj obveznici dodjeljuje se ponder rizika od 35 %;
ako je izloženostima prema instituciji dodijeljen ponder rizika od 100 %, pokrivenoj obveznici dodjeljuje se ponder rizika od 50 %;
ako je izloženostima prema instituciji dodijeljen ponder rizika od 150 %, pokrivenoj obveznici dodjeljuje se ponder rizika od 100 %.
Članak 130.
Stavke koje predstavljaju sekuritizacijske pozicije
Iznos izloženosti ponderiran rizikom za sekuritizacijske pozicije određuje se u skladu s poglavljem 5.
Članak 131.
Izloženosti prema institucijama i društvima s kratkoročnom kreditnom procjenom
Izloženostima prema institucijama i društvima za koje postoji kratkoročna kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 7. koji odgovara kreditnoj procjeni VIPKR-a u skladu s člankom 136.
Tablica 7.
|
Stupanj kreditne kvalitete |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
|
Ponder rizika |
20 % |
50 % |
100 % |
150 % |
150 % |
150 % |
Članak 132.
Kapitalni zahtjevi za izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-ovima
U skladu s člankom 132.b stavkom 2. institucije koje ne primjenjuju pristup odnosnih izloženosti ili pristup koji se temelji na mandatu dodjeljuju ponder rizika 1 250 % („zamjenski pristup”) svojim izloženostima u obliku udjela ili dionica u CIU-u.
Institucije mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u primjenom kombinacije pristupa iz ovog stavka, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti primjene tih pristupa.
Institucije mogu odrediti iznos izloženosti ponderiran rizikom za izloženosti CIU-a u skladu s pristupima navedenima u članku 132.a ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
CIU je jedno od sljedećeg:
subjekt za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS), uređen Direktivom 2009/65/EZ;
alternativni investicijski fond kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova EU-a registriran u skladu s člankom 3. stavkom 3. Direktive 2011/61/EU;
alternativni investicijski fond kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova EU-a koji ima odobrenje za rad u skladu s člankom 6. Direktive 2011/61/EU;
alternativni investicijski fond kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova izvan EU-a koji ima odobrenje za rad u skladu s člankom 37. Direktive 2011/61/EU;
alternativni investicijski fond izvan EU-a kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova izvan EU-a i kojim se trguje u skladu s člankom 42. Direktive 2011/61/EU;
alternativni investicijski fond izvan EU-a kojim se ne trguje u Uniji i kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova izvan EU-a s poslovnim nastanom u trećoj zemlji i koji je obuhvaćen delegiranim aktom navedenim u članku 67. stavku 6. Direktive 2011/61/EU;
prospekt CIU-a ili ekvivalentni dokument uključuje:
kategorije imovine u koje je CIU ovlašten ulagati;
ako se primjenjuju investicijski limiti, relativni limiti i metodologiju njihova izračuna;
izvješćivanje CIU-a ili društva za upravljanje CIU-om instituciji u skladu je sa sljedećim zahtjevima:
o izloženostima CIU-a izvješćuje se najmanje onoliko često koliko i o izloženostima institucije;
razina detalja financijskih informacija dovoljna je kako bi institucija mogla izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a u skladu s pristupom koji je odabrala;
ako institucija primjenjuje pristup odnosnih izloženosti, informacije o odnosnim izloženostima provjerava neovisna treća strana.
Odstupajući od ovog stavka prvog podstavka točke (a), multilateralne i bilateralne razvojne banke i druge institucije koje zajednički ulažu u CIU s multilateralnim ili bilateralnim razvojnim bankama mogu odrediti iznos izloženosti ponderiran rizikom za izloženosti tog CIU-a u skladu s pristupima navedenima u članku 132.a pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz ovog stavka prvog podstavka točaka (b) i (c) te da su politikom ulaganja CIU-a vrste imovine u koje CIU može ulagati limitirane na imovinu kojom se promiče održivi razvoj u zemljama u razvoju.
Institucije obavješćuju svoje nadležno tijelo o CIU-ovima na koje primjenjuju tretman naveden u drugom podstavku.
Odstupajući od prvog podstavka točke (c) podtočke i., ako institucija odredi iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-ovih izloženosti u skladu s pristupom koji se temelji na mandatu, izvješćivanje CIU-a ili društva za upravljanje CIU-om instituciji može se ograničiti na politiku ulaganja CIU-a i sve njezine izmjene te se može provesti samo kada institucija izvrši prvo ulaganje u izloženost prema CIU-u i kada dođe do izmjene politike ulaganja CIU-a.
Institucije koje nemaju odgovarajuće podatke ili informacije za izračun iznosa izloženosti ponderiranog rizikom izloženosti CIU-a u skladu s pristupima navedenima u članku 132.a mogu se osloniti na izračune treće strane pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
treća je strana jedan od sljedećih:
depozitar CIU-a, koji je institucija ili financijska institucija, ako CIU ulaže isključivo u vrijednosne papire i deponira sve vrijednosne papire kod tog depozitara;
za CIU-ove koji nisu obuhvaćeni podtočkom i. ove točke, društvo za upravljanje CIU-om, ako to društvo ispunjava uvjet iz stavka 3. točke (a);
treća strana provodi izračun u skladu s pristupima iz članka 132.a stavaka 1., 2. ili 3., ovisno o slučaju;
vanjski revizor potvrdio je točnost izračuna treće strane.
Institucije koje se oslanjaju na izračune trećih strana množe s faktorom 1,2 iznos izloženosti ponderirane rizikom izloženosti CIU-a koji proizlazi iz tih izračuna.
Odstupajući od drugog podstavka, ako institucija ima neograničen pristup detaljnim izračunima koje je provela treća strana, ne primjenjuje se faktor 1,2. Institucija na zahtjev te izračune dostavlja svome nadležnom tijelu.
) izračunanim u skladu s formulom iz članka 132.c ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
institucije mjere vrijednost svojih udjela ili dionica u CIU-u po povijesnom trošku, a vrijednost odnosne imovine CIU-a mjere po fer vrijednosti ako primjenjuju pristup odnosnih izloženosti;
promjena u tržišnoj vrijednosti udjela ili dionica za koje institucije mjere vrijednost po povijesnom trošku ne mijenja ni iznos regulatornog kapitala tih institucija ni vrijednost izloženosti povezane s tim udjelima.
Članak 132.a
Pristupi za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom CIU-ova
Institucije provode izračune iz prvog podstavka pod pretpostavkom da CIU najprije ulaže u izloženosti, u najvećoj dopuštenoj mjeri na temelju njegove politike ulaganja ili relevantnog prava, koje imaju najveće kapitalne zahtjeve pa zatim i dalje nastavlja ulagati u izloženosti padajućim redoslijedom sve dok se ne dostigne najveći ukupni limit izloženosti te da CIU primjenjuje financijsku polugu u najvećoj dopuštenoj mjeri na temelju svoje politike ulaganja ili relevantnog prava, prema potrebi.
Institucije provode izračune iz prvog podstavka u skladu s metodama iz ovog poglavlja, poglavlja 5. i poglavlja 6. odjeljka 3., 4. ili 5. ove glave.
Odstupajući od prvog podstavka, institucija može iz izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju isključiti izloženosti po izvedenicama koje ne bi podlijegale tom zahtjevu da izravno nastanu za instituciju.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. ožujka 2020.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. to 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 132.b
Isključenja iz pristupa za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom CIU-ova
Članak 132.c
Tretman izvanbilančnih izloženosti prema CIU-ovima
Institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izvanbilančne stavke s mogućnošću njihove konverzije u izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u množenjem vrijednosti izloženosti tih izloženosti, izračunanih u skladu s člankom 111., sa sljedećim ponderom rizika:
za sve izloženosti za koje institucije upotrebljavaju jedan od pristupa iz članka 132.a:
pri čemu je:
|
|
= |
ponder rizika |
|
i |
= |
indeks koji označuje CIU: |
|
RWAEi |
= |
iznos izračunan u skladu s člankom 132.a za CIUi; |
|
|
= |
vrijednost izloženosti CIU-ai; |
|
Ai |
= |
računovodstvena vrijednost imovine CIU-ai; i |
|
Eqi |
= |
računovodstvena vrijednost vlasničkih instrumenata CIU-ai. |
.
Institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom za izvanbilančne izloženosti koje proizlaze iz zajamčene minimalne vrijednosti koje ispunjavaju sve uvjete iz ovog članka stavka 3. množenjem vrijednosti izloženosti tih izloženosti konverzijskim faktorom od 20 % i ponderom rizika izvedenim na temelju članka 132. ili 152.
Institucije utvrđuju iznos izloženosti ponderiran rizikom za izvanbilančne izloženosti koje proizlaze iz zajamčene minimalne vrijednosti u skladu sa stavkom 2. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
izvanbilančna izloženost institucije jest zajamčena minimalna vrijednost za ulaganje u udjele ili dionice jednog ili više CIU-a u skladu s kojim je institucija obvezna platiti u okviru zajamčene minimalne vrijednosti samo ako je tržišna vrijednost odnosnih izloženosti jednog ili više CIU-a niža od unaprijed određenog praga u određenom trenutku ili više njih, kako je utvrđeno u ugovoru;
CIU je bilo koji od sljedećih:
UCITS kako je definiran u Direktivi 2009/65/EZ; ili
alternativni investicijski fond kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki (a) Direktive 2011/61/EU koji ulaže isključivo u prenosive vrijednosne papire ili drugu likvidnu financijsku imovinu iz članka 50. stavka 1. Direktive 2009/65/EZ, ako mandat alternativnog investicijskog fonda ne dopušta višu financijsku polugu od one koja je dopuštena u skladu s člankom 51. stavkom 3. Direktive 2009/65/EZ;
sadašnja tržišna vrijednost odnosnih izloženosti CIU-a na kojima se temelji zajamčena minimalna vrijednost bez uzimanja u obzir učinka izvanbilančnih zajamčenih minimalnih vrijednosti pokriva ili premašuje sadašnju vrijednost praga utvrđenog u zajamčenoj minimalnoj vrijednosti;
kada opadne višak tržišne vrijednosti odnosnih izloženosti jednog ili više CIU-a iznad sadašnje vrijednosti zajamčene minimalne vrijednosti, institucija, ili drugo društvo ako je obuhvaćeno nadzorom na konsolidiranoj osnovi kojem podliježe i sama institucija u skladu s ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU ili Direktivom 2002/87/EZ, može utjecati na sastav odnosnih izloženosti jednog ili više CIU-a ili na druge načine ograničiti mogućnost daljnjeg smanjenja viška;
krajnji izravni ili neizravni korisnik zajamčene minimalne vrijednosti obično je mali ulagatelj kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 11. Direktive 2014/65/EU.
Članak 133.
Izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja
Sve navedeno smatra se izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja:
svaka izloženost koja ispunjava sve sljedeće uvjete:
neotkupiva je u značenju da je povrat uloženih sredstava moguće ostvariti jedino prodajom ulaganja ili prava na ulaganje ili likvidacijom izdavatelja;
ne uključuje obvezu na strani izdavatelja;
sadržava rezidualno pravo na izdavateljevu imovinu ili prihod;
instrumenti koji bi, da ih je izdala institucija, ispunjavali uvjete za stavke osnovnog kapitala;
instrumenti koji sadržavaju obvezu na strani izdavatelja i ispunjavaju bilo koji od sljedećih uvjeta:
izdavatelj može odgoditi namiru obveze na neograničeno vrijeme;
obvezom se zahtijeva, ili dopušta diskrecijskom odlukom izdavatelja, namiru izdavanjem fiksnog broja redovnih dionica izdavatelja;
obvezom se zahtijeva, ili dopušta diskrecijskom odlukom izdavatelja, namiru izdavanjem promjenjivog broja redovnih dionica izdavatelja i, ceteris paribus, svaka promjena vrijednosti obveze može se pripisati promjeni vrijednosti fiksnog broja redovnih dionica izdavatelja, usporediti s tom promjenom i odvija se u istom smjeru kao ta promjena;
vlasnik instrumenta ima opciju zatražiti da se obveza namiri redovnim dionicama, osim ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
u slučaju instrumenta kojim se trguje, institucija je nadležnom tijelu dokazala da se instrumentom na tržištu trguje više kao s dužničkim, nego kao vlasničkim instrumentom izdavatelja,
u slučaju instrumenata kojima se ne trguje, institucija je nadležnom tijelu dokazala da bi instrument trebalo tretirati kao dužničku poziciju;
dužničke obveze i drugi vrijednosni papiri, partnerstva, izvedenice ili drugi instrumenti strukturirani na takav način da im je ekonomska bit slična izloženostima navedenima u točkama (a), (b) i (c), uključujući obveze od kojih je povrat povezan s tim vlasničkim ulaganjima;
izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja koje se evidentiraju kao kredit, ali proizlaze iz ugovora o razmjeni duga za udio u kapitalu sklopljenog u okviru urednog izvršenja naplate ili restrukturiranja duga.
Za potrebe prvog podstavka točke (c) podtočke iii., obveze uključuju i one koje zahtijevaju ili dopuštaju namiru izdavanjem promjenjivog broja redovnih dionica izdavatelja, kod kojih je promjena novčane vrijednosti obveze jednaka promjeni fer vrijednosti fiksnog broja redovnih dionica pomnoženo definiranim faktorom, pri čemu su i faktor i referentni broj dionica fiksni.
Za potrebe prvog podstavka točke (c) podtočke iv., ako je ispunjen jedan od uvjeta iz te podtočke, institucija može, uz prethodno odobrenje nadležnog tijela, rastaviti rizike za regulatorne potrebe.
U sljedećim se slučajevima vlasnička ulaganja ne tretiraju kao izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja:
vlasnička ulaganja strukturirana su na takav način da im je ekonomska bit slična ekonomskoj biti dužničkih instrumenata koji ne ispunjavaju kriterije iz stavka 1.;
vlasnička ulaganja čine sekuritizacijske izloženosti.
Sljedećim izloženostima na osnovi vlasničkih ulaganja prema neuvrštenim trgovačkim društvima dodjeljuje se ponder rizika od 400 %, osim ako za te izloženosti nije propisano da se odbijaju ili ponderiraju rizikom u skladu s dijelom drugim:
ulaganjima u svrhu kratkoročne ponovne prodaje;
ulaganjima u društva rizičnog kapitala ili sličnim ulaganjima stečenima u očekivanju znatnih kratkoročnih kapitalnih dobitaka.
Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, dugoročnim vlasničkim ulaganjima, uključujući ulaganja u vlasničke instrumente korporativnih klijenata s kojima je institucija uspostavila ili namjerava uspostaviti dugotrajan poslovni odnos i ugovore o razmjeni duga za udio u kapitalu za potrebe restrukturiranja trgovačkih društava, dodjeljuje se ponder rizika u skladu sa stavcima 3. ili 5., kako je primjenjivo. Za potrebe ovog članka, dugoročno vlasničko ulaganje jest vlasničko ulaganje koje se drži tri ili više godina ili je izvršeno s namjerom držanja tri ili više godina u skladu s odobrenjem višeg rukovodstva institucije.
Institucije koje su dobile prethodno odobrenje od nadležnih tijela mogu ponder rizika od 100 % dodijeliti izloženostima na osnovi vlasničkih ulaganja koje su nastale u okviru zakonodavnih programa za poticanje posebnih sektora gospodarstva, do dijela do kojeg takve izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja ukupno ne prelaze 10 % regulatornog kapitala institucije, koji ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
zakonodavni programi osiguravaju institucijama značajne subvencije ili jamstva za ulaganje, među ostalim multilateralnih razvojnih banaka, javnih razvojnih kreditnih institucija kako su definirane u članku 429.a stavku 2. ili međunarodnih organizacija;
zakonodavni programi podrazumijevaju neki oblik državnog nadzora;
zakonodavni programi podrazumijevaju ograničenja vlasničkih ulaganja, kao što su ograničenja u pogledu veličine i vrste poslovanja u koje institucija ulaže, dopuštenih iznosa vlasničkih udjela, zemljopisnog položaja i drugih relevantnih čimbenika kojima se ograničava potencijalni rizik ulaganja za instituciju koja ulaže.
Članak 134.
Ostale stavke
Članak 135.
Upotreba kreditnih procjena vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika
Na temelju tog izvješća Komisija, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću do 10. siječnja 2026.
Članak 136.
Raspoređivanje kreditnih procjena vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika
EBA, EIOPA i ESMA dostavljaju Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 1. srpnja 2014. i, ako je to potrebno, prijedloge izmjena tih tehničkih standarda.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Pri odlučivanju o raspoređivanju kreditnih procjena EBA, EIOPA i ESMA pridržavaju se sljedećih zahtjeva:
radi razlikovanja relativnih stupnjeva rizika koje izražava svaka kreditna procjena, EBA, EIOPA i ESMA razmatraju kvantitativne faktore kao što su dugoročna stopa statusa neispunjavanja obveza povezana sa svim stavkama kojima je dodijeljena ista kreditna procjena. Za novoosnovane vanjske institucije za procjenu kreditnog rizika i za one koje imaju samo kratku seriju podataka o statusu neispunjavanja obveza, EBA, EIOPA i ESMA pitaju VIPKR koja je po njegovom mišljenju dugoročna stopa statusa neispunjavanja obveza povezana sa svim stavkama kojima je dodijeljena ista kreditna procjena;
radi razlikovanja relativnih stupnjeva rizika koje izražava svaka kreditna procjena, EBA, EIOPA i ESMA razmatraju kvalitativne faktore kao što su skupina izdavatelja koju pokriva VIPKR, raspon kreditnih procjena koje dodjeljuje VIPKR, značenje svake kreditne procjene i definicija nastanka statusa neispunjavanja obveza svakog pojedinog VIPKR-a;
EBA, EIOPA i ESMA uspoređuju ostvarene stope statusa neispunjavanja obveza za svaku kreditnu procjenu pojedinog VIPKR-a te ih uspoređuju s referentnim vrijednostima određenim na temelju ostvarenih stopa statusa neispunjavanja obveza koje su zabilježile druge vanjske institucije za procjenu kreditnog rizika u skupini izdavatelja koja predstavlja ekvivalentnu razinu kreditnog rizika;
ako su ostvarene stope statusa neispunjavanja obveza za kreditnu procjenu pojedinog VIPKR-a značajno i sustavno više od referentnih vrijednosti, EBA, EIOPA i ESMA dodjeljuju kreditnoj procjeni VIPKR-a viši stupanj kreditne kvalitete na skali procjene kreditne kvalitete;
ako su EBA, EIOPA i ESMA povećale ponder rizika povezan s kreditnom procjenom pojedinog VIPKR-a, a ostvarene stope statusa neispunjavanja obveza za kreditnu procjenu tog VIPKR-a više nisu značajno i sustavno više od referentnih vrijednosti, EBA, EIOPA i ESMA mogu odlučiti vratiti kreditnoj procjeni VIPKR-a izvorni stupanj kreditne kvalitete na skali procjene kreditne kvalitete.
EBA, EIOPA i ESMA dostavljaju Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 1. srpnja 2014.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 137.
Upotreba kreditnih procjena agencija za kreditiranje izvoza
Za potrebe članka 114. institucije mogu upotrebljavati kreditne procjene agencija za kreditiranje izvoza koje je odabrala institucija ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
riječ je o općeprihvaćenom rejtingu agencija za kreditiranje izvoza koje sudjeluju u „Dogovoru o smjernicama za službeno podupirane izvozne kredite” OECD-a;
agencija za kreditiranje izvoza objavljuje svoje kreditne procjene te se obvezuje da će upotrebljavati dogovorenu metodologiju OECD-a, a kreditna procjena povezana je s jednom od osam minimalnih premija osiguranja izvoznih poslova (MPOIP) utvrđenih dogovorenom metodologijom OECD-a. Institucija može opozvati svoj odabir agencije za kreditiranje izvoza. Institucija mora obrazložiti taj opoziv ako postoje konkretne naznake da je cilj povlačenja smanjenje zahtjeva koji se odnose na adekvatnost kapitala.
Izloženostima kod kojih se kreditna procjena agencija za kreditiranje izvoza priznaje za potrebe dodjeljivanja pondera rizika dodjeljuje se ponder rizika naveden u skladu s tablicom 9.
Tablica 9.
|
MPOIP |
0 |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
|
Ponder rizika |
0 % |
0 % |
20 % |
50 % |
100 % |
100 % |
100 % |
150 % |
Članak 138.
Opći zahtjevi
Institucija može odabrati jedan VIPKR ili više njih koji će se upotrebljavati za određivanje pondera rizika koji se dodjeljuju imovini i izvanbilančnim stavkama. Institucija može opozvati svoj odabir vanjske institucije za procjenu kreditnog rizika. Institucija mora obrazložiti taj opoziv ako postoje konkretne naznake da je cilj povlačenja smanjenje zahtjeva koji se odnose na adekvatnost kapitala. Kreditne procjene ne smiju se primjenjivati selektivno. Institucija upotrebljava zatražene kreditne procjene. Međutim, institucija može upotrebljavati netražene kreditne procjene VIPKR-a ako je EBA potvrdila da se netražene kreditne procjene VIPKR-a kvalitativno ne razlikuju od zatraženih kreditnih procjena tog VIPKR-a. EBA neće dati svoju potvrdu ili će je opozvati ako je VIPKR iskoristio netraženu kreditnu procjenu kako bi izvršio pritisak na subjekt koji rangira da zatraži kreditnu procjenu ili druge usluge. Pri primjeni kreditne procjene institucije se moraju pridržavati sljedećih zahtjeva:
institucija koja odluči upotrebljavati kreditne procjene koje dodjeljuje VIPKR za određene kategorije stavki mora upotrebljavati te kreditne procjene dosljedno za sve izloženosti iz navedene kategorije;
institucija koja odluči upotrebljavati kreditne procjene koje dodjeljuje VIPKR mora ih upotrebljavati kontinuirano i dosljedno;
institucija smije upotrebljavati samo kreditne procjene vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika koje uzimaju u obzir sve iznose koje institucija potražuje, i glavnicu i pripadajuće kamate;
ako za stavku postoji samo jedna kreditna procjena odabranog VIPKR-a, za određivanje pondera rizika za navedenu stavku upotrebljava se ta kreditna procjena;
ako za stavku postoje dvije kreditne procjene odabranih vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika koje odgovaraju različitim ponderima rizika, navedenoj stavci dodjeljuje se viši ponder rizika;
ako za stavku postoji više od dvije kreditne procjene odabranih vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika, upotrebljavaju se kreditne procjene koje daju dva najniža pondera rizika. Ako se spomenuta dva najniža pondera rizika razlikuju, dodjeljuje se viši ponder rizika. Ako su spomenuta dva najniža pondera rizika jednaka, upotrebljava se taj ponder rizika;
za izloženosti prema institucijama, institucija ne upotrebljava kreditnu procjenu VIPKR-a koja sadržava pretpostavku implicitne državne potpore, osim ako se ta kreditna procjena VIPKR-a odnosi na instituciju čiji je vlasnik, osnivač ili sponzor središnja država ili jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave.
Za potrebe prvog stavka točke (g), u slučaju institucija, osim onih čiji je vlasnik, osnivač ili sponzor središnja država ili jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave, za koje jedino postoje kreditne procjene VIPKR-a koje sadržavaju pretpostavke implicitne državne potpore, izloženosti prema takvim institucijama tretiraju se kao izloženosti prema institucijama kojima nije dodijeljen rejting u skladu s člankom 121.
„Implicitna potpora države” znači da bi središnja država ili jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave djelovale kako bi spriječile nastanak gubitaka za vjerovnike institucije u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili poteškoća institucije.
Članak 139.
Kreditna procjena izdavatelja i izdanja
Ako za određenu stavku ne postoji izravna kreditna procjena, a postoji kreditna procjena za određeni program izdanja ili financijski instrument kojemu ne pripada stavka koja predstavlja izloženost ili ako postoji općenita kreditna procjena za izdavatelja, ta se kreditna procjena upotrebljava u sljedećim slučajevima:
kreditna procjena daje viši ponder rizika nego što bi to bio slučaj da se izloženost tretira kao pozicija bez rejtinga i da dotična izloženost:
nije izloženost u obliku specijaliziranog financiranja;
jest u svakom pogledu istog ranga ili podređena u odnosu na određeni program izdanja ili financijski instrument ili na nadređene neosigurane izloženosti tog izdavatelja, ovisno o tome što je relevantno;
kreditna procjena daje niži ponder rizika nego što bi to bio slučaj da se izloženost tretira kao pozicija bez rejtinga i da dotična izloženost:
nije izloženost u obliku specijaliziranog financiranja;
jest u svakom pogledu istog ranga ili nadređena u odnosu na određeni program izdanja ili financijski instrument ili na nadređene neosigurane izloženosti tog izdavatelja, ovisno o tome što je relevantno.
U svim ostalim slučajevima izloženost se tretira kao pozicija bez rejtinga.
Članak 140.
Dugoročne i kratkoročne kreditne procjene
Kratkoročne kreditne procjene koriste se samo za stavke na koje se odnosi kratkoročna kreditna procjena te se ne upotrebljavaju da bi se iz njih izveo ponder rizika za neku drugu stavku, osim u sljedećim slučajevima:
ako je financijskom instrumentu za koji postoji kratkoročna kreditna procjena dodijeljen ponder rizika 150 %, onda se svim neosiguranim izloženostima istom dužniku kojima nije dodijeljen rejting, bez obzira na to jesu li one kratkoročne ili dugoročne, također dodjeljuje ponder rizika 150 %;
ako je financijskom instrumentu za koji postoji kratkoročna kreditna procjena dodijeljen ponder rizika 50 %, ni jednoj kratkoročnoj izloženosti bez rejtinga ne smije se dodijeliti ponder rizika niži od 100 %.
Članak 141.
Stavke u domaćoj i stranoj valuti
Za potrebe prvog podstavka, ako je izloženost u stranoj valuti jamstvom zaštićena od rizika konverzije i prijenosa, kreditna procjena za dužnikovu stavku u domaćoj valuti može se iskoristit samo za potrebe ponderiranja rizikom dijela te izloženosti koji je pokriven jamstvom. Dio te izloženosti koji nije pokriven jamstvom ponderira se rizikom na temelju kreditne procjene dužnika koja se odnosi na stavku u toj stranoj valuti.
POGLAVLJE 3.
Pristup zasnovan na internim rejting-sustavima (IRB pristup)
Članak 142.
Definicije
Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:
„rejting-sustav” znači sve metode, procesi, kontrole, prikupljanje podataka i IT sustavi koji podupiru procjenu kreditnog rizika, raspoređivanje izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti te kvantificiranje procjena statusa neispunjavanja obveza i gubitaka za određenu vrstu izloženosti;
„kategorija izloženosti” znači svaka kategorija izloženosti iz članka 147. stavka 2. točke (a), točke (aa) podtočke i. ili ii., točke (b), točke (c) podtočke i., ii. ili iii., točke (d) podtočke i., ii., iii. ili iv., točke (e), (ea), (f) ili (g);
„izloženost prema trgovačkim društvima” znači izloženost raspoređena u bilo koju kategoriju izloženosti iz članka 147. stavka 2. točke (c) podtočke i., ii. ili iii.;
„izloženost prema stanovništvu” znači izloženost raspoređena u bilo koju kategoriju izloženosti iz članka 147. stavka 2. točke (d) podtočke i., ii., iii. ili iv.;
„izloženost prema jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave i subjektima javnog sektora” znači svaka izloženost raspoređena u bilo koju kategoriju izloženosti iz članka 147. stavka 2. točke (aa) podtočke i. ili ii.;
„vrsta izloženosti” znači skupina homogenih izloženosti, koja može biti ograničena na jedan subjekt ili na jedan podskup subjekata unutar grupe, pod uvjetom da se istom vrstom izloženosti različito upravlja u drugim subjektima grupe;
„poslovna jedinica” znači zasebna organizacijski ili pravni subjekt, poslovna linija ili zemljopisni položaj;
„veliki regulirani subjekt financijskog sektora” znači subjekt financijskog sektora koji ispunjava sve sljedeće uvjete:
ukupna imovina subjekta ili njegova matičnog društva ako subjekt ima matično društvo, izračunana na pojedinačnoj ili konsolidiranoj osnovi na temelju najnovijeg revidiranog financijskog izvještaja ili konsolidiranog financijskog izvještaja iznosi 70 milijardi EUR ili više;
na subjekt se primjenjuju bonitetni zahtjevi, izravno na pojedinačnoj ili konsolidiranoj osnovi ili neizravno iz bonitetne konsolidacije njegova matičnog društva, u skladu s ovom Uredbom, Uredbom (EU) 2019/2033, Direktivom 2009/138/EZ ili zakonski propisanim bonitetnim zahtjevima treće zemlje koji su barem istovjetni onima propisanima aktima Unije;
„neregulirani subjekt financijskog sektora” znači subjekt financijskog sektora koji ne ispunjava uvjet iz točke 4. podtočke (b);
„veliko trgovačko društvo” znači svako trgovačko društvo čija godišnja konsolidirana prodaja iznosi više od 500 milijuna EUR ili pripada grupi čija ukupna godišnja prodaja na razini konsolidirane grupe iznosi više od 500 milijuna EUR;
„rejting-kategorija dužnika” znači kategorija rizika unutar rejting-skale za dužnike, za koju se izračunavaju procjene vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza (PD), a u koju se dužnici raspoređuju na temelju specifičnog i jasno određenog skupa rejting-kriterija;
„rejting-kategorija proizvoda” znači kategorija rizika unutar rejting-skale za proizvode, za koju se izračunavaju vlastite procjene LGD-a, a u koju se raspoređuju izloženosti na temelju specifičnog i jasno prepoznatljivog skupa rejting-kriterija;
▼M5 —————
„pristup modeliranja prilagodbe PD-a/LGD-a” znači prilagodba LGD-a ili modeliranje prilagodbe PD-a i LGD-a po odnosnoj izloženosti;
„donja granica pondera rizika pružatelja zaštite” znači ponder rizika koji se primjenjuje na usporedivu, izravnu izloženost prema pružatelju zaštite;
za izloženost na koju institucija primjenjuje IRB pristup i vlastite procjene LGD-a na temelju članka 143., „priznata” nematerijalna kreditna zaštita znači nematerijalna kreditna zaštita čiji učinak na izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom ili iznosa očekivanih gubitaka po odnosnoj izloženosti treba uzeti u obzir pri primjeni neke od sljedećih metoda u skladu s člankom 108. stavkom 3.:
pristup modeliranja prilagodbe PD-a/LGD-a;
pristup zamjene parametara rizika u skladu s pristupom IRB kako je definirano u članku 192. točki 5.;
„SA-CCF” znači postotak koji se primjenjuje u skladu s poglavljem 2. u skladu s člankom 111. stavkom 2.;
„IRB-CCF” znači vlastite procjene kreditnog konverzijskog faktora.
Za potrebe prvog podstavka točke 5.a, pri procjeni praga prodaje iznosi moraju biti iskazani onakvima kakvi jesu u revidiranim financijskim izvještajima trgovačkih društava ili, u slučaju trgovačkih društava koja su dio konsolidiranih grupa, njihovih konsolidiranih grupa u skladu s računovodstvenim standardom koji se primjenjuje na krajnje matično društvo konsolidirane grupe. Iznosi se temelje na prosječnim iznosima izračunanima tijekom prethodne tri godine ili na posljednjim iznosima koje institucija ažurira svake tri godine.
Članak 143.
Odobrenje za primjenu IRB pristupa
Opseg primjene rejting-sustava obuhvaća sve izloženosti relevantne vrste izloženosti za koje je razvijen taj rejting-sustav.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. siječnja 2026.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 144.
Procjena zahtjeva za primjenu IRB pristupa od strane nadležnih tijela
Nadležno tijelo u skladu s člankom 143. izdaje instituciji odobrenje za primjenu IRB pristupa, uključujući i upotrebu vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora, samo ako je ocijenilo da su zadovoljeni zahtjevi iz ovog poglavlja, pogotovo oni navedeni u odjeljku 6., da su sustavi upravljanja kreditnim izloženostima i dodjele rejtinga u instituciji zadovoljavajući i dosljedno primijenjeni u poslovanje institucije te, pogotovo, da je institucija nadležnom tijelu dokazala ispunjenje sljedećih standarda:
rejting-sustav institucije omogućuje smislenu procjenu karakteristika dužnika i proizvoda, smislenu diferencijaciju rizika te točnu i dosljednu kvantitativnu procjenu rizika;
interni rejtinzi i procjene vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza i gubitaka koji se koriste u izračunu kapitalnih zahtjeva te s njima povezani sustavi i procesi imaju bitnu ulogu u upravljanju rizicima i procesu odlučivanja, kao i u procesu odobravanja kredita, internog raspoređivanja kapitala i u funkcijama korporativnog upravljanja institucije;
institucija ima jedinicu za kontrolu kreditnog rizika za svoje rejting-sustave koja je na odgovarajući način neovisna i nije izložena nikakvom neprimjerenom utjecaju;
institucija prikuplja i pohranjuje sve relevantne podatke kako bi osigurala učinkovitu potporu svojem procesu mjerenja kreditnog rizika i procesu upravljanja kreditnim rizikom;
institucija dokumentira svoje rejting-sustave i razloge odabira njihovog dizajna te provodi validaciju svojih rejting-sustava;
institucija je provela validaciju svakog rejting-sustava u odgovarajućem razdoblju prije odobrenja za primjenu tog rejting-sustava, u istom je razdoblju ocijenila odgovara li svaki rejting-sustav opsegu svoje primjene i na temelju te ocjene uvela potrebne promjene svakog rejting-sustava;
institucija je u skladu s IRB pristupom izračunala kapitalne zahtjeve na temelju svojih procjena parametara rizika i spremna je za izvješćivanje u skladu s člankom 430.;
institucija je rasporedila i nastavlja raspoređivati sve izloženosti u opsegu primjene rejting-sustava u rejting-kategorije ili skupove izloženosti tog rejting-sustava.
Zahtjevi za primjenu IRB pristupa, uključujući upotrebu vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora, primjenjuju se i kad institucija primjenjuje rejting-sustav ili model koji se koristi u okviru rejting-sustava koji je kupila od vanjskog prodavatelja.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2026.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 145.
Prethodno iskustvo u primjeni IRB pristupa
Članak 146.
Mjere koje se poduzimaju ako institucije prestanu ispunjavati zahtjeve iz ovog poglavlja
Ako institucija prestane ispunjavati zahtjeve iz ovog poglavlja, o tome obavješćuje nadležno tijelo i poduzima jedno od sljedećeg:
nadležnom tijelu iznosi vjerodostojan plan za pravodobno ponovno ispunjavanje zahtjeva i ostvaruje taj plan u roku koji je dogovoren s nadležnim tijelom;
nadležnom tijelu vjerodostojno dokazuje da učinak prestanka ispunjavanja zahtjeva nije značajan.
Članak 147.
Metodologija za raspoređivanje izloženosti u različite kategorije izloženosti
Svaka izloženost raspoređuje se u jednu od sljedećih kategorija izloženosti:
izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama;
izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave i subjektima javnog sektora, koje treba rasporediti u sljedeće kategorije izloženosti:
izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave;
izloženosti prema subjektima javnog sektora;
izloženosti prema institucijama;
izloženosti prema trgovačkim društvima koje se trebaju rasporediti u sljedeće kategorije izloženosti:
izloženosti prema trgovačkim društvima općenito;
izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja;
izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja od trgovačkih društava;
izloženosti prema stanovništvu koje se trebaju rasporediti u sljedeće kategorije izloženosti:
kvalificirane obnovljive izloženosti prema stanovništvu (izloženosti QRRE);
izloženosti prema stanovništvu osigurane stambenim nekretninama;
izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja od stanovništva;
ostale izloženosti prema stanovništvu;
izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja;
izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-ovima;
stavke koje predstavljaju sekuritizacijske pozicije;
ostala imovina.
Sljedeće izloženosti raspoređuju se u kategoriju iz točke (b) stavka 2.:
▼M17 —————
izloženosti prema multilateralnim razvojnim bankama kojima se ne dodjeljuje ponder rizika 0 % u skladu s člankom 117.; i
izloženosti prema financijskim institucijama koje se tretiraju kao izloženosti prema institucijama u skladu s člankom 119. stavkom 5.
Da bi bile prihvatljive za kategoriju izloženosti prema stanovništvu iz točke (d) stavka 2., izloženosti moraju zadovoljavati sljedeće kriterije:
biti jedno od sljedećeg:
izloženosti prema jednoj fizičkoj osobi ili više njih;
izloženosti prema MSP-u, pod uvjetom da ukupni iznos koji dužnik ili grupa povezanih osoba duguje instituciji, njezinim matičnim društvima i njezinim društvima kćerima, uključujući sve izloženosti u statusu neispunjavanja obveza, a isključujući izloženosti osigurane stambenom nekretninom do vrijednosti nekretnine, ne premašuju milijun EUR, prema saznanju institucije koja poduzima razumne mjere da bi provjerila iznos te izloženosti;
izloženosti osigurane nekretninom, uključujući prvo i naknadna založna prava, dugoročne kredite, obnavljajuće kreditne linije hipotekarnih stambenih kredita, i izloženosti iz članka 108. stavaka 4. i 5., neovisno o veličini izloženosti, pod uvjetom da je izloženost jedno od sljedećeg:
izloženost prema fizičkoj osobi,
izloženost prema udruženjima ili zadrugama fizičkih osoba koje su uređene nacionalnim pravom i jedina im je svrha članovima omogućiti korištenje primarnog mjesta stanovanja u nekretnini kojom su krediti osigurani;
institucija ih u svom upravljanju rizikom tijekom vremena tretira dosljedno i na sličan način;
njima se ne upravlja pojedinačno samo kao izloženostima u kategorijama izloženosti iz stavka 2. točke (c) podtočaka i., ii. ili iii.;
sve su dio većeg broja izloženosti kojima se upravlja na sličan način.
Osim izloženosti navedenih u prvom podstavku, u kategoriju izloženosti prema stanovništvu uključuje se i sadašnja vrijednost minimalnih plaćanja najma.
Izloženosti koje ispunjavaju uvjete iz prvog podstavka točke (a) podtočke iii. i točaka (b), (c) i (d) ovog stavka raspoređuju se u kategoriju izloženosti iz stavka 2. točke (d) podtočke ii.
Odstupajući od ovog stavka trećeg podstavka, nadležna tijela mogu iz kategorije izloženosti iz stavka 2. točke (d) podtočke ii. isključiti kredite fizičkim osobama koje imaju hipoteku na više od četiri nekretnine ili stambene jedinice, uključujući kredite fizičkim osobama iz članka 108. stavka 4., i te kredite rasporediti u jednu od kategorija izloženosti iz stavka 2. točke (c) podtočaka i., ii. ili iii.
Izloženosti prema stanovništvu koje pripadaju vrsti izloženosti koje ispunjavaju sve sljedeće uvjete raspoređuju se u kategoriju izloženosti iz stavka 2. točke (d) podtočke i.:
izloženosti te vrste izloženosti su prema jednoj fizičkoj osobi ili više njih;
izloženosti te vrste obnovljive su, neosigurane te ih u njihovom neiskorištenom iznosu institucija može odmah i bezuvjetno otkazati;
izloženost te vrste prema jednoj fizičkoj osobi iznosi najviše 100 000 EUR;
ta vrsta izloženosti ima nisku volatilnost stopa gubitka u odnosu na svoje prosječne stope gubitka, osobito unutar raspona niskih vrijednosti PD-a;
tretman izloženosti dodijeljene toj vrsti izloženosti kao kvalificiranoj obnovljivoj izloženosti prema stanovništvu u skladu je s rizičnim karakteristikama te vrste izloženosti.
Odstupajući od prvog podstavka točke (b), zahtjev da izloženost bude neosigurana ne primjenjuje se na izloženosti po kreditnim linijama koje su osigurane tako što su vezane uz račun na koji se prima plaća. U tom slučaju iznosi koji se naplaćuju s računa na koji se prima plaća ne uzimaju se u obzir u procjenama LGD-a.
Institucije u kategoriji izloženosti iz stavka 2. točke (d) podtočke i. razlikuju izloženosti prema transaktorima („QRRE transaktori”) i izloženosti koje to nisu („obnavljajuće QRRE izloženosti”). Osobito se izloženosti QRRE koje su uredno otplaćivane kraće od 12 mjeseci smatraju obnavljajućim QRRE izloženostima.
U kategoriji izloženosti prema trgovačkim društvima iz točke (c) stavka 2. institucije zasebno određuju kao izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja one izloženosti koje imaju sljedeće karakteristike:
radi se o izloženosti prema subjektu koji je osnovan posebno radi financiranja ili upravljanja materijalnom imovinom ili o ekonomski usporedivoj izloženosti;
ugovorne odredbe daju vjerovniku značajan stupanj kontrole nad imovinom i prihodima koji se na osnovi te imovine ostvaruju;
primarni izvor otplate obveza jest prihod koji se ostvaruje na osnovi imovine koja je predmet financiranja, a ne neovisni novčani tokovi koje taj subjekt ostvaruje u poslovanju.
Te se izloženosti raspoređuju u kategoriju izloženosti iz stavka 2. točke (c) podtočke ii. i kategoriziraju kako slijedi: „financiranje projekta” (PF) (engl. project finance), „financiranje objekta” (OF) (engl. object finance), „financiranje robe” (CF) (engl. commodity finance) i „osigurano nekretninama koje donose prihod” (IPRE) (engl. income producing real estate).
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuje sljedeće:
kategorizacija u PF, OF i CG, dosljedno u definicijama u poglavlju 2.;
određivanje kategorije IPRE, posebno navodeći koje se izloženosti ADC i izloženosti osigurane nekretninama mogu kategorizirati kao IPRE ili koje se tako kategoriziraju.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2026.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2027.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 148.
Uvjeti za primjenu IRB pristupa u različitim kategorijama izloženosti i poslovnih jedinica
Uz prethodno odobrenje nadležnih tijela, IRB pristup može se postupno uvesti za različite vrste izloženosti u određenoj kategoriji izloženosti i u istoj poslovnoj jedinici, i u različitim poslovnim jedinicama iste grupe, ili za vlastite procjene LGD-a ili za primjenu IRB-CCF-a.
▼M17 —————
Članak 149.
Uvjeti za povratak na primjenu manje sofisticiranih pristupa
Institucija koja primjenjuje IRB pristup za određenu kategoriju izloženosti ili vrstu izloženosti ne smije prestati koristiti taj pristup i početi primjenjivati standardizirani pristup za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom ako nisu ispunjeni sljedeći uvjeti:
institucija je nadležnom tijelu na zadovoljavajući način dokazala da se standardizirani pristup ne primjenjuje radi regulatorne arbitraže, među ostalim neopravdanim smanjenjem kapitalnih zahtjeva institucije, da je nužna zbog naravi i složenosti njezinih ukupnih izloženosti te vrste i da neće imati značajan nepovoljan utjecaj na solventnost institucije ili njezinu sposobnost za učinkovito upravljanje rizikom;
institucija je dobila prethodno odobrenje nadležnog tijela.
Institucije koje su u skladu s člankom 151. stavkom 9. dobile odobrenje za primjenu vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora ne smiju se vratiti na primjenu vrijednosti LGD-a i konverzijskih faktora iz članka 151. stavka 8. ako nisu ispunjeni sljedeći uvjeti:
institucija je nadležnom tijelu na zadovoljavajući način dokazala da primjena LGD-a i konverzijskih faktora iz članka 151. stavka 8. za određenu kategoriju izloženosti ili vrstu izloženosti nije predložena radi umanjenja kapitalnih zahtjeva, da je primjena LGD-a i konverzijskih faktora iz članka 151. stavka 8. nužna zbog naravi i složenosti njezinih ukupnih izloženosti te vrste i da ona neće imati značajan nepovoljan utjecaj na solventnost institucije ili njezinu sposobnost za učinkovito upravljanje rizikom;
institucija je dobila prethodno odobrenje nadležnog tijela.
Članak 150.
Uvjeti za trajno izuzeće od primjene IRB pristupa
Institucije primjenjuju standardizirani pristup na sve sljedeće izloženosti:
izloženosti raspoređene u kategoriju izloženosti iz članka 147. stavka 2. točke (e);
izloženosti raspoređene u kategorije izloženosti ili koje pripadaju vrstama izloženosti unutar kategorije izloženosti za koje institucija nije dobila prethodno odobrenje nadležnih tijela za primjenu IRB pristupa za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka.
Institucija kojoj je dopuštena primjena IRB pristupa za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka za određenu kategoriju izloženosti može uz prethodno odobrenje nadležnog tijela primjenjivati standardizirani pristup za neke vrste izloženosti u toj kategoriji izloženosti, uključujući izloženosti iz stranih podružnica i različitih skupina proizvoda, ako te izloženosti nisu značajne ni po veličini ni po procijenjenom profilu rizičnosti.
Uz izloženosti iz stavka 1. drugog podstavka, institucija može, uz prethodno odobrenje nadležnog tijela, primijeniti standardizirani pristup za sljedeće izloženosti ako se IRB pristup primjenjuje na druge vrste izloženosti unutar iste kategorije izloženosti:
izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama država članica, njihovim jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave i subjektima javnog sektora, pod sljedećim uvjetima:
ne postoji razlika u riziku između izloženosti prema toj središnjoj državi i središnjoj banci i ostalih izloženosti zbog posebnih javnih uređenja; i
izloženostima prema središnjim državama i središnjim bankama dodjeljuje se ponder rizika od 0 % na temelju članka 114. stavka 2. ili 4.;
izloženosti institucije prema drugoj ugovornoj strani koja je njezino matično društvo, njezino društvo kći ili društvo kći njezina matičnog društva, pod uvjetom da je druga ugovorna strana institucija ili financijski holding, mješoviti financijski holding, financijska institucija, društvo za upravljanje imovinom ili društvo za pomoćne usluge na koje se primjenjuju odgovarajući bonitetni zahtjevi ili društvo povezano odnosom u smislu članka 22. stavka 7. Direktive 2013/34/EU;
izloženosti između institucija koje ispunjavanju zahtjeve iz članka 113. stavka 7.
Institucija kojoj je primjena IRB pristupa za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom dopuštena samo za neke vrste izloženosti u istoj kategoriji izloženosti, na preostale vrste izloženosti u toj kategoriji izloženosti primjenjuje standardizirani pristup.
Osim izloženosti iz stavka 1. drugog podstavka ovog članka i iz ovog stavka, institucija može primijeniti standardizirani pristup za izloženosti prema crkvama i vjerskim zajednicama koje ispunjavaju zahtjeve iz članka 115. stavka 3.
▼M17 —————
▼M17 —————
Članak 151.
Tretman po kategoriji izloženosti
▼M17 —————
Institucije za sljedeće izloženosti primjenjuju vrijednosti LGD-a utvrđene u članku 161. stavku 1. i SA-CCF-ove u skladu s člankom 166. stavcima 8., 8.a i 8.b:
izloženosti raspoređene u kategoriju izloženosti iz članka 147. stavka 2. točke (b);
izloženosti prema subjektima financijskog sektora osim onih iz ovog podstavka točke (a);
izloženosti prema velikim trgovačkim društvima koje nisu raspoređene u kategorije izloženosti iz članka 147. stavka 2. točke (c) podtočke ii.
Za izloženosti iz kategorije izloženosti iz članka 147. stavka 2. točke (a), točke (aa) podtočaka i. ili ii. ili točke (c) podtočaka i., ii. ili iii., osim za izloženosti iz ovog stavka prvog podstavka, institucije primjenjuju vrijednosti LGD-a iz članka 161. stavka 1. i SA-CCF-ova u skladu s člankom 166. stavcima 8., 8.a i 8.b, osim ako im je za te izloženosti dopuštena primjena vlastitih procjena LGD-a i IRB-CCF-a u skladu sa stavkom 9. ovog članka.
Članak 152.
Tretman izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-ovima
Odstupajući od prvog podstavka, institucija može iz izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju isključiti izloženosti po izvedenicama koje ne bi podlijegale tom zahtjevu da izravno nastanu za instituciju.
Institucije koje primjenjuju pristup odnosnih izloženosti u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka i koje ne primjenjuju metode iz ovog poglavlja ili poglavlja 5., kako je primjenjivo, za sve odnosne izloženosti CIU-a ili njihove dijelove izračunavaju iznos izloženosti ponderiranih rizikom i iznos očekivanih gubitaka za sve odnosne izloženosti ili njihove dijelove u skladu sa sljedećim načelima:
za odnosne izloženosti koje bi bile raspoređene u kategoriju izloženosti iz članka 147. stavka 2. točke (e), institucije primjenjuju standardizirani pristup iz poglavlja 2.;
za izloženosti raspoređene u kategoriju stavki koje čine sekuritizacijske pozicije iz članka 147. stavka 2. točke (f) institucije primjenjuju tretman iz članka 254. kao da te institucije izravno drže te izloženosti;
za sve ostale odnosne izloženosti institucije primjenjuju standardizirani pristup iz poglavlja 2.
Institucije koje nemaju odgovarajuće podatke ili informacije za izračun iznosa ponderiranog rizikom CIU-a u skladu s pristupima iz stavaka 2., 3., 4. i 5. mogu se osloniti na izračune treće strane pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
treća je strana jedan od sljedećih:
depozitar CIU-a, koji je institucija ili financijska institucija, ako CIU ulaže isključivo u vrijednosne papire i deponira sve vrijednosne papire kod tog depozitara;
za CIU-ove koji nisu obuhvaćeni potočkom i. ove točke, društvo za upravljanje CIU-om, ako to društvo za upravljanje CIU-om ispunjava kriterije iz članka 132. stavka 3. točke (a);
za izloženosti koje nisu navedene u ovom članku stavku 4. točkama (a), (b) i (c), treća strana provodi izračun u skladu s pristupom odnosnih izloženosti iz članka 132.a stavka 1.;
za izloženosti koje su navedene u stavku 4. točkama (a), (b) i (c), treća strana provodi izračun u skladu s pristupima iz tog stavka;
vanjski revizor potvrdio je točnost izračuna treće strane.
Institucije koje se oslanjaju na izračune trećih strana množe iznose izloženosti ponderirane rizikom izloženosti CIU-a koji proizlaze iz tih izračuna s faktorom 1,2.
Odstupajući od drugog podstavka, ako institucija ima neograničen pristup detaljnim izračunima koje je provela treća strana, ne primjenjuje se faktor 1,2. Institucija na zahtjev te izračune dostavlja svome nadležnom tijelu.
Članak 153.
Iznosi izloženosti ponderirani rizikom za izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama, izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave i subjektima javnog sektora, izloženosti prema institucijama i izloženosti prema trgovačkim društvima
►M17 Uz primjenu posebnih tretmana opisanih u stavcima 2. i 4., iznosi izloženosti ponderirani rizikom za izloženosti središnjim državama i središnjim bankama, izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave i prema subjektima javnog sektora, izloženosti prema institucijama i izloženosti prema trgovačkim društvima izračunavaju se primjenom sljedećih formula: ◄
pri čemu je ponder rizika (RW) određen na sljedeći način:
za PD = 0, RW je 0.
za PD = 1, tj. za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza:
;
pri čemu je najbolja procjena očekivanoga gubitka (dalje u tekstu: „ELBE”) najbolja procjena očekivanoga gubitka za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza od strane institucije u skladu s člankom 181. stavkom 1. točkom (h);
ako je 0 < PD < 1, tada:
pri čemu je:
|
N |
= funkcija kumulativne distribucije standardne normalne slučajne varijable, tj. N(x) jednako je vjerojatnost da normalna slučajna varijabla s očekivanom vrijednošću nula i varijancom jedan bude manja ili jednaka x; |
|
G |
= inverzna funkcija kumulativne distribucije standardne normalne slučajne varijable, tj. ako je x = G(z), x je vrijednost tako da vrijedi N(x) = z; |
|
R |
= koeficijent korelacije, koji se izračunava kao:
|
|
b |
= faktor prilagodbe za efektivno dospijeće, koji se definira kao: b = 0,11852 – 0,05478 · lnPD2 ; |
|
M |
= dospijeće, izražava se u godinama i utvrđuje u skladu s člankom 162. |
▼M17 —————
Za izloženosti prema trgovačkim društvima kod kojih su ukupni godišnji poslovni prihodi na konsolidiranoj razini za grupu kojoj to trgovačko društvo pripada manji od 50 milijuna eura, institucije mogu za izračun pondera rizika za izloženosti prema trgovačkim društvima iz stavka 1. točke iii. primijeniti sljedeću formulu korelacije. U spomenutoj formuli S je izražen kao ukupni godišnji poslovni prihod u milijunima eura, a može poprimiti vrijednosti iz sljedećeg intervala: 5 milijuna eura ≤ S ≤ 50 milijuna eura. Iskazani poslovnih prihodi koji su manji od 5 milijuna eura tretiraju se kao da iznose 5 milijuna eura. Za otkupljena potraživanja ukupni godišnji poslovni prihodi jesu prosjek ponderiran individualnim izloženostima u skupu izloženosti.
Institucije zamjenjuju ukupne godišnje poslovne prihode ukupnom imovinom grupe na konsolidiranoj razini kada je ukupna imovina bolji pokazatelj veličine društva od ukupnih godišnjih poslovnih prihoda.
Kod izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja za koje institucija ne može procijeniti PD ili procjene PD-a institucije ne zadovoljavaju zahtjeve iz odjeljka 6., institucija dodjeljuje pondere rizika u skladu s tablicom 1.:
Tablica 1.
|
Preostali rok do dospijeća |
Kategorija 1 |
Kategorija 2 |
Kategorija 3 |
Kategorija 4 |
Kategorija 5 |
|
Kraći od 2,5 godine |
50 % |
70 % |
115 % |
250 % |
0 % |
|
Jednak ili duži od 2,5 godine |
70 % |
90 % |
115 % |
250 % |
0 % |
Pri dodjeli pondera rizika izloženostima u obliku specijaliziranog financiranja, institucija uzima u obzir sljedeće kriterije: financijsku isplativost, političko i zakonodavno okružje, karakteristike transakcija i/ili imovine, financijsku snagu sponzora i izvođača, uključujući bilo koji oblik novčanih tokova koji proizlaze iz javno-privatnog partnerstva, kao i sigurnosni paket (engl. security package).
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2026.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 154.
Iznosi izloženosti ponderirani rizikom za izloženosti prema stanovništvu
Iznosi izloženosti ponderirani rizikom za izloženosti prema stanovništvu izračunavaju se prema sljedećim formulama:
pri čemu je ponder rizika (RW) određen na sljedeći način:
za PD = 1, tj. za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza; RW je
;
pri čemu je ELBE najbolja procjena očekivanoga gubitka za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza od strane institucije u skladu s člankom 181. stavkom 1. točkom (h);
ako je PD < 1, tada:
pri čemu:
|
N |
= funkcija kumulativne distribucije standardne normalne slučajne varijable, tj. N(x) jednako je vjerojatnost da normalna slučajna varijabla s očekivanom vrijednošću nula i varijancom jedan bude manja ili jednaka x; |
|
G |
= inverzna funkcija kumulativne distribucije standardne normalne slučajne varijable, tj. ako je x = G(z), x je vrijednost tako da vrijedi N(x) = z; |
|
R |
= koeficijent korelacije, koji se izračunava kao:
|
▼M17 —————
Ponder rizika izračunan za izloženost djelomično osiguranu stambenom nekretninom na temelju stavka 1. podtočke ii., uzimajući u obzir koeficijent korelacije R kako je naveden u prvom podstavku ovog stavka, primjenjuje se i na osigurani i na neosigurani dio te izloženosti.
Nadležna tijela prate relativnu volatilnost stopa gubitka po izloženostima QRRE koje pripadaju istoj vrsti izloženosti, kao i na razini ukupne kategorije izloženosti QRRE te razmjenjuju informacije o tipičnim karakteristikama stopa gubitka kvalificiranih obnovljivih izloženosti s državama članicama i s EBA-om.
Da bi se otkupljena potraživanja mogla svrstati u kategoriju izloženosti prema stanovništvu, moraju ispunjavati zahtjeve iz članka 184. te sljedeće uvjete:
institucija je kupila potraživanja od nepovezane treće osobe te njezina izloženost prema dužniku po tom potraživanju ne uključuje nikakvu izloženost koju je izravno ili neizravno kreirala sama institucija;
otkupljena potraživanja nastala su pod tržišnim uvjetima između prodavatelja i dužnika; smatra se da potraživanja nisu nastala pod tržišnim uvjetima posebno ako se radi o međusobnim potraživanjima dužnika i prodavatelja koja mogu biti predmet prijeboja;
institucija koja otkupljuje potraživanja ima pravo na sve prihode koji proizlaze iz otkupljenih potraživanja ili razmjerni udio u tim prihodima;
portfelj otkupljenih potraživanja dovoljno je diversificiran.
▼M17 —————
Članak 156.
Iznos izloženosti ponderiran rizikom za ostalu imovinu
Iznosi izloženosti ponderirani rizikom za ostalu imovinu izračunavaju se u skladu sa sljedećom formulom:
,
osim:
gotovine i ekvivalenata gotovine te zlatnih poluga koje su u vlastitom trezoru ili na posebnoj lokaciji u količini koja je pokrivena obvezama na istoj osnovi, a u tom se slučaju dodjeljuje ponder rizika 0 %;
ako je izloženost ostatak vrijednosti imovine dane u najam, a u tom se slučaju izračunava na sljedeći način:
pri čemu je t veći od 1 i najbliži broju cijelih godina preostalog najma.
Članak 157.
Iznosi izloženosti ponderirani razrjeđivačkim rizikom za otkupljena potraživanja
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se dodatno utvrđuju:
metodologija izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za razrjeđivački rizik otkupljenih potraživanja, uključujući priznavanje smanjenja kreditnog rizika u skladu s člankom 160. stavkom 4. i uvjeti za primjenu vlastitih procjena i parametara zamjenskog pristupa;
procjena kriterija beznačajnosti za vrstu izloženosti iz stavka 5.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2027.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz ovog stavka prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 158.
Tretman po vrstama izloženosti
Očekivani gubitak (EL) i iznosi očekivanoga gubitka za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama, jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave i subjektima javnog sektora odnosno izloženosti prema stanovništvu izračunavaju se primjenom sljedećih formula:
Očekivani gubitak (EL) = PD * LGD
Iznos očekivanoga gubitka = EL [pomnožen] vrijednošću izloženosti
Za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza (PD = 100 %) kada institucije upotrebljavaju vlastite procjene LGD-a, EL jest ELBE, pri čemu ELBE označuje najbolju procjenu očekivanoga gubitka za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza u skladu s člankom 181. stavkom 1. točkom (h).
Za izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja, u slučajevima kada institucije za dodjelu pondera rizika primjenjuju metode iz članka 153. stavka 5., iznos očekivanoga gubitka izračunava se primjenom postotaka u skladu s tablicom 2.
Tablica 2.
|
Preostali rok do dospijeća |
Kategorija 1 |
Kategorija 2 |
Kategorija 3 |
Kategorija 4 |
Kategorija 5 |
|
Kraći od 2,5 godine |
0 % |
0,4 % |
2,8 % |
8 % |
50 % |
|
Jednak ili duži od 2,5 godine |
0,4 % |
0,8 % |
2,8 % |
8 % |
50 % |
▼M17 —————
Iznos očekivanoga gubitka za razrjeđivački rizik otkupljenih potraživanja izračunava se primjenom sljedeće formule:
Članak 159.
Tretman iznosa očekivanog gubitka, IRB manjka i IRB viška
Institucije oduzimaju iznose očekivanih gubitaka za izloženosti iz članka 158. stavaka 5., 6. i 10. od zbroja svega sljedećeg:
općih i specifičnih ispravaka vrijednosti koji se odnose na te izloženosti, izračunanih u skladu s člankom 110.;
dodatnih vrijednosnih usklađenja zbog neispunjenja obveza druge ugovorne strane utvrđenih u skladu s člankom 34. i povezanih s izloženostima za koje se iznosi očekivanih gubitaka izračunavaju u skladu s člankom 158. stavcima 5., 6. i 10.;
ostala smanjenja regulatornog kapitala koja se odnose na te izloženosti, osim odbitaka izvršenih u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m).
Ako je rezultat izračuna u skladu s prvim podstavkom pozitivan iznos, dobiveni iznos naziva se „IRB višak”. Ako je rezultat izračuna u skladu s prvim podstavkom negativan iznos, dobiveni iznos naziva se „IRB manjak”.
Članak 159.a
Neprimjena donjih pragova na PD, LGD i CCF
Za potrebe poglavlja 3., a osobito s obzirom na članak 160. stavak 1., članak 161. stavak 4., članak 164. stavak 4. i članak 166. stavak 8.c, ako je izloženost pokrivena priznatim jamstvom središnje države ili središnje banke ili ESB-a, donji pragovi na PD, LGD i CCF ne primjenjuju se na dio izloženosti pokriven tim jamstvom. Međutim, na dio izloženosti koji nije pokriven tim jamstvom primjenjuju se dotični donji pragovi na PD, LGD i CCF.
Izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama, jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave te subjektima javnog sektora
Članak 160.
Vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza (PD)
Za otkupljena potraživanja od trgovačkih društava za koje institucija ne može procjenjivati PD ili za koja njezine procjene PD-a ne ispunjavaju uvjete iz odjeljka 6., PD se utvrđuje u skladu sa sljedećim metodama:
za nadređene izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja od trgovačkih društava PD je jednak procjeni EL-a od strane institucije podijeljenoj s LGD-om tih potraživanja;
za podređene izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja od trgovačkih društava PD je jednak procjeni EL-a od strane institucije;
institucija koja je dobila odobrenje nadležnog tijela za primjenu vlastitih procjena LGD-a za izloženosti prema trgovačkim društvima u skladu s člankom 143. i koja može rastaviti procijenjeni EL za otkupljena potraživanja od trgovačkih društava na PD i LGD na način koji nadležno tijelo smatra pouzdanim, može primjenjivati procjenu PD-a koja proizlazi iz tog rastavljanja.
▼M17 —————
Članak 161.
Gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza (LGD)
Institucije su dužne koristiti se sljedećim vrijednostima LGD-a:
nadređene izloženosti bez priznate materijalne kreditne zaštite prema središnjim državama, središnjim bankama, subjektima financijskog sektora i jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave te subjektima javnog sektora: 45 %;
za nadređene izloženosti bez priznate materijalne kreditne zaštite prema trgovačkim društvima koja nisu subjekti financijskog sektora: 40 %;
za podređene izloženosti bez priznatog kolaterala: 75 %;
▼M17 —————
pokrivenim obveznicama na koje se može primijeniti tretman iz članka 129. stavka 4. ili 5. može se dodijeliti LGD u iznosu od 11,25 %;
za nadređene izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja od trgovačkih društava za koje institucija ne može procijeniti PD ili za koje njezine procjene PD-a ne ispunjavaju zahtjeve iz odjeljka 6.: 40 %;
za podređene izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja od trgovačkih društava za koje institucija ne može procjenjivati PD ili za koje njezine procjene PD-a ne ispunjavaju uvjete iz odjeljka 6.: 100 %;
za razrjeđivački rizik za otkupljena potraživanja od trgovačkih društava: 100 %.
Za izloženosti koje su raspoređene u kategorije izloženosti iz članka 147. stavka 2. točke (c) podtočaka i., ii. ili iii. samo za potrebe izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka od tih izloženosti, a osobito za potrebe članka 153. stavka 1. točke iii., članka 157. i članka 158. stavaka 1., 5. i 10., ako su primijenjene vlastite procjene LGD-a, vrijednosti LGD-a koje su za svaku izloženost upotrijebljene kao ulazna veličina za formule iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i očekivanih gubitaka nisu niže od sljedećih vrijednosti donjeg praga na LGD, izračunane u skladu sa stavkom 6. ovog članka:
Tablica 1.
|
donji pragovi na LGD (LGDfloor) za izloženosti koje pripadaju kategorijama izloženosti iz članka 147. stavka 2. točke (c) podtočaka i., ii. ili iii. |
||
|
izloženosti bez priznatog FCP-a (LGD U-floor ) |
izloženosti potpuno osigurane priznatim FCP-om (LGDS-floor) |
|
|
25 % |
financijski kolateral |
0 % |
|
potraživanja |
10 % |
|
|
Stambena nekretnina ili poslovna nekretnina |
10 % |
|
|
ostali kolaterali u obliku materijalne imovine |
15 % |
|
Za potrebe stavka 4. ovog članka i za potrebe primjene relevantnih povezanih korektivnih faktora, Hc i Hfx, u skladu s člankom 230., materijalna kreditna zaštita priznata je na temelju ovog poglavlja. U tom se slučaju vrsta materijalne kreditne zaštite „drugi kolaterali u obliku materijalne imovine” iz članka 230. Tablice 1. smatra „drugim kolateralom u obliku materijalne imovine i drugim priznatim kolateralom”.
Primjenjivi donji prag na LGD (LGDfloor) za izloženost koja je djelomično osigurana FCP-om izračunava se kao prosječni ponderirani LGDU-floor za dio izloženosti bez FCP-a i kao LGDS-floor za potpuno osigurani dio, kako slijedi:
pri čemu:
LGDU-floor i LGDS-floor relevantne su ograničene vrijednosti iz tablice 1.;
E, ES, EU i HE određuju se u skladu s člankom 230.
Članak 162.
Efektivno dospijeće
►M17 Za izloženosti na koje institucija primjenjuje vlastite procjene LGD-a, efektivno dospijeće (M) izračunava se primjenom razdoblja izraženih u godinama, kako je utvrđeno u ovom stavku i podložno stavcima 3., 4. i 5. ovog članka. M ne može biti veći od 5 godina osim u slučajevima iz članka 384. stavka 2., kada se upotrebljava M koji je tamo određen: Vrijednost M izračunava se kako slijedi u svim sljedećim slučajevima: ◄
za instrument za koji je definirana otplatna tablica novčanih tokova M se izračunava prema sljedećoj formuli:
pri čemu CFt označuje ugovorno određene novčane tokove (glavnica, kamate i naknade) koje je dužnik obvezan platiti u razdoblju t;
za izvedenice iz standardiziranog sporazuma o netiranju M se izračunava kao ponderirani prosjek preostalog roka do dospijeća izloženosti, ali ne može biti manji od jedne godine, a kao ponder se primjenjuje zamišljeni iznos svake izloženosti;
za izloženosti proizašle iz transakcija s potpuno ili gotovo potpuno osiguranim izvedenim financijskim instrumentima iz Priloga II. i potpuno ili gotovo potpuno osiguranih maržnih kredita koji su predmet standardiziranog sporazuma o netiranju, M se izračunava kao ponderirani prosjek preostalog roka do dospijeća transakcija, ali ne može biti manji od 10 dana;
za repo transakcije i transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane koje su predmet standardiziranog sporazuma o netiranju, M se izračunava kao ponderirani prosjek preostalog roka do dospijeća transakcija, ali ne može biti manji od 5 dana. Kao ponder primjenjuje se zamišljeni iznos svake izloženosti;
za transakcije osigurane kolateralom koje su predmet standardiziranog sporazuma o netiranju, M se izračunava kao ponderirani prosjek preostalog roka do dospijeća transakcija pri čemu je M najmanje 20 dana; kao ponder primjenjuje se zamišljeni iznos svake transakcije;
za standardizirani sporazum o netiranju kojim je obuhvaćeno više vrsta transakcija koje odgovaraju točki (c), (d) ili (da) ovog stavka, M se izračunava kao ponderirani prosjek preostalog roka do dospijeća transakcija pri čemu je M barem najdulje razdoblje držanja, izraženo u godinama, koje se primjenjuje u tim transakcijama kako je predviđeno u članku 224. stavku 2., 10 ili 20 dana, ovisno o slučaju; kao ponder primjenjuje se zamišljeni iznos svake transakcije;
institucija koja je dobila odobrenje nadležnog tijela u skladu s člankom 143. za primjenu vlastite procjene PD-a za otkupljena potraživanja od trgovačkih društava, za iskorištene iznose iz okvirnog ugovora o otkupu potraživanja M je jednak ponderiranom prosjeku dospijeća izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja, ali ne može biti manji od 90 dana. Tako izračunata vrijednost M primjenjuje se i za neiskorištene iznose iz okvirnog ugovora o otkupu potraživanja ako taj ugovor sadrži odredbe, pokretače prijevremene isplate ili druge karakteristike koje instituciju koja otkupljuje potraživanja štite od značajnog pogoršanja kvalitete budućih potraživanja za koja postoji obveza otkupa za trajanja ugovora. Ako ne postoji takva učinkovita zaštita, M se za neiskorištene iznose izračunava kao zbroj najdužega mogućeg dospijeća potencijalno otkupljenog potraživanja prema okvirnom ugovoru o otkupu potraživanja i preostalog roka do dospijeća okvirnog ugovora o otkupu potraživanja, ali ne može biti manji od 90 dana;
za sve druge instrumente koji nisu navedeni u ovom stavku ili kada institucija ne može izračunati M na način propisan u točki (a), M se postavlja na najduže preostalo vrijeme, u godinama, koje je dužniku određeno za ispunjenje njegovih ugovornih obveza, uključujući glavnicu, kamate i naknade, ali ne na manje od godinu dana;
za institucije koje za izračun vrijednosti izloženosti primjenjuju metodu internog modela iz poglavlja 6. odjeljka 6., M se za izloženosti za koje institucije primjenjuju tu metodu i za koje je najduže dospijeće ugovora koji pripada skupu za netiranje duže od jedne godine izračunava prema sljedećoj formuli:
u kojoj je:
= indikatorska varijabla (engl. dummy variable) čija je vrijednost u budućem razdoblju tk jednaka 0 ako je tk > 1 godine, odnosno jednaka 1 ako je tk ≤ 1
= očekivani iznos izloženosti u budućem razdoblju tk;
= efektivna očekivana izloženost u budućem razdoblju tk;
= nerizični diskontni faktor za buduće razdoblje tk;
;
institucija koja primjenjuje interni model za izračunavanje tržišne prilagodbe kreditnom vrednovanju rizika druge ugovorne strane (CVA) može, uz odobrenje nadležnih tijela, kao M upotrijebiti efektivno trajanje prema procjeni internog modela.
U skladu sa stavkom 2. za skupove za netiranje u kojima svi ugovori imaju izvorni rok dospijeća kraći od jedne godine, primjenjuje se formula iz točke (a);
za institucije koje primjenjuju pristupe iz članka 382.a stavka 1. točke (a) ili (b), pri izračunu zahtjevâ za regulatorni kapital za CVA rizik transakcija s određenom drugom ugovornom stranom, M nije veće od 1 u formuli iz članka 153. stavka 1. točke iii. za potrebe izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za rizik druge ugovorne strane za iste transakcije, kako je navedeno u članku 92. stavku 4. točki (a) ili (g), kako je primjenjivo;
za obnovljive izloženosti M se utvrđuje primjenom najkasnijeg ugovorenog datuma raskida ugovora; Institucije ne primjenjuju datum otplate tekućeg povlačenja sredstava ako taj datum nije najkasniji ugovoreni datum raskida ugovora.
►M17 Ako je ugovorom uređeno svakodnevno utvrđivanje marže i svakodnevna revalorizacija te ako je ugovorom dopuštena trenutačna likvidacija ili namira iz kolaterala u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili izostanka nadoplate marže, M se izračunava kao ponderirani prosjek preostalog roka do dospijeća transakcija i iznosi najmanje jedan dan: ◄
za potpuno ili gotovo potpuno osigurane izvedene financijske instrumente iz Priloga II.;
za potpuno ili gotovo potpuno osigurane maržne kredite;
za repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane.
Osim toga, za kvalificirane kratkoročne izloženosti koje nisu dio kontinuiranog financiranja dužnika od strane institucije, M iznosi najmanje jedan dan. Kvalificirane kratkoročne izloženosti uključuju sljedeće:
izloženosti prema institucijama ili investicijskim društvima koje proizlaze iz namire deviznih obveza;
kratkoročne transakcije financiranja trgovine koje se automatski likvidiraju i otkupljena potraživanja od trgovačkih društava, pod uvjetom da njihove izloženosti imaju preostali rok dospijeća do jedne godine;
izloženosti koje proizlaze iz namire kupnje ili prodaje vrijednosnih papira unutar uobičajenog roka isporuke ili dva radna dana;
izloženosti koje proizlaze iz gotovinske namire putem elektroničkog prijenosa i namire elektroničkih platnih transakcija i unaprijed plaćenih troškova, uključujući prekoračenja koja proizlaze iz neuspješnih transakcija koje ne prelaze kratak, unaprijed utvrđen broj radnih dana;
izdane i potvrđene akreditive koji su kratkoročni tj. čiji je rok dospijeća do godinu dana i koji se automatski likvidiraju.
Članak 163.
Vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza (PD)
Samo za potrebe izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka od tih izloženosti, a osobito za potrebe članaka 154. i 157. i članka 158. stavaka 1., 5. i 10., vrijednosti PD-a koja je za svaku izloženost upotrijebljena kao ulazna veličina za formule iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i očekivanih gubitaka veće su od jednogodišnjeg PD-a povezanog s internim rejtingom dužnika ili skupine kojima je dodijeljena izloženost prema stanovništvu i od sljedećih vrijednosti donjeg praga na PD:
0,1 % za obnavljajuće QRRE izloženosti;
0,05 % za izloženosti prema stanovništvu koje nisu obnavljajuće QRRE izloženosti.
Članak 164.
Gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza (LGD)
▼M17 —————
Samo za potrebe izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka za izloženosti prema stanovništvu, a osobito na temelju članka 154. stavka 1. točke ii., članka 157. i članka 158. stavaka 1., 5. i 10., vrijednosti LGD-a koje su za svaku izloženost upotrijebljene kao ulazna veličina za formule iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i očekivanih gubitaka nisu niže od vrijednosti donjih pragova na LGD utvrđenih u tablici 1., izračunane u skladu sa stavkom 4.a ovog članka:
Tablica 1.
|
Donji pragovi na LGD (LGDfloor) za izloženosti prema stanovništvu |
|||
|
izloženost bez FCP-a (LGDU-floor) |
izloženost osigurana FCP-om (LGDS-floor) |
||
|
Izloženosti prema stanovništvu osigurane stambenim nekretninama |
Nije primjenjivo |
Izloženosti prema stanovništvu osigurane stambenim nekretninama |
5 % |
|
QRRE |
50 % |
QRRE |
Nije primjenjivo |
|
Ostale izloženosti prema stanovništvu |
30 % |
Ostale izloženosti prema stanovništvu osigurane financijskim kolateralom |
0 % |
|
Ostale izloženosti prema stanovništvu osigurane potraživanjem |
10 % |
||
|
Ostale izloženosti prema stanovništvu osigurane stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama |
10 % |
||
|
Ostale izloženosti prema stanovništvu osigurane drugim kolateralima u obliku materijalne imovine |
15 % |
||
Za potrebe stavka 4., primjenjuje se sljedeće:
donji pragovi na LGD iz stavka 4. tablice 1. primjenjuju se za izloženosti osigurane materijalnom kreditnom zaštitom ako je materijalna kreditna zaštita priznata na temelju ovog poglavlja;
osim za izloženosti prema stanovništvu osigurane stambenim nekretninama, donji pragovi na LGD iz stavka 4. tablice 1. ovog članka primjenjuju se za izloženosti potpuno osigurane materijalnom kreditnom zaštitom ako je vrijednost FCP-a, nakon primjene relevantnih korektivnih faktora u skladu s člankom 230., jednaka ili viša od vrijednosti izloženosti odnosne izloženosti; za potrebe primjene relevantnih povezanih prilagodbi, Hc i Hfx, u skladu s člankom 230., materijalna kreditna zaštita priznata je na temelju ovog poglavlja;
osim za izloženosti prema stanovništvu osigurane stambenim nekretninama, primjenjivi donji prag na LGD za izloženosti djelomično osigurane materijalnom kreditnom zaštitom izračunava primjenom formule iz članka 161. stavka 6.;
za izloženosti prema stanovništvu osigurane stambenim nekretninama, primjenjivi donji prag na LGD utvrđuje se na 5 % neovisno o razini osiguranja stambenom nekretninom.
Ako je tijelo koje je država članica imenovala za primjenu ovog članka nadležno tijelo, ono osigurava da su relevantna nacionalna tijela i tijela koja imaju makrobonitetni mandat u potpunosti obaviještena o namjeri nadležnog tijela o primjeni ovog članka, i da su na odgovarajući način uključena u procjenu pitanja financijske stabilnosti u svojoj državi članici u skladu sa stavkom 6.
Ako tijelo koje je država članica imenovala za primjenu ovog članka nije nadležno tijelo, država članica donosi potrebne odredbe kako bi osigurala odgovarajuću koordinaciju i razmjenu informacija između nadležnog i imenovanog tijela za pravilnu primjenu ovog članka. Posebno se od tijela traži bliska suradnja i razmjena svih informacija koje mogu biti potrebne za pravilno obavljanje dužnosti koje se ovim člankom propisuju imenovanim tijelima. Cilj te suradnje jest izbjeći svaki oblik podvostručenog ili neusklađenog postupanja između nadležnog i imenovanog tijela te osigurati da se primjereno uzme u obzir interakcija s drugim mjerama, posebno mjerama poduzetima u skladu s člankom 458. ove Uredbe i člankom 133. Direktive 2013/36/EU.
Ako na temelju procjene iz prvog podstavka ovog stavka tijelo imenovano u skladu sa stavkom 5. zaključi da vrijednosti donjih pragova na LGD iz stavka 4. nisu primjerene, i ako smatra da bi neprimjerenost vrijednosti donjih pragova na LGD mogla negativno utjecati na sadašnju ili buduću financijsku stabilnost u njegovoj državi članici, može odrediti više vrijednosti donjih pragova na LGD za te izloženosti koje se nalaze na jednom ili više dijelova državnog područja države članice tog tijela. Te više vrijednosti donjih pragova na LGD mogu se također primijeniti na razini jednog ili više segmenata nekretnina za takve izloženosti.
Tijelo imenovano u skladu sa stavkom 5. obavješćuje EBA-u i ESRB prije donošenja odluke iz ovog stavka drugog podstavka. EBA i ESRB dostavljaju svoje mišljenje dotičnoj državi članici u roku od mjesec dana od primitka te obavijesti. EBA i ESRB objavljuju više vrijednosti donjih pragova na LGD iz ovog stavka drugog podstavka.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2019.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
ESRB, putem preporuka u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1092/2010 i u bliskoj suradnji s EBA-om, može dati smjernice namijenjene tijelima koja su imenovana u skladu sa stavkom 5. ovog članka o sljedećem:
faktorima koji bi mogli „negativno utjecati na sadašnju ili buduću financijsku stabilnost” iz stavka 6. i
indikativnim referentnim mjerilima koje tijelo imenovano u skladu sa stavkom 5. uzima u obzir pri određivanju viših minimalnih vrijednosti LGD-a.
▼M17 —————
Članak 166.
Izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama, jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave i subjektima javnog sektora te izloženosti prema stanovništvu
Ovo se pravilo primjenjuje i na imovinu kupljenu po cijeni različitoj od iznosa koji se duguje.
Za kupljenu se imovinu razlika između iznosa koji se duguje i računovodstvene vrijednosti preostale nakon primjene specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik koja je evidentirana u bilanci institucija označuje kao diskont ako je iznos koji se duguje veći, odnosno kao premija, ako je taj iznos manji.
Ako su sekuritizirani samo iskorišteni iznosi obnovljivih izloženosti, institucije su dužne i dalje imati propisani iznos regulatornog kapitala za neiskorištene iznose povezane sa sekuritizacijom.
Institucija koja nije dobila odobrenje za primjenu IRB-CCF-a izračunava vrijednost izloženosti kao odobreni, ali neiskorišteni iznos koji se množi s dotičnim SA-CCF-om.
Institucija koja primjenjuje IRB-CCF izračunava vrijednost izloženosti za neiskorištene odobrene iznose kao neiskorišteni iznos koji se množi s IRB-CCF-om.
Uz odobrenje nadležnih tijela, institucije koje ispunjavaju zahtjeve za primjenu IRB-CCF-a utvrđenog u odjeljku 6. primjenjuju IRB-CCF za izloženosti koje proizlaze iz neiskorištenih obnovljivih preuzetih obveza koje se tretiraju na temelju IRB pristupa pod uvjetom da se na te izloženosti na temelju standardiziranog pristupa ne primjenjuje SA-CCF od 100 %. SA-CCF-ovi primjenjuju se za:
sve ostale izvanbilančne stavke, osobito neiskorištene neobnovljive preuzete obveze;
izloženosti za koje institucija ne ispunjava minimalne zahtjeve za izračun IRB-CCF-a kako je utvrđeno u odjeljku 6. ili ako nadležno tijelo ne odobri primjenu IRB-CCF-a.
Za potrebe ovog članka, preuzeta obveza smatra se „obnovljivom” ako dužniku omogućuje da dobije kredit i ako dužnik može fleksibilno odlučiti koliko često će povlačiti sredstva iz kredita i u kojim intervalima, čime se dužniku omogućuje da povuče, otplati i ponovno povuče sredstva iz kredita koji mu je odobren. Ugovorni aranžmani kojima se omogućuje plaćanje predujmova i naknadno ponovno povlačenje tih uplaćenih predujmova smatraju se obnovljivima.
Ako se primjenuje IRB-CCF, samo za potrebe izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka za izloženosti koje proizlaze iz obnovljivih preuzetih obveza, osim izloženosti raspoređenih u kategorije izloženosti u skladu s člankom 147. stavkom 2. točkom (a), a osobito na temelju članka 153. stavka 1. članka 157. i članka 158. stavaka 1., 5. i 10., vrijednost izloženosti za svaku izloženost upotrijebljena kao ulazna veličina za formule iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i očekivanih gubitaka nije niža od zbroja:
iskorištenog iznosa obnovljive preuzete obveze;
50 % iznosa izvanbilančne izloženosti preostalog neiskorištenog dijela obnovljive preuzete obveze koji se izračunava primjenom SA-CCF-a iz članka 111.
Zbroj točaka (a) i (b) naziva se „donji prag na CCF” (engl. CCF input floor).
▼M17 —————
Članak 168.
Ostala imovina
Vrijednost izloženosti za kategoriju izloženosti po ostaloj imovini jest računovodstvena vrijednost preostala nakon primjene specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik.
Članak 169.
Opća načela
EBA izdaje smjernice, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, o praktičnoj primjeni zahtjeva o dizajnu modela, kvantifikaciji rizika, vrednovanju i primjeni parametara rizika primjenom kontinuiranih ili vrlo detaljnih rejting-kategorija za svaki parametar rizika.
Članak 170.
Struktura rejting-sustava
►M17 Struktura rejting-sustava za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama, jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave i subjektima javnog sektora mora ispuniti sljedeće uvjete: ◄
rejting-sustav mora uzeti u obzir rizične karakteristike dužnika i proizvoda;
rejting-sustav mora imati rejting-skalu za dužnike koja odražava isključivo kvantifikaciju rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika. Rejting-skala za dužnike mora imati najmanje sedam kategorija za dužnike koji nisu u statusu neispunjavanja obveza i najmanje jednu kategoriju za dužnike u statusu neispunjavanja obveza;
institucija je dužna dokumentirati odnos između pojedinih rejting-kategorija dužnika s obzirom na razinu rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza pridruženog svakoj rejting-kategoriji, kao i kriterije koje primjenjuje za razlikovanje tih razina rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza;
institucija čiji je portfelj koncentriran na određeni tržišni segment i na raspon rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza dužna je unutar tog raspona odrediti rejting-kategorije za dužnike tako da se izbjegne prekomjerna koncentracija dužnika u pojedinoj kategoriji. Ako postoje značajne koncentracije unutar pojedinačne rejting-kategorije, institucija je dužna raspolagati empirijskim dokazima da ta rejting-kategorija dužnika pokriva razumno uzak raspon PD-a i da se rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza svih dužnika u toj rejting-kategoriji nalazi unutar tog raspona;
da bi nadležno tijelo dopustilo upotrebu vlastitih procjena LGD-a za izračun kapitalnog zahtjeva, rejting-sustav mora imati zasebnu rejting-skalu za proizvode koja odražava isključivo one karakteristike proizvoda koje su povezane s LGD-om. Definicija rejting-kategorije proizvoda mora uključivati postupke za raspoređivanje izloženosti u rejting-kategorije i kriterije za razlikovanje razine rizika te rejting-kategorije u odnosu na druge rejting-kategorije;
ako u pojedinoj rejting-kategoriji proizvoda postoje značajne koncentracije, institucija je dužna raspolagati empirijskim dokazima da ta rejting-kategorija proizvoda pokriva razumno uzak raspon LGD-a i da se rizik svih izloženosti u rejting-kategoriji nalazi unutar tog raspona.
Struktura rejting-sustava za izloženosti prema stanovništvu mora ispuniti sljedeće uvjete:
rejting-sustavi moraju odražavati rizik dužnika i rizik proizvoda te obuhvaćati sve relevantne rizične karakteristike dužnika i transakcija;
institucija je dužna osigurati da razina diferencijacije rizika bude takva da je broj izloženosti u određenoj rejting-kategoriji ili skupu izloženosti dovoljan da osigura smislenu kvantifikaciju i validaciju karakteristika gubitka na razini rejting-kategorije ili skupa izloženosti. Institucija je dužna odrediti rejting-kategorije za dužnike i proizvode, odnosno skupove izloženosti tako da se izbjegnu prekomjerne koncentracije;
proces raspoređivanja izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti mora osiguravati smislenu diferencijaciju rizika i grupiranje dovoljno sličnih izloženosti te omogućivati točnu i dosljednu procjenu karakteristika gubitka na razini rejting-kategorije ili skupa izloženosti. Grupiranje otkupljenih potraživanja mora odražavati prodavateljeve uvjete odobravanja tih potraživanja i raznolikost njegovih klijenata.
Institucije su dužne pri raspoređivanju izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti uzeti u obzir sljedeće činitelje rizika:
rizične karakteristike dužnika;
rizične karakteristike transakcije, uključujući vrste proizvoda i vrste materijalne kreditne zaštite, priznatu nematerijalnu kreditnu zaštitu, mjere kredita i vrijednosti, sezoniranje i nadređenost; institucije obraćaju posebnu pozornost na slučajeve u kojima je više izloženosti osigurano istom materijalnom ili nematerijalnom kreditnom zaštitom;
neurednost u plaćanju, osim ako institucija ne dokaže nadležnom tijelu da dospjelo nenaplaćeno potraživanje nije značajan činitelj rizika za tu izloženost.
Članak 171.
Raspoređivanje u rejting-kategorije ili skupove izloženosti
Institucija je dužna imati posebne definicije, procese i kriterije raspoređivanja izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti koji ispunjavaju sljedeće uvjete:
definicije rejting-kategorija ili skupova izloženosti i kriteriji za raspoređivanje moraju biti dovoljno detaljno propisani kako bi osobama koje su zadužene za dodjeljivanje rejtinga omogućili dosljedno raspoređivanje dužnika ili proizvoda sa sličnim rizikom u istu rejting-kategoriju ili skup izloženosti. Ta dosljednost mora postojati u svim poslovnim linijama, odjelima i zemljopisnim područjima;
dokumentacija rejting-procesa mora na jasan način propisivati raspoređivanje izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti kako bi se omogućilo ponavljanje procesa raspoređivanja u rejting-kategorije i skupove izloženosti te ocjenjivanje prikladnosti raspoređivanja u rejting-kategoriju ili skup izloženosti;
kriteriji moraju biti usklađeni s internim standardima odobravanja plasmana institucije i njezinom politikom za postupanje s dužnicima i izloženostima koje je ocijenila problematičnima.
Članak 172.
Raspoređivanje izloženosti
►M17 Za izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama, izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave i prema subjektima javnog sektora, izloženosti prema institucijama i izloženosti prema trgovačkim društvima, raspoređivanje izloženosti provodi se u skladu sa sljedećim kriterijima: ◄
svaki dužnik mora biti raspoređen u rejting-kategoriju na rejting-skali za dužnike, i to već u procesu odobravanja plasmana;
za one izloženosti za koje je institucija dobila odobrenje nadležnog tijela za primjenu vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora u skladu s člankom 143. dužna je svaku izloženost u procesu odobravanja plasmana rasporediti i u rejting-kategoriju na rejting-skali za proizvode;
institucije koje primjenjuju metode iz članka 153. stavka 5. za dodjelu pondera rizika za izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja dužne su svaku od tih izloženosti rasporediti u rejting-kategoriju u skladu s člankom 170. stavkom 2;
svakoj zasebnoj pravnoj osobi prema kojoj je institucija izložena dodjeljuje se zaseban rejting;
institucija je dužna sve pojedinačne izloženosti prema istom dužniku rasporediti u istu rejting-kategoriju dužnika, neovisno o razlikama među pojedinačnim transakcijama. Međutim, pojedinačne izloženosti prema istom dužniku mogu se rasporediti u različite rejting-kategorije dužnika u sljedećim slučajevima:
kada se zbog rizika transfera iz države i u državu (engl. country transfer risk) pojedinačne izloženosti prema istom dužniku mogu rasporediti u različite rejting-kategorije ovisno o tome jesu li izloženosti nominirane u domaćoj ili stranoj valuti;
kada se jamstvo povezano s izloženošću može priznati u prilagodbi rejting-kategorije dužnika;
kada propisi o zaštiti potrošača, propisi o obvezi čuvanja bankovne tajne ili drugi propisi zabranjuju razmjenu podataka o klijentu.
Za potrebe prvog podstavka točke (d), institucija ima odgovarajuće politike za postupanje prema pojedinačnim klijentima dužnicima i skupinama povezanih klijenata. Te politike sadržavaju postupak utvrđivanja specifičnog povratnog rizika za svaku pravnu osobu kojoj je institucija izložena.
Za potrebe poglavlja 6. transakcije s drugim ugovornim stranama kod kojih se utvrdi specifični povratni rizik tretiraju se drugačije pri izračunu vrijednosti njihove izloženosti.
Članak 173.
Cjelovitost procesa dodjele rejtinga
►M17 Za izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama, izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave i prema subjektima javnog sektora, izloženosti prema institucijama i izloženosti prema trgovačkim društvima, proces raspoređivanja ispunjava sljedeće kriterije: ◄
dodjelu rejtinga i njegove periodične provjere mora obavljati ili odobravati neovisna osoba koja nema izravne koristi od odluka o odobravanju plasmana;
institucije su dužne obnoviti rejting najmanje jednom godišnje i prilagoditi ga kada postupak obnove rejtinga pokazuje da više nije opravdano upotrebljavati trenutačni rejting. Rejtinzi dužnika koje je institucija ocijenila visokorizičnima i izloženosti koje je ocijenila problematičnima moraju se provjeravati i češće. Institucije su dužne obnoviti rejting čim nove, značajne informacije o dužniku ili izloženosti postanu dostupne;
institucija je dužna uspostaviti učinkovit proces prikupljanja i ažuriranja relevantnih informacija o karakteristikama dužnika koje utječu na PD i o karakteristikama proizvoda koje utječu na LGD ili na konverzijske faktore.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2026.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.;
Članak 174.
Primjena modela
Institucije primjenjuju statističke ili druge matematičke metode („modele”) za raspoređivanje izloženosti u rejting-kategorije dužnika i proizvoda ili skupove izloženosti. Moraju biti ispunjeni sljedeći zahtjevi:
model ima dobru prediktivnu snagu i njegova primjena ne dovodi do neodgovarajućih kapitalnih zahtjeva;
institucija mora imati ugrađen postupak kontrole ulaznih podataka u model što uključuje procjenu točnosti, potpunosti i prikladnosti podataka;
podaci na kojima je model razvijen moraju biti reprezentativni s obzirom na portfelj dužnika ili izloženosti institucije;
institucija mora osigurati redovito provođenje validacije modela koja uključuje analizu učinkovitosti modela i njegove stabilnosti, provjeru specifikacija modela i uspoređivanje rezultata modela sa stvarnim ishodom;
institucija mora statistički model dopunjavati nadzorom i procjenom stručnih zaposlenika institucije radi provjere adekvatnosti rejtinga koji je model dodijelio te osiguravanja odgovarajuće upotrebe modela. Cilj procedura za provjeru mora biti identifikacija i ograničavanje pogrešaka povezanih sa slabostima modela. Stručnjak mora pri procjeni uzeti u obzir sve relevantne informacije koje nisu obuhvaćene modelom. Institucija je dužna dokumentirati način na koji će se kombinirati procjena stručnjaka s rezultatima modela.
Za potrebe prvog stavka točke (a), varijable koje ulaze u model moraju biti kvalitetna i djelotvorna osnova za procjene koje su rezultat modela. Model ne smije imati značajnijih pristranosti. Mora postojati funkcionalna veza između ulaznih podataka i rezultata modela, koja se, prema potrebi, može utvrditi stručnom procjenom.
Članak 175.
Dokumentacija rejting-sustava
Ako institucija u rejting-procesu primjenjuje statističke modele, dužna je dokumentirati njihovu metodologiju. Navedena dokumentacija mora:
sadržavati detaljan prikaz teorije, pretpostavki te matematičke i empirijske podloge za dodjelu procjena parametara rizika rejting-kategorijama, individualnim dužnicima, izloženostima ili skupovima izloženosti uključujući i izvore podataka koji se koriste za procjenu modela;
uspostaviti strog statistički postupak za validaciju modela, uključujući testiranje učinkovitosti modela na uzorku za validaciju (engl. out-of-sample) i na novim podacima (engl. out-of-time);
navesti sve okolnosti u kojima model nije učinkovit.
Članak 176.
Upravljanje podacima
►M17 Za izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama, izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave i prema subjektima javnog sektora, izloženosti prema institucijama i izloženosti prema trgovačkim društvima, institucije prikupljaju i pohranjuju: ◄
potpune podatke za prethodna razdoblja o rejtingu dužnika i rejtingu priznatih davatelja jamstva;
datume kada su rejtinzi dodijeljeni;
bitne podatke i metodologiju primijenjenu za utvrđivanje rejtinga;
podatke o osobama odgovornima za dodjelu rejtinga;
podatke o dužnicima i izloženostima koji su u statusu neispunjavanja obveza;
datume i okolnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza;
podatke o PD-u i stopama statusa neispunjavanja obveza (engl. default rate) povezanima s rejting-kategorijama te podatke o migraciji među rejting-kategorijama.
Institucije koje primjenjuju vlastite procjene LGD-a i konverzijskih faktora dužne su prikupljati i pohranjivati:
potpune podatke za prethodna razdoblja o rejtinzima proizvoda te procjenama LGD-a i konverzijskog faktora koje se odnose na svaku rejting-kategoriju;
datume kada su dodijeljeni rejtinzi i napravljene procjene;
bitne podatke i metodologiju primijenjenu za utvrđivanje rejtinga proizvoda i procjenu LGD-a i konverzijskih faktora;
podatke o osobama odgovornima za dodjelu rejtinga proizvoda te procjenu LGD-a i konverzijskih faktora;
podatke o procijenjenom i ostvarenom LGD-u i konverzijskim faktorima koji se odnose na svaku izloženost u statusu neispunjavanja obveza;
podatke o LGD-u određene izloženosti prije i nakon prilagodbe LGD-a za utjecaj jamstava ili kreditnih izvedenica za one institucije koje iskazuju učinke smanjenja kreditnog rizika jamstava ili kreditnih izvedenica pomoću prilagodbe LGD-a;
podatke o komponentama gubitka za svaku izloženost u statusu neispunjavanja obveza.
Za kategoriju izloženosti prema stanovništvu institucija je dužna prikupljati i pohranjivati:
podatke kojima se koristila u procesu raspoređivanja izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti;
podatke o procjenama PD-a, LGD-a i konverzijskih faktora koji se odnose na rejting-kategorije ili skupove izloženosti;
podatke o dužnicima i izloženostima koji su u statusu neispunjavanja obveza;
za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza, podatke o rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti u koje je izloženost bila raspoređena u razdoblju od jedne godine prije nastanka statusa neispunjavanja obveza te ostvarene vrijednosti LGD-a i konverzijskog faktora;
podatke o stopama gubitaka za kvalificirane obnovljive izloženosti prema stanovništvu.
Članak 177.
Testiranja otpornosti na stres koja se primjenjuju pri procjeni adekvatnosti kapitala
EBA izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 o primjeni stavaka 2. i 2.a.
▼M17 —————
Članak 178.
Stupanje dužnika ili kreditnog proizvoda u status neispunjavanja obveza
Smatra se da je status neispunjavanja obveza pojedinog dužnika nastao kada je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta ili oba sljedeća uvjeta:
institucija smatra vjerojatnim da dužnik neće u cijelosti podmiriti svoje obveze prema instituciji, njezinom matičnom društvu ili bilo kojem od njezinih društava kćeri ne uzimajući u obzir mogućnost naplate iz kolaterala;
dužnik više od 90 dana nije ispunio svoju dospjelu obvezu po bilo kojoj značajnoj kreditnoj obvezi prema instituciji, njezinu matičnom društvu ili bilo kojem od njezinih društava kćeri.
U slučaju izloženosti prema stanovništvu institucije mogu primjenjivati definiciju nastanka statusa neispunjavanja obveza utvrđenu u točkama (a) i (b) prvog podstavka na razini pojedinog kreditnog proizvoda, a ne u odnosu na ukupne obveze dužnika.
Za potrebe točke (b) stavka 1. primjenjuje se sljedeće:
za prekoračenja, brojenje dana zakašnjenja započinje s danom kada dužnik prekorači odobreni limit, kada mu je odobreni limit smanjen te je niži od trenutačno iskorištenog iznosa ili kada je izvršio isplatu sredstava s tekućeg računa bez pokrića, a njihov je iznos značajan;
za potrebe točke (a), odobreni limit obuhvaća svaki kreditni limit koji je institucija odredila i o kojemu je obavijestila dužnika;
brojenje dana zakašnjenja za izloženosti po kreditnim karticama započinje s danom na koji dospijeva obveza plaćanja minimalnog dijela;
značajnost dospjele kreditne obveze procjenjuje se u odnosu na prag koji su utvrdila nadležna tijela. Taj prag mora odražavati razinu rizika koju nadležno tijelo smatra primjerenom;
institucije su dužne imati dokumentirane politike u vezi s brojenjem dana zakašnjenja, posebno s obzirom na produženje roka za ispunjenje obveze, izmjena i odgoda, obnavljanje plasmana i netiranje postojećih računa. Te se politike moraju primjenjivati dosljedno tijekom vremena i biti u skladu s internim procesima upravljanja rizikom, kao i procesima odlučivanja institucije.
Za potrebe stavka 1. točke (a) institucija je pri procjeni vjerojatnosti da dužnik neće uredno ispuniti svoje obveze dužna uzeti u obzir sljedeće elemente:
institucija ne priznaje kamatne prihode i prihode od provizija i naknada po kreditnoj obvezi;
institucija priznaje specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik zbog uočenoga značajnog pogoršanja kreditne kvalitete dužnika koje je uslijedilo nakon nastanka te izloženosti;
institucija je prodala kreditnu izloženost uz značajan ekonomski gubitak;
institucija pristaje na mjeru restrukturiranja iz članka 47.b kreditne izloženosti ako će ta mjera vjerojatno rezultirati umanjivanjem financijske obveze dužnika zbog značajnog otpusta ili odgode plaćanja glavnice, kamata ili, prema potrebi, naknada;
institucija je podnijela zahtjev za pokretanje stečajnog ili sličnog postupka nad dužnikom u vezi s kreditnom obvezom dužnika prema instituciji, njezinom matičnom društvu ili bilo kojem od njezinih društava kćeri;
nad dužnikom je podnesen ili je dužnik sam podnio zahtjev za pokretanje stečajnog ili sličnog postupka koji će dovesti do neplaćanja ili odgode plaćanja kreditne obveze dužnika prema instituciji, njezinom matičnom društvu ili bilo kojem od njezinih društava kćeri.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
EBA do 10. srpnja 2025. izdaje smjernice, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, radi ažuriranja smjernica iz ovog stavka prvog podstavka. Tim se ažuriranjem osobito na odgovarajući način uzima u obzir potreba za poticanjem institucija na proaktivno, preventivno i smisleno restrukturiranje duga radi potpore dužnicima.
Pri izradi tih smjernica EBA na odgovarajući način razmatra potrebu da se institucijama dopusti dostatna fleksibilnost prilikom određivanja toga što predstavlja smanjenu financijsku obvezu za potrebe stavka 3. točke (d).
Članak 179.
Opći zahtjevi za procjenu
U kvantificiranju parametara rizika koji se povezuju s rejting-kategorijama ili skupovima institucije su dužne primjenjivati sljedeće uvjete:
vlastite procjene parametara rizika PD-a, LGD-a, konverzijskih faktora i EL-a obuhvaćaju sve relevantne podatke, informacije i metode. Procjene se temelje na iskustvu i empirijskim dokazima, a ne samo na subjektivnim prosudbama. Procjene moraju biti smislene i lako razumljive te se temeljiti na značajnim pokretačima odgovarajućih parametara rizika. Stupanj konzervativnosti je to veći što je količina informacija kojom institucija raspolaže manja;
institucija je dužna ostvarene gubitke razdvojiti s obzirom na učestalost nastanka statusa neispunjavanja obveza, LGD, konverzijski faktor ili, ako se procjenjuje EL, na gubitak, s obzirom na činitelje koji izravno utječu na pojedine parametre rizika. Institucija je dužna dokazati da njezine procjene odražavaju dugogodišnje iskustvo;
institucija je dužna uzeti u obzir svaku promjenu u procesu odobravanja plasmana ili procesu naplate potraživanja tijekom promatranih razdoblja iz članka 180. stavka 1. točke (h), i stavka 2. točke (e), članka 181. stavka 1. točke (j) i stavka 2. te članka 182. stavaka 2. i 3. Procjene institucije moraju odražavati učinke tehničkih unapređenja i novih podataka te drugih informacija kada postanu raspoložive. Institucija je dužna provjeravati svoje procjene kada se pojave nove informacije, a najmanje jednom godišnje;
populacija izloženosti u skupu podataka korištenom za procjenu parametara rizika, standardi odobravanja plasmana važeći u trenutku nastanka podataka kao i druge relevantne karakteristike moraju biti usporedivi sa standardima i izloženostima institucije. Ekonomski i tržišni uvjeti u kojima su podaci nastali moraju biti relevantni u odnosu na sadašnje i buduće uvjete. Broj izloženosti u uzorku i vremenski niz podataka iskorišten za kvantifikaciju moraju biti dovoljni da osiguraju točnost i robusnost procjena institucije;
procjene moraju odražavati sve relevantne informacije o kvaliteti otkupljenih potraživanja koje su raspoložive instituciji koja otkupljuje potraživanja, uključujući podatke o sličnim skupovima izloženosti prikupljenima od prodavatelja potraživanja, unutar same institucije koja otkupljuje potraživanja ili iz vanjskih izvora. Institucija koja otkupljuje potraživanja dužna je ocijeniti sve podatke na koje se oslanja, a koje je prikupila od prodavatelja potraživanja;
kako bi se prevladale pristranosti, institucija uključuje odgovarajuće prilagodbe u svoje procjene u mjeri u kojoj je to moguće; nakon što je uključila odgovarajuću prilagodbu, svojim procjenama dodaje dovoljnu maržu konzervativnosti koja je povezana s očekivanim rasponom pogrešaka u procjenama; marža konzervativnosti veća je ako se smatra da su metode i podaci manje zadovoljavajući te ako je očekivani raspon pogrešaka veći.
Ako institucije primjenjuju različite procjene za izračun pondera rizika i za interne potrebe, dužne su ih dokumentirati i dokazati opravdanost njihove primjene. Ako institucije mogu dokazati svojim nadležnim tijelima da su podaci prikupljeni prije 1. siječnja 2007. prilagođeni na odgovarajući način da bi bili većinom usklađeni s definicijom nastanka statusa neispunjavanja obveza utvrđenom u članku 178. ili s definicijom gubitka, nadležna tijela mogu instituciji dopustiti određenu fleksibilnost u primjeni zahtijevanih standarda koji se odnose na te podatke.
Ako se institucija koristi podacima iz zajedničkog skupa podataka više institucija, dužna je ispuniti sljedeće uvjete:
rejting-sustavi i kriteriji ostalih institucija u zajedničkom skupu podataka moraju biti slični njezinim rejting-sustavima i kriterijima;
zajednički skup podataka mora biti reprezentativan za portfelj na koji se primjenjuju podaci iz zajedničkog skupa podataka;
institucija se dosljedno tijekom vremena mora koristiti podacima iz zajedničkog skupa podataka za svoje procjene;
institucija mora ostati odgovorna za integritet svojih rejting-sustava;
institucija je dužna održavati dovoljno dobro poznavanje rejting-sustava kojima se koristi, uključujući sposobnost učinkovitog obavljanja nadzora i revizije rejting-procesa.
Članak 180.
Posebni zahtjevi za procjenu PD-a
►M17 Pri kvantificiranju parametara rizika koji se povezuju s rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti institucije primjenjuju sljedeće posebne zahtjeve za procjenu PD-a na izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama, izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave i prema subjektima javnog sektora, izloženosti prema institucijama i izloženosti prema trgovačkim društvima: ◄
institucije su dužne procjenjivati PD za svaku rejting-kategoriju dužnika na temelju višegodišnjeg prosjeka jednogodišnjih stopa statusa neispunjavanja obveza. Procjene PD-a za dužnike koji su visoko zaduženi ili dužnike čija se imovina uglavnom sastoji od imovine kojom se trguje moraju odražavati performanse odnosne imovine u razdobljima stresnih promjena;
za otkupljena potraživanja od trgovačkih društava institucije mogu procjenjivati EL za svaku rejting-kategoriju dužnika na temelju višegodišnjeg prosjeka jednogodišnjih stopa statusa neispunjavanja obveza;
institucija koja izvodi višegodišnje prosječne procjene PD-a i LGD-a za otkupljena potraživanja od trgovačkih društava iz procjene EL-a te odgovarajuće procjene PD-a ili LGD-a dužna je osigurati da proces procjene ukupnih gubitaka ispunjava standarde za procjenu PD-a i LGD-a iz ovog dijela i da je rezultat u skladu s odrednicama LGD-a iz članka 181. stavka 1. točke (a);
institucije mogu koristiti tehnike za procjenu PD-a samo uz odgovarajuću popratnu analizu tih tehnika. Institucije su dužne uzeti u obzir prosudbe stručnjaka u postupcima kombiniranja rezultata različitih tehnika i pri prilagođivanju procjena zbog ograničenja korištenih tehnika i informacija;
ako se institucija koristi vlastitim podacima o povijesti nastanka statusa neispunjavanja obveza za procjenu PD-ova, procjene odražavaju njezine trenutačne standarde odobravanja i sve razlike u rejting-sustavu korištenom u razdoblju kada su podaci nastali u odnosu na sadašnji rejting-sustav; ako su se promijenili standardi odobravanja ili rejting-sustavi, nakon uključivanja odgovarajuće prilagodbe, institucija dodaje veću maržu konzervativnosti u svojoj procjeni PD-a u vezi s očekivanim rasponom pogrešaka u procjeni koji već nije obuhvaćen odgovarajućom prilagodbom;
ako institucija povezuje ili raspoređuje svoje interne rejting-kategorije na rejting-skalu koju koristi VIPKR ili slična organizacija i potom pripisuje stope statusa neispunjavanja obveza koje pripadaju rejting-kategorijama eksternih organizacija svojim rejting-kategorijama, raspoređivanje se mora temeljiti na usporedbi internih rejting-kriterija s kriterijima koje upotrebljavaju eksterne organizacije i na usporedbi internih i vanjskih rejtinga zajedničkih dužnika. Institucija je dužna izbjegavati pristranost i nedosljednost u načinu raspoređivanja ili u pripadajućim podacima. Kriteriji eksterne organizacije na temelju kojih su generirani podaci koji se koriste za kvantifikaciju moraju biti usmjereni samo na rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza i ne smiju odražavati karakteristike proizvoda. Institucija je dužna analizom obuhvatiti i usporedbu definicija nastanka statusa neispunjavanja obveza, pridržavajući se zahtjeva iz članka 178. Institucija je dužna dokumentirati osnovu za raspoređivanje;
ako institucija primjenjuje statističke modele za predviđanje nastanka statusa neispunjavanja obveza, tada može procjenjivati PD kao jednostavni prosjek procjena vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza pojedinačnih dužnika u određenoj rejting-kategoriji. Korištenje takvih modela za predviđanje nastanka statusa neispunjavanja obveza mora biti u skladu s odredbama članka 174.;
bez obzira na to koristi li institucija podatke iz vanjskih izvora, interne podatke, podatke iz zajedničkih skupova podataka više institucija ili kombinaciju tih izvora podataka za procjenu PD-a, vremenski niz podataka iz barem jednog od izvora podataka obuhvaća razdoblje od pet godina;
neovisno o metodi koju primjenjuju za procjenu PD-a, institucije procjenjuju PD za svaku rejting-kategoriju na temelju zabilježene povijesne jednogodišnje stope neispunjavanja obveza koja je aritmetički prosjek na temelju broja dužnika (ponderiran brojem); drugi pristupi, uključujući izloženošću ponderirane prosjeke, nisu dopušteni.
Za potrebe ovog stavka prvog podstavka točke (h), ako raspoloživi podaci iz bilo kojeg izvora obuhvaćaju duže razdoblje i ako su relevantni, upotrebljava se to duže razdoblje. Podaci uključuju reprezentativnu kombinaciju dobrih i loših godina ekonomskog ciklusa relevantnih za vrstu izloženosti. Uz odobrenje nadležnih tijela, institucije koje nisu dobile odobrenje nadležnog tijela iz članka 143. za primjenu vlastitih procjena LGD-a ili IRB-CCF-a mogu, u trenutku uvođenja IRB pristupa, upotrebljavati relevantne podatke koji obuhvaćaju razdoblje od dvije godine. Razdoblje koje podaci trebaju obuhvatiti povećavaju se za jednu godinu svake godine sve dok relevantni podaci ne obuhvate barem pet godina.
Sljedeći se uvjeti primjenjuju za izloženosti prema stanovništvu:
institucije procjenjuju PD-ove za svaku rejting-kategoriju dužnika odnosno skup izloženosti na temelju višegodišnjeg prosjeka jednogodišnjih stopa neispunjavanja obveza, a stope neispunjavanja obveza izračunavaju se na razini proizvoda samo ako se definicija statusa neispunjavanja obveza primjenjuje na razini pojedinačne kreditne linije u skladu s člankom 178. stavkom 1. drugim podstavkom;
procjene PD-a mogu biti izvedene iz procjene ukupnih gubitaka i odgovarajućih procjena LGD-a;
institucija je dužna kao primarni izvor informacija za procjenu karakteristika gubitka uzimati vlastite podatke za raspoređivanje izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti. Institucije mogu upotrebljavati podatke (uključujući podatke iz zajedničkih skupova podataka) ili statističke modele iz vanjskih izvora za kvantifikaciju pod uvjetom da postoje obje sljedeće čvrste veze:
između procesa raspoređivanja izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti institucije i procesa koji primjenjuje vanjski izvor podataka; i
između internoga profila rizičnosti institucije i sadržaja podataka iz vanjskih izvora;
institucija koja izvodi višegodišnje prosječne procjene PD-a i LGD-a za izloženosti prema stanovništvu iz procjene ukupnih gubitaka te odgovarajuće procjene PD-a ili LGD-a dužna je osigurati da proces procjene ukupnih gubitaka ispunjava standarde za procjenu PD-a i LGD-a iz ovog dijela i da je rezultat u skladu s odrednicama LGD-a iz članka 181. stavka 1. točke (a);
bez obzira na to upotrebljava li institucija podatke iz vanjskih izvora, interne podatke, podatke iz zajedničkih skupova podataka više institucija ili kombinaciju tih izvora podataka za procjenu PD-a, vremenski niz podataka iz barem jednog od izvora podataka obuhvaća razdoblje od pet godina;
institucije su dužne tijekom cijelog razdoblja trajanja kreditnih izloženosti identificirati i analizirati očekivane promjene u parametrima rizika (učinci sezoniranja).
Za izloženosti prema stanovništvu s osnove otkupljenih potraživanja institucija se može koristiti referentnim podacima iz vanjskih izvora te vlastitim referentnim podacima. Institucija je dužna upotrebljavati sve relevantne izvore podataka radi usporedbe.
Za potrebe prvog podstavka točke (a) PD se temelji na zabilježenoj povijesnoj jednogodišnjoj stopi neispunjavanja obveza.
Za potrebe prvog podstavka točke (e), ako raspoloživi podaci iz bilo kojeg izvora obuhvaćaju duže razdoblje i ako su relevantni, institucija upotrebljava to duže razdoblje. Podaci uključuju reprezentativnu kombinaciju dobrih i loših godina ekonomskog ciklusa relevantnih za vrstu izloženosti. Uz odobrenje nadležnih tijela, institucije mogu, u trenutku uvođenja IRB pristupa, upotrebljavati relevantne podatke koji obuhvaćaju razdoblje od dvije godine. Razdoblje koje podaci trebaju obuhvatiti povećavaju se za jednu godinu svake godine sve dok relevantni podaci ne obuhvate barem pet godina.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2026.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 181.
Posebni zahtjevi za vlastitu procjenu LGD-a
U kvantificiranju parametara rizika koji se povezuju s rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti institucije su dužne primjenjivati sljedeće posebne zahtjeve za vlastitu procjenu LGD-a:
institucije su dužne procjenjivati LGD po rejting-kategorijama proizvoda ili po skupovima izloženosti na temelju prosječnih ostvarenih LGD-a u svakoj rejting-kategoriji proizvoda ili skupu izloženosti uzimajući pritom u obzir sve zabilježene statuse neispunjavanja obveza u izvorima podataka (prosjek ponderiran statusima neispunjavanja obveza);
institucije su dužne koristiti procjene LGD-a koje su primjerene ekonomskoj recesiji ako su one konzervativnije od dugoročnog prosjeka. U onoj mjeri u kojoj se od rejting-sustava očekuje da tijekom vremena daje konstantne ostvarene LGD-e po rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti, institucije su dužne prilagoditi svoje procjene parametara rizika po rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti da bi se ograničio utjecaj ekonomske recesije na kapitalni zahtjev;
institucija razmatra postoji li povezanost između rizika dužnika, s jedne strane, i rizika materijalne kreditne zaštite, osim standardiziranih sporazuma o netiranju i bilančnog netiranja kredita i depozita, ili njezina pružatelja, s druge strane;
valutne neusklađenosti između odnosne obveze i materijalne kreditne zaštite, osim standardiziranih sporazuma o netiranju i bilančnog netiranja kredita i depozita, institucija u svojoj procjeni LGD-a tretira na konzervativan način;
ako se u procjenama LGD-a uzima u obzir postojanje materijalne kreditne zaštite, osim standardiziranih sporazuma o netiranju i bilančnog netiranja kredita i depozita, te se procjene ne smiju temeljiti samo na procijenjenoj tržišnoj vrijednosti materijalne kreditne zaštite;
ako se u procjenama LGD-a uzima u obzir postojanje materijalne kreditne zaštite, osim standardiziranih sporazuma o netiranju i bilančnog netiranja kredita i depozita, institucije uvode interne zahtjeve za upravljanje tom materijalnom kreditnom zaštitom, pravnu sigurnost i upravljanje rizicima te materijalne kreditne zaštite, koji su u skladu sa zahtjevima iz poglavlja 4. odjeljka 3. pododjeljka 1.;
ako institucija priznaje materijalnu kreditnu zaštitu, osim standardiziranih sporazuma o netiranju i bilančnog netiranja kredita i depozita, pri utvrđivanju vrijednosti izloženosti za kreditni rizik druge ugovorne strane u skladu s poglavljem 6. odjeljkom 5. ili 6., u procjenama LGD-a ne uzima u obzir iznose za koje očekuje da će biti naplaćen iz te materijalne kreditne zaštite;
za izloženosti koje su u statusu neispunjavanja obveza, institucija je dužna primjenjivati zbroj najbolje procjene očekivanoga gubitka za svaku izloženost, s obzirom na postojeće ekonomske uvjete i status izloženosti, i svoje procjene povećanja stope gubitka koje je posljedica mogućih dodatnih neočekivanih gubitaka tijekom razdoblja naplate, tj. između datuma nastanka statusa neispunjavanja obveza i konačnog prestanka izloženosti;
ako su naknade za zakašnjela plaćanja, zaračunate dužniku prije nastanka statusa neispunjavanja obveza, priznate u računu dobiti i gubitka institucije, dodaju se izloženosti i gubitku institucije u iznosu u kojem su priznate u računu dobiti i gubitka;
za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama i središnjim državama i središnjim bankama te prema jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave i prema subjektima javnog sektora procjene LGD-a moraju se temeljiti na podacima za razdoblje od najmanje pet godina, Razdoblje koje podaci trebaju obuhvatiti povećavat će se, od trenutka uvođenja IRB pristupa, za jednu godinu svake godine sve dok podaci ne obuhvate razdoblje od minimalno sedam godina za barem jedan izvor podataka; ako raspoloživi podaci iz bilo kojeg izvora obuhvaćaju duže razdoblje i ako su relevantni, koristi se to duže razdoblje.
Za potrebe prvog podstavka točke (a) ovog stavka, institucije na odgovarajući način uzimaju u obzir povrate ostvarene u relevantnim postupcima naplate potraživanja iz materijalne kreditne zaštite bilo koje vrste, kao i iz nematerijalne kreditne zaštite koja nije obuhvaćena definicijom iz članka 142. stavka 1. točke 10.
Za potrebe prvog podstavka točke (c), institucija tretira slučajeve u kojima postoji značajna povezanost na konzervativan način.
Za potrebe prvog podstavka točke (e), u procjenama LGD-a uzima se u obzir potencijalna nemogućnost institucija da brzo preuzmu i realiziraju kolateral.
Za izloženosti prema stanovništvu institucije mogu:
izvesti procjene LGD-a iz ostvarenih gubitaka i odgovarajućih procjena PD-a;
iskazati buduća povlačenja sredstava ili u konverzijskim faktorima ili u svojim procjenama LGD-a;
za izloženosti prema stanovništvu s osnove otkupljenih potraživanja, institucija se pri procjeni LGD-a može koristiti referentnim podacima iz vanjskih izvora te vlastitim referentnim podacima.
Za potrebe prvog podstavka točke (b), u slučaju da institucije uključe buduće dodatne povlačenja u svoje konverzijske faktore, one bi se trebale uzeti u obzir u LGD-u u brojniku i nazivniku. Ako institucije u svoje konverzijske faktore ne uključe buduća dodatna povlačenja, trebalo bi ih uzeti u obzir samo u brojniku LGD-a.
Za izloženosti prema stanovništvu, procjene LGD-a temelje se na podacima za razdoblje od najmanje pet godina. Uz odobrenje nadležnih tijela, institucije mogu, u trenutku uvođenja IRB pristupa, upotrebljavati relevantne podatke koji obuhvaćaju razdoblje od dvije godine. Razdoblje koje podaci trebaju obuhvatiti povećavaju se za jednu godinu svake godine sve dok relevantni podaci ne obuhvate barem pet godina.
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:
priroda, ozbiljnost i trajanje ekonomske recesije iz stavka 1.;
uvjeti pod kojima nadležno tijelo može odobriti instituciji da u skladu sa stavkom 2., u trenutku uvođenja IRB pristupa, upotrebljava relevantne podatke koji obuhvaćaju razdoblje od dvije godine.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Za potrebe izračuna gubitka EBA do 31. prosinca 2025. izdaje ažurirane smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 o sljedećem:
u pogledu slučajeva koji se vraćaju u status ispunjavanja obveza, navodi se kako bi se trebalo tretirati umjetni novčani tok i razmatra je li prikladnije da institucije diskontiraju samo umjetni novčani tok tijekom stvarnog razdoblja neispunjavanja obveza;
procjeni primjerenosti kalibracije i primjene diskontne stope za izračun ekonomskog gubitka na razini svih izloženosti.
Članak 182.
Posebni zahtjevi za vlastitu procjenu konverzijskih faktora
U kvantificiranju parametara rizika koji se povezuju s rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti institucije su dužne primjenjivati sljedeće posebne zahtjeve za vlastitu procjenu konverzijskih faktora:
institucije su dužne procjenjivati konverzijske faktore po rejting-kategorijama proizvoda ili po skupovima izloženosti na temelju prosječnih ostvarenih konverzijskih faktora u svakoj rejting-kategoriji proizvoda ili skupu izloženosti s pomoću prosjeka ponderiranog statusima neispunjavanja obveza iz svih zabilježenih statusa neispunjavanja obveza u izvorima podataka;
institucije su dužne primjenjivati procjene konverzijskih faktora koje su primjerene ekonomskoj recesiji ako su one konzervativnije od dugoročnog prosjeka. U onoj mjeri u kojoj se od rejting-sustava očekuje da tijekom vremena daje konstantne ostvarene konverzijske faktore po rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti, institucija je dužna prilagoditi svoje procjene parametara rizika po rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti da bi se ograničio utjecaj ekonomske recesije na kapitalni zahtjev;
IRB-CCF institucijâ odražava mogućnost dužnikovih dodatnih povlačenja sredstava do trenutka nastanka statusa neispunjavanja obveza i nakon toga;
u postupku procjene konverzijskih faktora institucije su dužne uzeti u obzir svoje politike i strategije koje se odnose na računovodstvenu evidenciju i praćenje naplate plasmana. Institucije su također dužne razmotriti svoju sposobnost i spremnost da spriječe daljnja povlačenja sredstava u slučajevima stupanja u status neispunjavanja obveza zbog drugih razloga osim neplaćanja, kao što su povrede ugovornih odredaba ili neki drugi događaji koji uzrokuju nastanak tehničkog statusa neispunjavanja obveza;
institucije su dužne imati odgovarajuće sustave i procedure praćenja iznosa izloženosti, iskorištenih iznosa u odnosu na odobreni iznos izloženosti te promjena u iskorištenim iznosima po dužnicima i po rejting-kategorijama. Institucija mora svakodnevno moći pratiti stanje iskorištenih iznosa izloženosti;
ako institucije primjenjuju različite procjene konverzijskih faktora za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i za interne potrebe, dužne su ih dokumentirati i dokazati opravdanost njihove primjene;
IRB-CCF institucijâ procjenjuje se na temelju fiksnog razdoblja od 12 mjeseci;
IRB-CCF institucijâ temelji se na referentnim podacima koji odražavaju značajke dužnika, proizvoda i praksi upravljanja banke u vezi s izloženostima na koje se procjene primjenjuju.
Za potrebe prvog podstavka točke (a), ako institucije zabilježe negativni ostvareni konverzijski faktor na temelju svojih opservacija statusa neispunjavanja obveza, ostvareni konverzijski faktor na temelju tih opservacija jednak je nuli za potrebe kvantifikacije njihova IRB-CCF-a. Institucije mogu upotrebljavati informacije o negativnom ostvarenom konverzijskom faktoru u postupku razvoja modela za potrebe diferencijacije rizika.
Za potrebe prvog podstavka točke (c), IRB-CCF sadržava maržu konzervativnosti to veću što je jača očekivana pozitivna korelacija između učestalosti nastanka statusa neispunjavanja obveza i visine konverzijskog faktora.
Za potrebe prvog podstavka točke (g), svako neispunjavanje obveza povezuje se s karakteristikama relevantnog dužnika i proizvoda na fiksni referentni datum koji se utvrđuje na 12 mjeseci prije datuma nastanka statusa neispunjavanja obveza.
Za potrebe stavka 1. točke (h), IRB-CCF koji se primjenjuje na određene izloženosti ne temelji se na podacima u kojima se kombiniraju učinci različitih karakteristika ni na podacima iz izloženosti koje imaju značajno različite karakteristike rizika. IRB-CCF temelji se na primjereno homogenim segmentima. U tu svrhu sljedeće prakse dopuštene su samo na temelju detaljne provjere i opravdanja od strane institucije:
primjena odnosnih podataka o MSP-ovima/poduzećima srednje tržišne kapitalizacije na dužnike koji su velika trgovačka društva;
primjena podataka iz preuzetih obveza s malom raspoloživosti neiskorištenih limita na proizvode s velikom raspoloživosti neiskorištenih limita;
primjena podataka o neurednim dužnicima ili dužnicima kojima su dodatna povlačenja blokirana na referentni datum na dužnike za koje nema poznatih ni relevantnih ograničenja zbog neurednog plaćanja;
podaci na koje su utjecale promjene u kombinaciji dužnikovih zaduživanja i drugih s kreditom povezanih proizvoda u promatranom razdoblju, osim ako su u kombinaciji proizvoda ti podaci djelotvorno prilagođeni uklanjanjem učinaka tih promjena.
Za potrebe stavka 1.a točke (d), institucije dokazuju nadležnim tijelima da su detaljno upoznate s utjecajem koji promjene u klijentovoj kombinaciji proizvoda imaju na skupove referentnih podataka o izloženostima i s njima povezanim procjenama IRB-CCF-a te da je taj učinak beznačajan ili da je djelotvorno smanjen u okviru njihova procesa procjene. U tom smislu, sljedeće se ne smatra primjerenim:
utvrđivanje donjih ili gornjih granica CCF-a ili opservacija vrijednosti izloženosti, uz iznimku ostvarenog konverzijskog faktora jednakog nuli, u skladu sa stavkom 1. drugim podstavkom;
primjena procjena na razini dužnika koje u cijelosti ne obuhvaćaju relevantne opcije transformacije proizvoda ili koje neprimjereno kombiniraju proizvode vrlo različitih karakteristika;
usklađenje samo značajnih opservacija na koje utječe transformacija proizvoda;
isključenje opservacija na koje utječe transformacija profila proizvoda.
Za izloženosti prema stanovništvu procjene konverzijskih faktora moraju se temeljiti na podacima za razdoblje od najmanje pet godina. Uz odobrenje nadležnih tijela, institucije mogu, u trenutku uvođenja IRB pristupa, upotrebljavati relevantne podatke koji obuhvaćaju razdoblje od dvije godine. Razdoblje koje podaci trebaju obuhvatiti povećavat će se za jednu godinu svake godine sve dok relevantni podaci ne obuhvate barem pet godina.
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:
priroda, ozbiljnost i trajanje ekonomske recesije iz stavka 1.;
uvjeti pod kojima nadležno tijelo može odobriti instituciji da, u trenutku prvog uvođenja IRB pristupa, upotrebljava relevantne podatke koji obuhvaćaju razdoblje od dvije godine.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 183.
Zahtjevi za procjenu utjecaja nematerijalne kreditne zaštite za izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama, izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave i prema subjektima javnog sektora, i izloženosti prema trgovačkim društvima kada se primjenjuju vlastite procjene LGD-a i za izloženosti prema stanovništvu
Sljedeći uvjeti primjenjuju se na priznate davatelje jamstava te na jamstva:
institucije su dužne jasno propisati kriterije za vrste davatelja jamstava čija će jamstva priznavati pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih rizikom;
na priznate davatelje jamstava primjenjuju se ista pravila kao za dužnike koja su navedena u člancima 171., 172. i 173.;
jamstvo je u pisanom obliku, neopozivo i nepromjenjivo od strane davatelja jamstva, važeće dok se obveza za koju je dano jamstvo u cijelosti ne ispuni, do iznosa i roka dospijeća jamstva, i pravno izvršivo prema davatelju jamstva prema pravu države u kojoj se nalazi imovina davatelja jamstva nad kojom se može provesti ovrha;
jamstvo je bezuvjetno.
Za potrebe prvog podstavka točke (d), „bezuvjetno jamstvo” znači jamstvo za koje ugovor o kreditnoj zaštiti ne sadržava niti jednu klauzulu čije ispunjenje nije pod izravnom kontrolom institucije kreditora i koja bi mogla spriječiti davatelja jamstva da pravodobno izvrši obvezu plaćanja uslijed dužnikova kvalificiranog nastanka statusa neispunjavanja obveza ili neplaćanja izvornog dužnika. Jamstvo se smatra bezuvjetnim i ako ugovor o kreditnoj zaštiti sadržava klauzulu kojom se uređuje da pogrešna dubinska analiza ili prijevara institucije kreditora poništava ili umanjuje opseg jamstva koji je davatelj jamstva ponudio.
Bezuvjetnim se smatraju jamstva prema kojima plaćanje davatelja jamstva nije uvjetovano obvezom da institucija kreditor najprije od dužnika zatraži podmirenje obveze i koja samo pokrivaju gubitke koji preostanu nakon što institucija okonča postupak restrukturiranja.
Kriteriji moraju biti vjerodostojni i smisleni. Kriteriji moraju odražavati sposobnost i spremnost davatelja jamstva da ispuni obvezu iz jamstva, vjerojatnu vremensku dinamiku plaćanja od strane davatelja jamstva, stupanj u kojem je sposobnost davatelja jamstva da ispuni obvezu iz jamstva u korelaciji sa sposobnošću dužnika da plaća dug i stupanj u kojem je rezidualni rizik još uvijek prisutan.
Kriteriji moraju uzeti u obzir vrstu namire po kreditnoj izvedenici i konzervativno procijeniti njezin utjecaj na razinu i vremensku dinamiku naplate sredstava. Institucija je dužna uzeti u obzir stupanj u kojem je rezidualni rizik još uvijek prisutan.
Kreditne izvedenice na osnovi prvog nastanka statusa neispunjavanja obveza mogu se smatrati priznatom nematerijalnom kreditnom zaštitom. No, kreditne izvedenice na osnovi drugog nastanka statusa neispunjavanja obveza i sve druge kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza ne smatraju se priznatim oblicima nematerijalne kreditne zaštite.
▼M17 —————
Članak 184.
Zahtjevi za otkupljena potraživanja
Institucija je dužna pratiti kvalitetu otkupljenih potraživanja te financijsko stanje prodavatelja i servisera. Primjenjuje se sljedeće:
institucija je dužna procjenjivati korelaciju između kvalitete otkupljenih potraživanja i financijskog stanja i prodavatelja i servisera te imati interne politike i procedure koje osiguravaju adekvatnu zaštitu od svih nepredvidivih događaja i kojima je propisano dodjeljivanje internog rejtinga svakom prodavatelju i serviseru;
institucija je dužna imati jasne i učinkovite politike i procedure za određivanje prihvatljivosti prodavatelja i servisera. Institucija ili njezin zastupnik dužni su provoditi periodičnu provjeru prodavatelja i servisera radi provjere točnosti izvješća koje dobiva od prodavatelja ili servisera, otkrivanja prijevare ili operativnih slabosti te kako bi provjerila kvalitetu prodavateljevih kreditnih politika te politika i procedura naplate servisera. Nalazi tih provjera moraju biti dokumentirani;
institucija je dužna procijeniti karakteristike skupova izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja, uključujući predujmove, povijest dospjelih nenaplaćenih potraživanja od pojedinačnih prodavatelja i loša potraživanja, ispravke vrijednosti za loša potraživanja te uvjete otplate i obveze koje je moguće kompenzirati (engl. contra accounts);
institucija je dužna imati učinkovite politike i procedure za praćenje koncentracija prema jednom dužniku na agregiranoj osnovi, i to unutar jednog skupa izloženosti i u više skupova izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja;
institucija je dužna osigurati da od servisera prima pravodobna i dovoljno detaljna izvješća o dospjelosti potraživanja i njihovom razrjeđivanju kako bi osigurala usklađenost sa svojim kriterijima priznavanja i politikama odobravanja predujmova koje uređuju otkupljena potraživanja te osigurala učinkovito sredstvo za praćenje prodavateljevih uvjeta prodaje i razrjeđivanja te kako bi mogla provjeravati pridržava li se prodavatelj tih uvjeta.
Članak 185.
Validacija internih procjena
Institucija je dužna provesti validaciju svojih internih procjena prema sljedećim zahtjevima:
institucije su dužne imati robusne sustave validacije točnosti i dosljednosti rejting-sustava, procesa i procjene svih relevantnih parametara rizika. Proces interne validacije mora omogućavati instituciji dosljednu i smislenu procjenu učinkovitosti sustava internog rejtinga i procjene rizika;
institucije su dužne redovito uspoređivati ostvarene stope statusa neispunjavanja obveza s procijenjenim PD-om za svaku rejting-kategoriju, a u slučajevima kada su ostvarene stope statusa neispunjavanja obveza izvan očekivanih granica za tu rejting-kategoriju, institucije su dužne posebno analizirati razloge tog odstupanja. Institucije koje primjenjuju vlastite procjene LGD-a i konverzijskih faktora dužne su na isti način provoditi i analizu za te procjene. U navedenim usporedbama potrebno je koristiti se podacima koji pokrivaju najduže moguće razdoblje za koje su podaci raspoloživi. Institucija je dužna dokumentirati metode i podatke koji se koriste u takvim usporedbama. Navedene analize i dokumentacija moraju se ažurirati najmanje jednom godišnje;
institucije su dužne primjenjivati i druge kvantitativne tehnike validacije kao i usporedbe s relevantnim podacima iz vanjskih izvora. Te se analize moraju temeljiti na podacima koji su prikladni za portfelj institucije, koji su redovito ažurirani te obuhvaćaju relevantno razdoblje promatranja. Interna procjena učinkovitosti rejting-sustava institucije mora se temeljiti na najdužem mogućem razdoblju za koje su podaci raspoloživi;
metode i podaci koji se koriste za kvantitativnu validaciju moraju se dosljedno primjenjivati. Promjene u metodama procjenjivanja i validacije te podacima (uključujući izvore podataka i razdoblja koja podaci pokrivaju) moraju biti dokumentirane;
institucije su dužne imati odgovarajuće interne standarde za slučajeve kada su odstupanja ostvarenih PD-a, LGD-a, konverzijskih faktora te ukupnih gubitaka, kada se procjenjuje EL, od procijenjenih vrijednosti dovoljno značajna da dovode u pitanje pouzdanost procjena. Ovim standardima moraju se uzeti u obzir poslovni ciklusi i slične promjene u gospodarskom okružju koje su utjecale na nastanak statusa neispunjavanja obveza. Ako su ostvarene vrijednosti kontinuirano veće od očekivanih, institucije su dužne povećati procjene kako bi one odražavale ostvarene statuse neispunjavanja obveza i gubitke.
▼M17 —————
Članak 189.
Korporativno upravljanje
Više rukovodstvo mora ispuniti sljedeće zahtjeve:
dužno je izvješćivati upravljačko tijelo institucije ili odgovarajući odbor imenovan od strane upravljačkog tijela o svim važnim promjenama ili izuzećima od uspostavljenih politika koje će značajno utjecati na funkcioniranje rejting-sustava institucije;
dužno je dobro poznavati dizajn i funkcioniranje rejting-sustava;
dužno je kontinuirano osiguravati ispravno funkcioniranje rejting-sustava.
Jedinice za kontrolu kreditnog rizika dužne su redovito izvješćuje više rukovodstvo o učinkovitosti rejting-procesa, područjima koja je potrebno poboljšati te statusu svih aktivnosti poduzetih za otklanjanje prethodno identificiranih nedostataka.
Članak 190.
Kontrola kreditnog rizika
Odgovornosti jedinice ili jedinica za kontrolu kreditnog rizika uključuju sljedeće:
testiranje i praćenje rejting-kategorija i skupova izloženosti;
izradu i analizu sažetih izvještaja vezanih uz rejting-sustave institucije;
primjenu procedura da bi se utvrdilo primjenjuju li se dosljedno definicije rejting-kategorija i skupova izloženosti po svim organizacijskim jedinicama i zemljopisnim područjima;
provjeru i dokumentiranje svih promjena u rejting-procesu, uključujući i razloge za promjenu;
provjeru rejting-kriterija da bi se ocijenilo jesu li još uvijek prediktivni. Promjene rejting-procesa, kriterija ili individualnih rejting-parametara moraju biti dokumentirane i adekvatno pohranjene;
aktivno sudjelovanje u dizajnu ili odabiru, implementaciji i validaciji modela koji se koriste u rejting-procesu;
nadzor modela koji se koriste u rejting-procesu;
kontinuiranu provjeru modela kao i izmjena modela koji se koriste u rejting-procesu.
Institucije koje se koriste podacima iz zajedničkih skupova podataka u skladu s člankom 179. stavkom 2. mogu eksternalizirati sljedeće zadatke:
izradu informacija relevantnih za testiranje i praćenje rejting-kategorija i skupova izloženosti;
izradu sažetih izvještaja vezanih uz rejting-sustave institucije;
izradu informacija relevantnih za provjeru rejting-kriterija da bi se ocijenilo jesu li još uvijek prediktivni;
dokumentiranje promjena u rejting-procesu, kriterijima ili pojedinim rejting-parametrima;
izradu informacija relevantnih za kontinuiranu provjeru i izmjene modela koji se koriste u rejting-procesu.
Članak 191.
Unutarnja revizija
Unutarnja revizija ili druga usporediva neovisna jedinica koja obavlja poslove revizije dužna je najmanje jednom godišnje revidirati rejting-sustave institucije i njihovo funkcioniranje, uključujući funkcioniranje kreditnog procesa te procjene PD-a, LGD-a, EL-a i konverzijskih faktora. Revizija mora uključivati poštivanje svih primjenjivih zahtjeva.
POGLAVLJE 4.
Smanjenje kreditnog rizika
Članak 192.
Definicije
Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:
„institucija kreditor” znači institucija koja ima predmetnu izloženost;
„transakcija osigurana kolateralom” (engl. secured lending transaction) znači transakcija na temelju koje nastaje izloženost osigurana kolateralom koja ne sadržava odredbu kojom se instituciji daje pravo da barem jednom dnevno primi maržu;
„transakcija ovisna o kretanju na tržištu kapitala” (engl. capital market-driven transaction) znači transakcija na temelju koje nastaje izloženost osigurana kolateralom koja sadržava odredbu kojom se instituciji daje pravo da barem jednom dnevno prima maržu;
„odnosni CIU” znači CIU u čije dionice ili udjele ulaže drugi CIU;
„pristup zamjene parametara rizika u skladu s A-IRB pristupom” znači zamjena, u skladu s člankom 236.a, parametara rizika PD-a i LGD-a za odnosne izloženosti odgovarajućim parametrima rizika PD-a i LGD-a koji bi se u skladu s IRB pristupom s primjenom vlastitih procjena LGD-a dodijelili usporedivoj izravnoj izloženosti prema pružatelju zaštite.
Članak 193.
Načela za priznavanje učinka tehnika smanjenja kreditnog rizika
Ako institucija koja izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom prema standardiziranom pristupu upotrebljava više vrsta smanjenja kreditnog rizika koje pokrivaju jednu izloženost dužna je učiniti sljedeće:
podijeliti izloženost na dijelove pokrivene pojedinom vrstom sredstava za smanjenje kreditnog rizika; i
zasebno izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom za svaki dio dobiven prema točki (a) u skladu s odredbama poglavlja 2. i ovog poglavlja.
Ako institucija koja izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom prema standardiziranom pristupu pokriva jednu izloženost kreditnom zaštitom jednog pružatelja zaštite, a ta zaštita ima različita dospijeća, dužna je učiniti sljedeće:
podijeliti izloženost na dijelove pokrivene pojedinom vrstom sredstava za smanjenje rizika; i
zasebno izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom za svaki dio dobiven prema točki (a) u skladu s odredbama poglavlja 2. i ovog poglavlja.
Članak 194.
Načela za priznavanje učinka tehnika smanjenja kreditnog rizika
Institucija kreditor dužna je na zahtjev nadležnog tijela dostaviti ažurno, pisano, obrazloženo i neovisno pravno mišljenje ili više njih kojima se koristila kako bi utvrdila zadovoljava li aranžman kreditne zaštite odnosno aranžmani kreditne zaštite uvjete utvrđene u prvom podstavku.
Institucije mogu priznati materijalnu kreditnu zaštitu pri izračunu učinka smanjenja kreditnog rizika samo ako imovina koja predstavlja zaštitu ispunjava oba sljedeća zahtjeva:
predstavlja imovinu koja se u skladu s člancima od 197. do 200. priznaje kao kolateral, kako je to primjenjivo;
dovoljno je likvidna, a njezina je vrijednost tijekom vremena dovoljno stabilna te pruža odgovarajuću sigurnost u razini postignute kreditne zaštite uzimajući u obzir pristup koji se koristi za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom te dopušteni stupanj priznavanja.
U slučaju nematerijalne kreditne zaštite ugovor o zaštiti priznaje se samo ako ispunjava sve sljedeće uvjete:
uključen je u popis priznatih ugovora o zaštiti iz članka 203. i članka 204. stavka 1.;
pravno je učinkovit i provediv u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti kako bi pružao odgovarajuću sigurnost u razini postignute kreditne zaštite uzimajući u obzir pristup koji se koristi za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom te dopušteni stupanj priznavanja;
pružatelj zaštite ispunjava kriterije utvrđene u stavku 5.
▼M17 —————
Članak 195.
Bilančno netiranje
Institucija može primijeniti bilančno netiranje međusobnih potraživanja s drugom ugovornom stranom kao priznati oblik smanjenja kreditnog rizika.
Ne dovodeći u pitanje članak 196., priznavanje je ograničeno na međusobna novčana potraživanja i obveze između institucije i druge ugovorne strane.Institucije mogu prilagoditi iznose izloženosti ponderirane rizikom i, ako je relevantno, iznose očekivanoga gubitka samo za kredite i depozite koje su same primile i koji su predmet sporazuma o bilančnom netiranju.
Članak 196.
Standardizirani sporazumi o netiranju koji obuhvaćaju repo transakcije ili transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili ostale transakcije ovisne o kretanju na tržištu kapitala
Institucije koje primjenjuju složenu metodu financijskoga kolaterala iz članka 223. mogu uzeti u obzir učinke dvostranih ugovora o netiranju, pri čemu ti ugovori obuhvaćaju repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili ostale transakcije ovisne o kretanju na tržištu kapitala. Ne dovodeći u pitanje članak 299., primljeni kolateral i vrijednosni papiri ili roba koji su pozajmljeni od druge ugovorne strane na temelju takvih sporazuma ili transakcija moraju ispuniti zahtjeve za priznavanje kolaterala navedene u člancima 197. i 198.
Članak 197.
Priznavanje kolaterala prema svim pristupima i metodama
Institucije mogu upotrebljavati sljedeće stavke kao priznati kolateral prema svim pristupima i metodama:
gotovinski polog položen kod institucije kreditora ili druge instrumente koji se mogu smatrati gotovinom i koje drži institucija kreditor;
dužnički vrijednosni papiri koje su izdale su središnje države ili središnje banke, koji imaju kreditnu procjenu VIPKR-a ili agencije za kreditiranje izvoza ako:
VIPKR ili agencije za kreditiranje izvoza koju je odabrala institucija za potrebe poglavlja 2.; i
EBA je utvrdila da kreditna procjena ima 1., 2., 3. ili 4. stupanj kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje rizikom izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama na temelju poglavlja 2.;
dužnički vrijednosni papiri koje su izdale institucije, koji imaju kreditnu procjenu VIPKR-a ako:
VIPKR je odabrala institucija za potrebe poglavlja 2.; i
EBA je utvrdila da kreditna procjena ima 1., 2. ili 3. stupanj kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje rizikom izloženosti prema institucijama na temelju poglavlja 2.;
dužnički vrijednosni papiri koje su izdali drugi subjekti, koji imaju kreditnu procjenu VIPKR-a ako:
VIPKR je odabrala institucija za potrebe poglavlja 2.; i
EBA je utvrdila da kreditna procjena ima 1., 2. ili 3. stupanj kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje rizikom izloženosti prema trgovačkim društvima na temelju poglavlja 2.;
dužnički vrijednosni papiri imaju kratkoročnu kreditnu procjenu VIPKR-a ako:
VIPKR je odabrala institucija za potrebe poglavlja 2.; i
EBA je utvrdila da kreditna procjena ima 1., 2. ili 3. stupanj kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje rizikom kratkoročnih izloženosti na temelju poglavlja 2.;
dionice ili konvertibilne obveznice uključene u glavni burzovni indeks;
zlato;
sekuritizacijske pozicije koje nisu resekuritizacijske pozicije i na koje se primjenjuje ponder rizika od 100 % ili niži u skladu s člancima od 261. do 264.
Za potrebe stavka 1. točke (b), „dužnički vrijednosni papiri središnjih država ili središnjih banaka” uključuju:
dužničke vrijednosne papire jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave izloženost prema kojima u skladu s člankom 115. stavkom 2. ima tretman kao izloženost prema središnjoj državi u kojoj te jedinice imaju sjedište;
dužničke vrijednosne papire subjekata javnog sektora izloženost prema kojima u skladu s člankom 116. stavkom 4. ima tretman kao izloženost prema središnjoj državi;
dužničke vrijednosne papire multilateralnih razvojnih banaka na koje se u skladu s člankom 117. stavkom 2. primjenjuje ponder rizika od 0 %;
dužničke vrijednosne papire međunarodnih organizacija na koje se u skladu s člankom 118. primjenjuje ponder rizika od 0 %.
Za potrebe stavka 1. točke (c), „dužnički vrijednosni papiri institucija” uključuju:
dužničke vrijednosne papire jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave, osim dužničkih vrijednosnih papira iz stavka 2. točke (a);
dužničke vrijednosne papire subjekata javnog sektora izloženost prema kojima ima tretman u skladu s člankom 116. stavcima 1. i 2.;
dužničke vrijednosne papire multilateralnih razvojnih banaka, osim onih na koje se primjenjuje ponder rizika od 0 % u skladu s člankom 117. stavkom 2.
Institucija može dužničke vrijednosne papire drugih institucija ili investicijskih društava koji nemaju kreditnu procjenu VIPKR-a upotrebljavati kao priznati kolateral ako ti dužnički vrijednosni papiri ispunjavaju sve sljedeće kriterije:
kotiraju na priznatoj burzi;
smatraju se nadređenim potraživanjem;
sva ostala izdanja institucije izdavatelja s istim statusom u redoslijedu naplate, koja imaju rejting, imaju kreditnu procjenu VIPKR-a za koju je EBA utvrdila da pripada najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema institucijama ili pravilima za ponderiranje kratkoročnih izloženosti u skladu s poglavljem 2.;
institucija kreditor nema informacija koje bi upućivale na kreditnu procjenu izdanja manje povoljnu od one navedene u točki (c);
tržišna likvidnost instrumenta dovoljna je za ove potrebe.
Institucija može upotrebljavati udjele ili dionice u CIU kao priznati kolateral ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
cijena udjela ili dionica javno se objavljuje svakog dana;
CIU ograničen je na ulaganja u instrumente koji se mogu priznati u skladu s odredbama stavaka 1. i 4.;
CIU ispunjavaju uvjete iz članka 132. stavka 3.
Ako CIU ulaže u dionice ili udjele drugog CIU-a, na svaki takav odnosni CIU primjenjuju se uvjeti jednaki onima iz prvog podstavka točaka od (a) do (c).
Ako CIU koristi izvedene instrumente za zaštitu dopuštenih ulaganja, to ne sprječava da udjeli i dionice u takvim CIU budu priznati kao kolateral.
Za potrebe stavka 5. ovog članka, ako CIU („izvorni CIU”) ili bilo koji od njegovih odnosnih CIU-ova nisu ograničeni na ulaganje u instrumente koji su priznati na temelju stavaka 1. i 4. ovog članka, primjenjuje se sljedeće:
ako institucije mogu primijeniti pristup odnosnih izloženosti iz članka 132.a stavka 1. ili članka 152. stavka 2. za izravne izloženosti CIU-u, mogu upotrebljavati udjele ili dionice u tom CIU-u kao kolateral do iznosa koji je jednak vrijednosti instrumenata koje drži taj CIU, a koji su priznati na temelju stavaka 1. i 4. ovog članka;
ako institucije primjenjuju pristup koji se temelji na mandatu iz članka 132.a stavka 2. ili članka 152. stavka 5. za izravne izloženosti CIU-u, mogu upotrebljavati udjele ili dionice u tom CIU-u kao kolateral do iznosa koji je jednak vrijednosti instrumenata koje drži taj CIU, a koji su priznati na temelju stavaka 1. i 4. ovog članka, pod pretpostavkom da su taj CIU ili bilo koji od njegovih odnosnih CIU-a uložili u instrumente koji nisu priznati do najveće granice dopuštene njihovim mandatima.
Kada odnosni CIU i sam ima odnosne CIU, institucije mogu upotrebljavati udjele ili dionice u izvornom CIU-u kao priznati kolateral pod uvjetom da primjenjuju metodologiju iz prvog podstavka.
U slučajevima kada imovina koja se ne priznaje ima negativnu vrijednost zbog obveza ili potencijalnih obveza proizašlih iz vlasništva, institucija je dužna učiniti sljedeće:
izračunati ukupnu vrijednost imovine koja se ne priznaje; i
ako je iznos dobiven u skladu s točkom (a) negativan, oduzeti apsolutnu vrijednost tog iznosa od ukupne vrijednosti priznate imovine.
ESMA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:
glavni burzovni indeksi iz stavka 1. točke (f) ovog članka, članka 198. stavka 1. točke (a), članka 224. stavaka 1. i 4. i članka 299. stavka 2. točke (e);
priznate burze iz stavka 4. točke (a) ovog članka, članka 198. stavka 1. točke (a), članka 224. stavaka 1. i 4., članka 299. stavka 2. točke (e), članka 400. stavka 2. točke (k), članka 416. stavka 3. točke (e), članka 428. stavka 1. točke (c) i Priloga III. točke 12. u skladu s uvjetima iz članka 4. stavka 1. točke (72).
ESMA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 198.
Dodatno priznavanje kolaterala prema složenoj metodi financijskoga kolaterala
Institucija koja primjenjuje složenu metodu financijskoga kolaterala iz članka 223., osim kolaterala navedenih u članku 197., može kao kolateral priznati i sljedeće stavke:
dionice ili konvertibilne obveznice koje nisu uključene u glavni burzovni indeks, ali kojima se trguje na priznatoj burzi;
udjele ili dionice u CIU ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
cijena udjela ili dionica javno se objavljuje svakog dana;
CIU ograničen je na ulaganja u instrumente koji se mogu priznati u skladu s odredbama članka 197. stavaka 1. i 4. te u instrumente iz točke (a) ovog podstavka.
Ako CIU ulaže u udjele ili dionice drugog CIU-a, na takav odnosni CIU primjenjuju se uvjeti jednaki onima iz točaka (a) i (b) ovog stavka.
Ako CIU koristi izvedene instrumente za zaštitu dopuštenih ulaganja, to ne sprječava da udjeli i dionice u takvim CIU budu priznati kao kolateral.
Ako CIU i bilo koji odnosni CIU nisu ograničeni na ulaganja u instrumente koji se mogu priznati na temelju članka 197. stavaka 1. i 4. i stavki iz stavka 1. točke (a) ovog članka primjenjuje se sljedeće:
ako institucije mogu primijeniti pristup odnosnih izloženosti iz članka 132.a stavka 1. ili članka 152. stavka 2. za izravne izloženosti CIU-u, mogu upotrebljavati udjele ili dionice u tom CIU-u kao kolateral do iznosa koji je jednak vrijednosti instrumenata koje drži taj CIU, a koji su priznati na temelju članka 197. stavaka 1. i 4. i stavki iz stavka 1. točke (a) ovog članka;
ako institucije primjenjuju pristup koji se temelji na mandatu iz članka 132.a stavka 2. ili članka 152. stavka 5. za izravne izloženosti CIU-u, mogu upotrebljavati udjele ili dionice u tom CIU-u kao kolateral do iznosa koji je jednak vrijednosti instrumenata koje drži taj CIU, a koji su priznati na temelju članka 197. stavaka 1. i 4. i stavki iz stavka 1. točke (a) ovog članka, pod pretpostavkom da su taj CIU ili bilo koji od njegovih odnosnih CIU-a uložili u instrumente koji nisu priznati do najveće granice dopuštene njihovim mandatima.
U slučajevima kada instrumenti koji nisu priznati mogu imati negativnu vrijednost zbog obveza ili potencijalnih obveza koje proizlaze iz vlasništva, institucija:
izračunava ukupnu vrijednost instrumenata koji nisu priznati;
ako je iznos dobiven u skladu s točkom (a) negativan, oduzima apsolutnu vrijednost tog iznosa od ukupne vrijednosti priznatih instrumenata.
Članak 199.
Dodatno priznavanje kolaterala za izračun prema IRB pristupu
Institucija koja izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanih gubitaka primjenom IRB pristupa, osim kolaterala navedenih u člancima 197. i 198. može upotrebljavati i sljedeće oblike kolaterala:
kolateral u obliku nekretnine u skladu sa stavcima 2., 3. i 4.;
potraživanja u skladu sa stavkom 5.;
kolateral u obliku ostale materijalne imovine u skladu sa stavcima 6. i 8.;
najam u skladu sa stavkom 7.
Osim ako je odredbama članka 124. stavka 9. drukčije određeno, institucije mogu kao priznati kolateral upotrijebiti stambenu nekretninu u kojoj vlasnik nekretnine, ili stvarni vlasnik u slučaju osobnih investicijskih društava, stanuje ili će stanovati, odnosno koju daje u najam te poslovnu nekretninu, uključujući urede i druge poslovne prostore ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
vrijednost nekretnine značajno ne ovisi o kreditnoj kvaliteti dužnika;
rizik dužnika značajno ne ovisi o prinosu po odnosnoj imovini ili projektu, već o sposobnosti dužnika da otplaćuje dug iz drugih sredstava pa stoga otplata duga značajno ne ovisi o novčanom toku koji se ostvaruje od odnosne nekretnine koja služi kao kolateral.
Za potrebe prvog podstavka točke (a), institucije mogu isključiti situacije u kojima isključivo makroekonomski čimbenici utječu na vrijednost nekretnine i na ispunjavanje obveza dužnika.
Institucije mogu odstupiti od stavka 2. točke (b) za izloženosti osigurane stambenom nekretninom koja se nalazi na području države članice ako je nadležno tijelo te države članice objavilo dokaze da na njezinom području postoji dobro razvijeno tržište stambenih nekretnina na kojem stope gubitka ne prelaze ni jedan od sljedećih limita:
agregirani iznos o kojem su institucije izvijestile na temelju članka 430.a stavka 1. točke (a) podijeljen agregiranim iznosom o kojem izvijestile institucije iskazale na temelju članka 430.a stavka 1. točke (c) ne prelazi 0,3 %;
agregirani iznos o kojem su institucije izvijestile na temelju članka 430.a stavka 1. točke (b) podijeljen agregiranim iznosom o kojem su institucije izvijestile na temelju članka 430.a stavka 1. točke (c) ne prelazi 0,5 %.
Ako bilo koji od uvjeta iz točaka (a) i (b) prvog podstavka u određenoj godini nije ispunjen, institucije ne smiju primjenjivati tretman iz tog podstavka dok se ne udovolji uvjetima iz tog podstavka tijekom jedne od sljedećih godina.
Institucije mogu odstupiti od točke (b) stavka 2. za poslovne nekretnine na području države članice ako je nadležno tijelo te države članice objavilo dokaze da na njezinom području postoji dobro razvijeno tržište poslovnih nekretnina na kojem stope gubitka ne prelaze ni jedan od sljedećih limita:
agregirani iznos o kojem su institucije izvijestile na temelju članka 430.a stavka 1. točke (d) podijeljen agregiranim iznosom o kojem su institucije izvijestile na temelju članka 430.a stavka 1. točke (f) ne prelazi 0,3 %;
agregirani iznos kojem su institucije izvijestile na temelju članka 430.a stavka 1. točke (e) podijeljen agregiranim iznosom o kojem su institucije izvijestile na temelju članka 430.a stavka 1. točke (f) ne prelazi 0,5 %.
Ako bilo koji od uvjeta iz točaka (a) i (b) prvog podstavka u određenoj godini nije ispunjen, institucije ne smiju primjenjivati tretman iz tog podstavka dok se ne udovolji uvjetima iz tog podstavka tijekom jedne od sljedećih godina.
Ako javna razvojna kreditna institucija kako je definirana u članku 429.a stavku 2. ove Uredbe dodijeli promotivni kredit kako je definiran u članku 429.a stavku 3. ove Uredbe drugoj instituciji ili financijskoj instituciji koja ima odobrenje za obavljanje djelatnosti iz točke 2. ili 3. Priloga I. Direktivi 2013/36/EU i koja ispunjava uvjete iz članka 119. stavka 5. ove Uredbe, i ako ta druga institucija ili financijska institucija taj promotivni kredit izravno ili neizravno proslijedi krajnjem dužniku, a potraživanja iz tog promotivnog kredita kao kolateral ustupi javnoj razvojnoj kreditnoj instituciji, ta javna razvojna kreditna institucija može ustupljeno potraživanje iskoristiti kao priznati kolateral, neovisno o izvornom roku dospijeća ustupljenog potraživanja.
Nadležna tijela dopuštaju instituciji da priznaje kao kolateral materijalnu imovinu koja nije navedena u stavcima 2., 3. i 4. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
postoji likvidno tržište na kojem se navedeni kolateral (imovina) može brzo i ekonomski učinkovito prodati, što je dokazano čestim transakcijama s obzirom na vrstu imovine. Institucije su dužne procjenjivati taj uvjet periodično i onda kada informacije upućuju na to da je na tržištu došlo do značajnih promjena;
postoje pouzdane, javno dostupne tržišne cijene za ove kolaterale. Institucije mogu smatrati da su tržišne cijene pouzdane kad se one dobivaju iz pouzdanih izvora informacija, kao što su javni indeksi te kad odražavaju cijenu transakcija pod uobičajenim uvjetima. Institucije mogu tržišne cijene smatrati javno dostupnima kad su te cijene objavljene, lako dostupne i kad se mogu redovito dobiti bez nepotrebnog administrativnog ili financijskog opterećenja;
institucija analizira tržišne cijene, vrijeme i troškove koji su potrebni za naplatu iz kolaterala te ostvarene primitke od kolaterala;
institucija dokazuje da u najmanje 90 % realiziranih kolaterala određene vrste ostvareni primici od kolaterala nisu manji od 70 % vrijednosti kolaterala; Ako postoji značajna volatilnost tržišnih cijena, institucija dokazuje nadležnom tijelu da je njezino vrednovanje kolaterala dovoljno konzervativno.
Institucije su dužne dokumentirati ispunjavanje uvjeta iz prvog podstavka točaka od (a) do (d) i uvjeta iz članka 210.
Članak 200.
Ostala materijalna kreditna zaštita
Institucije mogu koristiti sljedeću ostalu materijalnu kreditnu zaštitu kao priznati kolateral:
gotovinske pologe položene kod treće institucije ili instrumente koji se mogu smatrati gotovinom i koje drži treća institucija, u neskrbničkom odnosu, a koji su dani kao zalog instituciji kreditoru;
police životnog osiguranja založene u korist institucije kreditora;
instrumente izdane od treće institucije ili investicijskog društva koje će na zahtjev otkupiti ta institucija ili to investicijsko društvo.
Članak 201.
Priznavanje pružatelja zaštite prema svim pristupima
Institucije mogu sljedeće subjekte smatrati priznatim pružateljima nematerijalne kreditne zaštite:
središnje države i središnje banke;
jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave;
multilateralne razvojne banke;
međunarodne organizacije kojima se u skladu s člankom 118. dodjeljuje ponder rizika 0 %;
subjekti javnog sektora, potraživanja prema kojima se tretiraju u skladu s člankom 116.;
institucije i financijske institucije za koje se izloženosti prema financijskim institucijama tretiraju kao izloženosti prema institucijama u skladu s člankom 119. stavkom 5.;
regulirani subjekti financijskog sektora;
ako za sekuritizacijsku izloženost nije osigurana kreditna zaštita, druga društva koja imaju kreditnu procjenu odabranog VIPKR-a, uključujući matična društva, društva kćeri ili povezane subjekte dužnika ako izravna izloženost prema tim matičnim društvima, društvima kćerima ili povezanim subjektima ima niži ponder rizika nego izloženost prema tom dužniku;
kvalificirane središnje druge ugovorne strane.
Za potrebe prvog podstavka točke (fa) ovog članka, „regulirani subjekt financijskog sektora” znači subjekt financijskog sektora koji ispunjava uvjet iz članka 142. stavka 1. točke 4. podtočke (b).
▼M17 —————
Članak 203.
Priznavanje jamstava kao nematerijalne kreditne zaštite
Institucije mogu upotrebljavati jamstva kao priznatu nematerijalnu kreditnu zaštitu.
Članak 204.
Priznate vrste kreditnih izvedenica
Institucije mogu koristiti sljedeće vrste kreditnih izvedenica i instrumenata koji mogu biti sastavljeni od takvih kreditnih izvedenica ili instrumenata čiji su ekonomski učinci slični kreditnim izvedenicama kao priznatu kreditnu zaštitu:
ugovore o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza;
ugovore o razmjeni ukupnog prinosa;
kreditne zapise do iznosa gotovine uplaćene po tim instrumentima.
Kreditna se zaštita neće smatrati priznatom ako institucija kupuje kreditnu zaštitu na temelju ugovora o razmjeni ukupnog prinosa i evidentira neto plaćanja primljena na temelju tog ugovora kao neto prihod, ali ne evidentira smanjenje vrijednosti imovine koja je zaštićena ili umanjivanjem fer vrijednosti ili izdvajanjem dodatnih ispravaka vrijednosti.
Ako je interna zaštita provedena u skladu s prvim podstavkom i ako su ispunjeni zahtjevi iz ovog poglavlja, institucije koje su kupile nematerijalnu kreditnu zaštitu primjenjuju pravila iz odjeljaka od 4. do 6. za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanoga gubitka.
Članak 204.a
Priznate vrste izvedenica vlasničkih instrumenata
Kreditna se zaštita ne smatra priznatom ako institucija kupuje kreditnu zaštitu na temelju ugovora o razmjeni ukupnog prinosa i evidentira neto plaćanja primljena na temelju tog ugovora kao neto prihod, ali ne evidentira nasuprotno smanjenje vrijednosti imovine koja je zaštićena ili smanjenjem fer vrijednosti ili povećanjem rezervi.
Ako je interna zaštita provedena u skladu s prvim podstavkom i ako su ispunjeni zahtjevi iz ovog poglavlja, institucije koje su kupile nematerijalnu kreditnu zaštitu primjenjuju pravila iz odjeljaka od 4. do 6. ovog poglavlja za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka.
Članak 205.
Zahtjevi za sporazume o bilančnom netiranju koji nisu standardizirani sporazumi o netiranju iz članka 206.
Sporazumi o bilančnom netiranju koji nisu standardizirani sporazumi o netiranju iz članka 206. smatraju se priznatim oblikom smanjenja kreditnog rizika ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
ti sporazumi imaju pravni učinak i provedivi su u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti, uključujući i slučajeve insolventnosti ili stečaja druge ugovorne strane;
institucije mogu u svakom trenutku utvrditi imovinu i obveze koji su predmet tih sporazuma;
institucije kontinuirano nadziru i kontroliraju rizike povezane s prekidom kreditne zaštite;
institucije kontinuirano nadziru i kontroliraju odgovarajuće izloženosti na neto osnovi.
Članak 206.
Zahtjevi za standardizirane sporazume o netiranju koji obuhvaćaju repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili ostale transakcije ovisne o kretanju na tržištu kapitala
Standardizirani sporazumi o netiranju koji obuhvaćaju repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili ostale transakcije ovisne o kretanju na tržištu kapitala mogu se smatrati priznatim oblikom smanjenja kreditnog rizika ako kolateral dan u sklopu tih sporazuma ispunjava sve zahtjeve iz članka 207. stavaka od 2. do 4. i ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
ti sporazumi imaju pravni učinak i provedivi su u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti, uključujući i slučajeve insolventnosti ili stečaja druge ugovorne strane;
daju pravo ugovornoj strani koja nije u statusu neispunjavanja obveza da raskine ugovor i pravodobno izvrši netiranje svih transakcija u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza, uključujući i slučajeve stečaja ili insolventnosti druge ugovorne strane;
ti sporazumi omogućavaju netiranje dobitaka i gubitaka po zatvorenim transakcijama na temelju sporazuma tako da jedna ugovorna strana duguje drugoj neto iznos.
Članak 207.
Zahtjevi za financijski kolateral
Vrijednosni papiri dužnika ili bilo koje druge osobe iz grupe povezane s dužnikom ne mogu se upotrebljavati kao priznati kolateral. Neovisno o tome, u priznati kolateral mogu se uključiti vlastita izdanja pokrivenih obveznica dužnika prema uvjetima iz članka 129., ako su založene za repo transakciju, uz ispunjenje uvjeta iz prvog podstavka.
Institucije su dužne osigurati dostatnu pravnu ocjenu kojom se potvrđuje provedivost ugovora o kolateralu u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti. Prema potrebi, institucije su dužne provesti naknadnu pravnu ocjenu kako bi se osigurala kontinuirana provedivost tog ugovora.
Institucije su dužne ispuniti sve sljedeće operativne zahtjeve:
propisno dokumentirati ugovore o kolateralu te imati jasne i učinkovite postupke za pravodobno unovčenje kolaterala;
koristiti učinkovite postupke i procese za kontrolu rizika koji proizlaze iz korištenja kolaterala, uključujući i rizike neučinkovitosti i smanjene učinkovitosti kreditne zaštite, rizike vrednovanja, rizike povezane s prekidom kreditne zaštite, koncentracijske rizike koji proizlaze iz korištenja kolaterala i međuovisnosti kolaterala i cjelokupnoga profila rizičnosti institucije;
imati dokumentirane politike i prakse kojima definiraju vrste i iznose prihvaćenih kolaterala;
izračunati tržišnu vrijednost kolaterala te je ponovno procijeniti najmanje jednom svakih šest mjeseci kad god imaju razloga da je došlo do značajnog smanjenja tržišne vrijednosti kolaterala; razmatranja povezana s ESG čimbenicima potiču procjenu toga je li došlo do znatnog smanjenja tržišne vrijednosti kolaterala;
ako se kolateral nalazi kod treće osobe, poduzeti razumne aktivnosti koje osiguravaju da treća osoba takve kolaterale evidentira odvojeno od vlastite imovine;
osigurati da imaju dovoljno resursa za uredno funkcioniranje ugovora o marži s drugim ugovornim stranama u transakcijama OTC izvedenicama i transakcijama financiranja vrijednosnim papirima, mjereno pravodobnošću i točnošću njihovih odlaznih zahtjeva za maržu i vremenom odziva na dolazne zahtjeve za maržu;
imati politike za upravljanje kolateralima kako bi kontrolirale, nadzirale i izvješćivale o:
rizicima kojima su izložene zbog ugovora o marži;
koncentracijskom riziku prema pojedinoj vrsti imovine koja čini kolateral;
ponovnoj upotrebi kolaterala, uključujući potencijalni manjak likvidnosti koji proizlazi iz ponovne upotrebe kolaterala primljenog od drugih ugovornih strana;
predaji prava na kolateral koji je dan drugim ugovornim stranama.
Članak 208.
Zahtjevi za priznavanje nekretnina kao kolaterala
Za pravnu sigurnost moraju biti ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
hipoteka ili drugo pravo na naplatu iz vrijednosti nekretnine provedivi su u svim područjima sudske nadležnosti koja su relevantna u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu te su pravodobno i propisno upisani;
moraju biti ispunjeni svi pravni uvjeti za zasnivanje zaloga;
ugovorne odredbe kojima se uspostavlja zaštita i s njima povezani pravni postupci omogućuju instituciji unovčenje vrijednosti zaštite u razumnom roku.
Moraju biti ispunjeni svi sljedeći uvjeti za praćenje vrijednosti i procjenu vrijednosti nekretnine:
institucije učestalo prate vrijednost nekretnina, i to za poslovne nekretnine barem jednom godišnje, a za stambene nekretnine jednom u tri godine. Institucije prate vrijednosti nekretnina i češće ako su tržišni uvjeti podložni značajnim promjenama;
vrijednost nekretnine ponovno se procjenjuje ako informacije dostupne institucijama upućuju na to da je možda došlo do značajnog smanjenja vrijednosti nekretnine u odnosu na uobičajene tržišne cijene, a tu ponovnu procjenu provodi procjenitelj koji posjeduje kvalifikacije, sposobnosti i iskustvo potrebne za utvrđivanje vrijednosti nekretnine i koji je neovisan o postupku odlučivanja o kreditu; razmatranja povezana s ESG čimbenicima, uključujući ona koja se odnose na ograničenja nametnuta relevantnim regulatornim ciljevima i pravnim aktima Unije i država članica, kao i, ako je to relevantno za institucije koje djeluju na međunarodnoj razini, pravnim i regulatornim ciljevima trećih zemalja, smatraju se pokazateljem da je vrijednost nekretnine možda značajno smanjena u odnosu na opće tržišne cijene; za kredite koji prelaze iznos od 3 milijuna EUR ili čine više od 5 % regulatornoga kapitala institucije, taj procjenitelj provodi ponovnu procjenu najmanje svake tri godine.
▼M17 —————
Institucije mogu pratiti vrijednost nekretnine i utvrditi nekretninu za koju je potrebna ponovna procjena, u skladu sa stavkom 3., primjenom naprednih statističkih ili drugih matematičkih metoda („modeli”), pod uvjetom da su te metode razvijene neovisno o postupku odlučivanja o kreditu i da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
institucije su u svojim politikama i procedurama utvrdile kriterije za primjenu modela za praćenje vrijednosti kolaterala i utvrđivanje nekretnina kojima je potrebna ponovna procjena; te politike i procedure uzimaju u obzir dokazane rezultate takvih modela, razmatrane varijable specifične za nekretninu, primjenu minimalnih dostupnih i točnih informacija te neizvjesnost modela;
institucije osiguravaju da su primijenjeni modeli:
specifični za nekretninu i lokaciju na dovoljnoj razini granularnosti;
valjani i točni, te da se detaljno i redovito retroaktivno testiraju u odnosu na stvarne promatrane cijene transakcija;
temeljeni na dovoljno velikom i reprezentativnom uzorku, na temelju promatranih cijena transakcija;
temeljeni na ažurnim i podacima visoke kvalitete;
institucije su isključivo odgovorne za primjerenost i rezultate modela;
institucije osiguravaju ažurnost dokumentacije o modelima;
institucije imaju uvedene odgovarajuće IT procese, sustave i kapacitete, kao i dostatne i točne podatke za svako praćenje vrijednosti kolaterala nekretnina na temelju modela i identifikaciju nekretnine kojoj je potrebna ponovna procjena;
procjene modela neovisno se validiraju i postupak validacije općenito je u skladu s načelima iz članka 185., ako je to primjenjivo.
Odstupajući od članka 92. stavka 5. točke (a) podtočke ii. i ne dovodeći u pitanje odstupanje iz članka 92. stavka 3. drugog podstavka, za izloženosti osigurane nekretninama odobrene prije 1. siječnja 2025., institucije koje primjenjuju IRB pristup iz poglavlja 3. ove glave primjenom vlastitih procjena LGD-a nisu dužne primjenjivati odredbe iz prvog podstavka ovog stavka.
Članak 209.
Zahtjevi za potraživanja
Za pravnu sigurnost moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:
pravni mehanizam na temelju kojeg institucija kreditor ima pravo na kolateral mora biti postojan i učinkovit te osigurati jasna prava institucije kreditora na kolateral, uključujući pravo na prihod od prodaje kolaterala;
institucije su dužne poduzeti sve potrebne mjere za ispunjenje uvjeta propisanih mjerodavnim pravom, a u svrhu provođenja ovrhe nad kolateralom. Institucije kreditori moraju imati potraživanja s prednošću u redoslijedu naplate, iako ta potraživanja i dalje mogu biti podređena potraživanjima povlaštenih vjerovnika u skladu sa zakonskim odredbama;
institucije su dužne osigurati dostatnu pravnu ocjenu kojom se potvrđuje provedivost ugovora o kolateralu u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti;
institucije su dužne dokumentirati ugovore o kolateralu na odgovarajući način te imati jasne i postojane postupke za pravodobnu naplatu iz kolaterala;
institucije su dužne imati postupke kojima utvrđuju da su nastali zakonski uvjeti za proglašavanje nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika i pravodobnu naplatu iz kolaterala;
u slučaju financijskih poteškoća dužnika ili nastanka statusa neispunjavanja obveza, institucije moraju imati pravnu mogućnost prodaje ili ustupanja potraživanja koja služe kao kolateral drugim osobama, bez suglasnosti krajnjeg dužnika po tim potraživanjima.
Za upravljanje rizicima moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:
institucija je dužna imati odgovarajući proces za utvrđivanje kreditnog rizika povezanog s potraživanjima. Taj proces mora uključivati analizu dužnikovog poslovanja, industrijske grane kojoj dužnik pripada i vrste klijenata s kojima dužnik posluje. Institucija koja se oslanja na provjeru kreditnog rizika klijenata koju provode njezini dužnici, dužna je uvjeriti se u pouzdanost i uvjerljivost dužnikovih postupaka za odobravanje potraživanja;
razlika između iznosa izloženosti i vrijednosti potraživanja mora odražavati sve bitne činitelje, uključujući trošak naplate, koncentraciju u skupu potraživanja koje je u zalog dao pojedini dužnik u ukupnom skupu založenih potraživanja i potencijalni rizik njihove koncentracije u ukupnoj izloženosti institucije, a koji nije izravno definiran općom metodologijom institucije. Institucije su dužne imati kontinuirani proces nadzora potraživanja. Institucije su također dužne redovito preispitivati usklađenost s odredbama ugovora o kreditu, ograničenjima iz okružja i ostalih zakonskih propisa;
potraživanja koja je dužnik založio moraju biti diversificirana, a korelacija s dužnikom mora biti niska. U slučaju značajne pozitivne korelacije, institucije su dužne pri određivanju marži za cjelokupni skup kolaterala uzeti u obzir rizike povezane s tim;
institucije ne smiju upotrebljavati potraživanja od grupe povezanih osoba s dužnikom (uključujući društva kćeri i zaposlenike) kao prihvatljivu kreditnu zaštitu;
institucije su dužne imati dokumentirane procese za naplatu potraživanja u izvanrednim okolnostima. Institucije su dužne imati sva neophodna sredstva za naplatu potraživanja, čak i kada očekuju naplatu od dužnika.
Članak 210.
Zahtjevi za kolateral u obliku ostale materijalne imovine
Materijalna imovina koja nije kolateral u obliku nekretnine može se upotrebljavati kao priznati kolateral prema IRB pristupu ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
ugovor o kolateralu kojim je materijalna imovina dana instituciji mora imati pravni učinak i biti provediv u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti te mora omogućiti instituciji pravodobno unovčenje kolaterala;
uz iznimku dopuštenih potraživanja s prednošću u redoslijedu naplate iz članka 209. stavka 2. točke (b) samo prvotno upisani zalozi ili prvi red naplate iz kolaterala mogu se priznavati kao kolateral, a institucija mora imati prvenstvo u redoslijedu naplate iz kolaterala;
institucije su dužne učestalo pratiti vrijednost kolaterala, i to najmanje jednom godišnje. Institucije su dužne pratiti vrijednosti kolaterala i češće ako su tržišni uvjeti podložni značajnim promjenama;
ugovor o kreditu mora obuhvaćati detaljan opis kolaterala i detaljno razrađen način i učestalost revalorizacije;
institucije su dužne, u svojim internim politikama i postupcima za odobravanje kredita koje su dostupne pregledu, jasno dokumentirati vrste materijalne imovine koje prihvaćaju kao kolateral te svoje politike i prakse u vezi sa zahtijevanim stupnjem pokrivenosti izloženosti određenom vrstom kolaterala;
institucije su dužne politikama za odobravanje kredita, a s obzirom na vrstu plasmana, utvrditi sljedeće:
zahtjeve vezane uz pokrivenost izloženosti kolateralom;
zahtjeve vezane uz sposobnost pravodobne namire iz kolaterala;
sposobnost objektivnog utvrđivanja cijene ili tržišne vrijednosti;
učestalost utvrđivanja vrijednosti kolaterala, uključujući i profesionalnu procjenu ili vrednovanje;
volatilnost ili procjenu volatilnosti vrijednosti kolaterala;
pri procjeni vrijednosti i ponovnoj procjeni institucije u potpunosti uzimaju u obzir svako pogoršanje kvalitete ili zastarjelost kolaterala i posvećujući posebnu pozornost učinku proteka vremena na kolateral koji je osjetljiv na trendove ili vremenski; za kolaterale u obliku materijalne imovine, zastarjelost kolaterala također uključuje razmatranja vrednovanja povezanih s ESG čimbenicima koja se odnose na zabrane ili ograničenja nametnuta relevantnim regulatornim ciljevima i pravnim aktima Unije i država članica, kao i, ako je to relevantno za institucije koje djeluju na međunarodnoj razini, pravnim i regulatornim ciljevima trećih zemalja;
institucije moraju imati pravo obaviti fizički pregled kolaterala. Institucije su također dužne imati politike i postupke koji se odnose na njihovo pravo obavljanja fizičkoga pregleda kolaterala;
kolateral koji služi kao zaštita mora biti osiguran od nastupanja štetnih događaja i institucije su dužne imati postupke kojima to nadziru.
Ako na temelju općeg ugovora o jamstvu ili drugih oblika promjenjivog založnog prava, institucija kreditor ima pravo prijaviti tražbinu na imovini trgovačkog društva i ako ta tražbina sadržava i imovinu koja u skladu s IRB pristupom nije priznata kao kolateral i imovinu koja je u skladu s IRB pristupom priznata kao kolateral, institucija tu potonju imovinu može smatrati priznatom materijalnom kreditnom zaštitom. U tom se slučaju priznavanje uvjetuje time da ta imovina ispunjava zahtjeve za priznavanje kolaterala u skladu s IRB pristupom kako je utvrđeno u ovom poglavlju.
Članak 211.
Zahtjevi za tretiranje izloženosti na osnovi najma kao da su osigurane kolateralom
Institucije tretiraju izloženosti koje nastaju na temelju transakcija najma kao da su osigurane imovinom koja je dana u najam ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
imovina koja je dana u najam mora ispunjavati uvjete iz članaka 208. ili 210., kako je to primjenjivo;
upravljanje rizicima od strane najmodavca mora biti kvalitetno u vezi s namjenskim korištenjem imovine dane u najam, njezine lokacije, starosti imovine i planiranog vijeka njezine uporabe, uključujući adekvatan nadzor vrijednosti instrumenata osiguranja;
najmodavac ima pravo vlasništva nad imovinom i mogućnost pravodobnog ostvarivanja svojih vlasničkih prava;
ako pri izračunu LGD-a nije uzeta u obzir, razlika između iznosa neamortizirane vrijednosti i tržišne vrijednosti instrumenta osiguranja ne smije precijeniti smanjenje kreditnog rizika povezano s imovinom danom u najam.
Članak 212.
Zahtjevi za ostalu materijalnu kreditnu zaštitu
Tretman iz članka 232. stavka 1. može se primijeniti na gotovinske pologe položene kod treće institucije ili na instrumente koji se mogu smatrati gotovinom koje drži treća institucija, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
dužnikovo potraživanje od treće institucije mora biti bezuvjetno i neopozivo založeno ili preneseno na instituciju kreditora, a takav zalog ili prijenos u svim je relevantnim područjima sudske nadležnosti pravno učinkovit i provediv;
treća institucija mora biti obaviještena o zalogu ili prijenosu;
na temelju navedene obavijesti treća institucija može obavljati plaćanja samo instituciji kreditoru ili drugim stranama samo uz prethodnu suglasnost institucije kreditora.
Police životnog osiguranja založene kod institucije kreditora mogu se upotrebljavati kao priznati kolateral ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
polica životnog osiguranja založena je kod institucije kreditora ili prenesena na nju;
društvo koje je izdalo policu životnog osiguranja obaviješteno je o zalogu ili prijenosu i zbog te obavijesti ne smije obavljati isplate na temelju ugovora bez prethodne suglasnosti institucije kreditora;
institucija kreditor ima pravo otkazati policu osiguranja u slučaju nastanka dužnikova statusa neispunjavanja obveza i naplatiti otkupnu vrijednost police;
institucija kreditor obavješćuje se o svakom neplaćanju osiguranika po polici osiguranja;
polica životnog osiguranja mora trajati do dospijeća kredita. Kada to nije moguće zato što polica osiguranja istječe prije nego što završava kreditni odnos, institucija mora osigurati da iznos dobiven nakon isteka police osiguranja služi kao zaštita do završetka ugovora o kreditu;
zalog ili prijenos ima pravni učinak i provediv je u svim područjima sudske nadležnosti relevantnim u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu;
otkupnu vrijednost police objavljuje društvo koje je izdalo policu životnog osiguranja i ona ne može biti umanjena;
društvo koje je izdalo policu životnog osiguranja mora na zahtjev pravodobno isplatiti otkupnu vrijednost police;
otkupna vrijednost police ne može se tražiti bez prethodne suglasnosti institucije;
društvo koje je izdalo policu životnog osiguranja podliježe Direktivi 2009/138/EZ ili je predmet nadzora nadležnog tijela treće zemlje u kojoj je nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji.
Članak 213.
Zahtjevi u vezi s jamstvima i kreditnim izvedenicama
Podložno uvjetima iz članka 214. stavka 1., kreditna zaštita koja proizlazi iz jamstva ili kreditne izvedenice može se upotrijebiti kao priznata nematerijalna kreditna zaštita ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
kreditna zaštita je izravna;
opseg kreditne zaštite jasno je utvrđen i nepobitan;
ugovor o kreditnoj zaštiti ne sadržava klauzulu čije ispunjenje nije pod izravnom kontrolom institucije kreditora, a koja bi:
omogućila pružatelju zaštite da jednostrano raskine ili izmijeni kreditnu zaštitu;
povećala efektivni trošak zaštite zbog pogoršanja kreditne kvalitete zaštićene izloženosti;
mogla spriječiti pružatelja zaštite da pravodobno izvrši isplatu ako izvorni dužnik ne izvrši bilo dospjela plaćanja ili u slučaju isteka ugovora o najmu za potrebe priznavanja osiguranog ostatka vrijednosti imovine dane u najam u skladu s člankom 134. stavkom 7. i člankom 166. stavkom 4.;
mogla omogućiti pružatelju zaštite da skrati rok na koji je ugovorena kreditna zaštita;
ugovor o kreditnoj zaštiti pravno je učinkovit i provediv u svim jurisdikcijama koje su relevantne u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.
Za potrebe prvog podstavka točke (c), ugovor o kreditnoj zaštiti koji sadržava klauzulu kojom pogrešna dubinska analiza ili prijevara institucije kreditora poništavaju ili umanjuju opseg kreditne zaštite koji je davatelj jamstva ponudio, ne utječe na to da se ta kreditna zaštita smatra prihvatljivom.
Za potrebe prvog podstavka točke (c), pružatelj zaštite može jednokratnim paušalnim plaćanjem podmiriti cijeli dospjeli novčani iznos u vezi s potraživanjem, ili može preuzeti dužnikove buduće obveze plaćanja pokrivene ugovorom o kreditnoj zaštiti.
Institucija je dužna osigurati pravnu ocjenu kojom se potvrđuje provedivost nematerijalne kreditne zaštite u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti. Institucija je, prema potrebi, dužna provesti naknadnu pravnu ocjenu kako bi se osigurala kontinuirana provedivost.
Članak 214.
Zahtjevi za kontrajamstva države i drugih subjekata iz javnog sektora
Institucije mogu tretirati izloženosti navedene u stavku 2. kao da su zaštićene jamstvom subjekata navedenih u tom stavku, pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
kontrajamstvo pokriva sve elemente kreditnog rizika potraživanja;
i izvorno jamstvo i kontrajamstvo ispunjavaju uvjete koji se odnose na jamstva iz članka 213. i članka 215. stavka 1., osim što kontrajamstvo ne mora biti izravno;
pokriće je pouzdano i ne postoje povijesni podaci koji bi pokazivali da je pokriće kontrajamstva manje od efektivnog istovjetnog pokrića izravnog jamstva tog subjekta.
Tretman naveden u stavku 1. primjenjuje se na izloženosti koje su zaštićene jamstvom za koje postoji kontrajamstvo nekog od sljedećih subjekata:
središnje države ili središnje banke;
jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave;
subjekta javnog sektora, potraživanja prema kojemu imaju tretman kao potraživanja prema središnjoj državi u skladu s člankom 116. stavkom 4.;
multilateralne razvojne banke ili međunarodne organizacije kojima je dodijeljen ponder rizika 0 % u skladu s člankom 117. stavkom 2. i člankom 118. ili na temelju tih članaka;
subjekta javnog sektora, potraživanja prema kojemu imaju tretman u skladu s člankom 116. stavcima 1. i 2.
Članak 215.
Dodatni zahtjevi za jamstva
Jamstva se mogu upotrebljavati kao priznata nematerijalna kreditna zaštita ako su ispunjeni svi uvjeti iz članka 213. i svi sljedeći uvjeti:
u slučaju kvalificiranog nastanka statusa neispunjavanja obveza ili neplaćanja dužnika, institucija kreditor ima pravo u razumnom roku zahtijevati od davatelja jamstva plaćanje bilo kojeg dospjelog novčani iznos u vezi s potraživanjem za koje je pribavljena zaštita;
jamstvo je izričito dokumentirana obveza koju je preuzeo davatelj jamstva;
ispunjen je jedan od sljedećih uvjeta:
jamstvo pokriva sve vrste plaćanja za koja se očekuje da ih u vezi s potraživanjem podmiri dužnik;
ako su neke vrste plaćanja izostavljene iz jamstva, institucija kreditor prilagodila je vrijednost jamstva tako da odražava takvo ograničeno pokriće.
Plaćanje davatelja jamstva ne smije biti uvjetovano obvezom da institucija kreditor najprije od dužnika zahtijeva podmirenje obveze.
U slučaju nematerijalne kreditne zaštite koja pokriva kredite osigurane stambenim nekretninama, obveza ispunjenja uvjeta iz članka 213. stavka 1. točke (c) podtočke iii. i prvog podstavka točke (a) ovog stavka ograničena je na 24 mjeseca.
U slučaju jamstava danih u kontekstu zajedničkih sustava osiguranja ili jamstava odnosno kontrajamstava subjekata iz članka 214. stavka 2., smatra se da su zahtjevi iz stavka 1. točke (a) ovog članka i članka 213. stavka 1. točke (c) podtočke iii. ispunjeni ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:
u slučaju kvalificiranog nastanka statusa neispunjavanja obveza ili neplaćanja izvornog dužnika, institucija kreditor ima pravo od davatelja jamstva pravodobno primiti privremeno plaćanje koje ispunjava oba sljedeća uvjeta:
privremeno plaćanje predstavlja robusnu procjenu iznosa gubitka koji će institucija kreditor vjerojatno pretrpjeti, uključujući gubitke koji proizlaze iz neplaćanja kamata i ostalih vrsta plaćanja koja je dužnik obvezan izvršiti;
privremeno plaćanje razmjerno je pokriću jamstva;
institucija kreditor može dokazati nadležnom tijelu da učinci jamstva, koje pokriva i gubitke koji proizlaze iz neplaćanja kamata i ostalih vrsta plaćanja koje je dužnik obvezan izvršiti, opravdavaju takav tretman; to opravdanje uredno je dokumentirano i podliježe posebnim postupcima internog odobrenja i revizije.
Članak 216.
Dodatni zahtjevi za kreditne izvedenice
Kreditne izvedenice upotrebljavaju se kao priznata nematerijalna kreditna zaštita ako su ispunjeni svi uvjeti iz članka 213. i svi sljedeći uvjeti:
kreditni događaji navedeni u ugovoru o kreditnoj izvedenici uključuju:
neplaćanje dospjelih iznosa prema uvjetima odnosne obveze koji vrijede u trenutku kad dođe do neplaćanja, uz razdoblje počeka koje je jednako počeku odnosne obveze ili kraće od njega;
stečaj, insolventnost ili nemogućnost dužnika da podmiri svoje dugove ili neplaćanje ili pisana izjava o nemogućnosti podmirivanja dospjelih obveza te slične događaje;
restrukturiranje odnosne obveze, što uključuje otpust ili odgodu plaćanja glavnice, kamata ili naknada koje dovode do gubitka po kreditu;
ako kreditne izvedenice dopuštaju gotovinsku namiru:
institucije imaju pouzdan proces vrednovanja za pouzdanu procjenu gubitka;
postoji jasno utvrđeno razdoblje za vrednovanje odnosne obveze nakon kreditnog događaja;
ako su za namiru potrebni pravo i mogućnost kupca zaštite da odnosnu obvezu prenese na pružatelja zaštite, uvjeti odnosne obveze moraju osiguravati da se bilo koja potrebna suglasnost za taj prijenos ne može neopravdano uskratiti;
jasno je određen identitet strana koje su odgovorne za utvrđivanje nastanka kreditnog događaja;
odgovornost za utvrđivanje kreditnog događaja ne smije biti samo na pružatelju kreditne zaštite;
kupac zaštite ima pravo ili mogućnost da pružatelja zaštite obavijesti o nastupanju kreditnog događaja.
Ako kreditni događaji ne uključuju restrukturiranje odnosne obveze na način iz točke (a) podtočke iii., kreditna se zaštita može priznati pod uvjetom da se umanji vrijednost na način iz članka 233. stavka 2.
Neusklađenost između odnosne obveze i referentne obveze ugovorene kreditnom izvedenicom ili neusklađenost između odnosne obveze i obveze koja se upotrebljava za utvrđivanje nastanka kreditnog događaja dopuštena je samo ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
referentna obveza ili obveza koja se upotrebljava za utvrđivanje nastanka kreditnog događaja, ovisno o slučaju, ima jednako pravo u redoslijedu naplate ili je u redoslijedu naplate podređena odnosnoj obvezi;
odnosna obveza i referentna obveza ili obveza koja se upotrebljava za utvrđivanje nastanka kreditnog događaja, ovisno o slučaju, odnose se na istog dužnika i postoje pravno provedive ugovorne odredbe o povezanom utvrđivanju statusa neispunjavanja obveza (engl. cross-default) ili o povezanom ubrzanju (engl. cross-acceleration).
Odstupajući od stavka 1., za izloženost prema trgovačkim društvima pokrivenu kreditnom izvedenicom, ne smije se zahtijevati da kreditni događaj iz točke (a) podtočke iii. tog stavka bude određen u ugovoru o izvedenicama ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
za izmjenu dospijeća, glavnice, kupona, valute ili statusa nadređenosti odnosne izloženosti prema trgovačkim društvima potrebno je 100 % glasova;
država pravne rezidentnosti u kojoj je uređena izloženost prema trgovačkim društvima ima pouzdan stečajni zakon koji omogućuje reorganizaciju i restrukturiranje trgovačkog društva i osigurava uredno namirenje tražbina vjerovnika.
Ako uvjeti iz točaka (a) i (b) ovog stavka nisu ispunjeni, kreditna zaštita ipak može biti priznata uz umanjenje vrijednosti kako je utvrđeno u članku 233. stavku 2.
▼M17 —————
Članak 218.
Kreditni zapisi
Ulaganja u kreditne zapise koje je izdala institucija kreditor mogu se tretirati kao gotovinski kolateral za potrebe izračuna učinka materijalne kreditne zaštite u skladu s ovim pododjeljkom, pod uvjetom da se ugovor o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza koji je ugrađen u kreditni zapis može upotrebljavati kao priznata nematerijalna kreditna zaštita. Za potrebe određivanja činjenice može li se ugovor o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza koji je ugrađen u kreditni zapis upotrebljavati kao priznata nematerijalna kreditna zaštita institucija može smatrati da je ispunjen uvjet iz točke (c) stavka 6. članka 194.
Članak 219.
Bilančno netiranje
Kredite instituciji kreditoru i depozite kod institucije kreditora koji su predmet bilančnog netiranja ta institucija tretira kao gotovinski kolateral za potrebe izračuna učinka materijalne kreditne zaštite za one kredite i depozite institucije kreditora koji su predmet bilančnog netiranja.
Članak 220.
Primjena pristupa regulatornih korektivnih faktora za standardizirane sporazume o netiranju
Za potrebe izračuna E* institucije su dužne:
izračunavati neto poziciju svake grupe vrijednosnih papira ili svake vrste robe kao razliku između iznosa iz točke i. i iznosa iz točke ii.:
ukupna vrijednost grupe vrijednosnih papira ili robe iste vrste danih u zajam, prodanih ili danih na temelju standardiziranog sporazuma o netiranju;
ukupna vrijednost grupe vrijednosnih papira ili robe iste vrste uzetih u zajam, kupljenih ili primljenih na temelju standardiziranog sporazuma o netiranju;
izračunavati neto poziciju u svakoj valuti, različitoj od valute namire standardiziranog sporazuma o netiranju kao razliku između iznosa iz točke i. i iznosa iz točke ii.:
zbroj ukupne vrijednosti vrijednosnih papira nominiranih u toj valuti, danih u zajam, prodanih ili danih na temelju standardiziranog sporazuma o netiranju i iznosa gotovine u toj valuti koji je dan u zajam ili transferiran na temelju tog sporazuma;
zbroj ukupne vrijednosti vrijednosnih papira nominiranih u toj valuti, uzetih u zajam, kupljenih ili primljenih na temelju standardiziranog sporazuma o netiranju i iznosa gotovine u toj valuti koji je posuđen ili primljen na temelju tog sporazuma;
vrijednost korektivnog faktora ili, ako je to relevantno, odgovarajuću apsolutnu vrijednost korektivnog faktora za određenu grupu vrijednosnih papira ili određenu vrstu robe, primijeniti na apsolutnu vrijednost pozitivne ili negativne neto pozicije u vrijednosnim papirima te grupe vrijednosnih papira ili na robu te vrste;
korektivni faktor za valutni rizik (fx) primijeniti na neto pozitivnu ili negativnu poziciju u svakoj valuti, različitoj od valute namire standardiziranog sporazuma o netiranju.
Institucije izračunavaju E * primjenom sljedeće formule:
pri čemu:
|
i |
= indeks koji označava sve zasebne vrijednosne papire, robu ili pozicije u gotovini obuhvaćene sporazumom, koji su dani u zajam, prodani na temelju repo ugovora ili ih je institucija dala drugoj ugovornoj strani; |
|
j |
= indeks koji označava sve zasebne vrijednosne papire, robu ili pozicije u gotovini obuhvaćene sporazumom, koji su uzeti u zajam, kupljeni na temelju ugovora o kasnijoj prodaji ili ih institucija drži; |
|
k |
= indeks koji označava sve zasebne valute u kojima su nominirani svi vrijednosni papiri, roba ili pozicije u gotovini obuhvaćeni sporazumom; |
|
Ei |
= vrijednost izloženosti određenog vrijednosnog papira, robe ili pozicije u gotovini i, koji su dani u zajam, prodani na temelju repo ugovora ili su dani drugoj ugovornoj strani na temelju sporazuma koji bi se primjenjivao da nema kreditne zaštite, ako institucije iznose izloženosti ponderiranih rizikom izračunavaju u skladu s poglavljem 2. ili 3., kako je primjenjivo; |
|
Cj |
= vrijednost određenog vrijednosnog papira, robe ili pozicije u gotovini j, koji su uzeti u zajam, kupljeni na temelju ugovora o kasnijoj prodaji ili ih institucija drži na temelju sporazuma; |
|
|
= neto pozicija (pozitivna ili negativna) u određenoj valuti k različitoj od valute namire iz sporazuma, izračunana u skladu sa stavkom 2. točkom (b); |
|
|
= korektivni faktor za valutnu neusklađenost za valutu k; |
|
Enet |
= neto izloženost sporazuma, koja se izračunava kako slijedi: |
pri čemu:
|
l |
= indeks koji označava sve različite grupe istih vrijednosnih papira i sve različite vrste iste robe obuhvaćene sporazumom; |
|
|
= neto pozicija (pozitivna ili negativna) u određenoj grupi vrijednosnih papira l ili određene vrste robe l obuhvaćenih sporazumom, izračunana u skladu sa stavkom 2. točkom (a); |
|
|
= odgovarajući korektivni faktor za određenu grupu vrijednosnih papira l ili određenu vrstu robe l, utvrđen u skladu sa stavkom 2. točkom (c); predznak za određuje se kako slijedi:
(a)
predznak je pozitivan ako je grupa vrijednosnih papira l dana u zajam, prodana na temelju repo ugovora ili je predmet transakcije slične pozajmljivanju vrijednosnih papira ili repo ugovoru;
(b)
predznak je negativan ako je grupa vrijednosnih papira l uzeta u zajam, kupljena na temelju ugovora o kasnijoj prodaji ili je predmet transakcije slične uzimanju vrijednosnih papira u zajam ili obratnom repo ugovoru; |
|
N |
= ukupni broj različitih grupa istih vrijednosnih papira i različitih vrsta iste robe obuhvaćenih sporazumom; pri tom se izračunu ne uračunavaju grupe i vrste za koje je manje od ; |
|
Egross |
= bruto izloženost sporazuma, koja se izračunava kako slijedi: |
.
Članak 221.
Primjena pristupa internih modela za standardizirane sporazume o netiranju
Institucija može primijeniti pristup internog modela ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
institucija taj pristup primjenjuje samo za izloženosti za koje se iznosi izloženosti ponderiranih rizikom izračunavaju u skladu s IRB pristupom utvrđenim u poglavlju 3.;
institucija je dobila odobrenje nadležnog tijela za primjenu tog pristupa.
Nadležna tijela odobrit će instituciji primjenu pristupa internih modela samo ako se uvjere da je sustav za upravljanje rizicima koji proizlaze iz transakcija obuhvaćenih standardiziranim sporazumima o netiranju koji primjenjuje institucija konceptualno zdrav i cjelovito proveden i da ispunjava sve sljedeće kvalitativne standarde:
interni model za mjerenje rizika koji institucija primjenjuje za izračun potencijalne volatilnosti cijena za takve transakcije integriran je u svakodnevni proces upravljanja rizicima institucije i služi kao osnova za izvješćivanje višeg rukovodstva institucije o izloženostima riziku;
institucija ima jedinicu za kontrolu rizika koja ispunjava sve sljedeće uvjete:
neovisna je o poslovnoj jedinici za trgovanje i izravno izvješćuje više rukovodstvo;
odgovorna je za oblikovanje i funkcioniranje sustava za upravljanje rizicima institucije;
izrađuje i analizira dnevne izvještaje o izlaznim rezultatima modela za mjerenje rizika i o odgovarajućim mjerama koje treba poduzeti u vezi s limitom pozicija;
dnevne izvještaje koje izrađuje jedinica za kontrolu rizika pregledava razina rukovodstva koja ima dovoljno ovlasti da smanji pozicije i ukupnu izloženost rizicima;
u jedinici za kontrolu rizika ima dovoljno zaposlenika sa stručnim kvalifikacijama potrebnima za primjenu naprednih modela;
institucija je uspostavila postupke za praćenje i osiguranje usklađenosti s dokumentiranim skupom internih politika i kontrolnih mehanizama vezanih uz cjelokupno funkcioniranje sustava za mjerenje rizika;
dosadašnje iskustvo u primjeni modela pokazuje pouzdanu razinu mjerenja rizika, potvrđenu retroaktivnim testiranjem rezultata na temelju podataka za razdoblje od najmanje jedne godine;
institucija često provodi stroge programe testiranja otpornosti na stres, čije rezultate pregledava više rukovodstvo te se rezultati odražavaju u politikama i limitima koje rukovodstvo postavlja;
kao dio redovitih postupaka unutarnje revizije, institucija provodi neovisnu provjeru svojeg sustava za mjerenje rizika. Navedena provjera uključuje i aktivnosti poslovnih jedinica za trgovanje i aktivnosti neovisne jedinice za kontrolu rizika;
institucija provodi provjeru svojeg sustava za upravljanje rizicima najmanje jednom godišnje;
interni model ispunjava uvjete iz članka 292. stavaka 8. i 9. i članka 294.
Institucija može primijeniti empirijske korelacije unutar kategorija rizika i između kategorija rizika ako je njezin sustav za mjerenje korelacija pouzdan i cjelovito proveden.
Institucije koje primjenjuju pristup internih modela dužne su izračunavati E* u skladu sa sljedećom formulom:
u kojoj je:
|
Ei |
= |
vrijednost izloženosti za svaku izloženost i obuhvaćenu sporazumom koja bi se primijenila u nedostatku kreditne zaštite kad institucije izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom primjenom standardiziranog pristupa ili kad institucije izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanih gubitaka primjenom IRB pristupa; |
|
Ci |
= |
vrijednost vrijednosnih papira uzetih u zajam, kupljenih ili primljenih ili gotovine uzete u zajam ili primljene s obzirom na svaku takvu izloženost i. |
Institucije su dužne, pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih rizikom pomoću internih modela, primjenjivati rezultate modela od prethodnoga radnog dana.
Izračun potencijalne promjene vrijednosti iz stavka 6. mora ispunjavati sve sljedeće standarde:
izračun mora biti najmanje na dnevnoj osnovi;
mora se temeljiti na jednostranom intervalu pouzdanosti od 99 %;
mora se temeljiti na petodnevnom razdoblju realizacije, osim u slučaju transakcija različitih od repo transakcija s vrijednosnim papirima ili transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, gdje se mora koristiti desetodnevno razdoblje realizacije;
mora se temeljiti na efektivnom razdoblju promatranja od najmanje godinu dana, osim kada je kraće razdoblje promatranja opravdano značajnim povećanjem volatilnosti cijena;
podaci koji se koriste u izračunu moraju se ažurirati svaka tri mjeseca.
Kad institucija ima repo transakciju, transakciju pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili maržni kredit, odnosno sličnu transakciju ili skup za netiranje koji zadovoljava kriterije iz članka 285. stavaka 2., 3. i 4., minimalno razdoblje držanja mora se uskladiti s razdobljem marže za rizik koje bi se primjenjivalo po tim stavcima zajedno s člankom 285. stavkom 5.
▼M17 —————
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:
što je portfelj manjega značaja za potrebe stavka 3.;
kriteriji s pomoću kojih se određuje je li interni model pouzdan i cjelovito proveden za potrebe stavaka 4. i 5. i standardiziranih sporazuma o netiranju.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2015.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 222.
Jednostavna metoda financijskoga kolaterala
Institucije primjenjuju ponder rizika 10 % na osigurani dio vrijednosti izloženosti za takve transakcije koje su osigurane dužničkim vrijednosnim papirima središnjih država ili središnjih banaka, a koji se prema poglavlju 2. ponderiraju ponderom rizika 0 %.
Za ostale transakcije koje nisu navedene u stavcima 4. i 5. institucije mogu primijeniti ponder rizika 0 % ako su izloženost i kolateral nominirani u istoj valuti i ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:
kolateral je gotovinski polog ili instrument koji se može smatrati gotovinom;
kolateral je u obliku dužničkih vrijednosnih papira središnjih država ili središnjih banaka na koje se u skladu s člankom 114. primjenjuje ponder rizika 0 %, pri čemu je njegova tržišna vrijednost umanjena za 20 %.
Za potrebe stavaka 5. i 6., dužnički vrijednosni papiri središnjih država ili središnjih banaka uključuju:
dužničke vrijednosne papire jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave izloženost prema kojima u skladu s člankom 115. ima tretman kao izloženost prema središnjoj državi u kojoj ta tijela imaju sjedište;
dužničke vrijednosne papire multilateralnih razvojnih banaka na koje se u skladu s člankom 117. stavkom 2. primjenjuje ponder rizika 0 %;
dužničke vrijednosne papire međunarodnih organizacija na koje se u skladu s člankom 118. primjenjuje ponder rizika 0 %;
dužničke vrijednosne papire subjekata javnog sektora izloženost prema kojima u skladu s člankom 116. stavkom 4. ima tretman kao izloženost prema središnjim državama.
Članak 223.
Složena metoda financijskoga kolaterala
Ako je kolateral nominiran u valuti različitoj od valute u kojoj je nominirana odnosna izloženost, uz korektivni faktor za kolateral, utvrđen u skladu s člancima od 224. do 227., institucije primjenjuju i korektivni faktor za valutni rizik.
Kod transakcija OTC izvedenicama koje su predmet sporazuma o netiranju koje nadležna tijela priznaju u skladu s poglavljem 6., institucije primjenjuju korektivni faktor za valutni rizik ako postoji neusklađenost između valute kolaterala i valute namire. Čak i kada je u transakcije koje su predmet sporazuma o netiranju uključeno više valuta, institucije primjenjuju samo jedan korektivni faktor za valutni rizik.
Pri izračunu vrijednosti kolaterala korigirane korektivnim faktorom (CVA) institucije uzimaju u obzir:
pri čemu je:
|
C |
= |
vrijednost kolaterala; |
|
HC |
= |
korektivni faktor za kolateral, izračunat u skladu s člancima 224. i 227.; |
|
Hfx |
= |
korektivni faktor za valutnu neusklađenost, izračunat u skladu s člancima 224. i 227. |
Institucije primjenjuju formulu iz ovog stavka pri izračunu vrijednosti kolaterala korigirane korektivnim faktorom za sve transakcije osim za transakcije koje su predmet priznatoga standardiziranog sporazuma o netiranju na koji se primjenjuju odredbe iz članaka 220. i 221.
Pri izračunu vrijednosti izloženosti korigiranog korektivnim faktorom (EVA) institucije su dužne uzeti u obzir:
pri čemu je:
|
E |
= |
vrijednost izloženosti koja bi bila utvrđena prema poglavlju 2. ili poglavlju 3. kad izloženost ne bi bila osigurana; |
|
HE |
= |
korektivni faktor za izloženosti, izračunat u skladu s člancima 224. i 227. |
U slučaju transakcija OTC izvedenicama institucije koje primjenjuju metodu iz poglavlja 6. odjeljka 6. izračunavaju EVA kako slijedi:
Za potrebe izračuna E u stavku 3. primjenjuje se sljedeće:
institucije koje iznos izloženosti ponderiran rizikom izračunavaju primjenom standardiziranog pristupa, koriste 100 %-tnu vrijednost izloženosti izvanbilančnih stavki navedenih u Prilogu I., a ne vrijednost izloženosti iz članka 111. stavka 2.;
za izvanbilančne stavke osim izvedenica koje se tretiraju u skladu s IRB pristupom institucije svoje vrijednosti izloženosti izračunavaju primjenom CCF-a od 100 %, a ne primjenom SA-CCF-a ili IRB-CCF-a navedenih u članku 166. stavcima 8., 8.a i 8.b.
Institucije su dužne izračunavati potpuno prilagođenu vrijednost izloženosti (E*), uzimajući u obzir volatilnost kolaterala i njegove učinke na smanjenje rizika na sljedeći način:
pri čemu je:
|
EVA |
= |
vrijednost izloženosti korigirana korektivnim faktorom, izračunata u skladu sa stavkom 3.; |
|
CVAM |
= |
CVA koja je dodatno prilagođena za bilo koju ročnu neusklađenost u skladu s odredbama odjeljka 5. |
U slučaju transakcija OTC izvedenicama institucije koje primjenjuju metode iz poglavlja 6. odjeljaka 3., 4. i 5. uzimaju u obzir učinke kolaterala na smanjenje rizika u skladu s odredbama utvrđenima u poglavlju 6. odjeljcima 3., 4. i 5., ovisno o slučaju.
Ako se kolateral sastoji od većeg broja priznatih stavki, institucije su dužne izračunavati korektivni faktor (H) na sljedeći način:
pri čemu je:
|
ai |
= |
udio vrijednosti pojedine priznate stavke i u ukupnoj vrijednosti kolaterala; |
|
Hi |
= |
korektivni faktor primjenjiv na priznatu stavku i. |
Članak 224.
Regulatorni korektivni faktori prema složenoj metodi financijskoga kolaterala
Korektivni faktori koje primjenjuje institucija prema pristupu regulatornih korektivnih faktora, pod pretpostavkom dnevne revalorizacije, faktori su navedeni u tablicama od 1. do 4. ovog stavka.
KOREKTIVNI FAKTORI
Tablica 1.
|
Stupanj kreditne kvalitete pridružen kreditnoj procjeni dužničkoga vrijednosnog papira |
Preostali rok do dospijeća (m), izražen u godinama |
Korektivni faktori za dužničke vrijednosne papire subjekata iz članka 197. stavka 1. točke (b) |
Korektivni faktori za dužničke vrijednosne papire subjekata iz članka 197. stavka 1. točaka (c) i (d) |
Korektivni faktori za sekuritizacijske pozicije koje ispunjavaju kriterije iz članka 197. stavka 1. točke (h) |
||||||
|
|
|
razdoblje realizacije 20 dana (%) |
razdoblje realizacije 10 dana (%) |
razdoblje realizacije 5 dana (%) |
razdoblje realizacije 20 dana (%) |
razdoblje realizacije 10 dana (%) |
razdoblje realizacije 5 dana (%) |
razdoblje realizacije 20 dana (%) |
razdoblje realizacije 10 dana (%) |
razdoblje realizacije 5 dana (%) |
|
1 |
m ≤ 1 |
0,707 |
0,5 |
0,354 |
1,414 |
1 |
0,707 |
2,828 |
2 |
1,414 |
|
|
1 < m ≤ 3 |
2,828 |
2 |
1,414 |
4,243 |
3 |
2,121 |
11,314 |
8 |
5,657 |
|
|
3 < m ≤ 5 |
2,828 |
2 |
1,414 |
5,657 |
4 |
2,828 |
11,314 |
8 |
5,657 |
|
|
5 < m ≤ 10 |
5,657 |
4 |
2,828 |
8,485 |
6 |
4,243 |
22,627 |
16 |
11,314 |
|
|
m > 10 |
5,657 |
4 |
2,828 |
16,971 |
12 |
8,485 |
22,627 |
16 |
11,314 |
|
2 do 3 |
m ≤ 1 |
1,414 |
1 |
0,707 |
2,828 |
2 |
1,414 |
5,657 |
4 |
2,828 |
|
|
1 < m ≤ 3 |
4,243 |
3 |
2,121 |
5,657 |
4 |
2,828 |
16,971 |
12 |
8,485 |
|
|
3 < m ≤ 5 |
4,243 |
3 |
2,121 |
8,485 |
6 |
4,243 |
16,971 |
12 |
8,485 |
|
|
5 < m ≤ 10 |
8,485 |
6 |
4,243 |
16,971 |
12 |
8,485 |
33,941 |
24 |
16,971 |
|
|
m > 10 |
8,485 |
6 |
4,243 |
28,284 |
20 |
14,142 |
33,941 |
24 |
16,971 |
|
4 |
sve |
21,213 |
15 |
10,607 |
Nije primjenjivo |
Nije primjenjivo |
Nije primjenjivo |
Nije primjenjivo |
Nije primjenjivo |
Nije primjenjivo |
Tablica 2.
|
Stupanj kreditne kvalitete pridružen kreditnoj procjeni kratkoročnoga dužničkoga vrijednosnog papira |
Preostali rok do dospijeća (m), izražen u godinama |
Korektivni faktori za dužničke vrijednosne papire subjekata iz članka 197. stavka 1. točke (b), s kratkoročnom kreditnom procjenom |
Korektivni faktori za dužničke vrijednosne papire subjekata iz članka 197. stavka 1. točaka (c) i (d), s kratkoročnom kreditnom procjenom |
Korektivni faktori za sekuritizacijske pozicije koje ispunjavaju kriterije iz članka 197. stavka 1. točke (h), s kratkoročnom kreditnom procjenom |
||||||
|
|
|
razdoblje realizacije 20 dana (%) |
razdoblje realizacije 10 dana (%) |
razdoblje realizacije 5 dana (%) |
razdoblje realizacije 20 dana (%) |
razdoblje realizacije 10 dana (%) |
razdoblje realizacije 5 dana (%) |
razdoblje realizacije 20 dana (%) |
razdoblje realizacije 10 dana (%) |
razdoblje realizacije 5 dana (%) |
|
1 |
|
0,707 |
0,5 |
0,354 |
1,414 |
1 |
0,707 |
2,828 |
2 |
1,414 |
|
2 do 3 |
|
1,414 |
1 |
0,707 |
2,828 |
2 |
1,414 |
5,657 |
4 |
2,828 |
Tablica 3.
Ostali kolaterali ili vrste izloženosti
|
|
razdoblje realizacije 20 dana (%) |
razdoblje realizacije 10 dana (%) |
razdoblje realizacije 5 dana (%) |
|
Dionice uključene u glavni burzovni indeks i konvertibilne obveznice uključene u glavni burzovni indeks |
28,284 |
20 |
14,142 |
|
Ostale dionice ili konvertibilne obveznice kojima se trguje na priznatoj burzi |
42,426 |
30 |
21,213 |
|
Gotovina |
0 |
0 |
0 |
|
Zlato |
28,284 |
20 |
14,142 |
Tablica 4.
Korektivni faktori za valutnu neusklađenost (Hfx)
|
razdoblje realizacije 20 dana (%) |
razdoblje realizacije 10 dana (%) |
razdoblje realizacije 5 dana (%) |
|
11,314 |
8 |
5,657 |
Izračun korektivnih faktora u skladu sa stavkom 1. mora ispunjavati sljedeće uvjete:
razdoblje realizacije za transakcije osigurane kolateralom jest 20 radnih dana;
za repo transakcije, osim ako takve transakcije uključuju prijenos robe ili zajamčenih prava vezanih uz pravo na robu, i za transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, razdoblje realizacije je 5 radnih dana;
za ostale transakcije ovisne o kretanju na tržištu kapitala razdoblje realizacije je 10 radnih dana.
Ako institucija ima transakciju ili skup za netiranje koji ispunjava kriterije navedene u članku 285. stavcima 2., 3. i 4., minimalno razdoblje držanja mora se uskladiti s razdobljem marže za rizik koje bi se primjenjivalo prema tim stavcima.
Za potrebe utvrđivanja stupnja kreditne kvalitete kojem je pridružena kreditna procjena dužničkoga vrijednosnog papira, a koji se navodi u prvom podstavku, primjenjuje se i članak 197. stavak 7.
Ako institucija ne raspolaže informacijama o imovini u koju je fond uložio, korektivni je faktor najviši korektivni faktor koji bi se primijenio na imovinu u koju fond ima pravo ulagati.
▼M17 —————
Članak 226.
Povećanje korektivnog faktora prema složenoj metodi financijskoga kolaterala
Korektivni faktori iz članka 224. korektivni su faktori koje je institucija dužna primjenjivati ako se revalorizacija provodi svakodnevno. Ako se revalorizacija ne provodi svakodnevno, institucije su dužne primijeniti veće korektivne faktore. Institucije izračunavaju korektivne faktore povećavajući korektivne faktore na temelju dnevne revalorizacije, primjenom sljedeće jednadžbe drugog korijena vremena:
pri čemu:
|
H |
= korektivni faktor koji će se primijeniti; |
|
HM |
= korektivni faktor u slučaju dnevne revalorizacije; |
|
NR |
= stvarni broj radnih dana između revalorizacija; |
|
TM |
= razdoblje realizacije za dotičnu vrstu transakcije. |
Članak 227.
Uvjeti za primjenu korektivnog faktora od 0 % prema složenoj metodi financijskoga kolaterala
Institucije mogu primijeniti korektivni faktor od 0 % ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
izloženost i kolateral u obliku su gotovine ili dužničkih vrijednosnih papira središnjih država ili središnjih banaka u smislu članka 197. stavka 1. točke (b), a kojima se u skladu s poglavljem 2. dodjeljuje ponder rizika 0 %;
izloženost i kolateral nominirani su u istoj valuti;
dospijeće transakcije nije duže od jednog dana ili se vrijednost izloženosti i vrijednost kolaterala svakodnevno usklađuju s tržišnom vrijednošću, odnosno svakodnevno se utvrđuje marža (engl. daily re-margining);
razdoblje između posljednjeg usklađivanja s tržišnom vrijednošću, a prije izostanka uplate marže koju je dužna izvršiti druga ugovorna strana, i namire iz kolaterala ne može biti duže od četiri radna dana;
namira transakcije izvršava se kroz sustav namire dopušten za takve vrste transakcija;
dokumentacija koja se odnosi na sporazum ili transakciju jest standardna dokumentacija koja se na tržištu koristi za repo transakcije ili transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane;
na osnovi dokumentacije je utvrđeno da se u slučaju da druga ugovorna strana ne ispunjava obveze dostave gotovine ili vrijednosnih papira ili uplate marže ili na neki drugi način nastupi status neispunjavanja obveza te druge ugovorne strane, ta transakcija može odmah prekinuti;
nadležna tijela smatraju drugu ugovornu stranu sudionikom osnovnog tržišta.
Sudionici osnovnog tržišta iz stavka 2. točke (h) sljedeći su subjekti:
subjekti iz članka 197. stavka 1. točke (b) čije se izloženosti u skladu s poglavljem 2. ponderiraju ponderom rizika 0 %;
institucije;
investicijska društva;
ostala financijska društva u smislu točke (25) podtočaka (b) i (d) članka 13. Direktive 2009/138/EZ izloženosti prema kojima se u skladu sa standardiziranim pristupom ponderiraju ponderom rizika 20 % ili koja, u slučaju kada institucije izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanoga gubitka prema IRB pristupu, nemaju kreditnu procjenu priznatog VIPKR-a i koja je institucija interno rangirala;
pravno uređeni CIU koji podliježu izračunu kapitalnih zahtjeva ili zahtjeva koji se odnose na financijsku polugu;
pravno uređeni mirovinski fondovi;
priznate klirinške organizacije.
Članak 228.
Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom u skladu sa složenom metodom financijskoga kolaterala za izloženosti koja se tretira u skladu sa standardnim pristupom
Prema standardiziranom pristupu institucije su dužne primijeniti E * koji je izračunat u skladu s člankom 223. stavkom 5. kao vrijednost izloženosti za potrebe članka 113. Kod izvanbilančnih stavki navedenih u Prilogu I. institucije su dužne primijeniti E * kao vrijednost na koju se primjenjuju postoci propisani u članku 111. stavku 2. kako bi se došlo do vrijednosti izloženosti.
Članak 229.
Načela vrednovanja priznatih kolaterala osim financijskih
Vrednovanje nekretnina provodi se u skladu sa svim sljedećim zahtjevima:
vrijednost nekretnine procjenjuje se neovisno o procesu stjecanja hipoteke, postupku obrade kredita i postupku odlučivanja o kreditu institucije od strane neovisnog procjenitelja koji ima potrebne kvalifikacije, znanje i iskustvo da provede procjenu;
vrijednost se procjenjuje na temelju razborito konzervativnih kriterija vrednovanja koji ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:
vrijednost ne uključuje očekivana povećanja cijene;
vrijednost se prilagođava vodeći računa o mogućnosti da je sadašnja tržišna vrijednost znatno viša od vrijednosti koja bi bila održiva za vrijeme trajanja kredita;
vrijednost je dokumentirana na transparentan i jasan način;
vrijednost nije viša od tržišne vrijednosti nekretnine ako se ta tržišna vrijednost može utvrditi;
ako se nekretnina ponovno procjenjuje, vrijednost nekretnine ne prelazi prosječnu vrijednost te ili usporedive nekretnine tijekom šest prethodnih godina za stambenu nekretninu ili osam godina za poslovnu nekretninu ili vrijednost pri odobravanju kredita, ovisno o tome koji je iznos veći.
Institucije za potrebe izračuna prosječne vrijednosti uzimaju prosjek vrijednosti nekretnina promatranih u jednakim vremenskim intervalima, a referentno razdoblje uključuje najmanje tri podatkovne točke.
Institucije za izračun prosječne vrijednosti mogu upotrebljavati rezultate praćenja vrijednosti nekretnine u skladu s člankom 208. stavkom 3. Vrijednost nekretnine može biti veća od te prosječne vrijednosti ili vrijednosti pri odobravanju kredita, kako je primjenjivo, u slučaju izmjena na nekretnini kojima se nedvojbeno povećava njezina vrijednost, kao što su poboljšanja energetske učinkovitosti ili poboljšanja otpornosti, zaštite i prilagodbe fizičkim rizicima zgrade ili stambene jedinice. Vrijednost nekretnine se pri ponovnoj procjeni ne procjenjuje na veću vrijednost ako institucije ne raspolažu s dovoljno podataka za izračun prosječne vrijednosti, osim ako se povećanje vrijednosti temelji na izmjenama kojima se nedvojbeno povećava njezina vrijednost.
Pri određivanju vrijednosti nekretnine u obzir se uzimaju svi prethodni tereti na toj nekretnini, osim ako su prethodni tereti uzeti u obzir pri izračunu iznosa bruto izloženosti na temelju članka 124. stavka 6. točke (c) ili kao smanjenje iznosa od 55 % vrijednosti nekretnine na temelju članka 125. stavka 1. ili članka 126. stavka 1. te se, ako je to primjenjivo, odražavaju rezultati praćenja koje se zahtijeva na temelju članka 208. stavka 3.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2027.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 230.
Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka za izloženost s priznatom materijalnom kreditnom zaštitom u skladu s IRB pristupom
Institucije u skladu s IRB pristupom, osim za izloženosti obuhvaćene područjem primjene članka 220., primjenjuju prilagođeni LGD (LGD*) kao LGD za potrebe poglavlja 3. u svrhu priznavanja materijalne kreditne zaštite koja je priznata u skladu s ovim poglavljem. Institucije LGD * izračunavaju kako slijedi:
pri čemu:
|
E |
= vrijednost izloženosti prije učinka materijalne kreditne zaštite; za izloženost osiguranu financijskim kolateralom koji je priznat u skladu s ovim poglavljem taj se iznos izračunava u skladu s člankom 223. stavkom 3; u slučaju vrijednosnih papira koji su dani u zajam ili ponuđeni kao kolateral, taj je iznos jednak vrijednosti novca danog u zajam ili vrijednosnih papira danih u zajam ili ponuđenih kao kolateral; za vrijednosne papire dane u zajam ili ponuđene kao kolateral vrijednost izloženosti povećava se primjenom korektivnog faktora (HE) u skladu s člancima od 223. do 227.; |
|
ES |
= sadašnja vrijednost primljene materijalne kreditne zaštite nakon primjene korektivnog faktora za tu vrstu materijalne kreditne zaštite (HC) i korektivnog faktora za valutnu neusklađenost (Hfx) između izloženosti i materijalne kreditne zaštite, u skladu sa stavcima 2. i 3.; ES se ograničava na sljedeću vrijednost: E·(1 + HE); |
|
EU |
= E·(1 + HE) – ES; |
|
LGDU |
= LGD koji se primjenjuje za neosiguranu izloženost kako je utvrđeno u članku 161. stavku 1.; |
|
LGDS |
= LGD koji se primjenjuje za izloženosti osigurane istom vrstom priznatog FCP-a kao u transakciji, kako je utvrđeno u stavku 2. tablici 1. |
U tablici 1. utvrđuju se vrijednosti LGDS i HC koje se primjenjuju u formuli iz stavka 1.
Tablica 1.
|
Vrsta FCP-a |
LGDS |
Korektivni faktor (Hc) |
|
Financijski kolateral |
0 % |
Korektivni faktor Hc kako je utvrđen u člancima od 224. do 227. |
|
Potraživanja |
20 % |
40 % |
|
Stambena nekretnina i poslovna nekretnina |
20 % |
40 % |
|
Drugi kolaterali u obliku materijalne imovine |
25 % |
40 % |
|
Nepriznati FCP |
Nije primjenjivo |
100 % |
Članak 231.
Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka u slučaju skupova priznate materijalne kreditne zaštite za izloženost tretiranu u skladu s IRB pristupom
Institucije koje su dobile nekoliko vrsta materijalne kreditne zaštite mogu za izloženosti koje se tretiraju u skladu s IRB pristupom primijeniti formulu iz članka 230., redom za svaku pojedinačnu vrstu kolaterala. Te institucije u tu svrhu nakon svakog koraka u priznavanju jedne vrste FCP-a umanjuju preostalu vrijednost neosigurane izloženosti (EU) za prilagođenu vrijednost kolaterala (ES) priznatu u tom koraku. U skladu s člankom 230. stavkom 1., ukupna vrijednost ES u svim vrstama materijalne kreditne zaštite ograničava se na vrijednost E (1 + HE), što rezultira sljedećom formulom:
pri čemu:
|
LGDS,i |
= LGD koji se primjenjuje na FCP i, kako je utvrđeno u članku 230. stavku 2.; |
|
ES,i |
= sadašnja vrijednost primljenog FCP -a i nakon primjene korektivnog faktora koji se primjenjuje za tu vrstu FCP-a (Hc) u skladu s člankom 230. stavkom 2. |
Članak 232.
Ostala materijalna kreditna zaštita
Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 212. stavka 2., na iznos izloženosti pokriven sadašnjom otkupnom vrijednošću polica životnog osiguranja koje su založene kod institucije kreditora, institucije primjenjuju sljedeći tretman:
ako se na izloženost primjenjuje standardizirani pristup, izloženosti se dodjeljuju ponderi rizika iz stavka 3.;
ako se na izloženost primjenjuje IRB pristup, ali se ne primjenjuju vlastite procjene LGD-a, izloženosti se dodjeljuje LGD od 40 %.
Ako postoji valutna neusklađenost, institucije su dužne umanjiti sadašnju otkupnu vrijednost u skladu s člankom 233. stavkom 3., pri čemu je vrijednost kreditne zaštite jednaka sadašnjoj otkupnoj vrijednosti police životnog osiguranja.
Za potrebe stavka 2. točke (a) institucije su dužne dodjeljivati sljedeće pondere rizika na osnovi pondera rizika koji se primjenjuju na nadređene neosigurane izloženosti prema društvu koje je izdalo policu životnog osiguranja:
ako je nadređenoj neosiguranoj izloženosti prema društvu koje je izdalo policu životnog osiguranja dodijeljen ponder rizika 20 %, primjenjuje se ponder rizika 20 %;
ako je nadređenoj neosiguranoj izloženosti prema društvu koje je izdalo policu životnog osiguranja dodijeljen ponder rizika 50 %, primjenjuje se ponder rizika 35 %;
ako je nadređenoj neosiguranoj izloženosti prema društvu koje je izdalo policu životnog osiguranja dodijeljen ponder rizika 75 %, primjenjuje se ponder rizika 52,5 %;
ako je nadređenoj neosiguranoj izloženosti prema društvu koje je izdalo policu životnog osiguranja dodijeljen ponder rizika 100 %, primjenjuje se ponder rizika 70 %;
ako je nadređenoj neosiguranoj izloženosti prema društvu koje je izdalo policu životnog osiguranja dodijeljen ponder rizika 150 %, primjenjuje se ponder rizika 150 %.
Institucije mogu tretirati instrumente koji će na zahtjev biti otkupljeni, a koji se mogu priznati na temelju članka 200. točke (c), kao jamstvo institucije koja ih je izdala. Vrijednost priznate kreditne zaštite je sljedeća:
nominalni iznos, ako se instrument otkupljuje po nominalnoj vrijednosti;
vrijednost instrumenta koja se izračunava na isti način kao i za dužničke vrijednosne papire koji ispunjavaju uvjete iz članka 197. stavka 4., ako se instrument otkupljuje po tržišnoj cijeni.
Članak 233.
Vrednovanje
U slučaju kreditnih izvedenica koje kao kreditni događaj ne uključuju restrukturiranje odnosne obveze u obliku otpusta ili odgode plaćanja glavnice, kamata ili naknada zbog kojih dolazi do nastanka kreditnoga gubitka, primjenjuje se sljedeće:
kada iznos koji se pružatelj zaštite obvezao platiti nije veći od vrijednosti izloženosti, institucije su dužne umanjiti vrijednost kreditne zaštite izračunate prema stavku 1. za 40 %;
kada je iznos koji se pružatelj zaštite obvezao platiti veći od vrijednosti izloženosti, vrijednost kreditne zaštite može iznositi najviše 60 % vrijednosti izloženosti.
Kada je nematerijalna kreditna zaštita nominirana u valuti različitoj od valute izloženosti, institucije su dužne umanjiti vrijednost kreditne zaštite primjenom korektivnog faktora na sljedeći način:
pri čemu je:
|
G* |
= |
iznos kreditne zaštite prilagođen za valutni rizik, |
|
G |
= |
nominalni iznos kreditne zaštite; |
|
Hfx |
= |
korektivni faktor za bilo koju valutnu neusklađenost između kreditne zaštite i odnosne obveze određen u skladu sa stavkom 4. |
Ako ne postoji valutna neusklađenost, Hfx je jednak nuli.
Članak 234.
Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka u slučaju djelomične zaštite i tranširanja
Kada institucija prenosi dio rizika nekog kredita u jednoj ili više tranši, primjenjuju se pravila iz poglavlja 5. Institucije mogu smatrati da su pragovi značajnosti, ispod kojih se ne izvršavaju plaćanja u slučaju gubitka, jednaki zadržanim pozicijama prvoga gubitka i dovode do prijenosa rizika u tranšama.
Članak 235.
Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom primjenom metode supstitucije kada se na izloženost osiguranu jamstvom koja se tretira u skladu sa standardnim pristupom
Za potrebe članka 113. stavka 3., institucije iznose izloženosti ponderiranih rizikom za izloženosti s nematerijalnom kreditnom zaštitom na koje te institucije primjenjuju standardizirani pristup, neovisno o tretmanu usporedive izravne izloženosti prema pružatelju zaštite, izračunavaju primjenom sljedeće formule:
max{0, E – GA} · r + GA · g
pri čemu je:
|
E |
= vrijednost izloženosti koja se izračunava u skladu s člankom 111.; u tu svrhu vrijednost izloženosti izvanbilančne stavke iz Priloga I. jest 100 % njezine vrijednosti, a ne vrijednosti izloženosti iz članka 111. stavka 2.; |
|
GA |
= iznos kreditne zaštite prilagođen za valutni rizik (G*) izračunan na temelju članka 233. stavka 3., dodatno prilagođen za bilo koju ročnu neusklađenost na način iz odjeljka 5. ovog poglavlja; |
|
r |
= ponder rizika za izloženosti prema dužniku kako je utvrđeno u poglavlju 2.; |
|
g |
= ponder rizika koji se primjenjuje za izravnu izloženost prema pružatelju zaštite kako je utvrđeno u poglavlju 2. |
Članak 235.a
Izračun iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom i iznosâ očekivanih gubitaka primjenom metode supstitucije ako se izloženost osigurana jamstvom tretira u skladu s IRB pristupom, a usporediva izravna izloženost prema pružatelju zaštite koja se tretira u skladu sa standardiziranim pristupom
Za izloženosti s nematerijalnom kreditnom zaštitom na koje institucija primjenjuje IRB pristup utvrđen u poglavlju 3., a usporedive izravne izloženosti prema pružatelju zaštite koje se tretiraju u skladu sa standardiziranim pristupom, institucije izračunavaju iznose izloženosti ponderiranih rizikom primjenom sljedeće formule:
max{0, E – GA} · r + GA · g
pri čemu je:
|
E |
= vrijednost izloženosti određena u skladu s poglavljem 3. odjeljkom 5.; institucije u tu svrhu izračunavaju vrijednost izloženosti za izvanbilančne stavke osim izvedenica koje se tretiraju u skladu s IRB pristupom primjenom CCF-a od 100 %, a ne primjenom SA-CCF-a ili IRB-CCF-a navedenih u članku 166. stavcima 8., 8.a i 8.b.; |
|
GA |
= iznos kreditne zaštite prilagođen za valutni rizik (G*) izračunan u skladu s člankom 233. stavkom 3., dodatno prilagođen za bilo koju ročnu neusklađenost na način iz odjeljka 5. ovog poglavlja; |
|
r |
= ponder rizika za izloženosti prema dužniku kako je utvrđeno u poglavlju 3.; |
|
g |
= ponder rizika koji se primjenjuje za izravnu izloženost prema pružatelju zaštite kako je utvrđeno u poglavlju 2. |
Članak 236.
Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka primjenom metode supstitucije ako se izloženost osigurana jamstvom tretira u skladu s IRB pristupom bez primjene vlastitih procjena LGD-a, a usporedive izravne izloženosti prema pružatelju zaštite u skladu s IRB pristupom
Članak 236.a
Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka primjenom metode supstitucije ako se izloženost osigurana jamstvom tretira u skladu s IRB pristupom i uz primjenu vlastite procjene LGD-a, a usporediva izravna izloženost prema pružatelju zaštite u skladu s IRB pristupom
Članak 237.
Ročna neusklađenost
Ako postoji ročna neusklađenost, kreditna se zaštita ne priznaje ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:
izvorni rok dospijeća kreditne zaštite kraći je od jedne godine;
izloženost je kratkoročna izloženost za koju su nadležna tijela utvrdila da umjesto jednogodišnjoj donjoj granici efektivnog dospijeća (M) podliježe jednodnevnoj donjoj granici M u skladu s člankom 162. stavkom 3.
Članak 238.
Dospijeće kreditne zaštite
Članak 239.
Vrednovanje zaštite
Za transakcije na koje se primjenjuje materijalna kreditna zaštita u skladu sa složenom metodom financijskoga kolaterala, institucije su dužne prilagoditi vrijednost kolaterala za dospijeće kreditne zaštite i izloženosti u skladu sa sljedećom formulom:
u kojoj je:
|
CVA |
= |
vrijednost kolaterala korigirana korektivnim faktorom iz članka 223. stavka 2. ili iznos izloženosti, ovisno o tome što je niže; |
|
t |
= |
preostali broj godina do datuma dospijeća kreditne zaštite izračunat u skladu s člankom 238. ili vrijednost T, ovisno o tome što je niže; |
|
T |
= |
preostali broj godina do datuma dospijeća izloženosti izračunat u skladu s člankom 238. ili pet godina, ovisno o tome što je niže; |
|
t* |
= |
0,25. |
Institucije su dužne primijeniti CVAM kao CVA dodatno usklađen za ročnu neusklađenost koja će biti uključena u formulu za izračun potpuno prilagođene vrijednosti izloženosti (E*) iz članka 223. stavka 5.
Za transakcije na koje se primjenjuje nematerijalna kreditna zaštita institucije su dužne prilagoditi vrijednost kreditne zaštite tako da odražava dospijeće kreditne zaštite i izloženosti u skladu sa sljedećom formulom:
u kojoj je:
|
GA |
= |
G* prilagođen za bilo koju ročnu neusklađenost; |
|
G* |
= |
iznos zaštite prilagođene za bilo koju valutnu neusklađenost; |
|
t |
= |
preostali broj godina do datuma dospijeća kreditne zaštite izračunat u skladu s člankom 238. ili vrijednost T, ovisno o tome što je niže; |
|
T |
= |
preostali broj godina do datuma dospijeća izloženosti izračunat u skladu s člankom 238. ili pet godina, ovisno o tome što je niže; |
|
t* |
= |
0,25. |
Institucije su dužne primijeniti GA kao vrijednost zaštite za potrebe članaka od 233. do 236.
▼M17 —————
POGLAVLJE 5.
Sekuritizacija
Članak 242.
Definicije
Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:
„opcija kupnje s ugrađenim otkupom” znači ugovorna mogućnost na temelju koje inicijator ima pravo kupiti sekuritizacijske pozicije prije nego što su otplaćene sve sekuritizirane izloženosti, i to otkupom odnosnih izloženosti koje su preostale u skupu u slučaju tradicionalnih sekuritizacija ili ukidanjem kreditne zaštite u slučaju sintetskih sekuritizacija, u oba slučaja kada iznos neotplaćenih odnosnih izloženosti padne na određenu unaprijed utvrđenu razinu ili ispod nje;
„samo kamatni strip za poboljšanje kredita” znači bilančna imovina koja predstavlja vrednovanje novčanih tokova povezanih s budućim maržnim prihodom te je podređena tranša u sekuritizaciji;
„likvidnosna linija” znači likvidnosna linija kako je definirana u članku 2. točki 14. Uredbe (EU) 2017/2402 ;
„pozicija bez rejtinga” znači sekuritizacijska pozicija koja nema prihvatljivu kreditnu procjenu u skladu s odjeljkom 4.;
„pozicija s rejtingom” znači sekuritizacijska pozicija koja ima prihvatljivu kreditnu procjenu u skladu s odjeljkom 4.;
„nadređena sekuritizacijska pozicija” znači pozicija osigurana pravom prvenstva u potraživanjima na cjelokupne odnosne izloženosti, pri čemu se ne uzimaju u obzir dospjeli iznosi proizašli iz ugovora o kamatnim ili valutnim izvedenicama, naknade ili druga slična plaćanja, neovisno o razlikama u dospijeću u odnosu na jednu ili više drugih nadređenih tranši s kojima ta pozicija dijeli gubitke na proporcionalnoj osnovi;
„IRB skup” znači skup odnosnih izloženosti vrste za koju institucija ima odobrenje za primjenu pristupa IRB te može izračunati iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu s poglavljem 3. za sve te izloženosti;
„mješoviti skup” znači skup odnosnih izloženosti vrste za koju institucija ima odobrenje za primjenu pristupa IRB te može izračunati iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu s poglavljem 3. za neke, ali ne sve, izloženosti;
„pretjerana kolateralizacija” znači bilo koji oblik kreditnog poboljšanja na temelju kojeg su odnosne izloženosti dane u vrijednosti koja je veća od vrijednosti sekuritizacijskih pozicija;
„jednostavna, transparentna i standardizirana sekuritizacija” ili „STS sekuritizacija” znači sekuritizacija koja ispunjava zahtjeve izčlanka 18. Uredbe (EU) 2017/2402;
„program komercijalnih zapisa osiguranih imovinom” ili „program ABCP” znači program komercijalnih zapisa osiguranih imovinom ili ABCP program kako je definiran u članku 2. točki 7. Uredbe (EU) 2017/2402;
„transakcija komercijalnim zapisima osiguranima imovinom” ili „transakcija ABCP” znači transakcija komercijalnim zapisima osiguranim imovinom ili transakcija ABCP kako je definirana u članku 2. točki 8. Uredbe (EU) 2017/2402;
„tradicionalna sekuritizacija” znači tradicionalna sekuritizacija kako je definirana u članku 2. točki 9. Uredbe (EU) 2017/2402;
„sintetska sekuritizacija” znači sintetska sekuritizacija kako je definirana u članku 2. točki 10. Uredbe (EU) 2017/2402;
„obnovljiva izloženost” znači obnovljiva izloženost kako je definirana u članku 2. točki 15. Uredbe (EU) 2017/2402;
„odredba o prijevremenoj isplati” znači odredba o prijevremenoj isplati kako je definirana u članku 2. točki 17. Uredbe (EU) 2017/2402;
„tranša prvog gubitka” znači tranša prvog gubitka kako je definirana u članku 2. točki 18. Uredbe (EU) 2017/2402;
„mezaninska sekuritizacijska pozicija” znači pozicija u sekuritizaciji koja je podređena u odnosu na nadređenu sekuritizacijsku poziciju, a nadređena u odnosu na tranšu prvog gubitka te na koju se primjenjuje ponder rizika niži od 1 250 %, a viši od 25 %, u skladu s odjeljkom 3 pododjeljcima 2. i 3.
„razvojni subjekt” znači svako društvo ili subjekt koji su osnovale središnja, regionalna ili lokalna uprava države članice, koji odobrava promotivne kredite ili odobrava razvojna jamstva, čiji primarni cilj nije ostvarivanje dobiti ili povećanje tržišnog udjela, već promicanje ciljeva javnih politika te vlade, pod uvjetom da, sukladno pravilima o državnim potporama, ta država ima obvezu štititi ekonomsku osnovu društva ili subjekta i štititi njegovo redovno poslovanje tijekom njegova životnog vijeka, ili da za najmanje 90 % njegova početnog kapitala ili izvora financiranja ili promotivnog kredita koji odobrava izravno ili neizravno jamči središnja, regionalna ili lokalna uprava države članice;
„sintetski višak raspona” znači sintetski višak raspona kako je definiran u članku 2. točki 29. Uredbe (EU) 2017/2402.
Članak 243.
Kriteriji za STS sekuritizacije koje ispunjuju uvjete za različit tretman kapitala
Na pozicije u programu ABCP ili transakcijama ABCP koje se priznaju kao pozicije u STS sekuritizaciji može se primjenjivati tretman utvrđen u člancima 260., 262. i 264. ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
odnosne izloženosti, u trenutku uključivanja u program ABCP, prema saznanjima inicijatora ili izvornog zajmodavca, ispunjavaju uvjete da im se, na temelju standardiziranog pristupa i uzimajući u obzir sva prihvatljiva smanjenja kreditnog rizika, dodijeli ponder rizika koji iznosi 75 % ili manje, na osnovi pojedinačne izloženosti u slučaju izloženosti koja je izloženost prema stanovništvu odnosno 100 % za sve druge izloženosti; i
ukupna vrijednost izloženosti svih izloženosti prema jednom dužniku na razini programa ABCP ne premašuje 2 % ukupne vrijednosti izloženosti svih izloženosti u okviru programa ABCP u trenutku kada su izloženosti dodane u program ABCP. Za potrebe ovog izračuna krediti ili najmovi grupi povezanih osoba, prema saznanjima sponzora, smatraju se izloženostima prema jednom dužniku.
U slučaju potraživanja od kupaca, prvi podstavak točka (b) ne primjenjuje se ako je kreditni rizik tih potraživanja od kupaca potpuno pokriven prihvatljivom kreditnom zaštitom u skladu s poglavljem 4., pod uvjetom da je pružatelj zaštite u tom slučaju institucija, investicijsko društvo, društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje.
U slučaju sekuritiziranih preostalih vrijednosti najma ne primjenjuje se prvi podstavak točka (b) ako te vrijednosti nisu izložene riziku refinanciranja ili kasnije prodaje zbog pravno izvršive obveze treće strane, prihvatljive u okviru članka 201. stavka 1., da otkupi ili refinancira izloženost prethodno utvrđenim iznosom.
Odstupajući od točke (a) prvi podstavak prema kojoj institucija primjenjuje članak 248. stavak 3. ili je dobila odobrenje za primjenu pristupa interne procjene u skladu s člankom 265., ponder rizika koji bi institucija dodijelila likvidnosnoj liniji koji u potpunosti pokriva ABCP izdan u okviru programa iznosi 100 % ili manje.
Na pozicije u sekuritizaciji, osim programa ABCP ili transakcija ABCP, koje se priznaju kao pozicije u STS sekuritizaciji može se primjenjivati tretman utvrđen u člancima 260., 262. i 264. ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
u trenutku uključivanja u sekuritizaciju ukupna vrijednost izloženosti svih izloženosti prema jednom dužniku u skupu ne premašuje 2 % vrijednosti izloženosti ukupnih neotplaćenih vrijednosti izloženosti skupa odnosnih izloženosti. Za potrebe ovog izračuna krediti ili najmovi grupi povezanih osoba smatraju se izloženostima prema jednom dužniku.
U slučaju sekuritiziranih preostalih vrijednosti najma ne primjenjuje se prvi podstavak ove točke ako te vrijednosti nisu izložene riziku refinanciranja ili kasnije prodaje zbog pravno izvršive obveze treće strane, prihvatljive u okviru članka 201. stavka 1., da otkupi ili refinancira izloženost prethodno utvrđenim iznosom;
odnosne izloženosti u trenutku njihova uključivanja u sekuritizaciju ispunjavaju uvjete da im se, na temelju standardiziranog pristupa i uzimajući u obzir sva prihvatljiva smanjenja kreditnog rizika, dodjeli ponder rizika jednak ili manji od:
40 % na osnovi prosjeka ponderiranog vrijednošću izloženosti, za portfelj u kojem su izloženosti krediti osigurani stambenim hipotekama ili stambeni krediti za koje se u cijelosti jamči kako je navedeno u članku 129. stavku 1. točki (e);
50 % na osnovi pojedinačne izloženosti ako je izloženost kredit osiguran hipotekom na poslovnu nekretninu;
75 % na osnovi pojedinačne izloženosti u slučaju izloženosti koja je izloženost prema stanovništvu;
za sve druge izloženosti, 100 % na osnovi pojedinačne izloženosti;
kada se primjenjuje točka (b) podtočke i. i ii., krediti osigurani pravima povezanima s vrijednosnim papirima niže klase na određenu imovinu uključuju se u sekuritizaciju samo kada su u sekuritizaciju uključeni i svi krediti osigurani pravima povezanima s vrijednosnim papirima više klase na tu imovinu;
kada se primjenjuje točka (b) podtočka i. ovog stavka, ni jedan kredit u skupu odnosnih izloženosti u trenutku uključivanja u sekuritizaciju ne smije imati omjer kredita i vrijednosti nekretnine veći od 100 % izmjeren u skladu s člankom 129. stavkom 1. točkom (d) podtočkom i. te člankom 229. stavkom 1.
Članak 244.
Tradicionalna sekuritizacija
Institucija inicijator tradicionalne sekuritizacije može odnosne izloženosti izuzeti iz svojih izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i,ako je relevantno, iznosa očekivanih gubitaka ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:
značajan kreditni rizik povezan s odnosnim izloženostima prenesen je na treće strane;
institucija inicijator na sve sekuritizacijske pozicije koje drži u sekuritizaciji primjenjuje ponder rizika od 1 250 % ili te sekuritizacijske pozicije odbija od stavki redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (k).
Smatra se da je značajan kreditni rizik prenesen u bilo kojem od sljedećih slučajeva:
ako iznosi izloženosti ponderirani rizikom za mezaninske sekuritizacijske pozicije koje institucija inicijator drži u sekuritizaciji ne premašuju 50 % iznosa izloženosti ponderiranih rizikom svih mezaninskih sekuritizacijskih pozicija koje postoje u toj sekuritizaciji;
institucija inicijator ne drži više od 20 % vrijednosti izloženosti tranše prvoga gubitka u sekuritizaciji, pri čemu moraju biti ispunjena oba sljedeća uvjeta:
inicijator može dokazati da vrijednost izloženosti tranše prvoga gubitka znatno premašuje konzervativnu procjenu očekivanoga gubitka po odnosnim izloženostima;
ne postoje mezaninske sekuritizacijske pozicije.
Ako potencijalno smanjenje iznosa izloženosti ponderiranih rizikom koje bi institucija inicijator postigla sekuritizacijom iz točaka (a) ili (b) nije opravdano razmjernim prijenosom kreditnog rizika na treće strane, nadležna tijela mogu na pojedinačnoj osnovi odlučiti da se značajan kreditni rizik ne smatra prenesenim na treće strane.
Odstupajući od stavka 2., nadležna tijela mogu institucijama inicijatorima odobriti da priznaju prijenos značajnog kreditnog rizika u vezi sa sekuritizacijom ako institucija inicijator u svakom pojedinom slučaju dokaže da je smanjenje kapitalnih zahtjeva koje inicijator postiže sekuritizacijom opravdano razmjernim prijenosom kreditnog rizika na treće strane. Odobrenje se daje samo ako institucija ispunjava oba sljedeća uvjeta:
institucija ima odgovarajuće politike internog upravljanja rizikom i metodologije za procjenu prijenosa kreditnog rizika;
institucija je isto tako u svakom pojedinom slučaju priznala prijenos kreditnog rizika na treće strane za potrebe svojeg internog upravljanja rizikom i internog raspoređivanja kapitala.
Uz zahtjeve iz stavaka 1., 2. i 3. moraju biti ispunjeni i svi sljedeći uvjeti:
transakcijska dokumentacija odražava ekonomska svojstva sekuritizacije;
sekuritizacijske pozicije ne znače obvezu plaćanja za instituciju inicijatora;
odnosne izloženosti nedostupne su instituciji inicijatoru i njezinim vjerovnicima na način koji je u skladu sa zahtjevom iz članka 20. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/2402;
institucija inicijator ne zadržava kontrolu nad odnosnim izloženostima. Smatra se da je inicijator zadržao kontrolu nad odnosnim izloženostima ako on ima pravo od primatelja prijenosa otkupiti prethodno prenesene izloženosti kako bi od njih ostvario korist ili ako se od njega na neki drugi način traži ponovno preuzimanje prenesenog rizika. Ako je institucija inicijator zadržala prava ili obveze u vezi sa servisiranjem koji proizlaze iz odnosnih izloženosti, ta se činjenica ne može sama po sebi smatrati kontrolom nad izloženostima;
sekuritizacijska dokumentacija ne sadržava odredbe kojima se:
od institucije inicijatora zahtijeva da izmijeni odnosne izloženosti radi poboljšanja prosječne kvalitete skupa; ili
povećava prinos koji se plaća imateljima pozicija ili se na drugi način poboljšavaju pozicije u sekuritizaciji kao odgovor na pogoršanje kreditne kvalitete odnosnih izloženosti;
ako je primjenjivo, iz transakcijske dokumentacije jasno je da inicijator ili sponzor mogu kupiti ili otkupiti sekuritizacijske pozicije odnosno otkupiti, restrukturirati ili zamijeniti odnosne izloženosti iznad svojih ugovornih obveza samo ako se takvi aranžmani provode u skladu s prevladavajućim tržišnim uvjetima, a strane u njima djeluju u vlastitom interesu kao slobodne i neovisne strane (pod tržišnim uvjetima);
opcija kupnje s ugrađenim otkupom, ako postoji, mora ispunjavati i sve sljedeće uvjete:
njezino iskorištavanje diskrecijsko je pravo institucije inicijatora;
može se iskoristiti samo ako najviše 10 % izvornog iznosa odnosnih izloženosti ostane neamortizirano;
nije strukturirana tako da se izbjegne raspoređivanje gubitaka na pozicije kreditnog poboljšanja ili druge pozicije koje drži ulagatelj u sekuritizaciji i nije ni na koji drugi način strukturirana radi pružanja kreditnog poboljšanja.
institucija inicijator dobila je mišljenje kvalificiranog pravnog stručnjaka kojim se potvrđuje da sekuritizacija ispunjava uvjete iz točke (c) ovog stavka.
EBA prati različite nadzorne prakse u vezi s priznavanjem prijenosa značajnog rizika u tradicionalnim sekuritizacijama u skladu s ovim člankom. EBA osobito preispituje:
uvjete za prijenos značajnog kreditnog rizika na treće strane u skladu sa stavcima 2., 3. i 4.;
tumačenje „razmjernog prijenosa kreditnog rizika na treće strane” za potrebe procjene koju provode nadležna tijela kako je predviđeno u stavku 2. drugom podstavku i u stavku 3.;
zahtjeve u pogledu procjene sekuritizacijskih transakcija koju provode nadležna tijela, a u vezi s kojom inicijator traži priznavanje prijenosa značajnog kreditnog rizika na treće strane u skladu sa stavcima 2. ili 3.
EBA o svojim nalazima izvješćuje Komisiju do 2. siječnja 2021. Komisija, uzimajući u obzir izvješće EBA-e, može donijeti delegirani akt u skladu s člankom 462. kako bi se dopunila ova Uredba detaljnijim utvrđivanjem stavki navedenih u točkama (a), (b) i (c) ovog stavka.
Članak 245.
Sintetska sekuritizacija
Institucija inicijator sintetske sekuritizacije može izračunavati iznose izloženosti ponderirane rizikom i, ako je relevantno, iznose očekivanih gubitaka u odnosu na odnosne izloženosti u skladu s člancima 251. i 252., ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
značajan kreditni rizik prenesen je na treće strane putem materijalne ili nematerijalne kreditne zaštite;
institucija inicijator primjenjuje ponder rizika od 1 250 % na sve sekuritizacijske pozicije koje zadržava u toj sekuritizaciji ili te sekuritizacijske pozicije odbija od stavki redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (k).
Smatra se da je značajan kreditni rizik prenesen u bilo kojem od sljedećih slučajeva:
ako iznosi izloženosti ponderirani rizikom za mezaninske sekuritizacijske pozicije koje institucija inicijator drži u sekuritizaciji ne premašuju 50 % iznosa izloženosti ponderiranih rizikom svih mezaninskih sekuritizacijskih pozicija koje postoje u toj sekuritizaciji;
institucija inicijator ne drži više od 20 % vrijednosti izloženosti tranše prvoga gubitka u sekuritizaciji, pri čemu moraju biti ispunjena oba sljedeća uvjeta:
inicijator može dokazati da vrijednost izloženosti tranše prvoga gubitka znatno premašuje konzervativnu procjenu očekivanoga gubitka po odnosnim izloženostima;
nema mezaninskih sekuritizacijskih pozicija.
Ako potencijalno smanjenje iznosa izloženosti ponderiranih rizikom koje bi institucija inicijator postigla sekuritizacijom nije opravdano razmjernim prijenosom kreditnog rizika na treće strane, nadležna tijela mogu na pojedinačnoj osnovi odlučiti da se značajan kreditni rizik ne smatra prenesenim na treće strane.
Odstupajući od stavka 2., nadležna tijela mogu institucijama inicijatorima izdati odobrenje da priznaju prijenos značajnog kreditnog rizika u vezi sa sekuritizacijom ako institucija inicijator u svakom pojedinom slučaju dokaže da je smanjenje kapitalnih zahtjeva koje inicijator postiže sekuritizacijom opravdano razmjernim prijenosom kreditnog rizika na treće strane. Odobrenje se izdaje samo ako institucija ispunjava oba sljedeća uvjeta:
institucija ima odgovarajuće politike internog upravljanja rizikom i metodologije za procjenu prijenosa rizika;
institucija je isto tako u svakom pojedinom slučaju priznala prijenos kreditnog rizika na treće strane za potrebe svojeg internog upravljanja rizikom i internog raspoređivanja kapitala.
Uz zahtjeve iz stavaka 1., 2. i 3. moraju biti ispunjeni i svi sljedeći uvjeti:
transakcijska dokumentacija odražava ekonomska svojstva sekuritizacije;
kreditna zaštita kojom je prenesen kreditni rizik u skladu je s člankom 249.;
sekuritizacijska dokumentacija ne sadržava odredbe kojima se:
određuju značajni pragovi značajnosti ispod kojih se u slučaju kreditnog događaja kreditna zaštita ne smatra pokrenutom;
dopušta otkazivanje zaštite zbog pogoršanja kreditne kvalitete odnosnih izloženosti;
od institucije inicijatora zahtijeva da izmijeni sastav odnosnih izloženosti radi poboljšanja prosječne kvalitete skupa; ili
instituciji povećava trošak kreditne zaštite ili prinos koji se plaća imateljima pozicija u sekuritizaciji zbog pogoršanja kreditne kvalitete odnosnog skupa;
kreditna zaštita izvršiva je u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti;
ako je primjenjivo, iz transakcijske dokumentacije jasno je da inicijator ili sponzor mogu kupiti ili otkupiti sekuritizacijske pozicije odnosno otkupiti, restrukturirati ili zamijeniti odnosne izloženosti iznad svojih ugovornih obveza samo ako se takvi aranžmani provode u skladu s prevladavajućim tržišnim uvjetima, a strane u njima djeluju u vlastitom interesu kao slobodne i neovisne strane (načelo nepristrane transakcije);
ako postoji opcija kupnje s ugrađenim otkupom, ona treba ispunjavati sve sljedeće uvjete:
njezino iskorištavanje diskrecijsko je pravo institucije inicijatora;
može se iskoristiti samo ako najviše 10 % izvornog iznosa odnosnih izloženosti ostane neamortizirano;
nije strukturirana tako da se izbjegne raspoređivanje gubitaka na pozicije kreditnog poboljšanja ili druge pozicije koje ulagatelji drže u sekuritizaciji i nije ni na koji drugi način strukturirana radi pružanja kreditnog poboljšanja;
institucija inicijator dobila je mišljenje kvalificiranog pravnog stručnjaka kojim se potvrđuje da sekuritizacija ispunjava uvjete iz točke (d) ovog stavka.
EBA prati različite nadzorne prakse u vezi s priznavanjem prijenosa značajnog rizika u sintetskim sekuritizacijama u skladu s ovim člankom. EBA osobito preispituje:
uvjete za prijenos značajnog kreditnog rizika na treće strane u skladu sa stavcima 2., 3. i 4.;
tumačenje razmjernog prijenosa kreditnog rizika na treće strane za potrebe procjene koju provode nadležna tijela kako je predviđeno u stavku 2. drugom podstavku i u stavku 3.; i
zahtjeve u pogledu procjene sekuritizacijskih transakcija koju provode nadležna tijela, a u vezi s kojom inicijator traži priznavanje prijenosa značajnog kreditnog rizika na treće strane u skladu sa stavkom 2. ili 3.
EBA o svojim nalazima izvješćuje Komisiju do 2. siječnja 2021. Komisija, uzimajući u obzir izvješće EBA-e, može donijeti delegirani akt u skladu s člankom 462. kako bi se dopunila ova Uredba detaljnijim utvrđivanjem stavki navedenih u točkama (a), (b) i (c) ovog stavka.
Članak 246.
Operativni zahtjevi za odredbe o prijevremenoj isplati
Ako sekuritizacija uključuje obnovljive izloženosti i odredbu o prijevremenoj isplati ili slične odredbe, smatra se da je institucija inicijator značajan kreditni rizik prenijela samo ako su ispunjeni zahtjevi utvrđeni u člancima 244. i 245. te ako odredba o prijevremenoj isplati, jednom kada je primijenjena, ne:
podređuje nadređeno ili jednako potraživanje institucije na odnosne izloženosti potraživanjima drugih ulagatelja;
dodatno podređuje potraživanje institucije na odnosne izloženosti u odnosu na potraživanja drugih strana; ili
na drugi način povećava izloženost institucije gubitcima povezanima s odnosnim obnovljivim izloženostima.
Članak 247.
Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom
Ako je institucija inicijator prenijela značajan kreditni rizik povezan s odnosnim izloženostima sekuritizacije u skladu s odjeljkom 2., ta institucija može:
ako je riječ o tradicionalnoj sekuritizaciji, isključiti odnosne izloženosti iz svojeg izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i, prema potrebi, iznosa očekivanih gubitaka;
ako je riječ o sintetskoj sekuritizaciji, izračunati iznose izloženosti ponderirane rizikom i, ako je relevantno, iznose očekivanih gubitaka, u odnosu na odnosne izloženosti u skladu s člancima 251. i 252.
Ako institucija inicijator nije prenijela značajan kreditni rizik ili je odlučila da neće primijeniti stavak 1., ona ne treba izračunavati iznose izloženosti ponderirane rizikom za sve pozicije koje može imati u sekuritizaciji, već nastavlja uključivati odnosne izloženosti u izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom, te gdje je to relevantno iznose očekivanoga gubitka, kao da one nisu sekuritizirane.
Članak 248.
Vrijednost izloženosti
Vrijednost izloženosti sekuritizacijske pozicije izračunava se na sljedeći način:
vrijednost izloženosti bilančne sekuritizacijske pozicije jest njezina računovodstvena vrijednost koja preostaje nakon primjene bilo kojih relevantnih specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik na tu sekuritizacijsku poziciju u skladu s člankom 110.;
vrijednost izloženosti izvanbilančne sekuritizacijske pozicije jest njezina nominalna vrijednost, umanjena za bilo koje relevantne specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik na tu sekuritizacijsku poziciju u skladu s člankom 110., pomnožena s relevantnim konverzijskim faktorom propisanim u ovoj točki. Konverzijski faktor jest 100 % osim u slučaju gotovinskih predujmova. Za određivanje vrijednosti izloženosti neiskorištenog dijela gotovinskih predujmova konverzijski faktor od 0 % može se primijeniti na nominalni iznos bezuvjetno otkazive likvidnosne linije ako je otplata iskorištenih iznosa iz te linije nadređena u odnosu na sva druga potraživanja prema novčanim tokovima koja proizlaze iz odnosnih izloženosti i institucija je nadležnom tijelu dokazala da primjenjuje primjereno konzervativnu metodu za mjerenje iznosa neiskorištenog dijela;
vrijednost izloženosti za kreditni rizik druge ugovorne strane za sekuritizacijsku poziciju koja proizlazi iz izvedenog instrumenta navedenog u Prilogu II. određuje se u skladu s poglavljem 6.;
institucija inicijator može od vrijednosti izloženosti sekuritizacijske pozicije na koju se primjenjuje ponder rizika od 1 250 % u skladu s pododjeljkom 3. ili koja je odbijena od redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (k) odbiti iznos specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik za odnosne izloženosti u skladu s člankom 110. i bilo koje nepovratne diskonte kupovne cijene povezane s takvim odnosnim izloženostima u mjeri u kojoj su ti diskonti prouzročili smanjenje regulatornog kapitala;
vrijednost izloženosti sintetskog viška raspona obuhvaća, ovisno o slučaju, sljedeće:
sve prihode od sekuritiziranih izloženosti koje je institucija inicijator već priznala u svojem računu dobiti i gubitka u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom i koje je institucija inicijator ugovorno odredila za transakciju kao sintetski višak raspona koji je još uvijek dostupan za apsorbiranje gubitaka;
svaki sintetski višak raspona koji je institucija inicijator ugovorno odredila u bilo kojem prethodnom razdoblju i koji je još uvijek dostupan za apsorbiranje gubitaka;
svaki sintetski višak raspona koji je institucija inicijator ugovorno odredila za tekuće razdoblje i koji je još uvijek dostupan za apsorbiranje gubitaka;
svaki sintetski višak raspona koji je institucija inicijator ugovorno odredila za buduća razdoblja.
Za potrebe ove točke bilo koji iznos koji se pruža kao kolateral ili kreditno poboljšanje u odnosu na sintetsku sekuritizaciju i koji već podliježe kapitalnom zahtjevu u skladu s ovim poglavljem ne uključuje se u vrijednost izloženosti.
EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju karakteristike primjereno konzervativne metode za mjerenje iznosa neiskorištenog dijela navedenog u prvom podstavku točki (b).
EBA dostavlja Komisiji navedene nacrte regulatornih tehničkih standarda do 18. siječnja 2019.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunjavanje ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda navedenih u ovom stavku trećem podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.;
Ako se pozicije djelomično preklapaju, institucija poziciju može podijeliti na dva dijela i priznati preklapanje samo za jedan dio u skladu s prvim podstavkom. Kao alternativna mogućnost, institucija pozicije može tretirati kao da se u potpunosti preklapaju tako da, za potrebe izračuna kapitala, proširi poziciju koja rezultira višim iznosima izloženosti ponderiranima rizikom.
Institucija također može priznati preklapanje između kapitalnih zahtjeva za specifični rizik za pozicije iz knjige trgovanja i kapitalnih zahtjeva za sekuritizacijske pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje, pod uvjetom da institucija može izračunati i usporediti kapitalne zahtjeve za relevantne pozicije.
Za potrebe ovog stavka, smatra se da se dvije pozicije preklapaju ako se međusobno prebijaju na način da institucija može gubitke koji proizlaze iz jedne pozicije izbjeći izvršenjem obveza koje se zahtijevaju na osnovi druge pozicije.
EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do 10. listopada 2021.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 249.
Priznavanje smanjenja kreditnog rizika za sekuritizacijske pozicije
Priznata nematerijalna kreditna zaštita i priznati pružatelji nematerijalne kreditne zaštite ograničavaju se na one koji se priznaju u skladu s poglavljem 4., dok priznavanje smanjenja kreditnog rizika podliježe ispunjavanju relevantnih zahtjeva kako su utvrđeni u poglavlju 4.
Institucije kojima je za izravnu izloženost prema pružatelju zaštite dopuštena primjena pristupa IRB mogu procijeniti prihvatljivost za priznavanje u skladu s prvim podstavkom na temelju jednakovrijednosti PD-a pružatelja zaštite i PD-a povezanog sa stupnjevima kreditne kvalitete iz članka 136.
Odstupajući od stavka 2., sekuritizacijski subjekti posebne namjene priznati su pružatelji zaštite ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
SSPN posjeduje imovinu koja se smatra priznatim financijskim kolateralom u skladu s poglavljem 4.;
imovina iz točke (a) nije predmet potraživanja ili potencijalnih potraživanja koja su nadređena ili jednaka potraživanjima ili potencijalnim potraživanjima institucije koja dobiva nematerijalnu kreditnu zaštitu i
ispunjeni su svi zahtjevi za priznavanje financijskoga kolaterala iz poglavlja 4.
Ako sekuritizacijska pozicija na proporcionalnoj osnovi ostvaruje korist od potpune kreditne zaštite ili djelomične kreditne zaštite, primjenjuju se sljedeći zahtjevi:
institucija koja pruža kreditnu zaštitu izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom za dio sekuritizacijske pozicije koja ostvaruje korist od kreditne zaštite u skladu s pododjeljkom 3. kao da taj dio pozicije drži izravno;
institucija koja kupuje kreditnu zaštitu izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom za zaštićeni dio u skladu s poglavljem 4.
U svim slučajevima koji nisu obuhvaćeni stavkom 6. primjenjuju se sljedeći zahtjevi:
institucija koja pruža kreditnu zaštitu dio pozicije koji ostvaruje korist od kreditne zaštite tretira kao sekuritizacijsku poziciju i izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom kao da tu poziciju drži izravno u skladu s pododjeljkom 3., podložno stavcima 8., 9. i 10.;
institucija koja kupuje kreditnu zaštitu izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom za zaštićeni dio pozicije iz točke (a) u skladu s poglavljem 4. Institucija dio sekuritizacijske pozicije koji ne ostvaruje korist od kreditne zaštite tretira kao zasebnu sekuritizacijsku poziciju i izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu s pododjeljkom 3., podložno stavcima od 8., 9. i 10.
Institucije koje primjenjuju pristup sekuritizaciji zasnovan na eksternim rejting-sustavima (SEC-ERBA) na temelju pododjeljka 3. za izvornu sekuritizacijsku poziciju izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom za pozicije izvedene u skladu sa stavkom 7. kako slijedi:
ako je izvedena pozicija viša po nadređenosti, dodjeljuje joj se ponder rizika izvorne sekuritizacijske pozicije;
ako je izvedena pozicija niža po nadređenosti, može joj se dodijeliti izvedeni rejting u skladu s člankom 261. stavkom 7. U tom će se slučaju ulazni podatak za gustoću T izračunati na temelju izvedene pozicije. Ako se rejting ne može izvesti, institucija primjenjuje viši od pondera rizika proizašlih iz:
primjene standardiziranog pristupa sekuritizaciji u skladu sa stavkom 8. i pododjeljkom 3. ili
pondera rizika izvorne sekuritizacijske pozicije na temelju pristupa SEC-ERBA.
Članak 250.
Implicitna potpora
Ako je transakcija na odgovarajući način uzeta u obzir u procjeni prijenosa značajnog kreditnog rizika i obje su je strane provele djelujući u vlastitom interesu kao slobodne i neovisne strane (načelo nepristrane transakcije), ta se transakcija ne smatra potporom za potrebe stavka 1. Za te potrebe institucija provodi potpunu kreditnu provjeru transakcije i u obzir uzima najmanje sljedeće stavke:
otkupnu cijenu;
kapital institucije i njezinu likvidnosnu poziciju prije i nakon otkupa;
rezultate odnosnih izloženosti;
rezultate sekuritizacijskih pozicija;
učinak potpore na gubitke za koje se očekuje da će ih inicijator imati u odnosu na ulagatelje.
Ako institucija inicijator ili institucija sponzor ne ispunjava uvjete iz stavka 1. u vezi sa sekuritizacijom, ta institucija u svoj izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom uključuje sve odnosne izloženosti te sekuritizacije kao da nisu bile sekuritizirane i objavljuje:
da je pružila potporu sekuritizaciji i time prekršila stavak 1. i
učinak pružene potpore u smislu kapitalnih zahtjeva.
Članak 251.
Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom koje se sekuritiziraju u sintetskoj sekuritizaciji od strane institucija inicijatora
Članak 252.
Tretman ročnih neusklađenosti u sintetskim sekuritizacijama
Za potrebe izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom u skladu s člankom 251., bilo koja ročna neusklađenost između kreditne zaštite kojom je postignut prijenos rizika i odnosnih izloženosti izračunava se na sljedeći način:
pod dospijećem odnosnih izloženosti podrazumijeva se najduže dospijeće bilo koje od tih izloženosti, koje ne smije prelaziti pet godina. Dospijeće kreditne zaštite određuje se u skladu s poglavljem 4.;
institucija inicijator zanemaruje bilo kakvu ročnu neusklađenost pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za sekuritizacijske pozicije na koje se primjenjuje ponder rizika od 1 250 % u skladu s ovim odjeljkom. Za sve ostale pozicije primjenjuje se tretman ročne neusklađenosti iz poglavlja 4. u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu:
|
RW * |
= |
iznosi rizikom ponderirane izloženosti za potrebe članka 92. stavka 4. točke (a); |
|
RWAss |
= |
iznosi izloženosti ponderirani rizikom za odnosne izloženosti kao da nisu bile sekuritizirane, izračunani na proporcionalnoj osnovi; |
|
RWSP |
= |
iznosi izloženosti ponderirani rizikom izračunani u skladu s člankom 251. kao da ne postoji ročna neusklađenost; |
|
T |
= |
dospijeće odnosnih izloženosti izraženo u godinama; |
|
t |
= |
dospijeće kreditne zaštite izraženo u godinama; |
|
t* |
= |
0,25. |
Članak 253.
Smanjenje iznosa izloženosti ponderiranih rizikom
Članak 254.
Hijerarhija metoda
Institucije primjenjuju jednu od metoda iz pododjeljka 3. za izračunavanje iznosa izloženosti ponderiranih rizikom prema sljedećoj hijerarhiji:
ako su ispunjeni uvjeti iz članka 258., institucija primjenjuje pristup SEC-IRBA u skladu s člancima 259. i 260.;
ako se pristup SEC-IRBA ne može primijeniti, institucija primjenjuje pristup SEC-SA- u skladu s člancima 261. i 262.
ako se pristup SEC-SA ne može primijeniti, institucije primjenjuju pristup SEC-ERBA u skladu s člancima 263. i 264. za pozicije s rejtingom ili pozicije na koje se može primijeniti izvedeni rejting.
Za pozicije s rejtingom ili pozicije na koje se može primijeniti izvedeni rejting institucije primjenjuju pristup SEC-ERBA umjesto SEC-SA u svakom od sljedećih slučajeva:
ako bi primjena pristupa SEC-SA dovela do pondera rizika višeg od 25 % za pozicije koje se priznaju kao pozicije u STS sekuritizaciji;
ako bi primjena pristupa SEC-SA dovela do pondera rizika višeg od 25 % ili bi primjena pristupa SEC-ERBA dovela do pondera rizika višeg od 75 % za pozicije koje se ne priznaju kao pozicije u STS sekuritizaciji;
za sekuritizacijske transakcije osigurane skupovima kredita za kupnju automobila, najmova automobila i najmova opreme.
Za potrebe prvog podstavka institucija obavještava nadležno tijelo o svojoj odluci najkasnije 17. studenoga 2018.
Institucija obavješćuje svoje nadležno tijelo o svakoj sljedećoj odluci o dodatnim promjenama pristupa koji primjenjuje na sve svoje sekuritizacijske pozicije s rejtingom odmah nakon te odluke, a najkasnije do 15. studenoga.
Ako do 15. prosinca, odmah po isteku roka iz drugog ili trećeg podstavka, prema potrebi, nadležno tijelo ne iznese nikakve prigovore, odluka o kojoj je institucija obavijestila nadležno tijelo proizvodi učinke od 1. siječnja sljedeće godine i valjana je do stupanja na snagu sljedeće odluke o kojoj je obaviješteno nadležno tijelo. Institucija ne primjenjuje različite pristupe tijekom iste godine.
Članak 255.
Određivanje vrijednosti KIRB i KSA
Za potrebe izračunavanja vrijednosti KIRB, iznosi izloženosti ponderirani rizikom koji bi se u skladu s poglavljem 3. izračunavali za odnosne izloženosti uključuju:
iznos očekivanih gubitaka povezanih sa svim odnosnim izloženostima sekuritizacije, uključujući odnosne izloženosti sa statusom neispunjavanja obveza koje su još uvijek dio skupa u skladu s poglavljem 3.; i
iznos neočekivanih gubitaka povezanih sa svim odnosnim izloženostima uključujući odnosne izloženosti sa statusom neispunjavanja obveza koje su u skupu u skladu s poglavljem 3.
Ako se u sekuritizaciji gubici koji proizlaze iz razrjeđivačkog i kreditnog rizika tretiraju na skupnoj osnovi, institucije združuju vrijednost KIRB za razrjeđivački rizik i vrijednost KIRB za kreditni rizik u jedinstveni KIRB za potrebe pododjeljka 3. Postojanje jedinstvene pričuve ili prekomjerne kolateralizacije kojom se mogu pokriti gubici koji proizlaze iz kreditnog ili razrjeđivačkog rizika može se smatrati indikacijom da se ti rizici tretiraju na skupnoj osnovi.
Ako se razrjeđivački i kreditni rizik u sekuritizaciji ne tretiraju na skupnoj osnovi, institucije mijenjaju način postupanja iz drugog podstavka kako bi vrijednost KIRB za razrjeđivački rizik i vrijednost KIRB za kreditni rizik združile na razborit način.
Za potrebe ovog stavka, institucije izračunavaju vrijednost izloženosti odnosnih izloženosti bez netiranja posebnih ispravaka vrijednosti kreditnog rizika i dodatnih vrijednosnih usklađenja u skladu s člancima 34. i 110. te ostalih smanjenja regulatornog kapitala.
U slučaju materijalnih sintetskih sekuritizacija, ako kreditni rizik kolaterala podliježe raspoređivanju gubitaka u tranše, u izračunavanje vrijednosti KIRB ili KSA uključuju se svi materijalni prihodi od izdavanja kreditnih zapisa ili drugih materijalnih obveza SSPN-a koji služe kao kolateral za otplatu sekuritizacijskih pozicija.
EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi što detaljnije utvrdila uvjete koji će institucijama omogućiti da izračunaju KIRB za skupove odnosnih izloženosti u skladu sa stavkom 4., posebno s obzirom na:
unutarnju kreditnu politiku i modele za izračun vrijednosti KIRB za sekuritizacije;
uporabu različitih faktora rizika povezanih s skupom odnosnih izloženosti te, u slučaju da nisu dostupni dostatno točni ili pouzdani podaci o tom skupu, zamjenskih podataka za potrebe procjena PD-a i LGD-a; i
zahtjeve povezane s dubinskom analizom s ciljem praćenja aktivnosti i politika prodavatelja potraživanja ili drugih inicijatora.
EBA Komisiji podnosi navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 18. siječnja 2019.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz drugog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 256.
Određivanje točke spajanja (A) i točke razdvajanja (D)
Točka spajanja (A) izražena je kao decimalna vrijednost između 0 i 1, koja je jednaka većoj od sljedeće dvije vrijednosti: nuli ili omjeru iskorištenih iznosa iz skupa odnosnih izloženosti u sekuritizaciji umanjenih za iskorištene iznose svih tranši čiji je rang nadređen ili jednak tranši s relevantnom sekuritizacijskom pozicijom uključujući i samu izloženost i iskorištenih iznosa svih odnosnih izloženosti u sekuritizaciji.
Točka razdvajanja (D) izražena je kao decimalna vrijednost između 0 i 1, koja je jednaka većoj od sljedeće dvije vrijednosti: nuli ili omjeru iskorištenih iznosa iz skupa odnosnih izloženosti u sekuritizaciji umanjenih za iskorištene iznose svih tranši čiji je rang viši od ranga tranše s relevantnom sekuritizacijskom pozicijom i iskorištenih iznosa svih odnosnih izloženosti u sekuritizaciji.
Članak 257.
Određivanje dospijeća tranše (MT)
Za potrebe pododjeljka 3. i podložno stavku 2., institucije mogu odrediti dospijeće tranše (MT) kao:
ponderirano prosječno dospijeće ugovornih plaćanja koja su dospjela u okviru tranše u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu CFt označava sva ugovorena plaćanja (glavnica, kamate i naknade) koje je dužnik obvezan platiti u razdoblju t; ili
konačno ugovoreno dospijeće tranše u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu ML označava konačno ugovoreno dospijeće tranše.
Članak 258.
Uvjeti za primjenu pristupa zasnovanog na internim rejting-sustavima (SEC-IRBA)
Institucije primjenjuju pristup SEC-IRBA za izračunavanje iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom u odnosu na sekuritizacijsku poziciju ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
pozicija je osigurana IRB skupom ili mješovitim skupom uz uvjet da u potonjem slučaju institucija može izračunati KIRB u skladu s odjeljkom 3. za iznos odnosne izloženosti od minimalno 95 %;
institucija ima dovoljno dostupnih informacija o odnosnim izloženostima sekuritizacije kako bi mogla izračunati KIRB; i
instituciji nije zabranjena mogućnost primjene pristupa SEC-IRBA u pogledu određene sekuritizacijske pozicije u skladu sa stavkom 2.
Nadležna tijela mogu na pojedinačnoj osnovi zabraniti primjenu pristupa SEC-IRBA ako je riječ o sekuritizacijama vrlo složenih ili riskantnih značajki. Za potrebe navedenog, sljedeće se značajke mogu smatrati vrlo složenima ili riskantnima:
kreditno poboljšanje koje se može narušiti zbog razloga koji nisu gubitci portfelja;
skupovi odnosnih izloženosti s visokim stupnjem unutarnje korelacije kao rezultat koncentriranih izloženosti prema pojedinim sektorima ili zemljopisnim područjima;
transakcije u kojima je otplata sekuritizacijskih pozicija u velikoj mjeri ovisna o činiteljima rizika koji se ne odražavaju u vrijednosti KIRB; ili
vrlo složeno raspoređivanje gubitaka među tranšama.
Članak 259.
Izračunavanje iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom u skladu s pristupom SEC-IRBA
U skladu s pristupom SEC-IRBA, iznos izloženosti ponderiran rizikom za sekuritizacijsku poziciju izračunava se množenjem vrijednosti izloženosti pozicije izračunane u skladu s člankom 248. s primjenjivim ponderom rizika koji se određuje kako slijedi, a ni u kojem slučaju ne može biti niži od 15 %:
|
RW = 1 250 % |
ako je D ≤ KIRB |
|
|
ako je A ≥ KIRB |
|
|
ako je A < KIRB < D |
pri čemu:
|
KIRB |
označava kapitalni zahtjev skupa odnosnih izloženosti kako je definirano u članku 255. |
|
D |
označava točku razdvajanja kako je određeno u skladu s člankom 256. |
|
A |
označava točku spajanja kako je određeno u skladu s člankom 256. |
pri čemu:
|
a |
= |
– (1/(p * KIRB)) |
|
u |
= |
D – KIRB |
|
l |
= |
maks. (A – KIRB; 0) |
pri čemu:
pri čemu:
|
N |
označava efektivan broj izloženosti u skupu odnosnih izloženosti, a izračunava se u skladu sa stavkom 4. |
|
LGD |
označava izloženošću ponderiran prosječni gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza u skupu odnosnih izloženosti, a izračunava se u skladu sa stavkom 5. |
|
MT |
označava dospijeće tranše kako je određeno u skladu s člankom 257. |
Parametri A, B, C, D i E određuju se u skladu sa sljedećom referentnom tablicom:
|
|
A |
B |
C |
D |
E |
|
|
Koji nije prema stanovništvu |
Nadređeni, granularni (N ≥ 25) |
0 |
3,56 |
-1,85 |
0,55 |
0,07 |
|
Nadređeni, negranularni (N < 25) |
0,11 |
2,61 |
-2,91 |
0,68 |
0,07 |
|
|
Nenadređeni, granularni (N ≥ 25) |
0,16 |
2,87 |
-1,03 |
0,21 |
0,07 |
|
|
Nenadređeni, negranularni (N < 25) |
0,22 |
2,35 |
-2,46 |
0,48 |
0,07 |
|
|
Koji je prema stanovništvu |
Nadređeni |
0 |
0 |
-7,48 |
0,71 |
0,24 |
|
Nenadređeni |
0 |
0 |
-5,78 |
0,55 |
0,27 |
|
Efektivni broj izloženosti (N) izračunava se na sljedeći način:
pri čemu EADi označava vrijednost izloženosti povezanu s i-tom izloženošću u skupu.
Višestruke izloženosti prema istom dužniku konsolidiraju se i tretiraju kao jedna izloženost.
Izloženošću ponderirani prosječni LGD izračunava se na sljedeći način:
pri čemu LGDi označava prosječni LGD povezan sa svim izloženostima prema i-tom dužniku.
Ako se kreditnom i razrjeđivačkom rizikom otkupljenih potraživanja u sekuritizaciji upravlja na skupnoj osnovi, ulazni parametar LGD odgovara ponderiranom prosjeku LGD-a za kreditni rizik i stopostotnom LGD-u za razrjeđivački rizik. Ponderi su pojedinačni kapitalni zahtjevi pristupa IRB za kreditni rizik odnosno za razrjeđivački rizik. U tu se svrhu postojanje jedinstvene pričuve ili prekomjerne kolateralizacije kojom se mogu pokriti gubici koji proizlaze iz kreditnog ili razrjeđivačkog rizika može smatrati indikacijom da se tim rizicima upravlja na skupnoj osnovi.
Ako udio najveće odnosne izloženosti u skupu (C1) ne premašuje 3 %, institucije za izračun vrijednosti N i izloženošću ponderiranih prosječnih LGD-ova mogu primjenjivati sljedeću pojednostavnjenu metodu:
LGD = 0,50
pri čemu:
|
Cm |
označava udio u skupu koji odgovara zbroju najvećih m izloženosti; i |
|
m |
određuje institucija. |
Ako je dostupna samo vrijednost C1 i ako taj iznos nije veći od 0,03, institucija može odrediti da LGD bude 0,50, a N 1/C1.
Ako je pozicija osigurana mješovitim skupom i institucija može izračunati KIRB za iznose odnosne izloženosti od minimalno 95 % u skladu s člankom 258. stavkom 1. točkom (a), institucija izračunava kapitalni zahtjev za skup odnosnih izloženosti kao:
pri čemu:
d označava udjel iznosa izloženosti odnosnih izloženosti za koje institucija može izračunati KIRB s obzirom na iznos izloženosti svih odnosnih izloženosti.
Za potrebe prvog podstavka, referentna pozicija jest pozicija koja je u svakom smislu jednaka izvedenici ili, u nedostatku takve jednake pozicije, pozicija koja je izvedenici neposredno podređena.
Članak 260.
Tretman STS sekuritizacija u skladu s pristupom SEC-IRBA
U skladu s pristupom SEC-IRBA, ponder rizika za poziciju u STS sekuritizaciji izračunava se u skladu s člankom 259. uz sljedeće izmjene:
donja granica pondera rizika za nadređene sekuritizacijske pozicije = 10 %
Članak 261.
Izračunavanje iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom u skladu sa standardiziranim pristupom (SEC-SA)
U skladu s pristupom SEC-SA, iznos izloženosti ponderiran rizikom za poziciju u sekuritizaciji izračunava se množenjem vrijednosti izloženosti pozicije, izračunane u skladu s člankom 248., s primjenjivim ponderom rizika koji se određuje kako slijedi, i ni u kojem slučaju ne može biti niži od 15 %:
|
RW = 1 250 % |
ako je D ≤ KA |
|
|
ako je A ≥ KA |
|
|
ako je A < KA < D |
pri čemu:
|
D |
označava točku razdvajanja kako je određeno u skladu s člankom 256.; |
|
A |
označava točku spajanja kako je određeno u skladu s člankom 256.; |
|
KA |
je parametar koji se izračunava u skladu sa stavkom 2.; |
pri čemu:
|
a |
= |
– (1/(p · KA)) |
|
u |
= |
D – KA |
|
l |
= |
maks. (A – KA; 0) |
|
p |
= |
1 za sekuritizacijsku izloženost koja nije resekuritizacijska izloženost |
Za potrebe stavka 1. KA se izračunava kako slijedi:
pri čemu:
KSA označava kapitalni zahtjev odnosnog skupa kako je definirano u članku 255.;
W jednak je omjeru:
zbroja nominalnog iznosa odnosnih izloženosti sa statusom neispunjavanja obveza, prema
zbroju nominalnog iznosa svih odnosnih izloženosti.
U tu svrhu izloženost sa statusom neispunjavanja obveza znači odnosna izloženost za koju vrijedi nešto od navedenog: i. dospjela je prije 90 dana ili dulje; ii. podliježe postupku u slučaju stečaja ili nesolventnosti; iii. podliježe ovrsi ili sličnom postupku; ili iv. ima status neispunjavanja obveze u skladu sa sekuritizacijskom dokumentacijom.
Ako institucija nema informacije o statusu u pogledu dospjelih nenaplaćenih potraživanja za 5 % ili manje odnosnih izloženosti u skupu u smislu dospjelih nenaplaćenih potraživanja, ona može primjenjivati pristup SEC-SA uz sljedeću korekciju pri izračunavanju KA:
Ako institucija nema informacije o statusu u pogledu dospjelih nenaplaćenih potraživanja za više od 5 % odnosnih izloženosti u skupu, na poziciju u sekuritizaciji primjenjuje se ponder rizika od 1 250 %.
Za potrebe ovog stavka, referentna pozicija jest pozicija koja je u svakom smislu pari passu izvedenici ili, u nedostatku takve pari passu pozicije, pozicija koja je izvedenici neposredno podređena.
Članak 262.
Tretman STS sekuritizacija u skladu s pristupom SEC-SA
U skladu s pristupom SEC-SA, ponder rizika za poziciju u STS sekuritizaciji izračunava se u skladu s člankom 261. uz sljedeće izmjene:
Članak 263.
Izračunavanje iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom u skladu s pristupom zasnovanim na eksternim rejting-sustavima (pristup SEC-ERBA)
Za izloženosti s kratkoročnim kreditnim procjenama ili ako se rejting temeljen na kratkoročnoj kreditnoj procjeni može izvesti u skladu sa stavkom 7., primjenjuju se sljedeći ponderi rizika:
Tablica 1.
|
Stupanj kreditne kvalitete |
1 |
2 |
3 |
Svi drugi rejtinzi |
|
Ponder rizika |
15 % |
50 % |
100 % |
1 250 % |
Za izloženosti s dugoročnim kreditnim procjenama ili ako se rejting temeljen na dugoročnoj kreditnoj procjeni može izvesti u skladu sa stavkom 7. ovog članka, primjenjuju se ponderi rizika iz tablice 2., prema potrebi korigirani za dospijeće tranše (MT) u skladu s člankom 257. i stavkom 4. ovog članka te, u slučaju nenadređenih tranši, za gustoću tranše u skladu sa stavkom 5. ovog članka:
Tablica 2.
|
Stupanj kreditne kvalitete |
Nadređena tranša |
Nenadređena (rijetka) tranša |
||
|
Dospijeće tranše (MT) |
Dospijeće tranše (MT) |
|||
|
1 godina |
5 godina |
1 godina |
5 godina |
|
|
1 |
15 % |
20 % |
15 % |
70 % |
|
2 |
15 % |
30 % |
15 % |
90 % |
|
3 |
25 % |
40 % |
30 % |
120 % |
|
4 |
30 % |
45 % |
40 % |
140 % |
|
5 |
40 % |
50 % |
60 % |
160 % |
|
6 |
50 % |
65 % |
80 % |
180 % |
|
7 |
60 % |
70 % |
120 % |
210 % |
|
8 |
75 % |
90 % |
170 % |
260 % |
|
9 |
90 % |
105 % |
220 % |
310 % |
|
10 |
120 % |
140 % |
330 % |
420 % |
|
11 |
140 % |
160 % |
470 % |
580 % |
|
12 |
160 % |
180 % |
620 % |
760 % |
|
13 |
200 % |
225 % |
750 % |
860 % |
|
14 |
250 % |
280 % |
900 % |
950 % |
|
15 |
310 % |
340 % |
1 050 % |
1 050 % |
|
16 |
380 % |
420 % |
1 130 % |
1 130 % |
|
17 |
460 % |
505 % |
1 250 % |
1 250 % |
|
Svi ostali |
1 250 % |
1 250 % |
1 250 % |
1 250 % |
Kako bi uzele u obzir gustoću tranše institucije ponder rizika za nenadređene tranše izračunavaju kako slijedi:
pri čemu je:
T = gustoća tranše izračunana kao D – A
pri čemu:
|
D |
označava točku razdvajanja kako je određeno u skladu s člankom 256. |
|
A |
označava točku spajanja kako je određeno u skladu s člankom 256. |
Za potrebe primjene izvedenih rejtinga, institucije poziciji bez rejtinga pripisuju izvedeni rejting ekvivalentan kreditnoj procjeni referentne pozicije s rejtingom koja ispunjava sve sljedeće uvjete:
referentna pozicija u svakom smislu ima jednak rang u odnosu na sekuritizacijsku poziciju bez rejtinga ili, u odsutnosti pozicije jednakog ranga, referentna pozicija neposredno je podređena poziciji bez rejtinga;
referentna pozicija nema koristi od jamstava trećih strana niti drugih kreditnih poboljšanja koji nisu dostupni pozicijama bez rejtinga;
dospijeće referentne pozicije jednako je dospijeću dotičnih pozicija bez rejtinga ili dulje od tog dospijeća;
izvedeni rejtinzi redovito se ažuriraju kako bi odražavali sve eventualne promjene u kreditnoj procjeni referentne pozicije.
Za potrebe prvog podstavka, referentna pozicija jest pozicija koja je u svakom smislu jednaka izvedenici ili, u nedostatku takve jednake pozicije, pozicija koja je transakciji izvedenicama neposredno podređena.
Članak 264.
Tretman STS sekuritizacija u skladu s pristupom SEC-ERBA
Za izloženosti s kratkoročnim kreditnim procjenama ili ako rejting temeljen na kratkoročnoj kreditnoj procjeni može biti izveden u skladu s člankom 263. stavkom 7., primjenjuju se sljedeći ponderi rizika:
Tablica 3.
|
Stupanj kreditne kvalitete |
1 |
2 |
3 |
Svi drugi rejtinzi |
|
Ponder rizika |
10 % |
30 % |
60 % |
1 250 % |
Za izloženosti s dugoročnim kreditnim procjenama ili ako rejting temeljen na dugoročnoj kreditnoj procjeni može biti izveden u skladu s člankom 263. stavkom 7., ponderi rizika određuju se u skladu s tablicom 4. korigirani za dospijeće tranše (MT) u skladu s člankom 257. i člankom 263. stavkom 4. te, u slučaju nenadređenih tranši, za gustoću tranše u skladu s člankom 263. stavkom 5.:
Tablica 4.
|
Stupanj kreditne kvalitete |
Nadređena tranša |
Nenadređena (rijetka) tranša |
||
|
Dospijeće tranše (MT) |
Dospijeće tranše (MT) |
|||
|
1 godina |
5 godina |
1 godina |
5 godina |
|
|
1 |
10 % |
10 % |
15 % |
40 % |
|
2 |
10 % |
15 % |
15 % |
55 % |
|
3 |
15 % |
20 % |
15 % |
70 % |
|
4 |
15 % |
25 % |
25 % |
80 % |
|
5 |
20 % |
30 % |
35 % |
95 % |
|
6 |
30 % |
40 % |
60 % |
135 % |
|
7 |
35 % |
40 % |
95 % |
170 % |
|
8 |
45 % |
55 % |
150 % |
225 % |
|
9 |
55 % |
65 % |
180 % |
255 % |
|
10 |
70 % |
85 % |
270 % |
345 % |
|
11 |
120 % |
135 % |
405 % |
500 % |
|
12 |
135 % |
155 % |
535 % |
655 % |
|
13 |
170 % |
195 % |
645 % |
740 % |
|
14 |
225 % |
250 % |
810 % |
855 % |
|
15 |
280 % |
305 % |
945 % |
945 % |
|
16 |
340 % |
380 % |
1 015 % |
1 015 % |
|
17 |
415 % |
455 % |
1 250 % |
1 250 % |
|
Svi ostali |
1 250 % |
1 250 % |
1 250 % |
1 250 % |
Članak 265.
Opseg i operativni zahtjevi za pristup interne procjene
Kada je institucija u skladu sa stavkom 2. ovog članka dobila odobrenje primijeniti pristup interne procjene, a specifična pozicija u programu ABCP ili transakciji ABCP ulazi u područje primjene koje obuhvaća takvo odobrenje, institucija primjenjuje taj pristup da bi izračunala iznos izloženosti ponderiran rizikom za tu poziciju.
Nadležna tijela institucijama odobravaju primjenu pristupa interne procjene na jasno definirano područje primjene ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
sve pozicije u komercijalnom zapisu izdanom u programu ABCP jesu pozicije s rejtingom;
interna procjena kreditne kvalitete pozicije odražava javno dostupnu metodologiju procjene jedne ili više vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika (VIPKR) za potrebe dodjeljivanja rejtinga sekuritizacijskim pozicijama osiguranima odnosnim izloženostima koje su jednake vrste kao one koje se sekuritiziraju;
komercijalni zapis izdan u programu ABCP uglavnom je izdan ulagateljima treće strane;
proces interne procjene institucije mora biti barem jednako konzervativan kao javno dostupne procjene onih VIPKR-ova koji su dodijelili vanjski rejting komercijalnom zapisu izdanom u programu ABCP, posebno u pogledu čimbenika stresa i drugih relevantnih kvantitativnih elemenata;
metodologija interne procjene institucije uzima u obzir sve relevantne javno dostupne metodologije dodjeljivanja rejtinga VIPKR-ova koji dodjeljuju rejting komercijalnom zapisu programa ABCP te primjenjuje razrede rejtinga koji odgovaraju kreditnim procjenama VIPKR-ova. Institucije u svoje interne evidencije uključuju obrazloženje u kojem opisuju način na koji su zahtjevi iz ove točke ispunjeni i to objašnjenje redovito ažuriraju;
institucija primjenjuje metodologiju interne procjene za potrebe internog upravljanja rizicima, uključujući procese donošenja odluka, upravljanja informacijama i internog raspoređivanja kapitala;
unutarnji ili vanjski revizori, VIPKR ili institucijine službe za internu provjeru kredita ili za upravljanje rizicima obavljaju redovite provjere procesa interne procjene i kvalitete internih procjena kreditne kvalitete izloženosti institucije prema programu ABCP ili transakciji ABCP;
institucija prati uspješnost svojih internih rejtinga tijekom vremena da bi procijenila uspješnost svoje metodologije interne procjene i, prema potrebi, prilagođava tu metodologiju u slučaju da uspješnost izloženosti kontinuirano odstupa od one na koju upućuju interni rejtinzi;
program ABCP uključuje standarde ponude odnosno prodaje dužničkih ili vlasničkih instrumenata te upravljanja obvezama u obliku smjernica za rukovoditelja programa barem o sljedećem:
kriteriji prihvatljivosti imovine, podložno točki (j);
vrste i novčana vrijednost izloženosti koje proizlaze iz osiguranja likvidnosnih linija i kreditnih poboljšanja;
distribucija gubitaka među sekuritizacijskim pozicijama u programu ABCP ili transakciji ABCP;
pravna i ekonomska izdvojenost prenesene imovine od subjekta koji tu imovinu prodaje;
kriterijima prihvatljivosti imovine u programu ABCP osigurava se najmanje sljedeće:
isključenje kupnje imovine koja dulje vrijeme ima status dospjele nenaplaćene ili status neispunjavanja obveza;
ograničenje prevelike koncentracije na pojedinačnog dužnika ili zemljopisno područje; i
ograničenje roka dospijeća imovine koja se kupuje;
provodi se analiza kreditnog rizika prodavatelja imovine i njegov poslovni profil, uključujući barem procjenu prodavateljevih:
prošle i očekivane buduće financijske uspješnosti;
trenutačne tržišne pozicije i očekivane buduće konkurentnosti;
financijske poluge, novčanog toka, pokrića kamata i rejtinga duga; i
standarda pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje dužničkih ili vlasničkih instrumenata uz obvezu otkupa, sposobnosti servisiranja i procesâ naplate;
program ABCP uključuje politike i procese naplate koji uzimaju u obzir operativnu sposobnost i kreditnu kvalitetu servisera te raspolaže elementima za ublažavanje rizika povezanih s uspješnošću prodavatelja i servisera. Za potrebe ove točke, rizici povezani s uspješnošću mogu se ublažiti s pomoću pokretača temeljenih na trenutačnoj kreditnoj kvaliteti prodavatelja ili servisera kako bi se u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza spriječilo miješanje prodavateljevih i opslužiteljevih sredstava;
pri ukupnoj procjeni gubitka na skupu imovine koji se može kupiti u okviru programa ABCP uzimaju se u obzir svi potencijalni izvori rizika, kao što su kreditni i razrjeđivački rizik;
ako je opseg kreditnog poboljšanja koji pruža prodavatelj određen samo prema gubicima na osnovi kredita i ako je razrjeđivački rizik za taj skup imovine znatan, program ABCP sadržava zasebnu rezervu za razrjeđivački rizik;
pri određivanju potrebne razine poboljšanja u programu ABCP u obzir se uzimaju višegodišnje povijesne informacije, uključujući gubitke, dospjela nenaplaćena potraživanja, umanjenja realne vrijednosti potraživanja nastala zbog razrjeđivačkog rizika i koeficijent obrtaja potraživanja;
u slučaju kupnje izloženosti program ABCP uključuje elemente koji služe ublažavanju potencijalnog pogoršanja kreditne kvalitete odnosnog portfelja. Ti elementi mogu uključivati pokretače likvidacije karakteristične za skup izloženosti;
institucija procjenjuje obilježja odnosnog skupa imovine, kao što je npr. njegova ponderirana prosječna kreditna ocjena, i identificira sve koncentracije na pojedinačnog dužnika ili zemljopisno područje te granularnost skupa imovine.
Institucije kojima je izdano odobrenje za primjenu pristupa interne procjene ne smiju ponovno primjenjivati druge metode na pozicije obuhvaćene područjem primjene pristupa interne procjene, osim ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
institucija je po mišljenju nadležnog tijela dokazala da za to ima opravdane razloge;
institucija je dobila prethodno odobrenje nadležnog tijela.
Članak 266.
Izračunavanje iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom u skladu s pristupom interne procjene
Članak 267.
Maksimalni ponder rizika za nadređene sekuritizacijske pozicije: pristup odnosnih izloženosti
U slučaju mješovitih skupova maksimalni ponder rizika izračunava se na sljedeći način:
ako institucija primjenjuje pristup SEC-IRBA, dijelu odnosnog skupa na koji se primjenjuje standardizirani pristup pripisuje se odgovarajući ponder rizika standardiziranog pristupa, dok se dijelu odnosnog skupa na koji se primjenjuje pristup IRB pripisuje odgovarajući ponder rizika pristupa IRB;
ako institucija primjenjuje pristup SEC-SA ili pristup SEC-ERBA, maksimalni ponder rizika za nadređene sekuritizacijske pozicije jednak je ponderiranom prosječnom ponderu rizika odnosnih izloženosti karakterističnom za standardizirani pristup.
Za potrebe ovog članka, ponder rizika koji bi se primjenjivao u skladu s pristupom IRB, na temelju poglavlja 3., jednak je omjeru:
očekivanih gubitaka pomnoženih s 12,5 prema
vrijednosti izloženosti odnosnih izloženosti.
Članak 268.
Maksimalni kapitalni zahtjevi
Maksimalni kapitalni zahtjev rezultat je umnoška iznosa izračunanog u skladu sa stavkom 1. ili 2. i najvećeg udjela kamata koje institucija ima u relevantnim tranšama (V)., izraženog kao postotak i izračunanog na sljedeći način:
za instituciju koja ima jednu ili više sekuritizacijskih pozicija u jednoj tranši, V je jednak omjeru nominalnog iznosa sekuritizacijskih pozicija koje institucija drži u toj tranši i nominalnog iznosa tranše;
za instituciju koja ima sekuritizacijske pozicije u različitim tranšama, V je jednak maksimalnom udjelu kamata u svim tranšama. Za potrebe toga, udjel kamata za svaku od različitih tranši izračunava se kako je navedeno u točki (a).
Članak 269.
Resekuritizacije
Na poziciju u resekuritizaciji institucije primjenjuju pristup SEC-SA u skladu s člankom 261. uz sljedeće izmjene:
W = 0 za sve izloženosti prema sekuritizacijskoj tranši unutar skupa odnosnih izloženosti;
p = 1,5;
dobiveni ponder rizika podliježe donjoj granici pondera rizika od 100 %.
Članak 269.a
Tretman sekuritizacija neprihodujućih izloženosti
Za potrebe ovog članka:
„sekuritizacija neprihodujućih izloženosti” znači sekuritizacija neprihodujućih izloženosti kako je definirana u članku 2. točki 25. Uredbe (EU) 2017/2402;
„kvalificirana tradicionalna sekuritizacija neprihodujućih izloženosti” znači tradicionalna sekuritizacija neprihodujućih izloženosti u kojoj nepovratni diskont kupovne cijene iznosi najmanje 50 % preostalog iznosa odnosnih izloženosti u trenutku njihova prijenosa na SSPN.
Institucije provode izračun u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu je:
|
CRmax |
= |
maksimalni kapitalni zahtjev u slučaju kvalificirane tradicionalne sekuritizacije neprihodujućih izloženosti; |
|
RWEAIRB |
= |
zbroj iznosa izloženosti ponderiranih rizikom odnosnih izloženosti na koje se primjenjuje IRB pristup; |
|
ELIRB |
= |
zbroj iznosa očekivanih gubitaka odnosnih izloženosti na koje se primjenjuje IRB pristup; |
|
NRPPD |
= |
nepovratni diskont kupovne cijene; |
|
EVIRB |
= |
zbroj vrijednosti izloženosti odnosnih izloženosti na koje se primjenjuje IRB pristup; |
|
EVPool |
= |
zbroj vrijednosti izloženosti svih odnosnih izloženosti u skupu; |
|
SCRAIRB |
= |
za institucije inicijatore, specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik koje je institucija izvršila u pogledu odnosnih izloženosti na koje se primjenjuje IRB pristup samo ako i u mjeri u kojoj ti ispravci vrijednosti premašuju NRPPD; za institucije ulagatelje iznos je nula; |
|
RWEASA |
= |
zbroj iznosa izloženosti ponderiranih rizikom odnosnih izloženosti na koje se primjenjuje standardizirani pristup. |
Za potrebe prvog podstavka, institucije inicijatori koje primjenjuju pristup SEC-IRBA na poziciju i kojima je dopušteno upotrebljavati vlastite procjene LGD-a i konverzijske faktore za sve odnosne izloženosti na koje se primjenjuje IRB pristup u skladu s poglavljem 3., odbijaju nepovratni diskont kupovne cijene i, prema potrebi, sve dodatne specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik od očekivanih gubitaka i vrijednosti izloženosti odnosnih izloženosti povezanih s nadređenom pozicijom u kvalificirajućoj tradicionalnoj sekuritizaciji neprihodujućih izloženosti u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu je:
|
RWmax |
= |
ponder rizika, prije primjene donje granice, koji se primjenjuje na nadređenu poziciju u kvalificiranoj tradicionalnoj sekuritizaciji neprihodujućih izloženosti ako se primjenjuje pristup odnosnih izloženosti; |
|
RWEAIRB |
= |
zbroj iznosa izloženosti ponderiranih rizikom odnosnih izloženosti na koje se primjenjuje IRB pristup; |
|
RWEASA |
= |
zbroj iznosa izloženosti ponderiranih rizikom odnosnih izloženosti na koje se primjenjuje standardizirani pristup; |
|
ELIRB |
= |
zbroj iznosa očekivanih gubitaka odnosnih izloženosti na koje se primjenjuje IRB pristup; |
|
NRPPD |
= |
nepovratni diskont kupovne cijene; |
|
EVIRB |
= |
zbroj vrijednosti izloženosti odnosnih izloženosti na koje se primjenjuje IRB pristup; |
|
EVpool |
= |
zbroj vrijednosti izloženosti svih odnosnih izloženosti u skupu; |
|
EVSA |
= |
zbroj vrijednosti izloženosti odnosnih izloženosti na koje se primjenjuje standardizirani pristup; |
|
SCRAIRB |
= |
specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik koje je institucija inicijator izvršila u pogledu odnosnih izloženosti na koje se primjenjuje IRB pristup samo ako i u mjeri u kojoj ti ispravci vrijednosti premašuju NRPPD. |
Za potrebe ovog članka, nepovratni diskont kupovne cijene izračunava se tako da se iznos iz točke (b) odbije od iznosa iz točke (a):
preostali iznos odnosnih izloženosti sekuritizacije neprihodujućih izloženosti u trenutku prijenosa tih izloženosti na SSPN;
zbroj sljedećeg:
početne prodajne cijene tranši ili, ako je primjenjivo, dijelova tranši sekuritizacije neprihodujućih izloženosti prodanih trećim ulagačima; i
preostali iznos tranši u trenutku kada su odnosne izloženosti prenesene na SSPN ili, ako je primjenjivo, dijelova tranši te sekuritizacije koje drži inicijator.
Za potrebe stavaka 5. i 6. tijekom trajanja transakcije izračun nepovratnog diskonta kupovne cijene usklađuje se naniže uzimajući u obzir ostvarene gubitke. Svako smanjenje preostalog iznosa odnosnih izloženosti koje proizlazi iz ostvarenih gubitaka smanjuje nepovratni diskont kupovne cijene, podložno donjoj granici koja iznosi nulu.
Ako je diskont strukturiran tako da se može u cijelosti ili djelomično vratiti inicijatoru, takav se diskont ne smatra nepovratnim diskontom kupovne cijene za potrebe ovog članka.
Članak 270.
Nadređene pozicije u STS bilančnim sekuritizacijama
Institucija inicijator može izračunati iznose izloženosti ponderirane rizikom za sekuritizacijsku poziciju u STS bilančnoj sekuritizaciji iz članka 26.a stavka 1. Uredbe (EU) 2017/2402 u skladu s člankom 260., 262. ili 264. ove Uredbe, ovisno o slučaju, ako ta pozicija ispunjava oba sljedeća uvjeta:
sekuritizacija ispunjava zahtjeve iz članka 243. stavka 2;
pozicija se može smatrati nadređenom sekuritizacijskom pozicijom.
EBA prati primjenu stavka 1., posebno u pogledu:
tržišne vrijednosti i tržišnog udjela STS bilančnih sekuritizacija na koje institucija inicijator primjenjuje stavak 1., za različite kategorije imovine;
opažene alokacije gubitaka nadređenoj tranši i drugim tranšama STS bilančnih sekuritizacija, ako institucija inicijator primjenjuje stavak 1. u odnosu na nadređene pozicije koje se drže u takvim sekuritizacijama;
učinka primjene stavka 1. na financijsku polugu institucija;
učinka primjene STS bilančnih sekuritizacija u pogledu kojih institucija inicijator primjenjuje stavak 1. na izdavanje instrumenata kapitala od strane relevantnih institucija inicijatora.
Članak 270.a
Dodatni ponder rizika
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 270.b
Korištenje kreditnih procjena vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika
Institucije se mogu koristiti kreditnim procjenama za određivanje pondera rizika sekuritizacijske pozicije u skladu s ovim poglavljem samo ako je kreditnu procjenu dodijelio ili potvrdio VIPKR u skladu s Uredbom (EZ) br. 1060/2009.
Članak 270.c
Zahtjevi koje moraju ispuniti kreditne procjene vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika
Za potrebe izračuna iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom u skladu s odjeljkom 3. institucije se koriste kreditnom procjenom VIPKR-a samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
ne postoji nikakva neusklađenost između vrsta plaćanja koje su uzete u obzir u kreditnoj procjeni i vrsta plaćanja na koja kreditna institucija ima pravo na temelju ugovora iz kojeg proizlazi ta sekuritizacijska pozicija;
VIPKR objavljuje kreditne procjene i informacije o analizi gubitaka i novčanih tokova, osjetljivosti rejtinga na promjene u pretpostavkama na kojima se temelje rejtinzi, uključujući uspješnost odnosnih izloženosti, te o postupcima, metodologijama, pretpostavkama i ključnim elementima na kojima se zasnivaju procjene u skladu s Uredbom (EZ) br. 1060/2009. Za potrebe ove točke, informacije se smatraju javno dostupnima ako su objavljene u dostupnom formatu. Informacije koje su dostupne samo ograničenom broju subjekata ne smatraju se javno dostupnima;
kreditne procjene uključene su u tranzicijsku matricu VIPKR-a;
kreditne procjene ne temelje se ni u cijelosti ni djelomično na nematerijalnoj potpori koju pruža sama institucija. Ako se pozicija u cijelosti ili djelomično temelji na nematerijalnoj potpori, za potrebe izračunavanja iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom za tu poziciju, institucija je u skladu s odjeljkom 3. tretira kao poziciju bez rejtinga;
VIPKR se obvezao objaviti objašnjenja o tome kako uspješnost odnosnih izloženosti utječe na tu kreditnu procjenu.
Članak 270.d
Upotreba kreditnih procjena
Institucija se koristi kreditnim procjenama svojih sekuritizacijskih pozicija na dosljedan i neselektivan način te, za potrebe toga, mora poštovati sljedeće zahtjeve:
institucija se ne smije unutar iste sekuritizacije koristiti kreditnim procjenama jednog VIPKR-a za svoje pozicije u pojedinim tranšama, a kreditnim procjenama drugog VIPKR-a za svoje pozicije u ostalim tranšama, neovisno o tome postoji li kreditna procjena prvog VIPKR-a za ostale tranše;
ako postoje dvije kreditne procjene odabranih vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika za istu poziciju, institucija se koristi nepovoljnijom kreditnom procjenom;
ako za istu poziciju postoje tri ili više kreditnih procjena odabranih vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika, institucija se koristi dvjema najpovoljnijim kreditnim procjenama. Ako se dvije najpovoljnije procjene razlikuju, institucija se koristi onom nepovoljnijom;
institucija ne smije aktivno tražiti povlačenje nepovoljnijih rejtinga.
Članak 270.e
Raspoređivanje sekuritizacija
EBA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi se objektivno i dosljedno rasporedili stupnjevi kreditne kvalitete iz ovog poglavlja povezani s relevantnim kreditnim procjenama svih VIPKR-ova. Za potrebe ovog članka, EBA osobito:
pravi razliku između relativnih stupnjeva rizika izraženih svakom procjenom;
razmatra kvantitativne čimbenike kao što su stope statusa neispunjavanja obveza ili stope gubitka te povijesna uspješnost kreditnih procjena svakog VIPKR-a za različite kategorije imovine;
razmatra kvalitativne čimbenike kao što su obujam transakcija koje je procijenio VIPKR, njegova metodologija i značenje njegovih kreditnih procjena, posebno uzimaju li te procjene u obzir očekivani gubitak ili prvi gubitak u eurima te pravodobno plaćanje kamata ili konačno plaćanje kamata;
nastoji osigurati da sekuritizacijske pozicije na koje se primjenjuje isti ponder rizika na temelju kreditnih procjena VIPKR-ova podliježu jednakim stupnjevima kreditnog rizika.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 1. srpnja 2014.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
POGLAVLJE 6.
Kreditni rizik druge ugovorne strane
Članak 271.
Određivanje vrijednost izloženosti
Članak 272.
Definicije
Za potrebe ovog poglavlja i glave VI. ovog dijela, primjenjuju se sljedeće definicije:
„kreditni rizik druge ugovorne strane” ili „CCR” znači rizik da bi druga ugovorna strana u transakciji mogla doći u status neispunjavanja obveza prije konačne namire novčanih tokova transakcije;
„transakcija s dugim rokom namire” znači transakcija u kojoj se jedna ugovorna strana obvezuje isporučiti vrijednosni papir, robu ili stranu valutu u zamjenu za novčana sredstva, druge financijske instrumente ili robu, ili obratno, na datum namire ili isporuke koji je određen u ugovoru, a kasniji je od tržišnog standarda za tu određenu vrstu transakcije, ili pet radnih dana nakon datuma ugovaranja transakcije, ovisno o tome koji je datum raniji;
„maržni krediti” znači transakcije u kojima institucija odobrava kredit za kupnju, prodaju, držanje vrijednosnih papira ili trgovanje njima. Maržni krediti ne uključuju druge vrste kredita osigurane kolateralom u obliku vrijednosnih papira;
„skup za netiranje” znači grupa transakcija između institucije i iste druge ugovorne strane koja je predmet pravno provedivog dvostranog sporazuma o netiranju koji se priznaje u skladu s odjeljkom 7. i poglavljem 4.;
Svaka transakcija koja nije predmet pravno provedivog dvostranog sporazuma o netiranju koji se priznaje u skladu s odjeljkom 7. tretira se kao zaseban skup za netiranje za potrebe ovog poglavlja;
U skladu s internim modelom iz odjeljka 6., svi skupovi za netiranje s istom drugom ugovornom stranom mogu se tretirati kao jedan skup za netiranje ako se negativnim simuliranim tržišnim vrijednostima pojedinih skupova za netiranje dodjeli vrijednost 0 pri procjeni očekivane izloženosti (dalje u tekstu „EE”);
„rizična pozicija” znači iznos dodijeljen pojedinoj transakciji u skladu sa standardiziranom metodom iz odjeljka 5. po unaprijed određenom algoritmu;
„skup za zaštitu” znači grupa transakcija unutar jednog skupa za netiranje za koje je dopušten potpun ili djelomičan prijeboj radi određivanja potencijalne buduće izloženosti na temelju metoda navedenih u odjeljku 3. ili 4. ovog poglavlja;
„ugovor o marži” znači ugovor ili odredbe ugovora prema kojima je jedna ugovorna strana obvezna dostaviti kolateral drugoj ugovornoj strani kada izloženost druge ugovorne strane prema toj ugovornoj strani prijeđe određenu razinu;
„jednosmjerni ugovor o iznosu nadoknade” znači ugovor o iznosu nadoknade na temelju kojeg institucija mora dati varijacijski iznos nadoknade drugoj ugovornoj strani, ali nema pravo primiti varijacijski iznos nadoknade od te druge ugovorne strane ili obrnuto;
„prag marže” znači najveći iznos izloženosti prema jednoj ugovornoj strani do kojeg druga ugovorna strana nema pravo zatražiti kolateral;
„razdoblje marže za rizik” znači razdoblje od posljednje razmjene kolaterala koji pokriva skup za netiranje transakcija s drugom ugovornom stranom sa statusom neispunjavanja obveza do trenutka kad su transakcije zaključene i kad je ponovno uspostavljena zaštita tržišnog rizika koji iz toga proizlazi;
„efektivno dospijeće” za skup za netiranje s dospijećem dužim od godine dana prema metodi internog modela znači omjer između zbroja očekivanih izloženosti za razdoblje trajanja transakcija u skupu za netiranje, diskontiranog nerizičnom stopom prinosa, i zbroja očekivanih izloženosti tijekom jedne godine u skupu za netiranje, diskontiranog nerizičnom stopom;
To efektivno dospijeće može se prilagoditi tako da odražava rizik obnavljanja zamjenom očekivane izloženosti efektivnom očekivanom izloženosti za razdoblja procjene kraća od godinu dana;
„netiranje između različitih kategorija proizvoda” znači uključivanje transakcija s različitim kategorijama proizvoda u isti skup za netiranje u skladu s pravilima za netiranje između različitih kategorija proizvoda navedenih u ovom poglavlju;
„sadašnja tržišna vrijednost” ili „CMV” znači neto tržišna vrijednost svih transakcija unutar skupa za netiranje prije smanjenja za iznos kolaterala koji se drži ili daje pri čemu se pri izračunu CMV-a provodi prijeboj pozitivnih i negativnih tržišne vrijednosti;
„iznos neto neovisnog kolaterala” ili „NICA” znači zbroj vrijednosti neto kolaterala korigirane korektivnim faktorom koji je primljen ili dan, ovisno o slučaju, za skup za netiranje osim varijacijskog iznosa nadoknade;
„distribucija tržišnih vrijednosti” znači procjena distribucije vjerojatnosti neto tržišnih vrijednosti transakcija u skupu za netiranje za neki datum u budućnosti (razdoblje procjene) koja se temelji na ostvarenim tržišnim vrijednostima navedenih transakcija na datum procjene;
„distribucija izloženosti” znači procjena distribucije vjerojatnosti tržišnih vrijednosti tako da se za predviđene negativne neto tržišne vrijednosti uzima vrijednost jednaka nuli;
„distribucija neutralna s obzirom na rizik” znači distribucija tržišnih vrijednosti ili izloženosti u nekom budućem razdoblju izračunata upotrebom pretpostavljenih vrijednosti tržišnih čimbenika, primjerice pretpostavljenih volatilnosti;
„stvarna distribucija” znači distribucija tržišnih vrijednosti ili izloženosti u nekom budućem razdoblju izračunata upotrebom povijesnih ili realiziranih vrijednosti, primjerice volatilnosti izračunate na temelju povijesnih promjena cijena ili stopa;
„sadašnja izloženost” znači veći iznos između nule i tržišne vrijednosti transakcije ili portfelja transakcija u skupu za netiranje s drugom ugovornom stranom koji bi predstavljao gubitak u slučaju da druga ugovorna strana dođe u status neispunjavanja obveza, pod pretpostavkom da se u slučaju insolventnosti ili likvidacije vrijednost tih transakcija ne može namiriti;
„vršna izloženost” znači visoki percentil distribucije izloženosti na određeni datum u budućnosti prije datuma dospijeća transakcije u skupu za netiranje s najdužim rokom do dospijeća;
„očekivana izloženost” (dalje u tekstu „EE”) znači prosjek distribucije izloženosti na određeni datum u budućnosti prije datuma dospijeća transakcije u skupu za netiranje s najdužim rokom do dospijeća;
„efektivna očekivana izloženost na određeni datum” (dalje u tekstu „efektivni EE”) znači najveća očekivana izloženost na taj datum ili bilo koji prethodni datum. Alternativno, može se definirati za određeni datum kao očekivana izloženost na taj datum ili efektivna očekivana izloženost na bilo koji prethodni datum, ovisno o tome što je veće;
„očekivana pozitivna izloženost” (dalje u tekstu „EPE”) znači ponderirani prosjek očekivanih izloženosti u određenom razdoblju, pri čemu ponderi predstavljaju udio pojedine očekivane izloženosti u cijelom tom razdoblju;
Za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva, institucije se koriste prosjekom tijekom prve godine ili, ako svi ugovori u skupu za netiranje imaju rok do dospijeća kraći od godine dana, tijekom razdoblja dok ne dospije ugovor s najdužim dospijećem u skupu za netiranje.
„efektivna očekivana pozitivna izloženost” (dalje u tekstu „efektivni EPE”) znači ponderirani prosjek efektivnih očekivanih izloženosti tijekom prve godine skupa za netiranje ili, ako svi ugovori u skupu za netiranje imaju rok do dospijeća kraći od godine dana, tijekom razdoblja do dospijeća ugovora u skupu za netiranje s najdužim dospijećem, pri čemu ponderi predstavljaju udio pojedine očekivane izloženosti u cijelom vremenskom intervalu;
„rizik obnavljanja” znači iznos za koji je vrijednost EPE-a podcijenjena, uz pretpostavku da će se buduće transakcije s drugom ugovornom stranom kontinuirano obavljati;
Dodatna izloženost koja proizlazi iz takvih budućih transakcija nije uključena u izračun EPE-a;
„druga ugovorna strana” za potrebe odjeljka 7. znači bilo koja pravna ili fizička osoba koja sklapa sporazum o netiranju i koja ima poslovnu sposobnost za sklapanje tog ugovora;
„sporazum o netiranju između različitih kategorija proizvoda” znači dvostrani ugovor između institucije i druge ugovorne strane iz kojeg proizlazi jedna pravna obveza (utemeljena na netiranju obuhvaćenih transakcija) koja obuhvaća sve uključene dvostrane standardizirane sporazume i transakcije koje se odnose na različite kategorije proizvoda uključene u ugovor;
Za potrebe ove definicije „različite kategorije proizvoda” znači:
repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane;
maržni krediti;
ugovori navedeni u Prilogu II.;
„novčana strana transakcije” znači plaćanje koje je dogovoreno u transakciji OTC izvedenicom s linearnim profilom rizičnosti kojom je propisana razmjena financijskog instrumenta za plaćanje.
U slučaju transakcija kojima je propisano plaćanje za plaćanje, te dvije novčane strane transakcije sastoje se od ugovorenih bruto plaćanja, zajedno sa zamišljenim iznosom transakcije.
Članak 273.
Metode za izračun vrijednosti izloženosti
Institucija koja ne ispunjava uvjete iz članka 273.a stavka 1. ne smije primjenjivati metodu navedenu u odjeljku 4. Institucija koja ne ispunjava uvjete iz članka 273.a stavka 2. ne smije primjenjivati metodu navedenu u odjeljku 5.
Institucije se mogu unutar grupe na trajnoj osnovi koristiti kombinacijom metoda navedenih u odjeljcima od 3. do 6. Jedna institucija ne smije se na trajnoj osnovi koristiti kombinacijom metoda navedenih u odjeljcima od 3. do 6.
Uz odobrenje nadležnih tijela u skladu s člankom 283. stavcima 1. i 2., primjenom metode internog modela navedene u odjeljku 6. institucija može odrediti vrijednost izloženosti za sljedeće stavke:
ugovore navedene u Prilogu II.;
repo transakcije;
transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane;
maržne kredite;
transakcije s dugim rokom namire.
Ako institucija kupi zaštitu kreditnom izvedenicom od izloženosti u knjizi pozicija kojima se ne trguje ili od izloženosti riziku druge ugovorne strane, može izračunavati kapitalni zahtjev za zaštićenu izloženost u skladu s jednim od sljedećega:
člancima od 233. do 236.;
u skladu s člankom 183., ako je izdano odobrenje u skladu s člankom 143.
Vrijednost izloženosti za kreditni rizik druge ugovorne strane za te kreditne izvedenice jest nula, osim ako institucija primjenjuje pristup ii. iz članka 299. stavka 2. točke (h) podtočke ii.
Odstupajući od prvog podstavka, ako se jedan ugovor o iznosu nadoknade primjenjuje na više skupova za netiranje s tom drugom ugovornom stranom i institucija primjenjuje jednu od metoda iz odjeljaka od 3. do 6. za izračun vrijednosti izloženosti tih skupova za netiranje, vrijednost izloženosti izračunava se u skladu s relevantnim odjeljkom.
Za određenu drugu ugovornu stranu vrijednost izloženosti za određeni skup za netiranje OTC izvedenih instrumenata navedenih u Prilogu II. izračunana u skladu s ovim poglavljem jest veći iznos između nule i razlike između zbroja vrijednosti izloženosti svih skupova za netiranje s tom drugom ugovornom stranom i zbroja iznosa prilagodbe kreditnom vrednovanju za tu drugu ugovornu stranu koji institucija priznaje kao nastalo smanjenje vrijednosti. Prilagodbe kreditnom vrednovanju izračunavaju se ne uzimajući u obzir bilo koji prijeboj dugovne strane vrijednosnog usklađivanja koji se pripisuje vlastitom kreditnom riziku društva koji je već isključen iz regulatornoga kapitala u skladu s člankom 33. stavkom 1. točkom (c).
Za potrebe prvog podstavka dva ugovora o OTC izvedenicama potpuno su usklađena kada ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
njihove su rizične pozicije suprotne;
njihove su značajke, osim datuma trgovanja, jednake;
njihovi se novčani tokovi u potpunosti prebijaju.
Članak 273.a
Uvjeti za primjenu pojednostavnjenih metoda za izračun vrijednosti izloženosti
Institucija može izračunati vrijednost izloženosti svojih pozicija u izvedenicama u skladu s metodom iz odjeljka 4. pod uvjetom da je obujam njezinih bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama jednak ili manji od obaju sljedećih pragova na temelju procjene koja se provodi jedanput mjesečno na temelju podataka od posljednjeg dana u mjesecu:
10 % ukupne imovine institucije;
300 milijuna EUR.
Institucija može izračunati vrijednost izloženosti svojih pozicija u izvedenicama u skladu s metodom iz odjeljka 5. pod uvjetom da je obujam njezinih bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama jednak ili manji od obaju sljedećih pragova na temelju procjene koja se provodi jedanput mjesečno na temelju podataka od posljednjeg dana u mjesecu:
5 % ukupne imovine institucije;
100 milijuna EUR.
Za potrebe stavaka 1. i 2. institucije izračunavaju obujam svojih bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama na temelju podataka od posljednjeg dana svakog mjeseca u skladu sa sljedećim zahtjevima:
pozicije u izvedenicama vrednuju se po tržišnim vrijednostima na taj određeni datum; ako nije dostupna tržišna vrijednost pozicije na određeni datum, institucije uzimaju fer vrijednost te pozicije na taj datum; ako nisu dostupne tržišna vrijednost i fer vrijednost pozicije na određeni datum, institucije za tu poziciju uzimaju posljednju tržišnu vrijednost ili fer vrijednost;
apsolutna vrijednost agregirane duge pozicije zbraja se s apsolutnom vrijednošću agregirane kratke pozicije;
uključuju se sve pozicije u izvedenicama, osim kreditnih izvedenica koje su priznate kao interne zaštite od izloženosti kreditnom riziku iz knjige pozicija kojima se ne trguje.
Za potrebe prvog podstavka značenje dugih i kratkih pozicija jednako je značenju navedenom u članku 94. stavku 3.
Za potrebe prvog podstavka vrijednost agregirane duge (kratke) pozicije jednaka je zbroju vrijednosti pojedinačnih dugih (kratkih) pozicija uključenih u izračun u skladu s točkom (c).
Članak 273.b
Neusklađenost s uvjetima za primjenu pojednostavnjenih metoda za izračun vrijednosti izloženosti po izvedenicama i pojednostavnjenog pristupa za izračun kapitalnih zahtjeva za CVA rizik
►M17 Institucije prestaju izračunavati vrijednosti izloženosti svojih pozicija u izvedenicama u skladu s odjeljkom 4. ili 5. i kapitalni zahtjevi za CVA rizik u skladu s člankom 385., ovisno o slučaju, u roku od tri mjeseca od nastanka jednog od sljedećih slučajeva: ◄
institucija ne ispunjava uvjete iz članka 273.a stavka 1. točke (a) ili članka 273. stavka 2., ovisno o slučaju, ili uvjete iz članka 273.a stavka 1. točke (b) ili članka 273.a stavka 2., ovisno o slučaju, tijekom tri uzastopna mjeseca;
institucija ne ispunjava uvjete iz članka 273.a stavka 1. točke (a) ili članka 273.a stavka 2., ovisno o slučaju, ili uvjete iz članka 273.a stavka 1. točke (b) ili članka 273.a stavka 2., ovisno o slučaju, tijekom više od šest mjeseci u prethodnih 12 mjeseci.
Članak 274.
Vrijednost izloženosti
Institucija može izračunati vrijednost jedne izloženosti na razini skupa za netiranje za sve transakcije obuhvaćene sporazumom o netiranju ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
sporazum o netiranju odnosi se na jednu od vrsta sporazuma o netiranju navedenih u članku 295.;
sporazum o netiranju priznala su nadležna tijela u skladu s člankom 296.;
institucija je ispunila obveze iz članka 297. u pogledu sporazuma o netiranju.
Ako bilo koji od uvjeta iz prvog podstavka nije ispunjen, institucija tretira svaku transakciju kao zaseban skup za netiranje.
Institucije izračunavaju vrijednost izloženosti skupa za netiranje u skladu sa standardiziranim pristupom za kreditni rizik druge ugovorne strane kako slijedi:
|
RC |
= |
trošak zamjene izračunan u skladu s člankom 275.; i |
|
PFE |
= |
potencijalna buduća izloženost izračunana u skladu s člankom 278.; |
|
α |
= |
1,4. |
Ako se više ugovora o iznosu nadoknade primjenjuje na isti skup za netiranje ili ako isti skup za netiranje uključuje i transakcije na koje se primjenjuje i transakcije na koje se ne primjenjuje ugovor o iznosu nadoknade, institucija svoju vrijednost izloženosti izračunava kako slijedi:
institucija utvrđuje hipotetske podskupove za netiranje koji sadržavaju transakcije uključene u skup za netiranje kako slijedi:
sve transakcije na koje se primjenjuje ugovor o iznosu nadoknade i isto razdoblje iznosa nadoknade za rizik utvrđeno u skladu s člankom 285. stavcima od 2. do 5. raspoređuju se u isti podskup za netiranje;
sve transakcije na koje se ne primjenjuje ugovor o iznosu nadoknade raspoređuju se u isti podskup za netiranje, različit od podskupova za netiranje iz podtočke i. ovog stavka;
institucija trošak zamjene skupa za netiranje izračunava u skladu s člankom 275. stavkom 2. uzimajući u obzir sve transakcije u skupu za netiranje, neovisno o tome jesu li predmet ugovora o iznosu nadoknade ili nisu, i primjenjuje sve od sljedećeg:
CMV se izračunava za sve transakcije u skupu za netiranje prije smanjenja za iznos kolaterala koji se drži ili daje ako se pri izračunu CMV-a netiraju pozitivne i negativne tržišne vrijednosti;
NICA, VM, TH i MTA, ako je to primjenjivo, izračunavaju se zasebno kao zbroj svih istih ulaznih vrijednosti koje se primjenjuju na svaki pojedinačni sporazum o iznosu nadoknade za skup za netiranje;
institucija potencijalnu buduću izloženost skupa za netiranje iz članka 278. izračunava primjenom svega od sljedećeg:
multiplikator iz članka 278. stavka 1. temelji se na ulaznim vrijednostima CMV, NICA i VM, ovisno o slučaju, u skladu s točkom (b) ovog stavka;
izračunava se u skladu s člankom 278., zasebno za svaki hipotetski podskup za netiranje iz točke (a) ovog stavka.
Institucije mogu odrediti da vrijednost izloženosti skupa za netiranje iznosi nula ako ispunjava sve sljedeće uvjete:
skup za netiranje isključivo se sastoji od prodanih opcija;
sadašnja tržišna vrijednost skupa za netiranje u svakom je trenutku negativna;
premiju svih opcija uključenih u skup za netiranje institucija je unaprijed primila radi jamčenja izvršenja ugovorâ;
skup za netiranje nije predmet nijednog ugovora o iznosu nadoknade.
Odstupajući od prvog podstavka, institucije standardnu digitalnu opciju čija je izvršna cijena jednaka K zamjenjuju s relevantnom zaštitnom kombinacijom dviju prodanih i kupljenih standardnih opcija kupnje ili prodaje koje ispunjavaju sljedeće uvjete:
dvije opcije iz zaštitne kombinacije imaju:
isti datum isteka i istu promptnu ili terminsku cijenu odnosnog instrumenta kao i standardna digitalna opcija;
izvršne cijene jednake 0,95 ·K odnosno 1,05 ·K;
zaštitna kombinacija točno odražava isplatu standardne digitalne opcije izvan raspona između dviju izvršnih cijena iz točke (a).
Rizična pozicija dviju opcija iz zaštitne kombinacije iz drugog podstavka izračunava se zasebno u skladu s člankom 279.
Članak 275.
Trošak zamjene
Institucije izračunavaju trošak zamjene RC za skupove za netiranje koji nisu predmet ugovora o iznosu nadoknade u skladu sa sljedećom formulom:
Institucije izračunavaju trošak zamjene za jedan skup za netiranje koji je predmet ugovora o iznosu nadoknade u skladu sa sljedećom formulom:
|
RC |
= |
trošak zamjene |
|
VM |
= |
vrijednost neto varijacijskog iznosa nadoknade korigiran korektivnim faktorom koji je redovito primljen ili dan, ovisno o slučaju, za skup za netiranje kako bi se smanjile promjene CMV-a skupa za netiranje; |
|
TH |
= |
prag iznosa nadoknade primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o iznosu nadoknade ispod kojeg institucija ne može zatražiti kolateral; i |
|
MTA |
= |
najniži iznos za prijenos primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o iznosu nadoknade. |
Institucije izračunavaju trošak zamjene za više skupova za netiranje koji su predmet istog ugovora o iznosu nadoknade u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu je:
|
RC |
= |
trošak zamjene |
|
i |
= |
indeks koji označava skupove za netiranje koji su predmet jednog ugovora o iznosu nadoknade; |
|
CMVi |
= |
CMV skupa za netiranje i; |
|
VMMA |
= |
zbroj vrijednosti kolaterala korigirane korektivnim faktorom koji je redovito primljen ili dan, ovisno o slučaju, za više skupova za netiranje kako bi se smanjile promjene njihova CMV-a; i |
|
NICAMA |
= |
zbroj vrijednosti kolaterala korigirane korektivnim faktorom koji je primljen ili dan, ovisno o slučaju, za više skupova za netiranje osim VMMA. |
Za potrebe prvog podstavka NICAMA se može izračunati na razini trgovanja, razini skupa za netiranje ili razini svih skupova za netiranje na koje se primjenjuje ugovor o iznosu nadoknade, ovisno o razini na kojoj se primjenjuje ugovor o iznosu nadoknade.
Članak 276.
Priznavanje i tretman kolaterala
Za potrebe ovog odjeljka institucije izračunavaju iznose kolaterala VM, VMMA, NICA i NICAMA primjenom svih sljedećih zahtjeva:
ako sve transakcije uključene u skup za netiranje pripadaju knjizi trgovanja, priznaje se samo kolateral priznat u skladu s člancima 197. i 299.;
ako skup za netiranje sadržava najmanje jednu transakciju koja pripada knjizi pozicija kojima se ne trguje, priznaje se samo kolateral priznat u skladu s člankom 197.;
kolateral primljen od druge ugovorne strane priznaje se s pozitivnim predznakom, a kolateral dan drugoj ugovornoj strani priznaje se s negativnim predznakom;
vrijednost svih vrsta kolaterala koji je primljen ili dan korigirana korektivnim faktorom izračunava se u skladu s člankom 223.;
ista stavka kolaterala ne uključuje se istodobno u VM i NICA;
ista stavka kolaterala ne uključuje se istodobno u VMMA i NICAMA;
bilo koji kolateral koji je dan drugoj ugovornoj strani i koji je odvojen od imovine te druge ugovorne strane i, kao posljedica te odvojenosti, ne ulazi u stečajnu masu u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili insolventnosti te druge ugovorne strane ne priznaje se u izračunu NICA i NICAMA.
Za izračun vrijednosti kolaterala korigiranog korektivnim faktorom koji je dan iz stavka 1. točke (d) ovog članka institucije zamjenjuju formulu iz članka 223. stavka 2. sljedećom formulom:
Za potrebe stavka 1. točke (d) institucije određuju razdoblje realizacije koje je važno za izračun vrijednosti svih kolaterala korigirane korektivnim faktorom koji su primljeni ili dani u skladu s jednim od sljedećih razdoblja:
jedna godina za skupove za netiranje iz članka 275. stavka 1.;
razdoblje iznosa nadoknade za rizik utvrđeno u skladu s člankom 279.c stavkom 1. točkom (b) za skupove za netiranje iz članka 275. stavaka 2. i 3.
Članak 277.
Raspoređivanje transakcija u kategorije rizika
Institucije raspoređuju svaku transakciju skupa za netiranje u jednu od sljedećih kategorija rizika radi određivanja potencijalne buduće izloženosti skupa za netiranje iz članka 278.:
kamatni rizik;
valutni rizik;
kreditni rizik;
rizik vlasničkih instrumenata;
robni rizik;
ostali rizici.
Neovisno o stavcima 1., 2. i 3., pri raspoređivanju transakcija u kategorije rizika navedene u stavku 1. institucije primjenjuju sljedeće zahtjeve:
ako je inflacijska varijabla primarni činitelj rizika za transakciju ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji za transakcije iz stavka 3.,, institucije transakciju raspoređuju u kategoriju kamatnog rizika;
ako je varijabla klimatskih uvjeta primarni činitelj rizika za transakciju ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji za transakcije iz stavka 3., institucije transakciju raspoređuju u kategoriju robnog rizika.
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:
metoda za utvrđivanje transakcija sa samo jednim značajnim činiteljem rizika;
metoda za utvrđivanje transakcija s više značajnih činitelja rizika i za utvrđivanje najznačajnijeg od tih činitelja rizika za potrebe stavka 3.;
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. prosinca 2019.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 277.a
Skupovi za zaštitu
Institucije uspostavljaju odgovarajuće skupove za zaštitu za svaku kategoriju rizika skupa za netiranje i raspoređuju svaku transakciju u te skupove za zaštitu kako slijedi:
transakcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika raspoređuju se u isti skup za zaštitu samo ako je njihov primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. nominiran u istoj valuti;
transakcije raspoređene u kategoriju valutnog rizika raspoređuju se u isti skup za zaštitu samo ako se njihov primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. temelji na istom valutnom paru;
sve transakcije raspoređene u kategoriju kreditnog rizika raspoređuju se u isti skup za zaštitu;
sve transakcije raspoređene u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata raspoređuju se u isti skup za zaštitu;
transakcije raspoređene u kategoriju robnog rizika raspoređuju se u jedan od sljedećih skupova za zaštitu na temelju prirode njihova primarnog činitelja rizika ili najznačajnijeg činitelja rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3.:
energija;
metali;
poljoprivredni proizvodi;
druga roba;
klimatski uvjeti;
transakcije raspoređene u kategoriju ostalih rizika raspoređuju se u isti skup za zaštitu samo ako je njihov primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. jednak.
Za potrebe prvog podstavka točke (a) ovog stavka transakcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika koje imaju inflacijsku varijablu kao primarni činitelj rizika raspoređuju se u zasebne skupove za zaštitu koji nisu skupovi za zaštitu uspostavljeni za transakcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika koje nemaju inflacijsku varijablu kao primarni činitelj rizika. Te transakcije raspoređuju se u isti skup za zaštitu samo ako je njihov primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. nominiran u istoj valuti.
Odstupajući od stavka 1. ovog članka, institucije uspostavljaju zasebne skupove za zaštitu u svakoj kategoriji rizika za sljedeće transakcije:
transakcije za koje je primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. tržišno implicirana volatilnost ili ostvarena volatilnost činitelja rizika ili korelacija između dvaju činitelja rizika;
transakcije za koje je primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. razlika između dvaju činitelja rizika raspoređena u istu kategoriju rizika ili transakcije koje imaju dvije novčane strane nominirane u istoj valuti i za koje je činitelj rizika iz iste kategorije rizika primarnog činitelja rizika sadržan u novčanoj strani koja nije novčana strana koja sadržava primarni činitelj rizika.
Za potrebe prvog podstavka točke (a) ovog stavka institucije raspoređuju transakcije u isti skup za zaštitu odgovarajuće kategorije rizika samo ako je njihov primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. jednak.
Za potrebe prvog podstavka točke (b) institucije raspoređuju transakcije u isti skup za zaštitu odgovarajuće kategorije rizika samo ako je par činitelja rizika u tim transakcijama iz te točke jednak i ako su dva činitelja rizika sadržana u tom paru pozitivno korelirana. U protivnom, institucije raspoređuju transakcije iz prvog podstavka točke (b) u jedan od skupova za zaštitu uspostavljen u skladu sa stavkom 1. na temelju samo jednog od dvaju činitelja rizika iz prvog podstavka točke (b).
Za potrebe prvog podstavka točke (a) ovog stavka institucije raspoređuju transakcije u zaseban skup za zaštitu relevantne kategorije rizika na temelju iste strukture skupa za zaštitu utvrđene u stavku 1.
Članak 278.
Potencijalna buduća izloženost
Institucije izračunavaju potencijalnu buduću izloženost skupa za netiranje kako slijedi:
pri čemu je:
|
PFE |
= |
potencijalna buduća izloženost; |
|
a |
= |
indeks koji označava kategorije rizika uključene u izračun potencijalne buduće izloženosti skupa za netiranje; |
|
AddOn(a) |
= |
uvećanje za kategoriju rizika „a” izračunano u skladu s člancima od 280.a do 280.f, ovisno o slučaju; i |
|
multiplikator |
= |
multiplikacijski faktor izračunan u skladu s formulom iz stavka 3. |
Za potrebe ovog izračuna institucije uključuju uvećanje za određenu kategoriju rizika pri izračunu potencijalne buduće izloženosti skupa za netiranje ako je najmanje jedna transakcija skupa za netiranje raspoređena u tu kategorija rizika.
Za potrebe stavka 1. multiplikator se izračunava kako slijedi:
|
multiplikator = |
|
1 if z ≥ 0 |
|
|
if
|
pri čemu je:
|
z = |
|
CMV - NICA za skupove za netiranje iz članka 275.stavka 1. |
|
|
CMV - VM - NICA za skupove za netiranje iz članka 275.stavka 2. |
|||
|
CMVi - NICAi za skupove za netiranje iz članka 275.stavka 3. |
|
NICAi |
= |
iznos neto neovisnog kolaterala izračunan samo za transakcije koje su uključene u skup za netiranje „i”. NICAi se izračunava na razini trgovanja ili na razini skupa za netiranje, ovisno o ugovoru o iznosu nadoknade. |
Članak 279.
Izračun rizičnih pozicija
Za potrebe izračuna uvećanja za kategoriju rizika iz članaka od 280.a do 280.f institucije izračunavaju rizičnu poziciju svake transakcije u skupu za netiranje kako slijedi:
|
δ |
= |
regulatorna delta transakcije izračunana u skladu s formulom iz članka 279.a; |
|
AdjNot |
= |
prilagođeni zamišljeni iznos transakcije izračunan u skladu s člankom 279.b; i |
|
MF |
= |
faktor prilagodbe za efektivno dospijeće transakcije izračunan u skladu s formulom iz članka 279.c. |
Članak 279.a
Regulatorna delta
Institucije izračunavaju regulatornu deltu kako slijedi:
za opcije kupnje i prodaje koje kupcu opcija daju pravo na kupnju ili prodaju odnosnog instrumenta po pozitivnoj cijeni na jedan ili više datuma u budućnosti, osim ako su te opcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika ili robnog rizika, institucije upotrebljavaju sljedeću formulu:
pri čemu je:
|
(δ) |
= |
regulatorna delta; |
|
znak |
= |
– 1, ako je transakcija prodana opcija kupnje ili kupljena opcija prodaje; |
|
znak |
= |
+ 1, ako je transakcija kupljena opcija kupnje ili prodana opcija prodaje; |
|
vrsta |
= |
– 1, ako je transakcija opcija prodaje; |
|
vrsta |
= |
+ 1, ako je transakcija opcija kupnje; |
|
N(x) |
= |
funkcija kumulativne distribucije standardne normalne slučajne varijable, što znači vjerojatnost da normalna slučajna varijabla s očekivanom vrijednošću nula i varijancom jedan bude manja ili jednaka „x”; |
|
P |
= |
promptna ili terminska cijena odnosnog instrumenta opcije; za opcije čiji novčani tokovi ovise o prosječnoj vrijednosti cijene odnosnog instrumenta, P je jednak prosječnoj vrijednosti na datum izračuna; |
|
K |
= |
izvršna cijena opcije; |
|
T |
= |
razdoblje između datuma isteka opcije (Texp) i izvještajnog datuma; za opcije koje se mogu izvršiti samo na jedan budući datum, Texp jednak je tom datumu; za opcije koje se mogu izvršiti na više budućih datuma, Texp jednak je posljednjem od tih datuma; Texp izražava se u godinama uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima; i |
|
σ |
= |
regulatorni korektivni faktori opcije utvrđeni u skladu s tablicom 1. na temelju kategorije rizika transakcije i vrste odnosnog instrumenta opcije. |
Tablica 1.
|
Kategorija rizika |
Odnosni instrument |
Regulatorni korektivni faktori |
|
Valute |
Sve |
15 % |
|
Kreditni |
Instrument koji se odnosi na jedan subjekt |
100 % |
|
Instrument koji se odnosi na više subjekata |
80 % |
|
|
Vlasnički instrumenti |
Instrument koji se odnosi na jedan subjekt |
120 % |
|
Instrument koji se odnosi na više subjekata |
75 % |
|
|
Roba |
Električna energija |
150 % |
|
Ostala roba (isključujući električnu energiju) |
70 % |
|
|
Ostalo |
Sve |
150 % |
Institucije koje primjenjuju terminsku cijenu odnosnog instrumenta opcije osiguravaju:
da je terminska cijena u skladu sa značajkama opcije;
da se terminska cijena izračunava primjenom odgovarajuće kamatne stope koja prevladava na izvještajni datum;
da su u terminsku cijenu uključeni očekivani novčani tokovi odnosnog instrumenta prije isteka opcije;
za tranše sintetske sekuritizacije i kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza institucije upotrebljavaju sljedeću formulu:
pri čemu je:
|
znak= |
|
+1 ako je kreditna zaštita stečena transakcijom |
|
|
-1 ako je kreditna zaštita pružena transakcijom |
|
A |
= |
točka spajanja tranše; za transakciju kreditnim izvedenicama na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza na temelju referentnih subjekata k, A = (n – 1)/k; i |
|
D |
= |
točka odvajanja tranše; za transakciju kreditnim izvedenicama na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza na temelju referentnih subjekata k, D = n/k; |
za transakcije koje nisu navedene u točki (a) ili (b) institucije upotrebljavaju sljedeću regulatornu deltu:
|
δ = |
|
+1 ako je transakcija duga pozicija u primarnom činitelju rizika ili najznačajnijem činitelju rizika u određenoj kategoriji rizika |
|
|
-1 ako je transakcija kratka pozicija u primarnom činitelju rizika ili najznačajnijem činitelju rizika u određenoj kategoriji rizika |
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:
u skladu s međunarodnim regulatornim kretanjima, formule koje institucije upotrebljavaju za izračun regulatorne delte opcija kupnje i prodaje raspoređenih u kategoriju kamatnog rizika ili robnog rizika u skladu s tržišnim uvjetima u kojima kamatne stope ili cijene robe mogu biti negativne i regulatornim korektivnim faktorima koji su prikladni za te formule;
metoda za određivanje je li transakcija duga ili kratka pozicija u primarnom činitelju rizika ili najznačajnijem činitelju rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2025.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 279.b
Prilagođeni zamišljeni iznos
Institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos kako slijedi:
za transakcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika ili kategoriju kreditnog rizika institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos kao proizvod zamišljenog iznosa ugovora o izvedenicama i regulatornog faktora trajanja, što se izračunava kako slijedi:
pri čemu je:
|
R |
= |
regulatorna diskontna stopa; R = 5 %; |
|
S |
= |
razdoblje od datuma početka transakcije do izvještajnog datuma, a izražava se u godinama uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima; |
|
E |
= |
razdoblje od datuma završetka transakcije do izvještajnog datuma, a izražava se u godinama uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima; i |
|
Jedna poslovna godina |
= |
jedna godina izražena u radnim danima uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima. |
Datum početka transakcije najraniji je datum na koji je barem ugovorno plaćanje u okviru transakcije, prema instituciji ili od strane institucije, određeno ili obavljeno, uz izuzetak plaćanja povezanih s razmjenom kolaterala u ugovoru o iznosu nadoknade. Ako se transakcijom već određuje ili obavlja plaćanja na izvještajni datum, datum početka transakcije jednak je 0.
Ako transakcija uključuje jedan ili više ugovornih budućih datuma na koje institucija ili druga ugovorna strana može odlučiti raskinuti transakciju prije njezina ugovornog dospijeća, datum početka transakcije mora biti jednak najranijem od sljedećih datuma:
datumu ili najranijem od više budućih datuma na koji institucija ili druga ugovorna strana može odlučiti raskinuti transakciju prije njezina ugovornog dospijeća;
datumu na koji transakcijom započinje određivanje ili obavljanje plaćanja koja nisu plaćanja povezana s razmjenom kolaterala u ugovoru o iznosu nadoknade.
Ako transakcija ima financijski instrument kao odnosni instrument koji može dovesti do ugovornih obveza uz obveze transakcije, datum početka transakcije utvrđuje se na temelju najranijeg datuma na koji odnosnim instrumentom započinje određivanje ili obavljanje plaćanja.
Datum završetka transakcije posljednji je datum na koji je obavljeno ugovorno plaćanje u okviru transakcije prema instituciji ili od strane institucije ili može biti obavljeno.
Ako transakcija ima financijski instrument kao odnosni instrument koji može dovesti do ugovornih obveza uz obveze transakcije, datum završetka transakcije utvrđuje se na temelju zadnjeg ugovornog plaćanja odnosnog instrumenta transakcije.
Ako je transakcija strukturirana tako da se preostala izloženost podmiruje na unaprijed utvrđene datume plaćanja i čije se odredbe uvijek ponovno utvrđuju tako da je tržišna vrijednost transakcije na te unaprijed utvrđene datume jednaka nuli, namira preostale izloženosti na te unaprijed utvrđene datume smatra se ugovornim plaćanjem u okviru iste transakcije;
za transakcije raspoređene u kategoriju valutnog rizika institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos kako slijedi:
ako transakcija ima jednu novčanu stranu, prilagođeni zamišljeni iznos jest zamišljeni iznos ugovora o izvedenicama;
ako transakcija ima dvije novčane strane i ako je zamišljeni iznos jedne novčane strane nominiran u izvještajnoj valuti institucije, prilagođeni zamišljeni iznos jest zamišljeni iznos druge novčane strane;
ako transakcija ima dvije novčane strane i ako je zamišljeni iznos svake novčane strane nominiran u valuti koja nije izvještajna valuta institucije, prilagođeni zamišljeni iznos jest najveći zamišljeni iznos od dviju novčanih strana nakon konvertiranja tih iznosa u izvještajnu valutu institucije po prevladavajućem promptnom tečaju.
za transakcije raspoređene u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata ili kategoriju robnog rizika institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos kao proizvod tržišne cijene jedne jedinice odnosnog instrumenta transakcije i broja jedinica odnosnog instrumenta na koji se odnosi transakcija;
Ako je transakcija raspoređena u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata ili kategoriju robnog rizika ugovorno izražena kao zamišljeni iznos, institucije upotrebljavaju zamišljeni iznos transakcije, a ne broj jedinica odnosnog instrumenta, kao prilagođeni zamišljeni iznos;
za transakcije raspoređene u kategoriju ostalih rizika institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos na temelju najprikladnije metode među metodama iz točaka (a), (b) i (c), ovisno o prirodi i značajkama odnosnog instrumenta transakcije.
Institucije određuju zamišljeni iznos ili broj jedinica odnosnog instrumenta za potrebe izračuna prilagođenog zamišljenog iznosa transakcije iz stavka 1. kako slijedi:
ako zamišljeni iznos ili broj jedinica odnosnog instrumenta transakcije nije fiksan do ugovornog dospijeća:
za determinističke zamišljene iznose i brojeve jedinica odnosnog instrumenta zamišljeni iznos jest ponderirani prosjek svih determinističkih vrijednosti zamišljenih iznosa ili broja jedinica odnosnog instrumenta, ovisno o slučaju, do ugovornog dospijeća transakcije, pri čemu su ponderi udio razdoblja tijekom kojeg se primjenjuje svaka vrijednost zamišljenog iznosa;
za stohastičke zamišljene iznose i brojeve jedinica odnosnog instrumenta zamišljeni iznos jest iznos utvrđen određivanjem sadašnjih tržišnih vrijednosti u formuli za izračun budućih tržišnih vrijednosti;
za ugovore s višestrukim razmjenama zamišljenog iznosa zamišljeni iznos množi se s brojem dospjelih plaćanja u skladu s odredbama ugovora;
za ugovore kojima se predviđa multiplikacija plaćanja novčanih tokova ili multiplikacija odnosnog instrumenta ugovora o izvedenicama institucija prilagođava zamišljeni iznos kako bi uzela u obzir učinke multiplikacije na rizičnu strukturu tih ugovora.
Članak 279.c
Faktor prilagodbe za efektivno dospijeće
Institucije izračunavaju faktor prilagodbe za efektivno dospijeće kako slijedi:
za transakcije uključene u skupove za netiranje iz članka 275. stavka 1. institucije upotrebljavaju sljedeću formulu:
pri čemu je:
|
MF |
= |
faktor prilagodbe za efektivno dospijeće; |
|
M |
= |
preostali rok do dospijeća transakcije koji je jednak razdoblju potrebnom za raskid svih ugovornih obveza transakcije; u tu svrhu svaka opcionalnost ugovora o izvedenicama smatra se ugovornom obvezom; preostali rok do dospijeća izražava se u godinama uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima; Ako transakcija ima drugi ugovor o izvedenicama kao odnosni instrument koji može dovesti do dodatnih ugovornih obveza uz ugovorne obveze transakcije, preostali rok do dospijeća transakcije jednak je razdoblju potrebnom za raskid svih ugovornih obveza odnosnog instrumenta; Ako je transakcija strukturirana tako da se preostale izloženosti podmiruju na unaprijed utvrđene datume plaćanja i čije se odredbe uvijek ponovno utvrđuju tako da je tržišna vrijednost transakcije na te unaprijed utvrđene datume jednaka nuli, preostali rok do dospijeća transakcije jednak je roku do prvoga sljedećeg datuma utvrđivanja uvjeta; i |
|
Jedna poslovna godina |
= |
jedna godina izražena u radnim danima uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima; |
za transakcije uključene u skupove za netiranje iz članka 275. stavaka 2. i 3. faktor prilagodbe za efektivno dospijeće određen je kako slijedi:
pri čemu je:
|
MF |
= |
faktor prilagodbe za efektivno dospijeće; |
|
MPOR |
= |
razdoblje iznosu nadoknade za rizik skupa za netiranje utvrđeno u skladu s člankom 285. stavcima od 2. do 5.; i |
|
Jedna poslovna godina |
= |
jedna godina izražena u radnim danima uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima. |
Pri određivanju razdoblja iznosa nadoknade za rizik za transakcije između klijenta i klirinškog člana, institucija koja djeluje kao klijent ili kao klirinški član zamjenjuje minimalno razdoblje iz članka 285. stavka 2. točke (b) razdobljem od pet radnih dana.
Članak 280.
Koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu
U svrhu izračuna uvećanja za skup za zaštitu iz članaka od 280.a do 280.f koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu „є” jest sljedeći:
|
є = |
|
1 za skupove za zaštitu uspostavljene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. |
|
|
5 za skupove za zaštitu uspostavljene u skladu s člankom 277.a stavkom 2.točkom (a) |
|||
|
0,5 za skupove za zaštitu uspostavljene u skladu s člankom 277.a stavkom 2.točkom (b) |
Članak 280.a
Uvećanje za kategoriju kamatnog rizika
Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju kamatnog rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:
pri čemu je:
|
AddOnIR |
= |
uvećanje za kategoriju kamatnog rizika; |
|
j |
= |
indeks koji označava sve skupove za zaštitu od kamatnog rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (a) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje; i |
|
|
= |
uvećanje za skup za zaštitu kategorije kamatnog rizika j izračunano u skladu sa stavkom 2. |
Institucije izračunavaju uvećanje za skup za zaštitu j kategorije kamatnog rizika:
pri čemu je:
|
єj |
= |
koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu j utvrđen u skladu s primjenjivom vrijednosti iz članka 280.; |
|
SFIR |
= |
regulatorni faktor za kategoriju kamatnog rizika čija je vrijednost jednaka 0,5 %; i |
|
|
= |
efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu j izračunan u skladu sa stavkom 3. |
U svrhu izračuna efektivnog zamišljenog iznosa skupa za zaštitu j institucije najprije raspoređuju svaku transakciju skupa za zaštitu u odgovarajući razred u tablici 2. Čine to na temelju datuma završetka svake transakcije kako je određeno u članku 279.b stavku 1. točki (a):
Tablica 2.
|
Razred |
Datum završetka (u godinama) |
|
1. |
> 0 i <= 1 |
|
2. |
> 1 i <= 5 |
|
3. |
> 5 |
Institucije zatim izračunavaju efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu j u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu je:
|
|
= |
efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu j; i |
|
Dj,k |
= |
efektivni zamišljeni iznos razreda k skupa za zaštitu j izračunan kako slijedi:
|
pri čemu je:
|
l |
= |
indeks koji označava rizičnu poziciju. |
Članak 280.b
Uvećanje za kategoriju valutnog rizika
Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju valutnog rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:
pri čemu je:
|
AddOnFX |
= |
uvećanje za kategoriju valutnog rizika; |
|
j |
= |
indeks koji označava skupove za zaštitu od valutnog rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (b) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje; i |
|
|
= |
uvećanje za skup za zaštitu kategorije valutnog rizika j izračunano u skladu sa stavkom 2. |
Institucije izračunavaju uvećanje za skup za zaštitu kategorije valutnog rizika j kako slijedi:
pri čemu je:
|
єj |
= |
koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu j utvrđen u skladu s člankom 280.; |
|
SFFX |
= |
regulatorni faktor za kategoriju valutnog rizika čija je vrijednost jednaka 4 %; |
|
|
= |
efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu j izračunan kako slijedi: |
pri čemu je:
|
l |
= |
indeks koji označava rizičnu poziciju. |
Članak 280.c
Uvećanje za kategoriju kreditnog rizika
Za potrebe stavka 2. institucije uspostavljaju relevantne kreditne referentne subjekte skupa za netiranje u skladu sa sljedećim:
jedan kreditni referentni subjekt mora postojati za svakog izdavatelja referentnog dužničkog instrumenta koji je odnosni instrument za transakciju jednog subjekta raspoređenu u kategoriju kreditnog rizika; transakcije jednog subjekta raspoređuju se u isti kreditni referentni subjekt samo ako je odnosni referentni dužnički instrument tih transakcija izdao isti izdavatelj;
jedan kreditni referentni subjekt mora postojati za svaku grupu referentnih dužničkih instrumenata ili kreditnih izvedenica jednog subjekta koje su odnosni instrument transakcije više subjekata raspoređene u kategoriju kreditnog rizika; transakcije više subjekata raspoređuju se u isti kreditni referentni subjekt samo ako grupa odnosnih referentnih dužničkih instrumenata ili kreditnih izvedenica jednog subjekta tih transakcija ima iste sastavnice.
Za potrebe članka 278. institucija izračunava uvećanje za kategoriju kreditnog rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:
pri čemu je:
|
AddOnCredit |
= |
uvećanje za kategoriju kreditnog rizika; |
|
j |
= |
indeks koji označava sve skupove za zaštitu od kreditnog rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (c) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje; i |
|
|
= |
uvećanje za skup za zaštitu j kategorije kreditnog rizika izračunano u skladu sa stavkom 3. |
Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju kreditnog rizika za skup za zaštitu j kako slijedi:
pri čemu je:
|
|
= |
uvećanje za kategoriju kreditnog rizika za skup za zaštitu j; |
|
єj |
= |
koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu j utvrđen u skladu s člankom 280.; |
|
k |
= |
indeks koji označava kreditne referentne subjekte skupa za netiranje utvrđene u skladu sa stavkom 1.; |
|
|
= |
korelacijski faktor kreditnog referentnog subjekta k; ako je kreditni referentni subjekt k uspostavljen u skladu sa stavkom 1. točkom (a), , ako je kreditni referentni subjekt k uspostavljen u skladu sa stavkom 1. točkom (b), ; i |
|
AddOn(Entityk) |
= |
uvećanje za kreditni referentni subjekt k utvrđeno u skladu sa stavkom 4. |
Institucije izračunavaju uvećanje za kreditni referentni subjekt k kako slijedi:
pri čemu je:
|
|
= |
efektivni zamišljeni iznos kreditnog referentnog subjekta k izračunan kako slijedi:
pri čemu je:
|
Institucije izračunavaju regulatorni faktor koji se primjenjuje na kreditni referentni subjekt k kako slijedi:
raspoređuje se u jedan od šest regulatornih faktora iz tablice 3. u ovom stavku na temelju vanjske procjene kreditnog rizika koju provodi odabrani VIPKR odgovarajućeg pojedinačnog izdavatelja; za pojedinačnog izdavatelja za kojeg nije dostupna kreditna procjena odabranog VIPKR-a:
institucija koja primjenjuje pristup iz poglavlja 3. raspoređuje interni rejting pojedinačnog izdavatelja jednoj od vanjskih procjena kreditnog rizika;
tom kreditnom referentnom subjektu; međutim, ako institucija izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane tog pojedinačnog izdavatelja dodijeli ponder rizika u skladu s člankom 128., tom kreditnom referentnom subjektu dodjeljuje se
;
za kreditni referentni subjekt k uspostavljen u skladu sa stavkom 1. točkom (b):
raspoređuje se u jedan od dvaju regulatornih faktora iz tablice 4. iz ovog stavka na temelju kreditne kvalitete većine pojedinih sastavnica;
jest ponderirani prosjek regulatornih faktora raspoređenih u svaku sastavnicu u skladu s metodom iz točke (a) ako su ponderi određeni udjelom zamišljenog iznosa sastavnica u toj poziciji.
Tablica 3.
|
Stupanj kreditne kvalitete |
Regulatorni faktor za transakcije jednog subjekta |
|
1. |
0,38 % |
|
2. |
0,42 % |
|
3. |
0,54 % |
|
4. |
1,06 % |
|
5. |
1,6 % |
|
6. |
6,0 % |
Tablica 4.
|
Dominantna kreditna kvaliteta |
Regulatorni faktor za kotirane indekse |
|
Investicijski rejting |
0,38 % |
|
Neinvesticijski rejting |
1,06 % |
Članak 280.d
Uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata
Za potrebe stavka 2. institucije uspostavljaju relevantne vlasničke referentne subjekte skupa za netiranje u skladu sa sljedećim:
jedan vlasnički referentni subjekt mora postojati za svakog izdavatelja referentnog vlasničkog instrumenta koji je odnosni instrument za transakciju jednog subjekta raspoređenu u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata; transakcije jednog subjekta raspoređuju se u isti vlasnički referentni subjekt samo ako je odnosni referentni vlasnički instrument tih transakcija izdao isti izdavatelj;
jedan vlasnički referentni subjekt mora postojati za svaku grupu referentnih vlasničkih instrumenata ili izvedenica vlasničkih instrumenata jednog subjekta koje su odnosni instrument transakcije više subjekata raspoređene u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata; transakcije više subjekata raspoređuju se u isti vlasnički referentni subjekt samo ako grupa odnosnih referentnih vlasničkih instrumenata ili izvedenica vlasničkih instrumenata jednog subjekta tih transakcija, ovisno o slučaju, ima iste sastavnice.
Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata za određeni skup za netiranje kako slijedi:
pri čemu je:
|
AddOnEquity |
= |
uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata; |
|
j |
= |
indeks koji označava sve skupove za zaštitu od rizika vlasničkih instrumenata utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (d) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje; i |
|
|
= |
uvećanje za skup za zaštitu j kategorije rizika vlasničkih instrumenata izračunano u skladu sa stavkom 3. |
Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata za skup za zaštitu j kako slijedi:
pri čemu je:
|
|
= |
uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata za skup za zaštitu j; |
|
єj |
= |
koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu j utvrđen u skladu s člankom 280.; |
|
k |
= |
indeks koji označava vlasničke referentne subjekte skupa za netiranje utvrđene u skladu sa stavkom 1.; |
|
|
= |
korelacijski faktor vlasničkog referentnog subjekta k; ako je vlasnički referentni subjekt k utvrđen u skladu sa stavkom 1. točkom (a), ; ako je vlasnički referentni subjekt k utvrđen u skladu sa stavkom 1. točkom (b), ; i |
|
AddOn(Entityk) |
= |
uvećanje za vlasnički referentni subjekt k utvrđeno u skladu sa stavkom 4. |
Institucije izračunavaju uvećanje za vlasnički referentni subjekt k kako slijedi:
pri čemu je:
|
AddOn(Entityk) |
= |
uvećanje za vlasnički referentni subjekt k; |
|
|
= |
regulatorni faktor koji se primjenjuje na vlasnički referentni subjekt k; ako je vlasnički referentni subjekt k utvrđen u skladu sa stavkom 1. točkom (a), ; ako je vlasnički referentni subjekt k utvrđen u skladu sa stavkom 1. točkom (b), ; i |
|
|
= |
efektivni zamišljeni iznos vlasničkog referentnog subjekta k izračunan kako slijedi:
pri čemu je:
|
Članak 280.e
Uvećanje za kategoriju robnog rizika
Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju robnog rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:
pri čemu je:
|
AddOnCom |
= |
uvećanje za kategoriju robnog rizika; |
|
j |
= |
indeks koji označava skupove za zaštitu od robnog rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (e) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje; i |
|
|
= |
uvećanje za skup za zaštitu j kategorije robnog rizika izračunano u skladu sa stavkom 4. |
Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju robnog rizika za skup za zaštitu j kako slijedi:
pri čemu je:
|
|
= |
uvećanje za kategoriju robnog rizika za skup za zaštitu j; |
|
єj |
= |
koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu j utvrđen u skladu s člankom 280.; |
|
ρCom |
= |
korelacijski faktor kategorije robnog rizika čija je vrijednost jednaka 40 %; |
|
k |
= |
indeks koji označava robne referentne vrste skupa za netiranje utvrđene u skladu sa stavkom 2.; i |
|
|
= |
uvećanje za robnu referentnu vrstu k izračunano u skladu sa stavkom 5. |
Institucije izračunavaju uvećanje za robnu referentnu vrstu k kako slijedi:
pri čemu je:
|
|
= |
uvećanje za robnu referentnu vrstu k; |
|
SFk Com |
= |
regulatorni faktor koji se primjenjuje na robnu referentnu vrstu k; ako robna referentna vrsta k odgovara transakcijama raspoređenima u skup za zaštitu iz članka 277.a stavka 1. točke (e), osim transakcija koje se odnose na električnu energiju, ; za transakcije koje se odnose na električnu energiju |
|
|
= |
efektivni zamišljeni iznos robne referentne vrste k izračunan kako slijedi:
pri čemu je:
|
Članak 280.f
Uvećanje za kategoriju ostalih rizika
Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju ostalih rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:
pri čemu je:
|
AddOnOther |
= |
uvećanje za kategoriju ostalih rizika; |
|
j |
= |
indeks koji označava skupove za zaštitu od ostalih rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (f) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje; i |
|
|
= |
uvećanje za kategoriju ostalih rizika za skup za zaštitu j izračunano u skladu sa stavkom 2. |
Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju ostalih rizika za skup za zaštitu j kako slijedi:
pri čemu je:
|
|
= |
uvećanje za kategoriju ostalih rizika za skup za zaštitu j; |
|
єj |
= |
koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu j utvrđen u skladu s člankom 280.; i |
|
SFOther |
= |
regulatorni faktor za kategoriju ostalih rizika čija je vrijednost jednaka 8 %; |
|
|
= |
efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu j izračunan kako slijedi:
pri čemu je:
|
Članak 281.
Izračun vrijednosti izloženosti
Vrijednost izloženosti skupa za netiranje izračunava se u skladu sa sljedećim zahtjevima:
institucije ne primjenjuju tretman iz članka 274. stavka 6.;
odstupajući od članka 275. stavka 1., institucije za skupove za netiranje koji se ne navode u članku 275. stavku 2. trošak zamjene izračunavaju u skladu sa sljedećom formulom:
RC = max{CMV,0}
pri čemu je:
|
RC |
= |
trošak zamjene; i |
|
CMV |
= |
sadašnja tržišna vrijednost. |
odstupajući od članka 275. stavka 2. ove Uredbe, za skupove za netiranje transakcija: kojima se trguje na priznatoj burzi; čije poravnanje centralno izvodi središnja druga ugovorna strana koja je dobila odobrenje za rad u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili koja je priznata u skladu s člankom 25. te uredbe ili za koje se kolateral s drugom ugovornom stranom razmjenjuje dvostrano u skladu s člankom 11. Uredbe (EU) br. 648/2012 institucije izračunavaju trošak zamjene u skladu sa sljedećom formulom:
RC = TH + MTA
pri čemu je:
|
RC |
= |
trošak zamjene; |
|
TH |
= |
prag iznosa nadoknade primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o iznosu nadoknade ispod kojeg institucija ne može zatražiti kolateral; i |
|
MTA |
= |
najniži iznos za prijenos primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o iznosu nadoknade; |
odstupajući od članka 275. stavka 3., za više skupova za netiranje koji su predmet ugovora o iznosu nadoknade, institucije izračunavaju trošak zamjene kao zbroj troškova zamjene za svaki pojedinačni skup za netiranje izračunan u skladu sa stavkom 1. kao da nisu pokriveni iznosom nadoknade;
svi skupovi za zaštitu određuju se u skladu s člankom 277.a stavkom 1.;
institucije određuju vrijednost multiplikatora u formuli koja se primjenjuje za izračun potencijalne buduće izloženosti iz članka 278. stavka 1. na 1, na sljedeći način:
pri čemu je:
|
PFE |
= |
potencijalna buduća izloženost; i |
|
AddOn(a) |
= |
uvećanje za kategoriju rizika „a”; |
odstupajući od članka 279.a stavka 1., za sve transakcije institucije izračunavaju regulatornu deltu na sljedeći način:
|
δ = |
|
+1 ako je transakcija duga pozicija u primarnom činitelju rizika |
|
|
-1 ako je transakcija kratka pozicija u primarnom činitelju rizika |
pri čemu je:
|
δ |
= |
regulatorna delta; |
formula iz članka 279.b stavka 1. točke (a) koja se primjenjuje za izračun regulatornog faktora trajanja glasi kako slijedi:
regulatorni faktor trajanja = E – S
pri čemu je:
|
E |
= |
razdoblje od datuma završetka transakcije do izvještajnog datuma; |
|
S |
= |
razdoblje od datuma početka transakcije do izvještajnog datuma; |
faktor prilagodbe za efektivno dospijeće iz članka 279.c stavka 1. izračunava se na sljedeći način:
za transakcije uključene u skupove za netiranje iz članka 275. stavka 1., MF = 1;
za transakcije uključene u skupove za netiranje iz članka 275. stavaka 2. i 3., MF = 0,42;
formula iz članka 280.a stavka 3. koja se primjenjuje za izračun efektivnog zamišljenog iznosa skupa za zaštitu j glasi kako slijedi:
pri čemu je:
|
|
= |
efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu j; i |
|
Dj,k |
= |
efektivni zamišljeni iznos razreda k skupa za zaštitu j; |
formula iz članka 280.c stavka 3. koja se primjenjuje za izračun uvećanja za kategoriju kreditnog rizika skupa za zaštitu j glasi kako slijedi:
pri čemu je:
|
|
= |
uvećanje za kategoriju kreditnog rizika skupa za zaštitu j; i |
|
AddOn(Entityk) |
= |
uvećanje za kreditni referentni subjekt k; |
formula iz članka 280.d stavka 3. koja se primjenjuje za izračun uvećanja za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata skupa za zaštitu j glasi kako slijedi:
pri čemu je:
|
|
= |
uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata skupa za zaštitu j; i |
|
AddOn(Entityk) |
= |
uvećanje za kreditni referentni subjekt k; |
formula iz članka 280.e stavka 4. koja se primjenjuje za izračun uvećanja za kategoriju robnog rizika skupa za zaštitu j glasi kako slijedi:
pri čemu je:
|
|
= |
uvećanje za kategoriju robnog rizika skupa za zaštitu j; i |
|
|
= |
uvećanje za robnu referentnu vrstu k; |
Članak 282.
Izračun vrijednosti izloženosti
Sadašnji trošak zamjene iz stavka 2. izračunava se kako slijedi:
za skupove za netiranje transakcija: kojima se trguje na priznatoj burzi; čije poravnanje centralno izvodi središnja druga ugovorna strana koja je dobila odobrenje za rad u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili koja je priznata u skladu s člankom 25. te uredbe ili za koje se kolateral s drugom ugovornom stranom razmjenjuje dvostrano u skladu s člankom 11. Uredbe (EU) br. 648/2012 institucije primjenjuju sljedeću formulu:
RC = TH + MTA
pri čemu je:
|
RC |
= |
trošak zamjene; |
|
TH |
= |
prag iznosa nadoknade primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o iznosu nadoknade ispod kojeg institucija ne može zatražiti kolateral; i |
|
MTA |
= |
najniži iznos za prijenos primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o iznosu nadoknade; |
za sve ostale skupove za netiranje ili pojedinačne transakcije institucije primjenjuju sljedeću formulu:
RC = max{CMV,0}
pri čemu je:
|
RC |
= |
trošak zamjene; i |
|
CMV |
= |
sadašnja tržišna vrijednost. |
Institucije za potrebe izračuna sadašnjeg troška zamjene ažuriraju sadašnje tržišne vrijednosti najmanje jedanput mjesečno.
Institucije izračunavaju potencijalnu buduću izloženost iz stavka 2. na sljedeći način:
potencijalna buduća izloženost skupa za netiranje zbroj je potencijalne buduće izloženosti svih transakcija uključenih u skup za netiranje, izračunane u skladu s točkom (b);
potencijalna buduća izloženost pojedinačne transakcije njezin je zamišljeni iznos pomnožen:
umnoškom 0,5 % i preostalog roka do dospijeća transakcije izraženog u godinama za ugovore o kamatnim izvedenicama;
umnoškom 6 % i preostalog roka do dospijeća transakcije izraženog u godinama za ugovore o kreditnim izvedenicama;
4 % za valutne izvedenice;
18 % za izvedenice na zlato i robne izvedenice koje nisu izvedenice električne energije;
40 % za izvedenice električne energije;
32 % za vlasničke izvedenice;
zamišljeni iznos iz točke (b) ovog stavka određuje se u skladu s člankom 279.b stavcima 2. i 3. za sve izvedenice navedene u toj točki; osim toga, zamišljeni iznos izvedenica iz ovog stavka točke (b) podtočki od iii. do vi. određuje se u skladu s člankom 279.b stavkom 1. točkama (b) i (c);
potencijalna buduća izloženost skupova za netiranje iz stavka 3. točke (a) množi se s 0,42.
Pri izračunu potencijalne izloženosti kamatnih izvedenica i kreditnih izvedenica u skladu s točkom (b) podtočkama i. i ii. institucija može primjenjivati izvorni rok dospijeća umjesto preostalog roka do dospijeća ugovorâ.
Članak 283.
Odobrenje za primjenu metode internog modela
Pod uvjetom da su uvjerena da institucija ispunjava zahtjev iz stavka 2., nadležna tijela daju toj instituciji odobrenje za primjenu metode internog modela (IMM) za izračun vrijednosti izloženosti po bilo kojoj od sljedećih transakcija:
transakcije iz članka 273. stavka 2. točke (a);
transakcije iz članka 273. stavka 2. točaka (b), (c) i (d);
transakcije iz članka 273. stavka 2. točaka od (a) do (d).
Ako je institucija dobila odobrenje za primjenu IMM-a za izračun vrijednosti izloženosti po bilo kojoj od transakcija iz točaka od (a) do (c) prvog podstavka, može primjenjivati IMM i za transakcije iz članka 273. stavka 2. točke (e).
Neovisno o članku 273. stavku 1. trećem podstavku, institucija može odlučiti da ne primjenjuje tu metodu na izloženosti koje nisu značajne ni po visini ni po riziku. U tom slučaju institucija na te izloženosti primjenjuje jednu od metoda iz odjeljaka od 3. do 5. ako su ispunjeni odgovarajući zahtjevi za svaki pristup.
Ako institucija prestane ispunjavati zahtjeve iz ovog odjeljka, dužna je o tome obavijestiti nadležno tijelo i poduzeti jedno od sljedećeg:
nadležnom tijelu dostaviti plan za pravodobno ponovno usklađivanje s tim zahtjevima;
nadležnom tijelu dokazati da učinci neispunjavanja zahtjeva nisu značajni.
Članak 284.
Vrijednost izloženosti
Model koji institucija primjenjuje za te potrebe mora:
točno definirati predviđenu distribuciju za promjene tržišne vrijednosti pojedinog skupa za netiranje koje proizlaze iz skupnih promjena relevantnih tržišnih varijabli, kao što su kamatne stope i tečajevi stranih valuta;
izračunavati vrijednost izloženosti za skup za netiranje na svaki od budućih datuma na osnovi skupnih promjena tržišnih varijabli.
Kapitalni zahtjev za kreditni rizik druge ugovorne strane u odnosu na izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane na koje institucija primjenjuje IMM jedan je od sljedećih iznosa, ovisno o tome koji je veći:
kapitalni zahtjev za te izloženosti izračunat na temelju efektivnog EPE-a primjenom sadašnjih tržišnih podataka;
kapitalni zahtjev za te izloženosti izračunat na temelju efektivnog EPE-a primjenom jedinstvene dosljedne kalibracije stresa za sve izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane na koje se primjenjuje IMM.
Osim za druge ugovorne strane kod kojih je utvrđen specifični povratni rizik i koje su obuhvaćene člankom 291. stavcima 4. i 5., institucije izračunavaju vrijednost izloženosti kao umnožak parametra alfa (α) i efektivnog EPE-a, na sljedeći način:
pri čemu je:
|
α |
= |
1,4, osim ako nadležna tijela zahtijevaju veći parametar α ili dopuštaju institucijama da upotrebljavaju vlastite procjene u skladu sa stavkom 9.; |
Efektivni EPE izračunava se procjenom očekivane izloženosti (EEt) koja je prosječna izloženost na budući datum t, pri čemu je prosjek uzet na temelju mogućih budućih vrijednosti relevantnih faktora tržišnog rizika.
Model procjenjuje EE za niz budućih datuma t1, t2, t3, itd.
Efektivni EE rekurzivno se izračunava kao:
pri čemu je:
Efektivni EPE jednak je prosjeku efektivnog EE-a tijekom prve godine buduće izloženosti. Ako svi ugovori u skupu za netiranje dospijevaju u roku kraćem od godinu dana, EPE je prosjek EE-a u razdoblju do dospijeća svih ugovora iz skupa za netiranje. Efektivni EPE izračunava se kao ponderirani prosjek efektivnog EE-a:
pri čemu ponderi
predstavljaju slučaj kada se buduće izloženosti izračunavaju na datume koji nisu jednakomjerno raspoređeni.
Neovisno o stavku 4., nadležna tijela mogu dati odobrenje instituciji da primjenjuje vlastite procjene parametra alfa ako je:
parametar alfa jednak omjeru internoga kapitala koji proizlazi iz potpune simulacije izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane za sve druge ugovorne strane (brojnik) i internoga kapitala izračunatog na temelju EPE-a (nazivnik);
u nazivniku se EPE upotrebljava kao da je riječ o fiksnom preostalom iznosu.
Kad se procjenjuje u skladu s ovim stavkom, parametar alfa ne može biti manji od 1,2.
Članak 285.
Vrijednost izloženosti za skupove za netiranje koji su predmet ugovora o marži
Ako je skup za netiranje predmet ugovora o marži i ako se njegova tržišna vrijednost svakodnevno utvrđuje, institucija izračunava efektivni EPE na način utvrđen u ovom stavku. Ako model obuhvaća učinke pokrivenosti maržom pri procjeni EE-a, institucija može upotrijebiti mjeru EE-a izračunatu primjenom modela, uz odobrenje nadležnog tijela, izravno u jednadžbi iz članka 284. stavka 5. Nadležna tijela daju takvo odobrenje samo ako su provjerila da model na primjeren način obuhvaća učinke pokrivenosti maržom pri procjeni EE-a. Institucija koja nije primila takvo odobrenje upotrebljava jednu od sljedećih mjera efektivnog EPE-a:
efektivni EPE, izračunat ne uzimajući u obzir bilo kakav kolateral koji se drži ili daje kao marža uvećan za bilo koji kolateral koji je dan drugoj ugovornoj strani neovisno o procesu svakodnevnog vrednovanja i utvrđivanja pokrivenosti maržom ili sadašnjoj izloženosti;
efektivni EPE, izračunat kao faktor uvećanja koji odražava moguće povećanje izloženosti tijekom razdoblja marže za rizik, uvećan za veći od sljedeća dva iznosa:
sadašnje izloženosti, uključujući sav kolateral koji se drži ili je dan, osim kolaterala na temelju kojeg se mora izvršiti plaćanje ili spornog kolaterala;
najveće neto izloženosti, uključujući kolateral na temelju ugovora o marži, koja ne bi pokrenula plaćanja na temelju kolaterala. Ovaj iznos odražava sve primjenjive pragove, najniži iznos marže koji će se razmijeniti između ugovornih strana, neovisne iznose i inicijalne marže na temelju ugovora o marži.
Za potrebe točke (b) institucije izračunavaju faktor uvećanja kao očekivanu pozitivnu promjenu tržišne vrijednosti transakcija tijekom razdoblja marže za rizik. Promjene u vrijednosti kolaterala moraju se odražavati primjenom pristupa regulatornih korektivnih faktora u skladu s odjeljkom 4. poglavlja 4. ili vlastitih procjena korektivnih faktora složene metode financijskoga kolaterala, s tim da se tijekom razdoblja marže za rizik ne predviđaju nikakva plaćanja na temelju kolaterala. Razdoblje marže za rizik podložno je minimalnim razdobljima iz stavaka od 2. do 5.
Za transakcije koje su predmet svakodnevnog utvrđivanja marže i čija se tržišna vrijednost svakodnevno utvrđuje, razdoblje marže za rizik za potrebe modeliranja vrijednosti izloženosti u ugovorima o marži ne smije biti kraće od:
5 radnih dana za skupove za netiranje koji se sastoje samo od repo transakcija, transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane i maržnih kredita;
10 radnih dana za sve ostale skupove za netiranje.
Točke (a) i (b) stavka 2. podliježu sljedećim iznimkama:
za sve skupove za netiranje kod kojih broj trgovanja u bilo kojem trenutku tijekom tromjesečja premašuje 5 000 , razdoblje marže za rizik za sljedeće tromjesečje ne smije biti kraće od 20 radnih dana. Ova se iznimka ne primjenjuje na izloženosti iz trgovanja institucija;
za skupove za netiranje koji sadržavaju jedno ili više trgovanja koja uključuju nelikvidni kolateral ili OTC izvedenicu koja se ne može lako zamijeniti, razdoblje marže za rizik ne smije biti kraće od 20 radnih dana.
Institucija određuje je li kolateral nelikvidan ili da OTC izvedenice ne mogu biti lako zamijenjene u stresnim tržišnim uvjetima koje karakterizira nepostojanje trajno aktivnih tržišta gdje bi druga ugovorna mogla, u roku od najviše dva dana, dobiti nekoliko kotacija cijena koje ne bi utjecale na tržište i ne bi bile cijene koje bi odražavale diskont na tržištu (u slučaju kolaterala) ili premiju (u slučaju OTC izvedenice).
Institucija razmatra jesu li trgovanja ili vrijednosni papiri koje drži kao kolateral koncentrirani kod pojedine druge ugovorne strane te bi li u slučaju da ta druga ugovorna strana iziđe s tržišta institucija mogla nadomjestiti ta trgovanja ili vrijednosne papire.
Kad se marža ponovno utvrđuje s učestalošću od N dana, razdoblje marže za rizik barem je jednako razdoblju iz stavaka 2. i 3., F, uvećanom za N dana te umanjenom za jedan dan. To jest:
Članak 286.
Upravljanje kreditnim rizikom druge ugovorne strane – politike, procesi i sustavi
Institucija je dužna uspostaviti i održavati sustav upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane koji se sastoji od:
politika, procesa i sustava kojima se osigurava identificiranje, mjerenje, upravljanje, odobravanje i interno izvješćivanje o kreditnom riziku druge ugovorne strane;
postupaka kojima se osigurava usklađenost s tim politikama, procesima i sustavima.
Te politike, procesi i sustavi moraju biti konceptualno snažni, cjelovito provedeni i dokumentirani. Dokumentacija uključuje objašnjenje empirijskih tehnika koje se primjenjuju za mjerenje kreditnog rizika druge ugovorne strane.
Sustav upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane određen stavkom 1. uzima u obzir tržišni, likvidnosni, pravni i operativni rizik, koji mogu biti povezani s kreditnim rizikom druge ugovorne strane. Taj sustav posebno osigurava da institucija poštuje sljedeća načela:
prije ugovaranja transakcija institucija procjenjuje kreditnu sposobnost druge ugovorne strane;
institucija uzima u obzir rizik namire i kreditni rizik prije namire;
institucija upravlja tim rizicima koliko je moguće cjelovito na razini svake druge ugovorne strane, uzimajući u obzir ukupnu izloženost kreditnom riziku druge ugovorne strane i ostale kreditne izloženosti na razini cijelog društva.
Institucija koja primjenjuje IMM, u onoj mjeri u kojoj to zahtijeva nadležno tijelo, osigurava da njezin sustav upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane uzima u obzir likvidnosne rizike u vezi sa sljedećim:
potencijalnim pozivima za uplatu marže u sklopu izmjena varijacijske marže ili drugih vrsta marže, kao što su inicijalna ili neovisna marža, u uvjetima nepovoljnih šokova na tržištu;
potencijalnim pozivima za povrat viška kolaterala koji su dale druge ugovorne strane;
pozivima koji proizlaze iz potencijalnog pogoršanja vanjske procjene kreditne kvalitete same institucije.
Institucija osigurava da su priroda i razdoblje ponovne upotrebe kolaterala u skladu s njezinim likvidnosnim potrebama i da ne ugrožavaju njezinu sposobnost da pravodobno da ili vrati kolateral.
Članak 287.
Organizacijske strukture za upravljanje kreditnim rizikom druge ugovorne strane
Institucija koja primjenjuje IMM uspostavlja i održava:
jedinicu za kontrolu rizika koja ispunjava uvjete iz stavka 2.;
jedinicu za upravljanje kolateralom koja ispunjava uvjete iz stavka 3.
Jedinica za kontrolu rizika odgovorna je za razvoj i provedbu upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane, uključujući početnu i kontinuiranu validaciju modela, a obavlja sljedeće funkcije i ispunjava sljedeće zahtjeve:
odgovorna je za uređivanje i provedbu sustava institucije za upravljanje kreditnim rizikom druge ugovorne strane;
izrađuje dnevna izvješća o izlaznim rezultatima modela za mjerenje rizika institucije i analizira te rezultate. Ta analiza uključuje procjenu odnosa između mjera vrijednosti izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i limita trgovanja;
provjerava cjelovitost ulaznih podataka modela za mjerenje rizika institucije te sastavlja i analizira izvješća o rezultatima dobivenim modelom, uključujući procjenu odnosa između mjera izloženosti riziku i kreditnih limita te limita trgovanja;
neovisna je o jedinicama odgovornima za izloženosti iz transakcija ugovaranja, obnavljanja i trgovanja i oslobođena neprimjerenog utjecaja;
ima zaposlenike koji imaju odgovarajuća stručna znanja i iskustvo;
neposredno izvješćuje više rukovodstvo institucije;
njezin rad uključen je u svakodnevni proces upravljanja kreditnim rizikom institucije;
njezini rezultati uključeni su u proces planiranja, praćenja i kontrole izloženosti institucije kreditnom riziku i njezinoga ukupnog profila rizičnosti.
Jedinica za upravljanje kolateralom obavlja sljedeće zadatke i funkcije:
izračunava i upućuje pozive za uplatu marže, upravlja sporovima o pozivima za uplatu marže i svakodnevno točno izvješćuje o neovisnim iznosima, inicijalnim maržama i varijacijskim maržama;
kontrolira cjelovitost podataka koji se primjenjuju za upućivanje poziva za uplatu marže, i osigurava da su podaci dosljedni i redovito usklađeni sa svim relevantnim izvorima podataka unutar institucije;
prati opseg ponovne upotrebe kolaterala i svih promjena u pravima institucije na kolateral koji je dala ili u vezi s tim kolateralom;
izvješćuje odgovarajuću razinu rukovodstva o vrstama kolaterala koji se ponovno upotrebljavaju te o uvjetima takve ponovne upotrebe, uključujući instrumente, kreditnu kvalitetu i dospijeće;
prati koncentraciju prema pojedinim vrstama kolaterala koje je institucija primila;
redovito, a najmanje jednom tromjesečno, izvješćuje više rukovodstvo o informacijama o upravljanju kolateralom, uključujući informacije o vrstama kolaterala koji je primljen i dan, veličini i roku dospijeća kolaterala te o uzrocima sporova o pozivima za uplatu marže. Interno izvješćivanje također mora odražavati trendove navedenih pokazatelja.
Članak 288.
Provjera sustava za upravljanje kreditnim rizikom druge ugovorne strane
Institucija, u sklopu postupaka unutarnje revizije, redovito provodi neovisne provjere svojeg sustava upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane. Ta provjera uključuje i aktivnosti jedinice za kontrolu rizika i jedinice za upravljanje kolateralom u skladu s člankom 287., a obuhvaća najmanje:
primjerenost dokumentacije koja se odnosi na sustav i proces upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane u skladu s člankom 286.;
organizaciju jedinice za kontrolu kreditnog rizika druge ugovorne strane u skladu s člankom 287. stavkom 1. točkom (a);
organizaciju jedinice za upravljanje kolateralom u skladu s člankom 287. stavkom 1. točkom (b);
uključivanje mjera izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane u svakodnevno upravljanje rizicima;
postupak odobravanja za modele mjerenja rizika i sustave vrednovanja koje upotrebljavaju zaposlenici jedinica za trgovanje i jedinica za pozadinske poslove;
validaciju svake značajne promjene u procesu mjerenja kreditnog rizika druge ugovorne strane;
obuhvat kreditnog rizika druge ugovorne strane obuhvaćenog modelom mjerenja rizika;
cjelovitost sustava izvješćivanja rukovodstva;
točnost i potpunost podataka koji se odnose na izloženost kreditnom riziku druge ugovorne strane;
točnost upotrebe pravnih termina u sporazumima o kolateralu i sporazumima o netiranju pri mjerenju vrijednosti izloženosti;
provjeru dosljednosti, pravodobnosti i pouzdanosti izvora podataka na kojima se temelje modeli, uključujući neovisnost tih izvora podataka;
točnost i prikladnost pretpostavki koje se odnose na volatilnost i korelacije;
točnost izračuna vrednovanja i pretvorbe rizika;
provjeru točnosti modela učestalim provođenjem retroaktivnog testiranja u skladu s člankom 293. stavkom 1. točkama od (b) do (e);
usklađenost jedinice za kontrolu kreditnog rizika druge ugovorne strane i jedinice za upravljanje kolateralom s relevantnim regulatornim zahtjevima.
Članak 289.
Test upotrebljivosti
Članak 290.
Testiranje otpornosti na stres
Institucija barem jednom u tri mjeseca primjenjuje višefaktorske scenarije testiranja otpornosti na stres i procjenjuje značajne rizike neovisne o smjeru, uključujući rizik izloženosti krivulje prinosa i rizik osnove. Višefaktorsko testiranje otpornosti na stres obuhvaća barem scenarije u kojima se pojavljuju sljedeći događaji:
veliki ekonomski ili tržišni događaji;
znatno smanjenje ukupne likvidnosti tržišta;
veliki financijski posrednik likvidira svoje pozicije.
Članak 291.
Povratni rizik
Za potrebe ovog članka:
„opći povratni rizik” nastaje ako je vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane pozitivno korelirana s općim faktorima tržišnog rizika;
„specifični povratni rizik” nastaje kada je buduća izloženost prema određenoj drugoj ugovornoj strani u pozitivnoj korelaciji s PD-om te druge ugovorne strane zbog prirode transakcija s tom drugom ugovornom stranom. Smatra se da je institucija izložena specifičnom povratnom riziku ako se očekuje da će buduća izloženost prema određenoj drugoj ugovornoj strani biti visoka kada vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza te druge ugovorne strane također bude visoka.
Institucija izračunava kapitalne zahtjeve za kreditni rizik druge ugovorne strane u odnosu na transakcije u kojima je utvrđen specifični povratni rizik i u kojima postoji pravna povezanost između druge ugovorne strane i izdavatelja odnosnog instrumenta OTC izvedenice ili odnosnog instrumenta transakcija iz članka 273. stavka 2. točaka (b), (c) i (d), u skladu sa sljedećim načelima:
instrumenti kod kojih postoji specifični povratni rizik ne smiju se uključivati u isti skup za netiranje kao ostale transakcije s drugom ugovornom stranom i svaki se mora tretirati kao zaseban skup za netiranje;
unutar svakog takvog zasebnog skupa za netiranje, za ugovor o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza jednog subjekta vrijednost izloženosti jednaka je ukupnom očekivanom gubitku vrijednosti preostale fer vrijednosti odnosnih instrumenata na temelju pretpostavke da je odnosni izdavatelj u postupku likvidacije;
LGD za instituciju koja primjenjuje pristup iz poglavlja 3. iznosi 100 % za te ugovore o razmjeni;
na instituciju koja primjenjuje pristup iz poglavlja 2. primjenjuje se ponder rizika koji se primjenjuje na neosigurane transakcije;
za sve druge transakcije koje se odnose na jedan subjekt u svakom pojedinom skupu za netiranje, izračun vrijednosti izloženosti u skladu je s pretpostavkom da dolazi do neočekivanog statusa neispunjavanja obveza onih odnosnih obveza u vezi s kojima je izdavatelj pravno povezan s drugom ugovornom stranom. Za transakcije koje se odnose na košaricu subjekata ili indeks, primjenjuje se, ako je značajan, neočekivani status neispunjavanja obveza odgovarajuće odnosne obveze u slučaju kad je izdavatelj pravno povezan s drugom ugovornom stranom;
u mjeri u kojoj se u izračunu primjenjuju postojeći izračuni tržišnog rizika za kapitalne zahtjeve za rizik statusa neispunjavanja obveza iz glave IV. poglavlja 1.a, odjeljka 4. ili 5. ili za rizik statusa neispunjavanja obveza primjenom internog modela rizika statusa neispunjavanja obveza iz glave IV. poglavlja 1.b, odjeljka 3. koji već sadržavaju pretpostavku o LGD-u, LGD u formuli koja se primjenjuje iznosi 100 %.
Članak 292.
Integritet procesa modeliranja
Institucija osigurava integritet procesa modeliranja iz članka 284. donošenjem barem sljedećih mjera:
model pravodobno, potpuno i na konzervativan način odražava uvjete i odredbe pojedine transakcije;
spomenuti uvjeti obuhvaćaju barem zamišljeni iznos ugovora, dospijeće, referentnu imovinu, ugovorene odredbe o marži i sporazume o netiranju;
ti uvjeti i odredbe za svaku transakciju održavaju se u bazi podataka koju se mora formalno i redovito revidirati;
proces priznavanja sporazuma o netiranju zahtijeva da pravna služba potvrdi pravnu provedivost netiranja na osnovi tih sporazuma;
potvrdu iz točke (d) u bazu podataka iz točke (c) unosi neovisna jedinica;
prijenos uvjeta i odredbi pojedine transakcije u model EPE provjerava se putem interne revizije;
između modela i sustava izvornih podataka moraju biti uspostavljeni procesi formalnog usklađivanja da bi se trajno provjeravalo odražavaju li se uvjeti i odredbe pojedine transakcije pravilno ili barem konzervativno na EPE.
Pri izračunu efektivnog EPE-a primjenom kalibracije stresa, institucija kalibrira efektivni EPE tako da upotrijebi podatke za tri protekle godine koji u kreditne raspone na osnovi statusa neispunjavanja obveza drugih ugovornih strana uključuju razdoblje stresa ili tržišno implicirane podatke iz tog razdoblja stresa.
Institucija za tu svrhu primjenjuje zahtjeve iz stavaka 3., 4. i 5.
Nadležna tijela zahtijevaju da institucija prilagodi kalibraciju stresa ako među izloženostima u tim referentnim portfeljima postoje značajna odstupanja.
Institucija uspostavlja odgovarajući postupak validacije modela koji mora biti jasno propisan politikama i procedurama institucije. Tim se postupkom validacije mora:
odrediti vrsta testiranja koje je potrebno kako bi se osiguralo integritet modela te utvrditi uvjete pod kojima su temeljne pretpostavke modela neprimjerene, što može dovesti do podcjenjivanja vrijednosti EPE-a;
uključivati i pregled sveobuhvatnosti modela.
Institucija prati relevantne rizike i ima postupke za prilagođivanje vlastitih procjena efektivnog EPE-a kada ti rizici postanu značajni. U skladu s ovim stavkom, institucija je dužna:
utvrditi svoje izloženosti specifičnom povratnom riziku koji nastaje kako je određeno u članku 291. stavku 1. točki (b) i upravljati tim izloženostima te utvrditi svoje izloženosti općem povratnom riziku koji nastaje kako je određeno u članku 291. stavku 1. točki (a) i upravljati tim izloženostima;
za izloženosti s rastućim profilom rizičnosti nakon godine dana redovito uspoređivati procjenu relevantne mjere izloženosti tijekom jedne godine s istom mjerom izloženosti tijekom razdoblja izloženosti;
za izloženosti s preostalim rokom do dospijeća kraćim od jedne godine redovito uspoređivati trošak zamjene (sadašnju izloženost) i realizirani profil izloženosti i pohranjivati podatke koji dopuštaju takvu usporedbu.
Članak 293.
Zahtjevi za sustav upravljanja rizikom
Institucija se usklađuje sa sljedećim zahtjevima:
ispunjava kvalitativne zahtjeve iz dijela 3. glave IV. poglavlja 5.;
provodi redoviti program retroaktivnog testiranja u kojemu se mjere rizika dobivene primjenom modela uspoređuju s ostvarenim mjerama rizika, a hipotetične se promjene na temelju statičnih pozicija uspoređuju s ostvarenim mjerama;
obavlja početnu validaciju i kontinuiranu periodičnu provjeru svojeg modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i mjera rizika dobivenih tim modelom. Validacija i provjera moraju biti neovisne o razvoju modela;
upravljačko tijelo i više rukovodstvo uključeni su u proces kontrole rizika i osiguravaju da se dodijeli dovoljno resursa kontroli kreditnog rizika i kreditnog rizika druge ugovorne strane. U tom smislu, dnevne izvještaje koje priprema neovisna jedinica za kontrolu rizika uspostavljena u skladu s člankom 287. stavkom 1. točkom (a) pregledava rukovodstvo koje je na odgovarajućoj razini i ima ovlast nametnuti i smanjenje pozicija koje su preuzeli pojedini zaposlenici jedinice za trgovanje i smanjenje ukupne izloženosti riziku institucije;
interni model za mjerenje izloženosti riziku integriran je u svakodnevni proces upravljanja rizicima institucije;
sustav mjerenja rizika uzima u obzir i interne limite trgovanja i ograničenja izloženosti. U tom smislu, ograničenja izloženosti moraju biti povezana s modelom mjerenja rizika institucije na trajno dosljedan način razumljiv zaposlenicima jedinice za trgovanje, kreditnoj funkciji i višem rukovodstvu;
institucija osigurava da je njezin sustav upravljanja rizicima primjereno dokumentiran. Institucija posebno ima dokumentirani skup internih politika, kontrola i postupaka koji se odnose na funkcioniranje sustava mjerenja rizika i aranžmane kojima se osigurava usklađenost s tim politikama;
institucija redovito provodi neovisne provjere sustava mjerenja rizika u sklopu postupaka unutarnje revizije. Navedena provjera uključuje i aktivnosti poslovnih jedinica za trgovanje i neovisne jedinice za kontrolu rizika. Provjera ukupnog procesa upravljanja rizikom provodi se u redovitim vremenskim razmacima (a najmanje jednom godišnje), a posebno obuhvaća barem sve stavke iz članka 288.;
kontinuiranu validaciju modela kreditnog rizika druge ugovorne strane, uključujući retroaktivno testiranje, redovito pregledava rukovodstvo koje ima ovlast za odlučivanje o aktivnostima koje treba poduzeti kako bi se otklonili nedostaci modela.
Članak 294.
Zahtjevi za validaciju
U sklopu svoje početne i kontinuirane validacije modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i njegovih mjera rizika, institucija osigurava da su ispunjeni sljedeći uvjeti:
institucija obavlja retroaktivno testiranje upotrebljavajući povijesne podatke o promjenama faktora tržišnog rizika prije nego što od nadležnih tijela dobije odobrenje u skladu s člankom 283. stavkom 1. Retroaktivno testiranje obuhvaća nekoliko različitih razdoblja predviđanja od najmanje godinu dana, niz različitih početnih datuma i širok raspon tržišnih uvjeta;
institucija koja primjenjuje pristup iz članka 285. stavka 1. točke (b) redovito provodi validaciju svojeg modela kako bi provjerila jesu li ostvarene sadašnje izloženosti u skladu s predviđanjima tijekom svih razdoblja marže unutar jedne godine. Ako neka trgovanja unutar skupa za netiranje imaju dospijeće kraće od jedne godine, a skup za netiranje bi imao veću osjetljivost na faktor rizika kad bi se ta trgovanja isključila, validacijom se to mora uzeti u obzir;
institucija provodi retroaktivno testiranje učinkovitosti svojeg modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i njegovih relevantnih mjera rizika kao i predviđanja faktora tržišnog rizika. Za trgovanje pokriveno kolateralom razdoblja predviđanja uključuju ona razdoblja koja odražavaju tipična razdoblja marže za rizik koja se primjenjuju u trgovanju koje je pokriveno kolateralom ili maržom;
ako validacija modela upućuje na to da je efektivni EPE podcijenjen, institucija poduzima odgovarajuće mjere da otkloni netočnosti modela;
institucija u sklopu početnog i kontinuiranog procesa validacije modela testira modele za određivanje cijena kojima se koristi za izračun izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne za određeni scenarij budućih šokova vezanih uz faktore tržišnog rizika. Modeli za određivanje cijena opcija uzimaju u obzir nelinearnost vrijednosti opcija s obzirom na faktore tržišnog rizika;
model izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane mora obuhvatiti i informacije koje su karakteristične za pojedinu transakciju kako bi se agregirale izloženosti na razini skupa za netiranje. Institucija provjerava jesu li transakcije raspoređene u odgovarajući skup za netiranje unutar modela;
model izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane mora obuhvatiti i informacije koje su karakteristične za pojedinu transakciju kako bi se obuhvatili učinci pokrivenosti maržom. On uzima u obzir i sadašnji iznos marže i iznos marže koji će biti razmijenjen između ugovornih strana u budućnosti. Takav model uzima u obzir vrstu ugovora o marži (jednostrani ili dvostrani), učestalost poziva za uplatu marže, razdoblje marže za rizik, najniži prag nepokrivene izloženosti koji je institucija voljna prihvatiti te najniži iznos marže koji će se razmijeniti između ugovornih strana. Takav model uzima u obzir promjene tržišne vrijednosti danoga kolaterala ili primjenjuje pravila iz poglavlja 4.;
sastavni dio procesa validacije modela mora biti statični program retroaktivnog testiranja reprezentativnih portfelja druge ugovorne strane na povijesnim podacima. Institucija u redovitim vremenskim razmacima provodi program retroaktivnog testiranja određenog broja reprezentativnih portfelja druge ugovorne strane (stvarnih ili zamišljenih). Ti reprezentativni portfelji odabiru se na temelju njihove osjetljivosti na značajne faktore rizika i kombinacije faktora rizika kojima je institucija izložena;
institucija provodi program retroaktivnog testiranja radi provjere ključnih pretpostavki modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i relevantnih mjera rizika, uključujući modelirani odnos između rokova dospijeća istog faktora rizika i modelirane odnose između faktora rizika;
odgovarajući program retroaktivnog testiranja primjenjuje se na učinkovitost modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i njegovih mjera rizika. Program retroaktivnog testiranja mora moći utvrditi slabiju učinkovitost mjera rizika modela EPE-a;
institucija provodi validaciju svojih modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i svih mjera rizika u razdobljima koja su primjerena dospijeću trgovanja za koja se izloženost izračunava upotrebom IMM-a u skladu s člankom 283.;
u sklopu procesa kontinuirane validacije modela institucija redovito provjerava modele za određivanje cijena kojima se koristi za izračun izloženosti druge ugovorne strane u odnosu na neovisne referentne vrijednosti;
kontinuirana validacija modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane institucije i odgovarajućih mjera rizika obuhvaća procjenu adekvatnosti učinkovitosti u nedavnom razdoblju;
u sklopu procesa početne i kontinuirane validacije institucija procjenjuje učestalost ažuriranja parametara modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane;
u početnoj i kontinuiranoj validaciji modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane procjenjuje se primjerenost razine druge ugovorne strane i izračuna izloženosti skupa za netiranje.
Članak 295.
Priznavanje sporazuma o netiranju kao činitelja smanjenja rizika
Kao činitelje smanjenja rizika u skladu s člankom 298. institucije mogu tretirati samo sljedeće vrste sporazuma o netiranju koje su nadležna tijela priznala u skladu s člankom 296. i pod uvjetom da institucija ispunjava zahtjeve iz članka 297.:
dvostrani ugovori o obnovi između institucije i druge ugovorne strane, na temelju kojih se međusobna potraživanja i obveze automatski prebijaju tako da se navedenom obnovom utvrđuje jedinstveni neto iznos svaki put kad se obnova primijeni, čime se stvara jedinstveni novi ugovor koji zamjenjuje sve prethodne ugovore i obveze ugovornih strana na temelju tih ugovora te obvezuje ugovorne strane;
ostali dvostrani ugovori između institucije i druge ugovorne strane;
sporazumi o netiranju između različitih kategorija proizvoda za institucije koje su dobile odobrenje za primjenu metode iz odjeljka 6. za transakcije obuhvaćene tom metodom. Nadležna tijela dostavljaju EBA-i popis odobrenih sporazuma o netiranju između različitih kategorija proizvoda.
Netiranje transakcija između različitih pravnih osoba unutar grupe ne priznaje se za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva.
Članak 296.
Priznavanje sporazuma o netiranju
Sljedeće uvjete moraju ispunjavati svi sporazumi o netiranju koje institucija upotrebljava za potrebe određivanja vrijednosti izloženosti u ovom dijelu:
institucija je sklopila sporazum o netiranju s drugom ugovornom stranom iz kojeg proizlazi jedna pravna obveza, koja obuhvaća sve uključene transakcije, tako da bi u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane institucija imala pravo primiti ili obvezu platiti samo neto zbroj pozitivnih i negativnih tržišnih vrijednosti uključenih pojedinačnih transakcija;
institucija je stavila na raspolaganje nadležnim tijelima pisana i obrazložena pravna mišljenja kojima se utvrđuje da su, ako dođe do pravnog osporavanja sporazuma o netiranju, potraživanja i obveze institucije ograničeni na iznos iz točke (a). Pravno mišljenje odnosi se na mjerodavno pravo:
područja sudske nadležnosti unutar kojega je osnovana druga ugovorna strana;
ako je uključena podružnica društva koja se nalazi u drugoj državi, a ne u onoj u kojoj je osnovano društvo, područja sudske nadležnosti u kojemu se nalazi podružnica;
područja sudske nadležnosti čijim se pravom uređuju pojedinačne transakcije uključene u sporazum o netiranju;
područja sudske nadležnosti čijim se pravom uređuje bilo koji ugovor ili sporazum nužan za provođenje sporazuma o netiranju;
kreditni rizik u vezi sa svakom drugom ugovornom stranom kumulira se kako bi se dobila jedna pravna izloženost između transakcija sa svakom drugom ugovornom stranom. Navedena kumulacija mora se uključiti u proces određivanja kreditnih limita i izračun internoga kapitala;
ugovor ne smije sadržavati odredbu kojom se, u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane, drugoj ugovornoj strani koja nije u statusu neispunjavanja obveza dopušta izvršenje samo ograničenih plaćanja prema ugovornoj strani koja je u statusu neispunjavanja obveza, ili se uopće ne dopuštaju plaćanja, čak i kada je ugovorna strana koja je u statusu neispunjavanja obveza neto vjerovnik (tj. odredbu o odustanku).
Ako neko nadležno tijelo nije uvjereno da je sporazum o netiranju valjan i pravno provediv prema pravu svakog područja sudske nadležnosti iz točke (b), sporazum o netiranju ne priznaje se kao činitelj smanjenja rizika ni za jednu ugovornu stranu. Nadležna tijela o tome se međusobno obavješćuju.
Pravna mišljenja iz točke (b) mogu se odnositi na svaku vrstu sporazuma o netiranju. Sporazumi o netiranju između različitih kategorija proizvoda moraju ispunjavati sljedeće dodatne uvjete:
neto iznos iz stavka 2. točke (a) jednak je neto zbroju pozitivnih i negativnih završnih vrijednosti svakoga uključenoga dvostranoga standardiziranog sporazuma o netiranju i pozitivnih i negativnih tržišnih vrijednosti pojedinačnih transakcija (neto iznos iz različitih kategorija proizvoda);
pravna mišljenja iz stavka 2. točke (b) obuhvaćaju i mišljenje o valjanosti i pravnoj provedivosti cijelog sporazuma o netiranju između različitih kategorija proizvoda na temelju uvjeta iz tog sporazuma kao i o njegovom utjecaju na značajne odredbe bilo kojega uključenoga pojedinačnoga dvostranoga standardiziranog sporazuma.
Članak 297.
Obveze institucija
U smislu sporazuma o netiranju između različitih kategorija proizvoda, institucija kontinuirano ispunjava zahtjeve za priznavanje dvostranih sporazuma o netiranju i, prema potrebi, zahtjeve iz poglavlja 4. za priznavanje smanjenja kreditnog rizika, u odnosu na svaki uključeni pojedinačni dvostrani standardizirani sporazum i svaku transakciju.
Članak 298.
Učinci priznavanja netiranja kao činitelja smanjenja rizika
Netiranje za potrebe odjeljaka od 3. do 6. priznaje se kako je određeno u tim odjeljcima.
Članak 299.
Stavke iz knjige trgovanja
Pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom za rizik druge ugovorne strane stavki iz knjige trgovanja, institucije se usklađuju sa sljedećim načelima:
▼M8 —————
institucija ne smije primjenjivati jednostavnu metodu financijskoga kolaterala iz članka 222. za priznavanje učinaka financijskoga kolaterala;
u slučaju repo transakcija i transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane koje su raspoređene u knjigu trgovanja, institucija kao priznati kolateral može priznati sve financijske instrumente i robu koji ispunjavaju uvjete za uključivanje u knjigu trgovanja;
za izloženosti koje proizlaze iz OTC izvedenica koje su raspoređene u knjigu trgovanja institucija kao priznati kolateral može priznati robu koja ispunjava uvjete za uključivanje u knjigu trgovanja;
za potrebe izračuna korektivnih faktora kad su financijski instrumenti ili roba koji ne ispunjavaju uvjete iz poglavlja 4. dani u zajam, prodani ili dani kao kolateral odnosno uzeti u zajam, kupljeni ili primljeni kao kolateral ili na drugi način na temelju te transakcije, i kad institucija primjenjuje pristup regulatornih korektivnih faktora iz poglavlja 4. odjeljka 3., institucije primjenjuju isti tretman koji primjenjuju na dionice koje nisu uključene u glavni burzovni indeks, ali koje su uvrštene na priznatu burzu;
ako institucija primjenjuje pristup vlastitih procjena korektivnih faktora iz poglavlja 4. odjeljka 3. na financijske instrumente ili robu koji ne ispunjavaju uvjete za priznavanje iz poglavlja 4., izračunava korektivne faktore za svaku pojedinačnu stavku. Ako je institucija dobila odobrenje za primjenu pristupa internih modela iz poglavlja 4., taj pristup može primijeniti i na knjigu trgovanja;
u vezi s priznavanjem standardiziranih sporazuma o netiranju koji obuhvaćaju repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili ostale transakcije ovisne o kretanju na tržištu kapitala, institucije priznaju netiranje između pozicija iz knjige trgovanja i knjige pozicija kojima se ne trguje samo ako netirane transakcije ispunjavaju sljedeće uvjete:
za sve transakcije tržišna se vrijednost utvrđuje na svakodnevnoj osnovi;
sve stavke uzete u zajam, kupljene ili primljene u transakcijama mogu se priznati kao priznati financijski kolateral u skladu s poglavljem 4., bez primjene točaka od (c) do (f) ovog stavka;
ako je kreditna izvedenica uključena u knjigu trgovanja dio interne zaštite i ako je kreditna zaštita priznata na temelju ove Uredbe u skladu s člankom 204., institucija primjenjuje jedan od sljedeća dva pristupa:
tretira kreditnu izvedenicu kao da ne postoji rizik druge ugovorne strane koji proizlazi iz pozicije u toj kreditnoj izvedenici;
za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik druge ugovorne strane dosljedno uključuje sve kreditne izvedenice uključene u knjigu trgovanja koje su dio interne zaštite ili kupljene kao zaštita od izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane, pod uvjetom da kreditna zaštita ispunjava uvjete za priznavanje iz poglavlja 4.
Članak 300.
Definicije
Za potrebe ovog odjeljka i dijela sedmog primjenjuju se sljedeće definicije:
„ne ulazi u stečajnu masu”, u odnosu na imovinu klijenta znači da postoje učinkovite odredbe koje osiguravaju da ta imovina nije dostupna vjerovnicima središnje druge ugovorne strane ili klirinškog člana u slučaju insolventnosti te središnje druge ugovorne strane ili klirinškog člana ili da ta imovina neće biti na raspolaganju klirinškom članu za pokrivanje gubitaka koje je snosio po nastanku statusa neispunjavanja obveza klijenta ili klijenata koji nisu oni koji su dali tu imovinu;
„transakcija povezana sa središnjom drugom ugovornom stranom” znači ugovor ili transakcija iz članka 301. stavka 1. između klijenta i klirinškog člana koja je izravno povezana s ugovorom ili transakcijom iz tog stavka između toga klirinškog člana i središnje druge ugovorne strane;
„klirinški član” znači klirinški član kako je određen u članku 2. točki (14) Uredbe (EU) br. 648/2012;
„klijent” znači klijent kako je određen u članku 2. točki 15. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili društvo koje je sklopilo sporazum o neizravnom poravnanju s klirinškim članom u skladu s člankom 4. stavkom 3. te Uredbe;
„gotovinska transakcija” znači transakcija u gotovini, dužničkim instrumentima ili vlasničkim instrumentima, promptna devizna transakcija ili promptna robna transakcija; međutim, repo transakcije i transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe od druge ugovorne strane nisu gotovinske transakcije;
„neizravni dogovor o poravnanju” znači sporazum koji ispunjava uvjete utvrđene u članku 4. stavku 3. drugom podstavku Uredbe (EU) br. 648/2012;
„klijent više razine” znači subjekt koji pruža usluge poravnanja klijentu niže razine;
„klijent niže razine” znači subjekt koji pristupa uslugama središnje druge ugovorne strane preko klijenta više razine;
„višerazinska struktura klijenata” znači neizravni dogovor o poravnanju na temelju kojeg usluge poravnanja određenoj instituciji pruža subjekt koji nije klirinški član, ali je sam klijent klirinškog člana ili klijenta više razine;
„naknadna uplata u jamstveni fond” znači uplata koju se institucija koja djeluje kao klirinški član ugovorno obvezala izvršiti središnjoj drugoj ugovornoj strani nakon što je središnja druga ugovorna strana iscrpila svoj jamstveni fond kako bi pokrila gubitke koje je snosila nakon nastanka statusa neispunjavanja obveza jednog svojeg klirinškog člana ili više njih;
„u cijelosti zajamčena transakcija pozajmljivanja depozita drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane” znači potpuno osigurana transakcija na tržištu novca u kojoj dvije ugovorne strane izmjenjuju depozite, a između njih posreduje središnja druga ugovorna strana kako bi se osiguralo izvršavanje obveza plaćanja tih ugovornih strana.
Članak 301.
Područje primjene
Ovaj se odjeljak primjenjuje na sljedeće ugovore i transakcije dok su nepodmirene u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu:
ugovore o izvedenicama navedene u Prilogu II. i kreditne izvedenice;
transakcije financiranja vrijednosnih papira i u cijelosti zajamčene transakcije pozajmljivanja depozita drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane; i
transakcije s dugim rokom namire.
Ovaj odjeljak ne odnosi se na izloženosti koje proizlaze iz namire gotovinskih transakcija. Institucije primjenjuju tretman utvrđen glavom V. na izloženosti iz trgovanja koje proizlaze iz tih transakcija i ponder rizika od 0 % na uplate u jamstveni fond kojima se pokrivaju samo te transakcije. Uz gotovinske transakcije, institucije primjenjuju tretman iz članka 307. i na uplate u jamstveni fond kojima se pokriva bilo koji od ugovora iz prvog podstavka ovog stavka.
Za potrebe ovog odjeljka primjenjuju se sljedeći zahtjevi:
inicijalni iznos nadoknade ne uključuje uplate središnjoj drugoj ugovornoj strani za uzajamne aranžmane o podjeli gubitaka;
inicijalni iznos nadoknade uključuje kolateral koji je položila institucija koja djeluje kao klirinški član, ili klijent iznad minimalnog iznosa koji zahtijeva središnja druga ugovorna strana ili institucija koja djeluje kao klirinški član, uz uvjet da središnja druga ugovorna strana ili institucija koja djeluje kao klirinški član mogu, u odgovarajućim slučajevima, spriječiti da institucija koja djeluje kao klirinški član ili klijent povuče navedeni višak kolaterala;
ako središnja druga ugovorna strana upotrebljava inicijalni iznos nadoknade radi podjele gubitaka među svojim klirinškim članovima, institucije koje djeluju kao klirinški članovi tretiraju taj inicijalni iznos nadoknade kao uplate u jamstveni fond.
Članak 302.
Praćenje izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama
Članak 303.
Tretman izloženosti klirinških članova prema središnjim drugim ugovornim stranama
Institucija koja djeluje kao klirinški član, za svoje potrebe ili kao financijski posrednik između klijenta i središnje druge ugovorne strane, izračunava kapitalne zahtjeve za svoje izloženosti prema središnjoj drugoj ugovornoj strani na sljedeći način:
primjenjuje tretman iz članka 306. na svoje izloženosti iz trgovanja sa središnjom drugom ugovornom stranom;
primjenjuje tretman iz članka 307. na svoje uplate u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane.
Članak 304.
Tretman izloženosti klirinških članova prema klijentima
Ako institucija koja djeluje kao klirinški član primjenjuje metode utvrđene u odjeljku 3. ili 6. ovog poglavlja za izračun kapitalnih zahtjeva za svoje izloženosti, primjenjuju se sljedeće odredbe:
odstupajući od članka 285. stavka 2., institucija za svoje izloženosti prema klijentu može primijeniti razdoblje iznosa nadoknade za rizik od najmanje pet radnih dana;
institucija za svoje izloženosti prema središnjoj drugoj ugovornoj strani primjenjuje razdoblje iznosa nadoknade za rizik od najmanje deset radnih dana;
odstupajući od članka 285. stavka 3., ako skup za netiranje uključen u izračun ispunjava uvjet iz točke (a) tog stavka, institucija može zanemariti ograničenje iz te točke uz uvjet da skup za netiranje ne ispunjava uvjete iz točke (b) tog stavka i ne sadržava sporna trgovanja ili egzotične opcije;
ako središnja druga ugovorna strana zadrži varijacijski iznos nadoknade u odnosu na transakciju, a kolateral institucije nije zaštićen od insolventnosti središnje druge ugovorne strane, institucija primjenjuje razdoblje iznosa nadoknade za rizik koje je jednako jednoj godini ili preostalom roku do dospijeća transakcije, koje god razdoblje je kraće, a ne može biti kraće od deset radnih dana.
U slučaju višerazinske strukture klijenata tretman iz prvog podstavka može se primijeniti na svaku razinu te strukture.
Članak 305.
Tretman izloženosti klijenata
Ne dovodeći u pitanje pristup iz stavka 1., kada je institucija klijent, može izračunavati kapitalne zahtjeve za svoje izloženosti iz trgovanja za transakcije sa svojim klirinškim članom povezane sa središnjom drugom ugovornom stranom u skladu s člankom 306. pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
pozicije i imovina te institucije koje se odnose na te transakcije razlikuju se i odvojene su, i na razini klirinškog člana i na razini središnje druge ugovorne strane, od pozicija i imovine klirinškog člana i ostalih klijenata tog klirinškog člana, a zbog tog razlikovanja i te odvojenosti te pozicije i ta imovina ne ulaze u stečajnu masu u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili insolventnosti klirinškog člana, jednog od njegovih ostalih klijenata ili više njih;
zakoni, propisi, pravila i ugovori koji se primjenjuju na instituciju ili središnju drugu ugovornu stranu ili ih obvezuju, osiguravaju da se u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili insolventnosti izvornoga klirinškog člana, klijentove pozicije koje se odnose na te ugovore i transakcije te odgovarajući kolateral prenesu drugom klirinškom članu u odgovarajućem razdoblju marže za rizik. U takvim okolnostima klijentove pozicije i kolateral prenose se po tržišnoj vrijednosti, osim ako klijent zahtijeva da zaključi poziciju po tržišnoj vrijednosti;
klijent je proveo dostatnu ažuriranu pravnu ocjenu, kojom se potvrđuje da su aranžmani kojima se osigurava ispunjenje uvjeta iz točke (b) zakoniti, valjani, obvezujući i pravno provedivi prema pravu relevantnog područja sudske nadležnosti ili relevantnih područja sudske nadležnosti;
središnja druga ugovorna strana je kvalificirana središnja druga ugovorna strana.
Institucija pri procjeni usklađenosti s uvjetom iz prvog podstavka točke (b) može uzeti u obzir svaki prethodni slučaj prijenosa pozicija klijenta i odgovarajućeg kolaterala kod središnje druge ugovorne strane, kao i svaku namjeru industrije da s tom praksom nastavi.
Članak 306.
Kapitalni zahtjevi za izloženosti iz trgovanja
Institucija primjenjuje sljedeći tretman na svoje izloženosti iz trgovanja sa središnjim drugim ugovornim stranama:
na vrijednosti izloženosti svih svojih izloženosti iz trgovanja s kvalificiranom središnjom drugom ugovornom stranom primjenjuje ponder rizika od 2 %;
na sve svoje izloženosti iz trgovanja s nekvalificiranom središnjom drugom ugovornom stranom primjenjuje ponder rizika koji se upotrebljava za standardizirani pristup kreditnom riziku iz članka 107. stavka 2. točke (b);
ako institucija djeluje kao financijski posrednik između klijenta i središnje druge ugovorne strane, a odredbe transakcije povezane sa središnjom drugom ugovornom stranom propisuju da institucija ne mora nadoknaditi klijentu bilo koje gubitke uzrokovane promjenama vrijednosti te transakcije u slučaju da središnja druga ugovorna strana dođe u status neispunjavanja obveza, ta institucija može odrediti da je vrijednost izloženosti iz trgovanja sa središnjom drugom ugovornom stranom koja odgovara toj transakciji povezanoj sa središnjom drugom ugovornom stranom jednaka nuli;
ako institucija djeluje kao financijski posrednik između klijenta i središnje druge ugovorne strane, a odredbe transakcije povezane sa središnjom drugom ugovornom stranom propisuju da je institucija obvezna nadoknaditi klijentu svaki gubitak uzrokovan promjenama vrijednosti te transakcije u slučaju da središnja druga ugovorna strana dođe u status neispunjavanja obveza, ta institucija primjenjuje tretman iz točke (a) ili (b), ovisno o slučaju, na izloženost iz trgovanja sa središnjom drugom ugovornom stranom koja odgovara toj transakciji povezanoj sa središnjom drugom ugovornom stranom.
Članak 307.
Kapitalni zahtjevi za uplate u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane
Institucija koja djeluje kao klirinški član primjenjuje sljedeći tretman na svoje izloženosti koje proizlaze iz njezinih uplata u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane:
kapitalne zahtjeve za svoje preduplate u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane institucija izračunava u skladu s pristupom iz članka 308.;
kapitalne zahtjeve za svoje preduplate i naknadne uplate u jamstveni fond nekvalificirane središnje druge ugovorne strane institucija izračunava u skladu s pristupom iz članka 309.;
kapitalne zahtjeve za svoje naknadne uplate u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane institucija izračunava u skladu s tretmanom iz članka 310.
Članak 308.
Kapitalni zahtjevi za preduplate u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane
Institucija izračunava kapitalni zahtjev za pokriće izloženosti koja proizlazi iz njezine preduplate na sljedeći način:
pri čemu je:
|
Ki |
= |
kapitalni zahtjev; |
|
i |
= |
indeks koji označuje klirinškog člana; |
|
KCCP |
= |
hipotetski kapital kvalificirane središnje druge ugovorne strane o kojemu kvalificirana središnja druga ugovorna strana obavješćuje instituciju u skladu s člankom 50.c Uredbe (EU) br. 648/2012; |
|
DFi |
= |
preduplata; |
|
DFCCP |
= |
financijska sredstva koja se temelje na preduplatama središnje druge ugovorne strane o kojima središnja druga ugovorna strana obavješćuje instituciju u skladu s člankom 50.c Uredbe (EU) br. 648/2012; i |
|
DFCM |
= |
zbroj preduplata svih klirinških članova kvalificirane središnje druge ugovorne strane o kojemu kvalificirana središnja druga ugovorna strana obavješćuje instituciju u skladu s člankom 50.c Uredbe (EU) br. 648/2012. |
▼M8 —————
Članak 309.
Kapitalni zahtjevi za preduplate u jamstveni fond nekvalificirane središnje druge ugovorne strane i za naknadne uplate nekvalificiranoj središnjoj drugoj ugovornoj strani
Institucija primjenjuje sljedeću formulu za izračun kapitalnog zahtjeva za izloženosti koje proizlaze iz njezinih preduplata u jamstveni fond nekvalificirane središnje druge ugovorne strane i iz naknadnih uplata toj središnjoj drugoj ugovornoj strani:
|
K |
= |
kapitalni zahtjev; |
|
DF |
= |
preduplate u jamstveni fond nekvalificirane središnje druge ugovorne strane; i |
|
UC |
= |
naknadne uplate u jamstveni fond nekvalificirane središnje druge ugovorne strane. |
Članak 310.
Kapitalni zahtjevi za naknadne uplate u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane
Institucija na svoje naknadne uplate u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane primjenjuje ponder rizika od 0 %.
Članak 311.
Kapitalni zahtjevi za izloženosti središnjim drugim ugovornim stranama koje prestanu ispunjavati određene uvjete
Ako je ispunjen uvjet iz stavka 1., institucije u roku od tri mjeseca od saznanja o okolnosti iz tog stavka, ili ranije ako to zahtijevaju nadležna tijela tih institucija, postupaju na sljedeći način u vezi sa svojim izloženostima prema toj središnjoj drugoj ugovornoj strani:
primjenjuju tretman iz članka 306. stavka 1. točke (b) na svoje izloženosti iz trgovanja prema toj središnjoj drugoj ugovornoj strani;
primjenjuju tretman iz članka 309. na svoje preduplate u jamstveni fond te središnje druge ugovorne strane i na svoje naknadne uplate toj središnjoj drugoj ugovornoj strani;
tretiraju svoje izloženosti prema toj središnjoj drugoj ugovornoj strani, osim izloženosti navedenih u točkama (a) i (b) ovog stavka, kao izloženosti trgovačkim društvima u skladu sa standardiziranim pristupom za kreditni rizik iz poglavlja 2.
GLAVA III.
KAPITALNI ZAHTJEVI ZA OPERATIVNI RIZIK
POGLAVLJE 1.
IZRAČUN KAPITALNIH ZAHTJEVA ZA OPERATIVNI RIZIK
Članak 311.a
Definicije
Za potrebe ove glave, primjenjuju se sljedeće definicije:
„događaj operativnog rizika” znači svaki događaj povezan s operativnim rizikom zbog kojeg dolazi do gubitka ili višestrukih gubitaka u jednoj ili više financijskih godina;
„agregirani bruto gubitak” znači zbroj svih bruto gubitaka povezanih s istim događajem operativnog rizika tijekom jedne ili više financijskih godina;
„agregirani neto gubitak” znači zbroj svih neto gubitaka povezanih s istim događajem operativnog rizika tijekom jedne ili više financijskih godina;
„grupirani gubici” znači svi operativni gubici uzrokovani zajedničkim temeljnim okidačem ili temeljnim uzrokom koji bi se mogli grupirati u jedan događaj operativnog rizika.
Članak 312.
Kapitalni zahtjev za operativni rizik
Kapitalni zahtjev za operativni rizik je komponenta pokazatelja poslovanja koja se izračunava u skladu s člankom 313.
Članak 313.
Komponenta pokazatelja poslovanja
Institucije svoju komponentu pokazatelja poslovanja izračunavaju primjenom sljedeće formule:
pri čemu je:
|
BIC |
= komponenta pokazatelja poslovanja; |
|
BI |
= pokazatelj poslovanja, izražen u milijardama eura, koji se izračunava u skladu s člankom 314. |
Članak 314.
Pokazatelj poslovanja
Institucije svoj pokazatelj poslovanja izračunavaju primjenom sljedeće formule:
BI = ILDC + SC + FC
pri čemu je:
|
BI |
= pokazatelj poslovanja, izražen u milijardama eura; |
|
ILDC |
= komponenta kamata, najmova i dividendi, izražena u milijardama eura, izračunava se u skladu sa stavkom 2.; |
|
SC |
= komponenta usluga, izražena u milijardama eura, izračunava se u skladu sa stavkom 5.; |
|
FC |
= financijska komponenta, izražena u milijardama eura, izračunava se u skladu sa stavkom 6. |
Za potrebe stavka 1., komponenta kamata, najmova i dividendi izračunava se primjenom sljedeće formule:
pri čemu je:
|
ILDC |
= komponenta kamata, najmova i dividendi; |
|
IC |
= komponenta kamata, što je kamatni prihod institucije od sve financijske imovine i drugi kamatni prihodi, uključujući financijski prihod od financijskih najmova i prihod od poslovnih najmova i dobit od imovine u najmu, umanjeno za kamatne rashode institucije iz svih financijskih obveza i druge kamatne rashode, uključujući kamatni rashod iz financijskih i poslovnih najmova, amortizaciju i umanjenje vrijednosti imovine u poslovnom najmu i gubitke od te imovine, a izračunan kao godišnji prosjek apsolutnih vrijednosti razlika u posljednje tri financijske godine; |
|
AC |
= komponenta imovine, što je zbroj bruto nepodmirenih izloženosti, predujmova, kamatonosnih vrijednosnih papira, uključujući državne obveznice, i imovine u najmu, a izračunan kao godišnji prosjek u posljednje tri financijske godine na temelju iznosâ na kraju svake od dotičnih financijskih godina; |
|
DC |
= komponenta dividendi, što je prihod institucije od dividendi od ulaganja u dionice i fondove koji nije konsolidiran u financijskim izvještajima institucije, uključujući prihod od dividendi od nekonsolidiranih društava kćeri, pridruženih društava i zajedničkih pothvata, a izračunava se kao godišnji prosjek u posljednje tri financijske godine. |
Odstupajući od stavka 2., matična institucija iz EU-a može do 31. prosinca 2027. od svojeg konsolidirajućeg nadzornog tijela zatražiti odobrenje za izračun zasebne komponente kamata, najmova i dividendi za svako od svojih pojedinačnih institucija koje su društva kćeri te za dodavanje rezultata tog izračuna komponenti kamata, najmova i dividendi izračunanoj na konsolidiranoj osnovi za druge subjekte grupe ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
većinu djelatnosti društava kćeri čine djelatnosti poslovanja sa stanovništvom ili poslovnog bankarstva;
značajan dio poslovanja društava kćeri sa stanovništvom ili njihova poslovnog bankarstva obuhvaća kredite s visokim PD-om;
primjenom odstupanja osigurava se odgovarajuća osnova za izračun kapitalnog zahtjeva za operativni rizik matične institucije iz EU-a.
Svake dvije godine nakon davanja odobrenja konsolidirajuće nadzorno tijelo ponovno procjenjuje to odobrenje i njegove uvjete.
Konsolidirajuće nadzorno tijelo obavješćuje EBA-u čim se takvo odobrenje izda, potvrdi ili povuče.
EBA do 31. prosinca 2031. izvješćuje Komisiju o primjeni i primjerenosti odstupanja iz prvog podstavka, posebno uzimajući u obzir dotične posebne poslovne modele i adekvatnost povezanog kapitalnog zahtjeva za operativni rizik. Komisija prema potrebi na temelju tog izvješća i vodeći računa o povezanim međunarodno dogovorenim standardima BCBS-a Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja zakonodavni prijedlog do 31. prosinca 2032.
Za potrebe stavka 1., komponenta usluga izračunava se primjenom sljedeće formule:
SC = max (OI, OE) + max (FI, FE)
pri čemu je:
|
SC |
= komponenta usluga; |
|
OI |
= ostali prihodi iz poslovanja, što je godišnji prosjek u posljednje tri financijske godine prihoda institucije iz redovnog bankarskog poslovanja koji nisu uključeni u druge stavke pokazatelja poslovanja, ali su slične prirode; |
|
OE |
= ostali troškovi poslovanja, što je godišnji prosjek u posljednje tri financijske godine troškova i gubitaka institucije iz redovnog bankarskog poslovanja koji nisu uključeni u druge stavke pokazatelja poslovanja, ali su slične prirode, i iz događaja operativnog rizika; |
|
FI |
= komponenta prihoda od naknada i provizija, što je godišnji prosjek u posljednje tri financijske godine prihoda institucije ostvarenih od pružanja savjeta i usluga, uključujući prihod koji je institucija ostvarila kao eksternalizirani pružatelj financijskih usluga; |
|
FE |
= komponenta troškova za naknade i provizije, što je godišnji prosjek u posljednje tri financijske godine troškova institucije plaćenih za savjetodavne i druge usluge, uključujući naknade koje je institucija platila za primljene eksternalizirane financijske usluge, ali isključujući naknade plaćene za primljene eksternalizirane nefinancijske usluge. |
Uz prethodno odobrenje nadležnog tijela i u mjeri u kojoj institucionalni sustav zaštite raspolaže odgovarajućim i ujednačeno propisanim sustavima za praćenje i klasifikaciju operativnih rizika, institucije koje su članice institucionalnog sustava zaštite koji ispunjava zahtjeve iz članka 113. stavka 7. mogu izračunati komponentu usluga umanjenu za svaki prihod primljen od institucija ili trošak plaćen institucijama koje su članice istog institucionalnog sustava zaštite. Svi gubici koji proizlaze iz povezanih operativnih rizika podliježu podjeli gubitaka među članovima institucionalnog sustava zaštite.
Za potrebe stavka 1., financijska komponenta izračunava se primjenom sljedeće formule:
FC = TC + BC
pri čemu je:
|
FC |
= financijska komponenta; |
|
TC |
= komponenta knjige trgovanja, što je godišnji prosjek apsolutnih vrijednosti u posljednje tri financijske godine neto dobiti ili gubitka, ovisno o slučaju, u knjizi trgovanja institucije, što se prema potrebi određuje ili u skladu s računovodstvenim standardima ili u skladu s dijelom trećim glavom I. poglavljem 3., uključujući imovinu i obveze kojima se trguje, iz računovodstva zaštite i tečajnih razlika; |
|
BC |
= komponenta knjige banke, što je godišnji prosjek apsolutnih vrijednosti u posljednje tri financijske godine neto dobiti ili gubitka, ovisno o slučaju, u institucijinoj knjizi pozicija kojima se ne trguje, uključujući financijsku imovinu i obveze koje se mjere po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak, iz računovodstva zaštite, tečajnih razlika i ostvarenih dobitaka ili gubitaka od financijske imovine i obveza koji se ne mjere po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak. |
Institucije u izračun svojeg pokazatelja poslovanja ne uključuju niti jedan od sljedećih elemenata:
prihode i troškove od poslova osiguranja i reosiguranja;
plaćene premije i primljene uplate za kupljene police osiguranja ili reosiguranja;
administrativne troškove, uključujući troškove osoblja, naknade plaćene za primljene eksternalizirane nefinancijske usluge i druge administrativne troškove;
povrat administrativnih troškova, uključujući povrat plaćanja u ime klijenata;
troškove poslovnih prostora i dugotrajne imovine, osim ako su ti troškovi proizašli iz događaja operativnog rizika;
amortizaciju materijalne i nematerijalne imovine, osim ako se amortizacija odnosi na imovinu u poslovnom najmu, koja se uključuje u troškove financijskog i poslovnog najma;
rezervacija i ukidanje rezervacija, osim ako se rezervacije odnose na događaje operativnog rizika;
rashod od dioničkog kapitala koji se vraća na zahtjev;
umanjenje vrijednosti i poništenje umanjenja vrijednosti;
promjene goodwilla priznate u dobiti ili gubitku;
porez na dobit.
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuju:
komponente pokazatelja poslovanja i njihovo korištenje, izradom popisâ tipičnih podstavki, vodeći računa o međunarodnim regulatornim standardima i, prema potrebi, bonitetnoj granici definiranoj u dijelu trećem glavi I. poglavlju 3.;
elementi iz stavka 7. ovog članka.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. siječnja 2026.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 10. siječnja 2026.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 315.
Prilagodbe pokazatelja poslovanja
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuje sljedeće:
kako institucije određuju prilagodbe pokazatelja poslovanja iz stavaka 1. i 2.;
uvjeti pod kojima nadležna tijela mogu dati odobrenje iz stavka 2.;
vremenski okvir za prilagodbe iz stavka 2.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. siječnja 2026.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
POGLAVLJE 2.
PRIKUPLJANJE PODATAKA I UPRAVLJANJE
Članak 316.
Izračun godišnjeg gubitka od operativnog rizika
Odstupajući od prvog podstavka, nadležna tijela mogu izuzeće od zahtjeva za izračun godišnjeg gubitka od operativnog rizika odobriti institucijama čiji pokazatelj poslovanja ne premašuje 1 milijardu eura, pod uvjetom da institucija nadležnom tijelu dokaže da bi za nju primjena prvog podstavka bila neopravdano opterećenje.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. siječnja 2026.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 317.
Skup podataka o gubicima
Za potrebe stavka 1. institucije:
u skup podataka o gubicima uključuju svaki događaj operativnog rizika iskazan u jednoj ili više financijskih godina;
gubitke povezane s događajima operativnog rizika uključuju u skup podataka o gubicima s datumom obračuna;
raspoređuju gubitke i povrate povezane sa zajedničkim događajem operativnog rizika ili povezanim događajima operativnog rizika tijekom vremena te knjižene na računima tijekom nekoliko godina u odgovarajuće financijske godine iz skupa podataka o gubicima, u skladu s njihovim računovodstvenim tretmanom.
Institucije prikupljaju i:
informacije o referentnim datumima događaja operativnog rizika, uključujući:
datum događaja operativnog rizika ili njegova početka („datum nastanka”);
datum saznanja institucije o događaju operativnog rizika („datum otkrića”);
datum ili datume na koje je događaj operativnog rizika doveo do gubitka, ili rezerve ili rezervacija za gubitak, priznatog u računu dobiti i gubitka institucije („datum obračuna”);
informacije o povratima bruto iznosa gubitka te opisne informacije o pokretačima ili uzorcima događaja gubitka.
Razina detaljnosti opisnih informacija primjerena je visini bruto iznosa gubitka.
Za potrebe ovog članka, institucije osiguravaju stabilnost, pouzdanost i učinkovitost svojih IT sustava i infrastrukture potrebnih za održavanje i ažuriranje skupa podataka o gubicima, posebno osiguravajući sve od sljedećeg:
njihovi IT sustavi i infrastruktura stabilni su i otporni te se njihova stabilnosti i otpornost mogu kontinuirano održavati;
za njihove IT sustave i infrastrukturu provode se postupci upravljanja konfiguracijom, upravljanja promjenama i upravljanja izdanjima;
ako institucija djelomično eksternalizira održavanje svojih IT sustava i infrastrukture, osiguravaju se stabilnost, pouzdanost i učinkovitost IT sustava i infrastrukture i potvrđuje se barem sljedeće:
njezini IT sustavi i infrastruktura stabilni su i otporni te se njihova stabilnosti i otpornost mogu kontinuirano održavati;
postupak planiranja, kreiranja, testiranja i puštanja u rad IT sustava i infrastrukture pouzdan je i primjeren u smislu upravljanja projektom, upravljanja rizicima, rukovođenja, inženjeringa, osiguranja kvalitete i planiranja testiranja, modeliranja i razvoja sustava, osiguranja kvalitete u svim aktivnostima, uključujući preglede kodova i, prema potrebi, provjeru kodova, te testiranje, uključujući prihvatljivost za korisnike;
za njezine IT sustave i infrastrukturu provode se postupci upravljanja konfiguracijom, upravljanja promjenama i upravljanja izdanjima;
postupak planiranja, kreiranja, testiranja i puštanja u rad IT sustava i infrastrukture i planove za nepredvidive situacije odobrava upravljačko tijelo ili više rukovodstvo te se upravljačko tijelo i više rukovodstvo periodično obavješćuju o učinkovitosti IT sustava i infrastrukture.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. siječnja 2026.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 318.
Izračun neto i bruto gubitka
Za potrebe članka 316. stavka 1., institucije za svaki događaj operativnog rizika izračunavaju neto gubitak kako slijedi:
neto gubitak = bruto gubitak – povrat
pri čemu je:
|
bruto gubitak |
= gubitak povezan s događajem operativnog rizika prije bilo koje vrste povrata; |
|
povrat |
= jedan ili više neovisnih, vremenski zasebnih, primitaka sredstava ili priljeva ekonomskih koristi od treće strane, koji se odnose na izvorni događaj operativnog rizika. |
Institucije kontinuirano vode ažuran izračun neto gubitka za svaki specifični događaj operativnog rizika. Institucije zato ažuriraju izračun neto gubitka na temelju utvrđenih ili procijenjenih razlika bruto gubitka i povrata za svaku od proteklih 10 financijskih godina. Ako se u nekoliko financijskih godina u istom desetogodišnjem razdoblju utvrde gubici povezani s istim događajem operativnog rizika, institucija izračunava i ažurira:
neto gubitak, bruto gubitak i povrat za svaku financijsku godinu u desetogodišnjem razdoblju u kojoj su taj neto gubitak, bruto gubitak i povrat iskazani;
agregirani neto gubitak, agregirani bruto gubitak i agregirani povrat za sve relevantne financijske godine u desetogodišnjem razdoblju.
Za potrebe stavka 1., u izračun bruto gubitka uključuju se sljedeće stavke:
izravni troškovi, kao što su umanjenja vrijednosti, namire, iznosi plaćeni za naknadu štete, kazne i dospjele nenaplaćene kamate i pravni troškovi, u računu dobiti i gubitka institucije te otpisi zbog događaja operativnog rizika, uključujući:
ako se događaj operativnog rizika odnosi na tržišni rizik, troškove zatvaranja pozicija na tržištu u iskazanom iznosu gubitka od stavki operativnog rizika;
ako se plaćanja odnose na propuste ili neodgovarajuće postupke institucije, kazne, troškove kamata, zatezne kamate, pravne troškove te porez, ali ne i izvorni iznos poreza, ako taj iznos već nije obuhvaćen točkom (e);
troškovi nastali kao posljedica događaja operativnog rizika, uključujući vanjske rashode izravno povezane s događajem operativnog rizika te troškove popravka ili zamjene, nastale radi ponovnog otvaranja stavke koja je prevladavala prije nastanka događaja operativnog rizika;
rezervacije ili rezerve knjižene u računu dobiti i gubitka za potencijalni učinak operativnog gubitka, među ostalim za događaje povrede dužnosti;
gubici koji proizlaze iz događaja operativnog rizika s konačnim financijskim učinkom koji su privremeno knjiženi na prijelazne ili privremene račune i još nisu iskazani u računu dobiti i gubitka („očekivani gubici”);
negativni ekonomski učinci knjiženi u financijskoj godini nastali zbog događaja operativnog rizika koji su utjecali na novčane tokove ili financijske izvještaje prethodnih financijskih godina („gubici iskazani u određenom trenutku”).
Za potrebe prvog podstavka točke (d), značajni očekivani gubici uključuju se u skup podataka o gubicima u vremenskom razdoblju primjerenom vrijednosti i starosti očekivanog gubitka.
Za potrebe prvog podstavka točke (e), institucija u skup podataka o gubicima uključuje značajne gubitke iskazane u određenom trenutku ako su ti gubici nastali zbog događaja operativnog rizika koji se protežu na nekoliko financijskih godina. Institucije u iskazani iznos gubitka od stavke operativnog rizika iz gubitaka financijske godine uključuju gubitke nastale zbog ispravaka pogrešaka pri knjiženju iz bilo koje prethodne financijske godine, čak i ako ti gubici izravno ne utječu na treće strane. Postoje li značajni gubici iskazani u određenom trenutku, a događaj operativnog rizika izravno utječe na treće strane, uključujući klijente, pružatelje usluga i zaposlenike institucije, institucija uključuje i službene ispravke prethodnih financijskih izvješća.
Za potrebe stavka 1., u izračun bruto gubitka ne uključuju se sljedeće stavke:
troškovi općeg održavanja nekretnina, postrojenja ili opreme na temelju ugovora;
unutarnji ili vanjski izdaci za unapređenje poslovanja nakon gubitaka od operativnih rizika, uključujući nadogradnju, poboljšanja, inicijative za procjenu rizika i unaprjeđenja;
premije osiguranja.
Institucija na zahtjev nadležnog tijela dostavlja svu dokumentaciju potrebnu za provjeru primljenih uplata uključenih u izračun neto gubitka od događaja operativnog rizika.
Članak 319.
Pragovi podataka o gubicima
Članak 320.
Isključenje gubitaka
Institucija od svojeg nadležnog tijela može zatražiti dopuštenje da iz izračuna svojeg godišnjeg gubitka od operativnih rizika isključi izvanredne događaje operativnog rizika koji više nisu relevantni za profil rizičnosti institucije ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
institucija može nadležnom tijelu dokazati da se događaj operativnog rizika koji je uzrok tih gubitaka od operativnog rizika neće ponoviti;
agregirani neto gubitak odgovarajućeg događaja operativnog rizika jedno je od sljedećeg:
jednak ili veći od 10 % institucijina prosječnog godišnjeg gubitka od operativnog rizika, izračunanog u razdoblju od posljednjih deset financijskih godina na temelju praga iz članka 319. stavka 1., ako se događaj gubitka od operativnog rizika odnosi na aktivnosti koje su još dijelom pokazatelja poslovanja;
povezan s događajem operativnog rizika koji se odnosi na aktivnosti koje su izdvojene iz pokazatelja poslovanja u skladu s člankom 315. stavkom 2.;
gubitak od operativnog rizika bio je u bazi podataka o gubicima najmanje godinu dana, osim ako se gubitak od operativnog rizika odnosi na aktivnosti koje su izdvojene iz pokazatelja poslovanja u skladu s člankom 315. stavkom 2.
Za potrebe prvog podstavka točke (c) ovog stavka, minimalno razdoblje od godinu dana počinje od datuma na koji je događaj operativnog rizika, koji je uključen u skup podataka o gubicima, prvi put premašio prag značajnosti naveden u članku 319. stavku 1.
Institucija koja zatraži odobrenje iz stavka 1. dostavlja nadležnom tijelu dokumentirana obrazloženja za isključenje izvanrednog događaja operativnog rizika, uključujući:
opis događaja operativnog rizika;
dokaz da je gubitak od događaja operativnog rizika iznad praga značajnosti za isključenje gubitka iz stavka 1. točke (b) podtočke i., uključujući datum na koji je događaj operativnog rizika premašio prag značajnosti;
datum na koji bi dotični događaj operativnog rizika bio isključen, vodeći računa o minimalnom razdoblju držanja iz stavka 1. točke (c);
razlog zbog kojeg se događaj operativnog rizika više ne smatra relevantnim za profil rizičnosti institucije;
dokaz o tome da ne postoje slične ili preostale pravne izloženosti te da događaj operativnog rizika koji se isključuje nije relevantan za druge aktivnosti ni proizvode;
izvješća o neovisnoj provjeri ili validaciji institucije u kojima se potvrđuje da događaj operativnog rizika više nije relevantan i da ne postoje slične ili preostale pravne izloženosti;
dokaz da su nadležna tijela institucije u postupku odobrenja odobrila njezin zahtjev za isključenje događaja operativnog rizika i datum tog odobrenja;
učinak isključenja događaja operativnog rizika na godišnji gubitak od operativnog rizika.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. siječnja 2027.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 321.
Uključivanje gubitaka od spojenih odnosno pripojenih ili preuzetih subjekata ili aktivnosti
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. siječnja 2027.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 322.
Sveobuhvatnost, točnost i kvaliteta podataka o gubicima
Članak 323.
Okvir za upravljanje operativnim rizikom
Institucije moraju imati uspostavljeno:
dobro dokumentiran sustav za procjenu i upravljanje za operativni rizik koji je čvrsto integriran u svakodnevne postupke upravljanja rizicima, sastavni je dio postupka praćenja i kontrole profila operativnog rizika institucije i za koji su dodijeljene jasne odgovornosti; sustav za procjenu i upravljanje za operativni rizik identificira izloženosti institucije operativnom riziku i prati relevantne podatke o operativnom riziku, uključujući podatke o značajnim gubicima;
funkciju upravljanja operativnim rizikom koja je neovisna o poslovnim i operativnim jedinicama institucije;
sustav izvješćivanja višeg rukovodstva kojim se izvješća o izloženosti operativnom riziku podnose relevantnim funkcijama u instituciji;
sustav redovitog praćenja i izvješćivanja o izloženostima operativnom riziku i gubicima, te postupke za poduzimanje odgovarajućih korektivnih mjera;
postupke za osiguravanje usklađenosti te politike za rješavanje neusklađenosti;
redovite provjere postupaka i sustava za procjenu operativnog rizika i upravljanja operativnim rizikom institucije, koje provode unutarnji ili vanjski revizori koji posjeduju potrebno znanje;
postupke interne validacije koji se odvijaju na primjeren i učinkovit način;
transparentne i dostupne tokove podataka i postupke povezane sa sustavom procjene operativnog rizika institucije.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. siječnja 2027.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
GLAVA IV.
KAPITALNI ZAHTJEV ZA TRŽIŠNI RIZIK
POGLAVLJE 1.
Opće odredbe
Članak 325.
Pristupi za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik
Institucija izračunava kapitalne zahtjeve za tržišni rizik svih svojih pozicija iz knjige trgovanja i iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne valutnom riziku ili robnom riziku u skladu sa sljedećim pristupima:
alternativni standardizirani pristup utvrđen u poglavlju 1.a;
alternativni pristup internih modela utvrđenih u poglavlju 1.b za pozicije dodijeljene organizacijskim jedinicama za trgovanje za koje je instituciji njezino nadležno tijelo izdalo odobrenje za primjenu tog alternativnog pristupa u skladu s člankom 325.az stavkom 1.;
pojednostavnjeni standardizirani pristup iz stavka 2. ovog članka, ako institucija ispunjava uvjete iz članka 325.a stavka 1.
Odstupajući od prvog podstavka, institucija ne izračunava kapitalne zahtjeve za valutni rizik pozicija iz knjige trgovanja i iz knjige pozicija kojima se ne trguje koje su podložne valutnom riziku ako se te pozicije odbijaju od regulatornog kapitala institucije. Institucija dokumentira svoju primjenu odstupanja iz ovog podstavka, uključujući njegov učinak i značajnost, i na zahtjev svog nadležnog tijela te mu informacije stavlja na raspolaganje.
Kapitalni zahtjevi za tržišni rizik koji se izračunavaju u skladu s pojednostavnjenim standardiziranim pristupom zbroj su sljedećih kapitalnih zahtjeva, ovisno o slučaju:
kapitalni zahtjevi za rizik pozicija iz poglavlja 2. koji se množe s:
1,3 za opće i specifične rizike pozicija u dužničkim instrumentima, isključujući sekuritizacijske instrumente iz članka 337.;
3,5 za opće i specifične rizike pozicija u vlasničkim instrumentima;
kapitalni zahtjevi za valutni rizik iz poglavlja 3. koji se množe s 1,2 ;
kapitalni zahtjevi za robni rizik iz poglavlja 4. koji se množe s 1,9 ;
kapitalni zahtjevi za sekuritizacijske instrumente iz članka 337.
Sekuritizacijske pozicije i kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza koje zadovoljavaju sve sljedeće kriterije uključuju se u ACTP:
pozicije nisu resekuritizacijske pozicije, ni opcije na sekuritizacijsku tranšu, ni druge izvedenice sekuritizacijskih izloženosti koje ne osiguravaju proporcionalan udio u prihodu sekuritizacijske tranše;
svi njihovi odnosni instrumenti jesu:
instrumenti koji se odnose na jedan subjekt, uključujući kreditne izvedenice kod kojih je referentni subjekt jedna osoba, za koje postoji likvidno dvosmjerno tržište;
indeksi kojima se obično trguje, a koji se temelje na instrumentima iz podtočke i.
Smatra se da dvosmjerno tržište postoji ako su dane nezavisne ponude za kupnju i prodaju u dobroj vjeri tako da se cijena, koja je razumno povezana s posljednjom prodajnom cijenom ili trenutačnom konkurentnom kotacijom kupovne i prodajne cijene, može odrediti u roku od jednog dana te se transakcija može namiriti po toj cijeni u relativno kratkom razdoblju koje je u skladu s trgovinskim običajima.
Pozicije s bilo kojim od sljedećih odnosnih instrumenata ne uključuju se u ACTP:
odnosni instrumenti koji se raspoređuju u kategorije izloženosti iz članka 112. točke (h) ili (i);
potraživanje od subjekta posebne namjene, kolateralizirano, izravno ili neizravno, pozicijom koja u skladu sa stavkom 6. sama po sebi ne bi udovoljavala zahtjevima za uključivanje u ACTP.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2025.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 325.a
Uvjeti za primjenu pojednostavnjenog standardiziranog pristupa
►M17 Institucija može kapitalne zahtjeve za tržišni rizik izračunavati primjenom pojednostavnjenog standardiziranog pristupa iz članka 325. stavka 1. točke (c) uz uvjet da je obujam bilančnih i izvanbilančnih poslova institucije koji su podložni tržišnom riziku jednak ili manji od svakog od sljedećih pragova na temelju procjene koja se provodi jedanput mjesečno na temelju podataka od posljednjeg dana u mjesecu: ◄
10 % ukupne imovine institucije;
500 milijuna EUR.
Institucije izračunavaju obujam svojih bilančnih i izvanbilančnih poslova koji su podložni tržišnom riziku koristeći se podacima od posljednjeg dana svakog mjeseca u skladu sa sljedećim zahtjevima:
uključuju se sve pozicije raspoređene u knjigu trgovanja, osim kreditnih izvedenica koje su priznate kao interne zaštite od izloženosti kreditnom riziku iz knjige pozicija kojima se ne trguje i transakcije kreditnim izvedenicama koje u potpunosti poništavaju tržišni rizik interne zaštite kao što se navodi u članku 106. stavku 3.;
uključuju se sve pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje koje su podložne valutnom riziku ili robnom riziku, osim pozicija koje su isključene iz izračuna kapitalnih zahtjeva za valutni rizik u skladu s člankom 104.c ili koje se odbijaju od regulatornog kapitala institucija;
sve pozicije vrednuju se po tržišnim vrijednostima na taj datum, osim pozicija iz točke (b); ako nije dostupna tržišna vrijednost pozicije iz knjige trgovanja na određeni datum, institucije uzimaju fer vrijednost te pozicije iz knjige trgovanja na taj datum; ako fer vrijednost i tržišna vrijednost pozicije iz knjige trgovanja na određeni datum nisu dostupne, institucije za tu poziciju uzimaju njezinu posljednju tržišnu vrijednost ili fer vrijednost;
sve pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne valutnom riziku smatraju se ukupnom neto deviznom pozicijom i vrednuju u skladu s člankom 352.;
sve pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne robnom riziku vrednuju se u skladu s člancima 357. i 358.;
apsolutna vrijednost agregirane duge pozicije zbraja se s apsolutnom vrijednošću agregirane kratke pozicije.
Za potrebe prvog podstavka značenje dugih i kratkih pozicija jednako je značenju navedenom u članku 94. stavku 3.
Za potrebe prvog podstavka vrijednost agregirane duge (kratke) pozicije jednaka je zbroju vrijednosti pojedinačnih dugih (kratkih) pozicija uključenih u izračun u skladu s točkama (a) i (b) tog podstavka.
►M17 Institucije prestaju izračunavati kapitalne zahtjeve za tržišni rizik u skladu s pristupom iz članka 325. stavka 1. točke (c) u roku od tri mjeseca u bilo kojem od sljedećih slučajeva: ◄
institucija ne ispunjava uvjet utvrđen u stavku 1. točki (a) ili (b) tijekom tri uzastopna mjeseca; ili
institucija ne ispunjava uvjet utvrđen u stavku 1. točki (a) ili (b) tijekom više od šest u posljednjih dvanaest mjeseci.
▼M17 —————
Članak 325.b
Odobrenje za konsolidirane zahtjeve
Institucije mogu primjenjivati stavak 1. isključivo uz odobrenje nadležnih tijela, koje se izdaje ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
raspoređivanje regulatornog kapitala na razini grupe zadovoljavajuće je;
regulatorni, pravni ili ugovorni okvir u kojem institucije posluju jamči uzajamnu financijsku potporu unutar grupe.
Društva koja se nalaze u trećim zemljama, uz uvjete utvrđene u stavku 2., dužna su ispuniti sve sljedeće uvjete:
navedena društva imaju odobrenje za rad u trećoj zemlji te udovoljavaju definiciji kreditne institucije ili su priznata investicijska društva iz trećih zemalja;
navedena društva na pojedinačnoj osnovi udovoljavaju kapitalnim zahtjevima koji su istovjetni onima koji su utvrđeni ovom Uredbom;
u dotičnim trećim zemljama ne postoje propisi koji bi mogli značajno utjecati na prijenos sredstava unutar grupe.
Ako nadležno tijelo instituciji ne izda odobrenje iz stavka 2. za najmanje jednu instituciju ili društvo iz grupe, na izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik na konsolidiranoj osnovi u skladu s ovom glavom primjenjuju se sljedeći uvjeti:
institucija izračunava neto pozicije i kapitalne zahtjeve u skladu s ovom glavom za sve pozicije u institucijama ili društvima grupe za koje je institucija dobila odobrenje iz stavka 2., primjenom tretmana iz stavka 1.;
institucija izračunava neto pozicije i kapitalne zahtjeve u skladu s ovom glavom pojedinačno za sve pozicije u svakoj instituciji ili društvu grupe za koje institucija nije dobila odobrenje iz stavka 2.;
institucija izračunava ukupne kapitalne zahtjeve u skladu s ovom glavom na konsolidiranoj osnovi zbrajanjem iznosa izračunanih u točkama (a) i (b) ovog stavka.
Za potrebe izračuna iz prvog podstavka točaka (a) i (b), institucije i društva iz tih točaka koriste istu izvještajnu valutu koju su koristili za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik u skladu s ovom glavom na konsolidiranoj osnovi za grupu.
POGLAVLJE 1.A
Alternativni standardizirani pristup
Članak 325.c
Opseg, struktura i kvalitativni zahtjevi alternativnog standardiziranog pristupa
Institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za tržišni rizik u skladu s alternativnim standardiziranim pristupom za portfelj pozicija iz knjige trgovanja ili iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne valutnom riziku ili robnom riziku kao zbroj sljedećih triju sastavnica:
kapitalnog zahtjeva u skladu s metodom zasnovanom na osjetljivostima iz odjeljka 2.;
kapitalnog zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza iz odjeljka 5. koji je primjenjiv samo na pozicije iz knjige trgovanja iz tog odjeljka;
kapitalnog zahtjeva za rezidualne rizike iz odjeljka 4. koji je primjenjiv samo na pozicije iz knjige trgovanja iz tog odjeljka.
Za potrebe prvog podstavka „subjekt treća strana” znači subjekt koji institucijama pruža usluge revizije ili savjetovanja i čiji su zaposlenici dovoljno osposobljeni u području tržišnog rizika.
Provjerom alternativnog standardiziranog pristupa iz stavka 5. obuhvaćene su aktivnosti poslovnih jedinica za trgovanje i neovisne jedinice za kontrolu rizika, a provjerava se barem sljedeće:
interne politike, postupci i kontrole za praćenje i ispunjenje zahtjeva iz stavka 1. ovog članka;
adekvatnost dokumentacije o sustavu i procesima upravljanja rizicima te ustroj jedinice za kontrolu rizika iz stavka 4. ovog članka;
točnost izračuna osjetljivosti i procesa izvođenja tih izračuna iz institucijinih modela za određivanje cijena koji služe kao osnova za izvješćivanje višeg rukovodstva o dobiti i gubitku, kako je navedeno u članku 325.t;
postupak verifikacije koji institucija primjenjuje za evaluaciju dosljednosti, pravodobnosti i pouzdanosti izvora podataka za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik primjenom alternativnog standardiziranog pristupa, uključujući neovisnost tih izvora podataka.
Institucija provjeru iz prvog podstavka provodi barem jedanput godišnje ili rjeđe, a najmanje jednom u dvije godine, ako institucija nadležnom tijelu može dokazati da veličina, sistemska važnost, priroda, opseg i složenost njezinih poslova iz knjige trgovanja opravdavaju rjeđu provjeru.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2028.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 325.d
Definicije
Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:
„kategorija rizika” znači jedna od sljedećih sedam kategorija:
opći kamatni rizik;
rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije (rizik kreditne marže);
rizik kreditne marže za sekuritizacije koje nisu uključene u alternativni korelacijski portfelj namijenjen trgovanju (non-ACTP CSR);
rizik kreditne marže za sekuritizacije koje su uključene u alternativni korelacijski portfelj namijenjen trgovanju (ACTP CSR);
rizik vlasničkih instrumenata;
robni rizik;
valutni rizik.
„osjetljivost” znači relativna promjena vrijednosti pozicije, kao posljedica promjene vrijednosti jednog od relevantnih faktora rizika pozicije, izračunana primjenom modela institucije za određivanje cijena u skladu s pododjeljkom 2. odjeljka 3.
„razred” znači potkategorija pozicija sa sličnim profilom rizičnosti unutar jedne kategorije rizika na koju se primjenjuje ponder rizika kako je određeno u pododjeljku 1. odjeljka 3.
Članak 325.e
Sastavnice metode zasnovane na osjetljivostima
Institucije izračunavaju kapitalni zahtjev za tržišni rizik u okviru metode zasnovane na osjetljivostima agregiranjem sljedećih triju kapitalnih zahtjeva u skladu s člankom 325.h:
kapitalnih zahtjeva za delta-rizik, kojim se obuhvaća rizik promjena vrijednosti instrumenta zbog kretanja njegovih faktora rizika koji nisu povezani s volatilnosti;
kapitalnih zahtjeva za vega-rizik, kojim se obuhvaća rizik promjena vrijednosti instrumenta zbog kretanja njegovih faktora rizika povezanih s volatilnosti;
kapitalnih zahtjeva za rizik zakrivljenosti, kojim se obuhvaća rizik promjena vrijednosti instrumenta zbog kretanja njegovih glavnih faktora rizika koji nisu povezani s volatilnosti, a koji nisu obuhvaćeni kapitalnim zahtjevima za delta-rizik.
Za potrebe izračuna iz stavka 1.
sve pozicije instrumenata koji uključuju opcionalnost podliježu kapitalnim zahtjevima iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) za rizike osim egzotičnih vrsta odnosne imovine instrumenata iz članka 325.u stavka 2. točke (a);
sve pozicije instrumenata bez opcionalnosti podliježu kapitalnim zahtjevima iz stavka 1. točke (a) za rizike osim egzotičnih vrsta odnosne imovine instrumenata iz članka 325.u stavka 2. točke (a).
Za potrebe ovog poglavlja instrumenti koji uključuju opcionalnost među ostalim obuhvaćaju: opcije kupnje, opcije prodaje, gornje granice, donje granice, opcije na ugovor o razmjeni, opcije s ograničenjem i egzotične opcije. Ugrađene opcije, kao što su opcije prijevremene otplate ili opcije povezane s ponašanjem, smatraju se samostalnim pozicijama u opcijama za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik.
Za potrebe ovog poglavlja instrumenti čiji se novčani tokovi mogu izraziti kao linearna funkcija zamišljenog iznosa odnosne imovine smatraju se instrumentima bez opcionalnosti.
Institucija koja odabere primijeniti pristup iz prvog podstavka dužna je o tome obavijestiti svoje nadležno tijelo najmanje tri mjeseca prije prve primjene. Nakon isteka ta tri mjeseca i pod uvjetom da nadležno tijelo ne stavi prigovor, institucija taj pristup može primjenjivati sve dok nadležno tijelo ne obavijesti instituciju da joj to više nije dopušteno.
Institucija koja želi prestati primjenjivati pristup iz prvog podstavka dužna je o tome obavijestiti svoje nadležno tijelo najmanje tri mjeseca prije prestanka primjene. Institucija može prestati primjenjivati taj pristup, osim ako je nadležno tijelo u roku od ta tri mjeseca stavilo prigovor.
Članak 325.f
Kapitalni zahtjevi za delta-rizik i vega-rizik
Neto osjetljivosti za svaki faktor rizika u svakom razredu množe se odgovarajućim ponderima rizika utvrđenima u odjeljku 6., čime se dobivaju ponderirane osjetljivosti za svaki faktor rizika u tom razredu primjenom sljedeće formule:
|
WSk |
= |
ponderirane osjetljivosti; |
|
RWk |
= |
ponderi rizika; i |
|
sk |
= |
faktor rizika. |
Ponderirane osjetljivosti na različite faktore rizika u svakom razredu agregiraju se u skladu s formulom u nastavku, pri čemu se za veličinu unutar funkcije kvadratnog korijena određuje najniža vrijednost nula, čime se dobiva osjetljivost za određeni razred. Primjenjuju se odgovarajuće korelacije za ponderirane osjetljivosti unutar istog razreda (ρkl) utvrđene u odjeljku 6.
|
Kb |
= |
osjetljivost za određeni razred; i |
|
WS |
= |
ponderirane osjetljivosti. |
Osjetljivost za određeni razred izračunava se za svaki razred u kategoriji rizika u skladu sa stavcima 5., 6. i 7. Nakon što se za sve razrede izračuna osjetljivost za određeni razred, ponderirane osjetljivosti na sve faktore rizika među razredima agregiraju se u skladu s formulom u nastavku, primjenom odgovarajućih korelacija γbc za ponderirane osjetljivosti u različitim razredima utvrđenima u odjeljku 6., čime se dobiva kapitalni zahtjev za delta-rizik ili vega-rizik za određenu kategoriju rizika:
pri čemu je
|
Sb |
= |
Σk WSk za sve faktore rizika u razredu b, a Sc = Σk WSk u razredu c; ako te vrijednosti za S b i S c daju negativni broj za ukupni zbroj , institucija izračunava kapitalne zahtjeve za delta-rizik ili vega-rizik za određenu kategoriju rizika primjenom alternativne specifikacije, pri čemu je |
|
Sb |
= |
max [min (Σk WSk, Kb), – Kb] za sve faktore rizika u razredu b, a |
|
Sc |
= |
max [min (Σk WSk, Kc), – Kc] za sve faktore rizika u razredu c. |
Kapitalni zahtjevi za delta-rizik ili vega-rizik za određenu kategoriju rizika izračunavaju se za svaku kategoriju rizika u skladu sa stavcima od 1. do 8.
Članak 325.g
Kapitalni zahtjevi za rizik zakrivljenosti
Za određeni faktor rizika institucije te izračune provode na neto osnovi za sve pozicije instrumenata koje podliježu kapitalnim zahtjevima za rizik zakrivljenosti koje sadržavaju taj faktor rizika.
pri čemu je:
|
i |
= |
indeks koji označava sve pozicije instrumenata iz stavka 1. koje uključuju faktor rizika k; |
|
xk |
= |
trenutačna vrijednost faktora rizika k; |
|
Vi (xk ) |
= |
vrijednost instrumenta i procijenjena primjenom modela za određivanje cijena institucije na temelju trenutačne vrijednosti faktora rizika k; |
|
|
= |
vrijednost instrumenta i procijenjena primjenom modela za određivanje cijena institucije na temelju uzlaznog pomaka vrijednosti faktora rizika k; |
|
|
= |
vrijednost instrumenta i procijenjena primjenom modela za određivanje cijena institucije na temelju silaznog pomaka vrijednosti faktora rizika k; |
|
|
= |
ponder rizika koji se primjenjuje na faktor rizika k utvrđen u skladu s odjeljkom 6.; |
|
sik |
= |
osjetljivost na delta-rizik instrumenta i u odnosu na faktor rizika k izračunano u skladu s člankom 325.r. |
Za potrebe izračuna iz stavka 2., ako je xk krivulja faktora rizika raspoređenih u kategorije općeg kamatnog rizika, rizika kreditne marže i robnog rizika, sik je zbroj osjetljivosti na delta-rizik faktora rizika na krivulji po svim rokovima dospijeća na toj krivulji.
pri čemu je:
|
b |
= |
indeks koji označava razred određene kategorije rizika; |
|
Kb |
= |
kapitalni zahtjevi za rizik zakrivljenosti za razred b; |
;
;
|
pkl |
= |
korelacije unutar razreda između faktora rizika k i l kako je propisano u odjeljku 6.; |
|
k, l |
= |
indeksi koji označavaju sve faktore rizika instrumenata iz stavka 1. koji su raspoređeni u razred b; |
|
() |
= |
uzlazna neto pozicija rizika zakrivljenosti; |
|
() |
= |
silazna neto pozicija rizika zakrivljenosti; |
pri čemu je:
|
b, c |
= |
indeksi koji označavaju sve razrede određene kategorije rizika koja odgovara instrumentima iz stavka 1.; |
|
Kb = |
= |
kapitalni zahtjevi za rizik zakrivljenosti za razred b; |
;
;
|
γbc |
= |
korelacije unutar razreda između razreda b i c kako je navedeno u odjeljku 6. |
Članak 325.h
Agregiranje kapitalnih zahtjeva za delta-rizik, vega-rizik i rizik zakrivljenosti za određenu kategoriju rizika
Postupak izračuna kapitalnih zahtjeva za delta-rizik, vega-rizik i rizik zakrivljenosti za određenu kategoriju rizika opisan u člancima 325.f i 325.g provodi se tri puta po kategoriji rizika, svaki put uz uporabu drugog skupa korelacijskih parametara ρkl (korelacija među faktorima rizika unutar razreda) i γbc (korelacija među razredima u kategoriji rizika). Svaki od tih triju skupova odgovara različitom scenariju, kako slijedi:
scenarij srednjih korelacija, u kojem korelacijski parametri ρkl i γbc ostaju nepromijenjeni u odnosu na parametre navedene u odjeljku 6;
scenarij visokih korelacija, u kojem se korelacijski parametri ρkl i γbc navedeni u odjeljku 6. ravnomjerno množe s 1,25, a ρkl i γbc podliježu primjeni gornje vrijednosti od 100 %;
scenarij „niskih korelacija”, pri čemu se korelacijski parametri ρkl i γbc navedeni u odjeljku 6. zamjenjuju , odnosno .
Članak 325.i
Tretman indeksiranih instrumenata i drugih instrumenata s više vrsta odnosne imovine
Institucije pristup odnosnih izloženosti primjenjuju za indeksirane instrumente i druge instrumente s više vrsta odnosne imovine u skladu sa sljedećim:
za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za delta-rizik i rizik zakrivljenosti, institucije smatraju da individualne pozicije drže izravno u odnosnim sastavnicama indeksiranih instrumenata ili drugih instrumenata s više vrsta odnosne imovine, osim pozicije u indeksu uključene u ACTP za koju izračunavaju jedinstvenu osjetljivost na indeks;
institucijama je dopušteno osjetljivosti na faktor rizika određene sastavnice indeksiranog instrumenta ili drugog instrumenta s više vrsta odnosne imovine netirati s osjetljivostima na isti faktor rizika iste sastavnice instrumenata koji se odnose na jedan subjekt, osim za pozicije uključene u ACTP;
za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za vega-rizik, institucije mogu ili smatrati da izravno drže individualne pozicije u odnosnim sastavnicama indeksiranih instrumenata ili drugih instrumenta s više vrsta odnosne imovine ili izračunati jedinstvenu osjetljivost na odnosnu imovinu tog instrumenta. U posljednjem slučaju institucije raspoređuju jedinstvenu osjetljivost u relevantni razred iz odjeljka 6. pododjeljka 1. kako slijedi:
ako bi, uzimajući u obzir pondere tog indeksa, više od 75 % sastavnica tog indeksa bilo raspoređeno u isti razred, institucije raspoređuju osjetljivost u taj razred i tretiraju je kao osjetljivost koja se odnosi na jedan subjekt u tom razredu;
u svim drugim slučajevima institucije raspoređuju osjetljivost u relevantni razred indeksa.
Odstupajući od stavka 1. točke (a), institucije mogu izračunati jedinstvenu osjetljivost pozicije u uvrštenim vlasničkim instrumentima ili kreditnom indeksu za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za delta-rizik i rizik zakrivljenosti, pod uvjetom da uvršteni vlasnički instrumenti ili kreditni indeks ispunjavaju uvjete iz stavka 3. U tom slučaju institucije raspoređuju jedinstvenu osjetljivost u relevantni razred iz odjeljka 6. pododjeljka 1. kako slijedi:
ako bi, uzimajući u obzir pondere tog uvrštenog indeksa, više od 75 % sastavnica tog uvrštenog indeksa bilo raspoređeno u isti razred, ta osjetljivost raspoređuje se u taj razred i tretira kao osjetljivost jednog subjekta u tom razredu;
u svim drugim slučajevima institucije raspoređuju osjetljivost u relevantni razred uvrštenog indeksa.
Institucije mogu primijeniti pristup iz stavka 2. za instrumente koji se odnose na uvrštene vlasničke instrumente ili kreditni indeks ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
sastavnice tog uvrštenog indeksa i njihovi odnosni ponderi u tom indeksu su poznati;
uvršteni indeks sadržava najmanje 20 sastavnica;
nijedna pojedina sastavnica u tom uvrštenom indeksu ne čini više od 25 % ukupne tržišne kapitalizacije tog indeksa;
nijedan skup koji sadržava jednu desetinu ukupnog broja sastavnica tog uvrštenog indeksa, zaokruženo na sljedeći cijeli broj, ne čini više od 60 % ukupne tržišne kapitalizacije tog indeksa;
ukupna tržišna kapitalizacija svih sastavnica tog uvrštenog indeksa nije manja od 40 milijardi EUR.
Članak 325.j
Tretman subjekata za zajednička ulaganja
Institucija izračunava kapitalne zahtjeve za tržišni rizik pozicija u CIU-u primjenom jednog od sljedećih pristupa:
institucija koja ispunjava uvjet iz članka 104. stavka 8. točke (a) izračunava kapitalne zahtjeve za tržišni rizik te pozicije određivanjem odnosnih pozicija CIU-a na mjesečnoj osnovi, kao da te pozicije izravno drži ta institucija;
institucija koja ispunjava uvjet iz članka 104. stavka 8. točke (b) izračunava kapitalne zahtjeve za tržišni rizik te pozicije primjenom jednog od sljedećih pristupa:
poziciju u CIU-u smatra jednom pozicijom u vlasničkim instrumentima raspoređenu u razred „Drugi sektor” iz članka 325.ap stavka 1. tablice 8.;
uzima u obzir ograničenja utvrđena politikom ulaganja CIU-a i relevantnim pravom.
Za potrebe izračuna iz prvog podstavka točke (b) podtočke ii. ovog stavka, institucija može kapitalne zahtjeve za rizik druge ugovorne strane i kapitalne zahtjeve za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju pozicija u izvedenicama CIU-a izračunavati primjenom pojednostavnjenog pristupa iz članka 132.a stavka 3.
Za potrebe pristupâ iz ovog članka stavka 1. točke (b), institucija:
na poziciju u CIU-u primjenjuje kapitalne zahtjeve za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza iz odjeljka 5. i uvećanje za rezidualni rizik iz odjeljka 4., ako joj je politikom ulaganja CIU-a dopušteno ulagati u izloženosti na koje se ti kapitalni zahtjevi primjenjuju; kada se primjenjuje pristup iz stavka 1. točke (b) podtočke i. ovog članka, institucija poziciju u CIU-u smatra jednom pozicijom u vlasničkim instrumentima bez rejtinga raspoređenu u razred „Bez rejtinga” iz članka 325.y stavka 1. tablice 2.; i
na sve pozicije u istom CIU-u primjenjuje samo jedan od pristupa iz stavka 1. točke (b) ovog članka i kapitalne zahtjeve izračunava samostalno kao zaseban portfelj.
Međutim, ako podaci za zadnjih 12 mjeseci nisu u potpunosti dostupni, institucija može, podložno dopuštenju nadležnog tijela, upotrijebiti razliku povrata na godišnjoj razini za razdoblje kraće od 12 mjeseci.
Institucija isti hipotetski portfelj iz prvog podstavka koristi za izračun, ako je to primjenjivo, kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza iz odjeljka 5. i uvećanja za rezidualni rizik iz odjeljka 4. za poziciju u CIU-u.
Nadležno tijelo odobrava metodologiju koju je institucija razvila za određivanje hipotetskih portfelja svih pozicija u CIU-ima na koje se primjenjuje izračun iz prvog podstavka.
Institucije se za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik pozicije u CIU-u u skladu s pristupom iz stavka 1. točke (a) mogu osloniti na izračune treće strane ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
treća strana nešto je od sljedećeg:
depozitar CIU-a, koji je institucija ili financijska institucija, ako CIU ulaže isključivo u vrijednosne papire i deponira sve vrijednosne papire kod tog depozitara koji je institucija ili financijska institucija;
za CIU-e koji nisu obuhvaćeni podtočkom i. ove točke, društvo za upravljanje CIU-om, pod uvjetom da to društvo ispunjava kriterije iz članka 132. stavka 3. točke (a);
vanjski prodavatelj pod uvjetom da podatke, informacije ili parametre za procjenu rizika dostave ili izračunaju treće strane iz podtočke i. ili ii. ove točke ili drugi takav vanjski prodavatelj;
treća strana instituciji dostavlja podatke, informacije ili parametre za procjenu rizika za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik pozicije u CIU-u u skladu s pristupom iz stavka 1. točke (a) ovog članka;
vanjski revizor institucije potvrdio je da su podaci, informacije ili parametri za procjenu rizika treće strane iz točke (b) ovog stavka odgovarajući, a nadležno tijelo institucije na zahtjev ima neograničen pristup tim podacima, informacijama ili parametrima za procjenu rizika.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. siječnja 2027.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 325.k
Pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa
Institucije primjenjuju jedan od odgovarajućih multiplikacijskih faktora iz tablice 1. na neto osjetljivosti svih pozicija proizišlih iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa svakog pojedinačnog izdavatelja, osim pozicija proizišlih iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje su upisane ili su predmet potpokroviteljstva trećih strana na temelju formalnih ugovora, te izračunavaju kapitalne zahtjeve za tržišni rizik u skladu s pristupom iz ovog poglavlja na temelju prilagođenih neto osjetljivosti.
Tablica 1.
|
0. radni dan |
0 % |
|
1. radni dan |
10 % |
|
2. i 3. radni dan |
25 % |
|
4. radni dan |
50 % |
|
5. radni dan |
75 % |
|
Nakon 5. radnog dana |
100 % |
Za potrebe ovog članka „0. radni dan” znači radni dan od kojeg se institucija bezuvjetno obvezuje prihvatiti poznati iznos vrijednosnih papira po dogovorenoj cijeni.
Članak 325.l
Faktori općeg kamatnog rizika
Faktori delta općeg kamatnog rizika koji su primjenjivi na instrumente osjetljive na kamate relevantne su nerizične stope za svaku valutu i svaki od sljedećih rokova dospijeća: 0,25 godina, 0,5 godina, jedna godina, dvije godine, tri godine, pet godina, deset godina, 15 godina, 20 godina, 30 godina. Institucije dodjeljuju faktore rizika određenim točkama linearnom interpolacijom ili metodom koja je najdosljednija funkcijama određivanja cijena kojom se neovisna funkcija za kontrolu rizika institucije koristi pri izvješćivanju višem rukovodstvu o tržišnom riziku ili o dobiti i gubitcima.
Ako su podaci o tržišno impliciranim krivuljama razmjene kamata iz stavka 2. i prvog podstavka ovog stavka nedostatni, nerizične stope mogu se izvesti iz najprimjerenijih krivulja državnih obveznica za određenu valutu.
Ako institucije primjenjuju faktore općeg kamatnog rizika izvedene u skladu s postupkom iz drugog podstavka ovog stavka za državne dužničke instrumente, državni dužnički instrumenti ne izuzimaju se od kapitalnih zahtjeva za rizik kreditne marže. U tim slučajevima, ako nije moguće razdvojiti nerizičnu stopu od kreditne marže kao sastavnice kamatne stope, osjetljivost na faktor rizika dodjeljuje se objema kategorijama, i općeg kamatnog rizika i rizika kreditne marže.
Institucije primjenjuju dodatne faktore rizika za rizik inflacije na dužničke instrumente čiji su novčani tokovi funkcionalno ovisni o stopama inflacije. Te dodatne faktore rizika čini jedan vektor tržišno impliciranih stopa inflacije različitog roka dospijeća za svaku valutu. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima stopa inflacije koje se upotrebljavaju kao varijable u modelu institucije za određivanje cijene za taj instrument.
Svaki faktor rizika međuvalutne osnove sastoji se od jednog vektora međuvalutne osnove različitog roka dospijeća za svaku valutu. Vektor za svaki dužnički instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima međuvalutnih osnova koje se upotrebljavaju kao varijable u modelu institucije za određivanje cijene za taj instrument. Svaka valuta čini poseban razred.
Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na faktor rizika međuvalutne osnove kao promjenu vrijednosti instrumenta, u skladu sa svojim modelom za određivanje cijena, kao rezultat pomaka od jednog baznog boda u svakoj od sastavnica vektora. Svaka valuta čini poseban razred. U svakom razredu postoje dva moguća zasebna faktora rizika, tj. osnova u odnosu na euro i osnova u odnosu na američki dolar, bez obzira na broj sastavnica u svakom vektoru međuvalutne osnove. Po razredu postoje najviše dvije neto osjetljivosti.
Institucije za potrebe netiranja smatraju da implicirane volatilnosti povezane s jednakim nerizičnim stopama i raspoređene u iste rokove dospijeća predstavljaju isti faktor rizika.
Ako institucije raspoređuju implicirane volatilnosti u rokove dospijeća kako se navodi u ovom stavku, primjenjuju se sljedeći zahtjevi:
ako je dospijeće opcije usklađeno s dospijećem odnosnog instrumenta, u obzir se uzima jedinstveni faktor rizika, koji se raspoređuje na taj rok dospijeća;
ako je dospijeće opcije kraće od dospijeća odnosnog instrumenta, u obzir se uzimaju sljedeći faktori rizika:
prvi faktor rizika raspoređuje se na rok dospijeća opcije;
drugi faktor rizika raspoređuje se na preostali rok do dospijeća odnosnog instrumenta opcije na dan isteka opcije.
Za inflaciju i rizike međuvalutne osnove ne primjenjuju se kapitalni zahtjevi za rizik zakrivljenosti.
Članak 325.m
Faktori rizika kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije
Članak 325.n
Faktori rizika kreditne marže koji je predmet sekuritizacije
Institucije primjenjuju faktore rizika kreditne marže iz stavka 5. na sekuritizacijske pozicije koje nisu uključene u ACTP, kako se navodi u članku 325. stavcima 6., 7. i 8.
Razredi koji se primjenjuju na rizik kreditne marže za sekuritizacijske pozicije koje nisu uključene u ACTP specifični su za tu kategoriju rizika, kako se navodi u odjeljku 6.
Faktori rizika kreditne marže koje institucije primjenjuju na sekuritizacijske pozicije koje su uključene u ACTP jesu sljedeći:
faktori delta-rizika jesu sve odgovarajuće stope kreditne marže izdavateljâ odnosnih izloženosti sekuritizacijske pozicije, izvedene iz odgovarajućih dužničkih instrumenata i ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza, te za svaki od sljedećih rokova dospijeća: 0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina.
faktori vega-rizika primjenjivi na opcije sa sekuritizacijskim pozicijama koje su uključene u ACTP kao odnosni instrumenti jesu implicirane volatilnosti kreditne marže izdavateljâ odnosnih izloženosti sekuritizacijske pozicije, izvedene kako je opisano u točki (a) ovog stavka, koji se raspoređuju na sljedeće rokove dospijeća u skladu s rokom dospijeća odgovarajuće opcije koja podliježe kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina.
faktori rizika zakrivljenosti jesu odgovarajuće krivulje prinosa kreditne marže izdavateljâ odnosnih izloženosti sekuritizacijske pozicije izražene kao vektor stopa kreditne marže za različite rokove dospijeća, izvedene kako se navodi u točki (a) ovog stavka; vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima različitih rokova dospijeća stopa kreditne marže koje se upotrebljavaju kao varijable u modelu institucije za određivanje cijene za taj instrument.
Faktori rizika kreditne marže koje institucije trebaju primijeniti na sekuritizacijske pozicije koje nisu uključene u ACTP i odnose se na maržu tranše, a ne na maržu odnosnih instrumenata, jesu sljedeći:
faktori delta-rizika jesu stope kreditne marže relevantne tranše, raspoređene na sljedeće rokove dospijeća, u skladu s rokom dospijeća tranše: 0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina;
faktori vega-rizika koji su primjenjivi na opcije sa sekuritizacijskim pozicijama koje nisu uključene u ACTP kao odnosni instrumenti jesu implicirane volatilnosti kreditne marže tranši, a svaka od njih raspoređuje se na sljedeće rokove dospijeća u skladu s dospijećem opcije koja podliježe kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina;
faktori rizika zakrivljenosti jednaki su kao i oni iz točke (a) ovog stavka; na sve navedene faktore rizika primjenjuje se zajednički ponder rizika, kako se navodi u odjeljku 6.
Članak 325.o
Faktori rizika vlasničkih instrumenata
Za potrebe određivanja rizika vlasničkih instrumenata posebna krivulja repo stope na vlasničke instrumente čini jedinstveni faktor rizika, koji se izražava kao vektor repo stopa za različite rokove dospijeća. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima različitih rokova dospijeća repo stopa koje se upotrebljavaju kao varijable u modelu institucije za određivanje cijene za taj instrument.
Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na faktor rizika vlasničkih instrumenata kao promjenu vrijednosti instrumenta, u skladu sa svojim modelom za određivanje cijena, kao rezultat pomaka od jednog baznog boda u svakoj od sastavnica vektora. Institucije prebijaju osjetljivosti na faktor rizika repo stopa istoga vlasničkog vrijednosnog papira bez obzira na broj sastavnica svakog vektora.
Članak 325.p
Faktori robnog rizika
Osjetljivost instrumenta na svaki faktor rizika koji se upotrebljava u formuli za rizik zakrivljenosti izračunava se u skladu s člankom 325.g. Za potrebe izračuna rizika zakrivljenosti institucije smatraju da vektori s različitim brojem sastavnica čine isti faktor rizika, uz uvjet da se ti vektori odnose na istu vrstu robe.
Članak 325.q
Faktori valutnog rizika
Odstupajući od stavaka 1. i 3., institucija uz odobrenje nadležnog tijela može zamijeniti izvještajnu valutu drugom valutom („osnovna valuta”), u svim promptnim deviznim tečajevima radi kako bi iskazala faktor rizika delta-valutnog rizika i rizik zakrivljenosti, pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
institucija upotrebljava samo jednu osnovnu valutu;
institucija dosljedno upotrebljava osnovnu valutu za sve pozicije iz knjige trgovanja i knjige pozicija kojima se ne trguje;
institucija je nadležnom tijelu dokazala sljedeće:
upotreba odabrane osnovne valute na odgovarajući način prikazuje zastupljenost rizika za pozicije institucije koje podliježu valutnim rizicima;
odabir osnovne valute kompatibilan je s načinom na koji institucija interno upravlja tim valutnim rizicima;
odabir osnovne valute nije primarno potaknut željom za smanjenjem kapitalnih zahtjeva institucije;
institucija uzima u obzir rizik preračunavanja između izvještajne valute i osnovne valute.
Institucija kojoj je dopuštena upotreba osnovne valute iz prvog stavka preračunava preostale kapitalne zahtjeve za valutni rizik u izvještajnu valutu koristeći prevladavajući promptni devizni tečaj između osnovne valute i izvještajne valute.
Članak 325.r
Osjetljivosti na delta-rizik
Institucije izračunavaju osjetljivosti na delta opći kamatni rizik (GIRR) na sljedeći način:
osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od nerizičnih stopa izračunavaju se na sljedeći način:
pri čemu je:
|
|
= |
osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od nerizičnih stopa; |
|
rkt |
= |
stopa nerizične krivulje k a s dospijećem t; |
|
Vi (.) |
= |
funkcija za određivanje cijene instrumenta „i”; i |
|
x,y |
= |
faktori rizika koji nisu rkt u funkciji za određivanje cijene Vi; |
osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od rizika inflacije i međuvalutne osnove izračunavaju se na sljedeći način:
pri čemu je:
|
|
= |
osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od rizika inflacije i međuvalutne osnove; |
|
|
= |
vektor s brojem m sastavnica koje predstavljaju krivulju implicirane inflacije ili krivulju međuvalutne osnove za određenu valutu j, pri čemu je m jednak broju varijabli koje se odnose na inflaciju ili međuvalutne elemente koje se upotrebljavaju u modelu za određivanje cijene instrumenta „i”; |
|
|
= |
jedinična matrica dimenzije (1 x m); |
|
Vi (.) |
= |
funkcija za određivanje cijene instrumenta „i”; i |
|
y, z |
= |
ostale varijable u modelu za određivanje cijene. |
Institucije izračunavaju osjetljivosti na delta-rizik kreditne marže za sve sekuritizacijske i nesekuritizacijske pozicije na sljedeći način:
pri čemu je:
|
|
= |
osjetljivosti na delta-rizik kreditne marže za sve sekuritizacijske i nesekuritizacijske pozicije; |
|
cskt |
= |
vrijednost stope kreditne marže izdavatelja j na dan dospijeća t; |
|
Vi (.) |
= |
funkcija za određivanje cijene instrumenta „i”; i |
|
x,y |
= |
faktori rizika koji nisu cskt u funkciji za određivanje cijene Vi. |
Institucije izračunavaju osjetljivosti na delta-rizik vlasničkih instrumenata na sljedeći način:
osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od promptnih cijena vlasničkih instrumenata izračunavaju se na sljedeći način:
pri čemu je:
|
sk |
= |
osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od promptnih cijena vlasničkih instrumenata; |
|
k |
= |
određeni vlasnički vrijednosni papir; |
|
EQk |
= |
vrijednost promptne cijene toga vlasničkog vrijednosnog papira; |
|
Vi (.) |
= |
funkcija za određivanje cijene instrumenta „i”; i |
|
x,y |
= |
faktori rizika koji nisu EQk u funkciji za određivanje cijene Vi; |
osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od repo stopa na vlasničke instrumente izračunavaju se na sljedeći način:
pri čemu je:
|
|
= |
osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od repo stopa na vlasničke instrumente; |
|
k |
= |
indeks koji označava vlasnički instrument; |
|
|
= |
vektor s brojem sastavnica m, koji predstavlja strukturu uvjeta repo ugovora za određeni vlasnički instrument k, pri čemu je m jednak broju repo stopa koje odgovaraju različitim rokovima dospijeća, koje se upotrebljavaju u modelu za određivanje cijene instrumenta „i”; |
|
|
= |
jedinična matrica dimenzije (1 · m); |
|
Vi (.) |
= |
funkcija za određivanje cijene instrumenta „i”; i |
|
y,z |
= |
faktori rizika koji nisu |
Institucije izračunavaju osjetljivosti na delta-rizik robe za svaki faktor rizika k na sljedeći način:
pri čemu je:
|
sk |
= |
osjetljivosti na delta-rizik robe; |
|
k |
= |
određeni faktor robnog rizika; |
|
CTYk |
= |
vrijednost faktora rizika k; |
|
Vi (.) |
= |
funkcija za određivanje cijene instrumenta ,i’; i |
|
y, z |
= |
faktori rizika koji nisu CTYk u modelu za određivanje cijene instrumenta „i”. |
Institucije izračunavaju osjetljivosti na delta-valutni rizik za svaki faktor valutnog rizika k na sljedeći način:
pri čemu je:
|
sk |
= |
osjetljivosti na delta-valutni rizik; |
|
k |
= |
određeni faktor valutnog rizika; |
|
FXk |
= |
vrijednost faktora rizika; |
|
Vi (.) |
= |
funkcija za određivanje cijene instrumenta ,i’; i |
|
y, z |
= |
faktori rizika koji nisu FXk u modelu za određivanje cijene instrumenta „i”. |
Članak 325.s
Osjetljivosti na vega-rizik
Institucije izračunavaju osjetljivost opcije na vega-rizik za određeni faktor rizika k na sljedeći način:
pri čemu je:
|
sk |
= |
osjetljivost opcije na vega-rizik; |
|
k |
= |
posebni faktor vega-rizika, koji se sastoji od implicirane volatilnosti; |
|
volk |
= |
vrijednost tog faktora rizika, koju bi trebalo izraziti u obliku postotka; i |
|
x,y |
= |
faktori rizika koji nisu volk u funkciji za određivanje cijene Vi. |
Članak 325.t
Zahtjevi za izračune osjetljivosti
Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, nadležna tijela mogu od institucije koja je dobila odobrenje za primjenu alternativnog pristupa internih modela utvrđenih u poglavlju 1.b zatražiti da primijeni funkcije za određivanje cijena sustava za mjerenje rizika njihova pristupa internih modela pri izračunu osjetljivosti na temelju ovog poglavlja za potrebe zahtjeva za izračun i izvješćivanje iz članka 325. stavka 3.
Pri izračunu osjetljivosti na vega-rizik instrumenata koji uključuju opcionalnost iz članka 325.e stavka 2. točke (b) primjenjuju se sljedeći zahtjevi:
za opći kamatni rizik i rizik kreditne marže institucije za svaku valutu pretpostavljaju da odnosni instrumenti faktora rizika povezanih s volatilnosti za koje se izračunava vega-rizik slijede lognormalnu ili normalnu distribuciju u modelima za određivanje cijena koji se primjenjuju za te instrumente;
za rizik vlasničkih instrumenata, robni rizik i valutni rizik institucije pretpostavljaju da odnosni instrumenti faktora rizika povezanih s volatilnosti za koje se izračunava vega-rizik slijede lognormalnu distribuciju u modelima za određivanje cijena koji se primjenjuju za te instrumente.
Odstupajući od stavka 1., uz odobrenje nadležnih tijela, institucija može upotrijebiti alternativne definicije osjetljivosti na delta-rizik pri izračunu kapitalnih zahtjeva pozicije iz knjige trgovanja u skladu s ovim poglavljem, pod uvjetom da institucija ispunjava sve sljedeće uvjete:
te alternativne definicije koriste se za potrebe internog upravljanja rizicima ili za izvješća višem rukovodstvu o dobiti i gubicima koje sastavlja neovisna jedinica za kontrolu rizika unutar institucije;
institucija dokazuje da su te alternativne definicije prikladnije za obuhvaćanje osjetljivosti za poziciju nego formule iz ovog pododjeljka te da se osjetljivosti koje iz toga proizlaze ne razlikuju bitno od tih formula.
Odstupajući od stavka 1., uz odobrenje nadležnih tijela, institucija može izračunati vega-osjetljivosti na temelju linearne transformacije alternativnih definicija osjetljivosti pri izračunu kapitalnih zahtjeva pozicije iz knjige trgovanja u skladu s ovim poglavljem, pod uvjetom da institucija ispunjava sve sljedeće uvjete:
te alternativne definicije koriste se za potrebe internog upravljanja rizicima ili za izvješća višem rukovodstvu o dobiti i gubicima koje sastavlja neovisna jedinica za kontrolu rizika unutar institucije;
institucija može dokazati da te alternativne definicije prikladnije obuhvaćaju osjetljivosti pozicije nego formule iz ovog pododjeljka, da linearna transformacija iz prvog podstavka odražava osjetljivost na vega-rizik te da se dobivene osjetljivosti znatno ne razlikuju od onih dobivenih primjenom formula.
Članak 325.u
Kapitalni zahtjevi za rezidualne rizike
Instrumenti se smatraju izloženima rezidualnim rizicima ako ispunjavaju bilo koji od sljedećih uvjeta:
instrument se odnosi na egzotični odnosni instrument, koji za potrebe ovog poglavlja znači instrument knjige trgovanja koji se odnosi na odnosnu izloženost koja nije u području primjene postupanja za delta-rizike, vega-rizike ili rizike zakrivljenosti u okviru metode zasnovane na osjetljivostima utvrđene u odjeljku 2. ili kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza utvrđenog u odjeljku 5.;
instrument je instrument koji nosi druge rezidualne rizike, koji za potrebe ovog poglavlja znači bilo koji od sljedećih instrumenata:
instrument koji podliježe kapitalnim zahtjevima za vega-rizik i rizik zakrivljenosti u okviru metode zasnovane na osjetljivostima utvrđenoj u odjeljku 2. i generira isplate koje se ne mogu ponoviti kao konačna linearna kombinacija standardnih opcija s jedinstvenom odnosnom cijenom vlasničkih instrumenata, cijenom robe, deviznim tečajem, cijenom obveznica, cijenom ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza ili kamatnim ugovorima o razmjeni;
instrument koji je pozicija koja je uključena u ACTP kako se navodi u članku 325. stavku 6.; ne uzimaju se u obzir zaštite koje su uključene u taj ACTP kako se navodi u članku 325. stavku 8.
Institucije izračunavaju dodatne kapitalne zahtjeve iz stavka 1. kao zbroj bruto zamišljenih iznosa instrumenata iz stavka 2. pomnožen sljedećim ponderima rizika:
1,0 % u slučaju instrumenata iz stavka 2. točke (a);
0,1 % u slučaju instrumenata iz stavka 2. točke (b).
Odstupajući od stavka 1., institucija ne primjenjuje kapitalne zahtjeve za rezidualne rizike na instrument koji ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:
instrument je uvršten na priznatu burzu;
instrument je prihvatljiv za središnje poravnanje u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012;
instrumentom se u potpunosti poništava tržišni rizik druge pozicije iz knjige trgovanja, a u tom slučaju se te dvije potpuno usklađene pozicije iz knjige trgovanja izuzimaju od kapitalnog zahtjeva za rezidualne rizike.
Nadležno tijelo daje odobrenje za primjenu tretmana iz prvog podstavka ako institucija može u svakom trenutku dokazati nadležnom tijelu da su instrumenti u skladu s kriterijima da ih se tretira kao pozicije namijenjene zaštiti od rizika.
Institucija izvješćuje nadležno tijelo o rezultatu izračuna kapitalnih zahtjeva za rezidualne rizike za sve instrumente na koje se primjenjuje odstupanje iz prvog podstavka.
Pri izradi tog nacrta regulatornih tehničkih standarda EBA ispituje bi li rizik dugovječnosti, vremenske prilike, prirodne katastrofe i buduće ostvarene volatilnosti trebalo smatrati egzotičnim odnosnim izloženostima.
EBA Komisiji podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2021.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda Komisiji dostavlja do 30. lipnja 2024.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 325.v
Definicije i opće odredbe
Za potrebe ovog odjeljka primjenjuju se sljedeće definicije:
„kratka izloženost” znači da nastankom statusa neispunjavanja obveza izdavatelja ili grupe izdavatelja institucija ostvaruje dobit, bez obzira na vrstu instrumenta ili transakcije kojom je nastala izloženost;
„duga izloženost” znači da nastankom statusa neispunjavanja obveza izdavatelja ili grupe izdavatelja institucija ostvaruje gubitak, bez obzira na vrstu instrumenta ili transakcije kojom je nastala izloženost;
„bruto iznos iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza (bruto JTD)” znači procijenjeni obujam gubitka ili dobiti koji bi nastanak statusa neispunjavanja obveza dužnika prouzročio na određenoj izloženosti;
„neto iznos iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza (neto JTD)” znači procijenjeni obujam gubitka ili dobiti koji bi nastanak statusa neispunjavanja obveza dužnika prouzročio određenoj instituciji, nakon što je provedeno prebijanje bruto JTD iznosa;
„gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza” ili „LGD” znači gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika na instrumentu koji je izdao taj dužnik izražen kao udio u zamišljenom iznosu instrumenta;
„ponder rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza” znači postotak koji predstavlja procijenjenu vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza svakog dužnika u odnosu na kreditnu sposobnost tog dužnika.
Članak 325.w
Bruto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza
Institucije izračunavaju bruto JTD iznose za svaku dugu izloženost dužničkim instrumentima kako slijedi:
|
JTDlong |
= |
bruto JTD iznos za dugu izloženost; |
|
Vnotional |
= |
zamišljeni iznos instrumenta iz kojeg proizlazi izloženost; |
|
P & Llong |
= |
izraz kojim se prilagođuju dobici ili gubici koje je institucija već uzela u obzir zbog promjena fer vrijednosti instrumenta koji stvara dugu izloženost; dobici se u formulu unose s pozitivnim predznakom, a gubici se u formulu unose s negativnim predznakom; i |
|
Adjustmentlong |
= |
ako je instrument iz kojeg proizlazi izloženost izvedeni instrument, iznos za koji će se zbog strukture izvedenice gubitak institucije u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza povećati ili smanjiti u odnosu na potpuni gubitak odnosnog instrumenta; povećanja se u formulu unose s pozitivnim predznakom, a smanjenja se u formulu unose s negativnim predznakom. |
Institucije izračunavaju bruto JTD iznose za svaku kratku izloženost dužničkim instrumentima kako slijedi:
|
JTDshort |
= |
bruto JTD iznos za kratku izloženost; |
|
Vnotional |
= |
zamišljeni iznos instrumenta iz kojeg proizlazi izloženost koji se u formulu unosi s negativnim predznakom; |
|
P & Lshort |
= |
izraz kojim se prilagođuju dobici ili gubici koje je institucija već uzela u obzir zbog promjena fer vrijednosti instrumenta koji stvara kratku izloženost; dobici se u formulu unose s pozitivnim predznakom, a gubici se u formulu unose s negativnim predznakom; i |
|
Adjustmentshort |
= |
ako je instrument iz kojeg proizlazi izloženost izvedeni instrument, iznos za koji će se zbog strukture izvedenice dobitak institucije u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza povećati ili smanjiti u odnosu na potpuni gubitak odnosnog instrumenta; smanjenja se u formulu unose s pozitivnim predznakom, a povećanja se u formulu unose s negativnim predznakom. |
Za potrebe izračuna iz stavaka 1. i 2., LGD za dužničke instrumente koji institucije trebaju primijeniti jest sljedeći:
izloženostima prema nenadređenim dužničkim instrumentima dodjeljuje se LGD od 100 %;
izloženostima prema nadređenim dužničkim instrumentima dodjeljuje se LGD od 75 %;
izloženostima prema pokrivenim obveznicama, kako se navodi u članku 129., dodjeljuje se LGD od 25 %.
Za potrebe izračuna iz stavaka 1. i 2. zamišljeni iznosi utvrđuju se kako slijedi:
u slučaju obveznice zamišljeni iznos jest nominalna vrijednost obveznice;
u slučaju prodane opcije prodaje obveznice zamišljeni iznos jest zamišljeni iznos opcije; u slučaju prodane opcije kupnje obveznice zamišljeni iznos jest 0.
Institucije izračunavaju bruto JTD iznose za izloženosti prema vlasničkim instrumentima na sljedeći način:
pri čemu je:
|
JTDlong |
= |
bruto JTD iznos za dugu izloženost; |
|
Vnotional |
= |
zamišljeni iznos instrumenta iz kojeg proizlazi izloženost; zamišljeni iznos jest fer vrijednost vlasničkog instrumenta za gotovinske vlasničke instrumente; za JTDshort formulu zamišljeni iznos instrumenta unosi se u formulu s negativnim predznakom; |
|
P&Llong |
= |
izraz kojim se prilagođuju dobici ili gubici koje je institucija već uzela u obzir zbog promjena fer vrijednosti instrumenta koji stvara dugu izloženost; dobici se u formulu unose s pozitivnim predznakom, a gubici s negativnim predznakom; |
|
Adjustmentlong |
= |
iznos za koji će se zbog strukture izvedenice gubitak institucije u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza povećati ili smanjiti u odnosu na potpuni gubitak odnosnog instrumenta; povećanja se u formulu unose s pozitivnim predznakom, a smanjenja se u formulu unose s negativnim predznakom; |
|
JTDshort |
= |
bruto JTD iznos za kratku izloženost; |
|
P&Lshort |
= |
izraz kojim se prilagođuju dobici ili gubici koje je institucija već uzela u obzir zbog promjena fer vrijednosti instrumenta koji stvara kratku izloženost; dobici se u formulu unose s pozitivnim predznakom, a gubici se u formulu unose s negativnim predznakom; i |
|
Adjustmentshort |
= |
iznos za koji će se zbog strukture izvedenice dobitak institucije u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza povećati ili smanjiti u odnosu na potpuni gubitak odnosnog instrumenta; smanjenja se u formulu unose s pozitivnim predznakom, a povećanja se u formulu unose s negativnim predznakom. |
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:
način na koji institucije trebaju odrediti sastavnice P&Llong, P&Lshort, Adjustmentlong i Adjustmentshort pri izračunavanju JTD iznosa za različite vrste instrumenata u skladu s ovim člankom;
alternativne metodologije koje institucije trebaju primijeniti za potrebe procjene bruto JTD iznosa iz stavka 7.
zamišljeni iznosi instrumenata koji nisu instrumenti iz stavka 4. točaka (a) i (b).
EBA Komisiji podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2021.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 325.x
Neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza
Prebijanje je potpuno ili djelomično, ovisno o rokovima dospijeća izloženosti prebijanja:
prebijanje se provodi u potpunosti ako sve izloženosti prebijanja imaju rokove dospijeća od jedne godine ili dulje;
prebijanje se provodi djelomično ako najmanje jedna od izloženosti prebijanja ima rok dospijeća kraći od jedne godine, a u tom slučaju se obujam JTD iznosa za svaku izloženost s rokom dospijeća kraćim od jedne godine množi s omjerom roka dospijeća izloženosti u odnosu na jednu godinu.
Članak 325.y
Izračun kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza
Neto JTD iznosi, bez obzira na vrstu druge ugovorne strane, množe se ponderima rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza koji odgovaraju njihovoj kreditnoj kvaliteti kako je navedeno u tablici 2.:
Tablica 2.
|
Kategorija kreditne kvalitete |
Ponder rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza |
|
Stupanj kreditne kvalitete 1 |
0,5 % |
|
Stupanj kreditne kvalitete 2 |
3 % |
|
Stupanj kreditne kvalitete 3 |
6 % |
|
Stupanj kreditne kvalitete 4 |
15 % |
|
Stupanj kreditne kvalitete 5 |
30 % |
|
Stupanj kreditne kvalitete 6 |
50 % |
|
Bez rejtinga |
15 % |
|
U statusu neispunjavanja obveza |
100 % |
Ponderirani neto JTD iznosi agregiraju se u svakom razredu u skladu sa sljedećom formulom:
|
DRCb |
= |
kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za razred b; |
|
i |
= |
indeks koji označava instrument koji pripada razredu b; |
|
RWi |
= |
ponder rizika; i |
|
WtS |
= |
koeficijent kojim se priznaju koristi odnosa zaštite od rizika unutar razreda, koji se izračunava na sljedeći način:
|
Za potrebe izračuna DRCb-a i koeficijenta WtS duge i kratke pozicije agregiraju se za sve pozicije unutar razreda bez obzira na stupanj kreditne kvalitete kojem su pozicije dodijeljene, kako bi se proizveli kapitalni zahtjevi za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveze za određeni razred.
Članak 325.z
Iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza
Članak 325.aa
Izračun kapitalnog zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacije
Neto JTD iznosi ponderirani rizikom raspoređuju se u sljedeće razrede:
jedan zajednički razred za sva trgovačka društva, bez obzira na regiju;
44 različita razreda koji odgovaraju jednom razredu po regiji za svaku od jedanaest definiranih kategorija imovine u drugom podstavku.
Za potrebe prvog podstavka jedanaest razreda imovine su ABCP, krediti i najmovi za kupnju automobila, vrijednosni papiri osigurani stambenim hipotekama (RMBS), kreditne kartice, vrijednosni papiri osigurani hipotekom na poslovnim nekretninama (CMBS), financijski instrumenti osigurani kreditima, instrumenti CDO kvadratna (CDO-squared), mala i srednja poduzeća (MSP), studentski krediti, ostala imovina stanovništva, ostala imovina velikih klijenata. Četiri regije su Azija, Europa, Sjeverna Amerika i ostatak svijeta.
Članak 325.ab
Područje primjene
▼M17 —————
Članak 325.ac
Iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza za ACTP
Za potrebe ovog članka, primjenjuju se sljedeće definicije:
„rastavljanje s modelom za vrednovanje” znači da se sastavnica sekuritizacije koja se odnosi na jedan subjekt vrednuje kao razlika između bezuvjetne vrijednosti sekuritizacije i uvjetne vrijednosti sekuritizacije uz pretpostavku da taj subjekt dođe u status neispunjavanja obveza uz LGD od 100 %;
„ponavljanje” znači da se pojedinačne sekuritizacijske tranše indeksa kombiniraju kako bi oponašale drugu tranšu iste serije indeksa ili kako bi oponašale netranširanu poziciju u seriji indeksa;
„rastavljanje” znači oponašanje indeksa sekuritizacijom kojoj su odnosne izloženosti u skupu jednake izloženostima jednog subjekta koje čine taj indeks.
Kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza tretiraju se kao tranširani proizvodi sa sljedećim točkama spajanja i točkama odvajanja:
točka spajanja = (N – 1) / ukupan broj subjekata;
točka razdvajanja = N / ukupan broj subjekata;
pri čemu je „ukupan broj subjekata” ukupan broj subjekata u odnosnoj košarici ili odnosnom skupu imovine.
Neto JTD iznosi određuju se prebijanjem dugih bruto JTD iznosa s kratkim bruto JTD iznosima. Prebijanje je moguće isključivo između izloženosti koje su u svim pogledima jednake, osim roka dospijeća. Prebijanje je moguće isključivo na sljedeći način:
za indekse, tranše indeksa i posebno prilagođene tranše prebijanje je moguće prema rokovima dospijeća unutar iste skupine, serije i tranši indeksa, podložno odredbama za izloženosti kraće od jedne godine iz članka 325.x; prebijanje dugih i kratkih bruto JTD iznosa koji savršeno oponašaju jedan drugog može se provesti rastavljanjem na ekvivalentne izloženosti koje se odnose na jedan subjekt primjenom modela za vrednovanje; u tim slučajevima zbroj bruto JTD iznosa ekvivalentnih izloženosti koje se odnose na jedan subjekt dobivenih rastavljanjem jednak je bruto JTD iznosu nerastavljene izloženosti;
prebijanje s pomoću rastavljanja kako je opisano u točki (a) nije dopušteno za resekuritizacije ili izvedenice sekuritizacije;
za indekse i tranše indeksa prebijanje je moguće prema rokovima dospijeća unutar iste skupine, serija i tranši indeksa s pomoću ponavljanja ili rastavljanja; ako su duge i kratke izloženosti jednake osim jedne preostale sastavnice, dopušteno je prebijanje, a neto JTD iznos odražava preostalu izloženost;
različite tranše iste serije indeksa, različite serije istog indeksa i različite skupine indeksa ne mogu se upotrijebiti za međusobno prebijanje.
Članak 325.ad
Izračun kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za ACTP
Neto JTD iznosi množe se sljedećim:
za netranširane proizvode, ponderima rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza koji odgovaraju njihovoj kreditnoj kvaliteti kako se navodi u članku 325.y stavcima 1. i 2.;
za tranširane proizvode, ponderima rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza iz članka 325.aa stavka 1.
Ponderirani neto JTD iznosi agregiraju se u svakom razredu u skladu sa sljedećom formulom:
|
DRCb |
= |
kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za razred b; |
|
i |
= |
instrument koji pripada razredu b; i |
|
WtSACTP |
= |
koeficijent kojim se priznaju koristi odnosa zaštite od rizika unutar razreda, koji se izračunava u skladu s formulom WtS iz članka 325.y stavka 4., ali uz primjenu dugih pozicija i kratkih pozicija u cijelom ACTP-u, a ne samo pozicija u određenom razredu. |
Institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za ACTP primjenom sljedeće formule:
pri čemu je:
|
DRCACTP |
= |
kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za ACTP; i |
|
DRCb |
= |
kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za razred b. |
Članak 325.ae
Ponderi općeg kamatnog rizika
Za valute koje nisu uključene u potkategoriju najlikvidnijih valuta iz članka 325.bd stavka 7. točke (b), ponderi rizika osjetljivosti na faktore rizika nerizičnih stopa su sljedeći:
Tablica 3.
|
Razred |
Dospijeće |
Ponder rizika |
|
1 |
0,25 godina |
1,7 % |
|
2 |
0,5 godina |
1,7 % |
|
3 |
1 godina |
1,6 % |
|
4 |
2 godine |
1,3 % |
|
5 |
3 godine |
1,2 % |
|
6 |
5 godina |
1,1 % |
|
7 |
10 godina |
1,1 % |
|
8 |
15 godina |
1,1 % |
|
9 |
20 godina |
1,1 % |
|
10 |
30 godina |
1,1 % |
Ponderi rizika za faktore rizika na temelju valuta koje su uključene u potkategoriju najlikvidnijih valuta iz članka 325.bd stavka 7. točke (b) i za domaću valutu institucije jesu sljedeći:
za faktore rizika nerizičnih stopa, ponderi rizika iz stavka 1. tablice 3. ovog članka podijeljeni s ;
za faktor rizika inflacije i faktore rizika međuvalutne osnove, ponderi rizika iz stavka 2. ovog članka podijeljeni s .
Članak 325.af
Korelacije unutar razreda za opći kamatni rizik
Korelacija između dviju ponderiranih osjetljivosti faktora općeg kamatnog rizika WSk i WSl unutar istog razreda, koji odgovaraju istoj krivulji, ali imaju različite rokove dospijeća, određuje se u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu je:
|
Tk (odnosnoTl) |
= |
rok dospijeća koji se odnosi na nerizičnu stopu; |
|
θ |
= |
3 %. |
Članak 325.ag
Korelacije među razredima za opći kamatni rizik
Članak 325.ah
Ponderi rizika za rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije
Ponderi rizika za osjetljivosti na faktore rizika kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije isti su za sva dospijeća (0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina) unutar svakog razreda u tablici 4.:
Tablica 4.
|
Broj razreda |
Kreditna kvaliteta |
Sektor |
Ponder rizika |
|
1 |
Sve |
Središnja država, uključujući središnje banke, država članica |
0,5 % |
|
2 |
Stupanj kreditne kvalitete od 1 do 3 |
Središnja država, uključujući središnje banke, treće zemlje, multilateralne razvojne banke i međunarodne organizacije iz članka 117. stavka 2. ili članka 118. |
0,5 % |
|
3 |
Tijela područne (regionalne) ili lokalne samouprave i subjekti javnog sektora |
1,0 % |
|
|
4 |
Subjekti financijskog sektora uključujući kreditne institucije koje je osnovala središnja država, tijelo područne (regionalne) ili lokalne samouprave ili zajmodavci koji odobravaju promotivne kredite |
5,0 % |
|
|
5 |
Osnovni materijali, energetika, industrijske djelatnosti, poljoprivreda, prerađivačka industrija, rudarstvo i vađenje |
3,0 % |
|
|
6 |
Roba ili usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti |
3,0 % |
|
|
7 |
Tehnologija, telekomunikacije |
2,0 % |
|
|
8 |
Zdravstvo, komunalne usluge, stručne i tehničke djelatnosti |
1,5 % |
|
|
9 |
|
Pokrivene obveznice koje su izdale kreditne institucije s poslovnim nastanom u državi članici |
1,0 % |
|
10 |
Stupanj kreditne kvalitete 1 |
Pokrivene obveznice koje su izdale kreditne institucije u trećim zemljama |
1,5 % |
|
Stupanj kreditne kvalitete od 2 do 3 |
2,5 % |
||
|
11 |
Stupanj kreditne kvalitete 4 do 6 i bez rejtinga |
Središnja država, uključujući središnje banke, treće zemlje, multilateralne razvojne banke i međunarodne organizacije iz članka 117. stavka 2. ili članka 118. |
2 % |
|
12 |
Tijela područne (regionalne) ili lokalne samouprave i subjekti javnog sektora |
4,0 % |
|
|
13 |
►M17 Subjekti financijskog sektora, uključujući kreditne institucije koje je osnovala središnja država, tijelo područne (regionalne) ili lokalne samouprave, zajmodavce koji odobravaju promotivne kredite i pokrivene obveznice. ◄ |
12,0 % |
|
|
14 |
Osnovni materijali, energetika, industrijske djelatnosti, poljoprivreda, prerađivačka industrija, rudarstvo i vađenje |
7,0 % |
|
|
15 |
Roba ili usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti |
8,5 % |
|
|
16 |
Tehnologija, telekomunikacije |
5,5 % |
|
|
17 |
Zdravstvo, komunalne usluge, stručne i tehničke djelatnosti |
5,0 % |
|
|
18 |
Drugi sektor |
12,0 % |
|
|
19 |
Uvršteni kreditni indeksi u kojima većina pojedinih sastavnica ima investicijski rejting |
1,5 % |
|
|
20 |
Uvršteni kreditni indeksi u kojima većina pojedinih sastavnica nema investicijski rejting ili je bez rejtinga |
5 % |
|
Za potrebe ovog članka, izloženost se raspoređuje u kategoriju kreditne kvalitete koja odgovara kategoriji kreditne kvalitete u koju bi bila raspoređena u skladu sa standardiziranim pristupom za kreditni rizik iz glave II. poglavlja 2.
Članak 325.ai
Korelacije unutar razreda za rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije
Između dviju osjetljivosti WS k i WS l unutar istog razreda korelacijski parametar ρk l određuje se kako slijedi:
Korelacijski parametri iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuju se na razred 18 iz tablice 4. članka 325.ah stavka 1. Agregacijska formula za kapitalni zahtjev za delta-rizik unutar razreda 18 jednaka je zbroju apsolutnih vrijednosti neto ponderiranih osjetljivosti raspoređenih u taj razred:
Članak 325.aj
Korelacije među razredima za rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije
Korelacijski parametar γbc koji se primjenjuje na agregiranje osjetljivosti između različitih razreda određuje se kako slijedi:
1 ako su razredi b i c razredi od 1 do 17 i ako oba razreda imaju istu kategoriju kreditne kvalitete (ili stupanj kreditne kvalitete od 1 do 3 ili stupanj kreditne kvalitete od 4 do 6); a u protivnom jednako 50 %; za potrebe tog izračuna, smatra se da razred 1 pripada istoj kategoriji kreditne kvalitete kao i razred koji ima stupanj kreditne kvalitete od 1 do 3;
1 ako je ili razred b ili c razred 18;
1 ako je razred b ili c razred 19, a drugi razred ima stupanj kreditne kvalitete od 1 do 3; a u protivnom jednako 50 %;
1 ako je razred b ili c razred 20, a drugi razred ima stupanj kreditne kvalitete od 4 do 6; a u protivnom jednako 50 %;
Tablica 5.
|
Razred |
1, 2 i 11 |
3 i 12 |
4 i 13 |
5 i 14 |
6 i 15 |
7 i 16 |
8 i 17 |
9 i 10 |
18 |
19 |
20 |
|
1, 2 i 11 |
|
75 % |
10 % |
20 % |
25 % |
20 % |
15 % |
10 % |
0 % |
45 % |
45 % |
|
3 i 12 |
|
|
5 % |
15 % |
20 % |
15 % |
10 % |
10 % |
0 % |
45 % |
45 % |
|
4 i 13 |
|
|
|
5 % |
15 % |
20 % |
5 % |
20 % |
0 % |
45 % |
45 % |
|
5 i 14 |
|
|
|
|
20 % |
25 % |
5 % |
5 % |
0 % |
45 % |
45 % |
|
6 i 15 |
|
|
|
|
|
25 % |
5 % |
15 % |
0 % |
45 % |
45 % |
|
7 i 16 |
|
|
|
|
|
|
5 % |
20 % |
0 % |
45 % |
45 % |
|
8 i 17 |
|
|
|
|
|
|
|
5 % |
0 % |
45 % |
45 % |
|
9 i 10 |
|
|
|
|
|
|
|
|
0 % |
45 % |
45 % |
|
18 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
0 % |
0 % |
|
19 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
75 % |
|
20 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Članak 325.ak
Ponderi rizika za rizik kreditne marže za sekuritizacije uključene u ACTP
Ponderi rizika za osjetljivosti na faktore rizika kreditne marže za sekuritizacije uključene u ACTP isti su za sva dospijeća (0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina) unutar svakog razreda i utvrđuju se za svaki razred u tablici 6. na temelju delegiranog akta iz članka 461.a:
Tablica 6.
|
Broj razreda |
Kreditna kvaliteta |
Sektor |
Ponder rizika |
|
1 |
Sve |
Središnja država, uključujući središnje banke, država članica |
4,0 % |
|
2 |
►M17 Stupanj kreditne kvalitete od 1 do 10 ◄ |
Središnja država, uključujući središnje banke, treće zemlje, multilateralne razvojne banke i međunarodne organizacije iz članka 117. stavka 2. ili članka 118. |
4,0 % |
|
3 |
Tijela područne (regionalne) ili lokalne samouprave i subjekti javnog sektora |
4,0 % |
|
|
4 |
Subjekti financijskog sektora uključujući kreditne institucije koje je osnovala središnja država, tijelo područne (regionalne) ili lokalne samouprave ili zajmodavci koji odobravaju promotivne kredite |
8,0 % |
|
|
5 |
Osnovni materijali, energetika, industrijske djelatnosti, poljoprivreda, prerađivačka industrija, rudarstvo i vađenje |
5,0 % |
|
|
6 |
Roba ili usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti |
4,0 % |
|
|
7 |
Tehnologija, telekomunikacije |
3,0 % |
|
|
8 |
Zdravstvo, komunalne usluge, stručne i tehničke djelatnosti |
2,0 % |
|
|
9 |
Pokrivene obveznice koje su izdale kreditne institucije s poslovnim nastanom u državi članici |
3,0 % |
|
|
10 |
Pokrivene obveznice koje su izdale kreditne institucije u trećim zemljama |
6,0 % |
|
|
11 |
►M17 Stupanj kreditne kvalitete od 11 do 17 ◄ |
Središnja država, uključujući središnje banke, treće zemlje, multilateralne razvojne banke i međunarodne organizacije iz članka 117. stavka 2. ili članka 118. |
13,0 % |
|
12 |
Tijela područne (regionalne) ili lokalne samouprave i subjekti javnog sektora |
13,0 % |
|
|
13 |
►M17 Subjekti financijskog sektora, uključujući kreditne institucije koje je osnovala središnja država, tijelo područne (regionalne) ili lokalne samouprave, zajmodavce koji odobravaju promotivne kredite i pokrivene obveznice. ◄ |
16,0 % |
|
|
14 |
Osnovni materijali, energetika, industrijske djelatnosti, poljoprivreda, prerađivačka industrija, rudarstvo i vađenje |
10,0 % |
|
|
15 |
Roba ili usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti |
12,0 % |
|
|
16 |
Tehnologija, telekomunikacije |
12,0 % |
|
|
17 |
Zdravstvo, komunalne usluge, stručne i tehničke djelatnosti |
12,0 % |
|
|
18 |
Drugi sektor |
13,0 % |
|
Za potrebe ovog članka, izloženost se raspoređuje u kategoriju kreditne kvalitete koja odgovara kategoriji kreditne kvalitete u koju bi bila raspoređena u skladu sa standardiziranim pristupom za kreditni rizik iz glave II. poglavlja 2.
Odstupajući od drugog stavka, institucije mogu izloženost riziku pokrivene obveznice bez rejtinga rasporediti u razred 4 ako institucija koja izdaje pokrivenu obveznicu ima stupanj kreditne kvalitete od 1 do 3.
Članak 325.al
Korelacije za rizik kreditne marže za sekuritizacije uključene u ACTP
Članak 325.am
Ponderi rizika za rizik kreditne marže za sekuritizacije koje nisu uključene u ACTP
Ponderi rizika za osjetljivosti na faktore rizika kreditne marže za sekuritizacije koje nisu uključene u ACTP isti su za sva dospijeća (0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina) unutar svakog razreda u tablici 7. i utvrđuju se za svaki razred u tablici 7. na temelju delegiranog akta iz članka 461.a:
Tablica 7.
|
Broj razreda |
Kreditna kvaliteta |
Sektor |
Ponder rizika |
|
1 |
►M17 Nadređeni i stupanj kreditne kvalitete od 1 do 10 ◄ |
RMBS – Prime |
0,9 % |
|
2 |
RMBS – Mid-Prime |
1,5 % |
|
|
3 |
RMBS – Sub-Prime |
2,0 % |
|
|
4 |
CMBS |
2,0 % |
|
|
5 |
Vrijednosni papiri osigurani imovinom (ABS) – studentski krediti |
0,8 % |
|
|
6 |
ABS – kreditne kartice |
1,2 % |
|
|
7 |
ABS – automobili |
1,2 % |
|
|
8 |
Financijski instrumenti osigurani kreditima (CLO) – koji nisu uključeni u ACTP |
1,4 % |
|
|
9 |
►M17 Nenadređeni i stupanj kreditne kvalitete od 1 do 10 ◄ |
RMBS – Prime |
1,125 % |
|
10 |
RMBS – Mid-Prime |
1,875 % |
|
|
11 |
RMBS – Sub-Prime |
2,5 % |
|
|
12 |
CMBS |
2,5 % |
|
|
13 |
ABS – studentski krediti |
1 % |
|
|
14 |
ABS – kreditne kartice |
1,5 % |
|
|
15 |
ABS – automobili |
1,5 % |
|
|
16 |
CLO – koji nisu uključeni u ACTP |
1,75 % |
|
|
17 |
►M17 Stupanj kreditne kvalitete od 11 do 17 i bez rejtinga ◄ |
RMBS – Prime |
1,575 % |
|
18 |
RMBS – Mid-Prime |
2.625 % |
|
|
19 |
RMBS – Sub-Prime |
3,5 % |
|
|
20 |
CMBS |
3,5 % |
|
|
21 |
ABS – studentski krediti |
1,4 % |
|
|
22 |
ABS – kreditne kartice |
2,1 % |
|
|
23 |
ABS – automobili |
2,1 % |
|
|
24 |
CLO – koji nisu uključeni u ACTP |
2,45 % |
|
|
25 |
Drugi sektor |
3,5 % |
|
Članak 325.an
Korelacije unutar razreda za rizik kreditne marže za sekuritizacije koje nisu uključene u ACTP
Između dviju osjetljivosti WS k i WS l unutar istog razreda korelacijski parametar ρk l određuje se kako slijedi:
Korelacijski parametri iz stavka 1. ne primjenjuju se na razred 25 iz tablice 7. članka 325.am stavka 1. Agregacijska formula za kapitalni zahtjev za delta-rizik unutar razreda 25 jednaka je zbroju apsolutnih vrijednosti neto ponderiranih osjetljivosti raspoređenih u taj razred:
Članak 325.ao
Korelacije među razredima za rizik kreditne marže za sekuritizacije koje nisu uključene u ACTP
Članak 325.ap
Ponderi rizika za rizik vlasničkih instrumenata
Ponderi rizika za osjetljivosti na faktore rizika vlasničkih instrumenata i repo stopa na vlasničke instrumente utvrđuju se za svaki razred u tablici 8. na temelju delegiranog akta iz članka 461.a:
Tablica 8.
|
Broj razreda |
Tržišna kapitalizacija |
Gospodarstvo |
Sektor |
Ponder rizika za promptnu cijenu vlasničkih instrumenata |
Ponder rizika za repo stopu na vlasničke instrumente |
|
1 |
Velika |
Gospodarstvo tržišta u usponu |
Roba i usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti, zdravstvo, komunalne usluge |
55 % |
0,55 % |
|
2 |
Telekomunikacije, industrijske djelatnosti |
60 % |
0,60 % |
||
|
3 |
Osnovni materijali, energetika, poljoprivreda, proizvodnja, rudarstvo i vađenje |
45 % |
0,45 % |
||
|
4 |
Financijske djelatnosti uključujući financijske djelatnosti koje podupire država, poslovanje nekretninama, tehnologija |
55 % |
0,55 % |
||
|
5 |
Napredno gospodarstvo |
Roba i usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti, zdravstvo, komunalne usluge |
30 % |
0,30 % |
|
|
6 |
Telekomunikacije, industrijske djelatnosti |
35 % |
0,35 % |
||
|
7 |
Osnovni materijali, energetika, poljoprivreda, proizvodnja, rudarstvo i vađenje |
40 % |
0,40 % |
||
|
8 |
Financijske djelatnosti uključujući financijske djelatnosti koje podupire država, poslovanje nekretninama, tehnologija |
50 % |
0,50 % |
||
|
9 |
Mala |
Gospodarstvo tržišta u usponu |
Svi sektori opisani pod brojevima razreda 1, 2, 3 i 4 |
70 % |
0,70 % |
|
10 |
Napredno gospodarstvo |
Svi sektori opisani pod brojevima razreda 5, 6, 7 i 8 |
50 % |
0,50 % |
|
|
11 |
Drugi sektor |
70 % |
0,70 % |
||
|
12 |
Velika tržišna kapitalizacija, napredni gospodarski indeksi |
15 % |
0,15 % |
||
|
13 |
Drugi indeksi |
25 % |
0,25 % |
||
EBA Komisiji podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2021.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 325.aq
Korelacije unutar razreda za rizik vlasničkih instrumenata
U drugim slučajevima osim slučajeva iz stavka 1. korelacijski parametar ρkl između dviju osjetljivosti WS k i WS l na promptnu cijenu vlasničkih instrumenata unutar istog razreda određuje se kako slijedi:
15 % između dviju osjetljivosti unutar istog razreda u okviru kategorije velike tržišne kapitalizacije, gospodarstva tržišta u usponu (brojevi razreda 1, 2, 3 ili 4);
25 % između dviju osjetljivosti unutar istog razreda u okviru kategorije velike tržišne kapitalizacije, naprednog gospodarstva (brojevi razreda 5, 6, 7 ili 8);
7,5 % između dviju osjetljivosti unutar istog razreda u okviru kategorije male tržišne kapitalizacije, gospodarstva tržišta u usponu (broj razreda 9);
12,5 % između dviju osjetljivosti unutar istog razreda u okviru kategorije male tržišne kapitalizacije, naprednog gospodarstva (broj razreda 10);
80 % između dviju osjetljivosti unutar istog razreda u okviru bilo kojeg razreda indeksa (brojevi razreda 12 ili 13).
Korelacijski parametri iz stavaka od 1. do 4. ne primjenjuju se na razred 11. Agregacijska formula za kapitalni zahtjev za delta-rizik unutar razreda 11 jednaka je zbroju apsolutnih vrijednosti neto ponderiranih osjetljivosti raspoređenih u taj razred:
Članak 325ar
Korelacije među razredima za rizik vlasničkih instrumenata
Korelacijski parametar c primjenjuje se na agregiranje osjetljivosti među različitim razredima.
Određuje se u odnosu na razrede iz tablice 8. članka 325.ap kako slijedi:
15 % ako oba razreda pripadaju u razrede od 1 do 10;
0 % ako je bilo koji od oba razreda razred 11;
75 % ako oba razreda pripadaju u razrede od 12 do 13;
45 % u drugim slučajevima.
Članak 325.as
Ponderi rizika za robni rizik
Ponderi rizika za osjetljivosti na faktore robnog rizika su sljedeći:
Tablica 9.
|
Broj razreda |
Naziv razreda |
Ponder rizika |
|
1 |
Energetika – čvrsta goriva |
30 % |
|
2 |
Energetika – tekuća goriva |
35 % |
|
3 |
►M17 Energetika – električna energija ◄ |
60 % |
|
3.a |
Energetika – trgovanje emisijama ugljika u okviru ETS-a EU-a |
40 % |
|
3.b |
Energetika – trgovanje emisijama ugljika izvan okvira ETS-a EU-a |
60 % |
|
4 |
Prijevoz robe |
80 % |
|
5 |
Metali – neplemeniti |
40 % |
|
6 |
Plinovita goriva |
45 % |
|
7 |
Plemeniti metali (uključujući zlato) |
20 % |
|
8 |
Žitarice i uljarice |
35 % |
|
9 |
Stočarski proizvodi i mliječni proizvodi |
25 % |
|
10 |
Potrošni proizvodi i ostali poljoprivredni proizvodi |
35 % |
|
11 |
Druga roba |
50 % |
Članak 325.at
Korelacije unutar razreda za robni rizik
Između dviju osjetljivosti WS k i WS l unutar istog razreda korelacijski parametar ρk l određuje se kako slijedi:
Korelacije unutar razreda ρkl (commodity) jesu:
Tablica 10.
|
Broj razreda |
Naziv razreda |
Korelacija ρkl (commodity) |
|
1. |
Energetika – čvrsta goriva |
55 % |
|
2. |
Energetika – tekuća goriva |
95 % |
|
3. |
Energetika – električna energija i trgovanje emisijama ugljika |
40 % |
|
4. |
Teret |
80 % |
|
5. |
Metali – neplemeniti |
60 % |
|
6. |
Plinovita goriva |
65 % |
|
7. |
Plemeniti metali (uključujući zlato) |
55 % |
|
8. |
Žitarice i uljarice |
45 % |
|
9. |
Stočarski proizvodi i mliječni proizvodi |
15 % |
|
10. |
Potrošni proizvodi i ostali poljoprivredni proizvodi |
40 % |
|
11. |
Ostala roba |
15 % |
Neovisno o stavku 1., primjenjuju se sljedeće odredbe:
dva faktora rizika koja su raspoređena u razred 3 u tablici 10. i koja se odnose na električnu energiju koja se proizvodi u različitim regijama ili se isporučuje u različitim razdobljima na temelju ugovora smatraju se različitim faktorima robnog rizika;
dva faktora rizika koja su raspoređena u razred 4 u tablici 10. i koja se odnose na teret, pri čemu su rute ili tjedan isporuke razlikuju, smatraju se različitim faktorima robnog rizika.
Članak 325.au
Korelacije među razredima za robni rizik
Korelacijski parametar γbc koji se primjenjuje na agregiranje osjetljivosti među različitim razredima iznosi:
20 % ako oba razreda potpadaju pod razrede od 1 do 10;
0 % ako je bilo koji od oba razreda razred 11.
Članak 325.av
Ponderi rizika za valutni rizik
Ponder rizika faktora valutnog rizika u vezi s parovima valuta koji se sastoje od eura i valute države članice koja sudjeluje u drugoj fazi ekonomske i monetarne unije (ERM II) jedan je od sljedećih:
ponder rizika iz stavka 1. podijeljen s 3;
maksimalna fluktuacija unutar raspona fluktuacije koji su formalno dogovorile država članica i Europska središnja banka ako je taj raspon fluktuacije uži od raspona fluktuacije utvrđenog u okviru ERM-a II.
Članak 325.aw
Korelacije za valutni rizik
Jedinstveni korelacijski parametar γbc koji iznosi 60 %, primjenjuje se na agregiranje osjetljivosti faktora valutnog rizika.
Članak 325.ax
Ponderi za vega-rizik i rizik zakrivljenosti
Ponderi rizika za osjetljivosti na faktore vega-rizika dodjeljuju se u skladu s kategorijom rizika faktora rizika, kako slijedi:
Tablica 1.
|
Kategorija rizika |
Ponderi rizika |
|
Opći kamatni rizik (GIRR) |
100 % |
|
Rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije |
100 % |
|
Rizik kreditne marže koji je predmet sekuritizacije (ACTP) |
100 % |
|
Rizik kreditne marže koji je predmet sekuritizacije (koji nije uključen u ACTP) |
100 % |
|
Vlasnički instrumenti (velika kapitalizacija i indeksi) |
77,78 % |
|
Vlasnički instrumenti (mala kapitalizacija i drugi sektor) |
100 % |
|
Roba |
100 % |
|
Strana valuta |
100 % |
▼M17 —————
Članak 325.ay
Korelacije za vega-rizik i rizik zakrivljenosti
Korelacijski parametar ρkl između osjetljivosti na vega-rizik unutar istog razreda kategorije općeg kamatnog rizika (GIRR) određuje se kako slijedi:
pri čemu je:
jednako je e
pri čemu α iznosi 1 %, a Tk i Tl jednaki su dospijeću opcija za koje su izvedene vega-osjetljivosti, izraženo u broju godina; i
jednako je e
, pri čemu α iznosi 1 %, a
i
jednaki su dospijećima odnosnih instrumenata opcija za koje su izvedene vega-osjetljivosti umanjeno za dospijeća odgovarajućih opcija, u oba slučaja izraženo u broju godina.
Korelacijski parametar ρkl između osjetljivosti na vega-rizik unutar razreda drugih kategorija rizika određuje se kako slijedi:
pri čemu je:
jednak je delta-korelaciji unutar razreda koja odgovara razredu kojem bi bili dodijeljeni faktori vega-rizika k i l; i
određuje se u skladu sa stavkom 1.
POGLAVLJE 1.B
Alternativni pristup internih modela
Članak 325.az
Alternativni pristup internih modela i odobrenje za primjenu alternativnih internih modela
Nakon provjere ispunjavaju li institucije zahtjeve navedene u člancima 325.bh, 325.bi i 325.bj, nadležna tijela tim institucijama izdaju odobrenje za izračun njihovih kapitalnih zahtjeva primjenom svojih alternativnih internih modela u skladu s člankom 325.ba za portfelj svih pozicija raspoređenih na organizacijske jedinice za trgovanje, uz uvjet da su ispunjeni svi sljedeći zahtjevi:
organizacijske jedinice za trgovanje uspostavljene su u skladu s člankom 104.b;
institucija je nadležnom tijelu dostavila razloge za uključivanje organizacijskih jedinica za trgovanje u područje primjene alternativnog pristupa internih modela;
organizacijske jedinice za trgovanje ispunjavaju zahtjeve za retroaktivno testiranje iz članka 325.bf stavka 3.;
organizacijske jedinice za trgovanje ispunjavaju zahtjeve za raspodjelu dobiti i gubitka („raspodjela dobiti i gubitka”) iz članka 325.bg;
za organizacijske jedinice za trgovanje kojima je raspoređena najmanje jedna od pozicija iz knjige trgovanja iz članka 325.bl, organizacijske jedinice za trgovanje ispunjavaju zahtjeve navedene u članku 325.bm za interni model za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza;
organizacijskim jedinicama za trgovanje nije raspoređena nijedna sekuritizacijska ili resekuritizacijska pozicija;
organizacijskim jedinicama za trgovanje nije raspoređena nijedna pozicija u CIU-ima koja ispunjava uvjet iz članka 104. stavka 8. točke (b).
Za potrebe ovog stavka prvog podstavka točke (b), neuključivanje organizacijske jedinice za trgovanje u područje primjene alternativnog pristupa internih modela nije potaknuto činjenicom da bi kapitalni zahtjev izračunan na temelju alternativnog standardiziranog pristupa navedenog u članku 325. stavku 3. točki (a) bio manji od kapitalnog zahtjeva izračunanog na temelju alternativnog pristupa internih modela.
Institucije obavješćuju nadležna tijela o svim drugim proširenjima i promjenama primjene alternativnih internih modela za koje je institucija dobila odobrenje.
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju:
uvjeti za procjenu značaja proširenja i promjena u primjeni alternativnih internih modela i promjena podskupa faktora rizika koji se mogu modelirati iz članka 325.bc;
metodologija procjene koju nadležna tijela primjenjuju za verifikaciju usklađenosti institucije sa zahtjevima iz ovog poglavlja.
EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2024.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Za potrebe tog mišljenja EBA prati tržišne uvjete kako bi procijenila jesu li nastupile izvanredne okolnosti te, ako jesu, o tome odmah obavješćuje Komisiju.
EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda Komisiji dostavlja do 30. lipnja 2024.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 325.ba
Kapitalni zahtjevi pri primjeni alternativnih internih modela
Institucija koja primjenjuje alternativni interni model izračunava kapitalne zahtjeve za portfelj svih pozicija raspoređenih na organizacijske jedinice za trgovanje za koje je institucija dobila odobrenje iz članka 325.az stavka 2. kao više od sljedećeg:
zbroja sljedećih vrijednosti:
mjere rizika očekivanog manjka institucije za prethodni dan, izračunane u skladu s člankom 325.bb (ESt-1); i
mjere rizika institucije prema stresnom scenariju za prethodni dan, izračunane u skladu s odjeljkom 5. (SSt-1); ili
zbroja sljedećih vrijednosti:
prosjeka dnevne mjere rizika očekivanog manjka institucije izračunane u skladu s člankom 325.bb za svaki od proteklih 60 radnih dana (ESavg), pomnoženog multiplikacijskim faktorom (mc); i
prosjeka dnevne mjere rizika institucije prema stresnom scenariju, izračunanog u skladu s odjeljkom 5. za svaki od prethodnih 60 radnih dana (SSavg).
Pri izračunu kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik primjenom internog modela u skladu s prvim podstavkom, institucija ne uključuje vlastite kreditne marže u izračun mjera iz točaka (a) i (b) za pozicije u vlastitim dužničkim instrumentima.
Institucije koje imaju pozicije u dužničkim i vlasničkim instrumentima kojima se trguje i koje su uključene u područje primjene internog modela za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza te raspoređene na organizacijske jedinice za trgovanje iz stavka 1. ispunjavaju dodatni kapitalni zahtjev izražen kao veća od sljedećih vrijednosti:
najnoviji kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza izračunan u skladu s odjeljkom 3.;
prosjek iznosa iz točke (a) tijekom prethodnih 12 tjedana.
Odstupajući od prvog podstavka, institucija ne podliježe dodatnom kapitalnom zahtjevu za ulaganja u vlastite dužničke instrumente.
Institucija koja primjenjuje alternativni interni model izračunava ukupne kapitalne zahtjeve za tržišni rizik za sve pozicije iz knjige trgovanja i sve pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje iz kojih proizlaze valutni rizik ili robni rizik primjenom sljedeće formule:
pri čemu je:
|
AIMA |
= zbroj kapitalnih zahtjeva iz stavaka 1. i 2.; |
|
PLAaddon |
= dodatni kapitalni zahtjev iz članka 325.bg stavka 2.; |
|
ASAnon-aima |
= kapitalni zahtjevi za tržišni rizik izračunani u skladu s alternativnim standardiziranim pristupom iz članka 325. stavka 1. točke (a), za portfelj pozicija iz knjige trgovanja i pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje iz kojih proizlaze valutni rizik ili robni rizik za koje institucija primjenjuje alternativni standardizirani pristup za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik; |
|
ASAallportfolio |
= kapitalni zahtjevi za tržišni rizik izračunani u skladu s alternativnim standardiziranim pristupom iz članka 325. stavka 1. točke (a), za portfelj svih pozicija iz knjige trgovanja i svih pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje iz kojih proizlaze valutni rizik ili robni rizik; |
|
ASAaima |
= kapitalni zahtjevi za tržišni rizik izračunani u skladu s alternativnim standardiziranim pristupom iz članka 325. stavka 1. točke (a), za portfelj pozicija iz knjige trgovanja i pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje iz kojih proizlaze valutni rizik ili robni rizik za koje institucija primjenjuje pristup iz članka 325. stavka 1. točke (b) za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik. |
Članak 325.bb
Mjera rizika očekivanog manjka
Institucije izračunavaju mjeru rizika očekivanog manjka iz članka 325.ba stavka 1. točke (a) za svaki određeni datum ,t’ i za svaki određeni portfelj pozicija iz knjige trgovanja i iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne valutnom riziku i robnom riziku kako slijedi:
pri čemu je:
|
ESt |
= |
mjera rizika očekivanog manjka; |
|
i |
= |
indeks koji označava pet širokih kategorija faktora rizika navedenih u prvom stupcu tablice 2. iz članka 325.bd; |
|
UESt |
= |
mjera neograničenog očekivanog manjka izračunana kako slijedi:
|
|
|
= |
mjera neograničenog očekivanog manjka za široku kategoriju faktora rizika „i” i izračunana kako slijedi:
|
|
|
= |
mjera djelomičnog očekivanog manjka za široku kategoriju faktora rizika i koji se izračunava za sve pozicije u portfelju u skladu s člankom 325.bc stavkom 2.; |
|
|
= |
mjera djelomičnog očekivanog manjka za široku kategoriju faktora rizika i koji se izračunava za sve pozicije u portfelju u skladu s člankom 325.bc stavkom 3.; i |
|
|
= |
mjera djelomičnog očekivanog manjka za široku kategoriju faktora rizika i koji se izračunava za sve pozicije u portfelju u skladu s člankom 325.bc stavkom 4. |
i mjera djelomičnog očekivanog manjka
,
i
za sve široke kategorije faktora rizika „i” smanjiti s dnevne na tjednu, uz uvjet da su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
ne podcjenjuje tržišni rizik relevantnih pozicija iz knjige trgovanja;
,
,
, i
i povećati s tjedne na dnevnu, ako to zahtijeva njezino nadležno tijelo.
Članak 325.bc
Izračuni djelomičnog očekivanog manjka
Institucije izračunavaju sve mjere djelomičnih očekivanih manjkova iz članka 325.bb stavka 1. kako slijedi:
dnevni izračuni mjera djelomičnih očekivanih manjkova;
jednostrani interval pouzdanosti od 97,5 %;
za određeni portfelj pozicija iz knjige trgovanja i iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne valutnom riziku i robnom riziku, institucije izračunavaju mjeru djelomičnog očekivanog manjka u vremenu „t” u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu je:
|
PESt |
= |
mjera djelomičnog očekivanog manjka u vremenu „t”; |
|
j |
= |
indeks koji označava pet razdoblja likvidnosti navedenih u prvom stupcu tablice 1.; |
|
LHj |
= |
duljina razdoblja likvidnosti j izražena u danima u tablici 1.; |
|
T |
= |
osnovno razdoblje, pri čemu je T = 10 dana; |
|
PESt(T) |
= |
mjera djelomičnog očekivanog manjka koja se određuje primjenom scenarija budućih šokova s razdobljem od deset dana samo na poseban skup faktora rizika koji se mogu modelirati pozicija u portfelju iz stavaka 2., 3., i 4. za svaku mjeru djelomičnog očekivanog manjka iz članka 325.bb stavka 1.; i |
|
PESt(T, j) |
= |
mjera djelomičnog očekivanog manjka koja se određuje primjenom scenarija budućih šokova s razdobljem od deset dana samo na poseban skup faktora rizika koji se mogu modelirati pozicija u portfelju iz stavaka 2., 3., i 4. za svaku mjeru djelomičnog očekivanog manjka iz članka 325.bb stavka 1. i čije je efektivno razdoblje likvidnosti, kako je određeno u skladu s člankom 325.bd stavkom 2., jednako ili dulje od LHj.
Tablica 1.
|
i
, i iz članka 325.bb stavka 1. institucije, uz zahtjeve navedene u stavku 1. ovog članka, ispunjavaju sljedeće zahtjeve:
institucije primjenjuju scenarije budućih šokova samo na podskup faktora rizika koji se mogu modelirati pozicija u portfelju koji je odabrala institucija, u skladu sa zahtjevima nadležnih tijela, tako da se sljedeći uvjet zadovolji, pri čemu se zbroj odnosi na prethodnih 60 radnih dana:
Institucija koja više ne ispunjava zahtjev iz prvog odlomka ove točke o tome odmah obavješćuje nadležna tijela i u roku od dva tjedna ažurira podskup faktora rizika koji se mogu modelirati kako bi ispunila taj zahtjev; ako nakon dva tjedna ne ispuni taj zahtjev, ta institucija ponovno počinje primjenjivati pristup naveden u poglavlju 1.a za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik za neke organizacijske jedinice za trgovanje, sve dok nadležnom tijelu ne bude mogla dokazati da ispunjava zahtjev iz prvog odlomka ove točke;
, i institucije primjenjuju scenarije budućih šokova samo na podskup faktora rizika koji se mogu modelirati pozicija u portfelju koje je institucija odabrala za potrebe točke (a) ovog stavka i koji su raspoređeni u široku kategoriju faktora rizika i u skladu s člankom 325.bd;
. Za potrebe identifikacije tog razdoblja stresa institucije primjenjuju razdoblje promatranja koje počinje najmanje od 1. siječnja 2007., u skladu sa zahtjevima nadležnih tijela; i
, i kalibriraju se prema razdoblju stresa od 12 mjeseci koje je institucija utvrdila za potrebe točke (c).
i
, i iz članka 325.bb stavka 1., institucije, uz zahtjeve iz stavka 1. ovog članka, ispunjavaju sljedeće zahtjeve:
institucije primjenjuju scenarije budućih šokova samo na podskup faktora rizika koji se mogu modelirati pozicija u portfelju iz stavka 2. točke (a);
, i institucije primjenjuju scenarije budućih šokova samo na podskup faktora rizika koji se mogu modelirati pozicija u portfelju iz stavka 2. točke (b);
ulazni podaci upotrijebljeni za utvrđivanje scenarija budućih šokova koji se primjenjuju na faktore rizika koji se mogu modelirati iz točaka (a) i (b) ovog stavka kalibriraju se prema povijesnim podacima iz stavka 4. točke (c). Ti se podaci ažuriraju najmanje jedanput mjesečno.
i
,i iz članka 325.bb stavka 1., institucije, uz zahtjeve iz stavka 1. ovog članka, ispunjavaju sljedeće zahtjeve:
, institucije primjenjuju scenarije budućih šokova na sve faktore rizika koji se mogu modelirati pozicija u portfelju;
, i institucije primjenjuju scenarije budućih šokova na sve faktore rizika koji se mogu modelirati pozicija u portfelju, koji su raspoređeni u široku kategoriju faktora rizika i u skladu s člankom 325.bd;
ulazni podaci upotrijebljeni za utvrđivanje scenarija budućih šokova koji se primjenjuju na faktore rizika koji se mogu modelirati iz točaka (a) i (b) kalibriraju se prema povijesnim podacima iz prethodnog razdoblja od 12 mjeseci; ako postoji znatno povećanje volatilnosti cijene značajnog broja faktora rizika koji se mogu modelirati iz portfelja institucije koji nisu u podskupu faktora rizika iz stavka 2. točke (a), nadležna tijela mogu zahtijevati od institucije da upotrijebi povijesne podatke za razdoblje koje je kraće od prethodnih 12 mjeseci, no takvo kraće razdoblje nije kraće od prethodnog razdoblja od šest mjeseci; nadležna tijela obavješćuju EBA-u o svakoj odluci kojom se od institucije zahtijeva da se koristi povijesnim podacima iz razdoblja kraćeg od 12 mjeseci te obrazlažu tu odluku.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. siječnja 2026.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 325.bd
Razdoblja likvidnosti
Institucija obavješćuje nadležna tijela o organizacijskim jedinicama za trgovanje i širokim potkategorijama faktora rizika na koje je odlučila primijeniti postupanje iz prvog podstavka.
Za potrebe izračuna mjera djelomičnog očekivanog manjka u skladu s člankom 325.bc stavkom 1. točkom (c) efektivno razdoblje likvidnosti određenog faktora rizika koji se može modelirati određene pozicije iz knjige trgovanja izračunava se kako slijedi:
|
EffectiveLH = |
|
SubCatLH if Mat > LH5 |
|
|
min (SubCatLH, minj{LHj/LHj ≥ Mat}) if LH1 ≤ Mat ≤ LH5 |
|||
|
LH1 if Mat < LH1 |
pri čemu je:
|
EffectiveLH |
= |
efektivno razdoblje likvidnosti; |
|
Mat |
= |
dospijeće pozicije iz knjige trgovanja; |
|
SubCatLH |
= |
duljina razdoblja likvidnosti faktora rizika koji se može modelirati određena u skladu sa stavkom 1.; i |
|
minj{LHj/LHj ≥ Mat} |
= |
duljina jednog od razdoblja likvidnosti navedenih u tablici 1. iz članka 325.bc koje je najbliže razdoblje likvidnosti iznad dospijeća pozicije iz knjige trgovanja. |
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje:
kako institucije raspoređuju faktore rizika pozicija iz stavka 1. na široke kategorije faktora rizika i široke potkategorije faktora rizika za potrebe stavka 1.;
koje valute čine potkategoriju najlikvidnijih valuta u širokoj kategoriji faktora kamatnog rizika iz tablice 2.;
koji parovi valuta čine potkategoriju najlikvidnijih parova valuta u širokoj kategoriji faktora valutnog rizika iz tablice 2.;
definicije male tržišne kapitalizacije i velike tržišne kapitalizacije za potrebe potkategorije cijene vlasničkih instrumenata i volatilnosti u kategoriji faktora rizika vlasničkih instrumenata iz tablice 2.
EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. ožujka 2020.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Tablica 2.
|
Široke kategorije faktora rizika |
Široke potkategorije faktora rizika |
Razdoblja likvidnosti |
Duljina razdoblja likvidnosti (u danima) |
|
Kamatna stopa |
Najlikvidnije valute i domaća valuta |
1 |
10 |
|
Druge valute (bez najlikvidnijih valuta) |
2 |
20 |
|
|
Volatilnost |
4 |
60 |
|
|
Druge vrste |
4 |
60 |
|
|
Kreditna marža |
Središnja država, uključujući središnje banke, država članica |
2 |
20 |
|
Pokrivene obveznice koje izdaju kreditne institucije u državama članicama (investicijski rejting) |
2 |
20 |
|
|
Državne obveznice (investicijski rejting) |
2 |
20 |
|
|
Državne obveznice (visoki prinos) |
3 |
40 |
|
|
Korporativne obveznice (investicijski rejting) |
3 |
40 |
|
|
Korporativne obveznice (visoki prinos) |
4 |
60 |
|
|
Volatilnost |
5 |
120 |
|
|
Druge vrste |
5 |
120 |
|
|
Vlasnički instrumenti |
Cijena vlasničkih instrumenata (velika tržišna kapitalizacija) |
1 |
10 |
|
Cijena vlasničkih instrumenata (mala tržišna kapitalizacija) |
2 |
20 |
|
|
Volatilnost (velika tržišna kapitalizacija) |
2 |
20 |
|
|
Volatilnost (mala tržišna kapitalizacija) |
4 |
60 |
|
|
Druge vrste |
4 |
60 |
|
|
Tečaj |
Najlikvidniji parovi valuta |
1 |
10 |
|
Drugi parovi valuta (bez najlikvidnijih parova valuta) |
2 |
20 |
|
|
Volatilnost |
3 |
40 |
|
|
Druge vrste |
3 |
40 |
|
|
Roba |
Cijena energije i cijena emisija ugljika |
2 |
20 |
|
Cijena plemenitih metala i cijena neželjeznih metala |
2 |
20 |
|
|
Cijene druge robe (bez cijene energije, cijene emisija ugljika, cijene plemenitih metala i cijene neželjeznih metala) |
4 |
60 |
|
|
Volatilnost energije i volatilnost emisija ugljika |
4 |
60 |
|
|
Volatilnost plemenitih metala i volatilnost neželjeznih metala |
4 |
60 |
|
|
Volatilnosti ostale robe (osim volatilnosti energije, volatilnosti emisija ugljika, volatilnosti plemenitih metala i volatilnosti neželjeznih metala) |
5 |
120 |
|
|
Druge vrste |
5 |
120 |
Članak 325.be
Procjena mogućnosti modeliranja faktora rizika
Za potrebe procjene iz prvog podstavka nadležna tijela mogu institucijama dopustiti upotrebu podataka o tržištu dobivenih od vanjskih prodavatelja.
U izvanrednim okolnostima, u razdobljima znatnog smanjenja određenih aktivnosti trgovanja na financijskim tržištima, nadležna tijela mogu institucijama koje primjenjuju pristup iz ovog poglavlja dopustiti da za faktore rizika za koje su te institucije u skladu sa stavkom 1. ocijenile da se ne mogu modelirati smatraju da se mogu modelirati ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
faktori rizika na koje se primjenjuje taj tretman odgovaraju znatno smanjenim aktivnostima trgovanja na financijskim tržištima;
tretman se primjenjuje privremeno, a najviše šest mjeseci u jednoj financijskoj godini;
tretmanom ne smanjuju se znatno ukupni kapitalni zahtjevi za tržišni rizik institucije koja ga primjenjuje;
nadležna tijela odmah obavješćuju EBA-u o svakoj odluci kojom se institucijama dopušta primjena pristupa iz ovog poglavlja da za faktore rizika za koje su bile ocijenile da se ne mogu modelirati smatraju da se mogu modelirati, kao i o dotičnim aktivnostima trgovanja, i obrazlažu tu odluku.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2025.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 325.bf
Regulatorni zahtjevi za retroaktivno testiranje i multiplikacijski faktori
Za potrebe ovog članka, „prekoračenje” znači jednodnevnu promjenu vrijednosti portfelja sastavljenog od svih pozicija raspoređenih na organizacijsku jedinicu za trgovanje koja prelazi povezani iznos vrijednosti adherentne riziku izračunan na temelju alternativnog internog modela institucije u skladu sa sljedećim zahtjevima:
izračun vrijednosti adherentne riziku podliježe jednodnevnom razdoblju držanja;
scenariji budućih šokova primjenjuju se na faktore rizika pozicija organizacijske jedinice za trgovanje iz članka 325.bg stavka 3. za koje se smatra da se mogu modelirati u skladu s člankom 325.be;
ulazni podaci upotrijebljeni za utvrđivanje scenarija budućih šokova koji se primjenjuju na faktore rizika koji se mogu modelirati kalibriraju se prema povijesnim podacima iz članka 325.bc stavka 4. točke (c).
osim ako je u ovom članku navedeno drukčije, alternativni interni model institucije temelji se na istim pretpostavkama o modeliranju kao što su one koje se upotrebljavaju za izračun mjere rizika očekivanog manjka iz članka 325.ba stavka 1. točke (a).
Smatra se da organizacijska jedinica za trgovanje institucije ispunjava zahtjeve za retroaktivno testiranje ako broj prekoračenja za tu organizacijsku jedinicu za trgovanje koja su nastala tijekom posljednjih 250 radnih dana ne prelazi ni jedno od sljedećeg:
12 prekoračenja za iznos vrijednosti adherentne riziku, izračunan na jednostranom intervalu pouzdanosti od 99 % na osnovi retroaktivnog testiranja hipotetskih promjena vrijednosti portfelja;
12 prekoračenja za iznos vrijednosti adherentne riziku, izračunan na jednostranom intervalu pouzdanosti od 99 % na osnovi retroaktivnog testiranja stvarnih promjena vrijednosti portfelja;
30 prekoračenja za iznos vrijednosti adherentne riziku, izračunan na jednostranom intervalu pouzdanosti od 97,5 % na osnovi retroaktivnog testiranja hipotetskih promjena vrijednosti portfelja;
30 prekoračenja za iznos vrijednosti adherentne riziku, izračunan na jednostranom intervalu pouzdanosti od 97,5 % na osnovi retroaktivnog testiranja stvarnih promjena vrijednosti portfelja.
Institucije utvrđuju dnevna prekoračenja u skladu sa sljedećim:
retroaktivno testiranje hipotetskih promjena vrijednosti portfelja temelji se na usporedbi vrijednosti portfelja na kraju dana i, uz pretpostavku nepromijenjenih pozicija, vrijednosti portfelja na kraju sljedećeg dana;
retroaktivno testiranje stvarnih promjena vrijednosti portfelja temelji se na usporedbi vrijednosti portfelja na kraju dana i njegove stvarne vrijednosti na kraju sljedećeg dana, isključujući naknade i provizije;
prekoračenje se utvrđuje za svaki radni dan za koji institucija nije u mogućnosti procijeniti vrijednost portfelja ili nije u mogućnosti izračunati iznos vrijednosti adherentne riziku iz stavka 3.;
►M17 Multiplikacijski faktor (mc) jednak je najmanje zbroju vrijednosti 1,5 i uvećanja koje se određuje u skladu s tablicom 3. Za portfelj iz stavka 5. to uvećanje izračunava se na osnovi broja prekoračenja koja su nastala tijekom posljednjih 250 radnih dana kako je dokazano retroaktivnim testiranjem iznosa vrijednosti adherentne riziku institucije izračunanog u skladu s točkom (a) ovog podstavka. Izračun uvećanja podliježe sljedećim zahtjevima: ◄
prekoračenje je jednodnevna promjena u vrijednosti portfelja koja prelazi povezani iznos vrijednosti adherentne riziku izračunan primjenom internog modela institucije u skladu sa sljedećim:
jednodnevno razdoblje držanja;
jednostrani interval pouzdanosti od 99 %;
scenariji budućih šokova primjenjuju se na faktore rizika pozicija organizacijskih jedinica za trgovanje iz članka 325.bg stavka 3. za koje se smatra da se mogu modelirati u skladu s člankom 325.be;
ulazni podaci upotrijebljeni za utvrđivanje scenarija budućih šokova koji se primjenjuju na faktore rizika koji se mogu modelirati kalibriraju se prema povijesnim podacima iz članka 325.bc stavka 4. točke (c);
osim ako je u ovom članku navedeno drukčije, interni model institucije temelji se na istim pretpostavkama o modeliranju kao što su one upotrijebljene za izračun mjere rizika očekivanog manjka iz članka 325.ba stavka 1. točke (a);
broj prekoračenja jednak je broju prekoračenja dobivenom na temelju hipotetskih promjena odnosno broju stvarnih promjena vrijednosti portfelja, ovisno o tome koji je broj veći.
Tablica 3.
|
Broj prekoračenja |
Uvećanje |
|
Manje od 5 |
0,00 |
|
5 |
0,20 |
|
6 |
0,26 |
|
7 |
0,33 |
|
8 |
0,38 |
|
9 |
0,42 |
|
Više od 9 |
0,50 |
U izvanrednim okolnostima, nadležna tijela mogu instituciji odobriti da učini jedno ili oboje od sljedećeg:
ograniči izračun uvećanja na ono koje proizlazi iz prekoračenjâ na temelju retroaktivnog testiranja hipotetskih promjena ako broj prekoračenja na temelju retroaktivnog testiranja stvarnih promjena nije rezultat nedostataka alternativnog internog modela institucije;
isključi prekoračenja dokazana retroaktivnim testiranjem hipotetskih ili stvarnih promjena iz izračuna uvećanja ako ta prekoračenja nisu rezultat nedostataka alternativnog internog modela institucije.
Za potrebe prvog podstavka, nadležna tijela mogu vrijednost multiplikacijskog faktora mc povećati iznad zbroja iz tog podstavka utvrdi li se da alternativni interni model institucije ima nedostatke koji onemogućuju primjeren izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik.
EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. ožujka 2020.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2026.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 325.bg
Zahtjev za raspodjelu dobiti i gubitka
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje:
kriterije na temelju kojih se utvrđuje jesu li teoretske promjene vrijednosti portfelja organizacijske jedinice za trgovanje blizu ili dovoljno blizu hipotetskim promjenama vrijednosti portfelja organizacijske jedinice za trgovanje za potrebe stavka 1., vodeći računa o međunarodnim regulatornim promjenama;
dodatni kapitalni zahtjev iz stavka 2.;
učestalost kojom institucija treba provoditi raspodjelu P & L;
tehničke elemente koji se uključuju u teoretske i hipotetske promjene vrijednosti portfelja organizacijske jedinice za trgovanje za potrebe ovog članka.
▼M17 —————
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2025.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 325.bh
Zahtjevi povezani s mjerenjem rizika
Institucije koje primjenjuju interni model za mjerenje rizika za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik iz članka 325.ba osiguravaju da taj model ispunjava sve sljedeće zahtjeve:
interni model za mjerenje rizika obuhvaća dovoljan broj faktora rizika, koji najmanje uključuju faktore rizika iz poglavlja 1.a odjeljka 3. pododjeljka 1., osim ako institucija nadležnim tijelima dokaže da izostavljanje tih faktora rizika nema značajan utjecaj na rezultate zahtjeva za raspodjelu dobiti i gubitka iz članka 325.bg; institucija je u mogućnosti nadležnim tijelima objasniti zašto je neki faktor rizika uključila u svoj model za određivanje cijena, ali ne i u svoj interni model za mjerenje rizika;
interni model za mjerenje rizika obuhvaća nelinearnost za opcije i druge proizvode te korelacijski rizik i rizik osnove;
interni model za mjerenje rizika uključuje skup faktora rizika koji odgovaraju kamatnim stopama u svakoj valuti u kojoj institucija ima bilančne ili izvanbilančne pozicije osjetljive na promjene kamatnih stopa; institucija izrađuje krivulje prinosa primjenom jednog od općeprihvaćenih pristupa. Krivulja prinosa podijeljena je na različite segmente dospijeća kako bi se obuhvatile varijacije volatilnosti stopa duž krivulje; za značajne izloženosti kamatnom riziku u glavnim valutama i na glavnim tržištima, krivulja prinosa modelira se s pomoću najmanje šest segmenata dospijeća, a broj faktora rizika koji se upotrebljavaju za modeliranje krivulje prinosa razmjeran je prirodi i složenosti strategija trgovanja institucije; model ujedno obuhvaća rizični raspon nesavršeno koreliranih kretanja među različitim krivuljama prinosa ili različitim financijskim instrumentima istog odnosnog izdavatelja;
interni model za mjerenje rizika obuhvaća faktore rizika koji se odnose na zlato i pojedine strane valute u kojima su nominirane pozicije institucije; za CIU, uzimaju se u obzir stvarne devizne pozicije CIU-a; institucije se mogu osloniti na izvješćivanje trećih strana u vezi s deviznom pozicijom CIU-a uz uvjet odgovarajućeg osiguravanja točnosti izvješća;
složenost tehnike modeliranja razmjerna je značaju aktivnosti institucija na tržištima vlasničkih instrumenata; interni model za mjerenje rizika primjenjuje zaseban faktor rizika najmanje za svako tržište vlasničkih instrumenata na kojem institucija ima značajne pozicije i najmanje jedan faktor rizika koji obuhvaća sistemska kretanja cijena vlasničkih instrumenata i ovisnost tog faktora rizika o pojedinačnim faktorima rizika za svako tržište vlasničkih instrumenata;
interni model za mjerenje rizika primjenjuje zaseban faktor rizika najmanje za svaku robu u kojoj institucija ima značajne pozicije osim ako institucija ima malu agregiranu poziciju robe u usporedbi sa svim njezinim trgovačkim aktivnostima, a u tom slučaju može se koristiti zasebnim faktorom rizika za svaku široku vrstu robe; za značajne izloženosti tržištima robe model obuhvaća rizik nesavršeno koreliranih kretanja između vrsta robe koje su slične, ali ne i identične, izloženosti promjenama terminskih cijena koje proizlaze iz ročnih neusklađenosti i prigodni prinos između pozicija u izvedenicama i pozicija u gotovini;
upotrijebljene približne vrijednosti prethodno su se pokazale pouzdanima u vezi sa stvarnom pozicijom, primjereno su konzervativne te se primjenjuju samo ako su dostupni podaci nedostatni, primjerice tijekom razdoblja stresa iz članka 325.bc stavka 2. točke (c);
za značajne izloženosti rizicima volatilnosti u instrumentima koji uključuju opcionalnost, interni model za mjerenje rizika obuhvaća ovisnost impliciranih volatilnosti po različitim izvršnim cijenama i dospijećima opcija;
za pozicije u CIU-ovima, institucije na temelju odnosnih pozicija u CIU-ovima barem jedanput tjedno izračunavaju svoje kapitalne zahtjeve u skladu s ovim poglavljem; ako se pristup odnosnih izloženosti provodi na tjednoj osnovi, institucije mogu pratiti rizike koji proizlaze iz znatnih promjena u sastavu CIU-a; institucije koje nemaju odgovarajuće ulazne podatke ili informacije za izračun kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik pozicije u CIU-u u skladu s pristupom odnosnih izloženosti mogu te ulazne podatke ili informacije dobiti od treće strane ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
treća strana jedno je od sljedećeg:
depozitar CIU-a, koji je institucija ili financijska institucija, ako CIU ulaže isključivo u vrijednosne papire i deponira sve vrijednosne papire kod tog depozitara koji je institucija ili financijska institucija;
društvo za upravljanje CIU-om, pod uvjetom da ispunjava kriterije iz članka 132. stavka 3. točke (a);
vanjski prodavatelj pod uvjetom da podatke, informacije ili parametre za procjenu rizika dostave ili izračunaju treće strane iz točke 1. ili 2. ove točke ili drugi takav vanjski prodavatelj,
treća strana instituciji dostavlja odgovarajuće podatke, informacije ili parametre za procjenu rizika za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik pozicije u CIU-u u skladu s pristupom odnosnih izloženosti iz prvog podstavka,
vanjski revizor institucije potvrdio je da su podaci, informacije ili parametri za procjenu rizika treće strane iz točke (ii) odgovarajući, a nadležno tijelo na zahtjev ima neograničen pristup tim podacima, informacijama ili parametrima za procjenu rizika.
▼M17 —————
Članak 325.bi
Kvalitativni zahtjevi
Svi interni modeli za mjerenje rizika koji se upotrebljavaju za potrebe ovog poglavlja konceptualno su pouzdani, dosljedno se izračunavaju i provode te su u skladu sa svim sljedećim kvalitativnim zahtjevima:
svi interni modeli za mjerenje rizika koji se upotrebljavaju za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik čvrsto su integrirani u svakodnevni proces upravljanja rizicima institucije te služe kao osnova za izvješćivanje višeg rukovodstva o izloženosti rizicima;
institucija ima jedinicu za kontrolu rizika koja je neovisna o poslovnim jedinicama za trgovanje i izravno je podređena višem rukovodstvu; ta jedinica:
odgovorna je za razvoj i provedbu svih internih modela za mjerenje rizika koji se koriste pri primjeni alternativnog pristupa internih modela za potrebe ovog poglavlja;
odgovorna je za cjelokupni sustav upravljanja rizicima;
izrađuje i analizira dnevna izvješća o podacima dobivenima primjenom internih modela za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik te za primjerenost mjera koje treba poduzeti u vezi s limitima trgovanja;
upravljačko tijelo institucije i više rukovodstvo aktivno su uključeni u proces kontrole rizika, a dnevna izvješća koja izrađuje jedinica za kontrolu rizika preispituju se na razini rukovodstva koje ima dostatnu ovlast za zahtijevanje smanjenja pozicija pojedinih zaposlenika jedinice za trgovanje i zahtijevanje smanjenja ukupne izloženosti institucije riziku;
institucija ima dovoljan broj zaposlenika osposobljenih na razini primjerenoj složenosti internih modela za mjerenje rizika i dostatan broj zaposlenika s vještinama u području trgovanja, kontrole rizika, revizije i pozadinskih poslova;
institucija uspostavlja dokumentirani skup internih politika, postupaka i kontrola za praćenje i osiguravanje usklađenosti s cjelokupnim funkcioniranjem svojih internih modela za mjerenje rizika;
svi interni modeli za mjerenje rizika, uključujući model za određivanje cijena, pokazuju se dostatno točnima u mjerenju rizika i ne razlikuju se znatno od modela koje institucija upotrebljava za svoje interno upravljanje rizicima;
institucija često provodi stroge programe testiranja otpornosti na stres, uključujući povratna testiranja otpornosti na stres, koji obuhvaćaju sve interne modele za mjerenje rizika; rezultate tih testiranja otpornosti na stres preispituje više rukovodstvo najmanje jedanput mjesečno te oni udovoljavaju politikama i limitima koje je odobrilo upravljačko tijelo; institucija poduzima odgovarajuće mjere ako rezultati tih testiranja otpornosti na stres pokažu prekomjerne gubitke koji proizlaze iz poslova trgovanja institucije u određenim okolnostima;
institucija provodi neovisno preispitivanje svojih internih modela za mjerenje rizika, u okviru svojeg redovitog postupka unutarnje revizije ili ovlaštenjem subjekta treće strane da provede to preispitivanje, a koje se obavlja u skladu sa zahtjevima nadležnih tijela.
Jedinica za validaciju, koja je odvojena od jedinice za kontrolu rizika iz prvog podstavka točke (b), provodi početnu i stalnu validaciju svih internih modela za mjerenje rizika koji se koriste pri primjeni alternativnog pristupa internih modela za potrebe ovog poglavlja.
Za potrebe prvog podstavka točke (h) subjekt treće strane znači subjekt koji institucijama pruža usluge revizije ili savjetovanja i čiji su zaposlenici dovoljno osposobljeni u području tržišnog rizika u aktivnostima trgovanja.
Preispitivanje iz stavka 1. točke (h) uključuje aktivnosti poslovnih jedinica za trgovanje i neovisne jedinice za kontrolu rizika. Institucija provodi preispitivanje svojeg cjelokupnog procesa upravljanja rizicima najmanje jedanput godišnje. Tim preispitivanjem ocjenjuje se sljedeće:
adekvatnost dokumentacije o sustavu i procesima upravljanja rizicima te ustroj jedinice za kontrolu rizika;
integracija mjera rizika u svakodnevno upravljanje rizicima i cjelovitost informacijskog sustava upravljanja;
postupci koje institucija primjenjuje za odobravanje modela mjerenja rizika te sustavi vrednovanja koje primjenjuju zaposlenici jedinica za trgovanje i jedinica za pozadinske poslove;
opseg rizika koje obuhvaća taj model, točnost i primjerenost sustava za mjerenje rizika i validacija svih znatnih promjena internog modela za mjerenje rizika;
točnost i potpunost podataka o pozicijama, točnost i prikladnost pretpostavki o volatilnosti i korelaciji, točnost vrednovanja i izračuni osjetljivosti na rizik te točnost i prikladnost za dobivanje približnih vrijednosti podataka kad dostupni podaci nisu dostatni za ispunjavanje zahtjeva iz ovog poglavlja;
postupak verifikacije kojim se institucija koristi za evaluaciju dosljednosti, pravodobnosti i pouzdanosti izvora podataka upotrijebljenih u bilo kojem od njezinih internih modela za mjerenje rizika, uključujući neovisnost tih izvora podataka;
postupak verifikacije kojim se institucija koristi za evaluaciju zahtjeva za retroaktivno testiranje i zahtjeva za raspodjelu dobiti i gubitka koji se provode kako bi se ocijenila točnost njezinih internih modela za mjerenje rizika;
ako preispitivanje provodi subjekt treće strane u skladu sa stavkom 1. točkom (h) ovog članka, provjera da interni proces validacije iz članka 325.bj ispunjava ciljeve.
Članak 325.bj
Interna validacija
Institucije provode validaciju iz stavka 1. u sljedećim okolnostima:
kad se interni model za mjerenje rizika prvotno razvije i kad se taj model znatno izmijeni;
periodično te ako je došlo do znatnih strukturnih promjena na tržištu ili do promjena u sastavu portfelja koje mogu dovesti do toga da interni model za mjerenje rizika više nije primjeren.
Validacija internih modela institucije za mjerenje rizika nije ograničena na zahtjeve za retroaktivno testiranje i raspodjelu dobiti i gubitka, već obuhvaća minimalno sljedeće:
testiranje radi provjere jesu li pretpostavke internog modela primjerene te podcjenjuje li se njima ili precjenjuje rizik;
vlastite testove validacije internih modela, uključujući retroaktivno testiranje povrh regulatornih programa retroaktivnog testiranja, u vezi s rizicima i strukturom njihovih portfelja;
upotrebu hipotetskih portfelja kako bi se osiguralo da je interni model za mjerenje rizika u mogućnosti obuhvatiti pojedina strukturna obilježja, kao što su značajna razina rizika osnove i koncentracijski rizik ili rizici povezani s upotrebom približnih vrijednosti.
Članak 325.bk
Izračun mjere rizika prema stresnom scenariju
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje:
kako institucije trebaju odrediti ekstremne scenarije budućeg šoka koji su primjenjivi na faktore rizika koji se ne mogu modelirati i kako trebaju primjenjivati te ekstremne scenarije budućeg šoka na te faktore rizika;
regulatorni ekstremni scenarij budućeg šoka za svaku široku potkategoriju faktora rizika iz tablice 2. u članku 325.bd koji institucije mogu upotrijebiti kad nisu u mogućnosti odrediti ekstremni scenarij budućeg šoka u skladu s točkom (a) ovog podstavka ili za koji nadležna tijela mogu zahtijevati od institucija da ga primijene ako ta tijela nisu zadovoljna s ekstremnim scenarijem budućeg šoka koji određuje institucija;
okolnosti u kojima institucije mogu izračunati mjeru rizika prema stresnom scenariju za više faktora rizika koji se ne mogu modelirati;
način na koji institucije agregiraju mjere rizika prema stresnom scenariju za sve faktore rizika koji se ne mogu modelirati uključene u njihove pozicije iz knjige trgovanja i pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne valutnom riziku ili robnom riziku.
EBA pri izradi tog nacrta regulatornih tehničkih standarda uzima u obzir zahtjev da razina kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik faktora rizika koji se ne može modelirati kako je utvrđena u ovom članku bude jednaka razini kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik koja bi se izračunala na temelju ovog poglavlja da se taj faktor rizika može modelirati.
EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. rujna 2020.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 325.bl
Područje primjene internog modela za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza
Članak 325.bm
Odobrenje za primjenu internog modela za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza
Članak 325.bn
Kapitalni zahtjevi za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza primjenom internog modela za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza
Institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza primjenom internih modela za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za portfelj svih pozicija iz knjige trgovanja iz članka 325.bl na sljedeći način:
kapitalni zahtjevi jednaki su iznosu vrijednosti adherentnih riziku kojima se mjere potencijalni gubici u tržišnoj vrijednosti portfelja prouzročeni nastankom statusa neispunjavanja obveza izdavateljâ povezanog s tim pozicijama na intervalu pouzdanosti od 99,9 % tijekom jednogodišnjeg razdoblja;
potencijalni gubitak iz točke (a) znači izravni ili neizravni gubitak u tržišnoj vrijednosti pozicije koji je prouzročen nastankom statusom neispunjavanja obveza izdavateljâ i koji je dodatan svim gubicima koji su već uzeti u obzir u trenutačnom vrednovanju pozicije; nastanak statusa neispunjavanja obveze izdavateljâ pozicija u vlasničkim instrumentima izražava se stavljanjem vrijednosti cijena vlasničkih instrumenata izdavatelja na nulu;
institucije određuju korelacije nastanka statusa neispunjavanja obveza među različitim izdavateljima na osnovi konceptualno pouzdane metodologije upotrebom objektivnih povijesnih podataka tržišnih kreditnih marži ili cijena vlasničkih instrumenata koji obuhvaćaju barem desetogodišnje razdoblje uključujući razdoblje stresa koje je institucija utvrdila u skladu s člankom 325.bc stavkom 2.; izračun korelacija nastanka statusa neispunjavanja obveza među različitim izdavateljima kalibrira se prema jednogodišnjem razdoblju;
interni model za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza temelji se na pretpostavci o konstantnoj jednogodišnjoj poziciji.
Članak 325.bo
Priznavanje zaštite u internom modelu za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza
Institucije osiguravaju da ročne neusklađenosti između instrumenta za zaštitu od rizika i zaštićenog instrumenta do kojih bi moglo doći u razdoblju od jedne godine, ako te neusklađenosti nisu obuhvaćene njihovim internim modelom za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza, ne dovedu do značajnog podcjenjivanja rizika.
Institucije priznaju instrument za zaštitu od rizika samo u mjeri u kojoj ju je moguće održati, čak i ako se dužnik približava kreditnom događaju ili drugom događaju.
Članak 325.bp
Posebni zahtjevi za interni model za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza
Za simulaciju nastanka statusa neispunjavanja obveza u internom modelu za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza procjene institucija u pogledu vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza ispunjavaju sljedeće zahtjeve:
za vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza utvrđuje se najniža vrijednost od 0,01 % za izloženosti na koje se primjenjuje ponder rizika 0 %, u skladu s člancima od 114. do 118., i najniža vrijednost od 0,01 % za pokrivene obveznice na koje se primjenjuje ponder rizika od 10 %, u skladu s člankom 129.; u ostalim slučajevima za vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza utvrđuje se najniža vrijednost od 0,03 %;
vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza temelje se na jednogodišnjem razdoblju, osim ako je u ovom odjeljku navedeno drukčije;
vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza mjere se upotrebom, samostalno ili u kombinaciji s tekućim tržišnim cijenama, podataka zabilježenih tijekom povijesnog razdoblja od najmanje pet godina o stvarnim prošlim nastancima statusa neispunjavanja obveza i ekstremnim padovima tržišnih cijena koji su jednakovrijedni događajima nastanka statusa neispunjavanja obveza; vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza ne izvode se isključivo iz tekućih tržišnih cijena;
institucija koja je dobila odobrenje za procjenu vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza u skladu s glavom II. poglavljem 3. odjeljkom 1. za kategoriju izloženosti i rejting-sustav koji odgovaraju određenom izdavatelju primjenjuje tamo navedenu metodologiju za izračun vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza tog izdavatelja ako su podaci za tu procjenu dostupni;
institucija koja nije dobila odobrenje za procjenu vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza iz točke (d) razvija internu metodologiju ili upotrebljava vanjske izvore za procjenu tih vjerojatnosti u skladu sa zahtjevima koji se primjenjuju na procjene vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza u skladu s ovim člankom.
Za potrebe prvog podstavka točke (d), podaci za procjenu vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza određenog izdavatelja pozicije iz knjige trgovanja dostupni su ako institucija na dan izračuna u knjizi pozicija kojima se ne trguje ima poziciju istog dužnika za kojeg u skladu s glavom II. poglavljem 3. odjeljkom 1. procjenjuje vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza radi izračuna svojih kapitalnih zahtjeva utvrđenih u tom poglavlju.
Za simulaciju nastanka statusa neispunjavanja obveza izdavatelja u internom modelu za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza, procjene institucija u pogledu gubitka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza ispunjavaju sljedeće zahtjeve:
za procjene gubitka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza utvrđuje se najniža vrijednost od 0 %;
procjene gubitka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza odražavaju redoslijed svake pozicije;
institucija koja je dobila odobrenje za procjenu LGD-a u skladu s glavom II. poglavljem 3. odjeljkom 1. za kategoriju izloženosti i rejting-sustav koji odgovaraju određenoj izloženosti primjenjuje tamo navedenu metodologiju za izračun procjena LGD-a tog izdavatelja ako su podaci za tu procjenu dostupni;
institucija koja nije dobila odobrenje za procjenu LGD-a iz točke (c) razvija internu metodologiju ili upotrebljava vanjske izvore za procjenu LGD-a u skladu sa zahtjevima koji se primjenjuju na procjene LGD-a u skladu s ovim člankom.
Za potrebe prvog podstavka točke (c), podaci za procjenu LGD-a određenog izdavatelja pozicije iz knjige trgovanja dostupni su ako institucija na dan izračuna u knjizi pozicija kojima se ne trguje ima poziciju iste izloženosti za koju u skladu s glavom II. poglavljem 3. odjeljkom 1. procjenjuje LGD radi izračuna svojih kapitalnih zahtjeva utvrđenih u tom poglavlju.
U okviru neovisnog preispitivanja i validacije internih modela koje primjenjuju za potrebe ovog poglavlja, među ostalim i za sustav mjerenja rizika, institucije:
provjeravaju da je njihov pristup modeliranju korelacija i promjena cijene primjeren za njihov portfelj, uključujući odabir i pondere sistemskih faktora rizika u modelu;
provode različita testiranja otpornosti na stres, uključujući analizu osjetljivosti i analizu scenarija, radi procjene kvantitativne i kvalitativne osnovanosti internog modela za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza, posebno s obzirom na tretman koncentracija.; i
primjenjuje odgovarajuću kvantitativnu validaciju koja uključuje relevantna mjerila za interne modele.
Testovi iz točke (b) ne ograničavaju se samo na povijesne događaje.
EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. rujna 2020.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
POGLAVLJE 2.
Kapitalni zahtjevi za pozicijski rizik
Članak 326.
Kapitalni zahtjevi za pozicijski rizik
Kapitalni zahtjev za pozicijski rizik institucije jest zbroj kapitalnog zahtjeva za opći i specifični rizik njezinih pozicija u dužničkim i vlasničkim instrumentima. Sekuritizacijske pozicije u knjizi trgovanja tretiraju se kao dužnički instrumenti.
Članak 327.
Netiranje
Članak 328.
Kamatne budućnosnice i forvardi
Članak 329.
Opcije i varanti
EBA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 330.
Ugovori o razmjeni
Ugovori o razmjeni za potrebe kamatnog rizika tretiraju se na isti način kao bilančni instrumenti. Stoga se kamatni ugovor o razmjeni na osnovi kojega institucija dobiva promjenjivu kamatnu stopu i plaća fiksnu kamatnu stopu tretiraju kao istovjetna duga pozicija u instrumentu s promjenjivom kamatnom stopom s dospijećem jednakim razdoblju do sljedećeg određivanja kamatne stope i kratka pozicija u instrumentu s fiksnom kamatnom stopom jednakog dospijeća kao sam ugovor o razmjeni.
Članak 331.
Kamatni rizik iz izvedenih instrumenata
Institucije koje ne upotrebljavaju modele iz stavka 1. mogu postupati kao da je moguć potpuni prijeboj onih pozicija u izvedenim instrumentima iz članaka od 328. do 330. koje udovoljavaju barem sljedećim uvjetima:
pozicije imaju istu vrijednost i nominirane su u istoj valuti;
referentne kamatne stope (za pozicije s promjenjivom kamatnom stopom) ili kuponi (za pozicije s fiksnom kamatnom stopom) blisko su usklađeni;
sljedeći datumi određivanja kamatne stope ili, za pozicije s fiksnim kuponom, preostali rok do dospijeća odgovara sljedećim ograničenjima:
manje od jednog mjeseca: istog dana;
između jednog mjeseca i jedne godine: u roku od sedam dana;
iznad jedne godine: u roku od 30 dana.
Članak 332.
Kreditne izvedenice
Za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva za opći i specifični rizik stranke koja preuzima kreditni rizik („pružatelj zaštite”), ako nije drukčije određeno, rabi se zamišljeni iznos ugovora o kreditnoj izvedenici. Neovisno o prvoj rečenici, institucija može odlučiti da zamijeni zamišljenu vrijednost zamišljenom vrijednošću uvećanom za promjenu neto tržišne vrijednosti kreditne izvedenice od datuma sklapanja posla, pri čemu se neto promjeni prema niže iz perspektive pružatelja zaštite dodaje negativan predznak. Za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva za specifični rizik, osim kod ugovora o razmjeni ukupnog prinosa, primjenjuje se dospijeće ugovora o kreditnoj izvedenici, a ne dospijeće obveze. Pozicije se određuju kako slijedi:
ugovor o razmjeni ukupnog prinosa stvara dugu poziciju u općem riziku referentne obveze i kratku poziciju u općem riziku državne obveznice čiji je rok dospijeća istovjetan roku do sljedećeg određivanja kamatne stope te kojoj je dodijeljen ponder rizika 0 % u skladu s glavom II. poglavljem 2. Također stvara dugu poziciju u specifičnom riziku referentne obveze;
ugovor o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza ne stvara poziciju za opći rizik. Za potrebe specifičnog rizika, institucija mora evidentirati sintetsku dugu poziciju obveze referentnog subjekta, osim ako je izvedenica dobila vanjski rejting i zadovoljava uvjete za kvalificirajuću dužničku stavku te se u tom slučaju evidentira duga pozicija u predmetnoj izvedenici. Ako je u okviru proizvoda ugovoreno plaćanje kamata ili premije, takvi se novčani tokovi moraju evidentirati kao zamišljene pozicije u državnim obveznicama;
kreditni zapis koji se odnosi na jedan subjekt stvara dugu poziciju u općem riziku samog zapisa, u obliku kamatnog proizvoda. Za potrebe specifičnog rizika, stvara se sintetska duga pozicija obveze referentnog subjekta. Dodatna duga pozicija stvara se u izdavatelju zapisa. Ako je kreditnom zapisu dodijeljen vanjski rejting i ako on ispunjava uvjete za kvalificirajuću dužničku stavku, treba se evidentirati samo jedna duga pozicija sa specifičnim rizikom zapisa;
uz dugu poziciju u specifičnom riziku izdavatelja zapisa, kreditni zapis koji se odnosi na više subjekata koji pruža proporcionalnu zaštitu stvara poziciju u svakom referentnom subjektu, s ukupnim zamišljenim iznosom ugovora raspoređenim po pojedinim pozicijama u skladu s njihovim udjelom u ukupnom zamišljenom iznosu koji predstavlja svaka izloženost referentnom subjektu. Kada je moguće odabrati više od jedne obveze referentnog subjekta, obveza s najvećim ponderom rizika određuje specifični rizik;
kreditna izvedenica na osnovi prvog nastanka statusa neispunjavanja obveza stvara poziciju u zamišljenom iznosu obveze svakog referentnog subjekta. Ako je opseg najvećega mogućeg plaćanja po kreditnom događaju manji od kapitalnog zahtjeva u skladu s metodom iz prve rečenice ove točke, najveći mogući iznos plaćanja može se uzeti kao kapitalni zahtjev za specifični rizik.
Kreditna izvedenica na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza stvara poziciju u zamišljenom iznosu obveze svakog referentnog subjekta osim referentnih subjekata n-1 s najnižim kapitalnim zahtjevom za specifični rizik. Ako je opseg najvećeg mogućeg plaćanja po kreditnom događaju manji od kapitalnog zahtjeva u skladu s metodom iz prve rečenice ove točke, taj se iznos može uzeti kao kapitalni zahtjev za specifični rizik.
Ako je kreditnoj izvedenici na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza dodijeljen vanjski rejting, pružatelj zaštite izračunava kapitalni zahtjev za specifični rizik upotrebljavajući rejting izvedenice te prema potrebi primjenjuje pondere sekuritizacijskog rizika.
Članak 333.
Vrijednosni papiri prodani na osnovi repo ugovora ili pozajmljeni vrijednosni papiri
Prenositelj vrijednosnih papira ili zajamčenih prava vezano uz vrijednosne papire u okviru repo ugovora i posuditelj vrijednosnih papira pri njihovom pozajmljivanju uključuju navedene vrijednosne papire u izračun kapitalnog zahtjeva u skladu s ovim poglavljem pod uvjetom da su navedeni vrijednosni papiri pozicije iz knjige trgovanja.
Članak 334.
Neto pozicije u dužničkim instrumentima
Neto pozicije klasificiraju se prema valuti u kojoj su nominirane te se kapitalni zahtjevi za opći i specifični rizik izračunavaju odvojeno u svakoj pojedinoj valuti.
Članak 335.
Gornja granica kapitalnog zahtjeva za neto poziciju
Institucija može ograničiti kapitalni zahtjev za specifični rizik neto pozicije u dužničkom instrumentu na maksimalni mogući iznos gubitka povezan s rizikom nastanka statusa neispunjavanja obveza. Za kratku poziciju to se ograničenje može izračunavati kao promjena vrijednosti zbog promjene instrumenata ili, gdje je primjenjivo, promjena referentnih subjekata u subjekte bez rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza.
Članak 336.
Kapitalni zahtjev za dužničke instrumente koji nisu predmet sekuritizacije
Institucija raspoređuje svoje neto pozicije u knjizi trgovanja u instrumentima koji nisu sekuritizacijske pozicije koje se izračunavaju u skladu s člankom 327. u odgovarajuće kategorije u tablici 1. na temelju njihovih izdavatelja ili dužnika, vanjskih ili internih kreditnih procjena i preostalog roka do dospijeća te ih zatim množi s ponderima navedenima u spomenutoj tablici. Institucija zbraja svoje ponderirane pozicije koje proizlaze iz primjene ovog članka, neovisno o tome jesu li duge i kratke, kako bi izračunala svoje kapitalne zahtjeve za specifični rizik.
Tablica 1.
|
Kategorije |
Kapitalni zahtjev za specifični rizik |
|
Dužnički vrijednosni papiri kojima bi u skladu sa standardiziranim pristupom za kreditni rizik bio dodijeljen ponder rizika 0 % |
0 % |
|
Dužnički vrijednosni papiri kojima bi u skladu sa standardiziranim pristupom za kreditni rizik bio dodijeljen ponder rizika 20 % ili 50 % i druge kvalificirajuće stavke iz stavka 4. |
0,25 % (preostali rok do konačnog dospijeća najviše 6 mjeseci) 1,00 % (preostalo rok do konačnog dospijeća od 6 do 24 mjeseca) 1,60 % (preostali rok do konačnog dospijeća više od 24 mjeseca) |
|
Dužnički vrijednosni papiri kojima bi u skladu sa standardiziranim pristupom za kreditni rizik bio dodijeljen ponder rizika 100 % |
8,00 % |
|
Dužnički vrijednosni papiri kojima bi u skladu sa standardiziranim pristupom za kreditni rizik bio dodijeljen ponder rizika 150 % |
12,00 % |
Druge kvalificirajuće stavke su sljedeće:
duge i kratke pozicije u imovini za koju nije raspoloživa kreditna procjena odabranog VIPKR-a i koje ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
predmetna institucija smatra ih dovoljno likvidnima;
investicijska kvaliteta im je, prema procjeni same institucije, barem jednaka investicijskoj kvaliteti imovine iz drugog retka tablice 1.;
uvrštene su na barem jedno regulirano tržište države članice ili na burzu treće zemlje pod uvjetom da tu burzu priznaju nadležna tijela predmetne države članice;
duge i kratke pozicije u imovini koju su izdale institucije koje podliježu kapitalnim zahtjevima iz ove Uredbe, koje odnosna institucija smatra dovoljno likvidnima i čija je investicijska kvaliteta, prema procjeni same institucije, barem jednaka investicijskoj kvaliteti imovine iz drugog retka tablice 1.;
vrijednosni papiri koje izdaju institucije za koje se smatra da imaju stupanj kreditne kvalitete jednak ili viši od onog koji se povezuje s 2. stupnjem kreditne kvalitete u skladu sa standardiziranim pristupom za kreditni rizik izloženosti institucijama te koji podliježu nadzornim i regulatornim mjerama usporedivima s aranžmanima iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU.
Institucije koje primjenjuju točku (a) ili (b) dužne su imati uspostavljenu dokumentiranu metodologiju za procjenu zadovoljava li imovina zahtjeve iz navedenih točaka i o navedenoj metodologiji obavješćuju nadležna tijela.
Članak 337.
Kapitalni zahtjev za sekuritizacijske instrumente
Ako institucija inicijator sintetske sekuritizacije ne ispunjava uvjete za prijenos znatnog rizika iz članka 245., ona u izračun svojih kapitalnih zahtjeva uključuje odnosne izloženosti sekuritizacije kakve bi bile da te izloženosti nisu bile sekuritizirane te zanemaruje učinak sintetske sekuritizacije za potrebe kreditne zaštite.
Članak 338.
Kapitalni zahtjev za korelacijski portfelj namijenjen trgovanju
Institucija određuje viši od sljedećih iznosa kao kapitalni zahtjev za specifični rizik korelacijskog portfelja namijenjenog trgovanju:
ukupni kapitalni zahtjev za specifični rizik koji bi se primjenjivao samo na neto duge pozicije korelacijskog portfelja namijenjenog trgovanju;
ukupni kapitalni zahtjev za specifični rizik koji bi se primjenjivao samo na neto kratke pozicije korelacijskog portfelja namijenjenog trgovanju.
Članak 339.
Izračun općeg rizika koji se temelji na dospijeću
Institucija izračunava zbroj neusklađenih ponderiranih dugih pozicija za razrede dospijeća uključene u pojedinu zonu iz tablice 2. kako bi dobila neusklađene duge pozicije za svaku zonu. Slično tome, zbroj neusklađenih ponderiranih kratkih pozicija za svaki razred dospijeća u pojedinoj zoni upotrebljava se za izračun neusklađene ponderirane kratke pozicije za tu zonu. Onaj dio neusklađene ponderirane duge pozicije koji je usklađen s neusklađenom ponderiranom kratkom pozicijom u istoj zoni smatra se usklađenom ponderiranom pozicijom te zone. Onaj dio neusklađene ponderirane duge pozicije ili neusklađene ponderirane kratke pozicije za zonu koji na taj način nije moguće uskladiti jest neusklađena ponderirana pozicija za tu zonu.
Tablica 2.
|
Zona |
Razred dospijeća |
Ponder (u %) |
Pretpostavljena promjena kamatne stope (u %) |
|
|
Kupon od 3 % ili više |
Kupon manji od 3 % |
|||
|
Jedan |
0 ≤ 1 mjesec |
0 ≤ 1 mjesec |
0,00 |
— |
|
> 1 ≤ 3 mjeseca |
> 1 ≤ 3 mjeseca |
0,20 |
1,00 |
|
|
> 3 ≤ 6 mjeseci |
> 3 ≤ 6 mjeseci |
0,40 |
1,00 |
|
|
> 6 ≤ 12 mjeseci |
> 6 ≤ 12 mjeseci |
0,70 |
1,00 |
|
|
Dva |
> 1 ≤ 2 godine |
> 1,0 ≤ 1,9 godina |
1,25 |
0,90 |
|
> 2 ≤ 3 godine |
> 1,9 ≤ 2,8 godina |
1,75 |
0,80 |
|
|
> 3 ≤ 4 godine |
> 2,8 ≤ 3,6 godina |
2,25 |
0,75 |
|
|
Tri |
> 4 ≤ 5 godina |
> 3,6 ≤ 4,3 godine |
2,75 |
0,75 |
|
> 5 ≤ 7 godina |
> 4,3 ≤ 5,7 godina |
3,25 |
0,70 |
|
|
> 7 ≤ 10 godina |
> 5,7 ≤ 7,3 godine |
3,75 |
0,65 |
|
|
> 10 ≤ 15 godina |
> 7,3 ≤ 9,3 godine |
4,50 |
0,60 |
|
|
> 15 ≤ 20 godina |
> 9,3 ≤ 10,6 godina |
5,25 |
0,60 |
|
|
> 20 godina |
> 10,6 ≤ 12,0 godina |
6,00 |
0,60 |
|
|
|
> 12,0 ≤ 20,0 godina |
8,00 |
0,60 |
|
|
|
> 20 godina |
12,50 |
0,60 |
|
Kapitalni zahtjev institucije izračunava se kao zbroj sljedećeg:
10 % zbroja usklađenih ponderiranih pozicija po svim razredima dospijeća;
40 % usklađene ponderirane pozicije u zoni jedan;
30 % usklađene ponderirane pozicije u zoni dva;
30 % usklađene ponderirane pozicije u zoni tri;
40 % usklađene ponderirane pozicije između zona jedan i dva i između zona dva i tri;
150 % usklađene ponderirane pozicije između zona jedan i tri;
100 % preostalih neusklađenih ponderiranih pozicija.
Članak 340.
Izračun općeg rizika koji se temelji na trajanju
Institucija zatim izračunava modificirano trajanje svakoga dužničkog instrumenta na temelju sljedeće formule:
pri čemu je:
|
D |
= |
trajanje izračunato u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu je:
|
Za izračun modificiranoga trajanja za dužničke instrumente koji su podložni riziku plaćenog predujma izvršava se korekcija. EBA, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, izdaje smjernice o načinu primjene navedenih korekcija.
Institucija zatim raspoređuje svaki dužnički instrument u odgovarajuću zonu u tablici 3. Navedeno se provodi na temelju modificiranog trajanja za svaki instrument.
Tablica 3.
|
Zona |
Modificirano trajanje (u godinama) |
Pretpostavljena promjena kamatne stope u % |
|
Jedan |
> 0 ≤ 1,0 |
1,0 |
|
Dva |
> 1,0 ≤ 3,6 |
0,85 |
|
Tri |
> 3,6 |
0,7 |
Institucija zatim izračunava neusklađene pozicije ponderirane trajanjem za svaku zonu. Nakon toga primjenjuje postupke za neusklađene ponderirane pozicije iz članka 339. stavaka od 5. do 8.
Kapitalni zahtjev institucije izračunava se kao zbroj sljedećeg:
2 % usklađene pozicije ponderirane trajanjem za svaku zonu;
40 % usklađene pozicije ponderirane trajanjem između zona jedan i dva i između zona dva i tri;
150 % usklađene pozicije ponderirane trajanjem između zona jedan i tri;
100 % preostalih neusklađenih pozicija ponderiranih trajanjem.
Članak 341.
Neto pozicije u vlasničkim instrumentima
EBA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. siječnja 2014.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 342.
Specifični rizik vlasničkih instrumenata
Kapitalni zahtjev za specifični rizik institucije izračunava se kao umnožak njezine ukupne bruto pozicije s 8 %.
Članak 343.
Opći rizik vlasničkih instrumenata
Kapitalni zahtjev za opći rizik ukupna je neto pozicija institucije pomnožena s 8 %.
Članak 344.
Dionički indeksi
EBA dostavlja Komisiji navedeni nacrt provedbenih tehničkih standarda do 1. siječnja 2014.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 345.
Umanjenje neto pozicija
Vezano uz pružanje usluge provedbe ponude odnosno prodaje dužničkih ili vlasničkih instrumenata, institucija se može koristiti sljedećim postupkom za izračun vlastitoga kapitalnog zahtjeva. Institucija najprije izračunava neto pozicije tako da umanji pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje su upisane ili su predmet potpokroviteljstva trećih strana na temelju službenih ugovora. Institucija zatim umanjuje neto pozicije za faktore umanjenja iz tablice 4. te izračunava kapitalni zahtjev koristeći se umanjenim pozicijama proizišlima iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa.
Tablica 4.
|
0. radni dan: |
100 % |
|
1. radni dan: |
90 % |
|
2. i 3. radni dan: |
75 % |
|
4. radni dan: |
50 % |
|
5. radni dan: |
25 % |
|
Nakon 5. radnog dana: |
0 %. |
„Nulti radni dan” je radni dan od kojeg se kreditna institucija bezuvjetno obvezuje prihvatiti poznati iznos vrijednosnih papira po dogovorenoj cijeni.
Članak 346.
Izuzeće za zaštitu kreditnim izvedenicama
Potpuno izuzeće dodjeljuje se kad se vrijednosti obaju strana uvijek kreću u suprotnom smjeru i u približno jednakom opsegu. Institucija postupa na navedeni način u sljedećim slučajevima:
dvije se strane sastoje od potpuno istih instrumenata;
duga gotovinska pozicija zaštićena je ukupnom stopom prinosa ugovora o razmjeni (ili obratno), pri čemu postoji potpuna usklađenost između referentne obveze i odnosne izloženosti (tj. gotovinske pozicije). Dospijeće samog ugovora o razmjeni može se razlikovati od dospijeća odnosne izloženosti.
U spomenutim se situacijama kapitalni zahtjev za specifični rizik ne primjenjuje ni za jednu stranu pozicije.
Djelomično izuzeće dodjeljuje se u sljedećim situacijama, izuzimajući situacije iz stavaka 3. i 4.:
na poziciju se primjenjuje stavak 3. točka (b), ali imovina referentne obveze i odnosne izloženosti nije usklađena. Međutim, pozicije ispunjavaju sljedeće zahtjeve:
referentna obveza je u jednakom položaju ili ima podređen položaj u odnosu na izloženost u odnosnoj obvezi;
odnosna obveza i referentna obveza imaju istog dužnika te pravno provedivu klauzulu o statusu neispunjenja obveza iz različitih kategorija proizvoda i ubrzavanju postupka;
na poziciju se primjenjuje stavak 3. točka (a) ili stavak 4., ali valuta i dospijeće kreditne zaštite i odnosne imovine nisu usklađeni. Navedena valutna neusklađenost uključuje se u kapitalni zahtjev za valutni rizik;
na poziciju se primjenjuje stavak 4., ali je imovina gotovinske pozicije i kreditne izvedenice neusklađena. Međutim, odnosna imovina uključena je u (isporučive) obveze u dokumentaciji o kreditnoj izvedenici.
Za dodjeljivanje djelomičnog izuzeća, umjesto dodavanja kapitalnih zahtjeva za specifični rizik za svaku stranu transakcije, primjenjuje se samo viši od dvaju kapitalnih zahtjeva.
Članak 347.
Izuzeće za zaštitu kreditnim izvedenicama na osnovi prvog nastanka statusa neispunjavanja obveza te kreditnim izvedenicama na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza
Na kreditne izvedenice na osnovi prvog nastanka statusa neispunjavanja obveza te kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza primjenjuje se sljedeći postupak za dodjeljivanje izuzeća u skladu s člankom 346.:
kada institucija dobije kreditnu zaštitu za više referentnih subjekata koji tvore osnovu kreditne izvedenice pod uvjetom da prvi nastanak statusa neispunjavanja obveza pokreće plaćanje te da taj kreditni događaj raskida ugovor, institucija može napraviti prijeboj specifičnog rizika za referentni subjekt na koji se odnosi najmanji kapitalni zahtjev za specifični rizik među odnosnim referentnim subjektima, u skladu s tablicom 1. iz članka 336.;
kada n-ti nastanak statusa neispunjavanja obveza među izloženostima pokreće plaćanje u skladu s kreditnom zaštitom, primatelj zaštite može napraviti prijeboj za specifični rizik samo ako je zaštita pribavljena i za statuse neispunjavanja obveza od 1 do n-1 ili kada su se statusi neispunjavanja obveza već dogodili. U navedenim slučajevima primjenjuje se metodologija za kreditne izvedenice na osnovi prvog nastanka statusa neispunjavanja obveza iz točke (a) uz odgovarajuće izmjene za proizvode n-tog statusa neispunjavanja obveza.
Članak 348.
Kapitalni zahtjevi za CIU
Članak 349.
Opći kriteriji za CIU
Na CIU može se primjenjivati pristup iz članka 350. ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
brošura CIU-a ili sličan dokument sadržava sljedeće:
kategorije imovine u koje je CIU ovlašten ulagati;
ako se primjenjuju investicijski limiti, relativne limite i metodologiju njihovog izračuna;
ako postoji mogućnost financijske poluge, najveći dopušteni stupanj financijske poluge;
ako je dopušteno ulaganje u OTC izvedenice ili ugovaranje repo ugovora i ugovora o pozajmljivanju vrijednosnih papira, politike za ograničavanje rizika druge ugovorne strane koji proizlazi iz navedenih transakcija;
rezultati poslovanja CIU-a objavljuju se na polugodišnjoj i godišnjoj osnovi za potrebe procjene imovine i obveza, prihoda i aktivnosti CIU-a tijekom izvještajnog razdoblja;
dionice ili udjeli u CIU-u otkupivi su u novcu, iz imovine fonda, na dnevnoj osnovi na zahtjev imatelja udjela;
ulaganja u CIU moraju biti odvojena od imovine društva za upravljanje CIU-om;
mora postojati procjena rizičnosti CIU-a od strane same institucije ulagatelja;
CIU upravljaju osobe koje podliježu nadzoru u skladu s Direktivom 2009/65/EZ ili istovjetnim zakonima.
Članak 350.
Posebne metode za CIU
Institucije mogu izračunavati kapitalni zahtjev za pozicijski rizik koji obuhvaća specifični i opći rizik za pozicije u CIU na temelju pretpostavljenih pozicija koje oponašanju strukturu i učinke vanjskog indeksa ili fiksne košarice vlasničkih ili dužničkih vrijednosnih papira iz točke (a), uz poštivanje sljedećih uvjeta:
politikom ulaganja CIU-a zadano je oponašanje strukture i učinaka vanjskog indeksa ili fiksne košarice vlasničkih ili dužničkih vrijednosnih papira;
minimalni koeficijent korelacije između dnevnih kretanja prinosa CIU-a i indeksa ili košarice vlasničkih ili dužničkih vrijednosnih papira koje prati, od 0,9, može se jasno uspostaviti u razdoblju od najmanje šest mjeseci.
Ako institucija nije upoznata sa strukturom odnosnih ulaganja CIU-a na dnevnoj osnovi, ona može izračunavati kapitalni zahtjev za pozicijski rizik, koji obuhvaća specifični i opći rizik, poštujući sljedeće uvjete:
pretpostavlja se da CIU najprije ulaže do najvećeg dopuštenog iznosa u skladu sa svojom politikom ulaganja u kategoriju imovine koja nosi najveći kapitalni zahtjev za specifični i opći rizik zasebno te potom ulaže u druge kategorije imovine padajućim redoslijedom do ispunjenja ukupnog investicijskog limita. Pozicija u CIU-u tretira se kao izravno ulaganje u pretpostavljenoj poziciji;
institucije uzimaju u obzir najveću neizravnu izloženost koju bi mogle ostvariti zauzimanjem pozicija s financijskom polugom preko CIU-a pri izračunu kapitalnog zahtjeva za specifični i opći rizik zasebno tako da proporcionalno povećaju poziciju u CIU-u do razine najveće moguće izloženosti odnosnih ulaganja koje proizlaze iz politike ulaganja;
ako kapitalni zahtjev za posebni i opći rizik zajedno u skladu s ovim stavkom prelazi iznos iz članka 348. stavka 1., kapitalni zahtjev ograničava se na navedenoj razini.
Institucije se mogu osloniti na sljedeće treće osobe za izračun kapitalnog zahtjeva i izvješćivanje o kapitalnom zahtjevu za pozicijski rizik za pozicije u CIU iz stavaka od 1. do 4. u skladu s metodama iz ovog Poglavlja:
depozitara CIU-a, pod uvjetom da CIU ulaže isključivo u vrijednosne papire te deponira sve vrijednosne papire kod navedenog depozitara;
za druge CIU, društvo za upravljanje CIU-om, pod uvjetom da društvo za upravljanje CIU-om zadovoljava kriterije iz članka 132. stavka 3. točke (a).
Ispravnost izračuna potvrđuje vanjski revizor.
POGLAVLJE 3.
Kapitalni zahtjev za valutni rizik
Članak 351.
De minimis i ponderiranje valutnog rizika
Ako zbroj ukupne neto devizne pozicije institucije i njezine neto pozicije u zlatu, izračunan u skladu s postupkom iz članka 352., prelazi 2 % njezina ukupnoga regulatornoga kapitala, institucija izračunava kapitalni zahtjev za valutni rizik. Kapitalni zahtjev za valutni rizik jest zbroj njezine ukupne neto devizne pozicije i njezine neto pozicije u zlatu u izvještajnoj valuti pomnožen s 8 %.
Članak 352.
Izračun ukupne neto devizne pozicije
Neto otvorena pozicija institucije u svakoj valuti (uključujući izvještajnu valutu) i u zlatu izračunava se kao zbroj sljedećih elemenata (s pozitivnim ili negativnim predznakom):
neto promptna pozicija (i. e. sve stavke imovine umanjene za sve stavke obveza, uključujući nedospjele obračunate kamate u relevantnoj valuti ili, za zlato, neto promptna pozicija u zlatu);
neto forvard pozicija, koja predstavlja sve iznose koji će biti primljeni umanjene za sve iznose koji će biti plaćeni na temelju valutnih forvarda i forvarda na zlato, uključujući valutne budućnosnice i budućnosnice na zlato te glavnice valutnih ugovora o razmjeni koje nisu uključene u promptnu poziciju;
neopozive garancije i slični instrumenti na temelju kojih će institucija morati izvršiti plaćanje, a postoji vjerojatnost da se za ta sredstva institucija neće moći namiriti;
neto delta-ekvivalent ili ekvivalent zasnovan na delta-vrijednosti ukupne knjige valutnih opcija i opcija na zlato;
tržišna vrijednost drugih opcija.
Delta koja se rabi za potrebe točke (d) jest delta relevantne burze. Za OTC opcije, ili kada nije na raspolaganju delta relevantne burze, deltu može izračunavati sama institucija koristeći se odgovarajućim modelom, uz odobrenje nadležnih tijela. Odobrenje se izdaje ako model adekvatno procjenjuje stopu promjene u vrijednosti opcije ili varanta vezano uz male promjene u tržišnoj cijeni odnosnog instrumenta.
Institucija može uključiti neto buduće prihode/rashode koji još nisu obračunati, ali su u potpunosti zaštićeni, ako to čini dosljedno.
Institucija može neto pozicije u složenim valutama raščlaniti na sastavne valute u skladu s važećim kvotama.
▼M17 —————
EBA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Do stupanja na snagu tehničkih standarda iz prvog podstavka nadležna tijela mogu nastaviti primjenjivati postojeće nacionalne tretmane, ako su ih primjenjivala prije 31. prosinca 2013.
Članak 353.
Valutni rizik CIU
Institucije se mogu osloniti na izvješćivanje sljedećih trećih osoba o deviznim pozicijama u CIU:
depozitne institucije CIU-a, pod uvjetom da CIU ulaže isključivo u vrijednosne papire te deponira sve vrijednosne papire kod navedene depozitne institucije;
za druge CIU, društvo za upravljanje CIU-om, pod uvjetom da društvo za upravljanje CIU-om zadovoljava kriterije iz članka 132. stavka 3. točke (a).
Ispravnost izračuna potvrđuje vanjski revizor.
Članak 354.
Visokokorelirane valute
EBA dostavlja Komisiji navedeni nacrt provedbenih tehničkih standarda do 1. siječnja 2014.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
POGLAVLJE 4.
Kapitalni zahtjev za robni rizik
Članak 355.
Odabir metode za robni rizik
U skladu s člancima od 356. do 358. institucije izračunavaju kapitalni zahtjev za robni rizik prema jednoj od metoda iz članaka 359., 360. ili 361.
Članak 356.
Pomoćno robno poslovanje
Institucije s pomoćnim robnim poslovanjem s poljoprivrednom robom mogu odrediti kapitalni zahtjev za fizičku zalihu robe na kraju godine za sljedeću godinu, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
u svakom trenutku u godini institucija ima regulatorni kapital za navedeni rizik koji nije niži od prosječnoga kapitalnog zahtjeva za navedeni rizik procijenjenoga na konzervativnoj osnovi za sljedeću godinu;
na konzervativnoj osnovi procjenjuje očekivanu volatilnost za vrijednost izračunatu u skladu s točkom (a);
njezin prosječni kapitalni zahtjev za taj rizik ne prelazi 5 % njezinoga regulatornoga kapitala ili 1 milijun eura te uzimajući u obzir volatilnost procijenjenu u skladu s točkom (b), očekivani vršni kapitalni zahtjev ne prelazi 6,5 % njezina regulatornoga kapitala;
institucija kontinuirano provjerava odražavaju li procjene obavljene u skladu s točkama (a) i (b) još uvijek realno stanje.
Članak 357.
Pozicije u robi
Za potrebe izračuna pozicije u robi, sljedeće pozicije tretiraju se kao pozicije u istoj robi:
pozicije u različitim potkategorijama robe u slučajevima kad su potkategorije međusobno zamjenjive;
pozicije u sličnoj robi ako su one bliski supstituti te kada je moguće jasno utvrditi minimalnu korelaciju od 0,9 između kretanja cijene tijekom razdoblja od najmanje godinu dana.
Članak 358.
Posebni instrumenti
Institucije pri izračunu kapitalnih zahtjeva, osim delta-rizika, primjereno uzimaju u obzir i druge rizike povezane s opcijama.
EBA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Do stupanja na snagu tehničkih standarda iz prvog podstavka, nadležna tijela mogu nastaviti primjenjivati postojeće nacionalne tretmane, ako su ih primjenjivala prije 31. prosinca 2013.
Institucija uključuje relevantnu robu u izračun svoga kapitalnog zahtjeva za robni rizik kada obnaša jednu od sljedećih funkcija:
prenositelj robe ili zajamčenih prava vezanih uz pravo na robu u okviru repo ugovora;
davatelj roba u okviru ugovora o pozajmljivanju robe.
Članak 359.
Pristup ljestvice dospijeća
Institucija za svaku robu primjenjuje zasebnu ljestvicu dospijeća u skladu s tablicom 1. Sve pozicije u spomenutoj robi raspoređuju se u odgovarajuće razrede dospijeća. Fizička zaliha robe raspoređuje se u razred dospijeća od 0 do 1 mjeseca uključujući 1 mjesec.
Tablica 1.
|
Razred dospijeća (1) |
Stopa neusklađenosti (u %) (2) |
|
0 ≤ 1 mjesec |
1,50 |
|
> 1 ≤ 3 mjeseca |
1,50 |
|
> 3 ≤ 6 mjeseci |
1,50 |
|
> 6 ≤ 12 mjeseci |
1,50 |
|
> 1 ≤ 2 godine |
1,50 |
|
> 2 ≤ 3 godine |
1,50 |
|
> 3 godine |
1,50 |
Za sljedeće pozicije u istoj robi mogu se raditi prijeboji i one se mogu raspoređivati u odgovarajuće razrede dospijeća u neto iznosu:
pozicije u ugovorima koje dospijevaju na isti datum;
pozicije u ugovorima koje dospijevaju u razmaku od najviše 10 dana, ako se ugovorima iz kojih proizlaze trguje na tržištima koja imaju dnevne datume isporuke.
Kapitalni zahtjev institucije za sve vrste robe izračunava se na temelju relevantne ljestvice dospijeća kao zbroj sljedećeg:
zbroj usklađenih dugih i kratkih pozicija unutar pojedinog razreda dospijeća, pomnoženo s odgovarajućom stopom neusklađenosti u skladu s drugim stupcem u tablici 1. i promptnom tržišnom cijenom za tu robu;
usklađene pozicije između dva razreda dospijeća za svaki razred dospijeća u kojem se neusklađena pozicija prenosi u sljedeći razred dospijeća, pomnoženo sa stopom prijenosa od 0,6 % i promptnom tržišnom cijenom te robe;
preostale neusklađene pozicije, pomnoženo s izravnom stopom od 15 % i promptnom tržišnom cijenom za tu robu.
Članak 360.
Pojednostavljeni pristup
Kapitalni zahtjev institucije za svaku vrstu robe izračunava se kao zbroj sljedećeg:
15 % neto pozicije, duge ili kratke, pomnožene s promptnom tržišnom cijenom robe;
3 % bruto pozicije, duge plus kratke, pomnožene s promptnom tržišnom cijenom robe.
Članak 361.
Prošireni pristup ljestvice dospijeća
Institucije mogu upotrebljavati minimalne stope neusklađenosti, stope prijenosa i izravne stope iz tablice 2. umjesto onih navedenih u članku 359., ako institucije:
u velikom opsegu posluju s robom;
imaju odgovarajuće diversificiran robni portfelj.
▼M17 —————
Tablica 2.
|
|
Plemeniti metali (isključujući zlato) |
Obični metali |
Poljoprivredni proizvodi |
Ostalo, uključujući energetske proizvode |
|
Stopa neusklađenosti (u %) |
1,0 |
1,2 |
1,5 |
1,5 |
|
Stopa prijenosa (u %) |
0,3 |
0,5 |
0,6 |
0,6 |
|
Izravna stopa (u %) |
8 |
10 |
12 |
15 |
Institucije obavješćuju nadležna tijela o načinu na koji primjenjuju ovaj članak.
▼M17 —————
GLAVA V.
KAPITALNI ZAHTJEV ZA RIZIK NAMIRE
Članak 378.
Rizik namire/isporuke
U slučaju transakcija koje se odnose na dužničke instrumente, vlasničke, devizne i robne transakcije isključujući repo transakcije te ugovore o pozajmljivanju vrijednosnih papira ili robe koji nisu namireni nakon datuma dospijeća, institucija je dužna izračunavati razliku u cijeni kojoj je izložena.
Razlika u cijeni izračunava se kao razlika između ugovorene cijene namire za određeni dužnički, vlasnički, devizni ili robni instrument i njezine sadašnje tržišne vrijednosti, u slučaju kada je ta razlika gubitak za kreditnu instituciju.
Institucija tu razliku u cijeni množi s odgovarajućim faktorom iz desnog stupca u sljedećoj tablici 1. kako bi izračunala kapitalni zahtjev za rizik namire.
Tablica 1.
|
Broj radnih dana nakon datuma namire |
(%) |
|
5 – 15 |
8 |
|
16 – 30 |
50 |
|
31– 45 |
75 |
|
46 ili više |
100 |
Članak 379.
Slobodne isporuke
Od institucije se zahtijeva da ima regulatorni kapital kako je navedeno u tablici 2., ako dođe do sljedećeg:
ako je plaćanje vrijednosnih papira, valute ili robe izvršeno prije nego što su oni primljeni ili ako je isporuka vrijednosnih papira, valute ili robe izvršena prije nego što su oni plaćeni;
u slučaju prekograničnih transakcija, ako je prošao jedan dan ili više dana otkada je obavljeno plaćanje ili izvršena isporuka.
Tablica 2.
Kapitalni zahtjev za slobodne isporuke
|
Stupac 1 |
Stupac 2 |
Stupac 3 |
Stupac 4 |
|
Tip transakcije |
Do prvog ugovorenog plaćanja ili isporuke |
Od prvog ugovorenog plaćanja ili isporuke do 4 dana nakon drugog ugovorenog plaćanja ili isporuke |
Od 5 radnih dana nakon drugog ugovorenog plaćanja ili isporuke do zaključenja transakcije |
|
Slobodna isporuka |
Nema kapitalnog zahtjeva |
Tretirati kao izloženost |
Tretirati kao izloženost ponderiranu ponderom 1 250 % |
Ako iznos pozitivne izloženosti koji proizlazi iz transakcija slobodne isporuke nije značajan, institucije mogu primjenjivati ponder rizika 100 % na te izloženosti, osim gdje je zahtijevan ponder rizika 1 250 % u skladu sa stupcem 4. iz tablice 2.
Članak 380.
Odustajanje
Ako dođe do sistemskog pada sustava namire ili poravnanja ili središnje druge ugovorne strane, nadležna tijela mogu odustati od kapitalnog zahtjeva izračunatog u skladu s člankom 378. i 379. dok se situacija ne popravi. U navedenom slučaju nepodmirena transakcija druge ugovorne strane ne smatra se nastankom statusa neispunjavanja obveza u smislu kreditnog rizika.
GLAVA VI.
KAPITALNI ZAHTJEVI ZA RIZIK PRILAGODBE KREDITNOM VREDNOVANJU
Članak 381.
Značenje prilagodbe kreditnom vrednovanju
Za potrebe ove glave i glave II., poglavlja 6. „prilagodba kreditnom vrednovanju” ili „CVA” znači prilagodbu vrijednosti portfelja transakcija s drugom ugovornom stranom vrednovanog po srednjoj tržišnoj vrijednosti. Spomenuta prilagodba odražava trenutačnu tržišnu vrijednost kreditnog rizika druge ugovorne strane za instituciju, ali ne odražava trenutačnu tržišnu vrijednost kreditnog rizika institucije za drugu ugovornu stranu.
Za potrebe ove glave, „CVA rizik” znači rizik gubitaka koji proizlazi iz promjene vrijednosti CVA, koja se za portfelj transakcija s drugom ugovornom stranom izračunava kako je utvrđeno u prvom stavku, zbog kretanja faktora rizika kreditne marže druge ugovorne strane i drugih faktora rizika uključenih u portfelj transakcija.
Članak 382.
Područje primjene
Sljedeće transakcije isključuju se iz kapitalnih zahtjeva za CVA rizik:
transakcije s nefinancijskim drugim ugovornim stranama kako su definirane u točki (9) članka 2. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili s nefinancijskim drugim ugovornim stranama iz trećih zemalja, kada te transakcije ne premašuju prag poravnanja kako je utvrđen u članku 10. stavcima 3. i 4. te Uredbe;
unutargrupne transakcije sklopljene s nefinancijskim drugim ugovornim stranama kako su definirane u članku 2. točki (9) Uredbe (EU) br. 648/2012 koje su dio iste grupe ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
institucija i nefinancijske druge ugovorne strane uključene su u istu konsolidaciju na punoj osnovi i podliježu nadzoru na konsolidiranoj osnovi u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.;
podliježu odgovarajućoj centraliziranoj ocjeni rizika te postupcima mjerenja i kontrole rizika; te
nefinancijske druge ugovorne strane imaju poslovni nastan u Uniji ili, ako imaju poslovni nastan u trećoj zemlji, Komisija je donijela provedbeni akt u skladu sa stavkom 4.c u pogledu te treće zemlje;
unutargrupne transakcije s financijskim drugim ugovornim stranama kako su definirane u članku 2. točki (8) Uredbe (EU) br. 648/2012, financijskim institucijama ili društvima za pomoćne usluge s poslovnim nastanom u Uniji ili u trećoj zemlji koja na te financijske druge ugovorne strane, financijske institucije ili društva za pomoćne usluge primjenjuje bonitetne i nadzorne zahtjeve koji su barem istovrijedni onima koji se primjenjuju u Uniji, osim ako države članice donesu nacionalne propise kojima se zahtijeva strukturno razdvajanje unutar bankarske grupacije, u kojem slučaju nadležna tijela mogu zahtijevati da te unutargrupne transakcije između strukturno odvojenih subjekata budu uključene u kapitalne zahtjeve;
transakcije s drugim ugovornim stranama iz točke 10. članka 2. Uredbe (EU) br. 648/2012 podložno prijelaznim odredbama iz članka 89. stavka 1. te Uredbe sve dok se te prijelazne odredbe ne prestanu primjenjivati;
transakcije s drugim ugovornim stranama iz članka 1. stavaka 4. i 5. Uredbe (EU) br. 648/2012 i transakcije s drugim ugovornim stranama za koje je člankom 114. stavkom 4. i člankom 115. stavkom 2. ove Uredbe utvrđen ponder rizika od 0 % za izloženosti tim središnjim drugim ugovornim stranama.
Izuzeće od kapitalnih zahtjeva za CVA rizik za transakcije iz točke (c) ovog stavka koje su sklopljene tijekom prijelaznog razdoblja utvrđenog u članku 89. stavku 1. Uredbe (EU) br. 648/2012 primjenjuje se tijekom trajanja ugovora za tu transakciju.
U odnosu na točku (a), kad se na instituciju prestane primjenjivati izuzeće zbog prekoračenja praga izuzeća ili zbog promjene praga izuzeća, preostali ugovori ostaju izuzeti do datuma njihovog dospijeća.
EBA, u suradnji s ESMA-om, sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda radi utvrđivanja postupaka za isključivanje transakcija s nefinancijskim drugim ugovornim stranama utemeljenima u trećoj zemlji iz kapitalnih zahtjeva za CVA rizik.
EBA dostavlja taj nacrt regulatornih tehničkih standarda u roku od šest mjeseci od datuma provjere iz prvog podstavka.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u drugom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2026.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 382.a
Pristupi za izračun kapitalnih zahtjeva za CVA riz1.
Institucija izračunava kapitalne zahtjeve za CVA rizik za sve transakcije iz članka 382. u skladu sa sljedećim pristupima:
standardiziranim pristupom iz članka 383. ako je institucija od nadležnog tijela dobila odobrenje za primjenu tog pristupa;
osnovnim pristupom iz članka 384.;
pojednostavnjenim pristupom iz članka 385. ako institucija ispunjava uvjete iz stavka 1. tog članka.
Institucija može kontinuirano kombinirati pristupe iz stavka 1. točaka (a) i (b) za izračun kapitalnih zahtjeva za CVA rizik za:
različite druge ugovorne strane;
različite priznate skupove za netiranje s istom drugom ugovornom stranom;
različite transakcije u istom priznatom skupu za netiranje, pod uvjetom da je ispunjen bilo koji od uvjeta iz stavka 5.
Za potrebe stavka 3. točke (c) uvjeti iz tog stavka obuhvaćaju sljedeće:
podjela je usklađena s tretmanom skupa pravno provedivog netiranja pri izračunu CVA-a u računovodstvene svrhe;
odobrenje nadležnog tijela za primjenu pristupa iz stavka 1. točke (a) ograničeno je na odgovarajući hipotetski skup za netiranje i ne obuhvaća sve transakcije u priznatom skupu za netiranje.
Institucije dokumentiraju kako kontinuirano primjenjuju kombinaciju pristupa iz stavka 1. točaka (a) i (b), kako je utvrđeno u ovom stavku, radi izračuna kapitalnih zahtjeva za CVA rizik.
Članak 383.
Standardizirani pristup
Nadležno tijelo daje institucijama odobrenje za izračun kapitalnih zahtjeva za CVA rizik za portfelj transakcija s jednom ili više drugih ugovornih strana primjenom standardiziranog pristupa u skladu sa stavkom 3. ovog članka nakon što procijeni ispunjava li institucija sljedeće zahtjeve:
institucija je osnovala zasebnu jedinicu odgovornu za ukupno upravljanje rizicima institucije i zaštitu od CVA rizika;
institucija je za svaku dotičnu drugu ugovornu stranu razvila regulatorni CVA model za izračun CVA-a te druge ugovorne strane u skladu s člankom 383.a;
institucija za svaku dotičnu drugu ugovornu stranu može najmanje jedanput mjesečno izračunati osjetljivosti njezina CVA-a na dotične faktore rizika utvrđene u skladu s člankom 383.b;
institucija za sve pozicije u priznatim zaštitama priznatima u skladu s člankom 386. za potrebu izračuna kapitalnih zahtjeva za CVA rizik primjenom standardiziranog pristupa može najmanje jedanput mjesečno izračunati osjetljivosti tih pozicija na relevantne faktore rizika utvrđene u skladu s člankom 383.b;
institucija je osnovala jedinicu za kontrolu rizika koja je neovisna o poslovnim jedinicama za trgovanje i jedinici iz točke (a) te je izravno podređena upravljačkom tijelu; ta jedinica za kontrolu rizika odgovorna je za osmišljavanje i provedbu standardiziranog pristupa te izrađuje i analizira mjesečna izvješća o ishodima tog pristupa te, nadalje, jedinica za kontrolu rizika procjenjuje primjerenost limitâ trgovanja institucije i uključuje rezultate te procjene u svoja mjesečna izvješća; jedinica za kontrolu rizika ima dovoljan broj zaposlenika primjereno osposobljenih za te poslove.
Za potrebe ovog stavka prvog podstavka točke (c), osjetljivost CVA-a druge ugovorne strane na faktore rizika znači relativna promjena vrijednosti tog CVA-a koja je rezultat promjene vrijednosti jednog od relevantnih faktora rizika tog CVA-a, koja se izračunava primjenom regulatornog CVA modela institucije u skladu s člancima 383.i i 383.j.
Za potrebe prvog podstavka točke (d) ovog stavka, osjetljivost pozicije u priznatoj zaštiti na neki faktor rizika znači relativna promjena vrijednosti te pozicije koja je rezultat promjene vrijednosti jednog od relevantnih faktora rizika te pozicije, koja se izračunava primjenom modela institucije za određivanje cijena u skladu s člancima 383.i i 383.j.
Za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za CVA rizik primjenjuju se sljedeće definicije:
„kategorija rizika” znači jedna od sljedećih kategorija:
kamatni rizik;
rizik kreditne marže druge ugovorne strane;
rizik referentne kreditne marže;
rizik vlasničkih instrumenata;
robni rizik;
valutni rizik;
„CVA portfelj” znači portfelj agregiranog CVA-a i priznatih zaštita iz stavka 1. točke (d);
„agregirani CVA” znači zbroj vrijednosti kolaterala korigiranih korektivnim faktorom izračunanih primjenom regulatornog CVA modela za druge ugovorne strane iz stavka 1. prvog podstavka.
Institucije određuju kapitalne zahtjeve za CVA rizik primjenom standardiziranog pristupa kao zbroj sljedećih kapitalnih zahtjeva koji se izračunavaju u skladu s člankom 383.b:
kapitalnih zahtjeva za delta-rizik, kojim se obuhvaća rizik promjena vrijednosti CVA portfelja institucije zbog kretanja relevantnih faktora rizika koji nisu povezani s volatilnosti;
kapitalnih zahtjeva za vega-rizik, kojim se obuhvaća rizik promjena vrijednosti CVA portfelja institucije zbog kretanja relevantnih faktora rizika povezanih s volatilnosti.
Članak 383.a
Regulatorni CVA model
Regulatorni CVA model koji se primjenjuje za izračun kapitalnih zahtjeva za CVA rizik u skladu s člankom 383. konceptualno je ispravan, dosljedno se provodi i ispunjava sve sljedeće zahtjeve:
regulatorni CVA model omogućuje modeliranje CVA-a određene druge ugovorne strane, uz priznavanje sporazumâ o netiranju i ugovorâ o iznosu nadoknade na razini skupa za netiranje, ovisno o slučaju, u skladu s ovim člankom;
institucija procjenjuje vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane na temelju kreditne marže druge ugovorne strane i gubitka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza predviđenog konsenzusom na tržištu za tu drugu ugovornu stranu;
očekivani gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza iz točke (a) isti je kao gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza predviđen konsenzusom na tržištu iz točke (b), osim ako institucija može dokazati razliku u nadređenosti portfelja transakcija s tom drugom ugovornom stranom i nadređenih neosiguranih obveznica koje je ta druga ugovorna strana izdala;
u svakom trenutku u budućnosti, simulirana diskontirana buduća izloženost portfelja transakcija s drugom ugovornom stranom izračunava se primjenom modela izloženosti ponovnim određivanjem cijene za sve transakcije u tom portfelju, na temelju simuliranih zajedničkih promjena tržišnih faktora rizika koji su značajni za te transakcije primjenom odgovarajućeg broja scenarija, te diskontiranjem cijena na datum izračuna primjenom nerizičnih kamatnih stopa;
regulatorni CVA model omogućuje modeliranje značajne ovisnosti između simulirane diskontirane buduće izloženosti portfelja transakcija i kreditne marže druge ugovorne strane;
ako su transakcije iz portfelja uključene u skup za netiranje koji je predmet ugovora o iznosu nadoknade i svakodnevnog tržišnog vrednovanja, kolateral koji je dan i primljen prema tom ugovoru priznaje se kao instrument smanjenja rizika u simuliranoj diskontiranoj budućoj izloženosti ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
institucija određuje razdoblje iznosa nadoknade za rizik koji je relevantan za taj skup za netiranje u skladu sa zahtjevima iz članka 285. stavaka 2. i 5. i koji to razdoblje iznosa nadoknade odražava u izračunu simulirane diskontirane buduće izloženosti;
sva primjenjiva obilježja ugovora o iznosu nadoknade, uključujući učestalost poziva za uplatu marže, vrstu ugovorno prihvatljivog kolaterala, iznose pragova, najniži iznos marže koji će se razmijeniti između ugovornih strana, neovisne iznose i inicijalni iznos nadoknade za instituciju i drugu ugovornu stranu, primjereno se odražavaju u izračunu simulirane diskontirane buduće izloženosti;
institucija je osnovala jedinicu za upravljanje kolateralima usklađenu s člankom 287. za sve kolaterale priznate za izračun kapitalnih zahtjeva za CVA rizik primjenom standardiziranog pristupa.
Za potrebe prvog podstavka točke (a), CVA ima pozitivan predznak i izračunava se kao funkcija očekivanog gubitka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane, odgovarajućeg skupa vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u budućim vremenskim točkama i odgovarajućeg skupa simuliranih diskontiranih budućih izloženosti portfelja transakcija s tom drugom ugovornom stranom u budućim vremenskim točkama sve do dospijeća transakcija s najdužim rokom do dospijećem u tom portfelju.
Za potrebe dokazivanja iz prvog podstavka točke (c), kolateral primljen od druge ugovorne strane ne mijenja nadređenost izloženosti.
Za potrebe prvog podstavka točke (f) podtočke iii. ovog stavka, institucija koja je već osnovala jedinicu za upravljanje kolateralom za primjenu metode internog modela iz članka 283. nije dužna osnovati dodatnu jedinicu za upravljanje kolateralom ako može svojem nadležnom tijelu dokazati da ta jedinica ispunjava zahtjeve iz članka 287. za kolaterale priznate za izračun kapitalnih zahtjeva za CVA rizik primjenom standardiziranog pristupa.
Za potrebe stavka 1. točke (b), ako je marža ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane dostupna na tržištu, institucija upotrebljava tu maržu. Ako takva marža ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza nije dostupna, institucija primjenjuje jedno od sljedećeg:
kreditne marže iz drugih instrumenata koje je izdala druga ugovorna strana i koje odražavaju aktualne tržišne uvjete;
zamjenske marže koje su primjerene s obzirom na rejting, sektor i regiju druge ugovorne strane.
Institucija koja primjenjuje regulatorni CVA model ispunjava sve sljedeće kvalitativne zahtjeve:
model izloženosti iz stavka 1. dio je institucijinog internog sustava za upravljanje CVA rizikom koji uključuje identifikaciju, mjerenje, upravljanje, odobravanje i interno izvješćivanje o CVA-u i CVA riziku u računovodstvene svrhe;
institucija ima proces kojim se osigurava usklađenost s dokumentiranim skupom internih politika, kontrola, procjena rezultata modela i postupke koji se odnose na model izloženosti iz stavka 1.;
institucija ima neovisnu jedinicu za validaciju odgovornu za učinkovitu početnu i stalnu provjeru modela izloženosti iz stavka 1.ovog članka; ta je jedinica neovisna o jedinicama za poslovno kreditiranje i trgovanje, uključujući jedinicu iz članka 383. stavka 1. točke (a), i odgovara izravno višem rukovodstvu; ima dovoljan broj zaposlenika primjereno osposobljenih za te poslove;
više rukovodstvo aktivno sudjeluje u procesu kontrole rizika i smatra kontrolu CVA rizika bitnim aspektom poslovanja za koji trebaju biti izdvojeni odgovarajući resursi;
institucija dokumentira proces početne i stalne validacije modela izloženosti iz stavka 1. tako detaljno da treća strana može razumjeti kako modeli funkcioniraju, njihova ograničenja i najvažnije pretpostavke, i ponovno provesti analizu; u toj se dokumentaciji utvrđuje minimalna učestalost stalne validacije, kao i druge okolnosti, primjerice iznenadna promjena ponašanja tržišta, u kojima se provodi dodatna validacija; opisuje se način validacije tokova podataka i portfelja, koje analize se provode te kako su izrađeni portfelji reprezentativne druge ugovorne strane;
modeli određivanja cijena korišteni u modelu izloženosti iz stavka 1. za određeni scenarij simuliranih faktora tržišnog rizika testiraju se u odnosu na odgovarajuće neovisne referentne vrijednosti za široki raspon tržišnih stanja kao dio početnog i kontinuiranog procesa validacije modela; modeli određivanja cijena za opcije uzimaju u obzir nelinearnost vrijednosti opcije s obzirom na faktore tržišnog rizika;
neovisna provjera internog sustava institucije za upravljanje CVA rizikom iz točke (a) ovog stavka provodi se redovito u okviru institucijinog procesa unutarnje revizije; ta provjera uključuje aktivnosti jedinice iz članka 383. stavka 1. točke (a) i aktivnosti neovisne jedinice za validaciju iz točke (c) ovog stavka;
regulatorni CVA model koji institucija primjenjuje za izračun simulirane diskontirane buduće izloženosti iz stavka 1. odražava uvjete transakcije te specifikacije i ugovore o marži pravodobno, potpuno i na konzervativan način; uvjeti i specifikacije pohranjeni su u sigurnoj bazi podataka koja je predmet formalne i redovite revizije; prijenos uvjeta transakcija i podataka iz specifikacija i ugovora o marži u model izloženosti također je predmet unutarnje revizije, a između modela i sustava izvornih podataka moraju biti uspostavljeni procesi formalnog usklađivanja radi stalne provjere jesu li uvjeti transakcija, specifikacije i ugovori o marži točno ili barem konzervativno prikazani u sustavu izloženosti;
aktualni i povijesni ulazni tržišni podaci u modelu koji institucija primjenjuje za izračun simulirane diskontirane buduće izloženosti iz stavka 1. pribavljaju se neovisno o poslovnim linijama i unose se u taj model pravodobno i potpuno te čuvaju u sigurnoj bazi podataka koja podliježe formalnoj i redovitoj reviziji; institucija ima dobro razvijen proces integriteta podataka za postupanje s podacima koji su opaženi kao neprikladni; ako se model oslanja na zamjenske tržišne podatke, institucija izrađuje unutarnje politike za identifikaciju odgovarajućih zamjenskih podataka i na trajnoj osnovi empirijski dokazuje da ti zamjenski podaci konzervativno prikazuju odnosni rizik;
model izloženosti iz stavka 1. obuhvaća informacije karakteristične za pojedinu transakciju i ugovor potrebne za agregiranje izloženosti na razini skupa za netiranje; institucija provjerava jesu li transakcije raspoređene u odgovarajući skup za netiranje unutar modela.
Za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za CVA rizik model izloženosti iz stavka 1. ovog članka može imati različite specifikacije i pretpostavke kako bi bili ispunjeni svi zahtjevi iz članka 383.a, osim što ulazni tržišni podaci i priznavanje netiranja ostaju isti kao oni koji se koriste u računovodstvene svrhe.
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuju:
način na koji institucija određuje zamjenske marže iz stavka 2. točke (b) za potrebe izračuna vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza;
dodatni tehnički elementi koje institucije trebaju uzeti u obzir pri izračunu očekivanog gubitka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane, vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane i simulirane diskontirane buduće izloženosti portfelja transakcija s tom drugom ugovornom stranom i CVA-a, iz stavka 1.;
koji su drugi instrumenti iz stavka 2. točke (a) primjereni za procjenu vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane te kako institucije trebaju provoditi tu procjenu.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2027.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuju:
uvjeti za procjenu značajnosti proširenja i promjena u primjeni standardiziranog pristupa iz članka 383. stavka 3.;
metodologija procjene koju nadležna tijela trebaju primjenjivati za provjeru usklađenosti institucije sa zahtjevima iz članaka 383. i 383.a.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2028.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 383.b
Kapitalni zahtjevi za delta-rizik i vega-rizik
Za izračun osjetljivosti agregiranih CVA-a za vega-rizik, uključuju se osjetljivosti na volatilnosti korištene u modelu izloženosti za simulaciju faktora rizika i na volatilnosti korištene za ponovno određivanje cijene transakcija opcijama u portfelju s drugom ugovornom stranom.
Odstupajući od stavka 1. ovog članka, institucija uz odobrenje nadležnog tijela može koristiti alternativne definicije osjetljivosti na delta-rizik i vega-rizik pri izračunu kapitalnih zahtjeva za poziciju iz knjige trgovanja u skladu s ovim poglavljem ako institucija ispunjava sve sljedeće uvjete:
te alternativne definicije koriste se za potrebe internog upravljanja rizicima ili za izvješća višem rukovodstvu o dobiti i gubicima koje sastavlja neovisna jedinica za kontrolu rizika unutar institucije;
institucija dokazuje da te alternativne definicije prikladnije obuhvaćaju osjetljivosti pozicije nego formule iz članaka 383.i i 383.j i da se dobivene osjetljivosti na delta-rizik i vega-rizik ne razlikuju bitno od onih dobivenih primjenom formula iz članka 383.i odnosno članka 383.j.
Institucija može uvesti dodatne faktore rizika koji odgovaraju kvalificiranim instrumentima na temelju indeksa za sljedeće kategorije rizika:
rizik kreditne marže druge ugovorne strane;
rizik referentne kreditne marže; i
rizik vlasničkih instrumenata.
Za potrebe delta-rizika, smatra se da je instrument na temelju indeksa kvalificiran ako ispunjava uvjete iz članka 325.i. Za vega-rizike, smatra se da su svi instrumenti na temelju indeksa kvalificirani.
Uz osjetljivosti na faktore rizika koji se ne temelje na indeksu, institucija izračunava osjetljivosti CVA-a i priznatih zaštita na faktore rizika na temelju kvalificiranog indeksa.
Institucija izračunava osjetljivost na delta-rizik i vega-rizik na faktor rizika na temelju kvalificiranog indeksa kao jednu osjetljivost na odnosni kvalificirani indeks. Ako je 75 % sastavnica kvalificiranog indeksa raspoređeno u isti sektor iz članaka 383.p, 383.s i 383.v, institucija u taj isti sektor raspoređuje i kvalificirani indeks. Institucija u protivnom osjetljivost raspoređuje u primjenjivi razred kvalificiranog indeksa.
Ponderirane osjetljivosti agregiranog CVA-a i tržišne vrijednosti svih priznatih zaštita na svaki faktor rizika izračunavaju se tako što se odgovarajuće neto osjetljivosti pomnože s odgovarajućim ponderom rizika, primjenom sljedećih formula:
pri čemu je:
|
k |
= indeks koji označava faktor rizika k; |
|
|
= ponderirana osjetljivost agregiranog CVA-a na faktor rizika k; |
|
RWk |
= ponder rizika koji se primjenjuje na faktor rizika k; |
|
|
= neto osjetljivost agregiranog CVA-a na faktor rizika k; |
|
|
= ponderirana osjetljivost tržišne vrijednosti svih priznatih zaštita u CVA portfelju na faktor rizika k; |
|
|
= neto osjetljivost tržišne vrijednosti svih priznatih zaštita u CVA portfelju na faktor rizika k. |
Institucije neto ponderiranu osjetljivost WSk CVA portfelja na faktor rizika k izračunavaju primjenom sljedeće formule:
Neto ponderirane osjetljivosti u istom razredu agregiraju se primjenom sljedeće formule i odgovarajućih korelacija ρkl za ponderirane osjetljivosti u istom razredu iz članaka 383.l, 383.t i 383.q čime se dobiva osjetljivost za određeni razred Kb :
pri čemu je:
|
Kb |
= osjetljivost za razred b; |
|
WSk |
= neto ponderirane osjetljivosti; |
|
ρkl |
= odgovarajući parametri korelacije unutar razreda; |
|
R |
= parametar ukidanja zaštite jednak 0,01 . |
Osjetljivost za određeni razred izračunava se u skladu sa stavcima 5., 6. i 7. ovog članka za svaki razred unutar kategorije rizika. Nakon što je osjetljivost specifična za razred izračuna za sve razrede, ponderirane osjetljivosti na sve faktore rizika po razredima agregiraju se u skladu sa sljedećom formulom, koristeći odgovarajuće korelacije γbc za ponderirane osjetljivosti u različitim razredima kako je utvrđeno u člancima 383.l, 383.o, 383.r, 383.u, 383.w i 383.z, čime se dobivaju kapitalni zahtjevi specifični za klasu rizika za delta ili vega rizik:
pri čemu je:
|
mCVA |
= multiplikacijski faktor koji iznosi 1; nadležno tijelo može povećati vrijednost mCVA ako regulatorni CVA model institucije ima nedostatke koji onemogućuju primjeren izračun kapitalnih zahtjeva za CVA rizik; |
|
Kb |
= osjetljivost za razred b; |
|
γbc |
= korelacijski parametar između razreda b i c; |
|
|
za sve faktore rizika u razredu b; |
|
|
za sve faktore rizika u razredu c. |
Članak 383.c
Faktori kamatnog rizika
Faktori delta-kamatnog rizika koji se primjenjuju na instrumente u CVA portfelju osjetljive na promjene kamatnih stopa nerizične su stope za svaku valutu i svaki od sljedećih rokova dospijeća: godinu dana, 2 godine, 5 godina, 10 godina i 30 godina.
Faktori delta-kamatnog rizika koji se primjenjuju na instrumente u CVA portfelju osjetljive na rizik stope inflacije su stope inflacije za svaku valutu i svaki od sljedećih rokova dospijeća: godinu dana, 2 godine, 5 godina, 10 godina i 30 godina.
Ako su podaci o tržišno impliciranim krivuljama razmjene kamata opisanima u prvom podstavku nedostatni, nerizične stope mogu se izvesti iz najprimjerenijih krivulja državnih obveznica za određenu valutu.
Članak 383.d
Faktori valutnog rizika
Članak 383.e
Faktori rizika kreditne marže druge ugovorne strane
Članak 383.f
Faktori rizika referentne kreditne marže
Članak 383.g
Faktori rizika vlasničkih instrumenata
Članak 383.h
Faktori robnog rizika
Članak 383.i
Osjetljivosti na delta-rizik
Institucije delta-osjetljivosti koje se sastoje od faktora kamatnog rizika izračunavaju kako slijedi:
delta-osjetljivosti agregiranog CVA-a na faktore rizika koji se sastoje od nerizičnih stopa, kao i priznate zaštite na te faktore rizika, izračunavaju se kako slijedi:
Pri čemu je:
|
|
= osjetljivosti agregiranog CVA-a na faktor rizika nerizičnih stopa; |
|
rkt |
= vrijednost faktora rizika nerizičnih stopa k s rokom dospijeća t; |
|
VCVA |
= agregirani CVA izračunan primjenom regulatornog CVA modela; |
|
x,y |
= faktori rizika osim rkt u VCVA ; |
|
|
= osjetljivosti priznate zaštite i na faktor rizika nerizičnih stopa; |
|
Vi |
= funkcija za određivanje cijene priznate zaštite i; |
|
w,z |
= faktori rizika osim rkt u funkciji za određivanje cijene Vi ; |
delta-osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od stopa inflacije, kao i priznate zaštite na te faktore rizika, izračunavaju se kako slijedi:
pri čemu je:
|
|
= osjetljivosti agregiranog CVA-a na faktor rizika stopa inflacije; |
|
inflkt |
= vrijednost faktora rizika stopa inflacije k s rokom dospijeća t; |
|
VCVA |
= agregirani CVA izračunan primjenom regulatornog CVA modela; |
|
x,y |
= faktori rizika osim inflkt u VCVA ; |
|
|
= osjetljivosti priznate zaštite i na faktor rizika stopa inflacije; |
|
Vi |
= funkcija za određivanje cijene priznate zaštite i; |
|
w,z |
= faktori rizika osim inflkt u funkciji za određivanje cijene Vi . |
Institucije delta-osjetljivosti agregiranog CVA-a na faktore rizika koji se sastoje od promptnih deviznih tečajeva, kao i instrumenta priznate zaštite na te faktore rizika, izračunavaju kako slijedi:
pri čemu je:
|
|
= osjetljivosti agregiranog CVA-a na faktor rizika promptnih deviznih tečajeva; |
|
FXk |
= vrijednost faktora rizika promptnih deviznih tečajeva k; |
|
VCVA |
= agregirani CVA izračunan primjenom regulatornog CVA modela; |
|
x,y |
= faktori rizika osim FXk u VCVA ; |
|
|
= osjetljivosti priznate zaštite i na faktor rizika promptnih deviznih tečajeva; |
|
Vi |
= funkcija za određivanja cijene priznate zaštite i; |
|
w,z |
= faktori rizika osim FXk u funkciji za određivanje cijene Vi . |
Delta-osjetljivosti agregiranog CVA-a na faktore rizika koji se sastoje od stopa kreditne marže druge ugovorne strane, kao i instrumenta priznate zaštite na te faktore rizika, institucije izračunavaju kako slijedi:
pri čemu je:
|
|
= osjetljivosti agregiranog CVA-a na faktor rizika stopa kreditne marže druge ugovorne strane; |
|
ccskt |
= vrijednost faktora rizika stopa kreditne marže druge ugovorne strane k na dan dospijeća t; |
|
VCVA |
= agregirani CVA izračunan primjenom regulatornog CVA modela; |
|
x,y |
= faktori rizika osim ccskt u VCVA ; |
|
|
= osjetljivosti priznate zaštite i na faktor rizika kreditne marže druge ugovorne strane; |
|
Vi |
= funkcija za određivanja cijene priznate zaštite i; |
|
w,z |
= faktori rizika osim ccskt u funkciji za određivanje cijene Vi . |
Delta-osjetljivosti agregiranog CVA-a na faktore rizika koji se sastoje od stopa referentne kreditne marže, kao i instrumenta priznate zaštite na te faktore rizika, institucije izračunavaju kako slijedi:
pri čemu je:
|
|
= osjetljivosti agregiranog CVA-a na faktor rizika stopa referentne kreditne marže; |
|
rcskt |
= vrijednost faktora rizika referentne kreditne marže k na dan dospijeća t; |
|
VCVA |
= agregirani CVA izračunan primjenom regulatornog CVA modela; |
|
x,y |
= faktori rizika osim ccskt u VCVA ; |
|
|
= osjetljivosti priznate zaštite i na faktor rizika referentne kreditne marže; |
|
Vi |
= funkcija za određivanja cijene priznate zaštite i; |
|
w,z |
= faktori rizika osim ccskt u funkciji za određivanje cijene Vi . |
Institucije delta-osjetljivosti agregiranog CVA-a na faktore rizika koji se sastoje od promptnih cijena vlasničkih instrumenata, kao i instrumenta priznate zaštite na te faktore rizika, izračunavaju kako slijedi:
pri čemu je:
|
|
= osjetljivosti agregiranog CVA-a na faktor rizika promptnih cijena vlasničkih instrumenata; |
|
EQ |
= vrijednost promptne cijene vlasničkih instrumenata; |
|
VCVA |
= agregirani CVA izračunan primjenom regulatornog CVA modela; |
|
x,y |
= faktori rizika osim "EQ u VCVA ; |
|
|
= osjetljivosti priznate zaštite i na faktor rizika promptnih cijena vlasničkih instrumenata; |
|
Vi |
= funkcija za određivanja cijene priznate zaštite i; |
|
w,z |
= faktori rizika osim "EQ u funkciji za određivanje cijene Vi . |
Institucije delta-osjetljivosti agregiranog CVA-a na faktore rizika koji se sastoje od promptnih cijena robe, kao i instrumenta priznate zaštite na te faktore rizika, izračunavaju kako slijedi:
pri čemu je:
|
|
= osjetljivosti agregiranog CVA-a na faktor rizika promptnih cijena robe; |
|
CTY |
= vrijednost promptne cijene robe; |
|
VCVA |
= agregirani CVA izračunan primjenom regulatornog CVA modela; |
|
x,y |
= faktori rizika osim "CTY u VCVA ; |
|
|
= osjetljivosti priznate zaštite i na faktor rizika promptne cijene robe; |
|
Vi |
= funkcija za određivanja cijene priznate zaštite i; |
|
w,z |
= faktori rizika osim "CTY u funkciji za određivanje cijene Vi . |
Članak 383.j
Osjetljivosti na vega-rizik
Institucije vega-osjetljivosti agregiranog CVA-a na faktore rizika koji se sastoje od implicirane volatilnosti, kao i instrumenta priznate zaštite na te faktore rizika, izračunavaju kako slijedi:
pri čemu je:
|
|
= osjetljivosti agregiranog CVA-a na faktor rizika implicirane volatilnosti; |
|
volk |
= vrijednost faktora rizika implicirane volatilnosti; |
|
VCVA |
= agregirani CVA izračunan primjenom regulatornog CVA modela; |
|
x,y |
= faktori rizika osim volk u funkciji za određivanje cijene VCVA . |
|
|
= osjetljivosti instrumenta priznate zaštite i na faktor rizika implicirane volatilnosti; |
|
Vi |
= funkcija za određivanja cijene priznate zaštite i; |
|
w,z |
= faktori rizika osim volk u funkciji za određivanje cijene Vi . |
Članak 383.k
Ponderi rizika za kamatni rizik
Za valute iz članka 383.c stavka 2., ponderi rizika za delta-osjetljivosti na nerizične stope za svaki razred u tablici 1. jesu kako slijedi:
Tablica 1.
|
Razred |
Dospijeće |
Ponder rizika |
|
1 |
1 godina |
1,11 % |
|
2 |
2 godine |
0,93 % |
|
3 |
5 godina |
0,74 % |
|
4 |
10 godina |
0,74 % |
|
5 |
30 godina |
0,74 % |
Članak 383.l
Korelacije unutar razreda za kamatni rizik
Za valute iz članka 383.c stavka 2., institucije na agregiranje delta-osjetljivosti na nerizične stope između različitih razreda utvrđenih u članku 383.k, Tablici 1., primjenjuju sljedeće korelacijske parametre:
Tablica 1.
|
Razred |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
|
1 |
100 % |
91 % |
72 % |
55 % |
31 % |
|
2 |
|
100 % |
87 % |
72 % |
45 % |
|
3 |
|
|
100 % |
91 % |
68 % |
|
4 |
|
|
|
100 % |
83 % |
|
5 |
|
|
|
|
100 % |
Članak 383.m
Korelacije među razredima za kamatni rizik
Korelacijski parametar među razredima za delta-kamatni rizik i vega-kamatni rizik utvrđuje se na 0,5 za sve parove valuta.
Članak 383.n
Ponderi rizika za valutni rizik
Ponder rizika faktora valutnog rizika u vezi s parovima valuta koji se sastoje od eura i valute države članice koja sudjeluje u ERM-u II jedan je od sljedećih:
ponder rizika iz stavka 1. podijeljen s 3;
maksimalna fluktuacija unutar raspona fluktuacije koji su formalno dogovorile država članica i ESB ako je taj raspon fluktuacije uži od raspona fluktuacije utvrđenog u okviru ERM-a II.
Članak 383.o
Korelacije za valutni rizik
Članak 383.p
Ponderi rizika za rizik kreditne marže druge ugovorne strane
Ponderi rizika za delta-osjetljivosti na faktore rizika kreditne marže druge ugovorne strane isti su za sva dospijeća (pola godine, godinu dana, tri godine, pet godina, deset godina) unutar svakog razreda u tablici 1. kako slijedi:
Tablica 1.
|
Razred Broj |
Kredit Kvaliteta |
Sektor |
Ponder rizika |
|
1 |
Sve |
Središnja država država članica, uključujući središnje banke |
0,5 % |
|
2 |
Stupanj kreditne kvalitete od 1 do 3 |
Središnja država trećih zemalja, uključujući središnje banke, multilateralne razvojne banke i međunarodne organizacije iz članka 117. stavka 2. i članka 118. |
0,5 % |
|
3 |
Područna (regionalna) ili lokalna samouprava i subjekti javnog sektora |
1,0 % |
|
|
4 |
Subjekti financijskog sektora, uključujući kreditne institucije koje je osnovala središnja država, područna (regionalna) ili lokalna samouprava te zajmodavci koji odobravaju promotivne kredite |
5,0 % |
|
|
5 |
Osnovni materijali, energetika, industrija, poljoprivreda, prerađivačka industrija, rudarstvo i vađenje |
3,0 % |
|
|
6 |
Roba i usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti |
3,0 % |
|
|
7 |
Tehnologija, telekomunikacije |
2,0 % |
|
|
8 |
Zdravstvena skrb, komunalne usluge, stručne i tehničke djelatnosti |
1,5 % |
|
|
9 |
Pokrivene obveznice koje su izdale kreditne institucije s poslovnim nastanom u državi članici |
1,0 % |
|
|
10 |
Stupanj kreditne kvalitete 1 |
Pokrivene obveznice koje su izdale kreditne institucije u trećim zemljama |
1,5 % |
|
Stupanj kreditne kvalitete od 2 do 3 |
2,5 % |
||
|
11 |
Stupanj kreditne kvalitete od 1 do 3 |
Drugi sektor |
5,0 % |
|
12 |
Kvalificirani indeksi |
1,5 % |
|
|
13 |
Stupanj kreditne kvalitete od 4 do 6 i bez rejtinga |
Središnja država trećih zemalja, uključujući središnje banke, multilateralne razvojne banke i međunarodne organizacije iz članka 117. stavka 2. i članka 118. |
2,0 % |
|
14 |
Područna (regionalna) ili lokalna samouprava i subjekti javnog sektora |
4,0 % |
|
|
15 |
Subjekti financijskog sektora, uključujući kreditne institucije koje je osnovala središnja država, područna (regionalna) ili lokalna samouprava te zajmodavci koji odobravaju promotivne kredite |
12,0 % |
|
|
16 |
Osnovni materijali, energetika, industrija, poljoprivreda, prerađivačka industrija, rudarstvo i vađenje |
7,0 % |
|
|
17 |
Roba i usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti |
8,5 % |
|
|
18 |
Tehnologija, telekomunikacije |
5,5 % |
|
|
19 |
Zdravstvena skrb, komunalne usluge, stručne i tehničke djelatnosti |
5,0 % |
|
|
20 |
Drugi sektor |
12,0 % |
|
|
21 |
Kvalificirani indeksi |
5,0 % |
Ako za određenu drugu ugovornu stranu ne postoje vanjski rejtinzi, institucije mogu, podložno odobrenju nadležnih tijela, rasporediti interni rejting u odgovarajući vanjski rejting i dodijeliti ponder rizika koji odgovara ili stupnju kreditne kvalitete od 1 do 3 ili stupnju kreditne kvalitete od 4 do 6. U protivnom se primjenjuju ponderi rizika za izloženosti bez rejtinga.
Članak 383.q
Korelacije unutar razreda za rizik kreditne marže druge ugovorne strane
Između dviju osjetljivosti WSk i WSl , koje su rezultat izloženosti rizicima raspoređenih u sektorske razrede od 1 do 11 i od 13 do 20, kako je utvrđeno u članku 383.p stavku 1. tablici 1, korelacijski parametar ρkl određuje se kako slijedi:
pri čemu je:
|
|
jednako 1 ako su dvije točke osjetljivosti k i l identične, a u protivnom jednako 90 %; |
|
|
jednako 1 ako su dva subjekta osjetljivosti k i l identična, 90 % ako su dva subjekta različita, ali pravno povezana, a u protivnom jednako 50 %; |
|
|
jednako 1 ako su oba subjekta u razredima od 1 do 11 ili ako su oba u razredima od 13 do 20, a u protivnom jednako 80 %. |
Između dviju osjetljivosti WSk i WSl , koje su rezultat izloženosti rizicima raspoređenih u razrede sektora 12 i 21, korelacijski parametar ρkl određuje se kako slijedi:
pri čemu je:
|
|
jednako 1 ako su dvije točke osjetljivosti k i l identične, a u protivnom jednako 90 %; |
|
|
jednako 1 ako su dva subjekta osjetljivosti k i l identična i ako su dva indeksa iz istih serija, 90 % ako su dva indeksa ista, ali iz različitih serija, u protivnom jednako 80 %; |
|
|
jednako 1 ako su oba subjekta u razredu 12 ili 21, a u protivnom jednako 80 %. |
Članak 383.r
Korelacije među razredima za rizik kreditne marže druge ugovorne strane
Korelacije među razredima za delta-rizik kreditne marže druge ugovorne strane jesu kako slijedi:
Tablica 1.
|
Razred |
1, 2, 3, 13 i 14 |
4 i 15 |
5 i 16 |
6 i 17 |
7 i 18 |
8 i 19 |
9 i 10 |
11 i 20 |
12 i 21 |
|
1, 2, 3, 13 i 14 |
100 % |
10 % |
20 % |
25 % |
20 % |
15 % |
10 % |
0 % |
45 % |
|
4 i 15 |
|
100 % |
5 % |
15 % |
20 % |
5 % |
20 % |
0 % |
45 % |
|
5 i 16 |
|
|
100 % |
20 % |
25 % |
5 % |
5 % |
0 % |
45 % |
|
6 i 17 |
|
|
|
100 % |
25 % |
5 % |
15 % |
0 % |
45 % |
|
7 i 18 |
|
|
|
|
100 % |
5 % |
20 % |
0 % |
45 % |
|
8 i 19 |
|
|
|
|
|
100 % |
5 % |
0 % |
45 % |
|
9 i 10 |
|
|
|
|
|
|
100 % |
0 % |
45 % |
|
11 i 20 |
|
|
|
|
|
|
|
100 % |
0 % |
|
12 i 21 |
|
|
|
|
|
|
|
|
100 % |
Članak 383.s
Ponderi rizika za referentni rizik kreditne marže
Ponderi rizika za delta-osjetljivosti na faktore rizika referentne kreditne marže isti su za sva dospijeća (pola godine, godinu dana, tri godine, pet godina, deset godina) i sve izloženosti referentne kreditne marže unutar svakog razreda u tablici 1. kako slijedi:
Tablica 1.
|
Broj razreda |
Kreditna kvaliteta |
Sektor |
Ponder rizika |
|
1 |
Sve |
Središnja država država članica, uključujući središnje banke |
0,5 % |
|
2 |
Stupanj kreditne kvalitete od 1 do 3 |
Središnja država trećih zemalja, uključujući središnje banke, multilateralne razvojne banke i međunarodne organizacije iz članka 117. stavka 2. i članka 118. |
0,5 % |
|
3 |
Područna (regionalna) ili lokalna samouprava i subjekti javnog sektora |
1,0 % |
|
|
4 |
Subjekti financijskog sektora, uključujući kreditne institucije koje je osnovala središnja država, područna (regionalna) ili lokalna samouprava te zajmodavci koji odobravaju promotivne kredite |
5,0 % |
|
|
5 |
Osnovni materijali, energetika, industrija, poljoprivreda, prerađivačka industrija, rudarstvo i vađenje |
3,0 % |
|
|
6 |
Roba i usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti |
3,0 % |
|
|
7 |
Tehnologija, telekomunikacije |
2,0 % |
|
|
8 |
Zdravstvena skrb, komunalne usluge, stručne i tehničke djelatnosti |
1,5 % |
|
|
9 |
Pokrivene obveznice koje su izdale kreditne institucije s poslovnim nastanom u državama članicama |
1,0 % |
|
|
10 |
Stupanj kreditne kvalitete 1 |
Pokrivene obveznice koje su izdale kreditne institucije u trećim zemljama |
1,5 % |
|
Stupanj kreditne kvalitete od 2 do 3 |
2,5 % |
||
|
11 |
Stupanj kreditne kvalitete od 1 do 3 |
Kvalificirani indeksi |
1,5 % |
|
12 |
Stupanj kreditne kvalitete od 4 do 6 i bez rejtinga |
Središnja država, uključujući središnje banke, trećih zemalja, multilateralne razvojne banke i međunarodne organizacije iz članka 117. stavka 2. i članka 118. |
2,0 % |
|
13 |
Područna (regionalna) ili lokalna samouprava i subjekti javnog sektora |
4,0 % |
|
|
14 |
Subjekti financijskog sektora, uključujući kreditne institucije koje je osnovala središnja država, područna (regionalna) ili lokalna samouprava te zajmodavci koji odobravaju promotivne kredite |
12,0 % |
|
|
15 |
Osnovni materijali, energetika, industrija, poljoprivreda, prerađivačka industrija, rudarstvo i vađenje |
7,0 % |
|
|
16 |
Roba i usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti |
8,5 % |
|
|
17 |
Tehnologija, telekomunikacije |
5,5 % |
|
|
18 |
Zdravstvena skrb, komunalne usluge, stručne i tehničke djelatnosti |
5,0 % |
|
|
19 |
Kvalificirani indeksi |
5,0 % |
|
|
20 |
Drugi sektor |
12,0 % |
|
Ako za određenu drugu ugovornu stranu ne postoje vanjski rejtinzi, institucije mogu, podložno odobrenju nadležnih tijela, rasporediti interni rejting u odgovarajući vanjski rejting i dodijeliti ponder rizika koji odgovara ili stupnju kreditne kvalitete od 1 do 3 ili stupnju kreditne kvalitete od 4 do 6. U protivnom se primjenjuju ponderi rizika za izloženosti bez rejtinga.
Članak 383.t
Korelacije unutar razreda za rizik referentne kreditne marže
Između dviju osjetljivosti WSk i WSl , koje su rezultat izloženosti rizicima raspoređenih u razrede sektora od 1 do 10, od 12 do18 te 20 iz članka 383.s stavka 1. tablice 1., korelacijski parametar ρkl određuje se kako slijedi:
pri čemu je:
|
|
jednako 1 ako su dvije točke osjetljivosti k i l identične, a u protivnom jednako 90 %; |
|
|
jednako 1 ako su dva subjekta osjetljivosti k i l identična, 90 % ako su dva subjekta različita, ali pravno povezana, a u protivnom jednako 50 %; |
|
|
jednako 1 ako su oba subjekta u razredima od 1 do 10, ako su oba u razredima od 12 do 18 ili ako su oba u razredu 20, a u protivnom jednako 80 %. |
Između dviju osjetljivosti WSk i WSl , koje su rezultat izloženosti rizicima raspoređenih u razrede sektora 11 i 19, korelacijski parametar ρkl određuje se kako slijedi:
pri čemu je:
|
|
jednako 1 ako su dvije točke osjetljivosti k i l identične, a u protivnom jednako 90 %; |
|
|
jednako 1 ako su dva subjekta osjetljivosti k i l identična i ako su dva indeksa iz istih serija, 90 % ako su dva indeksa ista, ali iz različitih serija, u protivnom jednako 80 %; |
|
|
jednako 1 ako su oba subjekta u razredu 11 ili 19, a u protivnom jednako 80 %. |
Članak 383.u
Korelacije među razredima za rizik referentne kreditne marže
Korelacije među razredima za delta-rizik referentne kreditne marže i vega-rizik referentne kreditne marže jednake su sljedećem:
Tablica 1.
|
Razred |
1, 2 i 12 |
3 i 14 |
4 i 15 |
5 i 16 |
6 i 17 |
7 i 18 |
8 i 19 |
9 i 10 |
20 |
11 |
19 |
|
1, 2 i 12 |
100 % |
75 % |
10 % |
20 % |
25 % |
20 % |
15 % |
10 % |
0 % |
45 % |
45 % |
|
3 i 14 |
|
100 % |
5 % |
15 % |
20 % |
15 % |
10 % |
10 % |
0 % |
45 % |
45 % |
|
4 i 15 |
|
|
100 % |
5 % |
15 % |
20 % |
5 % |
20 % |
0 % |
45 % |
45 % |
|
5 i 16 |
|
|
|
100 % |
20 % |
25 % |
5 % |
5 % |
0 % |
45 % |
45 % |
|
6 i 17 |
|
|
|
|
100 % |
25 % |
5 % |
15 % |
0 % |
45 % |
45 % |
|
7 i 18 |
|
|
|
|
|
100 % |
5 % |
20 % |
0 % |
45 % |
45 % |
|
8 i 19 |
|
|
|
|
|
|
100 % |
5 % |
0 % |
45 % |
45 % |
|
9 i 10 |
|
|
|
|
|
|
|
100 % |
0 % |
45 % |
45 % |
|
20 |
|
|
|
|
|
|
|
|
100 % |
0 % |
0 % |
|
11 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
100 % |
75 % |
|
19 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
100 % |
Članak 383.v
Razredi pondera rizika za rizik vlasničkih instrumenata
Ponderi rizika za delta-osjetljivosti na faktore rizika promptnih cijena vlasničkih instrumenata isti su za sve izloženosti riziku vlasničkih instrumenata unutar svakog razreda u tablici 1. kako slijedi:
Tablica 1.
|
Broj razreda |
Tržišna kapitalizacija |
Gospodarstvo |
Sektor |
Ponder rizika za promptnu cijenu vlasničkih instrumenata |
|
1 |
Velika |
Gospodarstvo tržišta u usponu |
Roba i usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti, zdravstvo, komunalne usluge |
55 % |
|
2 |
Telekomunikacije, industrija |
60 % |
||
|
3 |
Osnovni materijali, energetika, poljoprivreda, proizvodnja, rudarstvo i vađenje |
45 % |
||
|
4 |
Financijske djelatnosti uključujući financijske djelatnosti koje podupire država, poslovanje nekretninama, tehnologija |
55 % |
||
|
5 |
Napredno gospodarstvo |
Roba i usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti, zdravstvo, komunalne usluge |
30 % |
|
|
6 |
Telekomunikacije, industrija |
35 % |
||
|
7 |
Osnovni materijali, energetika, poljoprivreda, proizvodnja, rudarstvo i vađenje |
40 % |
||
|
8 |
Financijske djelatnosti uključujući financijske djelatnosti koje podupire država, poslovanje nekretninama, tehnologija |
50 % |
||
|
9 |
Mala |
Gospodarstvo tržišta u usponu |
Svi sektori opisani pod brojevima razreda 1, 2, 3 i 4 |
70 % |
|
10 |
Napredno gospodarstvo |
Svi sektori opisani pod brojevima razreda 5, 6, 7 i 8 |
50 % |
|
|
11 |
Drugi sektor |
70 % |
||
|
12 |
Velika |
Napredno gospodarstvo |
Kvalificirani indeksi |
15 % |
|
13 |
Drugo |
Kvalificirani indeksi |
25 % |
|
Članak 383.w
Korelacije među razredima za rizik vlasničkih instrumenata
Korelacijski parametar među razredima za delta-rizik i vega-rizik vlasničkih instrumenata utvrđuje se kako slijedi:
15 % ako oba razreda potpadaju pod razrede od 1 do 10 iz članka 383.v stavka 1. tablice 1.;
75 % ako su oba razreda razredi 12 i 13 iz članka 383.v stavka 1. tablice 1.;
45 % ako je jedan od razreda razred 12 ili 13 iz članka 383.v stavka 1. tablice 1., a drugi potpada pod razrede od 1 do 10 iz članka 383.v stavka 1. tablice 1.;
0 % ako je jedan od dva razreda razred 11 iz članka 383.v stavka 1. tablice 1.
Članak 383.x
Razredi pondera rizika za robni rizik
Ponderi rizika za delta-osjetljivosti na faktore rizika promptne cijene robe isti su za sve izloženosti robnom riziku unutar svakog razreda u tablici 1. kako slijedi:
Tablica 1.
|
Broj razreda |
Naziv razreda |
Ponder rizika za promptnu cijenu robe |
|
1 |
Energetika – čvrsta goriva |
30 % |
|
2 |
Energetika – tekuća goriva |
35 % |
|
3 |
Energetika – električna energija |
60 % |
|
4 |
Energetika – trgovanje emisijama ugljika u okviru ETS-a EU-a |
40 % |
|
5 |
Energetika – trgovanje emisijama ugljika izvan okvira ETS-a EU-a |
60 % |
|
6 |
Prijevoz tereta |
80 % |
|
7 |
Metali – neplemeniti |
40 % |
|
8 |
Plinovita goriva |
45 % |
|
9 |
Plemeniti metali, uključujući zlato |
20 % |
|
10 |
Žitarice i uljarice |
35 % |
|
11 |
Stočarski i mliječni proizvodi |
25 % |
|
12 |
Potrošni proizvodi i ostali poljoprivredni proizvodi |
35 % |
|
13 |
Druga roba |
50 % |
Članak 383.z
Korelacije među razredima za robni rizik
Korelacijski parametar među razredima za delta-rizik robe utvrđuje se kako slijedi:
20 % ako oba razreda potpadaju pod razrede od 1 do 12 iz članka 383.x stavka 1. tablice 1.;
0 % ako je jedan od dvaju razreda razred 13 iz članka 383.x stavka 1. tablice 1.
Korelacijski parametar među razredima za vega-rizik robe utvrđuje se kako slijedi:
20 % ako oba razreda potpadaju pod razrede od 1 do 12 iz članka 383.x stavka 1. tablice 1.;
0 % ako je jedan od dvaju razreda razred 13 iz članka 383.x stavka 1. tablice 1.
Članak 384.
Osnovni pristup
Institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za CVA rizik u skladu sa stavkom 2. ili 3. ovog članka, ovisno o slučaju, za portfelj transakcija s jednom ili više drugih ugovornih strana primjenom jedne od sljedećih formula, ovisno o slučaju:
formule iz stavka 2. ovog članka, pri čemu institucija u izračun uključuje jednu ili više prihvatljivih zaštita priznatih u skladu s člankom 386.;
formule iz stavka 3. ovog članka, pri čemu institucija u izračun ne uključuje ni jednu prihvatljivu zaštitu priznatu u skladu s člankom 386.
Pristupi iz prvog podstavka točaka (a) i (b) ne kombiniraju se.
Institucija koja ispunjava uvjet iz stavka 1. točke (a) kapitalne zahtjeve za CVA rizik izračunava kako slijedi:
BACVAtotal = β · BACVAcsr-unhedged + DSCVA · (1 – β) · BACVAcsr-hedged
pri čemu je:
|
BACVAtotal |
= kapitalni zahtjevi za CVA rizik u skladu s osnovnim pristupom; |
|
BACVAcsr-unhedged |
= kapitalni zahtjevi za CVA rizik u skladu s osnovnim pristupom izračunani u skladu sa stavkom 3. za instituciju koja ispunjava uvjet iz stavka 1. točke (b); |
|
DSCVA |
= 0,65 ; |
|
β |
= 0,25 ; |
pri čemu je:
|
a |
=1,4 ; |
|
ρ |
=0,5 ; |
|
c |
= indeks koji označava sve druge ugovorne strane za koje institucija izračunava kapitalne zahtjeve za CVA rizik primjenom pristupa iz ovog članka; |
|
NS |
= indeks koji označava sve skupove za netiranje s određenom drugom ugovornom stranom za koju institucija izračunava kapitalne zahtjeve za CVA rizik primjenom pristupa iz ovog članka; |
|
h |
= indeks koji označava sve instrumente koji se odnose na jedan subjekt koji se smatraju priznatim zaštitama u skladu s člankom 386. za određenu drugu ugovornu stranu za koju institucija izračunava kapitalne zahtjeve za CVA rizik primjenom pristupa iz ovog članka; |
|
i |
= indeks koji označava sve instrumente na temelju indeksa koji se smatraju priznatom zaštitom u skladu s člankom 386. za sve druge ugovorne strane za koje institucija izračunava kapitalne zahtjeve za CVA rizik primjenom pristupa iz ovog članka; |
|
RWc |
= ponder rizika koji se primjenjuje na drugu ugovornu stranu c; drugoj ugovornoj strani c dodjeljuje se jedan od pondera rizika na temelju kombinacije sektora i kreditne kvalitete, a određuje u skladu s tablicom 1. |
Ako za određenu drugu ugovornu stranu ne postoje vanjski rejtinzi, institucije mogu, uz odobrenje nadležnih tijela, rasporediti interni rejting u odgovarajući vanjski rejting i dodijeliti ponder rizika koji odgovara ili stupnju kreditne kvalitete od 1 do 3 ili stupnju kreditne kvalitete od 4 do 6.; u protivnom se primjenjuju ponderi rizika za izloženosti bez rejtinga.
= efektivno dospijeće za skup za netiranje NS s drugom ugovornom stranom c;
izračunava se u skladu s člankom 162.; međutim, za taj se izračun, ne ograničava na pet godina već na najdulje ugovorno dospijeće u skupu za netiranje;
|
|
= vrijednost izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane u skupu za netiranje NS s drugom ugovornom stranom c, uključujući učinak kolaterala u skladu s metodama iz glave II. poglavlja 6. odjeljaka od 3. do 6. koje se primjenjuju na izračun kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik druge ugovorne strane iz članka 92. stavka 4. točaka (a) i (g); |
|
|
= regulatorni diskontni faktor za skup za netiranje NS s drugom ugovornom stranom c. |
Za instituciju koja primjenjuje metode iz glave II. poglavlja 6. odjeljka 6. regulatorni diskontni faktor iznosi 1; u svim ostalim slučajevima regulatorni diskontni faktor izračunava se kako slijedi:
|
rhc |
= regulatorni korelacijski faktor između rizika kreditne marže druge ugovorne strane c i rizika kreditne marže instrumenta koji se odnosi na jedan subjekt i koji se smatra priznatom zaštitom h za drugu ugovornu stranu c, utvrđenog u skladu s tablicom 2; |
|
|
= preostali rok do dospijeća instrumenta koji se odnosi na jedan subjekt i koji se smatra priznatom zaštitom; |
|
|
= zamišljena vrijednost instrumenta koji se odnosi na jedan subjekt i koji se smatra priznatom zaštitom; |
|
|
= regulatorni diskontni faktor za instrument koji se odnosi na jedan subjekt i koji se smatra priznatom zaštitom, te koji se izračunava kako slijedi:
|
|
|
= regulatorni ponder rizika instrumenta koji se odnosi na jedan subjekt i koji se smatra priznatom zaštitom; ti ponderi rizika temelje se na kombinaciji sektora i kreditne kvalitete referentne kreditne marže instrumenta zaštite i utvrđuju se u skladu s tablicom 1.; |
|
|
= preostali rok do dospijeća jedne ili više pozicija u istom instrumentu na temelju indeksa koji se smatra priznatom zaštitom; u slučaju više od jedne pozicije u istom instrumentu na temelju indeksa, je zamišljeno ponderirano dospijeće svih tih pozicija; |
|
|
= ukupna zamišljena vrijednost jedne ili više pozicija u istom instrumentu na temelju indeksa koji se smatra priznatom zaštitom; |
|
|
= regulatorni diskontni faktor za jednu ili više pozicija u istom instrumentu na temelju indeksa koji se smatra priznatom zaštitom, koji se izračunava kako slijedi:
|
|
|
=regulatorni ponder rizika instrumenta na temelju indeksa koji se smatra priznatom zaštitom; se temelji na kombinaciji sektora i kreditne kvalitete svih sastavnica indeksa i izračunava se kako slijedi:
(a)
ako sve sastavnice indeksa pripadaju istom sektoru i imaju istu kreditnu kvalitetu, kako je utvrđeno u skladu s tablicom 1, se izračunava kao relevantni ponder rizika iz tablice 1 za taj sektor i kreditnu kvalitetu i pomnožen s 0,7 ;
(b)
ako sve sastavnice indeksa ne pripadaju istom sektoru ili nemaju istu kreditnu kvalitetu, se izračunava kao ponderirani prosjek pondera rizika svih sastavnica indeksa, kako je utvrđeno u skladu s tablicom 1., i pomnožen s 0,7 ; |
Tablica 1.
|
Sektor druge ugovorne strane |
Kreditna kvaliteta |
|
|
Stupanj kreditne kvalitete od 1 do 3 |
Stupanj kreditne kvalitete od 4 do 6 i bez rejtinga |
|
|
Središnja država, uključujući središnje banke, multilateralne razvojne banke i međunarodne organizacije iz članka 117. stavka 2. ili članka 118. |
0,5 % |
2,0 % |
|
Područna (regionalna) ili lokalna samouprava i subjekti javnog sektora |
1,0 % |
4,0 % |
|
Subjekti financijskog sektora, uključujući kreditne institucije koje je osnovala središnja država, područna (regionalna) ili lokalna samouprava te zajmodavci koji odobravaju promotivne kredite |
5,0 % |
12,0 % |
|
Osnovni materijali, energetika, industrija, poljoprivreda, prerađivačka industrija, rudarstvo i vađenje |
3,0 % |
7,0 % |
|
Roba i usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti |
3,0 % |
8,5 % |
|
Tehnologija, telekomunikacije |
2,0 % |
5,5 % |
|
Zdravstvena skrb, komunalne usluge, stručne i tehničke djelatnosti |
1,5 % |
5,0 % |
|
Drugi sektor |
5,0 % |
12,0 % |
Tablica 2.
|
Korelacije između kreditne marže druge ugovorne strane i instrumenta koji se odnosi na jedan subjekt |
|
|
Zaštitu koja se odnosi na jedan subjekt h druge ugovorne strane i |
Vrijednost rhc |
|
Druge ugovorne strane iz članka 386. stavka 3. točke (a) podtočke i. |
100 % |
|
Druge ugovorne strane iz članka 386. stavka 3. točke (a) podtočke ii. |
80 % |
|
Druge ugovorne strane iz članka 386. stavka 3. točke (a) podtočke iii. |
50 % |
Institucija koja ispunjava uvjet iz stavka 1. točke (b) kapitalne zahtjeve za CVA rizik izračunava kako slijedi:
pri čemu su svi uvjeti isti kao oni navedeni u stavku 2.
Članak 385.
Pojednostavnjeni pristup
Za potrebe izračuna iz stavka 1., primjenjuju se sljedeći uvjeti:
predmet su tog izračuna samo transakcije na koje se primjenjuju kapitalni zahtjevi za CVA rizik utvrđeni u članku 382.;
kreditne izvedenice koje se smatraju internim zaštitama od izloženosti riziku druge ugovorne strane ne uključuju se u taj izračun.
Članak 386.
Priznate zaštite
Pozicije u instrumentima zaštite smatraju se priznatim zaštitama za izračun kapitalnih zahtjeva za CVA rizik u skladu s člancima 383. i 384. ako te pozicije ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
koriste se za potrebe smanjenja CVA rizika te se s njima kao takvima i upravlja;
mogu se zauzeti s trećim stranama ili s knjigom trgovanja institucije kao interna zaštita i u tom slučaju trebaju biti u skladu s člankom 106. stavkom 7.;
samo pozicije u instrumentima zaštite iz stavaka 2. i 3. ovog članka mogu se smatrati priznatim zaštitama za izračun kapitalnih zahtjeva za CVA rizik u skladu s člankom 383. odnosno člankom 384.;
Za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za CVA rizik u skladu s člankom 383. pozicije u instrumentima zaštite smatraju se priznatim zaštitama ako, uz uvjete iz točaka od (a) do (c) ovog stavka, takvi instrumenti zaštite čine jednu poziciju u priznatoj zaštiti i nisu podijeljeni na više od jedne pozicije u više od jedne priznate zaštite.
Za izračun kapitalnih zahtjeva za CVA rizik u skladu s člankom 383., samo se pozicije u sljedećim instrumentima zaštite smatraju priznatim zaštitama:
instrumentima za zaštitu od varijabilnosti kreditne marže druge ugovorne strane, uz iznimku instrumenata iz članka 325. stavka 5.;
instrumentima za zaštitu od varijabilnosti komponente izloženosti CVA rizika, uz iznimku instrumenata iz članka 325. stavka 5.
Za izračun kapitalnih zahtjeva za CVA rizik u skladu s člankom 384., samo se pozicije u sljedećim instrumentima zaštite smatraju priznatim zaštitama:
ugovorima o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza jednog subjekta i ugovorima o razmjeni na osnovi potencijalnog nastanka statusa neispunjavanja obveza jednog subjekta, s upućivanjem:
izravno na drugu ugovornu stranu;
na subjekt koji je pravno povezan s tom drugom ugovornom stranom, pri čemu se pravna povezanost odnosi na slučajeve u kojima su referentni subjekt i druga ugovorna strana matično društvo i njegovo društvo kći ili dva društva kćeri jednog matičnog društva;
subjekt koji pripada istom sektoru i regiji kao i druga ugovorna strana;
indeksima ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza.
DIO ČETVRTI
VELIKE IZLOŽENOSTI
Članak 387.
Predmet
Institucije su dužne nadzirati i kontrolirati svoje velike izloženosti u skladu s ovim dijelom.
▼M9 —————
Članak 389.
Definicija
Za potrebe ovog dijela "izloženosti" znače bilo koju imovinu ili izvanbilančnu stavku iz dijela trećeg, glave II., poglavlja 2., bez primjene pondera rizika ili stupnjeva rizika.
Članak 390.
Izračun vrijednosti izloženosti
Institucije mogu u pogledu izloženosti u knjizi trgovanja:
prebiti svoje duge pozicije i kratke pozicije u istim financijskim instrumentima koje je izdala određena osoba, pri čemu se neto pozicija u svakom pojedinom instrumentu izračunava u skladu s metodama iz dijela trećeg glave IV. poglavlja 2.;
prebiti svoje duge pozicije i kratke pozicije u različitim financijskim instrumentima koje je izdala određena osoba samo ako je financijski instrument na koji se odnosi kratka pozicija podređen financijskom instrumentu na koji se odnosi duga pozicija ili ako odnosni instrumenti imaju istu nadređenost.
Za potrebe točaka (a) i (b) financijski instrumenti mogu se rasporediti u razrede na osnovi različitih stupnjeva nadređenosti kako bi se utvrdila relativna nadređenost pozicija.
Pri izračunu vrijednosti izloženosti za ugovore iz prvog podstavka, ako su ti ugovori raspoređeni u knjigu trgovanja, institucije poštuju i načela navedena u članku 299.
Odstupajući od prvog podstavka, institucije s odobrenjem za primjenu metoda iz dijela trećeg glave II. poglavlja 4. odjeljka 4. i dijela trećeg glave II. poglavlja 6. odjeljka 6. mogu primjenjivati te metode za izračun vrijednosti izloženosti za transakcije financiranja vrijednosnih papira.
Izloženosti ne uključuju ni jedno od sljedećeg:
u slučaju transakcija kupnje ili prodaje valute, izloženosti nastale u redovnom roku namire ne duljem od dva radna dana nakon datuma izvršenog plaćanja;
u slučaju transakcija kupnje ili prodaje vrijednosnih papira, izloženosti nastale u redovnom roku namire, ne duljem od pet radnih dana nakon datuma izvršenog plaćanja ili isporuke vrijednosnih papira, ovisno o tome što nastupi ranije;
u slučaju pružanja usluga prijenosa novčanih sredstava, uključujući usluge pružanja platnog prometa, poravnanja i namire u svim valutama i korespondentnog bankarstva ili usluga poravnanja, namire i skrbništva financijskih instrumenata za osobe, odgođene primitke sredstava te druge izloženosti koje proizlaze iz aktivnosti osoba, a koje ne traju dulje od sljedećeg radnog dana;
u slučaju pružanja usluga prijenosa novčanih sredstava uključujući pružanje usluge platnog prometa, poravnanja i namire u svim valutama i usluga korespondentnog bankarstva, unutar dnevne izloženosti prema institucijama koje pružaju navedene usluge;
izloženosti koje predstavljaju odbitnu stavku od stavki redovnog osnovnog kapitala ili stavki dodatnog osnovnog kapitala u skladu s člancima 36. i 56. ili bilo kakav drugi odbitak od tih stavki kojim se smanjuje omjer solventnosti.
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje:
uvjete i metodologiju koje treba upotrijebiti za utvrđivanje ukupne izloženosti prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba za vrste izloženosti iz stavka 7.;
uvjete pod kojima struktura transakcija iz stavka 7. ne čini dodatnu izloženost.
EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 1. siječnja 2014.
Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. ožujka 2020.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 391.
Definicija institucije za potrebe velikih izloženosti
Za potrebe izračuna vrijednosti izloženosti u skladu s ovim dijelom pojam „institucija” obuhvaća privatna i javna društva i njihove podružnice, koja bi, da imaju poslovni nastan u Uniji, odgovarala definiciji institucije te koja su dobila odobrenje za rad u trećoj zemlji koja primjenjuje bonitetne nadzorne i regulatorne zahtjeve koji su barem jednaki onima koji se primjenjuju u Uniji.
Za potrebe prvog stavka Komisija može provedbenim aktima i uz poštovanje postupka ispitivanja iz članka 464. stavka 2. donijeti odluke o tome primjenjuje li treća zemlja zahtjeve bonitetnog nadzora i regulatorne zahtjeve barem istovjetne onima koji se primjenjuju u Uniji.
Članak 392.
Definicija velike izloženosti
Izloženost institucije prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba smatra se velikom izloženošću ako je vrijednost izloženosti jednaka ili prelazi 10 % njezina osnovnog kapitala.
Članak 393.
Sposobnost utvrđivanja i upravljanja velikim izloženostima
Institucija je dužna uspostaviti primjerene administrativne i računovodstvene postupke i odgovarajuće mehanizme unutarnje kontrole za potrebe utvrđivanja, upravljanja, praćenja, izvješćivanja i evidentiranja velikih izloženosti i njihovih naknadnih promjena u skladu s ovom Uredbom.
Članak 394.
Zahtjevi za izvješćivanje
Institucije svojim nadležnim tijelima dostavljaju sljedeće informacije za svaku veliku izloženost koju drže, uključujući velike izloženosti koje su izuzete od primjene članka 395. stavka 1.:
podatke o osobi ili grupi povezanih osoba prema kojima institucija ima veliku izloženost;
vrijednost izloženosti prije uzimanja u obzir učinka smanjenja kreditnog rizika, ako je to primjenjivo;
ako je primijenjena, vrstu materijalne ili nematerijalne kreditne zaštite;
vrijednost izloženosti nakon uzimanja u obzir učinka smanjenja kreditnog rizika izračunanog za potrebe članka 395. stavka 1., ako je to primjenjivo.
Institucije koje podliježu dijelu trećem glavi II. poglavlju 3. svojim nadležnim tijelima dostavljaju svojih 20 najvećih izloženosti na konsolidiranoj osnovi, ne uključujući pritom izloženosti koje su izuzete od primjene članka 395. stavka 1.
Institucije svojim nadležnim tijelima na konsolidiranoj osnovi dostavljaju i izloženosti vrijednosti u iznosu većem ili jednakom 300 milijuna EUR, ali manjem od 10 % osnovnog kapitala te institucije.
►M17 Uz informacije iz stavka 1. ovog članka institucije svojim nadležnim tijelima dostavljaju sljedeće informacije u vezi sa svojih 10 najvećih izloženosti na konsolidiranoj osnovi prema institucijama, kao i svojih 10 najvećih izloženosti na konsolidiranoj osnovi prema subjektima u području bankarstva u sjeni, uključujući velike izloženosti koje su izuzete iz primjene članka 395. stavka 1.: ◄
podatke o osobi ili grupi povezanih osoba prema kojima institucija ima veliku izloženost;
vrijednost izloženosti prije uzimanja u obzir učinka smanjenja kreditnog rizika, ako je to primjenjivo;
ako je primijenjena, vrstu materijalne ili nematerijalne kreditne zaštite;
vrijednost izloženosti nakon uzimanja u obzir učinka smanjenja kreditnog rizika izračunana za potrebe članka 395. stavka 1., ako je to primjenjivo.
Osim informacija iz prvog podstavka, institucije dostavljaju svojim nadležnim tijelima informacije o svojoj ukupnoj izloženosti prema subjektima u području bankarstva u sjeni.
EBA pri izradi tog nacrta regulatornih tehničkih standarda EBA uzima u obzir međunarodna kretanja i međunarodno dogovorene standarde u području bankarstva u sjeni te razmatra:
predstavlja li odnos s pojedinačnim subjektom ili grupom subjekata rizike za solventnost institucije ili likvidnosnu poziciju;
bi li subjekti koji podliježu zahtjevima solventnosti ili likvidnosti koji su slični onima koje propisuju ova Uredba i Direktiva 2013/36/EU trebali biti potpuno ili djelomično isključeni iz obveze izvješćivanja iz stavka 2. o subjektima u području bankarstva u sjeni.
EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2020.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 395.
Ograničenje velikih izloženosti
Ako je iznos od 150 milijuna EUR veći od 25 % osnovnog kapitala institucije, vrijednost izloženosti nakon što se uzme u obzir učinak smanjenja kreditnog rizika u skladu s člancima od 399. do 403. ove Uredbe ne smije prelaziti razumno ograničenje u smislu osnovnog kapitala institucije. To ograničenje određuje institucija u skladu s politikama i postupcima iz članka 81. Direktive 2013/36/EU kako bi obuhvatila i nadzirala koncentracijski rizik. To ograničenje ne smije prelaziti 100 % osnovnog kapitala institucije.
Nadležna tijela mogu odrediti granicu nižu od 150 milijuna EUR te u tome slučaju o tome obavješćuju EBA-u i Komisiju.
Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, izloženost GSV institucije prema drugoj GSV instituciji ili GSV instituciji izvan EU-a, nakon uzimanja u obzir učinka smanjenja kreditnog rizika u skladu s člancima od 399. do 403. ne smije prelaziti 15 % njezina redovnog osnovnog kapitala. GSV institucija se usklađuje s tim ograničenjem najkasnije 12 mjeseci od datuma na koji je utvrđena kao GSV institucija. Ako GSV institucija ima izloženost prema drugoj instituciji ili grupi koja se utvrdi kao GSV institucija ili GSV institucija izvan EU-a, usklađuje se s tim ograničenjem najkasnije 12 mjeseci od datuma na koji je ta druga institucija ili grupa utvrđena kao GSV institucija ili GSV institucija izvan EU-a.
Pri izradi tih smjernica EBA razmatra bi li uvođenje dodatnih ograničenja imalo značajan negativan učinak na profil rizičnosti institucija s poslovnim nastanom u Uniji, na ponudu kredita realnom gospodarstvu i na stabilnost i uredno funkcioniranje financijskih tržišta.
Do 31. prosinca 2015. Komisija ocjenjuje primjerenost i učinak uvođenja ograničenja izloženosti prema subjektima iz bankarstva u sjeni koji obavljaju bankarske aktivnosti izvan propisanog okvira, uzimajući u obzir kretanja u Uniji i međunarodna kretanja u području bankarstva u sjeni, velike izloženosti i tehnike smanjenja kreditnog rizika u skladu s člancima od 399. do 403. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, prema potrebi zajedno s prijedlogom zakonodavnog akta o ograničenjima izloženosti prema subjektima iz bankarstva u sjeni koji obavljaju bankarske aktivnosti izvan propisanog okvira.
Pri ažuriranju tih smjernica EBA uzima u obzir, među ostalim, doprinos subjekata iz područja bankarstva u sjeni uniji tržišta kapitala i mogući negativni učinak koji bi sve promjene tih smjernica, uključujući dodatna ograničenja, mogle imati na poslovni model i profil rizičnosti institucija te na stabilnost i uredno funkcioniranje financijskih tržišta.
Osim toga, EBA do 31. prosinca 2027. nakon savjetovanja s ESMA-om podnosi izvješće Komisiji o doprinosu subjekata u području bankarstva u sjeni uniji tržišta kapitala i o izloženostima institucija prema takvim subjektima, uključujući primjerenost ukupnih ograničenja ili strožih pojedinačnih ograničenja tih izloženosti, uzimajući u obzir regulatorni okvir i poslovne modele takvih subjekata.
Komisija do 31. prosinca 2028., prema potrebi, na temelju tog izvješća podnosi Europskom parlamentu i Vijeću zakonodavni prijedlog o ograničenjima izloženosti prema subjektima iz bankarstva u sjeni.
Ograničenja iz ovog članka mogu se prekoračiti za izloženosti u knjizi trgovanja institucije, uz uvjet da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
izloženost prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba koja ne proizlazi iz knjige trgovanja ne prelazi ograničenje iz stavka 1., pri čemu se navedeno ograničenje izračunava u odnosu na osnovni kapital tako da prekoračenje u potpunosti proizlazi iz knjige trgovanja;
institucija ispunjava dodatni kapitalni zahtjev o dijelu izloženosti koja prekoračuje ograničenja iz stavka 1. ovog članka koji se izračunava u skladu s člancima 397. i 398.;
ako je od prekoračenja iz točke (b) prošlo 10 ili manje dana, izloženost u knjizi trgovanja prema osobi ili grupi povezanih osoba ne prelazi 500 % osnovnog kapitala institucije;
sva prekoračenja koja traju dulje od 10 dana zajedno ne prelaze 600 % osnovnog kapitala institucije.
Svaki put kad se ograničenje prekorači institucija bez odgode obavješćuje nadležna tijela o iznosu prekoračenja i nazivu osobe na koju se prekoračenje odnosi te, ako je to primjenjivo, o nazivu grupe povezanih osoba na koju se prekoračenje odnosi.
Neovisno o stavku 1. ovog članka i članku 400. stavku 1. točki (f), kada države članice donose nacionalne propise kojima se bankarskim grupacijama nalaže donošenje strukturnih mjera, nadležna tijela mogu zahtijevati da institucije u bankarskoj grupaciji koje drže depozite koji su pokriveni sustavom osiguranja depozita u skladu s Direktivom 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o sustavu osiguranja depozita ( 34 ) ili ekvivalentnim sustavima osiguranja depozita u trećoj zemlji, ograniče velike izloženosti između 28. lipnja 2013. i 30. lipnja 2015. na najviše 25 % i najmanje 15 %, a zatim od 1. srpnja 2015. na 10 % na potkonsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 11. stavkom 5. za unutargrupne izloženosti kada se te izloženosti sastoje od izloženosti subjektu koji u odnosu na strukturne mjere ne pripada istoj podgrupi.
Za potrebe ovog stavka, treba ispuniti sljedeće uvjete:
svi subjekti koji pripadaju istoj podgrupi u odnosu na strukturne mjere smatraju se jednom osobom ili grupom povezanih osoba;
nadležna tijela primjenjuju jedinstveno ograničenje na izloženosti iz prvog podstavka.
Primjena ovog pristupa ne smije dovesti u pitanje djelotvoran nadzor na konsolidiranoj osnovi i ne smije dovesti do nerazmjernih negativnih utjecaja na cijeli ili na dijelove financijskog sustava u drugim državama članicama ili u Uniji kao cjelini ili stvoriti zapreke funkcioniranju unutarnjeg tržišta.
Prije donošenja posebnih strukturnih mjera iz stavka 6. u vezi s velikim izloženostima, nadležna tijela obavješćuju Vijeće, Komisiju, odgovarajuća nadležna tijela i EBA-u najmanje dva mjeseca prije objave odluke o donošenju strukturnih mjera i podnose relevantne kvantitativne ili kvalitativne dokaze o sljedećem:
opsegu aktivnosti koje podliježu strukturnim mjerama;
objašnjenje zašto se smatra da su navedene predložene mjere prikladne, djelotvorne i razmjerne za zaštitu deponenata;
ocjena vjerojatnog pozitivnog ili negativnog učinka tih mjera na unutarnje tržište na temelju informacija koje su dostupne državi članici.
U roku od mjesec dana od primitka obavijesti iz stavka 7. EBA daje svoje mišljenje o točkama navedenima u tom stavku Vijeću, Komisiji i dotičnoj državi članici. Odgovarajuća nadležna tijela mogu također dati svoja mišljenja o točkama navedenima u tom stavku Vijeću, Komisiji i dotičnoj državi članici.
Uzimajući u obzir u najvećoj mogućoj mjeri mišljenja iz drugog podstavka i ako postoje čvrsti i jasni dokazi da te mjere imaju negativan učinak na unutarnje tržište koji je veći od koristi za financijsku stabilnost, Komisija, u roku od dva mjeseca od primanja obavijesti, odbija predložene nacionalne mjere. U suprotnom, Komisija prihvaća predložene nacionalne mjere za inicijalno razdoblje od dvije godine koje se prema potrebi mogu mijenjati.
Komisija odbija predložene nacionalne mjere samo ako smatra da predložene nacionalne mjere uzrokuju nerazmjerne negativne učinke na cijeli financijski sustav u drugim državama članicama ili na njegove dijelove ili u Uniji kao cjelini, čime čine ili stvaraju zapreku funkcioniranju unutarnjeg tržišta ili slobodnom kretanju kapitala u skladu s odredbama UFEU-a.
U ocjeni Komisija uzima u obzir mišljenje EBA-e i dokaze u skladu sa stavkom 7.
Prije isteka tih mjera, nadležna tijela mogu predložiti nove mjere za produljenje razdoblja primjene svaki put za dodatno razdoblje od 2 godine. U tom slučaju, o tome izvješćuju Komisiju, Vijeće, odgovarajuća nadležna tijela i EBA-u. Odobrenje novih mjera podliježe postupku navedenom u ovom članku. Ovaj članak ne dovodi u pitanje članak 458.
Članak 396.
Pridržavanje zahtjeva za velike izloženosti
Ako je primjenjiv iznos od 150 milijuna EUR iz članka 395. stavka 1., nadležna tijela mogu u pojedinačnim slučajevima dopustiti prekoračenje ograničenja od 100 % osnovnog kapitala institucije.
Kada nadležno tijelo u iznimnim slučajevima iz prvog i drugog podstavka ovog stavka instituciji dopusti prekoračenje ograničenja iz članka 395. stavka 1. za razdoblje dulje od tri mjeseca, institucija nadležnom tijelu dostavlja vjerodostojan plan za pravodobno ponovno uspostavljanje usklađenosti s tim ograničenjem, prihvatljiv nadležnom tijelu, i izvršava taj plan u roku koji je dogovoren s nadležnim tijelom. Nadležna tijela nadziru provedbu plana za ponovno uspostavljanje usklađenosti i, ako je to primjereno, zahtijevaju njegovu bržu provedbu.
Za potrebe stavka 1. EBA u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 izdaje smjernice kojima pobliže određuje način na koji nadležna tijela mogu utvrditi:
izvanredne slučajeve iz stavka 1. ovog članka;
vrijeme koje se smatra primjerenim za ponovno uspostavljanje usklađenosti;
mjere koje treba poduzeti kako bi se osiguralo da institucija pravodobno ponovno uspostavi usklađenost.
Članak 397.
Izračun dodatnog kapitalnog zahtjeva za velike izloženosti koje proizlaze iz stavki u knjizi trgovanja
U razdoblju od 10 dana od nastanka prekoračenja, stavke koje čine prekoračenje, odabrane u skladu sa stavkom 1., raspodjeljuju se u odgovarajuće retke u stupcu 1. iz tablice 1., prema rastućem redoslijedu kapitalnih zahtjeva za specifični rizik iz dijela trećeg, glave IV., poglavlja 2. i/ili zahtjeva iz članka 299. i dijela trećeg, glave V. Dodatni kapitalni zahtjev jednak je zbroju kapitalnih zahtjeva za specifični rizik iz dijela trećeg, glave IV., poglavlja 2. i/ili članka 299. i dijela trećeg, glave V. za te stavke pomnoženom s odgovarajućim faktorom iz stupca 2. tablice 1.
Tablica 1.
|
Stupac 1.: Prekoračenje ograničenja (na temelju postotka ►M8 osnovnog kapitala ◄ ) |
Stupac 2.: Faktori |
|
Do 40 % |
200 % |
|
Od 40 % do 60 % |
300 % |
|
Od 60 % do 80 % |
400 % |
|
Od 80 % do 100 % |
500 % |
|
Od 100 % do 250 % |
600 % |
|
Više od 250 % |
900 % |
Članak 398.
Postupci kojima se sprečava institucije da izbjegavaju dodatne kapitalne zahtjeve
Institucije ne smiju namjerno izbjegavati dodatne kapitalne zahtjeve iz članka 397. kojima podliježu u vezi s izloženostima koje prelaze ograničenje iz članka 395. stavka 1. kada navedene izloženosti traju duže od 10 dana, tako da privremeno prenesu navedene izloženosti drugom društvu, bilo da je ono u istoj grupi ili ne, niti poduzimanjem fiktivnih transakcija za zatvaranje izloženosti tijekom spomenutog desetodnevnog razdoblja te kreiranjem novih izloženosti.
Institucije su dužne imati sustave koji osiguravaju da nadležna tijela budu bez odgađanja obaviještena o svakom prijenosu koji ima učinak iz prvog podstavka.
Članak 399.
Priznate tehnike smanjenja kreditnog rizika
Za potrebe članaka od 400. do 403. pojam „jamstvo” uključuje kreditne izvedenice koje se priznaju na temelju dijela trećeg glave II. poglavlja 4., uz iznimku kreditnih zapisa.
Članak 400.
Izuzeća
Sljedeće su izloženosti izuzete od primjene članka 395. stavka 1.:
stavke imovine koje predstavljaju potraživanja od središnje države, središnjih banaka ili subjekata javnog sektora kojima bi se, kada ne bi bila osigurana, u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2., dodijelio ponder rizika 0 %;
stavke imovine koje predstavljaju potraživanja od međunarodnih organizacija ili multilateralnih razvojnih banaka kojima bi se, kada ne bi bila osigurana, u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2., dodijelio ponder rizika 0 %;
stavke imovine koje predstavljaju potraživanja osigurana eksplicitnim jamstvom središnje države, središnjih banaka, međunarodnih organizacija, multilateralnih razvojnih banaka ili subjekata javnog sektora, ako bi se neosiguranom potraživanju prema tim davateljima jamstva, u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2., dodijelio ponder rizika 0 %;
ostale izloženosti prema ili za koje jamče središnje države, središnje banke, međunarodne organizacije, multilateralne razvojne banke ili subjekti javnog sektora, ako bi se neosiguranim potraživanjima prema tim subjektima ili prema davateljima jamstava, u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2., dodijelio ponder rizika 0 %;
stavke imovine koje predstavljaju potraživanja od područne (regionalne) ili lokalne samouprave država članica ako bi im se, u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2., dodijelio ponder rizika 0 %, te druge izloženosti prema ili za koje jamče područna (regionalna) ili lokalna samouprava, ako bi im se, u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2., dodijelio ponder rizika 0 %;
izloženosti prema drugim ugovornim stranama iz članka 113. stavka 6. ili stavka 7. ako bi im u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2. bio dodijeljen ponder rizika 0 %. Izloženosti koje ne ispunjavaju navedene kriterije, neovisno o tome jesu li izuzete od primjene članka 395. stavka 1., tretiraju se kao izloženosti prema trećoj strani;
stavke imovine i ostale izloženosti osigurane kolateralom u obliku gotovinskih pologa položenih u instituciju kreditora ili instituciju koja je matično društvo ili društvo kći institucije kreditora;
stavke imovine i ostale izloženosti osigurane kolateralom u obliku certifikata o depozitu koje je izdala institucija kreditor ili institucija koja je matično društvo ili društvo kći institucije kreditora te koje su kod njih pohranjene;
izloženosti koje proizlaze iz neiskorištenih kreditnih linija koje su u Prilogu I. klasificirane kao izvanbilančne stavke „razreda 5” ili ugovorni aranžmani koji ispunjavaju uvjete prema kojima ih se ne tretira kao preuzete obveze te pod uvjetom da je sporazum sklopljen s osobom ili grupom povezanih osoba u skladu s kojim se neiskorišteni dio linije može povući samo ako se utvrdi da to neće prouzročiti prekoračenje primjenjivog ograničenja iz članka 395. stavka 1.;
izloženosti iz trgovanja klirinških članova te uplate u jamstveni fond kvalificiranih središnjih drugih ugovornih strana;
izloženosti prema sustavima osiguranja depozita u skladu s Direktivom 94/19/EZ koje proizlaze iz financiranja navedenih programa, ako institucije koje su članovi programa imaju zakonsku ili ugovornu obvezu financirati taj sustav;
izloženosti iz trgovanja klijenata iz članka 305. stavka 2. ili 3.;
udjeli sanacijskih subjekata ili njihovih društava kćeri koja sama po sebi nisu sanacijski subjekti u instrumentima regulatornog kapitala i prihvatljivim obvezama iz članka 45.f stavka 2. Direktive 2014/59/EU koje je izdao bilo koji od sljedećih subjekata:
u pogledu sanacijskih subjekata, drugi subjekti koji pripadaju istoj sanacijskoj grupi;
u pogledu društava kćeri sanacijskog subjekta koja sama po sebi nisu sanacijski subjekti, društva kćeri odgovarajućeg društva kćeri koja pripadaju istoj sanacijskoj grupi;
izloženosti koje proizlaze iz obveze minimalne vrijednosti kojom se ispunjavaju svi uvjeti navedeni u članku 132.c stavku 3.
Smatra se da je u točku (g) uključena i gotovina koja je primljena na osnovi kreditnog zapisa koji je izdala institucija te krediti i depoziti druge ugovorne strane, koje je institucija odobrila ili primila, a koji podliježu sporazumu o bilančnom netiranju, te koji su priznati u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 4.
Nadležna tijela mogu u potpunosti ili djelomično izuzeti sljedeće izloženosti:
pokrivene obveznice iz članka 129.;
stavke imovine koje predstavljaju potraživanja od područne (regionalne) ili lokalne samouprave država članica ako bi im u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2. bio dodijeljen ponder rizika 20 % te druge izloženosti prema ili za koje jamče područna (regionalna) ili lokalna samouprava, ako bi im u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2. bio dodijeljen ponder rizika 20 %;
izloženosti institucije, među ostalim i na temelju sudjelujućih udjela ili drugih vrsta udjela, prema njezinom matičnom društvu, drugim društvima kćerima tog matičnog društva ili vlastitim društvima kćerima i kvalificiranim udjelima, u mjeri u kojoj su ta društva obuhvaćena nadzorom na konsolidiranoj osnovi kojoj podliježe i sama institucija, u skladu s ovom Uredbom, Direktivom 2002/87/EZ ili istovjetnim standardima na snazi u trećoj zemlji; izloženosti koje ne ispunjavaju navedene kriterije, izuzete ili neizuzete od primjene članka 395. stavka 1. ove Uredbe, tretiraju se kao izloženosti prema trećoj strani;
stavke imovine koje predstavljaju potraživanja od i druge izloženosti prema, uključujući sudjelujući udio ili druge vrste ulaganja, regionalnim ili središnjim kreditnim institucijama s kojima je kreditna institucija, u skladu sa zakonskim ili ugovornim odredbama povezana u mrežu, te koje su odgovorne, prema tim odredbama, za poslove poravnanja gotovinskih transakcija unutar mreže;
stavke imovine koje predstavljaju potraživanja od i druge izloženosti prema kreditnim institucijama koje imaju kreditne institucije od kojih jedna posluje na nekonkurentnoj osnovi te pruža ili jamči za kredite na temelju zakonskih programa ili njezinih statuta, kako bi promicale posebne sektore gospodarstva pod određenim oblikom državnog nadzora i ograničenja korištenja kredita, pod uvjetom da relevantne izloženosti proizlaze iz navedenih kredita koje kreditne institucije plasiraju korisnicima ili iz jamstva za te kredite;
stavke imovine koje predstavljaju potraživanja od i druge izloženosti prema institucijama, pod uvjetom da te izloženosti nisu dio regulatornog kapitala navedenih institucija, ne traju duže od sljedećeg radnog dana te nisu iskazane u nekoj od važnijih valuta trgovanja;
stavke imovine koje predstavljaju potraživanja od središnjih banaka u obliku minimalnih obveznih pričuva koje se drže kod tih središnjih banaka i koje su nominirane u njihovim nacionalnim valutama;
stavke imovine koje predstavljaju potraživanja od središnjih država u obliku zakonski propisanih likvidnosnih zahtjeva koje se drže u državnim vrijednosnim papirima koji su nominirani i s izvorima sredstava u njihovim nacionalnim valutama, pod uvjetom da prema prosudbi nadležnog tijela kreditna procjena koju je tim središnjim državama dodijelio odabrani VIPKR predstavlja investicijski rejting;
50 % izvanbilančnih stavki u obliku dokumentarnih akreditiva „razreda 4” i izvanbilančnih neiskorištenih kreditnih linija „razreda 3” iz Priloga I. s izvornim rokom dospijeća do godine dana i uključujući godinu dana te, uz suglasnost nadležnih tijela, 80 % jamstava, osim kreditnih jamstava, koja su izdana za njihove članove na osnovi zakonskih ili podzakonskih propisa na temelju zajedničkog sustava osiguranja u statusu kreditnih institucija;
zakonski zahtijevana jamstva koja se upotrebljavaju kada se hipotekarni krediti financirani izdavanjem hipotekarnih obveznica isplaćuju hipotekarnom dužniku prije konačnog upisa hipoteke u zemljišne knjige pod uvjetom da se jamstvo ne koristi za smanjenje rizika pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranog rizikom;
izloženosti u obliku kolaterala ili jamstva za stambene kredite, koje daje priznati pružatelj zaštite iz članka 201. koji ispunjava uvjete za kreditni rejting koji je barem niži od sljedećih vrijednosti:
stupnja kreditne kvalitete 2;
stupnja kreditne kvalitete koji odgovara rejtingu središnje države u stranoj valuti države članice u kojoj se nalazi sjedište pružatelja zaštite;
izloženosti u obliku jamstva za službeno podupirane izvozne kredite koje daje agencija za kreditiranje izvoza koja ispunjava uvjete za kreditni rejting koji je barem niži od sljedećih vrijednosti:
stupnja kreditne kvalitete 2;
stupnja kreditne kvalitete koji odgovara rejtingu središnje države u stranoj valuti države članice u kojoj se nalazi sjedište agencije za kreditiranje izvoza.
Nadležna tijela se mogu koristiti izuzećem iz stavka 2. samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
posebna priroda izloženosti, druge ugovorne strane ili odnosa između institucije i druge ugovorne strane uklanja ili smanjuje rizik izloženosti; i
preostalim koncentracijskim rizikom može se upravljati drugim jednako učinkovitim sredstvima kao što su aranžmani, procesi i mehanizmi iz članka 81. Direktive 2013/36/EU.
Nadležna tijela obavješćuju EBA-u planiraju li primjenjivati bilo koje od izuzeća predviđenih u stavku 2. u skladu s točkama (a) i (b) ovog stavka i EBA-i dostavljaju razloge kojima potkrepljuju primjenu tih izuzeća.
Članak 401.
Izračun učinka primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika
Odstupajući od stavka 1., institucije s odobrenjem za primjenu metoda iz dijela trećeg glave II. poglavlja 4. odjeljka 4. i dijela trećeg glave II. poglavlja 6. odjeljka 6. mogu primjenjivati te metode za izračun vrijednosti izloženosti za transakcije financiranja vrijednosnih papira.
Ta periodičnim testiranjima otpornosti na stres iz prvog podstavka odnose se na rizike koji proizlaze iz potencijalnih promjena tržišnih uvjeta koji bi mogli negativno utjecati na adekvatnost regulatornog kapitala institucije kao i na rizike koji proizlaze iz realizacije naplate iz kolaterala u stresnim okolnostima.
Provedena testiranja otpornosti na stres moraju biti odgovarajuća i primjerena za procjenu tih rizika.
Institucije u svoje strategije za upravljanje koncentracijskim rizikom uključuju sljedeće:
politike i postupke za upravljanje rizicima koji proizlaze iz ročne neusklađenosti između izloženosti i svih kreditnih zaštita tih izloženosti;
politike i postupke koji se odnose na koncentracijski rizik koji proizlazi iz primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika, posebice velikih neizravnih kreditnih izloženosti, na primjer izloženosti prema jednom izdavatelju vrijednosnih papira koji se uzimaju kao kolateral.
Članak 402.
Izloženosti koje proizlaze iz kredita osiguranih nekretninama
►M17 Pri izračunu vrijednosti izloženosti za potrebe članka 395. institucije mogu, osim ako je to zabranjeno primjenjivim nacionalnim pravom, umanjiti vrijednost izloženosti ili dijela izloženosti koja je u skladu s člankom 125. stavkom 1. osigurana stambenim nekretninama za založeni iznos vrijednosti nekretnine, ali najviše do 55 % vrijednosti nekretnine, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti: ◄
nadležna tijela nisu odredila ponder rizika veći od 20 % za izloženosti ili dijelove izloženosti osigurane stambenim nekretninama u skladu s člankom 124. stavkom 9.;
izloženost ili dio izloženosti u potpunosti je osiguran bilo čime od sljedećeg:
jednom ili više hipoteka na stambenim nekretninama; ili
stambenom nekretninom u transakciji najma, pri čemu najmodavac u cijelosti zadržava vlasništvo nad stambenom nekretninom, a najmoprimac još nije iskoristio svoju opciju kupnje;
ispunjeni su zahtjevi iz članka 208. i članka 229. stavka 1.
►M17 Pri izračunu vrijednosti izloženosti za potrebe članka 395. institucije mogu, osim ako je to zabranjeno primjenjivim nacionalnim pravom, umanjiti vrijednost izloženosti ili dijela izloženosti koja je u skladu s člankom 126. stavkom 1. osigurana poslovnom nekretninom za založeni iznos vrijednosti nekretnine, ali najviše do 55 % vrijednosti nekretnine, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti: ◄
nadležna tijela nisu odredila ponder rizika veći od 60 % za izloženosti ili dijelove izloženosti osigurane poslovnom nekretninom u skladu s člankom 124. stavkom 9.;
izloženost je u potpunosti osigurana bilo čime od sljedećeg:
jednom ili više hipoteka na uredima ili drugim poslovnim prostorima; ili
jednim ili više ureda ili drugih poslovnih prostora i izloženostima koje se odnose na transakcije davanja u najam nekretnina;
ispunjeni su zahtjevi iz članka 124. stavka 3. točke (c), članka 208. i članka 229. stavka 1.;
poslovna nekretnina u potpunosti je izgrađena.
Institucija može izloženost prema drugoj ugovornoj strani koja proizlazi iz obratnog repo ugovora u sklopu kojeg je institucija od druge ugovorne strane kupila neakcesorne neovisne hipoteke na nekretninama trećih strana tretirati kao određeni broj pojedinačnih izloženosti prema svakoj od tih trećih osoba, pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
druga ugovorna strana je institucija ili investicijsko društvo;
izloženost je u potpunosti osigurana zalogom nad nekretninama tih trećih strana koji je institucija kupila i koji institucija može realizirati;
institucija je osigurala da su zahtjevi iz članka 208. i članka 229. stavka 1. ispunjeni;
institucija preuzima potraživanja druge ugovorne strane prema trećim stranama u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza, insolventnosti ili likvidacije druge ugovorne strane;
institucija izvješćuje nadležna tijela u skladu s člankom 394. o ukupnom iznosu izloženosti prema svim ostalim institucijama ili investicijskim društvima s kojima se postupa u skladu s ovim stavkom.
Za ove potrebe, institucija polazi od pretpostavke da ima izloženost prema svakoj od tih trećih strana u visini iznosa potraživanja druge ugovorne strane od treće strane, a ne u odgovarajućem iznosu izloženosti prema drugoj ugovornoj strani. Preostala izloženost prema drugoj ugovornoj strani, ako takav iznos postoji, i nadalje se smatra izloženošću prema drugoj ugovornoj strani.
Članak 403.
Metoda supstitucije
Ako za izloženost prema klijentu jamči treća strana ili ako je ona osigurana kolateralom koji je izdala treća strana, institucija:
postupa s dijelom izloženosti koja je osigurana kao izloženost prema davatelju jamstva, a ne prema klijentu, pod uvjetom da bi neosiguranoj izloženosti prema davatelju jamstva bio dodijeljen jednak ili manji ponder rizika od pondera rizika dodijeljenog neosiguranoj izloženosti prema klijentu na temelju dijela trećeg glave II. poglavlja 2.
postupa s dijelom izloženosti koji je kolateraliziran tržišnom vrijednosti priznatog kolaterala kao izloženosti prema trećoj strani, a ne prema klijentu, uz uvjet da je izloženost osigurana kolateralom te uz uvjet da bi kolateraliziranom dijelu izloženosti bio dodijeljen jednak ili manji ponder rizika od pondera rizika neosigurane izloženosti prema klijentu na temelju dijela trećeg glave II. poglavlja 2.
Institucija ne primjenjuje pristup iz točke (b) prvog podstavka ako postoji neusklađenost između dospijeća izloženosti i dospijeća zaštite.
Za potrebe ovog dijela institucija može primjenjivati i složenu metodu financijskog kolaterala i postupanje iz prvog podstavka točke (b) ovog stavka samo ako joj je za potrebe članka 92. odobrena primjena obiju metoda, složene metode financijskog kolaterala i jednostavne metode financijskog kolaterala.
Ako institucija primjenjuje stavak 1. točku (a), institucija:
ako je jamstvo nominirano u valuti koja je različita od valute u kojoj je nominirana izloženost, izračunava iznos izloženosti za koji se smatra da je pokriven u skladu s odredbama o postupanju s valutnom neusklađenosti za nematerijalnu kreditnu zaštitu navedenu u dijelu trećem;
postupa s neusklađenosti između dospijeća izloženosti i dospijeća zaštite u skladu s odredbama o postupanju s ročnom neusklađenosti iz dijela trećeg glave II. poglavlja 4.;
može priznati djelomičnu pokrivenost u skladu s postupanjem navedenim u dijelu trećem glavi II. poglavlju 4.
Za potrebe stavka 1. točke (b) institucija može zamijeniti iznos iz ovog stavka točke (a) iznosom iz točke (b) ovog stavka, uz uvjet da su ispunjeni uvjeti navedeni u točkama (c), (d) i (e) ovog stavka:
ukupan iznos izloženosti institucije prema izdavatelju kolaterala s obzirom na trostrane repo ugovore koje omogućuje agent treća strana;
puni iznos ograničenja za koji je institucija uputila agenta treću stranu iz točke (a) da ga primjenjuje na vrijednosne papire koje je izdao izdavatelj kolaterala iz te točke;
institucija je potvrdila da je agent treća strana poduzeo odgovarajuće zaštitne mjere za sprječavanje povreda ograničenja iz točke (b);
nadležno tijelo instituciji nije izrazilo značajnu zabrinutost;
zbroj iznosa ograničenja iz točke (b) ovog stavka i bilo kojih drugih izloženosti institucije izdavatelju kolaterala ne prelazi ograničenje iz članka 395. stavka 1.
EBA izdaje te smjernice do 31. prosinca 2019.
▼M5 —————
DIO ŠESTI
LIKVIDNOST
GLAVA I.
DEFINICIJE I LIKVIDNOSNI ZAHTJEVI
Članak 411.
Definicije
Za potrebe ovog dijela primjenjuju se sljedeće definicije:
„financijski klijent” znači klijent, uključujući financijskog klijenta koji pripada nefinancijskoj grupi trgovačkih društava, koji kao svoju osnovnu djelatnost obavlja jednu ili više aktivnosti navedenih u Prilogu I. Direktivi 2013/36/EU ili je jedan od sljedećih:
kreditna institucija;
investicijsko društvo;
sekuritizacijski subjekt posebne namjene (SSPN);
subjekt za zajednička ulaganja (CIU);
zatvoreni investicijski fond;
društvo za osiguranje;
društvo za reosiguranje;
financijski holding ili mješoviti financijski holding;
financijska institucija;
mirovinski sustav kako je definiran u članku 2. točki 10. Uredbe (EU) br. 648/2012;
„depozit stanovništva” znači obveza prema fizičkoj osobi ili MSP-u, pri čemu bi to malo ili srednje poduzeće ispunjavalo uvjete za kategoriju izloženosti prema stanovništvu prema standardiziranom pristupu ili pristupu zasnovanom na internim rejting-sustavima za kreditni rizik ili obvezu prema društvu na koje se može primijeniti postupanje iz članka 153. stavka 4. i pri čemu ukupni depoziti tog malog ili srednjeg poduzeća ili društva na grupnoj osnovi ne prelaze 1 milijun EUR;
„društvo za privatno ulaganje” ili „DPU” znači društvo ili uzajamni fond čiji je vlasnik odnosno stvarni korisnik fizička osoba ili grupa usko povezanih fizičkih osoba, koje ne obavlja druge komercijalne, sektorske ili profesionalne aktivnosti i koje je osnovano isključivo radi upravljanja bogatstvom jednog ili više vlasnika, uključujući druge pomoćne aktivnosti poput odvajanja imovine vlasnika od imovine trgovačkih društava, olakšavanja prijenosa imovine unutar obitelji ili sprječavanja podjele imovine nakon smrti člana obitelji, uz uvjet da su te aktivnosti povezane s glavnim ciljem upravljanja bogatstvom vlasnika;
„broker za depozite” znači fizička osoba ili društvo koje depozite trećih strana, uključujući depozite stanovništva i depozite trgovačkih društava, ali isključujući depozite financijskih klijenata, za naknadu polaže kod kreditnih;
„neopterećena imovina” znači imovina koja ne podliježe pravnim, ugovornim, regulatornim ni drugim ograničenjima koja bi instituciju sprječavala da unovči, proda, prenese, dodijeli ili, općenito, proda tu imovinu izravnom prodajom ili repo ugovorom;
„neobvezujuća veća razina kolateralizacije” znači bilo koji iznos imovine koju institucija nije obvezna priložiti izdavanju pokrivenih obveznica zbog zakonskih ili regulatornih zahtjeva, ugovornih obveza ili zbog tržišne discipline, posebno uključujući situacije u kojima se imovina daje u iznosu većem od minimalnih pravnih, zakonskih ili regulatornih zahtjeva za veću razinu kolateralizacije koji je primjenjiv na pokrivene obveznice na temelju nacionalnog prava države članice ili treće zemlje;
„zahtjev za pokriće imovine” znači omjer imovine i obveza koji je za potrebe kreditnog poboljšanja određen u skladu s nacionalnim pravom države članice ili treće zemlje u odnosu na pokrivene obveznice;
„maržni krediti” znači kolateralizirani krediti klijentima radi zauzimanja pozicija trgovanja s financijskom polugom;
„ugovori o izvedenicama” znači ugovori o izvedenicama navedeni u Prilogu II. i kreditne izvedenice;
„stres” znači iznenadno ili ozbiljno pogoršanje solventnosti ili likvidnosne pozicije institucije zbog promjena tržišnih uvjeta ili idiosinkrastičnih čimbenika što može dovesti do znatnog rizika da institucija neće biti u mogućnosti ispuniti obveze koje joj dospijevaju u sljedećih 30 dana;
„imovina prvog stupnja” znači imovina iznimno visoke likvidnosti i kreditne kvalitete kako je navedeno u članku 416. stavku 1. drugom podstavku;
„imovina drugog stupnja” znači imovina visoke likvidnosti i kreditne kvalitete kako je navedeno u članku 416. stavku 1. drugom podstavku ove Uredbe; imovina drugog stupnja dodatno se dijeli na imovinu 2.A i 2.B stupnja kako je navedeno u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1.;
„zaštitni sloj likvidnosti” znači iznos imovine prvog i drugog stupnja koju institucija drži u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1.;
„neto likvidnosni odljevi” znači iznos koji se dobije odbijanjem likvidnosnih priljeva institucije od njezinih likvidnosnih odljeva;
„izvještajna valuta” znači valuta države članice u kojoj se nalazi sjedište institucije;
„faktoring” znači ugovor između poduzeća („ustupitelj”) i financijskog subjekta („faktor”) prema kojem ustupitelj faktoru ustupa ili prodaje svoja potraživanja, dok faktor, u zamjenu, ustupitelju pruža jednu ili više sljedećih usluga s obzirom na ustupljena potraživanja:
predujam postotka iznosa ustupljenih potraživanja koja su općenito kratkoročno ustupljena, neobvezujuća i bez automatske obnove;
upravljanje potraživanjima, naplata i kreditna zaštita, pri čemu, općenito, faktor vodi evidenciju prodaje ustupitelja i naplaćuje potraživanja u faktorovo vlastito ime;
za potrebe glave IV. faktoring se smatra financiranjem trgovine;
„obvezujuća kreditna ili likvidnosna linija” znači neopoziva ili uvjetno opoziva kreditna ili likvidnosna linija.
Članak 412.
Zahtjev za likvidnosnu pokrivenost
Osim ako je drugačije utvrđeno delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1., ako se stavka može računati u više od jedne kategorije odljeva, računa se u kategoriji odljeva koja proizvodi najveći ugovorni odljev za tu stavku.
Članak 413.
Zahtjev za stabilne izvore financiranja
Članak 414.
Usklađenost s likvidnosnim zahtjevima
Institucija koja ne ispunjava ili ne očekuje da će ispuniti zahtjeve iz članka 412. ili iz članka 413. stavka 1., među ostalim tijekom razdoblja stresa, o tome odmah obavješćuje nadležna tijela te im bez nepotrebnog odgađanja podnosi plan za pravodobnu ponovnu uspostavu usklađenosti sa zahtjevima iz članka 412. ili članka 413. stavka 1., ovisno o slučaju. Do ponovne uspostave navedene usklađenosti, institucija prema potrebi svakodnevno do kraja radnog dana izvješćuje o stavkama iz glave III., glave IV., iz provedbenog akta iz članka 415. stavka 3. ili 3.a ili iz delegiranog akta iz članka 460. stavka 1., osim ako nadležno tijelo odobri manje učestalo izvješćivanje i dulji rok dostave izvješća. Nadležna tijela daju navedena odobrenja samo na osnovi pojedinačnog položaja institucije, pri čemu uzimaju u obzir opseg i složenost poslovanja institucije. Nadležna tijela nadziru provedbu takvog plana za ponovnu uspostavu usklađenosti i, ako je primjereno, zahtijevaju bržu ponovnu uspostavu usklađenosti.
GLAVA II.
IZVJEŠĆIVANJE O LIKVIDNOSTI
Članak 415.
Obveza izvješćivanja i izvještajni format
Učestalost izvješćivanja mora biti najmanje jedanput mjesečno za stavke iz delegiranog akta navedenog u članku 460. stavku 1. te najmanje jedanput tromjesečno za stavke iz glava III. i IV.
Institucija odvojeno izvješćuje nadležna tijela o stavkama iz provedbenih tehničkih standarda iz stavka 3. ili 3.a ovog članka, iz glave III. dok se ne utvrde i u pravo Unije ne uvedu obveza izvješćivanja i izvještajni format za omjer neto stabilnih izvora financiranja navedenih u glavi IV., iz glave IV. te iz delegiranog akta iz članka 460. stavka 1., kako je primjereno, u skladu sa sljedećim:
ako su stavke nominirane u valuti koja nije izvještajna valuta i institucija ima ukupne obveze nominirane u takvoj valuti koje iznose ili prelaze 5 % ukupnih obveza institucije ili ukupnih obveza jedinstvene likvidnosne podgrupe, što ne uključuje regulatorni kapital i izvanbilančne stavke, izvješća se sastavljaju u valuti nominacije;
ako su stavke nominirane u valuti države članice domaćina u kojoj institucija ima značajnu podružnicu iz članka 51. Direktive 2013/36/EU i ako se ta država članica domaćin koristi valutom koja nije izvještajna valuta, izvješća se sastavljaju u valuti države članice u kojoj se nalazi značajna podružnica;
ako su stavke nominirane u izvještajnoj valuti i ukupni iznos obveza u valutama koje nisu izvještajna valuta iznosi ili prelazi 5 % ukupnih obveza institucije ili ukupnih obveza jedinstvene likvidnosne podgrupe, što ne uključuje regulatorni kapital i izvanbilančne stavke, izvješća se sastavljaju u izvještajnoj valuti.
EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:
jedinstveni formati i IT rješenja s pripadajućim uputama za učestalost izvješćivanja, referentnim datumima i datumima dostave izvješća; izvještajni format i učestalost moraju biti razmjerni prirodi, opsegu i složenosti različitih aktivnosti institucija te moraju obuhvaćati izvješćivanje koje se zahtijeva u skladu sa stavcima 1. i 2.;
potrebna dodatna likvidnosna nadzorna izvješća, koja bi omogućila nadležnim tijelima sveobuhvatan pregled profila rizičnosti za likvidnosni rizik institucije, razmjerno prirodi, opsegu i složenosti poslovanja institucije;
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda za stavke navedene u točki (a) do 28. srpnja 2013., a za stavke navedene u točki (b) do 1. siječnja 2014.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
EBA podnosi Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 28. lipnja 2020.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Nadležna tijela koja provode nadzor na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 111. Direktive 2013/36/EU, na zahtjev i pravodobno te elektronički osiguravaju sljedećim tijelima sva izvješća koja je institucija dostavila u skladu s jedinstvenim izvještajnim formatima iz stavka 3.:
nadležnim tijelima i nacionalnoj središnjoj banci države članice domaćina u kojoj su značajne podružnice u skladu s člankom 51. Direktive 2013/36/EU matičnih institucija ili institucija koja su pod kontrolom istog matičnog financijskog holdinga;
nadležnim tijelima koja su izdala odobrenje za rad društvima kćerima matičnog društva ili institucijama koje su pod kontrolom istog matičnog financijskog holdinga i središnjoj banci iste države članice;
EBA-i;
ESB-u.
Članak 416.
Izvješćivanje o likvidnoj imovini
Institucije iskazuju sljedeće kao svoju likvidnu imovinu osim ako to nije isključeno u skladu sa stavkom 2. i samo ako likvidna imovina ispunjava uvjete iz stavka 3.:
gotovinu i izloženosti prema središnjim bankama ako je te izloženosti moguće povući u bilo kojem trenutku u stresnim uvjetima. Što se tiče depozita kod središnjih banaka, nadležno tijelo i središnja banka trebaju postići sporazum o razmjeru u kojem se minimalne pričuve mogu povući u razdoblju stresa;
ostalu prenosivu imovinu iznimno visoke likvidnosti i kreditne kvalitete;
prenosivu imovinu koja predstavlja potraživanja od ili za koju jamče:
središnja država države članice, regije s fiskalnom autonomijom koje uvode i ubiru poreze ili treće države u domaćoj valuti središnje države ili jedinice područne (regionalne) samouprave, ako je institucija izložena likvidnosnom riziku u toj državi članici ili trećoj zemlji koji pokriva držanjem navedene likvidne imovine;
središnje banke i subjekti javnog sektora koji ne pripadaju središnjoj državi u domaćoj valuti središnje banke i subjekta javnog sektora;
Banka za međunarodne namire, Međunarodni monetarni fond, Komisija i multilateralne razvojne banke;
Europski instrument za financijsku stabilnost i Europski instrument za financijsku stabilnost i Europski mehanizam za stabilnost;
prenosivu imovinu visoke likvidnosti i kreditne kvalitete;
rezervne kreditne linije koje odobravaju središnje banke u sklopu monetarne politike pod uvjetom da te linije nisu osigurane likvidnom imovinom i isključujući likvidnosnu pomoć u izvanrednim situacijama;
ako kreditna institucija pripada mreži u skladu s odredbama zakona ili statuta, zakonski ili statutarni minimalni depoziti kod središnje kreditne institucije i ostalo statutarno ili ugovorno dostupno financiranje likvidnosti od strane središnje kreditne institucije ili institucija koje su članovi mreže iz članka 113. stavka 7. ili su priznate za izuzeće iz članka 10., pod uvjetom da to financiranje nije osigurano likvidnom imovinom.
Do donošenja jedinstvene definicije u skladu s člankom 460. visoke i iznimno visoke likvidnosti i kreditne kvalitete, institucije same određuju prenosivu imovinu u određenoj valuti koja je visoke ili iznimno visoke likvidnosti i kreditne kvalitete. Do donošenja jedinstvene definicije, nadležna tijela mogu, uzimajući u obzir kriterije iz članka 509. stavaka 3., 4. i 5., pružiti opće upute koje institucije moraju poštovati pri određivanju imovine visoke i iznimno visoke likvidnosti i kreditne kvalitete. U nedostatku navedenih uputa institucije su dužne primjenjivati transparentne i objektivne kriterije, uključujući neke ili sve kriterije iz članka 509. stavaka 3., 4. i 5.
Sljedeće pozicije ne smatraju se likvidnom imovinom:
imovina koju je izdala kreditna institucija, osim ako ispunjava sljedeće uvjete:
radi se o obveznicama koje su prihvatljive za tretman iz članka 129. stavaka 4. ili 5. ili instrumenti osigurani imovinom ako se dokaže da su najviše kreditne kvalitete, kako je utvrdila EBA u skladu s kriterijima iz članka 509. stavaka 3., 4., i 5.;
radi se o pokrivenim obveznicama definiranima u članku 3. točki 1. Direktive (EU) 2019/2162 osim onih iz podtočke i. ove točke;
kreditnu instituciju osnovalo je tijelo središnje države ili područne (regionalne) samouprave države članice i to tijelo ima obvezu štititi ekonomsku osnovu institucije i štititi njezino redovno poslovanje tijekom njezinog životnog vijeka; ili za imovinu izričito jamči to tijelo; ili za najmanje 90 % kredita koje je odobrila institucija izravno ili neizravno jamči to tijelo i imovina se uglavnom upotrebljava za financiranje promotivnih kredita koji se odobravaju pod nekonkurentnim i neprofitnim uvjetima s ciljem promoviranja ciljeva javne politike tog tijela;
imovina koja se instituciji pruža kao kolateral u sklopu obratnih repo transakcija i transakcija financiranja vrijednosnih papira i koje institucija drži samo za smanjenje kreditnog rizika i koju institucija zakonski i ugovorno ne može koristiti;
imovina koju je izdao netko od sljedećih:
investicijsko društvo;
društvo za osiguranje;
financijski holding;
mješoviti financijski holding;
bilo koji drugi subjekt koji kao svoju osnovnu djelatnost obavlja jednu ili više djelatnosti navedenih u Prilogu I. Direktivi 2013/36/EU.
U skladu sa stavkom 1. institucije iskazuju kao likvidnu onu imovinu koja ispunjava sljedeće uvjete:
imovina je neopterećena ili stoji na raspolaganju unutar skupa kolaterala za dobivanje dodatnog izvora financiranja u sklopu obvezujuće ili, ako skupom upravlja središnja banka, neobvezujuće kreditne linije čije financiranje još nije izvršeno, a koja stoji na raspolaganju instituciji;
imovinu nije izdala sama institucija, njezina matična institucija ili njezina društva kćeri, ili drugo društvo kći njezine matične institucije ili matičnog financijskoga holdinga;
cijenu imovine obično dogovaraju sudionici na tržištu i do nje se može jednostavno doći na tržištu, ili se cijena može odrediti formulom koju je jednostavno izračunati na osnovi javno dostupnih ulaznih podataka te nije ovisna o značajnim pretpostavkama kao što je to obično slučaj kod strukturiranih ili egzotičnih proizvoda;
imovina je uvrštena na priznatu burzu ili se njome trguje na temelju izravne prodaje ili putem jednostavnog repo ugovora na repo tržištima; ti se kriteriji ocjenjuju posebno za svako tržište.
Uvjeti iz prvog podstavka točaka (c) i (d) ne primjenjuju se na imovinu iz stavka 1. točaka (a), (e) i (f).
Neovisno o odredbama stavaka 1., 2. i 3., do utvrđivanja obvezujućih likvidnosnih zahtjeva u skladu s člankom 460. i u skladu s drugim podstavkom stavka 1. ovog članka, institucije izvješćuju o:
ostaloj imovini koja nije prihvatljiva za središnju banku, ali se njome trguje, poput vlasničkih instrumenata i zlata, na temelju transparentnih i objektivnih kriterija, uključujući neke od kriterija ili sve kriterije iz članka 509. stavaka 3., 4. i 5.;
ostaloj imovini koja je prihvatljiva za središnju banku i kojom se trguje, poput instrumenata osiguranih imovinom najviše kreditne kvalitete kako je odredila EBA u skladu s kriterijima iz članka 509. stavaka 3., 4. i 5.;
ostaloj imovini koja je prihvatljiva za središnju banku, ali se njome ne trguje poput kreditnih potraživanja koja je odredila EBA u skladu s kriterijima iz članka 509. stavaka 3., 4. i 5.
Činjenica da se CIU koristi ili bi se mogao koristiti izvedenim instrumentima za zaštitu od rizika dopuštenih ulaganja ne onemogućava prihvatljivost tog CIU-a za postupanje iz prvog podstavka ovog stavka. Kada treće strane iz članka 418. stavka 4. točaka (a) i (b) ne vrednuju redovito po tržišnoj vrijednosti vrijednost dionica ili udjela u CIU-u i kada se nadležno tijelo ne uvjeri da je institucija razvila učinkovite metodologije i postupke za takvo vrednovanje kako je navedeno u članku 418. stavku 4., dionice ili udjeli u tom CIU-u ne smatraju se likvidnom imovinom.
▼M8 —————
Članak 417.
Operativni zahtjevi za držanje likvidne imovine
Institucije kao likvidnu imovinu iskazuju samo onu likvidnu imovinu koja zadovoljava sljedeće uvjete:
adekvatno je diversificirana. Diversifikacija nije potrebna za imovinu koja odgovara imovini iz članka 416. stavka 1. točaka (a), (b) i (c);
u pravnom i praktičnom smislu ona je jednostavno dostupna u svakom trenutku tijekom razdoblja od 30 dana za unovčavanje putem izravne prodaje ili jednostavnog repo ugovora na odobrenim repo tržištima kako bi se ispunile obveze koje dospijevaju. Likvidna imovina iz članka 416. stavka 1. točke (c) koja se drži u trećim zemljama u kojima postoje ograničenja u vezi s prijenosom ili koja je iskazana u nekonvertibilnim valutama smatra se raspoloživom samo u opsegu u kojem odgovara odljevima u dotičnoj trećoj državi ili valuti, osim ako institucija može dokazati nadležnim tijelima da je na odgovarajući način osigurala zaštitu od valutnog rizika koji proizlazi iz takve situacije;
likvidna imovina obuhvaćena je kontrolom službe za upravljanje likvidnošću;
dio likvidne imovine osim one iz članka 416. stavka 1. točaka (a), (c), (e) i (f) periodično se ili najmanje jednom godišnje utržuje putem izravne prodaje ili jednostavnih repo ugovora na odobrenom repo tržištu za sljedeće potrebe:
testiranje dostupnosti tržišta za navedenu imovinu;
testiranje učinkovitosti njezinih postupaka za prodaju imovine;
testiranje uporabljivosti imovine;
smanjivanje rizika negativnog signaliziranja u stresnim uvjetima;
moguća je zaštita od cjenovnog rizika povezanog s tom imovinom, ali likvidna imovina podliježe odgovarajućim internim dogovorima koji osiguravaju njezinu izravnu dostupnost riznici kada je potrebno, a posebno da ju se neće koristiti u drugim operacijama u tijeku, uključujući:
zaštitu ili druge strategije trgovanja;
osiguravanje kreditnih poboljšanja u strukturiranim transakcijama;
pokrivanje operativnih troškova;
valutna struktura likvidne imovine u skladu je s distribucijom prema valuti likvidnih odljeva nakon umanjenja za priljeve.
Članak 418.
Vrednovanje likvidne imovine
Dionice ili udjeli u CIU iz članka 416. stavka 6. podliježu korektivnim faktorima, na temelju pregleda odnosne imovine kako slijedi:
0 % za imovinu iz članka 416. stavka 1. točke (a);
5 % za imovinu iz članka 416. stavka 1. točaka (b) i (c);
20 % za imovinu iz članka 416. stavka 1. točke (d).
Pristup pregleda iz stavka 2. primjenjuje se kako slijedi:
kada je institucija upoznata s odnosnim izloženostima CIU-a, može pregledati navedene odnosne izloženosti kako bi ih raspodijelila u točke od (a) do (d) članka 416. stavka 1.;
kada institucija nije upoznata s odnosnim izloženostima CIU-a, smatra se da CIU ulaže, u maksimalnoj mjeri u kojoj mu je to dopušteno, padajućim redoslijedom u kategorije imovine iz članka 416. stavka 1. točaka od (a) do (d), dok ne dosegne ukupan dopušteni iznos ulaganja.
Institucije su dužne razviti robusne metodologije i postupke za izračun i iskazivanje tržišne vrijednosti i korektivnih faktora za dionice ili udjele u CIU. Samo kada mogu dokazati nadležnim tijelima da značaj izloženosti ne opravdava razvoj vlastitih metodologija, institucijama je dopušteno osloniti se na sljedeće treće osobe za izračun i iskazivanje korektivnih faktora za dionice ili udjele u CIU u skladu s metodama iz stavka 3. točaka (a) i (b):
depozitar CIU-a, pod uvjetom da CIU ulaže isključivo u vrijednosne papire te deponira sve vrijednosne papire kod navedenog depozitara;
za druge CIU, društvo za upravljanje CIU-om, pod uvjetom da društvo za upravljanje CIU-om zadovoljava kriterije iz članka 132. stavka 3. točke (a).
Ispravnost izračuna depozitara ili društva za upravljanje CIU-om potvrđuje vanjski revizor.
Članak 419.
Valute u kojima je raspoloživost likvidne imovine ograničena
Kada utemeljene potrebe za likvidnom imovinom u vezi sa zahtjevom iz članka 412. prelaze raspoloživost te likvidne imovine u nekoj valuti, primjenjuje se jedno ili više od sljedećih odstupanja:
odstupajući od članka 417. točke (f), nominacija likvidne imovine može biti neusklađena s distribucijom po valutama likvidnosnih odljeva nakon odbitka priljeva;
za valute države članice ili trećih zemalja, potrebna likvidna imovina može se zamijeniti kreditnim linijama središnje banke te države članice ili treće zemlje koje su ugovorno neopozivo obvezujuće tijekom razdoblja od sljedećih 30 dana i temelje se na pravičnoj cijeni i neovisne su o trenutačno povučenom iznosu, uz uvjet da nadležna tijela te države članice ili treće zemlje čine isto i da ta država članica ili treća zemlja ima usporedive zahtjeve za izvješćivanje;
ako postoji manjak imovine prvog stupnja, institucija može držati dodatnu imovinu 2.A stupnja koja podliježe višim korektivnim faktorima te se gornja granica, koja je primjenjiva na tu imovinu u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1., može izmijeniti.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 31. ožujka 2014.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. prosinca 2019.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 420.
Likvidnosni odljevi
Do određivanja likvidnosnog zahtjeva u skladu s člankom 460., likvidnosni odljevi koji se iskazuju uključuju:
trenutačno preostali dio depozita stanovništva kako je određeno u članku 421.;
trenutačno preostale iznose za druge obveze koje dospijevaju, čiju isplatu mogu zahtijevati institucije izdavatelji ili pružatelj izvora financiranja ili koji podrazumijevaju očekivanje pružatelja financiranja da će institucija otplatiti obvezu u sljedećih 30 dana, kako je određeno u članku 422.;
dodatne odljeve iz članka 423.;
maksimalni iznos koji je moguće povući tijekom sljedećih 30 dana iz neiskorištenih ugovorenih kreditnih i likvidnosnih linija, kako je određeno u članku 424.;
dodatne odljeve utvrđene procjenom u skladu sa stavkom 2.
Pri toj procjeni, institucije posebno vode računa o značajnoj šteti za ugled do koje bi moglo doći ako se ne bi osigurala likvidnosna podrška navedenim proizvodima ili uslugama. Institucije najmanje jednom godišnje izvješćuju nadležna tijela o proizvodima i uslugama čiji su vjerojatnost i potencijalni obujam likvidnosnih odljeva iz prvog podstavka značajni, a nadležna tijela utvrđuju visinu odljeva. Nadležna tijela mogu primijeniti stopu odljeva do 5 % za izvanbilančne povezane proizvode s osnove financiranja trgovine, kako je navedeno u članku 429. i Prilogu I.
Nadležna tijela najmanje jednom godišnje izvješćuju EBA-u o vrstama proizvoda ili usluga za koje su utvrdili odljeve na temelju izvješća institucija. U navedenom izvješću ona također objašnjavaju metodologiju primijenjenu na određivanje odljeva.
Članak 421.
Odljevi na osnovi depozita stanovništva
Institucije su dužne odvojeno iskazivati iznos depozita stanovništvu obuhvaćenih sustavom osiguranja depozita u skladu s Direktivom 94/19/EZ ili istovjetnim sustavom osiguranja depozita u trećoj državi i pomnožiti ga s najmanje 5 %, ako je depozit:
dio postojanog odnosa, koji umanjuje vjerojatnost povlačenja;
pohranjen na transakcijskom računu, uključujući račune na koje se redovito uplaćuju plaće.
Institucije mogu isključiti iz izračuna odljeva određene jasno definirane kategorije depozita stanovništvu ako institucija u svakom slučaju na cjelokupnu kategoriju tih depozita dosljedno primjenjuje sljedeće, osim u pojedinačno opravdanim slučajevima kad se deponent nalazi u teškoj situaciji:
deponentu nije dopušteno povući depozit unutar 30 dana;
za prijevremena povlačenja unutar 30 dana, deponent mora platiti kaznu za gubitak kamate od datuma povlačenja do datuma ugovorenog dospijeća i novčanu kaznu koja ne treba prelaziti dospjelu kamatu za vrijeme koje je prošlo od datuma depozita i datuma povlačenja.
Članak 422.
Odljevi na osnovi drugih obveza
Institucije su dužne pomnožiti obveze koje proizlaze iz transakcija osiguranih kolateralom i transakcija ovisnih o kretanju na tržištu kapitala kao što je određeno člankom 192. točkom 3. s:
0 % do vrijednosti likvidne imovine u skladu s člankom 418. ako su osigurane imovinom koja bi se smatrala likvidnom imovinom u skladu s člankom 416.;
100 % iznad vrijednosti likvidne imovine u skladu s člankom 418., ako su osigurane imovinom koja bi se smatrala likvidnom imovinom u skladu s člankom 416.;
100 % ako su osigurane imovinom koja se ne bi smatrala likvidnom imovinom u skladu s člankom 416., uz iznimku transakcija obuhvaćenih točkama (d) i (e) ovog stavka;
25 % ako su osigurane imovinom koja se ne bi smatrala likvidnom imovinom u skladu s člankom 416., a zajmodavac je središnja država, subjekt javnog sektora države članice u kojoj je kreditna institucija dobila odobrenje za rad ili je osnovala podružnicu ili multilateralna razvojna banka. Subjekti javnog sektora koji podliježu ovakvom tretmanu ograničeni su na one kojima je dodijeljen ponder rizika od 20 % ili niži u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2.;
0 % ako je zajmodavac središnja banka.
Institucije su dužne pomnožiti obveze koje proizlaze iz depozita koje mora održavati:
deponent da bi mogao dobiti usluge poravnanja, skrbništva ili upravljanja gotovinom ili druge slične usluge od institucije;
u kontekstu sudjelovanja u zajedničkim zadacima unutar institucionalnog sustava zaštite koji ispunjava zahtjeve iz članka 113. stavka 7., ili kao zakonski ili statutarni minimalni depozit od strane drugog subjekta koji je član istog institucionalnog sustava zaštite;
deponent u kontekstu postojanog operativnog odnosa osim onog navedenog u točki (a);
deponent radi dobivanja usluga poravnanja gotovinskih transakcija i usluga središnje kreditne institucije i kada kreditna institucija pripada mreži u skladu s odredbama zakona ili statuta;
s 5 % u slučaju iz točke (a) u mjeri u kojoj su obuhvaćene sustavom osiguranja depozita u skladu s Direktivom 94/19/EZ ili istovjetnim sustavom osiguranja depozita u trećoj državi, inače s 25 %.
Depoziti kreditnih institucija deponirani kod središnjih kreditnih institucija koji se smatraju likvidnom imovinom u skladu s člankom 416. stavkom 1. točkom (f) množe se sa stopom odljeva od 100 %.
Do donošenja jedinstvene definicije postojanog operativnog odnosa iz stavka 3. točke (c), institucije same određuju kriterije za utvrđivanje postojanog operativnog odnosa za koji imaju dokaz da klijent nije u mogućnosti povući iznose koje po zakonu duguje, u razdoblju od 30 dana bez ugrožavanja njegova operativnog funkcioniranja te o tim kriterijima obavješćuju nadležna tijela. Nadležna tijela mogu, u nedostatku jedinstvene definicije, pružiti opću smjernicu koju institucije trebaju slijediti pri određivanju depozita koje drži deponent u kontekstu postojanog operativnog odnosa.
Nadležna tijela mogu odobriti primjenu nižeg postotka odljeva na obveze iz stavka 7. u pojedinačnim slučajevima, uz uvjet da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
druga ugovorna strana bilo što je od sljedećeg:
matična institucija ili društvo kći institucije ili matično investicijsko društvo ili investicijsko društvo kći institucije, ili drugo društvo kći iste matične institucije ili matičnog investicijskog društva;
druga ugovorna strana povezana je s institucijom odnosom u smislu članka 22. stavka 7. Direktive 2013/34/EU;
institucija koja je obuhvaćena istim institucionalnim sustavom zaštite koji ispunjava zahtjeve iz članka 113. stavka 7.; ili
središnja institucija ili član mreže koji je usklađen s člankom 400. stavkom 2. točkom (d);
postoje razlozi zbog kojih se u sljedećih 30 dana očekuje manji odljev, čak i u slučaju kombinacije idiosinkrastičnog stresnog scenarija i stresnog scenarija na razini tržišta;
druga ugovorna strana uz odstupanje od članka 425. primjenjuje odgovarajući simetričan ili konzervativniji priljev;
institucija i druga ugovorna strana imaju poslovni nastan u istoj državi članici.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 1. siječnja 2015.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 423.
Dodatni odljevi
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti u kojima se može primijeniti pojam značaja te metode mjerenja dodatnog odljeva.
EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. ožujka 2014.
Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u drugom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Institucija dodaje dodatni odljev koji odgovara:
višku kolaterala koji drži institucija, a koji druga ugovorna strana može na temelju ugovora zatražiti u bilo kojem trenutku;
kolateralu koji se treba vratiti drugoj ugovornoj strani;
kolateralu koji odgovara imovini koja bi se smatrala likvidnom imovinom za potrebe članka 416. koju može zamijeniti imovina koja odgovara imovini koja se ne bi smatrala likvidnom imovinom za potrebe članka 416. bez suglasnosti institucije.
Članak 424.
Odljevi iz kreditnih i likvidnosnih linija
Najviši iznos neiskorištenih obvezujućih kreditnih i likvidnosnih linija koji se može povući tijekom sljedećih 30 dana množi se s 10 % ako one udovoljavaju sljedećim uvjetima:
nije ih moguće dodijeliti kategoriji izloženosti prema fizičkim osobama i malim i srednjim poduzetnicima u skladu sa standardiziranim pristupom ili IRB pristupom za kreditni rizik;
ponuđene su klijentima koji nisu financijski klijenti;
nisu ponuđene radi zamjene financiranja klijenata u situacijama kada klijenti nisu u mogućnosti zadovoljiti svoje zahtjeve za financiranjem na financijskim tržištima.
Institucije izvješćuju o najvišem iznosu ostalih neiskorištenih ugovorenih kreditnih i likvidnosnih linija koje je moguće povući tijekom sljedećih 30 dana. Navedeno se posebno primjenjuje na sljedeće:
likvidnosne linije koje je institucija odobrila sekuritizacijskim subjektima posebne namjene osim onih iz stavka 3. točke (b);
aranžmane u skladu s kojima je institucija obvezna kupiti imovinu od SSPN-a ili je zamijeniti;
linije koje se odobravaju kreditnim institucijama;
linije koje se odobravaju financijskim institucijama i investicijskim društvima.
Članak 425.
Priljevi
Institucije izvješćuju o svojim likvidnosnim priljevima. Likvidnosni priljevi ograničeni su na 75 % likvidnosnih odljeva. Institucije mogu izuzeti iz navedenog ograničenja likvidnosne priljeve iz depozita kod drugih institucija koji ispunjavaju uvjete za tretman iz članka 113. stavka 6. ili stavka 7. ove Uredbe.
Institucije mogu iz navedenog ograničenja izuzeti likvidnosne priljeve od novčanih potraživanja od dužnika i ulagatelja u obveznice ako se ti priljevi odnose na kredite osigurane nekretninama koji se financiraju obveznicama koje ispunjavaju uvjete za tretman iz članka 129. stavka 4., stavka 5. ili stavka 6. ove Uredbe ili pokrivenim obveznicama definiranima u članku 3. točki 1. Direktive (EU) 2019/.... Institucije mogu izuzeti priljeve od promotivnih kredita koje su institucije proslijedile. Uz prethodno odobrenje nadležnog tijela odgovornog za nadzor na pojedinačnoj osnovi, institucija može u cijelosti ili djelomično izuzeti priljeve kada je pružatelj likvidnosti matično društvo ili društvo kći institucije, matično investicijsko društvo ili investicijsko društvo kći institucije ili drugo društvo kći iste matične institucije ili istog matičnog investicijskog društva ili je povezan s institucijom kako je navedeno u članku 22. stavku 7. Direktive 2013/34/EU.
Likvidnosni priljevi mjere se tijekom sljedećih 30 dana. Oni obuhvaćaju samo ugovorne priljeve koji proizlaze iz izloženosti koje nisu dospjele te za koje institucija nema razloga očekivati neispunjavanje obveza u vremenskom roku od 30 dana. Likvidnosni priljevi se iskazuju u cijelosti dok se sljedeći priljevi iskazuju zasebno:
novčana potraživanja od klijenata koji nisu financijski klijenti za potrebe plaćanja glavnice umanjuju se za 50 % njihove vrijednosti ili za ugovorne obveze navedenim klijetima u vezi s pružanjem financiranja ovisno o tome koji je iznos viši. Navedeno se ne primjenjuje na novčana potraživanja od transakcija osiguranih kolateralom i transakcija ovisnih o kretanju na tržištu kapitala kao što je određeno člankom 192. točkom 3. koja su osigurana likvidnom imovinom u skladu s člankom 416. kako je utvrđeno točkom (d) ovog stavka.
Odstupajući od prvog podstavka ove točke, kako bi institucije koje su primile obvezu iz članka 424. stavka 6. mogle isplatiti promotivni kredit krajnjem primatelju, mogu uzeti u obzir priljev do visine odljeva koji primjenjuju na odgovarajuću obvezu odobravanja tih promotivnih kredita;
novčana potraživanja iz naslova transakcija financiranja trgovine iz točke (b) drugog podstavka članka 162. stavka 3. s preostalim rokom dospijeća do 30 dana, uzimaju se u obzir u cijelosti kao priljevi;
krediti s nedefiniranim ugovornim datumom dospijeća uzimaju se u obzir u visini od 20 % priljeva uz uvjet da ugovor omogućava instituciji da se povuče i zahtijeva plaćanje u roku od 30 dana;
novčana potraživanja od transakcija osiguranih kolateralom i transakcija ovisnih o kretanju na tržištu kapitala, kao što je određeno člankom 192. točkom 3. ako su osigurani likvidnom imovinom kako je utvrđeno u članku 416. stavku 1, ne uzimaju se u obzir do visine vrijednosti likvidne imovine umanjene za odgovarajući korektivni faktor te se uzimaju u obzir u cijelosti za preostala novčana potraživanja;
novčana potraživanja koja institucija koja duguje ta novčana sredstva tretira u skladu s člankom 422. stavcima 3. i 4., množe se s odgovarajućim simetričnim priljevom;
novčana potraživanja iz naslova pozicija vlasničkih instrumenata koji su uključeni u glavne dioničke indekse, pod uvjetom da već nisu uključena u likvidnu imovinu;
neiskorištene kreditne ili likvidnosne linije i sve druge primljene ugovorne obveze ne uzimaju se u obzir.
Odstupajući od stavka 2. točke (g), nadležna tijela mogu odobriti primjenu višeg priljeva u pojedinim slučajevima za kreditne i likvidnosne linije ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
ako postoje razlozi za očekivanje višeg priljeva čak i u uvjetima kombinacije idiosinkrastičnog stresnog scenarija i stresnog scenarija na razini tržišta kod pružatelja;
druga ugovorna strana jest matična institucija ili institucija koja je društvo kći institucije ili drugo društvo kći iste matične institucije ili je povezana s institucijom odnosom u smislu članka 22. stavka 7. Direktive 2013/34/EU ili je član istog institucionalnog sustava zaštite iz članka 113. stavka 7. ove Uredbe ili središnja institucija ili član neke mreže koja podliježe izuzeću iz članka 10. ove Uredbe;
odstupajući od članaka 422., 423. i 424., druga ugovorna strana primjenjuje odgovarajući simetrični ili konzervativniji odljev;
institucija i druga ugovorna strana imaju poslovni nastan u istoj državi članici.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 1. siječnja 2015.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 426.
Ažuriranje budućih likvidnosnih zahtjeva
Nakon što Komisija donese delegirani akt radi utvrđivanja likvidnosnog zahtjeva u skladu s člankom 460., EBA može izraditi nacrt provedbenih tehničkih standarda radi utvrđivanja uvjeta iz članka 421. stavka 1., članka 422., s iznimkom stavaka 8., 9. i 10. tog članka, i članka 424. radi uzimanja u obzir međunarodno dogovorenih standarda.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog stavka u skladu s člankom 15 Uredbe (EU) br. 1093/2010.
GLAVA III.
IZVJEŠĆIVANJE O STABILNIM IZVORIMA FINANCIRANJA
Članak 427.
Stavke koje omogućuju stabilan izvor financiranja
Institucije su dužne izvješćivati nadležna tijela, u skladu s izvještajnim zahtjevima iz članka 415. stavka 1. i jedinstvenim izvještajnim formatima iz članka 415. stavka 3., sljedeće stavke i njihove sastavnice kako bi se omogućila procjena dostupnosti stabilnih izvora financiranja:
sljedeći regulatorni kapital, prema potrebi umanjen za odbitke:
instrumenti osnovnog kapitala;
instrumenti dopunskog kapitala;
ostale povlaštene dionice i instrumenti kapitala iznad dopuštenog iznosa dopunskog kapitala s efektivnim dospijećem od najmanje godinu dana;
sljedeće obveze koje nisu uključene pod točkom (a):
depoziti stanovništva koji ispunjavaju uvjete za tretman iz članka 421. stavka 1.;
depoziti stanovništva koji ispunjavaju uvjete za tretman iz članka 421. stavka 2.;
depoziti koji ispunjavaju zahtjev za tretman iz članka 422. stavaka 3. i 4.;
od depozita iz podtočke iii., oni koji podliježu sustavu osiguranja depozita u skladu s Direktivom 94/19/EZ ili istovjetnom sustavu osiguranja depozita u trećoj zemlji u smislu članka 421. stavka 1.;
od depozita iz podtočke iii., oni koji se mogu svrstati pod točku (b) članka 422. stavka 3.;
od depozita iz podtočke iii., oni koji se mogu svrstati pod točku (d) članka 422. stavka 3.;
deponirani iznosi koji se ne mogu svrstati pod podtočke i., ii. ili iii. ako ih nisu deponirali financijski klijenti;
svi izvori financiranja dobiveni od financijskih klijenata;
zasebno za iznose koji pripadaju podtočkama vii. i viii., izvori financiranja od transakcija osiguranih kolateralom i transakcija ovisnih o kretanju na tržištu kapitala kao što je određeno člankom 192. stavkom 3. koji su:
obveze koje proizlaze iz izdanih vrijednosnih papira koji ispunjavaju uvjete za tretman iz članka 129. stavka 4. ili stavka 5. ove Uredbe ili iz pokrivenih obveznica definiranih u članku 3. točki 1. Direktive 2019/2162;
ostale obveze koje proizlaze iz izdanih vrijednosnih papira koje se ne mogu svrstati pod točku (a);
sve ostale obveze.
Prema potrebi, sve stavke se iskazuju u sljedećih pet razreda ovisno o blizini njihovih rokova dospijeća, odnosno najranijeg datuma kada ih se ugovorno može pozvati na naplatu:
u roku od tri mjeseca;
između tri i šest mjeseci;
između šest i devet mjeseci;
između devet i dvanaest mjeseci;
nakon dvanaest mjeseci.
Članak 428.
Stavke koje zahtijevaju stabilan izvor financiranja
Osim ako se ne odbijaju od regulatornog kapitala, sljedeće stavke iskazuju se nadležnim tijelima zasebno kako bi se omogućila procjena potreba za stabilnim izvorima financiranja:
imovina koja bi ispunjavala uvjete za priznavanje kao likvidna imovina u skladu s člankom 416., podijeljena prema vrsti imovine;
sljedeći vrijednosni papiri i instrumenti tržišta novca koji nisu obuhvaćeni točkom (a):
imovina koja ispunjava uvjete za stupanj kreditne kvalitete 1 u skladu s člankom 122.;
imovina koja ispunjava uvjete za stupanj kreditne kvalitete 2 u skladu s člankom 122.;
ostala imovina;
vlasnički vrijednosni papiri nefinancijskih subjekata koji su uvršteni u glavne indekse priznate burze;
drugi vlasnički vrijednosni papiri;
zlato;
drugi plemeniti metali;
neobnovljivi krediti i potraživanja, i odvojeno oni neobnovljivi krediti i potraživanja dužnika koji su:
fizičke osobe koje nisu trgovac pojedinac i partnerstva;
mali i srednji poduzetnici koji ispunjavaju uvjete za svrstavanje u kategoriju izloženosti prema fizičkim osobama i malim i srednjim poduzetnicima u skladu sa standardiziranim pristupom ili pristupom zasnovanom na internim rejting- sustavima za kreditni rizik ili društvo koje ispunjava uvjete za tretman iz članka 153. stavka 4. i kada ukupni depozit koji je položila ta osoba ili grupa povezanih osoba iznosi manje od 1 milijun eura;
države, središnje banke ili subjekti javnog sektora;
klijenti koji nisu navedeni u podtočkama i. i ii., osim financijskih klijenata;
klijenti koji nisu navedeni u podtočkama i., ii. i iii. koji su financijski klijenti i zasebno oni koji su kreditne institucije i ostali financijski klijenti;
neobnovljivi krediti i potraživanja iz točke (g) i zasebno oni koji su:
osigurani poslovnom nekretninom;
osigurani stambenom nekretninom;
osigurani obveznicama s utvrđenim novčanim tokom (prolazni kredit) koje ispunjavaju uvjete za tretman iz članka 129. stavka 4. ili stavka 5. ove Uredbe ili pokrivenim obveznicama definiranima u članku 3. točki 1. Direktive (EU) 2019/2162;
potraživanja iz naslova izvedenica;
sva ostala imovina;
neiskorištene kreditne linije koje ispunjavaju uvjete iz Priloga I. za raspoređivanje u razred 4, razred 3 ili razred 2.
GLAVA IV.
OMJER NETO STABILNIH IZVORA FINANCIRANJA
POGLAVLJE 1.
Omjer neto stabilnih izvora financiranja
Članak 428.a
Primjena na konsolidiranoj osnovi
Kada se omjer neto stabilnih izvora financiranja iz ove glave primjenjuje na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 11. stavkom 4., primjenjuju se sljedeće odredbe:
imovina i izvanbilančne stavke društva kćeri sa sjedištem u trećoj zemlji na koje se primjenjuju faktori zahtijevanih stabilnih izvora financiranja u skladu sa zahtjevom za neto stabilne izvore financiranja utvrđenim nacionalnim pravom te treće zemlje koji su veći od onih iz poglavlja 4. podliježu konsolidaciji u skladu s većim faktorima propisanima nacionalnim pravom te treće zemlje;
obveze i regulatorni kapital društva kćeri sa sjedištem u trećoj zemlji na koje se primjenjuju faktori dostupnih stabilnih izvora financiranja u skladu sa zahtjevom za neto stabilne izvore financiranja utvrđenim nacionalnim pravom te treće zemlje koji su manji od onih iz poglavlja 3. podliježu konsolidaciji u skladu s manjim faktorima propisanima nacionalnim pravom te treće zemlje;
imovina iz treće zemlje koja ispunjava uvjete navedene u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1. i koju drži društvo kći sa sjedištem u trećoj zemlji ne priznaje se kao likvidna imovina za potrebe konsolidacije ako nije priznata kao likvidna imovina prema nacionalnom pravu te treće zemlje kojim se utvrđuje zahtjev za likvidnosnu pokrivenost.
▼M9 —————
Članak 428.b
Omjer neto stabilnih izvora financiranja
Zahtjev za neto stabilne izvore financiranja propisan člankom 413. stavkom 1. jednak je omjeru dostupnih stabilnih izvora financiranja institucije iz poglavlja 3. i zahtijevanih stabilnih izvora financiranja institucije iz poglavlja 4. te se iskazuje kao postotak. Institucije izračunavaju svoj omjer neto stabilnih izvora financiranja u skladu sa sljedećom formulom:
Pri određivanju razine bilo kojeg ograničenja valutnih neusklađenosti koje se može primijeniti u skladu s ovim člankom, nadležna tijela u obzir uzimaju barem sljedeće:
je li institucija sposobna prenijeti dostupne stabilne izvore financiranja iz jedne valute u drugu i među nadležnostima i pravnim subjektima unutar svoje grupe te je li sposobna zamijeniti valute i prikupiti sredstva na deviznim tržištima tijekom jednogodišnjeg razdoblja omjera neto stabilnih izvora financiranja;
utjecaj nepovoljnih tečajnih kretanja na postojeće neusklađene pozicije i na učinkovitost uspostavljenih valutnih zaštita.
Ograničenja valutnih neusklađenosti u skladu s ovim člankom čine posebni likvidnosni zahtjev iz članka 105. Direktive 2013/36/EU.
POGLAVLJE 2.
Opća pravila za izračun omjera neto stabilnih izvora financiranja
Članak 428.c
Izračun omjera neto stabilnih izvora financiranja
Osim ako je u ovoj glavi drukčije određeno, ako se stavka može rasporediti u više od jedne kategorije zahtijevanih stabilnih izvora financiranja, raspoređuje se u kategoriju zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koja proizvodi najveći ugovorni zahtijevani stabilni izvor financiranja za tu stavku.
Članak 428.d
Ugovori o izvedenicama
Nadležna tijela mogu, uz odobrenje relevantne središnje banke, odlučiti da neće uzeti u obzir učinak ugovora o izvedenicama na izračun omjera neto stabilnih izvora financiranja, među ostalim i određivanjem faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja te rezervacija i gubitaka, pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
za te je ugovore preostali rok do dospijeća kraći od šest mjeseci;
druga ugovorna strana jest Europska središnja banka ili središnja banka države članice;
ugovorima o izvedenicama provodi se monetarna politika Europske središnje banke ili središnje banke države članice.
Ako društvo kći sa sjedištem u trećoj zemlji ostvaruje korist od izuzeća iz prvog podstavka u skladu s nacionalnim pravom te treće zemlje kojim se utvrđuje zahtjev za neto stabilne izvore financiranja, to se izuzeće uzima u obzir za potrebe konsolidacije kako je određeno u nacionalnom pravu te treće zemlje.
Članak 428.e
Netiranje transakcija osiguranih kolateralom i transakcija ovisnih o kretanju na tržištu kapitala
Imovina i obveze koje proizlaze iz transakcija financiranja vrijednosnih papira s istom drugom ugovornom stranom izračunavaju se na neto osnovi ako ta imovina i obveze ispunjavaju uvjete za netiranja iz članka 429.b stavka 4.
Članak 428.f
Međuovisna imovina i obveze
Podložno prethodnom odobrenju nadležnih tijela, institucija može tretirati imovinu i obvezu kao međuovisne pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
institucija djeluje isključivo kao prolazna jedinica za usmjeravanje financijskih sredstava iz obveze u odgovarajuću međuovisnu imovinu;
pojedina međuovisna imovina i obveze jasno se mogu utvrditi te imaju isti iznos glavnice;
imovina i međuovisna obveza imaju uglavnom usklađene rokove dospijeća, pri čemu je najveće moguće kašnjenje između roka dospijeća imovine i roka dospijeća obveze 20 dana;
međuovisna obveza zatražena je u skladu s pravnom, regulatornom ili ugovornom obvezom i ne upotrebljava se za financiranje druge imovine;
tokovi plaćanja glavnice koji proizlaze iz imovine upotrebljavaju se samo za svrhu otplate međuovisne obveze;
druge ugovorne strane za svaki par međuovisne imovine i obveza nisu iste.
Za imovinu i obveze smatra se da ispunjavaju uvjete iz stavka 1. i smatra ih se međuovisnima ako su izravno povezane sa sljedećim proizvodima ili uslugama:
središnjom reguliranom štednjom, pod uvjetom da su institucije pravno obvezne prenijeti regulirane depozite u središnji fond koji uspostavlja i kontrolira središnja država države članice i koji osigurava kredite za promicanje ciljeva od javnog interesa te pod uvjetom da se depoziti prenose u središnji fond najmanje jedanput mjesečno;
promotivnim kreditima te kreditnim i likvidnosnim linijama koje ispunjavaju kriterije navedene u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1. za institucije koje djeluju kao obični posrednici koji ne snose nikakve rizike financiranja;
pokrivenim obveznicama koje ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
to su obveznice navedene u članku 52. stavku 4. Direktive 2009/65/EZ ili ispunjavaju zahtjeve za priznavanje za tretman iz članka 129. stavka 4. ili 5. ove Uredbe;
financiranje odnosnih kredita u potpunosti se pokriva izdanim pokrivenim obveznicama ili pokrivene obveznice imaju nediskrecijske okidače za produljenje roka dospijeća od jedne godine ili dulje do roka dospijeća odnosnih kredita u slučaju da refinanciranje ne uspije na datum dospijeća pokrivene obveznice;
poslovima kliringa izvedenica za klijenta, pod uvjetom da institucija ne jamči svojim klijentima za obavljanje aktivnosti središnje druge ugovorne strane te se, kao rezultat toga, ne izlaže rizicima financiranja.
Članak 428.g
Depoziti u institucionalnim sustavima zaštite i mrežama zadruga
Ako institucija pripada institucionalnom sustavu zaštite vrste iz članka 113. stavka 7., mreži koja je prihvatljiva za izuzeće iz članka 10. ili mreži zadruga u državi članici, depoziti po viđenju koje institucija drži u središnjoj instituciji i koje institucija koja pohranjuje depozit smatra likvidnom imovinom u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1. podliježu sljedećem:
institucija koja pohranjuje depozit primjenjuje faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja u skladu s poglavljem 4. odjeljkom 2., ovisno o tome tretira li se te depozite po viđenju kao imovinu prvog stupnja, 2.A ili 2.B stupnja u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1. te ovisno o relevantnom korektivnom faktoru koji se primjenjuje na te depozite po viđenju za izračun koeficijenta likvidnosne pokrivenosti;
središnja institucija koja prima depozit primjenjuje odgovarajući simetričan faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja.
Članak 428.h
Povlašteni tretman unutar grupe ili unutar institucionalnog sustava zaštite
Odstupajući od poglavlja 3. i 4., ako se članak 428.g ne primjenjuje, nadležna tijela mogu na pojedinačnoj osnovi odobriti institucijama da primjenjuju veći faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja ili manji faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja na imovinu, obveze i obvezujuće kreditne ili likvidnosne linije, pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
druga ugovorna strana je jedna od sljedećih:
matično društvo ili društvo kći institucije;
drugo društvo kći istoga matičnog društva;
društvo koje je povezano s institucijom u smislu članka 22. stavka 7. Direktive 2013/34/EU;
član istog institucionalnog sustava zaštite iz članka 113. stavka 7. ove Uredbe kao i institucija;
središnje tijelo ili povezana kreditna institucija mreže ili grupe zadruga iz članka 10. ove Uredbe;
postoje razlozi na temelju kojih se očekuje da obveza ili obvezujuća kreditna ili likvidnosna linija koju je primila institucija čine stabilniji izvor financiranja ili da imovina ili obvezujuća kreditna ili likvidnosna linija koju je dodijelila institucija zahtijevaju manje stabilan izvor financiranja tijekom jednogodišnjeg razdoblja omjera neto stabilnih izvora financiranja nego ta ista obveza, imovina ili obvezujuća kreditna ili likvidnosna linija koju su primile ili dodijelile druge ugovorne strane;
druga ugovorna strana primjenjuje faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji je jednak većem faktoru dostupnih stabilnih izvora financiranja ili veći od njega ili primjenjuje faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja koji je jednak manjem faktoru zahtijevanih stabilnih izvora financiranja ili manji od njega;
institucija i druga ugovorna strana imaju poslovni nastan u istoj državi članici.
Ako institucija i druga ugovorna strana imaju poslovni nastan u različitim državama članicama, nadležna tijela mogu izuzeti od primjene uvjet iz stavka 1. točke (d) pod uvjetom da su, uz kriterije iz stavka 1., ispunjeni sljedeći kriteriji:
postoje pravno obvezujući sporazumi i obveze između subjekata grupe u pogledu obveze, imovine ili obvezujuće kreditne ili likvidnosne linije;
pružatelj izvora financiranja ima nizak profil rizičnosti izvora financiranja;
profil rizičnosti izvora financiranja primatelja izvora financiranja primjereno je uzet u obzir u upravljanju likvidnosnim rizikom pružatelja izvora financiranja.
Nadležna tijela međusobno se savjetuju u skladu s člankom 20. stavkom 1. točkom (b) kako bi utvrdila jesu li ispunjeni dodatni kriteriji iz ovog stavka.
POGLAVLJE 3.
Dostupni stabilni izvori financiranja
Odjeljak 1.
Opće odredbe
Članak 428.i
Izračun iznosa dostupnih stabilnih izvora financiranja
Osim ako je u ovom poglavlju drukčije određeno, iznos dostupnih stabilnih izvora financiranja izračunava se množenjem računovodstvene vrijednosti raznih kategorija ili vrsta obveza i regulatornog kapitala faktorima dostupnih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuju u skladu s odjeljkom 2. Ukupan iznos dostupnih stabilnih izvora financiranja jednak je zbroju ponderiranih iznosa obveza i regulatornog kapitala.
Obveznice i druge dužničke vrijednosne papire koje izdaje institucija te koji se prodaju isključivo na tržištu za stanovništvo i drže na računu stanovništva može se tretirati kao da pripadaju odgovarajućoj kategoriji depozita stanovništva. Uspostavljaju se ograničenja kako bi instrumente ne bi mogle kupovati i držati stranke koje se ne smatraju klijentom kategorije stanovništva.
Članak 428.j
Preostali rok do dospijeća obveze ili regulatornog kapitala
Odjeljak 2.
Faktori dostupnih stabilnih izvora financiranja
Članak 428.k
Faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 0 %
Osim ako je u člancima od 428.l do 428.o drukčije određeno, na sve obveze bez utvrđenog roka dospijeća, uključujući kratke pozicije i pozicije s otvorenim dospijećem, primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 0 %, uz sljedeće iznimke:
odgođene porezne obveze, koje se tretiraju u skladu s prvim mogućim datumom na koji se takve obveze mogu realizirati;
manjinske udjele, koji se tretiraju u skladu s dospijećem instrumenta.
Na odgođene porezne obveze i manjinske udjele iz stavka 1. primjenjuje se jedan od sljedećih faktora:
0 % ako je stvarni preostali rok do dospijeća odgođene porezne obveze ili manjinskog udjela kraći od šest mjeseci;
50 % ako je stvarni preostali rok do dospijeća odgođene porezne obveze ili manjinskog udjela najmanje šest mjeseci ali kraće od jedne godine;
100 % ako je stvarni preostali rok do dospijeća odgođene porezne obveze ili manjinskog udjela jedna godina ili dulje.
Na sljedeće obveze i stavke kapitala ili instrumente primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 0 %:
obveze po datumu trgovanja koje proizlaze iz kupnje financijskih instrumenata, stranih valuta i robe za koje se očekuje da će biti namirene u okviru standardnog ciklusa namire ili u razdoblju koje je uobičajeno za relevantnu razmjenu ili vrstu transakcija ili koje nisu namirene ali se ipak očekuje da će biti namirene;
obveze koje su kategorizirane kao međuovisne s imovinom u skladu s člankom 428.f;
obveze s preostalim rokom do dospijeća kraćim od šest mjeseci koje pružaju:
Europska središnja banka ili središnja banka države članice;
središnja banka treće zemlje;
financijski klijenti;
bilo koje druge obveze i stavke kapitala ili instrumenti koji nisu navedeni u člancima od 428.l do 428.o.
Na izračun iz prvog podstavka primjenjuju se sljedeća pravila:
varijacijski iznos nadoknade koji su institucije primile od svojih drugih ugovornih strana odbija se od fer vrijednosti skupa za netiranje s pozitivnom fer vrijednošću ako se kolateral primljen kao varijacijski iznos nadoknade smatra imovinom prvog stupnja u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1., isključujući pokrivene obveznice iznimno visoke kvalitete navedene u tom delegiranom aktu, i ako institucije zakonski imaju pravo te su operativno u stanju ponovno upotrijebiti taj kolateral;
svi varijacijski iznosi nadoknade koje su institucije dale svojim drugim ugovornim stranama odbijaju se od fer vrijednosti skupa za netiranje s negativnom fer vrijednošću.
Članak 428.l
Faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 50 %
Na sljedeće obveze i stavke kapitala ili instrumente primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 50 %:
primljene depozite koji ispunjavaju kriterije za operativne depozite navedene u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1.;
obveze s preostalim rokom do dospijeća kraćim od jedne godine prema:
središnjoj državi države članice ili treće zemlje;
područnoj (regionalnoj) ili lokalnoj samoupravi države članice ili treće zemlje;
subjektima javnog sektora države članice ili treće zemlje;
multilateralnim razvojnim bankama iz članka 117. stavka 2. i međunarodnim organizacijama iz članka 118.;
nefinancijskim korporativnim klijentima;
kreditnim unijama koje su od nadležnog tijela dobile odobrenje za rad, društvima za privatno ulaganje i klijentima koji su brokeri za depozite u mjeri u kojoj se na te obveze ne primjenjuje točka (a) ovog stavka;
obveze s preostalim ugovorenim rokom do dospijeća od najmanje šest mjeseci ali kraće od jedne godine prema:
Europskoj središnjoj banci ili središnjoj banci države članice;
središnjoj banci treće zemlje;
financijskim klijentima;
bilo koje druge obveze i stavke kapitala ili instrumente s preostalim rokom do dospijeća od najmanje šest mjeseci ali kraće od jedne godine koje nisu navedene u člancima 428.m, 428.n i 428.o.
Članak 428.m
Faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 90 %
Na depozite stanovništva po viđenju, depozite stanovništva s fiksnim otkaznim rokom kraćim od jedne godine i oročene depozite stanovništva čiji je preostali rok do dospijeća kraći od jedne godine koji ispunjavaju relevantne kriterije za druge depozite stanovništva navedene u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 90 %.
Članak 428.n
Faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 95 %
Na depozite stanovništva po viđenju, depozite stanovništva s fiksnim otkaznim rokom kraćim od jedne godine i oročene depozite stanovništva čiji je preostali rok do dospijeća kraći od jedne godine koji ispunjavaju relevantne kriterije za stabilne depozite stanovništva navedene u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 95 %.
Članak 428.o
Faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 100 %
Na sljedeće obveze te stavke i instrumente kapitala primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 100 %:
stavke redovnog osnovnog kapitala institucije prije prilagodbi koje su potrebne u skladu s člancima od 32. do 35., odbitke u skladu s člankom 36. te primjenu izuzeća i alternativa navedenih u člancima 48., 49. i 79.;
stavke dodatnog osnovnog kapitala institucije prije odbitka stavki iz članka 56. i prije nego što je na njih primijenjen članak 79., isključujući sve instrumente s izričitim ili ugrađenim opcijama koje bi, ako ih se izvrši, smanjile stvarni preostali rok do dospijeća na kraće od jedne godine;
stavke dopunskog kapitala institucije prije odbitaka iz članka 66. i prije primjene članka 79. čiji je preostali rok do dospijeća jedna godina ili dulje, isključujući sve instrumente s izričitim ili ugrađenim opcijama koje bi, ako ih se izvrši, smanjile stvarni preostali rok do dospijeća na kraće od jedne godine;
bilo koje druge instrumente kapitala institucije čiji je rok do dospijeća jedna godina ili dulje, isključujući sve instrumente s izričitim ili ugrađenim opcijama koje bi, ako ih se izvrši, smanjile stvarni preostali rok do dospijeća na kraće od jedne godine;
bilo koje druge osigurane i neosigurane kredite i obveze s preostalim rokom do dospijeća od jedne godine ili dulje, uključujući oročene depozite, osim ako je u člancima od 428.k do 428.n drukčije određeno.
POGLAVLJE 4.
Zahtijevani stabilni izvori financiranja
Odjeljak 1.
Opće odredbe
Članak 428.p
Izračun iznosa zahtijevanih stabilnih izvora financiranja
Na imovinu koju su institucije pozajmile, uključujući transakcije financiranja vrijednosnih papira primjenjuju se faktori zahtijevanih stabilnih izvora financiranja iz odjeljka 2. ako ta imovina nije navedena u bilanci institucije, ali institucija ima pravo vlasništva nad tom imovinom.
Na imovinu za koju je preostali rok opterećenosti kraći od šest mjeseci primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji bi skladu s odjeljkom 2. trebalo primijeniti na istu imovinu da je neopterećena.
Sljedeća se imovina smatra neopterećenom:
imovina koja je uključena u skup i koja je dostupna za trenutačnu uporabu kao kolateral zadobivanje dodatnih izvora financiranja u okviru obvezujuće ili, ako skupom upravlja središnja banka, neobvezujuće kreditne linije čije financiranje još nije izvršeno, a koja stoji na raspolaganju instituciji; ta imovina uključuje imovinu koju je kreditna institucija deponirala kod središnje institucije u mreži zadruga ili institucionalnom sustavu zaštite; institucije pretpostavljaju da je imovina u skupu opterećena rastućim redoslijedom likvidnosti na temelju klasifikacije likvidnosti u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1., počevši s imovinom koja nije prihvatljiva za zaštitni sloj likvidnosti;
imovina koju je institucija primila kao kolateral za potrebe smanjenja kreditnog rizika u transakcijama osiguranim kolateralom, transakcijama osiguranog financiranja ili transakcijama razmjene kolaterala, kojom institucija može raspolagati;
imovina priložena kao neobvezujuća veća razina kolateralizacije za izdavanje pokrivenih obveznica.
U slučaju nestandardnih, privremenih operacija koje provodi Europska središnja banka ili središnja banka države članice ili središnja banka treće zemlje kako bi ostvarila svoj mandat u razdoblju financijskog stresa na razini tržišta ili iznimnih makroekonomskih okolnosti, sljedećoj imovini može biti dodijeljen smanjeni faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja:
odstupajući od članka 428.ad točke (f) i članka 428.ah stavka 1. točke (a), imovini opterećenoj u svrhu operacija iz ovog podstavka;
odstupajući od članka 428.ad točke (d) podtočaka i. i ii., članka 428.af točke (b) i članka 428.ag točke (c), novčanim potraživanjima koja proizlaze iz operacija iz ovog podstavka.
Nadležna tijela utvrđuju, uz suglasnost središnje banke koja je druga ugovorna strana u transakciji, faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuje na imovinu iz prvog podstavka točaka (a) i (b). Za opterećenu imovinu iz točke (a) prvog podstavka faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji se na nju treba primjenjivati nije manji od faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji bi se u skladu s odjeljkom 2. primjenjivao na tu imovinu da je neopterećena.
Prilikom primjene smanjenog faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja u skladu s drugim podstavkom, nadležna tijela pomno prate učinak toga smanjenog faktora na pozicije stabilnih izvora financiranja institucija i prema potrebi poduzimaju odgovarajuće nadzorne mjere.
Nadležna tijela najmanje jedanput godišnje izvješćuju EBA-u o vrstama izvanbilančnih izloženosti za koje su odredile faktore zahtijevanih stabilnih izvora financiranja. U to izvješće uključuju objašnjenje metodologije primijenjene za određivanje tih faktora.
Članak 428.q
Preostali rok do dospijeća imovine
Odjeljak 2.
Faktori zahtijevanih stabilnih izvora financiranja
Članak 428.r
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 0 %
Na sljedeću imovinu primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 0 %:
neopterećenu imovinu koja je prihvatljiva kao likvidna imovina prvog stupnja visoke kvalitete u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1., isključujući pokrivene obveznice iznimno visoke kvalitete iz toga delegiranog akta, bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu;
neopterećene dionice ili udjele u CIU-ovima koji su prihvatljivi za primjenu korektivnog faktora od 0 % za izračun koeficijenta likvidnosne pokrivenosti u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1., bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu;
sve rezerve koje institucija drži kod Europske središnje banke ili središnje banke države članice ili središnje banke treće zemlje, uključujući obvezne rezerve i višak iznad obveznih rezerve;
sva potraživanja prema Europskoj središnjoj banci, središnjoj banci države članice ili središnjoj banci treće zemlje čiji je preostali rok do dospijeća kraći od šest mjeseci;
potraživanja po datumu trgovanja koja proizlaze iz prodaje financijskih instrumenata, stranih valuta ili robe za koje se očekuje da će biti namirena u okviru standardnog ciklusa namire ili u razdoblju koje je uobičajeno za relevantnu razmjenu ili vrstu transakcije ili koja nisu namirena ali se ipak očekuje da će biti namirena;
imovinu koja je kategorizirana kao međuovisna s obvezama u skladu s člankom 428.f;
novčana potraživanja iz transakcija financiranja vrijednosnih papira s financijskim klijentima, ako te transakcije imaju preostali rok do dospijeća kraći od šest mjeseci, ako su ta novčana potraživanja osigurana imovinom koja se smatra imovinom prvog stupnja u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1., isključujući pokrivene obveznice iznimno visoke kvalitete iz tog akta, i ako bi institucija zakonski imala pravo i bila operativno u stanju ponovno upotrijebiti tu imovinu tijekom trajanja transakcije.
Institucije novčana potraživanja iz prvog podstavka točke (g) ovog stavka uzimaju u obzir na neto osnovi ako se primjenjuje članak 428.e.
Za društva kćeri sa sjedištem u trećoj zemlji u kojoj se na obvezne rezerve središnje banke primjenjuje veći faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja u skladu sa zahtjevom za neto stabilne izvore financiranja utvrđenim u nacionalnom pravu te treće zemlje, taj se veći faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja uzima u obzir za potrebe konsolidacije.
Članak 428.s
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 5 %
Na sljedeću imovinu i izvanbilančne stavke primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 5 %:
neopterećene dionice ili udjele u CIU-ovima koji su prihvatljivi za primjenu korektivnog faktora od 5 % za izračun koeficijenta likvidnosne pokrivenosti u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1., bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu;
novčana potraživanja iz transakcija financiranja vrijednosnih papira s financijskim klijentima gdje je preostali rok do dospijeća tih transakcija kraći od šest mjeseci, osim onih iz članka 428.r stavka 1. točke (g);
neiskorišteni dio obvezujućih kreditnih i likvidnosnih linija u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1.;
izvanbilančne povezane proizvode s osnove financiranja trgovine iz Priloga I. s preostalim rokom do dospijeća kraćim od šest mjeseci.
Institucije novčana potraživanja iz prvog podstavka točke (b) ovog stavka uzimaju u obzir na neto osnovi ako se primjenjuje članak 428.e.
Članak 428.t
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 7 %
Na neopterećenu imovinu prihvatljivu kao pokrivene obveznice prvog stupnja iznimno visoke kvalitete u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 7 %, bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu.
Članak 428.u
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 7,5 %
Na izvanbilančne povezane proizvode s osnove financiranja trgovine iz Priloga I. s preostalim rokom do dospijeća od najmanje šest mjeseci ali kraćim od jedne godine primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 7,5 %.
Članak 428.v
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 10 %
Na sljedeću imovinu i izvanbilančne stavke primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 10 %:
novčana potraživanja iz transakcija s financijskim klijentima koje imaju preostali rok do dospijeća kraći od šest mjeseci osim onih iz članka 428.r stavka 1. točke (g) i članka 428.s stavka 1. točke (b);
bilančne povezane proizvode s osnove financiranja trgovine s preostalim rokom do dospijeća kraćim od šest mjeseci;
izvanbilančne povezane proizvode s osnove financiranja trgovine iz Priloga I. s preostalim rokom do dospijeća od jedne godine ili dulje.
Članak 428.w
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 12 %
Na neopterećene dionice ili udjele u CIU-ovima koji su prihvatljivi za primjenu korektivnog faktora od 12 % za izračun koeficijenta likvidnosne pokrivenosti u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 12 %, bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu.
Članak 428.x
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 15 %
Na neopterećenu imovinu prihvatljivu kao imovina 2.A stupnja u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 15 %, bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu.
Članak 428.y
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 20 %
Na neopterećene dionice ili udjele u CIU-ovima koji su prihvatljivi za primjenu korektivnog faktora od 20 % za izračun koeficijenta likvidnosne pokrivenosti u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 20 %, bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu.
Članak 428.z
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 25 %
Na neopterećene sekuritizacije 2.B stupnja u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 25 %, bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu.
Članak 428.aa
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 30 %
Na sljedeću imovinu primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 30 %:
neopterećene pokrivene obveznice visoke kvalitete u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1., bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu;
neopterećene dionice ili udjele u CIU-ovima koji su prihvatljivi za primjenu korektivnog faktora od 30 % za izračun koeficijenta likvidnosne pokrivenosti u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1., bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu.
Članak 428.ab
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 35 %
Na sljedeću imovinu primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 35 %:
neopterećene sekuritizacije 2.B stupnja u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1., bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu;
neopterećene dionice ili udjele u CIU-ovima koji su prihvatljivi za primjenu korektivnog faktora od 35 % za izračun koeficijenta likvidnosne pokrivenosti u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1., bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu.
Članak 428.ac
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 40 %
Na neopterećene dionice ili udjele u CIU-ovima koji su prihvatljivi za primjenu korektivnog faktora od 40 % za izračun koeficijenta likvidnosne pokrivenosti u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 40 %, bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu.
Članak 428.ad
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 50 %
Na sljedeću imovinu primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 50 %:
neopterećenu imovinu prihvatljivu kao imovina 2.B stupnja u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1., isključujući sekuritizacije 2.B stupnja i pokrivene obveznice visoke kvalitete u skladu s tim delegiranim aktom, bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu;
depozite koje institucija drži u drugoj financijskoj instituciji koji ispunjavaju kriterije za operativne depozite navedene u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1.;
novčana potraživanja od transakcija s preostalim rokom do dospijeća kraćim od jedne godine:
sa središnjom državom države članice ili treće zemlje;
s područnom (regionalnom) ili lokalnom samoupravom države članice ili treće zemlje;
sa subjektima javnog sektora države članice ili treće zemlje;
multilateralnim razvojnim bankama iz članka 117. stavka 2. i međunarodnim organizacijama iz članka 118.;
nefinancijskim korporativnim klijentima, klijentima kategorije stanovništva te MSP-ovima;
kreditnim unijama koje su od nadležnog tijela dobile odobrenje za rad, društvima za privatno ulaganje i klijentima koji su brokeri za depozite po uvjetom da ta imovina nije obuhvaćena točkom (b) ovog stavka;
novčana potraživanja od transakcija s preostalim rokom do dospijeća od najmanje šest mjeseci ali kraćim od jedne godine:
s Europskom središnjom bankom ili središnjom bankom države članice;
sa središnjom bankom treće zemlje;
s financijskim klijentima;
bilančne povezane proizvode s osnove financiranja trgovine s preostalim rokom do dospijeća od najmanje šest mjeseci ali kraćim od jedne godine;
imovinu opterećenu na preostali rok do dospijeća od najmanje šest mjeseci ali kraćim od jedne godine, osim ako bi toj imovini bio dodijeljen veći faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja u skladu s člancima od 428.ae do 428.ah da je neopterećena, a u tom se slučaju na nju primjenjuje veći faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji bi se primjenjivao na tu imovinu da je neopterećena;
bilo koju drugu imovinu s preostalim rokom do dospijeća kraćim od jedne godine, osim ako je u člancima od 428.r do 428.ac drukčije određeno.
Članak 428.ae
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 55 %
Na neopterećene dionice ili udjele u CIU-ovima koji su prihvatljivi za primjenu korektivnog faktora od 55 % za izračun koeficijenta likvidnosne pokrivenosti u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 55 %, bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu.
Članak 428.af
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 65 %
Na sljedeću imovinu primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 65 %:
neopterećene kredite osigurane hipotekama na stambenim nekretninama ili neopterećene stambene kredite za koje u cijelosti jamči priznati pružatelj zaštite iz članka 129. stavka 1. točke (e) s preostalim rokom do dospijeća od jedne godine ili dulje, pod uvjetom da se tim kreditima dodjeljuje ponder rizika od 35 % ili manji u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2.;
neopterećene kredite s preostalim rokom do dospijeća od jedne godine ili dulje, osim kredita financijskim klijentima i kredita navedenih u člancima od 428.r do 428.ad, pod uvjetom da se tim kreditima dodjeljuje ponder rizika od 35 % ili manji u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2.
Članak 428.ag
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 85 %
Na sljedeću imovinu i izvanbilančne stavke primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 85 %:
bilo koju imovinu i izvanbilančne stavke, uključujući gotovinu, danu kao inicijalni iznos nadoknade za ugovore o izvedenicama, osim ako bi toj imovini bio dodijeljen veći faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja u skladu s člankom 428.ah da je neopterećena, a u tom se slučaju na nju primjenjuje veći faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji bi se primjenjivao na tu imovinu da je neopterećena;
bilo koju imovinu i izvanbilančne stavke, uključujući gotovinu, danu kao uplata u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane, osim ako bi toj imovini bio dodijeljen veći faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja u skladu s člankom 428.ah da je neopterećena, a u tom se slučaju primjenjuje veći faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuje na neopterećenu imovinu;
neopterećene kredite s preostalim rokom do dospijeća od jedne godine ili dulje, osim kredita financijskim klijentima i kredita navedenih u člancima od 428.r do 428.af, koji nisu dospjeli više od 90 dana i kojima se dodjeljuje ponder rizika veći od 35 % u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2.;
bilančne povezane proizvode s osnove financiranja trgovine s preostalim rokom do dospijeća od jedne godine ili dulje;
neopterećene vrijednosne papire s preostalim rokom do dospijeća od jedne godine ili dulje koji nisu u statusu neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178. i koji nisu prihvatljivi kao likvidna imovina u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1.;
neopterećena vlasnička ulaganja u društva koja kotiraju na burzi koja nisu prihvatljiva kao imovina 2.B stupnja u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1.;
robu koja se fizički razmjenjuje, uključujući zlato, ali isključujući robne izvedenice;
imovinu opterećenu na preostali rok do dospijeća od jedne godine ili dulje u skupu za pokriće financiranom pokrivenim obveznicama kako je navedeno u članku 52. stavku 4. Direktive 2009/65/EZ ili pokrivenim obveznicama koje ispunjavaju zahtjeve za priznavanje za tretman iz članka 129. stavka 4. ili 5. ove Uredbe.
Članak 428.ah
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 100 %
Na sljedeću imovinu primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 100 %:
osim ako je u ovom poglavlju drukčije određeno, bilo koju imovinu opterećenu na preostali rok do dospijeća od jedne godine ili dulje;
bilo koju imovinu osim imovine navedene u člancima od 428.r do 428.ag, uključujući kredite financijskim klijentima s preostalim ugovorenim rokom do dospijeća od jedne godine ili dulje, neprihodonosne izloženosti, stavke odbijene od regulatornog kapitala, dugotrajnu imovinu, vlasnička ulaganja u društva koja ne kotiraju na burzi, zadržane udjele, imovinu iz osiguranja, vrijednosne papire u statusu neispunjavanja obveza.
Na izračun iz prvog podstavka primjenjuju se sljedeća pravila:
varijacijski iznos nadoknade koji su institucije primile od svojih drugih ugovornih strana odbija se od fer vrijednosti skupa za netiranje s pozitivnom fer vrijednošću ako se kolateral primljen kao varijacijski iznos nadoknade smatra imovinom prvog stupnja u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1., isključujući pokrivene obveznice iznimno visoke kvalitete navedene u tom delegiranom aktu, i ako institucije zakonski imaju pravo te su operativno u stanju ponovno upotrijebiti taj kolateral;
svi varijacijski iznosi nadoknade koje su institucije dale svojim drugim ugovornim stranama odbijaju se od fer vrijednosti skupa za netiranje s negativnom fer vrijednošću.
POGLAVLJE 5.
Odstupanje za male i jednostavne institucije
Članak 428.ai
Odstupanje za male i jednostavne institucije
Odstupajući od poglavlja 3. i 4., male i jednostavne institucije mogu odabrati, uz prethodno odobrenje svoga nadležnog tijela, izračunavati omjer između dostupnih stabilnih izvora financiranja institucije iz poglavlja 6. i zahtijevanih stabilnih izvora financiranja institucije iz poglavlja 7., iskazan kao postotak.
Nadležno tijelo može od male i jednostavne institucije zahtijevati ispunjavanje zahtjeva za neto stabilne izvore financiranja na temelju dostupnih stabilnih izvora financiranja institucije iz poglavlja 3. i njezinih zahtijevanih stabilnih izvora financiranja iz poglavlja 4. ako smatra da pojednostavnjena metodologija nije primjerena kako bi obuhvatila rizike financiranja te institucije.
POGLAVLJE 6.
Dostupni stabilni izvori financiranja za pojednostavnjeni izračun omjera neto stabilnih izvora financiranja
Odjeljak 1.
Opće odredbe
Članak 428.aj
Pojednostavnjeni izračun iznosa dostupnih stabilnih izvora financiranja
Članak 428.ak
Preostali rok do dospijeća obveze ili regulatornog kapitala
Odjeljak 2.
Faktori dostupnih stabilnih izvora financiranja
Članak 428.al
Faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 0 %
Osim ako je u ovom odjeljku drukčije određeno, na sve obveze bez utvrđenog roka dospijeća, uključujući kratke pozicije i pozicije s otvorenim dospijećem, primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 0 %, uz sljedeće iznimke:
odgođene porezne obveze, koje se tretiraju u skladu s prvim mogućim datumom na koji se takve obveze mogu realizirati;
manjinske udjele, koji se tretiraju u skladu s dospijećem dotičnog instrumenta.
Na odgođene porezne obveze i manjinske udjele iz stavka 1. primjenjuje se jedan od sljedećih faktora:
0 % ako je stvarni preostali rok do dospijeća odgođene porezne obveze ili manjinskog udjela kraći od jedne godine;
100 % ako je stvarni preostali rok do dospijeća odgođene porezne obveze ili manjinskog udjela jedna godina ili dulje.
Na sljedeće obveze i stavke kapitala ili instrumente primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 0 %:
obveze po datumu trgovanja koje proizlaze iz kupnje financijskih instrumenata, stranih valuta i robe za koje se očekuje da će biti namirene u okviru standardnog ciklusa namire ili u razdoblju koje je uobičajeno za relevantnu razmjenu ili vrstu transakcije ili koje nisu namirene, ali se ipak očekuje da će biti namirene;
obveze koje su kategorizirane kao međuovisne s imovinom u skladu s člankom 428.f;
obveze s preostalim rokom do dospijeća kraćim od jedne godine prema:
Europskoj središnjoj banci ili središnjoj banci države članice;
središnjoj banci treće zemlje;
financijskim klijentima;
bilo koje druge obveze i stavke kapitala ili instrumente koji nisu navedeni u ovom članku i člancima od 428.am do 428.ap.
Na izračun iz prvog podstavka primjenjuju se sljedeća pravila:
varijacijski iznos nadoknade koji su institucije primile od svojih drugih ugovornih strana odbija se od fer vrijednosti skupa za netiranje s pozitivnom fer vrijednošću ako se kolateral primljen kao varijacijski iznos nadoknade smatra imovinom prvog stupnja u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1., isključujući pokrivene obveznice iznimno visoke kvalitete navedene u tom delegiranom aktu, i ako institucije zakonski imaju pravo te su operativno u stanju ponovno upotrijebiti taj kolateral;
svi varijacijski iznosi nadoknade koje su institucije dale svojim drugim ugovornim stranama odbijaju se od fer vrijednosti skupa za netiranje s negativnom fer vrijednošću.
Članak 428.am
Faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 50 %
Na sljedeće obveze i stavke kapitala ili instrumente primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 50 %:
primljene depozite koji ispunjavaju kriterije za operativne depozite navedene u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1.;
obveze i stavke kapitala ili instrumente s preostalim rokom do dospijeća kraćim od jedne godine prema:
središnjoj državi države članice ili treće zemlje;
područnoj (regionalnoj) ili lokalnoj samoupravi države članice ili treće zemlje;
subjektima javnog sektora države članice ili treće zemlje;
multilateralnim razvojnim bankama iz članka 117. stavka 2. i međunarodnim organizacijama iz članka 118.;
nefinancijskim korporativnim klijentima;
kreditnim unijama koje su od nadležnog tijela dobile odobrenje za rad, društvima za privatno ulaganje i klijentima koji su brokeri za depozite, uz iznimku primljenih depozita, koji ispunjavaju kriterije za operativne depozite navedene u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1.
Članak 428.an
Faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 90 %
Na depozite stanovništva po viđenju, depozite stanovništva s fiksnim otkaznim rokom kraćim od jedne godine i oročene depozite stanovništva čiji je preostali rok do dospijeća kraći od jedne godine koji ispunjavaju relevantne kriterije za druge depozite stanovništva navedene u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 90 %.
Članak 428.ao
Faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 95 %
Na depozite stanovništva po viđenju, depozite stanovništva s fiksnim otkaznim rokom kraćim od jedne godine i oročene depozite stanovništva čiji je preostali rok do dospijeća kraći od jedne godine koji ispunjavaju relevantne kriterije za stabilne depozite stanovništva navedene u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 95 %.
Članak 428.ap
Faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 100 %
Na sljedeće obveze te stavke i instrumente kapitala primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 100 %:
stavke redovnog osnovnog kapitala institucije prije prilagodbi koje su potrebne u skladu s člancima od 32. do 35., odbitke u skladu s člankom 36. te primjenu izuzeća i alternativa navedenih u člancima 48., 49. i 79.;
stavke dodatnog osnovnog kapitala institucije prije odbitka stavki iz članka 56. i prije nego što je na njih primijenjen članak 79., osim svih instrumenata s izričitim ili ugrađenim opcijama koje bi, ako ih se izvrši, smanjile stvarni preostali rok do dospijeća na kraće od jedne godine;
stavke dopunskog kapitala institucije prije odbitaka iz članka 66. i prije primjene članka 79. čiji je preostali rok do dospijeća jedna godina ili dulje, isključujući sve instrumente s izričitim ili ugrađenim opcijama koje bi, ako ih se izvrši, smanjile stvarni preostali rok do dospijeća na kraće od jedne godine;
bilo koje druge instrumente kapitala institucije čiji je preostali rok do dospijeća jedna godina ili dulje, isključujući sve instrumente s izričitim ili ugrađenim opcijama koje bi, ako ih se izvrši, smanjile stvarni preostali rok do dospijeća na kraće od jedne godine;
bilo koja druga osigurana i neosigurana pozajmljivanja i obveze s preostalim rokom do dospijeća od jedne godine ili dulje, uključujući oročene depozite, osim ako je u člancima od 428.al do 428.ao drukčije određeno.
POGLAVLJE 7.
Zahtijevani stabilni izvori financiranja za pojednostavnjeni izračun omjera neto stabilnih izvora financiranja
Odjeljak 1.
Opće odredbe
Članak 428.aq
Pojednostavnjeni izračun iznosa zahtijevanih stabilnih izvora financiranja
Na imovinu koju su institucije pozajmile, uključujući transakcije financiranja vrijednosnih papira, koja nije navedena u njihovoj bilanci, ali nad kojom imaju pravo vlasništva, primjenjuju se faktori zahtijevanih stabilnih izvora financiranja iz odjeljka 2.
Na imovinu za koju je preostali rok opterećenosti kraći od šest mjeseci primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji bi skladu s odjeljkom 2. trebalo primijeniti na istu imovinu da je neopterećena.
Sljedeća se imovina smatra neopterećenom:
imovina koja je uključena u skup i koja je dostupna za trenutačnu uporabu kao kolateral za dobivanje dodatnih izvora financiranja u okviru obvezujuće ili, ako skupom upravlja središnja banka, neobvezujuće kreditne linije koja stoji na raspolaganju instituciji, ali čije financiranje još nije izvršeno, uključujući imovinu koju je kreditna institucija deponirala kod središnje institucije u mreži zadruga ili institucionalnom sustavu zaštite;
imovina koju je institucija primila kao kolateral za potrebe smanjenja kreditnog rizika u transakcijama osiguranim kolateralom, transakcijama osiguranog financiranja ili transakcijama razmjene kolaterala, kojom institucija može raspolagati;
imovina priložena kao neobvezujuća veća razina kolateralizacije za izdavanje pokrivenih obveznica.
Za potrebe prvog podstavka točke (a) ovog stavka institucije pretpostavljaju da je imovina u skupu opterećena rastućim redoslijedom likvidnosti na temelju klasifikacije likvidnosti navedene u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1., počevši s imovinom koja nije prihvatljiva za zaštitni sloj likvidnosti.
U slučaju nestandardnih, privremenih operacija koje provodi Europska središnja banka ili središnja banka države članice ili središnja banka treće zemlje kako bi ostvarila svoj mandat u razdoblju financijskog stresa na razini tržišta ili iznimnih makroekonomskih okolnosti, sljedećoj imovini može biti dodijeljen smanjeni faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja:
odstupajući od članka 428.aw i članka 428.az stavka 1. točke (a), imovini opterećenoj u svrhu operacija iz ovog podstavka;
odstupajući od članka 428.aw i članka 428.ay točke (b), novčanim potraživanjima koja proizlaze iz operacija iz ovog podstavka.
Nadležna tijela utvrđuju, uz suglasnost središnje banke koja je druga ugovorna strana u transakciji, faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuje na imovinu iz prvog podstavka točaka (a) i (b). Za opterećenu imovinu iz prvog podstavka točke (a) faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji se na nju treba primjenjivati ne smije biti manji od faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji bi se u skladu s odjeljkom 2. primjenjivao na tu imovinu da je neopterećena.
Prilikom primjene smanjenog faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja u skladu s drugim podstavkom, nadležna tijela pomno prate učinak toga smanjenog faktora na pozicije stabilnih izvora financiranja institucija i prema potrebi poduzimaju odgovarajuće nadzorne mjere.
Nadležna tijela najmanje jedanput godišnje izvješćuju EBA-u o vrstama izvanbilančnih izloženosti za koje su odredile faktore zahtijevanih stabilnih izvora financiranja. U to izvješće uključuju objašnjenje metodologije primijenjene za određivanje tih faktora.
Članak 428.ar
Preostali rok do dospijeća imovine
Odjeljak 2.
Faktori zahtijevanih stabilnih izvora financiranja
Članak 428.as
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 0 %
Na sljedeću imovinu primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 0 %:
neopterećenu imovinu koja je prihvatljiva kao likvidna imovina prvog stupnja visoke kvalitete u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1., isključujući pokrivene obveznice iznimno visoke kvalitete iz toga delegiranog akta, bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve iz tog delegiranog akta;
sve rezerve koje institucija drži kod Europske središnje banke ili središnje banke države članice ili središnje banke treće zemlje, uključujući obvezne rezerve i višak iznad obveznih rezervi;
sva potraživanja prema Europskoj središnjoj banci, središnjoj banci države članice ili središnjoj banci treće zemlje čiji je preostali rok do dospijeća kraći od šest mjeseci;
imovinu koja je kategorizirana kao međuovisna s obvezama u skladu s člankom 428.f.
Za društva kćeri sa sjedištem u trećoj zemlji u kojoj se na obvezne rezerve središnje banke primjenjuje veći faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja u skladu sa zahtjevom za neto stabilne izvore financiranja propisanim nacionalnim pravom te treće zemlje, taj se veći faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja uzima u obzir za potrebe konsolidacije.
Članak 428.at
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 5 %
Članak 428.au
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 10 %
Na sljedeću imovinu i izvanbilančne stavke primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 10 %:
neopterećenu imovinu prihvatljivu kao pokrivene obveznice prvog stupnja iznimno visoke kvalitete u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1., bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu;
izvanbilančne povezane proizvode s osnove financiranja trgovine iz Priloga I.
Članak 428.av
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 20 %
Na neopterećenu imovinu prihvatljivu kao imovina 2.A stupnja u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1. i neopterećene dionice ili udjele u CIU-ovima u skladu s tim delegiranim aktom primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 20 %, bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu.
Članak 428.aw
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 50 %
Na sljedeću imovinu primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 50 %:
osigurane i neosigurane kredite s preostalim rokom do dospijeća kraćim od jedne godine i pod uvjetom da su opterećeni kraće od jedne godine;
bilo koju drugu imovinu s preostalim rokom do dospijeća kraćim od jedne godine, osim ako je u člancima od 428.as do 428.av drukčije određeno;
imovinu opterećenu na preostali rok do dospijeća od najmanje šest mjeseci ali kraćim od jedne godine, osim ako bi toj imovini bio dodijeljen veći faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja u skladu s člancima 428.ax, 428.ay i 428.az da je neopterećena, a u tom se slučaju na nju primjenjuje veći faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji bi se primjenjivao na tu imovinu da je neopterećena;.
Članak 428.ax
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 55 %
Na imovinu koja je prihvatljiva kao imovina 2.B stupnja u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1. i dionice ili udjele u CIU-ovima u skladu s tim delegiranim aktom primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 55 %, bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu, pod uvjetom da su opterećeni kraće od jedne godine.
Članak 428.ay
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 85 %
Na sljedeću imovinu i izvanbilančne stavke primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 85 %:
bilo koju imovinu i izvanbilančne stavke, uključujući gotovinu, danu kao inicijalni iznos nadoknade za ugovore o izvedenicama ili kao uplata u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane, osim ako bi toj imovini bio dodijeljen veći faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja u skladu s člankom 428.az da je neopterećena, a u tom se slučaju na nju primjenjuje veći faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji bi se primjenjivao na tu imovinu da je neopterećena;
neopterećene kredite s preostalim rokom do dospijeća od jedne godine ili dulje, osim kredita financijskim klijentima, koji nisu dospjeli više od 90 dana;
bilančne povezane proizvode s osnove financiranja trgovine s preostalim rokom do dospijeća od jedne godine ili dulje;
neopterećene vrijednosne papire s preostalim rokom do dospijeća od jedne godine ili dulje koji nisu u statusu neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178. i koji nisu prihvatljivi kao likvidna imovina u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1.;
neopterećena vlasnička ulaganja u društva koja kotiraju na burzi koja nisu prihvatljiva kao imovina 2.B stupnja u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1.;
robu koja se fizički razmjenjuje, uključujući zlato, ali isključujući robne izvedenice.
Članak 428.az
Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 100 %
Na sljedeću imovinu primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 100 %:
bilo koju imovinu opterećenu na preostali rok do dospijeća od jedne godine ili dulje;
bilo koju imovinu osim imovine navedene u člancima od 428.as do 428.ay, uključujući kredite financijskim klijentima s preostalim ugovorenim rokom do dospijeća od jedne godine ili dulje, neprihodonosne izloženosti, stavke odbijene od regulatornog kapitala, dugotrajnu imovinu, vlasnička ulaganja u društva koja ne kotiraju na burzi, zadržane udjele, imovinu iz osiguranja, vrijednosne papire u statusu neispunjavanja obveza.
Na izračun iz prvog podstavka primjenjuju se sljedeća pravila:
varijacijski iznos nadoknade koji su institucije primile od svojih drugih ugovornih strana odbija se od fer vrijednosti skupa za netiranje s pozitivnom fer vrijednošću ako se kolateral primljen kao varijacijski iznos nadoknade smatra imovinom prvog stupnja u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1., isključujući pokrivene obveznice iznimno visoke kvalitete navedene u tom delegiranom aktu, i ako institucije zakonski imaju pravo te su operativno u stanju ponovno upotrijebiti taj kolateral;
svi varijacijski iznosi nadoknade koje su institucije dale svojim drugim ugovornim stranama odbijaju se od fer vrijednosti skupa za netiranje s negativnom fer vrijednošću.
DIO SEDMI
FINANCIJSKA POLUGA
Članak 429.
Izračun omjera financijske poluge
Institucije izračunavaju omjer financijske poluge na referentni datum izvješćivanja.
Za potrebe stavka 2. mjera ukupne izloženosti zbroj je vrijednosti izloženosti:
imovine, isključujući ugovore o izvedenicama navedene u Prilogu II., kreditne izvedenice i pozicije navedene u članku 429.e, izračunane u skladu s člankom 429.b stavkom 1.;
ugovora o izvedenicama navedenih u Prilogu II. i kreditnih izvedenica, uključujući ugovore i kreditne izvedenice koji su izvanbilančni, izračunanih u skladu s člancima 429.c i 429.d;
uvećanja za kreditni rizik druge ugovorne strane na transakcije financiranja vrijednosnih papira, uključujući one izvanbilančne, izračunanih u skladu s člankom 429.e;
izvanbilančnih stavki, isključujući ugovore o izvedenicama navedene u Prilogu II., kreditne izvedenice, transakcije financiranja vrijednosnih papira i pozicije navedene u člancima 429.d i 429.g, izračunanih u skladu s člankom 429.f;
redovnih kupnji ili prodaja koje čekaju namiru, izračunanih u skladu s člankom 429.g.
Institucije tretiraju transakcije s dugim rokom namire u skladu s prvim podstavkom točkama od (a) do (d), ovisno o slučaju.
Institucije mogu smanjiti vrijednosti izloženosti iz prvog podstavka točaka (a) i (d) za odgovarajući iznos općih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik bilančnih odnosno izvanbilančnih stavki, pri čemu je najniža moguća vrijednost nula, ako je ispravcima vrijednosti za kreditni rizik smanjen osnovni kapital.
Odstupajući od stavka 4. točke (d), primjenjuju se sljedeće odredbe:
s izvanbilančnom stavkom u skladu sa stavkom 4. točkom (d), koju se tretira kao izvedenicu u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom, postupa se u skladu s točkom (b) tog stavka;
ako klijent institucije koja djeluje kao klirinški član ulazi izravno u transakciju s izvedenicama sa središnjom drugom ugovornom stranom i institucija jamči performansu klijentove izloženosti iz trgovanja prema središnjoj drugoj ugovornoj strani koja proizlazi iz te transakcije, institucija izračunava svoju izloženost koja proizlazi iz jamstva u skladu sa stavkom 4. točkom (b) kao da je ta institucija izravno ušla u transakciju s klijentom, među ostalim u pogledu primanja ili davanja gotovinskog varijacijskog iznosa nadoknade.
Tretman iz prvog podstavka točke (b) primjenjuje se i na instituciju koja djeluje kao klijent više razine koja jamči performansu klijentove izloženosti iz trgovanja.
Za potrebe prvog podstavka točke (b) i drugog podstavka ovog stavka institucije mogu smatrati povezanog subjekta kao klijenta samo ako je taj subjekt izvan regulatornog opsega konsolidacije na razini na kojoj se primjenjuje zahtjev iz članka 92. stavka 4. točke (e).
Osim ako se u ovom dijelu izričito navodi drukčije, institucije izračunavaju mjeru ukupne izloženosti u skladu sa sljedećim načelima:
fizički ili financijski kolateral, jamstva ili kupljeno smanjenje kreditnog rizika ne upotrebljavaju se za smanjenje mjere ukupne izloženosti;
netiranje imovine obvezama nije dopušteno.
Odstupajući od stavka 7. točke (b), institucije mogu umanjiti vrijednost izloženosti kredita za pretfinanciranje ili međukredita pozitivnim saldom na štednom računu dužnika kojem je kredit odobren i uključiti samo preostali iznos u mjeru ukupne izloženosti, pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
odobravanje kredita uvjetovano je otvaranjem štednog računa u instituciji koja odobrava kredit te su i kredit i štedni račun uređeni istim sektorskim propisima;
dužnik za cjelokupnog trajanja kredita ne može, ni dijelom ni u cijelosti, podići saldo na štednom računu;
institucija može bezuvjetno i neopozivo upotrijebiti saldo na štednom računu za namiru bilo kojeg potraživanja koje proizlazi iz ugovora o kreditu u slučajevima koji su uređeni sektorskim propisima iz točke (a), uključujući slučaj dužnikova neplaćanja ili insolventnosti.
„Kredit za pretfinanciranje” ili „međukredit” znači kredit koji se dužniku odobrava na ograničeno razdoblje kako bi se premostili dužnikovi manjkovi u financiranju dok se ne odobri konačni kredit u skladu s kriterijima utvrđenima u sektorskim propisima kojima su uređene takve transakcije.
Članak 429.a
Izloženosti isključene iz mjere ukupne izloženosti
Odstupajući od članka 429. stavka 4., institucija može bilo koju od sljedećih izloženosti isključiti iz svoje mjere ukupne izloženosti:
iznose odbijene od stavki redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (d);
imovinu odbijenu pri izračunu mjere kapitala iz članka 429. stavka 3.;
izloženosti kojima je u skladu s člankom 113. stavkom 6. ili 7. dodijeljen ponder rizika od 0 %;
ako je institucija članica mreže iz članka 113. stavka 7., izloženosti kojima je dodijeljen ponder rizika od 0 % u skladu s člankom 114. i koje proizlaze iz imovine koja je ekvivalentna depozitima u istoj valuti drugih članova te mreže koji proizlaze iz zakonskih ili statutarnih minimalnih depozita u skladu s člankom 422. stavkom 3. točkom (b); u tom slučaju točka (c) ovog stavka ne odnosi se na izloženosti drugih članova te mreže koje su zakonski ili statutarni minimalni depozit;
ako je institucija javna razvojna kreditna institucija, izloženosti koje proizlaze iz imovine koja čini potraživanja od središnjih država, područnih (regionalnih) samouprava, lokalnih samouprava ili subjekata javnog sektora u odnosu na ulaganja javnog sektora i promotivne kredite;
izloženosti institucije prema njezinim dioničarima, pod uvjetom da su te izloženosti osigurane imovinom iz članka 129. stavka 1. točaka (d) i (e) do razine od najmanje 125 %, i da je ta imovina navedena u zahtjevu za omjer financijske poluge za dioničare, ako institucija nije javna razvojna kreditna institucija, ali ispunjava sljedeće uvjete:
njezini dioničari kreditne su institucije i ne ostvaruju kontrolu nad institucijom;
u skladu je sa stavkom 2. točkama (a), (b), (c) i (e) ovog članka;
njezine se izloženosti nalaze u istoj državi članici;
podliježe nekom obliku kontinuiranog nadzora središnje uprave države članice;
njezin poslovni model ograničen je na prolazne iznose koji odgovara sredstvima prikupljenim izdavanjem pokrivenih obveznica njezinim dioničarima, u obliku dužničkih instrumenata;
ako institucija nije javna razvojna kreditna institucija, dijelove izloženosti koji proizlaze iz prolaznih promotivnih kredita drugim kreditnim institucijama;
zajamčene dijelove izloženosti koji proizlaze iz izvoznih kredita koji ispunjavaju oba sljedeća uvjeta:
jamstvo pruža priznati pružatelj nematerijalne kreditne zaštite u skladu s člancima 201. i 202., uključujući agencije za kreditiranje izvoza ili središnje države;
na zajamčeni dio izloženosti primjenjuje se ponder rizika od 0 %, u skladu s člankom 114. stavkom 2. ili 4. ili člankom 116. stavkom 4.;
ako je institucija klirinški član kvalificirane središnje druge ugovorne strane, izloženosti iz trgovanja te institucije, pod uvjetom da se poravnaju s tom kvalificiranom središnjom drugom ugovornom stranom i da ispunjavaju uvjete iz članka 306. stavka 1. točke (c);
ako je institucija klijent više razine unutar višerazinske strukture klijenata, izloženosti iz trgovanja prema klirinškom članu ili prema subjektu koji služi kao klijent više razine te institucije, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz članka 305. stavka 2. i da institucija nije obvezna svojem klijentu nadoknaditi gubitke koje bi pretrpio u slučaju neispunjavanja obveza klirinškog člana ili kvalificirane središnje druge ugovorne strane;
fiducijarnu imovinu koja ispunjava sve sljedeće uvjete:
priznata je u bilanci institucije prema nacionalnim općeprihvaćenim računovodstvenim načelima u skladu s člankom 10. Direktive 86/635/EEZ;
ispunjava kriterije za prestanak priznavanja iz Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja (MSFI) 9, koji se primjenjuje u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002;
ispunjava, prema potrebi, kriterije za neuključivanje u konsolidaciju iz MSFI-ja 10, koji se primjenjuje u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002;
izloženosti koje ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
riječ je o izloženostima prema subjektu javnog sektora;
tretira ih se u skladu s člankom 116. stavkom 4.;
proizlaze iz depozita koje je institucija pravno obvezna prenijeti na subjekt javnog sektora iz točke i. za potrebe financiranja ulaganja od općeg interesa;
višak kolaterala deponiran kod agenta treće strane koji nije dan u zajam;
ako u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom institucija priznaje varijacijski iznos nadoknade plaćen u gotovini njezinoj drugoj ugovornoj strani kao imovinu koja se potražuje, tu imovinu koja se potražuje, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 429.c stavka 3. točaka od (a) do (e);
sekuritizirane izloženosti iz tradicionalne sekuritizacije koje ispunjavaju uvjete za prijenos značajnog rizika iz članka 244. stavka 2.;
sljedeće izloženosti prema središnjoj banci institucije pod uvjetima iz stavaka 5. i 6.:
kovanice i novčanice koje predstavljaju zakonsku valutu u nadležnosti središnje banke;
imovinu koja predstavlja potraživanja prema središnjoj banci, uključujući pričuve koje se drže u središnjoj banci;
ako institucija ima odobrenje u skladu s člankom 16. i člankom 54. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 909/2014, izloženosti institucije koje proizlaze iz pomoćnih usluga bankovnog tipa navedenih u odjeljku C točki (a) Priloga toj uredbi koje su izravno povezane s osnovnim ili pomoćnim uslugama navedenima u odjeljcima A i B tog priloga;
ako je institucija imenovana u skladu s člankom 54. stavkom 2. točkom (b) Uredbe (EU) br. 909/2014, izloženosti institucije koje proizlaze iz pomoćnih usluga bankovnog tipa navedenih u odjeljku C točki (a) Priloga toj uredbi koje su izravno povezane s osnovnim ili pomoćnim uslugama središnjeg depozitorija vrijednosnih papira, koji ima odobrenje u skladu s člankom 16. te uredbe, navedenima u odjeljcima A i B tog priloga;
izloženosti na koje se primjenjuje tretman naveden u članku 72.e stavku 5. prvom podstavku.
Za potrebe prvog podstavka točke (m) institucije u mjeru ukupne izloženosti uključuju sve zadržane izloženosti.
Za potrebe stavka 1. točaka (d) i (e) „javna razvojna kreditna institucija” znači kreditna institucija koja ispunjava sve sljedeće uvjete:
osnovala ju je središnja država odnosno područna (regionalna) ili lokalna samouprava države članice;
njezina je djelatnost ograničena na unapređivanje određenih ciljeva financijske, socijalne ili ekonomske javne politike u skladu sa zakonima i drugim propisima, uključujući statut, kojima je ta institucija uređena na osnovi nekonkurentnosti;
njezin cilj nije maksimiziranje dobiti ili tržišnog udjela;
podložno pravilima Unije o državnim potporama, središnja država odnosno područna (regionalna) ili lokalna samouprava ima obvezu zaštititi redovno poslovanje kreditne institucije odnosno izravno ili neizravno jamči za barem 90 % kapitalnih zahtjeva, zahtjeva za izvore financiranja ili odobrenih promotivnih kredita kreditne institucije;
ne prima osigurane depozite kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki 5. Direktive 2014/49/EU ili u nacionalnom pravu kojim se provodi ta direktiva koji bi mogli biti klasificirani kao oročeni depoziti ili štedni depoziti od potrošača kako su definirani člankom 3. točkom (a) Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 35 ).
Za potrebe prvog podstavka točke (b) ciljevi javne politike mogu uključivati pružanje financijskih sredstava za promotivne ili razvojne potrebe određenim gospodarskim sektorima ili geografskim područjima relevantne države članice.
►C7 Za potrebe stavka 1. točaka (d) i (e), i ne dovodeći u pitanje pravila Unije o državnim potporama ◄ i obveze država članica na temelju njega, nadležna tijela mogu, na zahtjev institucije, organizacijski, strukturno i financijski neovisnu i autonomnu jedinicu te institucije tretirati kao javnu razvojnu kreditnu instituciju, pod uvjetom da ta jedinica ispunjava sve uvjete iz prvog podstavka i da takav tretman ne utječe na učinkovitost nadzora te institucije. Nadležna tijela bez odgode obavješćuju Komisiju i EBA-u o svakoj odluci da, za potrebe ovog podstavka, tretiraju jedinicu institucije kao javnu razvojnu kreditnu instituciju. Nadležno tijelo jedanput godišnje preispituje tu odluku.
Institucije mogu isključiti izloženosti navedene u stavku 1. točki (n) ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
◄nadležno tijelo institucije utvrdilo je, nakon savjetovanja s relevantnom središnjom bankom, i javno objavilo da postoje iznimne okolnosti u kojima je isključenje opravdano kako bi se olakšalo provođenje monetarnih politika;
izuzeće se odobrava na ograničeno razdoblje ne dulje od jedne godine;
nadležno tijelo institucije je nakon savjetovanja s relevantnom središnjom bankom odredilo datum kada se smatra da su izvanredne okolnosti započele i javno objavilo taj datum; taj datum određuje se na kraj tromjesečja.
Izloženosti koje se isključuju u skladu sa stavkom 1. točkom (n) ispunjavaju oba sljedeća uvjeta:
nominirane su u istoj valuti kao depoziti koje je institucija preuzela;
njihovo prosječno dospijeće ne premašuje znatno prosječno dospijeće depozita koje je institucija preuzela.
Odstupajući od članka 92. stavka 1. točke (d), ako isključi izloženosti iz stavka 1. točke (n) ovog članka, institucija u svakom trenutku ispunjava sljedeći zahtjev za prilagođeni omjer financijske poluge tijekom trajanja isključenja:
pri čemu je:
|
aLR |
= |
prilagođeni omjer financijske poluge; |
|
EMLR |
= |
mjera ukupne izloženosti institucije kako je izračunana u skladu s člankom 429. stavkom 4., uključujući izloženosti koje su isključene u skladu sa stavkom 1. točkom (n) ovog članka, na datum iz stavka 5. točke (c) ovog članka; i |
|
CB |
= |
dnevni prosjek ukupne vrijednosti izloženosti institucije prema njezinoj središnjoj banci, izračunan za cijelo razdoblje održavanja pričuva središnje banke koje neposredno prethodi datumu iz stavka 5. točke (c), koje su prihvatljive za isključenje u skladu sa stavkom 1. točkom (n). |
Članak 429.b
Izračun vrijednosti izloženosti imovine
Institucije izračunavaju vrijednost izloženosti imovine, isključujući ugovore o izvedenicama navedene u Prilogu II., kreditne izvedenice i pozicije navedene u članku 429.e u skladu sa sljedećim načelima:
vrijednost izloženosti imovine znači vrijednost izloženosti kako je navedena u članku 111. stavku 1. prvoj rečenici;
transakcije financiranja vrijednosnih papira ne netiraju se.
Aranžmanom objedinjenog vođenja računa koji nudi institucija ne povređuje se uvjet iz članka 429. stavka 7. točke (b) samo ako taj aranžman ispunjava oba sljedeća uvjeta:
institucija koja nudi aranžman objedinjenog vođenja računa prenosi potražni i dugovni saldo nekoliko pojedinačnih računa subjekata grupe koji sudjeluju u aranžmanu („izvorni računi”) u zaseban, jedinstveni račun i time saldo izvornih računa iznosi nula;
institucija na dnevnoj osnovi provodi postupke iz točke (a) ovog podstavka.
Za potrebe ovog stavka i stavka 3. aranžman objedinjenog vođenja računa znači aranžman u kojem su spojena potražna i dugovna salda nekoliko pojedinačnih računa za potrebe upravljanja gotovinom ili likvidnošću.
Odstupajući od stavka 2. ovog članka, aranžman objedinjenog vođenja računa koji ne ispunjava uvjet iz točke (b) tog stavka, ali ispunjava uvjet iz točke (a) tog stavka, ne povređuje uvjet iz članka 429. stavka 7. točke (b), pod uvjetom da taj aranžman ispunjava sve sljedeće uvjete:
institucija u bilo kojem trenutku ima pravno izvršivo pravo na prijeboj salda izvornih računa prijenosom na jedinstveni račun;
nema ročnih neusklađenosti između salda izvornih računa;
institucija naplaćuje ili plaća kamate na temelju spojenog salda izvornih računa;
nadležno tijelo institucije smatra da je učestalost kojom se salda svih izvornih računa prenose primjerena za potrebe uključivanja samo spojenog salda aranžmana objedinjenog vođenja računa u mjeru ukupne izloženosti.
Odstupajući od stavka 1. točke (b), institucije mogu izračunati vrijednost izloženosti gotovinskih potraživanja i gotovinskih obveza u okviru transakcija financiranja vrijednosnih papira s istom drugom ugovornom stranom na neto osnovi samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
transakcije imaju isti izričiti konačni datum namire;
pravo da se izvrši prijeboj iznosa koji se duguje drugoj ugovornoj strani s iznosom koji druga ugovorna strana duguje pravno je provedivo u okolnostima uobičajenog tijeka poslovanja te u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza, insolventnosti i stečaja;
druge ugovorne strane imaju namjeru izvršiti namiru na neto osnovi ili obaviti istovremenu namiru ili transakcije podliježu mehanizmu namire koji rezultira funkcionalnim ekvivalentom neto namire.
Za potrebe stavka 4. točke (c) institucije mogu smatrati da mehanizam namire rezultira funkcionalnim ekvivalentom neto namire samo ako je, na datum namire, neto rezultat novčanih tokova transakcija uključenih u taj mehanizam jednak jedinstvenom neto iznosu koji bi proizišao iz neto namire te su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
namira transakcije izvršava se u istom sustavu namire ili sustavima namire koji se služe zajedničkom infrastrukturom namire;
aranžmani o namiri oslanjaju se na gotovinu ili unutardnevne kreditne linije kojima je cilj osigurati da namira transakcija bude izvršena do kraja radnog dana;
bilo koji problemi koji proizlaze iz transakcije u vrijednosnim papirima u transakcijama financiranja vrijednosnih papira ne ometaju dovršenje neto namire gotovinskih potraživanja i obveza.
Uvjet iz prvog podstavka točke (c) ispunjen je samo ako se neizvršenjem bilo koje transakcije financiranja vrijednosnih papira u okviru mehanizma namire može odgoditi namira samo pripadajuće novčane strane transakcije ili može stvoriti obveza u okviru mehanizma namire, na temelju povezane kreditne linije.
U slučaju izostanka namire transakcije u vrijednosnim papirima u transakciji financiranja vrijednosnih papira u okviru mehanizma namire na kraju razdoblja za namiru u okviru mehanizma namire, institucije izdvajaju tu transakciju i njezinu pripadajuću novčanu stranu iz skupa za netiranje i s njima postupaju na bruto osnovi.
Članak 429.c
Izračun vrijednosti izloženosti izvedenica
Pri izračunu vrijednosti izloženosti institucije mogu uzeti u obzir učinke ugovora o obnovi i drugih sporazuma o netiranju u skladu s člankom 295. Institucije ne uzimaju u obzir netiranje između različitih kategorija proizvoda, ali im je dopušteno netiranje unutar kategorije proizvoda iz članka 272. točke 25. podtočke (c) i kreditnih izvedenica ako su one predmet sporazuma o netiranju između različitih kategorija proizvoda iz članka 295. točke (c).
Institucije u mjeru ukupne izloženosti uključuju prodane opcije čak i ako njihova vrijednost izloženosti može iznositi nula u skladu s tretmanom iz članka 274. stavka 5.
Za potrebe stavka 1. ovog članka institucije koje izračunavaju troškove zamjene ugovora o izvedenicama u skladu s člankom 275. mogu priznati samo kolateral primljen u gotovini od svojih drugih ugovornih strana kao varijacijski iznos nadoknade iz članka 275. ako varijacijski iznos nadoknade nije već priznat kao smanjenje vrijednosti izloženosti na temelju primjenjivog računovodstvenog okvira te ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
za trgovanja koja nisu poravnana preko kvalificirane središnje druge ugovorne strane, gotovina koju primi druga ugovorna strana primatelj ne podliježe odvajanju od imovine institucije;
varijacijski iznos nadoknade izračunava se i razmjenjuje najmanje jedanput dnevno na temelju tržišnog vrednovanja pozicija u izvedenicama;
primljeni varijacijski iznos nadoknade jest u valuti određenoj u ugovoru o izvedenicama, glavnom standardiziranom sporazumu o netiranju, prilogu kvalificiranom standardiziranom sporazumu o netiranju koji se odnosi na kreditnu potporu ili koja je definirana u bilo kojem sporazumu o netiranju s kvalificiranom središnjom drugom ugovornom stranom;
primljeni varijacijski iznos nadoknade odgovara punom iznosu koji bi bio potreban za potpuno uklanjanje izloženosti utvrđene prema tržišnoj vrijednosti ugovora o izvedenicama podložno pragu i najnižim iznosima prijenosa primjenjivima na drugu ugovornu stranu;
ugovor o izvedenicama i varijacijski iznos nadoknade između institucije i druge ugovorne strane u tom ugovoru pokriveni su jedinstvenim sporazumom o netiranju koji institucija može tretirati kao činitelja smanjenja rizika u skladu s člankom 295.
Ako institucija daje gotovinski kolateral drugoj ugovornoj strani i taj kolateral ispunjava uvjete iz prvog podstavka točaka od (a) do (e), institucija smatra taj kolateral varijacijskim iznosom nadoknade danim drugoj ugovornoj strani i uključuje ga u izračun troškova zamjene.
Za potrebe prvog podstavka točke (b) smatra se da institucija ispunjava uvjet iz te točke ako se varijacijski iznos nadoknade razmjenjuje u jutro dana trgovanja koji slijedi nakon dana trgovanja na koji je utvrđen ugovor o izvedenicama, pod uvjetom da se ta razmjena temelji na vrijednosti ugovora na kraju dana trgovanja na koji je ugovor utvrđen.
Za potrebe prvog podstavka točke (d), ako dođe do spora u pogledu iznosa nadoknade, institucije mogu priznati iznos nespornog kolaterala koji je razmijenjen.
Odstupajući od stavaka 3. i 4., institucija može priznati bilo koji kolateral primljen u skladu s dijelom trećim, glavom II. poglavljem 6. odjeljkom 3. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
kolateral je primljen od klijenta za ugovor o izvedenici koji je institucija poravnala u ime tog klijenta;
ugovor iz točke (a) poravnan preko kvalificirane središnje druge ugovorne strane;
ako je kolateral primljen u obliku inicijalnog iznosa nadoknade, taj kolateral ne podliježe odvajanju od imovine institucije.
Odstupajući od ovog članka stavka 1., institucije mogu primjenjivati metodu iz dijela trećeg glave II. poglavlja 6. odjeljka 4. ili 5. za određivanje vrijednosti izloženosti:
ugovora o izvedenicama iz Priloga II. i kreditnih izvedenica, ako tu istu metodu primjenjuju za određivanje vrijednosti izloženosti tih ugovora za potrebe ispunjavanja kapitalnih zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točaka (a), (b) i (c);
kreditnih izvedenica na koje primjenjuju tretman iz članka 273. stavka 3. ili 5. ako su ispunjeni uvjeti za primjenu te metode.
Ako institucije primjenjuju jednu od metoda iz prvog podstavka, one ne smanjuju mjeru ukupne izloženosti za iznos nadoknade koju su primile.
Članak 429.d
Dodatne odredbe o izračunu vrijednosti izloženosti prodanih kreditnih izvedenica
Institucije izračunavaju efektivni zamišljeni iznos prodanih kreditnih izvedenica prilagođavanjem zamišljenog iznosa tih izvedenica kako bi odražavao stvarnu izloženost ugovora u kojima je primijenjena financijska poluga ili koji su na drugi način poboljšani strukturom transakcije.
Institucije mogu u potpunosti ili djelomično umanjiti vrijednost izloženosti koja se izračunava u skladu sa stavkom 2. za efektivni zamišljeni iznos kupljenih kreditnih izvedenica, pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
preostali rok dospijeća kupljene kreditne izvedenice jednak je preostalom roku dospijeća prodane kreditne izvedenice ili je dulji od njega;
na kupljenu kreditnu izvedenicu u suprotnom se primjenjuju isti ili konzervativniji značajni uvjeti kao oni koji se primjenjuju na odgovarajuću prodanu kreditnu izvedenicu;
kupljenu kreditnu izvedenicu nije kupila druga ugovorna strana koja bi instituciju izložila specifičnom povratnom riziku definiranom u članku 291. stavku 1. točki (b);
ako je efektivni zamišljeni iznos prodane kreditne izvedenice umanjen za bilo koju negativnu promjenu fer vrijednosti uključenu u osnovni kapital te institucije, efektivni zamišljeni iznos kupljene kreditne izvedenice umanjuje se za bilo koju pozitivnu promjenu fer vrijednosti uključenu u osnovni kapital;
kupljena kreditna izvedenica nije uključena u transakciju koju je institucija poravnala u ime klijenta ili u svojoj ulozi klijenta više razine unutar višerazinske strukture klijenata i za koju je efektivni zamišljeni iznos na koji upućuje odgovarajuća prodana kreditna izvedenica isključen iz mjere izloženosti u skladu s člankom 429.a stavkom 1. prvim podstavkom točkom (g) ili (h), ovisno o slučaju.
Za potrebe izračuna potencijalne buduće izloženosti u skladu s člankom 429.c stavkom 1. institucije mogu iz skupa za netiranje isključiti dio prodane kreditne izvedenice za koji nije izvršen prijeboj u skladu s prvim podstavkom ovog stavka i za koji je efektivni zamišljeni iznos uključen u mjeru ukupne izloženosti.
Članak 429.e
Uvećanje za kreditni rizik druge ugovorne strane u transakcijama financiranja vrijednosnih papira
Institucije izračunavaju uvećanje za transakcije s drugom ugovornom stranom koje nisu predmet standardiziranog sporazuma o netiranju koji ispunjava uvjete iz članka 206. za svaku transakciju zasebno u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu je:
|
|
= |
uvećanje; |
|
i |
= |
indeks koji označava transakciju; |
|
Ei |
= |
fer vrijednost vrijednosnih papira ili gotovine pozajmljenih drugoj ugovornoj strani u okviru transakcije i; i |
|
Ci |
= |
fer vrijednost vrijednosnih papira ili gotovine primljenih od druge ugovorne strane u okviru transakcije i. |
Institucije mogu odrediti da
iznosi nula ako se Ei odnosi na gotovinu pozajmljenu drugoj ugovornoj strani, a povezano gotovinsko potraživanje ne ispunjava uvjete za netiranje utvrđene člankom 429.b stavkom 4.
Institucije izračunavaju uvećanje za transakcije s drugom ugovornom stranom koje su predmet standardiziranog sporazuma o netiranju koji ispunjava uvjete iz članka 206. za svaki sporazum zasebno u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu je:
|
|
= |
uvećanje; |
|
i |
= |
indeks koji označava sporazum o netiranju; |
|
Ei |
= |
fer vrijednost vrijednosnih papira ili gotovine pozajmljenih drugoj ugovornoj strani za transakcije koje su predmet standardiziranog sporazuma o netiranju i; i |
|
Ci |
= |
fer vrijednost vrijednosnih papira ili gotovine primljenih od druge ugovorne strane koji su predmet standardiziranog sporazuma o netiranju i. |
Ako institucija djeluje kao posrednik između dviju strana u transakciji financiranja vrijednosnih papira, uključujući izvanbilančne transakcije, na izračun mjere ukupne izloženosti institucije primjenjuju se sljedeće odredbe:
ako institucija pruža osiguranje ili jamstvo jednoj od strana u transakciji financiranja vrijednosnih papira i ako su to osiguranje ili jamstvo ograničeni na bilo koju razliku između vrijednosti vrijednosnog papira ili gotovine koje strana pozajmljuje i vrijednosti kolaterala koji je dao dužnik, institucija u mjeru ukupne izloženosti uključuje samo uvećanje izračunano u skladu sa stavkom 2. ili 3., ovisno o slučaju;
ako institucija nijednoj od uključenih strana ne pruža osiguranje ili jamstvo, transakcija se ne uključuje u mjeru ukupne izloženosti;
ako je institucija ekonomski izložena prema odnosnom vrijednosnom papiru ili iznosu gotovine u transakciji u iznosu većem od izloženosti pokrivene uvećanjem, ona u mjeru ukupne izloženosti uključuje i cijeli iznos vrijednosnog papira ili gotovine kojima je izložena;
ako institucija koja djeluje kao posrednik pruža osiguranje ili jamstvo objema stranama uključenima u transakciju financiranja vrijednosnih papira, institucija svoju mjeru ukupne izloženosti izračunava u skladu s točkama (a), (b) i (c) zasebno za svaku stranu uključenu u transakciju.
Članak 429.f
Izračun vrijednosti izloženosti izvanbilančnih stavki
Ako se obveza odnosi na produljenje druge izvanbilančne stavke, primjenjuje se članak 111. stavak 3.
Članak 429.g
Izračun vrijednosti izloženosti redovnih kupnji i prodaja koje čekaju namiru
Institucije mogu izvršiti prijeboj cijele nominalne vrijednosti obveza za plaćanje koje se odnose na redovne kupnje s cijelom nominalnom vrijednošću gotovinskih potraživanja koja se odnose na redovne prodaje koje čekaju namiru samo ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
i redovne kupnje i prodaje namiruju se na temelju isporuke po plaćanju;
kupljena i prodana financijska imovina povezana s gotovinskim obvezama i potraživanjima vrednuje se fer kroz račun dobiti i gubitka te je uključena u knjigu trgovanja institucije.
DIO SEDMI A
ZAHTJEVI ZA IZVJEŠĆIVANJE
Članak 430.
Izvješćivanje o bonitetnim zahtjevima i financijskim informacijama
Institucije svoja nadležna tijela izvješćuju o sljedećem:
kapitalnim zahtjevima, uključujući omjer financijske poluge, iz članka 92. i dijela sedmog;
zahtjevima iz članaka 92.a i 92.b., za institucije koje podliježu tim zahtjevima;
velikim izloženostima iz članka 394.;
likvidnosnim zahtjevima iz članka 415.;
agregiranim podacima za svako nacionalno tržište nekretnina iz članka 430.a stavka 1.;
zahtjevima i smjernicama iz Direktive 2013/36/EU koji ispunjavaju uvjete za standardizirano izvješćivanje, osim bilo kojeg dodatnog zahtjeva za izvješćivanje iz članka 104. stavka 1. točke (j) te direktive;
razini opterećenosti imovine, uključujući raščlambu prema vrsti opterećenosti imovine, kao što su repo ugovori, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira, sekuritizirane izloženosti ili krediti;
svojim izloženostima ESG rizicima, uključujući:
svoje postojeće i nove izloženosti prema subjektima iz sektora fosilnih goriva;
svoje izloženosti fizičkim rizicima i tranzicijskim rizicima;
svojim izloženostima kriptoimovini.
Institucije izuzete u skladu s člankom 6. stavkom 5. ne podliježu zahtjevu za izvješćivanje o omjeru financijske poluge iz prvog podstavka točke (a) ovog stavka na pojedinačnoj osnovi.
Osim izvješćivanja o bonitetnim zahtjevima iz stavka 1. ovog članka, institucije svoja nadležna tijela izvješćuju o financijskim informacijama ako su institucije jedno od sljedećeg:
institucija na koju se primjenjuje članak 4. Uredbe (EZ) br. 1606/2002;
kreditna institucija koja svoje konsolidirane financijske izvještaje priprema u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima u skladu s člankom 5. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 1606/2002.
EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi se odredili jedinstveni izvještajni formati, učestalost i datumi izvješćivanja, kao i definicije, i izrađuje IT rješenja, uključujući obrasce za izvješćivanje i upute za izvješćivanje iz stavaka od 1. do 4.
◄Bilo koji novi zahtjevi za izvješćivanje utvrđeni u tim provedbenim tehničkim standardima ne primjenjuju se najmanje šest mjeseci od datuma njihova stupanja na snagu.
Za potrebe stavka 2. nacrtom provedbenih tehničkih standarda određuje se o kojim se komponentama omjera financijske poluge izvješćuje s pomoću vrijednosti na kraju dana ili na kraju mjeseca. U tu svrhu EBA uzima u obzir oboje od sljedećeg:
koliko je komponenta podložna znatnim privremenim smanjenjima obujmova transakcija koja bi mogla dovesti do podzastupljenosti rizika prekomjerne financijske poluge na referentni datum izvješćivanja;
kretanja i nalaze na međunarodnoj razini.
EBA podnosi Komisiji nacrt provedbenih tehničkih standarda iz ovog stavka do 28. lipnja 2021., osim u vezi sa sljedećim:
omjerom financijske poluge, koji se podnosi do 28. lipnja 2020.;
obvezama utvrđenima u člancima 92.a i 92.b, koji se podnosi do 28. lipnja 2020.;
izloženosti ESG rizicima koje se dostavljaju do 10. srpnja 2025.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
EBA procjenjuje troškove i koristi zahtjeva za izvješćivanje utvrđenih u Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 680/2014 ( 36 ) u skladu s ovim stavkom i izvješćuje Komisiju o svojim nalazima do 28. lipnja 2020. Ta se procjena provodi posebno u odnosu na male i jednostavne institucije. Za te potrebe u izvješću se:
institucije razvrstavaju u kategorije na temelju njihove veličine i složenosti te prirode i razine rizika njihova poslovanja;
mjeri troškove izvješćivanja nastale za svaku kategoriju institucija tijekom relevantnog razdoblja kako bi se ispunili zahtjevi za izvješćivanje utvrđeni u Provedbenoj uredbi (EU) br. 680/2014, uzimajući u obzir sljedeća načela:
troškove izvješćivanja mjeri se kao udio troškova izvješćivanja u ukupnim troškovima institucije tijekom određenog razdoblja;
troškovi izvješćivanja obuhvaćaju sve troškove koji se odnose na uvođenje i kontinuirano funkcioniranje sustava izvješćivanja, uključujući troškove osoblja, IT sustava, pravnih, računovodstvenih, revizijskih i savjetodavnih usluga;
relevantno razdoblje znači svako jednogodišnje razdoblje u kojem su za institucije nastali troškovi izvješćivanja zbog pripreme provedbe zahtjeva za izvješćivanje utvrđenih u Provedbenoj uredbi (EU) br. 680/2014 i nastavka kontinuiranog funkcioniranja sustava izvješćivanja;
procjenjuje jesu li troškovi izvješćivanja nastali za svaku kategoriju institucija razmjerni u odnosu na koristi proizišle iz zahtjeva za izvješćivanje za potrebe bonitetnog nadzora;
procjenjuju učinci smanjenja zahtjeva za izvješćivanje na troškove i učinkovitost nadzora; i
navode preporuke o načinu smanjenja zahtjeva za izvješćivanje barem za male i jednostavne institucije, a EBA s tim ciljem nastoji postići smanjenje očekivanih prosječnih troškova od najmanje 10 %, ali u idealnom slučaju smanjenje troškova od 20 %. EBA posebno procjenjuje sljedeće:
male i jednostavne institucije mogle bi se izuzeti od primjene zahtjeva za izvješćivanje iz stavka 1. točke (g) ako je opterećenost imovine niža od određenog praga;
učestalost izvješćivanja propisana u skladu sa stavkom 1. točkama (a), (c) i (g) mogla bi se smanjiti za male i jednostavne institucije.
EBA tom izvješću prilaže nacrt provedbenih tehničkih standarda iz stavka 7.
Nadležna tijela savjetuju se s EBA-om o tome trebaju li institucije, osim onih iz stavaka 3. i 4., izvješćivati o financijskim informacijama na konsolidiranoj osnovi u skladu sa stavkom 3., pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
relevantne institucije inače ne izvješćuju na konsolidiranoj osnovi;
na relevantne institucije primjenjuje se računovodstveni okvir u skladu s Direktivom 86/635/EEZ;
smatra se da je financijsko izvješćivanje potrebno kako bi se dobio potpun pregled nad profilom rizičnosti poslova tih institucija i nad sistemskim rizicima koje one predstavljaju za financijski sektor ili realno gospodarstvo u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010.
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju formati i obrasci kojima se institucije iz prvog podstavka koriste u svrhe navedene u tom podstavku.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u drugom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Nadležna tijela, sanacijska tijela i imenovana tijela koriste se razmjenom podataka kad god je to moguće kako bi smanjila zahtjeve za izvješćivanje. Primjenjuju se odredbe o razmjeni informacija i čuvanju poslovne tajne kako su utvrđene u glavi VII. poglavlju I. odjeljku II. Direktive 2013/36/EU.
Članak 430.a
Specifične obveze izvješćivanja
Institucije svojim nadležnim tijelima na godišnjoj osnovi dostavljaju sljedeće agregirane podatke za svako nacionalno tržište nekretnina kojem su izložene:
gubitke koji proizlaze iz izloženosti za koje je institucija priznala stambenu nekretninu kao kolateral, u svakom pojedinom slučaju do založenog iznosa ili 55 % vrijednosti stambene nekretnine, ovisno o tome koji je iznos niži, osim ako je drukčije odlučeno u skladu s člankom 124. stavkom 9., ako je to primjenjivo;
ukupne gubitke koji proizlaze iz izloženosti za koje je institucija priznala stambenu nekretninu kao kolateral, u svakom pojedinom slučaju do založenog iznosa ili 100 % vrijednosti stambene nekretnine, ovisno o tome koji je iznos niži;
vrijednost izloženosti svih preostalih izloženosti za koje je institucija priznala stambenu nekretninu kao kolateral, u svakom pojedinom slučaju do založenog iznosa ili 100 % vrijednosti stambene nekretnine, ovisno o tome koji je iznos niži;
gubitke koji proizlaze iz izloženosti za koje je institucija priznala poslovnu nekretninu kao kolateral, u svakom pojedinom slučaju do založenog iznosa ili 55 % vrijednosti poslovne nekretnine, ovisno o tome koji je iznos niži, osim ako je drukčije odlučeno u skladu s člankom 124. stavkom 9., ako je to primjenjivo;
ukupne gubitke koji proizlaze iz izloženosti za koje je institucija priznala poslovnu nekretninu kao kolateral, u svakom pojedinom slučaju do založenog iznosa ili 100 % vrijednosti poslovne nekretnine, ovisno o tome koji je iznos niži;
vrijednost izloženosti svih preostalih izloženosti za koje je institucija priznala poslovnu nekretninu kao kolateral, u svakom pojedinom slučaju do založenog iznosa ili 100 % vrijednosti poslovne nekretnine, ovisno o tome koji je iznos niži.
▼M17 —————
Članak 430.c
Izvješće o izvedivosti o integriranom sustavu izvješćivanja
Pri sastavljanju izvješća o izvedivosti EBA uključuje nadležna tijela, kao i tijela koja su odgovorna za sustave osiguranja depozita, sanaciju, a posebno ESSB. U izvješću se uzima u obzir prethodni rad ESSB-a u vezi s integriranim skupovima podataka te se ono temelji na cjelokupnoj analizi troškova i koristi, uključujući u najmanjoj mjeri:
pregled količine i opsega postojećih podataka koje su prikupila nadležna tijela u okviru svoje nadležnosti te njihova podrijetla i detaljnosti;
uspostavu standardnog rječnika podataka koji se prikupljaju kako bi se povećala konvergencija zahtjeva za izvješćivanje u pogledu redovitih obveza izvješćivanja i kako bi se izbjegli nepotrebni upiti;
osnivanje zajedničkog odbora, koji najmanje uključuje EBA-u i ESSB, za izradu i provedbu integriranog sustava izvješćivanja;
izvedivost i moguće oblikovanje središnje točke za prikupljanje podataka za integrirani sustav izvješćivanja, uključujući zahtjeve za osiguravanje stroge povjerljivosti prikupljenih podataka, pouzdane autentifikacije i upravljanja pravima pristupa sustavu te kibersigurnosti, koja:
sadržava središnji registar podataka sa svim statističkim podacima, sanacijskim podacima i bonitetnim podacima potrebne detaljnosti i učestalosti za određenu instituciju i ažurira se u odgovarajućim vremenskim razmacima;
služi kao kontaktna točka za nadležna tijela, gdje ona primaju, obrađuju i objedinjuju sve upite za podatke, gdje se upiti mogu povezati s postojećim prikupljenim dostavljenim podacima i koja nadležnim tijelima omogućuje brz pristup zatraženim informacijama;
pruža dodatnu potporu nadležnim tijelima za prijenos upita za podatke institucijama i unosi zatražene podatke u središnji registar podataka;
ima ulogu koordinatora za razmjenu informacija i podataka među nadležnim tijelima; i
uzima u obzir postupke i procese nadležnih tijela te ih prenosi u standardizirani sustav.
DIO OSMI
OBJAVE INSTITUCIJA
GLAVA I.
OPĆA NAČELA
Članak 431.
Zahtjevi za objavu i politike objave
Informacije koje treba objaviti u skladu s ovim dijelom podliježu razini interne verifikacije jednakoj onoj koja se primjenjuje na izvješće o upravljanju koje je dio financijskog izvještaja institucije.
Institucije su ujedno dužne imati uspostavljene politike kojima se provjerava prikazuju li njihove objave sudionicima na tržištu njihov cjelovit profil rizičnosti. Ako smatraju da objave propisane u ovom dijelu sudionicima na tržištu ne prikazuju cjelovit profil rizičnosti, institucije javno objavljuju dodatne informacije uz informacije koje treba objaviti u skladu s ovim dijelom. Od institucija se, međutim, zahtijeva da objavljuju samo informacije koje su materijalno značajne, a koje nisu zaštićene ili povjerljive, kako se navodi u članku 432.
Članak 432.
Informacije koje nisu materijalno značajne, zaštićene ili povjerljive informacije
Informacije se smatraju materijalno značajnima ako bi njihovo izostavljanje ili pogrešno navođenje moglo promijeniti ili utjecati na procjenu ili odluku korisnika tih informacija koji se na njih oslanja pri donošenju poslovnih odluka.
U skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 EBA izdaje smjernice o načinu na koji institucije trebaju primijeniti materijalnu značajnost u vezi sa zahtjevima za objavu iz glava II. i III.
Informacije se smatraju zaštićenima ako bi njihova javna objava ugrozila konkurentski položaj institucija. Zaštićene informacije mogu uključivati informacije o proizvodima ili sustavima čija bi objava konkurentima umanjila vrijednost s njima povezanih ulaganja institucija.
Informacije se smatraju povjerljivima ako se institucije na temelju obveza prema klijentima ili na temelju drugih odnosa s drugim ugovornim stranama obvezuju na zaštitu povjerljivosti tih informacija.
U skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 EBA izdaje smjernice o načinu na koji institucije trebaju primjenjivati zaštićene i povjerljive informacije u odnosu na zahtjeve za objavu iz glava II. i III.
Članak 433.
Učestalost i opseg objava informacija
Institucije objavljuju informacije propisane u glavama II. i III. na način utvrđen u ovom članku, člancima 433.a, 433.b, 433.c i 434.
EBA na svojim internetskim stranicama objavljuje godišnje informacije na isti dan na koji institucije objave svoje financijske izvještaje ili što je prije moguće nakon toga.
EBA na svojim internetskim stranicama objavljuje polugodišnje i tromjesečne informacije na isti dan na koji institucije objave svoja financijska izvješća za odgovarajuće razdoblje, ako je to primjenjivo, ili što je prije moguće nakon toga.
Svaka odgoda objave informacija propisanih u ovom dijelu u odnosu na datum objave relevantnih financijskih izvještaja mora biti razumna i u svakom slučaju njome se ne smiju prekršiti rokovi koje su utvrdila nadležna tijela u skladu s člankom 106. Direktive 2013/36/EU.
Članak 433.a
Objave velikih institucija
Velike institucije objavljuju dolje navedene informacije uz sljedeću učestalost:
sve informacije propisane u ovom dijelu jednom godišnje;
na polugodišnjoj osnovi informacije iz:
članka 437. točke (a);
članka 438. točke (e);
članka 439. točaka od (e) do (l);
članka 440.;
članka 442. točaka (c), (e), (f) i (g);
članka 444. točke (e);
članka 445.;
članka 448. stavka 1. točaka (a) i (b);
članka 449. točaka od (j) do (l);
članka 451. stavka 1. točaka (a) i (b);
članka 451.a stavka 3.;
članka 452. točke (g);
članka 453. točaka od (f) do (j);
članka 455. stavka 2. točaka (a), (b) i (c);
članka 449.a;
članka 449.b;
Odstupajući od stavka 1., velike institucije osim GSV institucija koje nisu uvrštene na burzi objavljuju dolje navedene informacije uz sljedeću učestalost:
sve informacije propisane u ovom dijelu na godišnjoj osnovi;
ključne pokazatelje iz članka 447. na polugodišnjoj osnovi.
Članak 433.b
Objave malih i jednostavnih institucija
Male i jednostavne institucije na godišnjoj osnovi objavljuju informacije iz sljedećih odredaba:
članka 435. stavka 1. točaka (a), (e) i (f);
članka 438. točaka (c), (d) i (da);
članka 442. točaka (c) i (d);
ključne pokazatelje iz članka 447.;
članka 449.a;
članka 449.b;
članka 450. stavka 1. točaka od (a) do (d), (h), (i) i (j).
Članak 433.c
Objave drugih institucija
Institucije na koje se ne primjenjuju članci 433.a ili 433.b objavljuju dolje navedene informacije uz sljedeću učestalost:
sve informacije propisane u ovom dijelu jednom godišnje;
ključne pokazatelje iz članka 447. na polugodišnjoj osnovi.
Odstupajući od stavka 1. ovog članka, druge institucije koje nisu uvrštene na burzi objavljuju sljedeće informacije na godišnjoj osnovi:
članak 435. stavak 1. točke (a), (e) i (f);
članak 435. stavak 2. točke (a), (b) i (c);
članak 437. točka (a);
članak 438. točke (c), (d) i (da);
članak 442., točke (c) i (d);
ključne pokazatelje iz članka 447.;
informacije iz članka 449.a;
informacije iz članka 449.b;
članak 450. stavak 1. točke od (a) do (d) i od (h) do (k).
Članak 434.
Način objave
EBA osigurava da informacije objavljene na njezinim internetskim stranicama sadržavaju informacije koje su identične onima koje su joj dostavile institucije. Institucije imaju pravo EBA-i ponovno dostaviti informacije u skladu s tehničkim standardima iz članka 434.a. EBA na svojim internetskim stranicama objavljuje datum ponovne dostave.
EBA izrađuje i ažurira alat kojim se utvrđuje mapiranje obrazaca i tablica za objavu informacija s onima za potrebe nadzornog izvješćivanja. Alat za mapiranje dostupan je javnosti na EBA-inim internetskim stranicama.
Institucije mogu nastaviti objavljivati zaseban dokument u kojem se korisnicima informacija navodi jednostavno dostupan izvor informacija o bonitetu ili poseban odjeljak uključen ili priložen financijskim izvještajima ili financijskim izvješćima institucija i koji sadržava potrebne objavljene informacije i koji ti korisnici mogu jednostavno utvrditi. Institucije na svojim internetskim stranicama mogu objaviti poveznicu na EBA-ine internetske stranice na kojima se informacije o bonitetu objavljuju na jednom mjestu.
Članak 434.a
Jedinstveni formati za objavu
EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi se odredili jedinstveni formati za objavu i informacije o politici ponovne dostave te izrađuje IT rješenja, uključujući upute, za objave informacija propisane u glavama II. i III.
Tim se jedinstvenim formatima za objavu pružaju dovoljno sveobuhvatne i usporedive informacije korisnicima tih informacija kako bi mogli procijeniti profil rizičnosti institucija i mjeru u kojoj ispunjavaju zahtjeve utvrđene u dijelovima od prvog do sedmog. Radi lakše usporedivosti informacija nastoji se da formati za objavu iz provedbenih tehničkih standarda budu usklađeni s međunarodnim standardima za objave.
Jedinstveni formati za objavu su, prema potrebi, u tabličnom obliku.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 10. srpnja 2025.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje tih provedbenih tehničkih standarda u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 434.b
Dostupnost informacija na jedinstvenoj europskoj pristupnoj točki
Te informacije ispunjavaju sljedeće zahtjeve:
dostavljaju se u formatu iz kojeg se mogu izdvojiti podaci kako je definirano u članku 2. točki 3. Uredbe (EU) 2023/2859 ili, ako je to propisano pravom Unije, u strojno čitljivom formatu kako je definirano u članku 2. točki 4. te uredbe;
priloženi su im sljedeći metapodaci:
sva imena institucije na koju se odnose informacije;
identifikacijska oznaka pravne osobe institucije kako je utvrđena u skladu s člankom 7. stavkom 4. točkom (b) Uredbe (EU) 2023/2859;
veličina institucije po kategorijama kako su utvrđene u skladu s člankom 7. stavkom 4. točkom (d) te uredbe;
vrsta informacija kako je klasificirana u skladu s člankom 7. stavkom 4. točkom (c) te uredbe;
naznaka o tome sadržavaju li informacije osobne podatke.
Kako bi se osiguralo učinkovito prikupljanje i upravljanje informacijama dostavljenima u skladu sa stavkom 1., EBA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda u kojima se utvrđuje sljedeće:
svi drugi metapodaci koji se prilažu uz informacije;
strukturiranje podataka u informacijama;
koje informacije moraju biti u strojno čitljivom formatu i koji se strojno čitljiv format mora upotrijebiti u takvim slučajevima.
Za potrebe točke (c) EBA procjenjuje prednosti i nedostatke različitih strojno čitljivih formata i provodi primjerene testove na terenu.
EBA taj nacrt provedbenih tehničkih standarda dostavlja Komisiji.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 434.c
Izvješće o izvedivosti o upotrebi informacija koje dostavljaju institucije, osim malih i jednostavnih institucija, u svrhu objave proširenog skupa informacija na internetskim stranicama EBA-e
EBA sastavlja izvješće o izvedivosti o upotrebi informacija koje su u skladu s člankom 430. nadležnim tijelima dostavile institucije, osim malih i jednostavnih institucija, u svrhu objave tih informacija na svojim internetskim stranicama čime se smanjuje opterećenje tih institucija povezano s objavama.
U tom se izvješću u obzir uzima prethodni rad EBA-e u vezi s integriranim prikupljanjem podataka, ono se temelji na cjelokupnoj analizi troškova i koristi, uključujući troškove koji su nastali za nadležna tijela, institucije i EBA-u, te se u njemu razmatraju svi mogući tehnički, operativni i pravni izazovi.
EBA to izvješće dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji do 10. srpnja 2027.
Komisija na temelju tog izvješća, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću do 31. prosinca 2031.
GLAVA II.
TEHNIČKI KRITERIJI TRANSPARENTNOSTI I OBJAVE
Članak 435.
Objava ciljeva i politika upravljanja rizikom
Institucije objavljuju svoje ciljeve i politike upravljanja rizikom za svaku pojedinu kategoriju rizika, uključujući rizike iz ove glave. Te objave uključuju:
strategije i postupke upravljanja tim kategorijama rizika;
strukturu i ustroj relevantne funkcije za upravljanje rizikom, uključujući informacije na kojima se temelji njezina nadležnost, ovlasti i odgovornosti u skladu s aktima o osnivanju institucije i upravljanju institucijom;
opseg i vrstu sustava izvješćivanja i mjerenja rizika;
politike zaštite od rizika i smanjenja rizika te strategije i postupke za praćenje stalne učinkovitosti zaštite od rizika i smanjenja rizika;
izjavu koju je odobrilo upravljačko tijelo o primjerenosti mehanizama relevantne institucije za upravljanje rizikom, čime se jamči da su uspostavljeni sustavi upravljanja rizikom primjereni s obzirom na profil i strategiju institucije;
kratku izjavu o riziku koju je odobrilo upravljačko tijelo kojom se sažeto opisuje ukupni profil rizičnosti relevantne institucije povezan s poslovnom strategijom; ta izjava uključuje:
ključne udjele i brojčane podatke koje vanjskim dionicima pružaju cjelovit pregled načina na koji institucija upravlja rizikom kao i načina na koji je profil rizičnosti institucije povezan s tolerancijom rizika koju odredi upravljačko tijelo;
informacije o transakcijama unutar grupe i transakcijama s povezanim stranama koje mogu imati značajan utjecaj na profil rizičnosti grupe na konsolidiranoj osnovi.
Institucije objavljuju sljedeće informacije o mehanizmima upravljanja:
broj direktorskih mjesta na kojima se nalaze članovi upravljačkoga tijela;
politiku zapošljavanja za odabir članova upravljačkog tijela te njihovo stvarno znanje, sposobnosti i stručnost;
politiku raznovrsnosti pri odabiru članova upravljačkog tijela, njezinu svrhu i sve relevantne ciljeve spomenute politike te mjeru u kojoj su ta svrha i ciljevi ostvareni;
je li institucija uspostavila zaseban odbor za rizik te koliko je puta odbor za rizik zasjedao;
opis toka informacija o riziku do upravljačkog tijela.
Članak 436.
Objava opsega primjene
Institucije objavljuju sljedeće informacije u vezi s opsegom primjene ove Uredbe:
ime institucije na koju se primjenjuje ova Uredba;
usklađivanje konsolidiranih financijskih izvještaja izrađenih u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom s konsolidiranim financijskim izvještajima izrađenima u skladu sa zahtjevima o regulatornoj konsolidaciji u skladu s dijelom prvim glavom II. odjeljcima 2. i 3.; tim usklađivanjem odražavaju se razlike između računovodstvenog i regulatornog opsega konsolidacije i pravnih subjekata uključenih u regulatorni opseg konsolidacije, ako se razlikuje od računovodstvenog opsega konsolidacije; u navođenju pravnih subjekata uključenih u regulatorni opseg konsolidacije opisuje se metoda regulatorne konsolidacije, ako se razlikuje od metode računovodstvene konsolidacije, jesu li ti subjekti u potpunosti ili razmjerno konsolidirani te jesu li udjeli u tim pravnim subjektima odbijeni od regulatornog kapitala;
raščlambu imovine i obveza konsolidiranih financijskih izvještaja pripremljenih u skladu sa zahtjevima o regulatornoj konsolidaciji u skladu s dijelom prvim glavom II. odjeljcima 2. i 3., razvrstano prema vrstama rizika iz ovog dijela;
usklađivanje kojim se utvrđuju glavni izvori razlika među iznosima knjigovodstvene vrijednosti u financijskim izvještajima u skladu s regulatornim opsegom konsolidacije iz dijela prvog glave II. odjeljaka 2. i 3. te iznos izloženosti koji se upotrebljava u regulatorne svrhe, to usklađivanje dopunjuje se kvalitativnim informacijama o tim glavnim izvorima razlika;
za izloženosti iz knjige trgovanja i knjige pozicija kojima se ne trguje koje su prilagođene u skladu s člankom 34. i člankom 105., raščlambu iznosa sastavnih elemenata prilagodbe bonitetnog vrednovanja institucije, prema vrstama rizika, te ukupne sastavne elemente odvojeno za pozicije iz knjige trgovanja i knjige pozicija kojima se ne trguje;
sve trenutačne ili predviđene značajne praktične ili pravne prepreke u vezi s promptnim prijenosom regulatornog kapitala ili otplatom obveza između matičnog društva i njegovih društava kćeri;
ukupan iznos za koji je stvarni regulatorni kapital niži od zahtijevanog u svim društvima kćerima koja nisu uključena u konsolidaciju te ime ili imena tih društava kćeri;
ako je primjenjivo, okolnosti u kojima se primjenjuje odstupanje iz članka 7. ili metoda pojedinačne konsolidacije iz članka 9.
Članak 437.
Objava regulatornog kapitala
Institucije objavljuju sljedeće informacije u vezi sa svojim regulatornim kapitalom:
potpuno usklađenje stavki redovnog osnovnog kapitala, stavki dodatnog osnovnog kapitala, stavki dopunskoga kapitala te filtara i odbitaka koji se primjenjuju na regulatorni kapital institucije u skladu s člancima od 32. do 36., 56., 66. i 79. i bilance u revidiranim financijskim izvještajima institucije;
opis glavnih značajki instrumenata redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala koje je izdala institucija;
sve uvjete svih instrumenata redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskoga kapitala;
zasebno objavljivanje vrste i iznosa sljedećeg:
svakog bonitetnog filtra koji se primjenjuje u skladu s člancima od 32. do 35.;
stavki odbijenih u skladu s člancima 36., 56., i 66.;
stavki koje nisu odbijene u skladu s člancima 47., 48., 56., 66. i 79.;
opis svih ograničenja koja se primjenjuju na izračun regulatornog kapitala u skladu s ovom Uredbom te instrumenata, bonitetnih filtara i odbitaka na koje se ta ograničenja primjenjuju;
sveobuhvatno objašnjenje osnove na kojoj su izračunate stope kapitala ako su te stope kapitala izračunate primjenom elemenata regulatornog kapitala koji su utvrđeni na osnovi koja nije određena ovom Uredbom.
Članak 437.a
Objava regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza
Institucije na koje se primjenjuje članak 92.a ili 92.b objavljuju sljedeće informacije u vezi sa svojim regulatornim kapitalom i prihvatljivim obvezama:
sastav regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza, njihovo dospijeće i glavne značajke;
položaj prihvatljivih obveza u hijerarhiji vjerovnika;
ukupan iznos svakog izdanja instrumenata prihvatljivih obveza iz članka 72.b te iznos tih izdanja koji je uključen u stavke prihvatljivih obveza u okviru ograničenja određenih u članku 72.b stavcima 3. i 4.;
ukupan iznos obveza koje nisu uključene u skladu s člankom 72.a stavkom 2.
Članak 438.
Objava kapitalnih zahtjeva i iznosa izloženosti ponderiranih rizikom
Institucije objavljuju sljedeće informacije u vezi s ispunjenjem zahtjeva iz članka 92. ove Uredbe te zahtjeva iz članka 73. i članka 104. stavka 1. točke (a) Direktive 2013/36/EU:
sažetak pristupa procjeni adekvatnosti njihova internog kapitala za potporu tekućim i budućim aktivnostima;
iznos dodatnih kapitalnih zahtjeva na temelju postupka nadzorne provjere iz članka 104. stavka 1. točke (a) Direktive 2013/36/EU za upravljanje rizicima osim rizika prekomjerne financijske poluge i njegov sastav;
na zahtjev relevantnog nadležnog tijela, rezultat postupka procjene adekvatnosti internoga kapitala institucije;
ukupni iznos izloženosti riziku koji se izračunava u skladu s člankom 92. stavkom 3. i odgovarajuće kapitalne zahtjeve određene u skladu s člankom 92. stavkom 2., razvrstane prema različitim kategorijama rizika ili kategorijama izloženosti riziku, ovisno o slučaju, utvrđenima u dijelu trećem i, ako je to primjenjivo, objašnjenje učinka primjene donjih granica za kapital i neodbijanja stavki od regulatornog kapitala na izračun regulatornog kapitala i iznosa izloženosti ponderiranih rizikom;
ako su dužne izračunavati iznos ukupne izloženosti riziku bez primjene donje granice izračunan u skladu s člankom 92. stavkom 4. i iznos ukupne izloženosti riziku dobiven primjenom standardiziranog izračuna u skladu s člankom 92. stavkom 5., razvrstane prema različitim kategorijama rizika ili kategorijama izloženosti riziku, ovisno o slučaju, utvrđenima u dijelu trećem i, ako je to primjenjivo, objašnjenje učinka primjene donjih granica za kapital i neodbijanja stavki od regulatornog kapitala na izračun regulatornog kapitala i iznosa izloženosti ponderiranih rizikom;
bilančne i izvanbilančne izloženosti, iznosi izloženosti ponderirani rizikom i povezani očekivani gubici za svaku kategoriju specijaliziranog financiranja iz članka 153. stavka 5. tablice 1. i bilančne i izvanbilančne izloženosti te iznosi izloženosti ponderirani rizikom za kategorije izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja utvrđene u članku 133. stavcima od 3. do 6. te članku 495.a stavku 3.;
vrijednost izloženosti i iznos izloženosti ponderiran rizikom instrumenata regulatornog kapitala koji se drže u bilo kojem društvu za osiguranje, društvu za reosiguranje ili osigurateljnom holdingu koje institucije ne odbijaju od svojeg regulatornog kapitala pri izračunu kapitalnih zahtjeva na pojedinačnoj, potkonsolidiranoj i konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 49.;
dodatne kapitalne zahtjeve i stopu adekvatnosti kapitala financijskog konglomerata izračunane u skladu s člankom 6. Direktive 2002/87/EZ i Prilogom I. toj direktivi ako se primjenjuje metoda 1. ili 2. iz tog priloga;
razlike u iznosima izloženosti ponderiranima rizikom iz tekućeg razdoblja objave u usporedbi s razdobljem objave koje mu neposredno prethodi, koje proizlaze iz primjene internih modela, uključujući opis ključnih razloga tih razlika.
Članak 439.
Objava izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane
Institucije objavljuju sljedeće informacije u vezi sa svojom izloženošću kreditnom riziku druge ugovorne strane kako je određeno u dijelu trećem glavi II. poglavlju 6.:
opis metodologije primijenjene za raspoređivanje internog kapitala i dodjeljivanje kreditnih limita izloženostima riziku druge ugovorne strane, uključujući metode za dodjeljivanje tih limita izloženostima prema središnjim drugim ugovornim stranama;
opis politika koje se odnose na jamstva i druge instrumente smanjenja kreditnog rizika, primjerice politike za osiguravanje kolaterala i uspostavu kreditnih rezervi;
opis politika povezanih s općim povratnim rizikom i specifičnim povratnim rizikom kako je definirano u članku 291.;
iznos kolaterala koji bi institucija trebala osigurati u slučaju smanjenja njezina kreditnog rejtinga;
iznos odvojenog i neodvojenog kolaterala koji je primljen i dan prema vrsti kolaterala te dodatno razvrstan između kolaterala koji se upotrebljava za transakcije izvedenicama i transakcije financiranja vrijednosnih papira;
za transakcije izvedenicama, vrijednosti izloženosti prije i poslije učinka smanjenja kreditnog rizika kako je određeno na temelju metoda iz dijela trećeg glave II. poglavlja 6. odjeljaka od 3. do 6., neovisno o tome koja je metoda primjenjiva, i povezani iznosi izloženosti riziku razvrstani prema primjenjivim metodama;
za transakcije financiranja vrijednosnih papira, vrijednosti izloženosti prije i poslije učinka smanjenja kreditnog rizika kako je određeno na temelju metoda iz dijela trećeg glave II. poglavlja 4. i 6., neovisno o tome koja je metoda primijenjena i povezani iznosi izloženosti riziku razvrstani prema primjenjivim metodama;
vrijednosti izloženosti poslije učinka smanjenja kreditnog rizika i povezane izloženosti riziku za kapitalni zahtjev prilagodbe kreditnom vrednovanju, odvojeno za svaku metodu, kako je utvrđeno u dijelu trećem glavi VI.;
vrijednost izloženosti središnjim drugim ugovornim stranama i povezane izloženosti riziku u okviru dijela trećeg glave II. poglavlja 6. odjeljka 9., odvojeno za kvalificirane i nekvalificirane središnje druge ugovorne strane te razvrstano prema vrstama izloženosti;
zamišljene vrijednosti i fer vrijednost transakcija kreditnim izvedenicama; transakcije kreditnim izvedenicama razvrstavaju se prema vrsti proizvoda; u okviru svake vrste proizvoda transakcije kreditnim izvedenicama razvrstavaju se dodatno prema tome je li kreditna zaštita kupljena ili prodana;
procjena parametra alfa ako je institucija dobila odobrenje nadležnog tijela da primjenjuje vlastitu procjenu parametra alfa u skladu s člankom 284. stavkom 9.;
odvojeno, objave iz članka 444. točke (e) i članka 452. točke (g);
za institucije koje primjenjuju metode iz dijela trećeg glave II. poglavlja 6. odjeljaka od 4. do 5., obujam njihovih bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama kako su izračunani u skladu s člankom 273.a stavkom 1. ili 2., prema potrebi.
Ako središnja banka države članice pruži likvidnosnu pomoć u obliku transakcija razmjene kolaterala, nadležno tijelo može od zahtjevâ iz prvog podstavka točaka (d) i (e) izuzeti institucije ako to nadležno tijelo smatra da bi se objavom informacija iz tih točaka moglo otkriti da je pružena likvidnosna pomoć u izvanrednim situacijama. Nadležno tijelo u te svrhe utvrđuje primjerene pragove i objektivne kriterije.
Članak 440.
Objava protucikličkih zaštitnih slojeva kapitala
Institucije objavljuju sljedeće informacije u vezi s ispunjenjem zahtjeva za protuciklički zaštitni sloj kapitala iz glave VII. poglavlja 4. Direktive 2013/36/EU:
geografsku distribuciju iznosa izloženosti i iznosa kreditnih izloženosti ponderiranih rizikom koja se upotrebljava kao osnova za izračun njihova protucikličnog zaštitnog sloja kapitala;
iznos specifičnog protucikličkog zaštitnog sloja kapitala institucije.
Članak 441.
Objava pokazatelja globalne sistemske značajnosti
GSV institucije na godišnjoj osnovi objavljuju vrijednosti pokazatelja upotrijebljenih za utvrđivanje njihovih rezultata u skladu s metodologijom određivanja iz članka 131. Direktive 2013/36/EU.
Članak 442.
Objava izloženosti kreditnom riziku i razrjeđivačkom riziku
Institucije objavljuju sljedeće informacije u vezi sa svojim izloženostima kreditnom riziku i razrjeđivačkom riziku:
područje primjene i definicije pojmova „dospio” i „umanjen” koje upotrebljavaju za računovodstvene potrebe te moguće razlike između definicija za pojmove „dospio” i „status neispunjavanja obveza” za računovodstvene i regulatorne potrebe;
opis pristupa i metoda donesenih radi utvrđivanja specifičnih i općih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik;
informacije o iznosu i kvaliteti prihodonosnih, neprihodonosnih i restrukturiranih izloženosti za kredite, izloženosti dužničkih vrijednosnih papira i izvanbilančne izloženosti, uključujući akumulirano umanjenje vrijednosti, rezervacije i promjene negativnih fer vrijednosti zbog kreditnog rizika i iznosa primljenog kolaterala i financijskih jamstava;
analiza dospjelosti računovodstveno dospjelih izloženosti;
bruto knjigovodstvene vrijednosti izloženosti koje su u statusu neispunjavanja obveza i izloženosti koje nisu u statusu neispunjavanja obveza, akumulirani opći i specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik, akumulirani otpisi koji se odnose na te izloženosti i neto knjigovodstvene vrijednosti i njihova distribucija prema geografskom području i vrsti djelatnosti te za kredite, dužničke vrijednosne papire i izvanbilančne izloženosti;
sve promjene bruto iznosa bilančnih i izvanbilančnih izloženosti koje su u statusu neispunjavanja obveza, što u najmanjoj mjeri mora uključivati informacije o početnom i završnom stanju tih izloženosti, bruto iznos bilo koje izloženosti koja je prešla u status neispunjavanja obveza ili koja podliježe otpisu;
razvrstavanje kredita i dužničkih vrijednosnih papira prema preostalom roku do dospijeća.
Članak 443.
Objava opterećene i neopterećene imovine
Institucije objavljuju informacije u vezi sa svojom opterećenom i neopterećenom imovinom. Za te potrebe institucije primjenjuju knjigovodstvenu vrijednost po kategoriji izloženosti razvrstane prema kvaliteti imovine i ukupan iznos knjigovodstvene vrijednosti opterećene i neopterećene imovine. Objavom informacija o opterećenoj i neopterećenoj imovini ne smije se otkriti likvidnosna pomoć u izvanrednim situacijama koju pružaju središnje banke.
Članak 444.
Objava primjene standardiziranog pristupa
Institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2. objavljuju sljedeće informacije za svaku kategoriju izloženosti iz članka 112.:
imena odabranih VIPKR-a i AKI-ja te razlozi za bilo kakve promjene tih odabranih institucija tijekom razdoblja objave;
kategorije izloženosti za koje se upotrebljava VIPKR ili AKI;
opis postupka koji se upotrebljava za transfer kreditnih rejtinga izdavatelja i izdanja na stavke koje nisu uključene u knjigu trgovanja;
povezivanje vanjskog kreditnog rejtinga svakog odabranog VIPKR-a ili AKI-ja s ponderima rizika koji odgovaraju stupnjevima kreditne kvalitete kako je utvrđeno u dijelu trećem glavi II. poglavlju 2., uzimajući u obzir da te informacije nije potrebno objaviti ako institucija poštuje standard povezivanja koji je objavila EBA;
vrijednosti izloženosti i vrijednosti izloženosti nakon smanjenja kreditnog rizika povezano sa svakim stupnjem kreditne kvalitete kako je utvrđeno u dijelu trećem glavi II. poglavlju 2., prema kategorijama izloženosti, kao i vrijednosti izloženosti oduzete od regulatornog kapitala.
Članak 445.
Objavljivanje izloženosti tržišnom riziku u skladu sa standardiziranim pristupom
Institucije koje svoje kapitalne zahtjeve izračunavaju u skladu s dijelom trećim glavom IV. poglavljem 1.a, objavljuju informacije o svojim ukupnim kapitalnim zahtjevima, kapitalnim zahtjevima za metodu zasnovanu na osjetljivostima, kapitalnom zahtjevu za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza i kapitalnim zahtjevima za rezidualne rizike. Informacije o kapitalnim zahtjevima za mjere metode zasnovane na osjetljivostima i za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza raščlanjuju se na sljedeće instrumente:
financijske instrumente osim sekuritizacijskih instrumenata u knjizi trgovanja, razvrstane po kategorijama rizika, uz zasebno određivanje kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza;
sekuritizacijske instrumente koji nisu uključeni u ACTP, uz zasebno određivanje kapitalnih zahtjeva za rizik kreditne marže i kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza;
sekuritizacijske instrumente koji su uključeni u ACTP, uz zasebno određivanje kapitalnih zahtjeva za rizik kreditne marže i kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza.
Članak 445.a
Objava informacija o CVA riziku
Institucije na koje se primjenjuju kapitalni zahtjevi za CVA rizik objavljuju sljedeće informacije:
pregled svojih procesa identifikacije, mjerenja, zaštite i praćenja CVA rizika;
ispunjava li institucija sve uvjete iz članka 273.a stavka 2.; ako su ti uvjeti ispunjeni, je li institucija odlučila kapitalne zahtjeve za CVA rizik izračunavati primjenom pojednostavnjenog pristupa iz članka 385.; ako je institucija odlučila kapitalne zahtjeve za CVA rizik izračunavati primjenom pojednostavnjenog pristupa, kapitalne zahtjeve za CVA rizik u skladu s tim pristupom;
ukupni broj drugih ugovornih strana na koje se primjenjuje standardizirani pristup, raščlanjenih po vrstama drugih ugovornih strana.
Institucije koje za izračun kapitalnih zahtjeva za CVA rizik primjenjuju standardizirani pristup utvrđen u članku 383. uz informacije iz stavka 1. ovog članka objavljuju i sljedeće informacije:
strukturu i organizaciju svoje unutarnje funkcije za upravljanje CVA rizikom i rukovođenja;
svoje ukupne kapitalne zahtjeve za CVA rizik u skladu sa standardiziranim pristupom, raščlanjene po kategorijama rizika;
pregled priznatih zaštita korištenih u tom izračunu, raščlanjenih po vrstama instrumenata utvrđenih u članku 386. stavku 2.
Institucije koje za izračun kapitalnih zahtjeva za CVA rizik primjenjuju osnovni pristup utvrđen u članku 384. uz informacije iz stavka 1. ovog članka objavljuju i sljedeće informacije:
svoje ukupne kapitalne zahtjeve za CVA rizik u skladu s osnovnim pristupom te komponente BACVAtotal i BACVAcsr-hedged ;
pregled priznatih zaštita korištenih u tom izračunu, raščlanjenih po vrstama instrumenata utvrđenih u članku 386. stavku 3.
Članak 446.
Objava informacija o operativnom riziku
Institucije objavljuju sljedeće informacije:
glavna obilježja i elemente svojeg okvira za upravljanje operativnim rizikom;
svoj kapitalni zahtjev za operativni rizik jednak komponenti pokazatelja poslovanja koja se izračunava u skladu s člankom 313.;
pokazatelj poslovanja, koji se izračunava u skladu s člankom 314. stavkom 1. i iznose komponenata i njihovih podkomponenata svakog pokazatelja poslovanja za svaku od tri godine relevantne za izračun pokazatelja poslovanja;
iznos smanjenja pokazatelja poslovanja za svako isključenje iz pokazatelja poslovanja u skladu s člankom 315. stavkom 2. te odgovarajuća obrazloženja za takva isključenja.
Institucije koje izračunavaju svoje godišnje gubitke od operativnog rizika u skladu s člankom 316. stavkom 1. uz informacije iz stavka 1. ovog članka objavljuju i sljedeće informacije:
svoje godišnje gubitke od operativnog rizika za svaku od zadnjih deset financijskih godina, koji se izračunavaju u skladu s člankom 316. stavkom 1.;
broj izvanrednih događaja operativnog rizika i iznose odgovarajućih agregiranih neto gubitaka od operativnog rizika koji su bili isključeni iz izračuna godišnjeg gubitka od operativnog rizika u skladu s člankom 320. stavkom 1. za svaku od posljednjih deset financijskih godina te odgovarajuća obrazloženja za ta isključenja.
Članak 447.
Objava ključnih pokazatelja
Institucije objavljuju u tabličnom obliku sljedeće ključne pokazatelje:
sastav svojeg regulatornog kapitala i svoje omjere kapitala zasnovanog na riziku kako je izračunano u skladu s člankom 92. stavkom 2.;
ako je to primjenjivo, omjere kapitala zasnovanog na riziku koji se izračunavaju u skladu s člankom 92. stavkom 2. primjenom ukupnog iznosa izloženosti riziku bez primjene donje granice umjesto ukupnog iznosa izloženosti riziku;
ukupni iznos izloženosti riziku koji se izračunava u skladu s člankom 92. stavkom 3. i, ako je to primjenjivo, ukupni iznos izloženosti riziku bez primjene donje granice koji se izračunava u skladu s člankom 92. stavkom 4.;
ako je primjenjivo, iznos i sastav dodatnog regulatornog kapitala koje institucije moraju držati u skladu s člankom 104. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2013/36/EU;
zahtjev za kombinirani zaštitni sloj koji su institucije dužne držati u skladu s glavom VII. poglavljem 4. Direktive 2013/36/EU;
omjer financijske poluge i mjeru ukupne izloženosti kako je izračunano u skladu s člankom 429.;
sljedeće informacije o koeficijentu likvidnosne pokrivenosti kako je izračunan u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1.:
prosjek ili prosjeke, prema potrebi, koeficijenta likvidnosne pokrivenosti na temelju opažanja na kraju mjeseca tijekom prethodnih 12 mjeseci za svako tromjesečje relevantnog razdoblja objave;
prosjek ili prosjeke, prema potrebi, ukupne likvidne imovine, nakon primjene relevantnih korektivnih faktora, uključene u zaštitni sloj likvidnosti u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1., na temelju opažanja na kraju mjeseca tijekom prethodnih 12 mjeseci za svako tromjesečje relevantnog razdoblja objave;
prosjeke likvidnosnih odljeva, priljeva i neto likvidnosnih odljeva kako je izračunano u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1., na temelju opažanja na kraju mjeseca tijekom prethodnih 12 mjeseci za svako tromjesečje relevantnog razdoblja objave;
sljedeće informacije u odnosu na zahtjev za neto stabilne izvore financiranja kako je izračunano u skladu s dijelom šestim glavom IV.:
omjer neto stabilnih izvora financiranja na kraju svakog tromjesečja relevantnog razdoblja objave;
dostupne stabilne izvore financiranja na kraju svakog tromjesečja relevantnog razdoblja objave;
zahtijevane stabilne izvore financiranja na kraju svakog tromjesečja relevantnog razdoblja objave;
omjere regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza i njihove sastavnice, brojnik i nazivnik, kako je izračunano u skladu s člancima 92.a i 92.b te raščlanjeno na razini svake sanacijske grupe, ako je primjenjivo.
Članak 448.
Objava izloženosti kamatnom riziku za pozicije koje se ne drže u knjizi trgovanja
Od 28. lipnja 2021. institucije objavljuju sljedeće kvantitativne i kvalitativne informacije o rizicima koji proizlaze iz mogućih promjena kamatnih stopa koje utječu i na ekonomsku vrijednost vlasničkih instrumenata i na neto kamatni prihod od poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje kako se navodi u članku 84. i članku 98. stavku 5. Direktive 2013/36/EU:
promjene ekonomske vrijednosti vlasničkih instrumenata na temelju šest nadzornih scenarija šoka iz članka 98. stavka 5. Direktive 2013/36/EU za tekuće i prethodno razdoblje objave;
promjene neto kamatnog prihoda izračunano na temelju dvaju nadzornih scenarija šoka iz članka 98. stavka 5. Direktive 2013/36/EU za tekuće i prethodno razdoblje objave;
opis ključnih pretpostavki modela i parametara, osim onih iz članka 98. stavka 5.atočaka (b) i (c) Direktive 2013/36/EU, koje se upotrebljavaju za izračun promjena ekonomske vrijednosti vlasničkih instrumenata i neto kamatnog prihoda kako je propisano točkama (a) i (b) ovog stavka;
objašnjenje značaja mjera rizika objavljenih u skladu s točkama (a) i (b) ovog stavka i značajnih razlika među tim mjerama rizika od prethodnoga referentnog datuma objave;
opis načina na koji institucije definiraju, mjere, smanjuju i kontroliraju kamatni rizik koji proizlazi iz njihovih poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje za potrebe provjere od strane nadležnih tijela u skladu s člankom 84. Direktive 2013/36/EU uključujući:
opis specifičnih mjera rizika koje institucije upotrebljavaju za procjenu promjena ekonomske vrijednosti vlasničkih instrumenata i neto kamatnog prihoda;
opis ključnih pretpostavki modela i parametara koje se upotrebljavaju u internim sustavima mjerenja institucija i koje bi se razlikovale od zajedničkih pretpostavki modela i parametara iz članka 98. stavka 5.a Direktive 2013/36/EU za potrebe izračuna promjena ekonomske vrijednosti vlasničkih instrumenata i neto kamatnog prihoda, uključujući objašnjenje tih razlika;
opis scenarija šoka kamatnih stopa koje institucije upotrebljavaju za procjenu kamatnog rizika;
priznavanje učinka zaštite od tih kamatnih rizika, uključujući interne instrumente zaštite od rizika koji ispunjavaju zahtjeve utvrđene u članku 106. stavku 3.;
prikaz učestalosti ocjena tog kamatnog rizika;
opis općih strategija upravljanja tim rizicima i smanjenja tih rizika;
prosječno i najdulje razdoblje do ponovnog vrednovanja kamatnih stopa dodijeljeno depozitima bez dospijeća.
Članak 449.
Objava izloženosti sekuritizacijskim pozicijama
Institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 5. ili kapitalne zahtjeve u skladu s člankom 337. ili 338. objavljuju sljedeće informacije odvojeno za poslove koji se vode u knjizi trgovanja i knjizi pozicija kojima se ne trguje:
opis sekuritizacijskih i resekuritizacijskih aktivnosti, uključujući ciljeve njihova upravljanja rizikom i ulaganja u vezi s tim aktivnostima, njihovu ulogu u sekuritizacijskim i resekuritizacijskim transakcijama, upotrebljavaju li jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju (STS) kako je definirana u članku 242. točki 10., i mjeru u kojoj upotrebljavaju sekuritizacijske transakcije za prijenos kreditnog rizika sekuritiziranih izloženosti na treće strane s, prema potrebi, zasebnim opisom politike prijenosa rizika sintetskih sekuritizacija;
vrste rizika kojima su izloženi u okviru sekuritizacijskih i resekuritizacijskih aktivnosti na temelju razine nadređenosti relevantnih sekuritizacijskih pozicija, s time da se razlikuje između STS pozicija i pozicija koje nisu STS te:
rizik koji je sadržan u transakcijama u kojima je inicijator sama institucija;
rizik koji nastaje u vezi sa transakcijama u kojima je inicijator treća strana;
pristupe izračunu iznosa izloženosti ponderiranih rizikom koje one primjenjuju za svoje sekuritizacijske aktivnosti, uključujući vrste sekuritizacijskih pozicija na koje se svaki pristup primjenjuje te razlikovanje između STS pozicija i pozicija koje nisu STS;
popis SSPN-ova koji pripadaju bilo kojoj od sljedećih kategorija, s opisom vrsta njihovih izloženosti tim SSPN-ovima, uključujući ugovore o izvedenicama:
SSPN-ovi koji preuzimaju izloženosti koje su inicirale institucije;
SSPN-ovi koje sponzoriraju institucije;
SSPN-ovi i drugi pravni subjekti kojima institucije pružaju usluge povezane sa sekuritizacijom, primjerice usluge savjetovanja, servisiranja imovine ili upravljanja njome;
SSPN-ovi uključeni u regulatorni opseg konsolidacije institucija;
popis svih pravnih subjekata u vezi s kojima su institucije objavile da su pružile potporu u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 5.;
popis pravnih subjekata koji su povezani s institucijama i koji ulažu u sekuritizacije u kojima su institucije inicijator ili u sekuritizacijske pozicije koje izdaju SSPN-ovi koje sponzoriraju institucije;
sažetak svojih računovodstvenih politika za sekuritizacijske aktivnosti, uključujući prema potrebi razlikovanje sekuritizacijskih i resekuritizacijskih pozicija;
nazive VIPKR-ova kojima se koristi za sekuritizacije i vrste izloženosti za koju se koristi svaka pojedinačna agencija;
ako je primjenjivo, opis pristupa interne procjene iz dijela trećeg glave II. poglavlja 5., uključujući strukturu procesa interne procjene te odnos između interne procjene i vanjskog rejtinga relevantnog VIPKR-a objavljenog u skladu s točkom h., nadzorne mehanizme za postupak interne procjene, uključujući opis neovisnosti, odgovornosti i provjeru postupka interne procjene, vrsti izloženosti na koju se primjenjuje postupak interne procjene te čimbenike stresa koji se upotrebljavaju za određivanje razine kreditnog poboljšanja;
zasebno za poslove koji se vode u knjizi trgovanja i knjizi pozicija kojima se ne trguje, knjigovodstvenu vrijednost sekuritizacijskih izloženosti, među ostalim informacije o tome jesu li institucije prenijele značajni kreditni rizik u skladu s člancima 244. i 245. za koje institucije djeluju kao inicijator, sponzor ili ulagatelj, odvojeno za tradicionalne i sintetske sekuritizacije te za STS transakcije i transakcije koje nisu STS te raščlanjeno prema vrsti sekuritizacijskih izloženosti;
za poslove koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje, sljedeće informacije:
ukupan iznos sekuritizacijskih pozicija ako institucije djeluju kao inicijator ili sponzor te povezane imovine ponderirane rizikom i kapitalnih zahtjeva prema regulatornim pristupima, uključujući izloženosti koje se odbijaju od regulatornog kapitala ili na koje se primjenjuje ponder rizika od 1 250 %, raščlanjen na tradicionalne i sintetske sekuritizacije te sekuritizacijske i resekuritizacijske izloženosti, odvojeno za STS pozicije i pozicije koje nisu STS, te dalje raščlanjen na primjeren broj razreda pondera rizika ili raspona kapitalnog zahtjeva, i prema pristupu primijenjenom za izračun kapitalnih zahtjeva;
ukupan iznos sekuritizacijskih pozicija ako institucije djeluju kao ulagatelj te povezane imovine ponderirane rizikom i kapitalnih zahtjeva prema regulatornim pristupima, uključujući izloženosti koje se odbijaju od regulatornog kapitala ili na koje se primjenjuje ponder rizika od 1 250 %, raščlanjen na tradicionalne i sintetske sekuritizacije, sekuritizacijske i resekuritizacijske pozicije, STS pozicije i pozicije koje nisu STS, te dalje raščlanjen na primjeren broj razreda pondera rizika ili raspona kapitalnog zahtjeva i prema pristupu primijenjenom za izračun kapitalnih zahtjeva.
za izloženosti koje su sekuritizirale institucije, iznos izloženosti koje su u statusu neispunjavanja obveza i iznos specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik koje su institucije provele u tekućem razdoblju, oboje raščlanjeno prema vrsti izloženosti.
Članak 449.a
Objava informacija o okolišnim, socijalnim i upravljačkim rizicima (ESG rizici)
Za potrebe stavka 1. institucije objavljuju informacije o ESG rizicima, uključujući:
ukupan iznos izloženosti prema subjektima iz sektora fosilnih goriva;
način na koji institucije integriraju utvrđene ESG rizike u svoju poslovnu strategiju i procese te upravljanje rizicima.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 449.b
Objava informacija o agregiranoj izloženosti prema subjektima u području bankarstva u sjeni
Institucije objavljuju informacije o svojoj agregiranoj izloženosti prema subjektima iz bankarstva u sjeni, kako je navedeno u članku 394. stavku 2. drugom podstavku.
Članak 450.
Objava politike primitaka
Institucije objavljuju sljedeće informacije u pogledu svoje politike primitaka te praksi za one kategorije zaposlenika čije profesionalne aktivnosti imaju značajan utjecaj na profil rizičnosti institucije:
informacije o postupku odlučivanja koji se primjenjuje pri određivanju politike primitaka kao i o broju sastanaka koje je održalo glavno tijelo koje nadzire primitke tijekom financijske godine, uključujući prema potrebi, informacije o sastavu i mandatu odbora za primitke, vanjskom konzultantu čije su usluge korištene pri određivanju politike primitaka te ulozi relevantnih dionika;
informacije o vezi između plaće zaposlenika i njihove uspješnosti;
najvažnije značajke sustava primitaka, uključujući informacije o kriterijima koji se primjenjuju za mjerenje uspješnosti i prilagodbu rizicima, politici odgode i kriterijima za prijenos prava iz primitaka;
omjere između fiksnih i varijabilnih primitaka određene u skladu s člankom 94. stavkom 1. točkom (g) Direktive 2013/36/EU;
informacije o kriterijima uspješnosti na kojima se temelje prava na dionice, opcije ili varijabilne komponente primitaka;
glavne parametre i obrazloženje svih shema varijabilnih komponenti primitaka te drugih negotovinskih pogodnosti;
ukupne kvantitativne informacije o primicima, podijeljene prema području poslovanja;
ukupne kvantitativne informacije o primicima podijeljene na više rukovodstvo i zaposlenike čije profesionalne aktivnosti imaju značajan utjecaj na profil rizičnosti institucija, u kojima se navodi sljedeće:
iznosi primitaka dodijeljenih za financijsku godinu, podijeljeno na fiksne primitke uključujući opis fiksnih komponenti i varijabilne primitke te broj korisnika;
iznosi i oblici dodijeljenih varijabilnih primitaka, podijeljeno na gotovinu, dionice, instrumente povezane s dionicama i druge vrste, odvojeno za dio plaćen unaprijed i za odgođeni dio;
iznosi odgođenih primitaka dodijeljenih za uspješnost u prethodnim razdobljima, podijeljeno na iznos za koji se pravo iz primitaka prenosi u financijskoj godini i iznos za koji se pravo iz primitaka prenosi u narednim godinama;
iznosi odgođenih primitaka za koje se pravo prenosi u financijskoj godini, isplaćenih tijekom financijske godine te umanjenih na temelju usklađivanja s uspješnošću;
zajamčeni varijabilni primici dodijeljeni tijekom financijske godine i broj korisnika tih dodijeljenih primitaka;
otpremnine dodijeljene u prethodnim razdobljima koje su isplaćene tijekom financijske godine;
broj otpremnina dodijeljenih tijekom financijske godine, podijeljeno na otpremnine unaprijed isplaćene i odgođene otpremnine, broj korisnika tih isplata i najveća isplata koja je dodijeljena jednoj osobi;
broj pojedinaca čiji primici iznose milijun EUR ili više po financijskoj godini, pri čemu se primici između 1 milijun EUR i 5 milijuna EUR dijele u platne razrede od po 500 000 EUR, a primici od 5 milijuna EUR ili više dijele se u platne razrede od po 1 milijun EUR;
na zahtjev relevantne države članice ili nadležnog tijela, ukupne primitke svakog pojedinog člana upravljačkog tijela ili višeg rukovodstva;
informacije o tome može li institucija imati koristi od odstupanja utvrđenog u članku 94. stavku 3. Direktive 2013/36/EU.
Za potrebe prvog podstavka točke (k) ovog stavka institucije koje imaju koristi od takvog odstupanja navode temelji li se ta korist na odstupanju iz članka 94. stavka 3. točke (a) ili (b) Direktive 2013/36/EU. Navode i na koja načela primitaka primjenjuju odstupanja, broj zaposlenika koji imaju koristi od odstupanja i njihove ukupne primitke, podijeljeno na fiksne i varijabilne primitke.
Institucije ispunjavaju zahtjeve iz ovog članka na način koji je primjeren njihovoj veličini, unutarnjoj organizaciji te vrsti, opsegu i složenosti njihovih aktivnosti ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća ( 38 ).
Članak 451.
Objava omjera financijske poluge
Institucije koje podliježu odredbama iz dijela sedmog objavljuju sljedeće informacije o omjeru financijske poluge kako je izračunano u skladu s člankom 429. i upravljanju rizikom prekomjerne financijske poluge:
omjer financijske poluge i način na koji institucije primjenjuju članak 499. stavak 2.;
raščlambu mjere ukupne izloženosti iz članka 429. stavka 4. kao i usklađenost ukupne mjere izloženosti s relevantnim informacijama objavljenima u objavljenim financijskim izvještajima;
ako je primjenjivo, iznos izloženosti izračunan u skladu s člankom 429. stavkom 8. i člankom 429.a stavkom 1. i prilagođeni omjer financijske poluge izračunan u skladu s člankom 429.a stavkom 7.;
opis postupaka koji se primjenjuju za upravljanje rizikom prekomjerne financijske poluge;
opis čimbenika koji su utjecali na omjer financijske poluge tijekom razdoblja na koje se odnosi objavljeni omjer financijske poluge;
iznos dodatnih kapitalnih zahtjeva na temelju postupka nadzorne provjere iz članka 104. stavka 1. točke (a) Direktive 2013/36/EU za upravljanje rizikom prekomjerne financijske poluge i njegov sastav.
Članak 451.a
Objava likvidnosnih zahtjeva
Institucije objavljuju sljedeće informacije o koeficijentu likvidnosne pokrivenosti kako je izračunan u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1.:
prosjek ili prosjeke, prema potrebi, koeficijenta likvidnosne pokrivenosti na temelju opažanja na kraju mjeseca tijekom prethodnih 12 mjeseci za svako tromjesečje relevantnog razdoblja objave;
prosjek ili prosjeke, prema potrebi, ukupne likvidne imovine, nakon primjene relevantnih korektivnih faktora, uključene u zaštitni sloj likvidnosti u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1., na temelju opažanja na kraju mjeseca tijekom prethodnih 12 mjeseci za svako tromjesečje relevantnog razdoblja objave, i opis sastava toga zaštitnog sloja likvidnosti;
prosjeke likvidnosnih odljeva, priljeva i neto likvidnosnih odljeva kako je izračunano u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1., na temelju opažanja na kraju mjeseca tijekom prethodnih 12 mjeseci za svako tromjesečje relevantnog razdoblja objave i opis njihova sastava.
Institucije objavljuju sljedeće informacije u odnosu na svoj omjer neto stabilnih izvora financiranja kako je izračunan u skladu s dijelom šestim glavom IV.:
podatke na kraju tromjesečja o omjeru neto stabilnih izvora financiranja u skladu s dijelom šestim glavom IV. poglavljem 2. za svako tromjesečje relevantnog razdoblja objave;
pregled iznosa dostupnih stabilnih izvora financiranja izračunanih u skladu s dijelom šestim glavom IV. poglavljem 3.;
pregled iznosa zahtijevanih stabilnih izvora financiranja izračunanih u skladu s dijelom šestim glavom IV. poglavljem 4.
Članak 451.b
Objava informacija o izloženostima prema kriptoimovini i povezanim aktivnostima
Institucije objavljuju sljedeće informacije o kriptoimovini i uslugama povezanima s kriptoimovinom te svim drugim aktivnostima povezanima s kriptoimovinom:
iznose izravnih i neizravnih izloženosti povezanih s kriptoimovinom, uključujući bruto duge i kratke komponente neto izloženosti;
ukupan iznos izloženosti riziku za operativni rizik
računovodstvenu klasifikaciju izloženosti prema kriptoimovini;
opis poslovnih aktivnosti povezanih s kriptoimovinom i njihova utjecaja na profil rizičnosti institucije;
poseban opis njihovih politika upravljanja rizikom povezanim s izloženostima prema kriptoimovini i uslugama povezanima s kriptoimovinom.
Za potrebe prvog podstavka točke (d) ovog stavka institucije dostavljaju detaljnije informacije o značajnim poslovnim aktivnostima, uključujući izdavanje značajnih tokena vezanih uz imovinu i značajnih tokena e-novca i pružanje usluga povezanih s kriptoimovinom na temelju članaka 60. i 61. Uredbe (EU) 2023/1114.
GLAVA III.
KVALIFIKACIJSKI ZAHTJEVI ZA PRIMJENU POSEBNIH INSTRUMENATA ILI METODOLOGIJA
Članak 452.
Objava primjene IRB pristupa na kreditni rizik
Institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom u skladu s IRB pristupom kreditnom riziku objavljuju sljedeće informacije:
dopuštenje nadležnog tijela za pristup ili odobrenje za postupno uvođenje pristupa;
za svaku kategoriju izloženosti iz članka 147., postotak ukupne vrijednosti izloženosti za svaku kategoriju izloženosti na koju se primjenjuje standardizirani pristup utvrđen u dijelu trećem glavi II. poglavlju 2. ili IRB pristup utvrđen u dijelom trećem glavi II. poglavlju 3., kao i dio svake kategorije izloženosti koji podliježe planu uvođenja; ako su dobile odobrenje za primjenu vlastitih LGD-a i konverzijskih faktora za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom, institucije zasebno objavljuju postotak ukupne vrijednosti izloženosti svake kategorije izloženosti na koju se primjenjuje to odobrenje;
nadzorne mehanizme za rejting-sustave u različitim fazama razvoja modela, kontrole i promjene, kojima su obuhvaćene informacije o:
odnosu između funkcije upravljanja rizikom i funkcije unutarnje revizije;
preispitivanju rejting-sustava;
postupku za osiguravanje neovisnosti funkcije zadužene za preispitivanje modela od funkcija odgovornih za razvoj modela;
postupku za osiguravanje odgovornosti funkcija zaduženih za razvoj i preispitivanje modela;
uloge funkcija uključenih u izradu, odobrenje i naknadne izmjene modela kreditnog rizika;
opsega i glavnog sadržaja izvješćivanja u vezi s modelima kreditnog rizika;
opis internog rejting-postupka prema kategorijama izloženosti, uključujući broj ključnih modela upotrijebljenih u pogledu svakog portfelja i kratak opis glavnih razlika između modela unutar istog portfelja, kojim se obuhvaćaju:
definicije, metode i podaci za procjenu i validaciju PD-a, u što su uključene informacije o načinu procjene PD-ova za portfelje s malim brojem statusa neispunjavanja obveza, postoje li regulatorne donje granice i uzročnici zabilježenih razlika između PD-a i stvarnih stopa nastanka statusa neispunjavanja obveza za barem posljednja tri razdoblja;
definicije, metode i podaci, prema potrebi, za procjenu i validaciju LGD-a, kao što su metode izračuna smanjenja LGD-a, načina procjene LGD-ova za portfelje s malim brojem statusa neispunjavanja obveza te vrijeme između trenutka stupanja u status neispunjavanja obveza i zaključenja izloženosti;
prema potrebi, definicije, metode i podaci za procjenu i validaciju konverzijskih faktora, uključujući pretpostavke primijenjene prilikom procjene tih parametara;
prema potrebi, sljedeće informacije u vezi sa svakom kategorijom izloženosti iz članka 147.;
bruto bilančne izloženosti;
vrijednosti izvanbilančnih izloženosti prije primjene relevantnog konverzijskog faktora;
izloženost nakon primjene relevantnog konverzijskog faktora i smanjenja kreditnog rizika;
svaki model, parametar ili ulazni element relevantan za razumijevanje ponderiranja rizikom i iznosi izloženosti riziku koji proizlaze iz toga, koji su objavljeni za dostatan broj rejting-kategorija dužnika (uključujući status neispunjavanja obveza) kako bi se omogućilo smisleno razlikovanje kreditnog rizika;
zasebno za te kategorije izloženosti u odnosu na koje su institucije dobile odobrenje za upotrebu vlastitih LGD-ova i konverzijske faktore za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom te za izloženosti za koje institucije ne primjenjuju takve procjene vrijednosti iz točaka od i. do iv. podložno tom odobrenju;
procjene institucija u pogledu PD-ova u usporedbi sa stvarnom stopom nastanka statusa neispunjavanja obveza za svaku kategoriju izloženosti tijekom duljeg razdoblja, pri čemu se zasebno objavljuju raspon PD-a, ekvivalent vanjskog rejtinga, ponderirani prosječni i aritmetički prosječni PD, broj dužnika na kraju prethodne godine i godine koju se analizira, broj dužnika u statusu neispunjavanja obveza uključujući broj novih dužnika u statusu neispunjavanja obveza te prosječna povijesna godišnja stopa nastanka statusa neispunjavanja obveza.
Za potrebe točke (b) ovog članka institucije primjenjuju vrijednost izloženosti kako je definirano člankom 166.
Članak 453.
Objava primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika
Institucije koje primjenjuju tehnike smanjenja kreditnog rizika objavljuju sljedeće informacije:
temeljne značajke politika i postupaka za bilančno i izvanbilančno netiranje te prikaz mjere u kojoj se institucije koriste tim netiranjem;
temeljne značajke politika i postupaka za vrednovanje prihvatljivog kolaterala i upravljanje njime;
opis glavnih vrsta kolaterala koje je institucija primila radi smanjenja kreditnog rizika;
za jamstva i kreditne izvedenice koje se upotrebljavaju kao kreditna zaštita, glavne vrste davatelja jamstava i drugih ugovornih strana u kreditnim izvedenicama te njihovu kreditnu sposobnost, koje se upotrebljavaju za potrebe smanjenja kapitalnih zahtjeva, osim onih koje se upotrebljavaju kao dio struktura sintetskih sekuritizacija;
informacije o koncentracijama tržišnih ili kreditnih rizika u okviru primijenjenih tehnika smanjenja kreditnog rizika;
za institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu sa standardiziranim pristupom ili IRB pristupom, ukupnu vrijednost izloženosti koja nije pokrivena prihvatljivom kreditnom zaštitom i ukupnu vrijednost izloženosti koja je pokrivena prihvatljivom kreditnom zaštitom nakon primjene korektivnih faktora; informacije iz ove točke objavljuju se odvojeno za kredite i dužničke vrijednosne papire zajedno s raščlambom izloženosti u statusu neispunjavanja obveza;
odgovarajući konverzijski faktor i smanjenje kreditnog rizika povezano s izloženosti i učestalost primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika s učinkom zamjene ili bez njega;
za institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu sa standardiziranim pristupom, iznos bilančnih i izvanbilančnih izloženosti prema kategorijama izloženosti prije i poslije primjene konverzijskih faktora te povezanog smanjenja kreditnog rizika;
za institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu sa standardiziranim pristupom, iznos izloženosti ponderiran rizikom i omjer tog iznosa izloženosti ponderiranog rizikom i vrijednosti izloženosti nakon primjene odgovarajućeg konverzijskog faktora i smanjenja kreditnog rizika povezanog s izloženosti; informacije iz ove točka objavljuju se zasebno za svaku kategoriju izloženosti;
za institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu s IRB pristupom, iznos izloženosti ponderiran rizikom prije i nakon priznavanja učinka smanjenja kreditnog rizika na kreditne izvedenice; ako su dobile odobrenje za primjenu vlastitih LGD-a i konverzijskih faktora za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom, institucije zasebno objavljuju informacije iz ove točke za svaku kategoriju izloženosti na koje se primjenjuje to odobrenje.
Članak 454.
Objava primjene naprednih pristupa za operativni rizik
Institucije koje primjenjuju napredne pristupe iz članaka od 321. do 324. za izračun kapitalnih zahtjeva za operativni rizik objavljuju opis korištenja polica osiguranja i drugih mehanizama za prijenos rizika u svrhu smanjenja tog rizika.
Članak 455.
Primjena internih modela za tržišni rizik
Institucija koja za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik primjenjuje interne modele iz članka 325.az objavljuje:
svoje ciljeve u aktivnostima trgovanja i uvedene procese radi identifikacije, mjerenja, praćenja i kontrole tržišnog rizika;
politike iz članka 104. stavka 1. za određivanje pozicije koju treba uključiti u knjigu trgovanja;
opći opis strukture organizacijskih jedinica za trgovanje obuhvaćenih internim modelima, uključujući detaljan opis poslovne strategije za svaku organizacijsku jedinicu za trgovanje, instrumente koji su njome dopušteni te glavne vrste rizika u odnosu na tu jedinicu za trgovanje;
pregled pozicija iz knjige trgovanja koje nisu obuhvaćene internim modelima, uključujući opći opis strukture organizacijske jedinice za trgovanje i vrste instrumenata dodijeljenih organizacijskim jedinicama za trgovanje ili kategorijama tih jedinica u skladu s člankom 104.b;
strukturu i organizaciju funkcije za upravljanje rizicima i rukovođenja;
opseg, glavna obilježja i najvažnije odabire modeliranja raznih internih modela primijenjenih za izračun iznosa izloženosti riziku za glavne modele primijenjene na konsolidiranoj razini te opis u kojoj mjeri ti interni modeli predstavljaju sve modele primijenjene na konsolidiranoj razini, uključujući ako je to primjenjivo, detaljan opis sljedećeg:
pristupa modeliranju pri izračunu očekivanog manjka iz članka 325.ba stavka 1. točke (a), uključujući učestalost ažuriranja podataka;
metodologije izračuna mjere rizika prema stresnom scenariju iz članka 325.ba stavka 1. točke (b), osim specifikacija iz članka 325.bk stavka 3.;
pristupa modeliranju pri izračunu kapitalnog zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza iz članka 325.ba stavka 2., uključujući učestalost ažuriranja podataka.
Institucije na agregiranoj osnovi za sve organizacijske jedinice za trgovanje obuhvaćene internim modelima iz članka 325.az objavljuju sljedeće komponente, ako je to primjenjivo:
posljednju, najvišu, najnižu i srednju vrijednost u prethodnih 60 radnih dana za:
mjeru neograničenog očekivanog manjka iz članka 325.bb stavka 1.;
mjeru neograničenog očekivanog manjka iz članka 325.bb stavka 1. za svaku regulatornu široku kategoriju faktora rizika;
posljednju i srednju vrijednost u prethodnih 60 radnih dana za:
mjeru rizika očekivanog manjka iz članka 325.bb stavka 1.;
mjeru rizika prema stresnom scenariju iz članka 325.ba stavka 1. točke (b);
kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza iz članka 325.ba stavka 2.;
zbroj kapitalnih zahtjeva iz članka 325.ba stavka 3., uključujući sve komponente formule i primjenjivi multiplikacijski faktor;
broj retroaktivnih testiranja prekoračenja u posljednjih 250 radnih dana na jednostranom intervalu pouzdanosti od 99 % iz članka 325.bf stavka 6.
DIO DEVETI
DELEGIRANI I PROVEDBENI AKTI
Članak 456.
Delegirani akti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 462. povezano sa sljedećim:
pojašnjenjem definicija iz članaka 4., 5., 142., 153., 192., 242., 272., 300., 381. i 411. kako bi osigurala jedinstvenu primjenu ove Uredbe;
pojašnjenjem definicija iz članaka 4., 5., 142., 153., 192., 242., 272., 300., 381. i 411. kako bi se pri primjeni ove Uredbe uzela u obzir kretanja na financijskim tržištima;
izmjenama popisa kategorija izloženosti iz članaka 112. i 147. kako bi se uzela u obzir kretanja na financijskim tržištima;
iznosom navedenim u članku 123. stavku 1. točki (b), članku 147. stavku 5. točki (a), članku 153. stavku 4. i članku 162. stavku 4. kako bi se uzeli u obzir učinci inflacije;
popisom i klasifikacijom izvanbilančnih stavki u prilozima I. i II., kako bi se uzela u obzir kretanja na financijskim tržištima;
▼M9 —————
izmjenom kapitalnih zahtjeva iz članaka od 301. do 311. ove Uredbe i članaka od 50.a do 50.d Uredbe (EU) br. 648/2012 kako bi se uzela u obzir kretanja ili izmjene međunarodnih standarda za izloženosti središnjoj drugoj ugovornoj strani;
pojašnjenjem pojmova iz izuzeća iz članka 400.;
izmjenom mjere kapitala i mjere ukupne izloženosti omjera financijske poluge iz članka 429. stavka 2. kako bi se ispravili svi nedostaci otkriveni na temelju izvješćivanja iz članka 430. stavka 1. prije nego što institucije moraju objaviti omjer financijske poluge kako je određeno u članku 451. stavku 1. točki (a);
izmjene zahtjeva za objavu utvrđenih u dijelu osmom glavama II. i III. kako bi se u obzir uzele promjene ili izmjene u području međunarodnih standarda o objavi.
EBA prati kapitalne zahtjeve za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju i do 1. siječnja 2015. dostavlja izvješće Komisiji. Tim se izvješćem posebno ocjenjuje sljedeće:
tretman CVA rizika kao samostalnoga kapitalnog zahtjeva u odnosu na njegov tretman kao sastavni dio okvira za tržišni rizik;
obuhvat primjene kapitalnog zahtjeva za CVA rizik uključujući izuzeće iz članka 482.;
priznate zaštite;
izračun kapitalnih zahtjeva za CVA rizik.
Na temelju tog izvješća i kada je zaključeno da su takve mjere potrebne, Komisija je također ovlaštena donijeti delegirani akt u skladu s člankom 462. radi izmjene članka 381., članka 382. stavaka od 1. do 3. i članaka od 383. do 386. vezano uz te stavke.
Članak 457.
Tehničke prilagodbe i korekcije
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 462. kako bi provela tehničke prilagodbe i korekcije elemenata koji nisu ključni u sljedećim odredbama, kako bi se uzela u obzir kretanja vezano uz nove financijske proizvode ili aktivnosti, kako bi provela prilagodbe, u skladu s kretanjima nakon donošenja ove Uredbe, u drugim zakonskim aktima Unije o financijskim uslugama i računovodstvu, uključujući računovodstvenim standardima koji se temelje na Uredbi (EZ) br. 1606/2002:
kapitalni zahtjevi za kreditni rizik iz članaka od 111. do 134. i članaka od 143. do 191.;
učinke smanjenja kreditnog rizika u skladu s člancima od 193. do 241.;
kapitalni zahtjevi za sekuritizaciju iz članaka 242. do 270.a;
kapitalni zahtjev za kreditni rizik druge ugovorne strane u skladu s člancima od 272. do 311.;
kapitalni zahtjev za operativni rizik iz članaka od 315. do 324.;
kapitalni zahtjev za tržišni rizik iz članaka od 325. do 377.;
kapitalni zahtjev za rizik namire iz članaka 378. i 379.;
kapitalni zahtjev za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju iz članaka 383., 384. i 386.;
dio drugi i članak 430. samo kao rezultat razvoja računovodstvenih standarda ili zahtjeva koji uzimaju u obzir zakonodavne akte Unije.
Članak 458.
Makrobonitetni ili sistemski rizik utvrđen na razini države članice
Obavijesti se prilažu sljedeći dokumenti i, prema potrebi, kvantitativni ili kvalitativni dokazi u vezi s:
promjenama u intenzitetu makrobonitetnog ili sistemskog rizika;
razlozima zbog kojih bi te promjene mogle predstavljati prijetnju financijskoj stabilnosti na nacionalnoj razini ili realnom gospodarstvu;
objašnjenjem razloga zbog kojih tijelo smatra da bi makrobonitetni instrumenti navedeni u člancima 124. i 164. ove Uredbe i člancima 133. i 136. Direktive 2013/36/EU bili manje prikladni i učinkoviti za suočavanje s tim rizicima nego nacrt nacionalnih mjera iz točke (d) ovog stavka;
nacrtom nacionalnih mjera za ublažavanje promjena u intenzitetu rizika za institucije koje su dobile odobrenje za rad u toj matičnoj državi ili za podskup tih institucija, a koje se odnose na:
razinu regulatornog kapitala iz članka 92.;
zahtjeve za velike izloženosti utvrđene u članku 392. i člancima od 395. do 403.;
likvidnosne zahtjeve iz dijela šestog;
pondere rizika za nekretninske balone u sektoru stambenih i poslovnih nekretnina;
zahtjeve za javnu objavu utvrđene u dijelu osmom;
razinu zaštitnog sloja za očuvanje kapitala iz članka 129. Direktive 2013/36/EU; ili
izloženosti unutar financijskog sektora;
objašnjenjem razloga zbog kojih tijelo imenovano u skladu sa stavkom 1. smatra nacrt mjera prikladnim, učinkovitim i razmjernim za rješavanje tog pitanja; i
procjenom vjerojatnog pozitivnog ili negativnog učinka nacrta mjera na unutarnje tržište na temelju informacija koje su dostupne dotičnoj državi članici.
U roku od jednog mjeseca od primitka obavijesti iz stavka 2. ESRB i EBA dostavljaju svoja mišljenja o pitanjima iz tog stavka točaka od (a) do (f) Vijeću, Komisiji i dotičnoj državi članici.
Posebno uzimajući u obzir mišljenja iz drugog podstavka i ako postoje robusni, čvrsti i detaljni dokazi da će ta mjera imati negativan učinak na unutarnje tržište koji je veći od koristi za financijsku stabilnost u smislu smanjenja utvrđenog makrobonitetnog ili sistemskog rizika, Komisija može, u roku od jednog mjeseca, Vijeću predložiti provedbeni akt kojim se odbacuje nacrt nacionalnih mjera.
U nedostatku prijedloga Komisije tijekom tog razdoblja od jednog mjeseca, ta država članica može odmah donijeti nacrt nacionalnih mjera za razdoblje do dvije godine ili dok makrobonitetni ili sistemski rizik prestane postojati, ako se to dogodi ranije.
Vijeće odlučuje o prijedlogu Komisije u roku od jednog mjeseca nakon primitka prijedloga i navodi svoje razloge za odbijanje ili neodbijanje nacrta nacionalnih mjera.
Vijeće može odbaciti nacrt nacionalnih mjera samo ako smatra da nije ispunjen jedan ili više sljedećih uvjeta:
promjene u intenzitetu makrobonitetnog ili sistemskog rizika takve su prirode da čine rizik za financijsku stabilnost na nacionalnoj razini;
makrobonitetni instrumenti navedeni u ovoj Uredbi i u Direktivi 2013/36/EU manje su prikladni ili učinkoviti za suočavanje s utvrđenim makrobonitetnim ili sistemskim rizikom nego nacrt nacionalnih mjera;
nacrt nacionalnih mjera ne dovodi do nerazmjernih negativnih utjecaja na cijeli financijski sustav u drugim državama članicama ili njegove dijelove ili na financijski sustav u Uniji kao cjelini koji bi predstavljali ili prouzročili zapreku funkcioniranju unutarnjeg tržišta i
navedeno se pitanje odnosi samo na jednu državu članicu.
Pri donošenju svoje procjene, koju temelji na dokazima koje je tijelo imenovano u skladu sa stavkom 1. predočilo u skladu sa stavkom 2., Vijeće uzima u obzir mišljenje ESRB-a i EBA-e.
Ako u roku od jednog mjeseca nakon primitka prijedloga Komisije Vijeće ne donese provedbeni akt kojim se odbacuje nacrt nacionalnih mjera, dotična država članica može donijeti mjere i primijeniti ih za razdoblje od najviše dvije godine ili dok makrobonitetni ili sistemski rizik prestane postojati, ako se to dogodi ranije.
Članak 459.
Bonitetni zahtjevi
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 462., kojima će se za razdoblje od godinu dana naložiti stroži bonitetni zahtjevi za izloženosti kada je to potrebno za reagiranje na promjene u intenzitetu mikrobonitetnih i makrobonitetnih rizika koji proizlaze iz tržišnih kretanja u Uniji ili izvan Unije i utječu na sve države članice, i kada instrumenti iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU nisu dovoljni za rješavanje pitanja tih rizika, a posebno na temelju preporuke ili mišljenja ESRB-a ili EBA-e vezano uz:
razinu regulatornoga kapitala iz članka 92.;
zahtjeve za velike izloženosti utvrđene u članku 392. i člancima od 395. do 403.;
zahtjeve za javnu objavu utvrđene u člancima od 431. do 455.
Komisija, uz pomoć ESRB-a, najmanje jednom godišnje podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o tržišnim kretanjima koja bi mogla zahtijevati primjenu ovog članka.
Članak 460.
Likvidnost
Komisija je posebno ovlaštena dopuniti ovu Uredbu donošenjem delegiranih akata kojima se određuju detaljni likvidnosni zahtjevi za potrebe primjene članka 8. stavka 3. i članaka od 411. do 416., 419., 422., 425., 428.a, 428.f, 428.g, od 428.j, do 428.n, 428.p, 428.r, 428.s, 428.w, 428.ae, 428.ag, 428.ah, 428.ak i 451.a.
Zahtjev za likvidnosnu pokrivenost iz članka 412. uvodi se postupno kako slijedi:
60 % zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost u 2015.;
70 % od 1. siječnja 2016.;
80 % od 1. siječnja 2017.;
100 % od 1. siječnja 2018.
Za potrebu toga, Komisija uzima u obzir izvješća iz članka 509. stavaka 1., 2. i 3. i međunarodne standarde koje donose međunarodni forumi kao i posebnosti Unije.
Komisija donosi delegirani akt iz stavka 1. do 30. lipnja 2014. On stupa na snagu do 31. prosinca 2014., ali se ne primjenjuje prije 1. siječnja 2015.
Komisija donosi delegirani akt iz prvog podstavka do 28. lipnja 2024.
Članak 461.
Preispitivanje postupnog uvođenja zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost
EBA u svojem izvješću posebno ocjenjuje odgođeno uvođenje 100 %-tnog minimalnog obvezujućeg standarda do 1. siječnja 2019. To izvješće uzima u obzir godišnja izvješća iz članka 509. stavka 1., relevantne tržišne podatke i preporuke svih nadležnih tijela.
Za potrebe ocjene nužnosti odgode, Komisija uzima u obzir izvješće i ocjenu iz stavka 1.
Delegirani akt donesen u skladu s ovim člankom ne primjenjuje se prije 1. siječnja 2018. i stupa na snagu do 30. lipnja 2017.
Članak 461.a
Kapitalni zahtjevi za tržišni rizik
U slučaju znatnih razlika u toj provedbi, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 462. o izmjeni ove Uredbe kojima se:
do datuma primjene zakonodavnog akta iz stavka 3. ovog članka ili u razdoblju od najviše tri godine u nedostatku takvog akta, te ako je potrebno da bi se očuvali jednaki uvjeti te uklonile utvrđene razlike, uvodi primjena ciljanih operativnih mjera pomoći ili ciljanih multiplikatora koji su jednaki ili veći od 0, a manji od 1 pri izračunu kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik institucija, za specifične kategorije rizika i za specifične faktore rizika, primjenom jednog od pristupa iz članka 325. stavka 1. i iz sljedećih članaka:
članaka od 325.c do 325.ay, u kojima se određuje alternativni standardizirani pristup;
članaka 325.az do 325.bp, u kojima se određuje alternativni pristup internih modela;
članaka od 326. do 361., u kojima se određuje pojednostavnjeni standardizirani pristup;
za najviše dvije godine odgađa datum od kojeg su institucije dužne primjenjivati kapitalne zahtjeve za tržišni rizik utvrđene u dijelu trećem glavi IV. ili bilo koji pristup za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik iz članka 325. stavka 1.
Ako Komisija donese delegirani akt iz prvog podstavka, ona prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću radi prilagodbe provedbe međunarodnih standarda o kapitalnim zahtjevima za tržišni rizik u Uniji kako bi se na trajniji način očuvali jednaki uvjeti u odnosu na treće zemlje u smislu kapitalnih zahtjeva i učinka tih zahtjeva.
Komisija na temelju tog izvješća prema potrebi Europskom parlamentu i Vijeću podnosi zakonodavni prijedlog s ciljem osiguravanja jednakih uvjeta na globalnoj razini.
Članak 462.
Izvršavanje delegiranja ovlasti
Članak 463.
Prigovori na regulatorne tehničke standarde
Kada Komisija donese regulatorni tehnički standard u skladu s ovom Uredbom koji je jednak nacrtu regulatornog tehničkog standarda koji je podnijela EBA, razdoblje tijekom kojega Europski parlament i Vijeće mogu izraziti svoje prigovore tom regulatornom tehničkom standardu jest mjesec dana od datuma obavijesti. Na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća, to se razdoblje produžuje za mjesec dana. Odstupajući od drugog podstavka članka 13. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1093/2010, razdoblje tijekom kojeg Europski parlament ili Vijeće mogu izraziti prigovor tom regulatornom tehničkom standardu može se, prema potrebi, produžiti za daljnjih mjesec dana.
Članak 464.
Europski odbor za bankarstvo
DIO DESETI
PRIJELAZNE ODREDBE, IZVJEŠĆA, PREISPITIVANJA I IZMJENE
GLAVA I.
PRIJELAZNE ODREDBE
POGLAVLJE 1.
Kapitalni zahtjevi, nerealizirani dobici i gubici koji se mjere po fer vrijednosti te odbici
Članak 465.
Prijelazna uređenja i za minimalnu donju granicu
Odstupajući od članka 92. stavka 3. prvog podstavka i ne dovodeći u pitanje odstupanje iz članka 92. stavka 3. drugog podstavka, institucije pri izračunu TREA-e mogu primjenjivati sljedeće faktore x:
50 % u razdoblju od 1. siječnja 2025. do 31. prosinca 2025.;
55 % u razdoblju od 1. siječnja 2026. do 31. prosinca 2026.;
60 % u razdoblju od 1. siječnja 2027. do 31. prosinca 2027.;
65 % u razdoblju od 1. siječnja 2028. do 31. prosinca 2028.;
70 % u razdoblju od 1. siječnja 2029. do 31. prosinca 2029.
Odstupajući od članka 92. stavka 3. prvog podstavka i ne dovodeći u pitanje odstupanje iz članka 92. stavka 3. drugog podstavka, institucije mogu do 31. prosinca 2029. pri izračunu TREA-e primjenjivati sljedeću formulu:
Za potrebe tog izračuna institucije uzimaju u obzir primjenjivi faktor x iz stavka 1.
EBA i ESMA, u suradnji s EIOPA-om, prate primjenu prijelaznog tretmana utvrđenog u prvom podstavku i posebno procjenjuju:
dostupnost kreditnih procjena odabranih VIPKR-ova za trgovačka društva i mjeru u kojoj to utječe na kreditiranje koje institucije pružaju trgovačkim društvima;
razvoj agencija za kreditni rejting, prepreke ulasku novih agencija za kreditni rejting na tržište, u kojoj mjeri trgovačka društva odabiru da im jedna ili više tih agencija dodijeli rejting te prepreke dostupnosti kreditnih procjena VIPKR-ova za trgovačka društva;
moguće mjere za uklanjanje prepreka, uzimajući u obzir razlike među gospodarskim sektorima i zemljopisnim područjima te razvoj privatnih ili javnih rješenja kao što su ocjenjivanje kreditne sposobnosti, privatni rejtinzi koje su zatražile institucije, kao i rejtinzi koje dodjeljuju središnje banke;
primjerenost iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za izloženosti prema trgovačkim društvima bez rejtinga i njihov utjecaj na financijsku stabilnost;
pristupe trećih zemalja koji se odnose na primjenu minimalne donje granice na izloženosti prema trgovačkim društvima i, dugoročno, pitanja o pružanju jednakih uvjeta koja bi u duljem vremenskom razdoblju mogla proizaći iz toga;
usklađenost s povezanim međunarodno dogovorenim standardima BCBS-a.
EBA i ESMA, u suradnji s EIOPA-om, dostavljaju Komisiji izvješće sa svojim nalazima do 10. srpnja 2029.
Komisija prema potrebi na temelju tog izvješća i vodeći računa o povezanim međunarodno dogovorenim standardima BCBS-a dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću zakonodavni prijedlog do 31. prosinca 2031.
Odstupajući od članka 92. stavka 5. točke (a) podtočke ii. i ne dovodeći u pitanje odstupanje iz članka 92. stavka 3. drugog podstavka, i pod uvjetom da su ispunjeni svi uvjeti iz stavka 8. ovog članka, države članice institucijama mogu odobriti da:
do 31. prosinca 2032. dodjeljuju ponder rizika od 10 % za dio izloženosti osiguranih hipotekama na stambenim nekretninama do 55 % vrijednosti nekretnine utvrđene u skladu s člankom 125. stavkom 1. prvim podstavkom; i
do 31. prosinca 2029. dodjeljuju ponder rizika od 45 % za svaki preostali dio izloženosti osiguranih hipotekama na stambenim nekretninama do 80 % vrijednosti nekretnine utvrđene u skladu s člankom 125. stavkom 1. prvim podstavkom, pod uvjetom da se ne primjenjuje prilagodba kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik iz članka 501.
Ako je založno pravo koje institucija ne drži istog ranga kao založno pravo koje institucija drži, kako bi se odredio dio izloženosti institucije koji je prihvatljiv za primjenu pondera rizika od 10 %, iznos od 55 % vrijednosti nekretnina, umanjen za iznos svih založnih prava višeg reda koje institucija ne drži umanjuje se za umnožak:
55 % vrijednosti nekretnine, umanjene za iznos založnih prava višeg reda, ako ih ima, koje drži institucija i koje drže druge institucije; i
iznosa založnih prava koje institucija ne drži, a koji su istog ranga kao založno pravo koje institucija drži, podijeljenog sa zbrojem svih založnih prava istog ranga.
Ako je založno pravo koje institucija ne drži istog ranga kao založno pravo koje institucija drži, kako bi se odredio dio izloženosti institucije koji je prihvatljiv za primjenu pondera rizika od 45 %, iznos od 80 % vrijednosti nekretnine, umanjen za iznos svih založnih prava višeg reda koje institucija ne drži umanjuje se za umnožak:
80 % vrijednosti nekretnine, umanjene za iznos založnih prava višeg reda, ako ih ima, koje drži institucija i koje drže druge institucije; i
iznosa založnih prava koje institucija ne drži, a koji su istog ranga kao založno pravo koje institucija drži, podijeljenog sa zbrojem svih založnih prava istog ranga.
Za potrebe stavka 5. ovog članka moraju biti ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
izloženosti ispunjavaju uvjete za tretman na temelju članka 125. stavka 1.;
kvalificiranim izloženostima dodijeljen je ponder rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 3.;
stambena nekretnina kojom su kvalificirane izloženosti osigurane nalazi se u državi članici koja je iskoristila diskrecijsko pravo;
tijekom posljednjih osam godina gubici institucije u bilo kojoj godini, kako ih je institucija dostavila na temelju članka 430.a stavka 1. točaka (a) i (c), ili na temelju članka 101. stavka 1. točaka (a) i (c) u verziji u kojoj su te točke primjenjive 27. lipnja 2021. na dijelu izloženosti osiguranih hipotekama na stambenim nekretninama do založenog iznosa ili 55 % vrijednosti nekretnine, ovisno o tome koji je iznos niži, osim ako je drukčije određeno člankom 124. stavkom 9., u prosjeku ne prelaze 0,25 % zbroja vrijednosti izloženosti svih preostalih izloženosti osiguranih hipotekama na stambenim nekretninama;
institucija za kvalificirane izloženosti ima sljedeća provediva prava u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika ili njegova neplaćanja:
pravo na stambenu nekretninu kojom je izloženost osigurana ili pravo na aktiviranje hipoteke na stambenoj nekretnini u skladu s člankom 108. stavkom 5. točkom (g);
pravo na drugu imovinu i prihode dužnika na temelju ugovora ili na temelju primjenjivog nacionalnog prava;
nadležno tijelo provjerilo je j da su ispunjeni uvjeti iz točaka od (a) do (e).
Ako je iskorišteno diskrecijsko pravo iz stavka 5. i ako su ispunjeni svi uvjeti iz stavka 7., institucije mogu do 31. prosinca 2032. dodjeljivati sljedeće pondere rizika za bilo koji preostali dio izloženosti osiguranih hipotekama na stambenim nekretninama iz stavka 5. točke (b):
52,5 % u razdoblju od 1. siječnja 2030. do 31. prosinca 2030.;
60 % u razdoblju od 1. siječnja 2031. do 31. prosinca 2031.;
67,5 % u razdoblju od 1. siječnja 2032. do 31. prosinca 2032.
Komisija prema potrebi na temelju tog izvješća i vodeći računa o povezanim međunarodno dogovorenim standardima BCBS-a dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću zakonodavni prijedlog do 31. prosinca 2031.
Odstupajući od članka 92. stavka 5. točke (a) podtočke iii. ili točke (b) podtočke ii. i ne dovodeći u pitanje odstupanje iz članka 92. stavka 3. drugog podstavka, za izloženosti koje se ponderiraju rizikom primjenom pristupa SEC-IRBA ili pristupa interne procjene u skladu s člankom 92. stavkom 4., ako se dio standardiziranog ukupnog iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za kreditni rizik, razrjeđivački rizik, kreditni rizik druge ugovorne strane ili tržišni rizik koji proizlazi iz poslova iz knjige trgovanja izračunava primjenom pristupa SEC-SA u skladu s člankom 261. ili 262., institucije do 31. prosinca 2032. primjenjuju sljedeći faktor p:
p = 0,25 za poziciju u sekuritizaciji na koju se primjenjuje članak 262.;
p = 0,5 za poziciju u sekuritizaciji na koju se primjenjuje članak 261.
Članak 466.
Prva primjena Međunarodnih standarda financijskog izvješćivanja
Odstupajući od članka 24. stavka 2., nadležna tijela odobravaju institucijama od kojih se zahtijeva da prvi put provode vrednovanje imovine i izvanbilančnih stavki i određuju regulatorni kapital u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima koji se primjenjuju u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002, razdoblje od 24 mjeseca za provedbu potrebnih internih postupaka i tehničkih zahtjeva.
▼M11 —————
Članak 468.
Privremeni tretman nerealiziranih dobitaka i gubitaka koji se mjere po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit
Odstupajući od članka 35., institucije do 31. prosinca 2025. („razdoblje privremenog tretmana”) iz izračuna stavki redovnoga osnovnoga kapitala mogu isključiti iznos A određen u skladu sa sljedećom formulom:
A = a · f
pri čemu je:
|
a |
= iznos nerealiziranih dobitaka i gubitaka akumuliranih od 31. prosinca 2019., iskazan u bilanci kao „promjene fer vrijednosti dužničkih instrumenata koji se mjere po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit”, koji odgovara izloženostima prema središnjim državama, prema jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave iz članka 115. stavka 2. ove Uredbe i prema subjektima javnog sektora iz članka 116. stavka 4. ove Uredbe, isključujući onu financijsku imovinu umanjenu za kreditne gubitke kako je utvrđeno u Dodatku A Prilogu Uredbi Komisije (EZ) br. 1126/2008 („Prilog u vezi s MSFI-jem 9”); i |
|
f |
= faktor koji se primjenjuje za svaku izvještajnu godinu tijekom razdoblja privremenog tretmana u skladu sa stavkom 2. |
Ako institucija iz svojeg redovnoga osnovnoga kapitala isključi iznos nerealiziranih gubitaka u skladu sa stavkom 1. ovog članka, ona ponovno izračunava sve zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi i u Direktivi 2013/36/EU koji su izračunani primjenom bilo koje od sljedećih stavki:
iznosa odgođene porezne imovine koja je oduzeta od stavki redovnoga osnovnoga kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (c) ili ponderirana rizikom u skladu s člankom 48. stavkom 4.;
iznosa specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik.
Pri ponovnom izračunu predmetnog zahtjeva institucija ne uzima u obzir učinke koje na te stavke imaju rezervacije za očekivane kreditne gubitke koje se odnose na izloženosti prema središnjim državama, prema jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave iz članka 115. stavka 2. ove Uredbe i prema subjektima javnog sektora iz članka 116. stavka 4. ove Uredbe, isključujući onu financijsku imovinu umanjenu za kreditne gubitke kako je utvrđeno u Dodatku A Prilogu u vezi s MSFI-jem 9.
Članak 469.
Odbici od stavki redovnoga osnovnoga kapitala
Odstupajući od članka 36. stavka 1., tijekom razdoblja od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2017. primjenjuje se sljedeće:
institucije su dužne odbiti od stavki redovnoga osnovnoga kapitala primjenjiv postotak iz članka 478. iznosa koje se mora odbiti u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkama (a) do (h), isključujući odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika;
institucije su dužne primjenjivati relevantne odredbe članka 472. na preostale iznose stavki koje se mora odbiti u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkama od (a) do (h), isključujući odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika;
institucije su dužne odbiti od stavki redovnoga osnovnoga kapitala primjenjiv postotak iz članka 478. ukupnog iznosa koji se mora odbiti u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkama (c) i (i) nakon primjene članka 470.;
institucije su dužne primjenjivati zahtjeve iz članka 472. stavka 5. ili stavka 11., prema potrebi, na ukupni preostali iznos stavki koji se mora odbiti u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkama (c) i (i) nakon primjene članka 470.
Institucije su dužne odrediti dio ukupnog preostalog iznosa iz stavka 1. točke (d) koji podliježe članku 472. stavku 5. tako da iznos iz točke (a) ovog stavka podijele s iznosom iz točke (b) ovog stavka:
iznos odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika iz članka 470. stavka 2. točke (a);
zbroj iznosa iz članka 470. stavka 2. točaka (a) i (b).
Institucije su dužne odrediti dio ukupnog preostalog iznosa iz stavka 1. točke (d), koji podliježe članku 472. stavku 11. tako da iznos iz točke (a) ovog stavka podijele s iznosom iz točke (b) ovog stavka:
iznos izravnih i neizravnih ulaganja u instrumente redovnoga osnovnoga kapitala iz članka 470. stavka 2. točke (b);
zbroj iznosa iz članka 470. stavka 2. točaka (a) i (b).
Članak 469.a
Odstupanje od odbitaka od stavki redovnog osnovnog kapitala za neprihodujuće izloženosti
Odstupajući od članka 36. stavka 1. točke (m), institucije ne odbijaju od stavki redovnog osnovnog kapitala primjenjivi iznos nedostatnog pokrića za neprihodujuće izloženosti ako je izloženost nastala prije 26. travnja 2019.
Ako institucija izmijeni uvjete izloženosti koja je nastala prije 26. travnja 2019. tako da poveća izloženost institucije prema dužniku, smatra se da je izloženost nastala na datum kada se izmjena počela primjenjivati i prestaje podlijegati odstupanju predviđenom u prvom podstavku.
Članak 470.
Izuzeće od obveze odbijanja od stavki redovnoga osnovnoga kapitala
Odstupajući od članka 48. stavka 1. tijekom razdoblja od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2017., institucije ne smiju odbijati stavke iz točaka (a) i (b) ovog stavka koje ukupno iznose jednako ili manje od 15 % relevantnih stavki redovnoga osnovnoga kapitala institucije:
odgođenu poreznu imovinu koja je ovisna o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika te koja je ukupno jednaka ili manja od 10 % relevantnih stavki redovnoga osnovnoga kapitala;
ako institucija ima značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora, izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente redovnoga osnovnoga kapitala tog subjekta koje je ukupno jednako ili manje od 10 % relevantnih stavki redovnoga osnovnoga kapitala.
Članak 471.
Izuzeće od odbitka ulaganja u kapital društava za osiguranje od stavki redovnoga osnovnoga kapitala
Odstupajući od članka 49. stavka 1., tijekom razdoblja od 31. prosinca 2018. do 31. prosinca 2024., institucije mogu odabrati da ne odbijaju ulaganja u kapital društava za osiguranje, društava za reosiguranje i osigurateljnih holdinga ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
uvjeti navedeni u članku 49. stavku 1. točkama (a) i (e);
nadležna tijela zadovoljna su s razinom kontrole rizika i postupcima financijske analize koje je institucija posebno donijela radi nadzora ulaganja u dotično društvo ili holding;
ulaganja institucije u kapital društva za osiguranje, društva za reosiguranje ili osigurateljnog holdinga ne prelaze 15 % instrumenata redovnog osnovnog kapitala koji je izdao taj osigurateljni subjekt 31. prosinca 2012. i tijekom razdoblja od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2024.;
iznos ulaganja u kapital koji nije odbijen ne prelazi iznos koji se drži u instrumentima redovnog osnovnog kapitala društva za osiguranje, društva za reosiguranje ili osigurateljnog holdinga 31. prosinca 2012.
Članak 472.
Stavke koje se ne odbijaju od redovnoga osnovnoga kapitala
Institucije su dužne primijeniti sljedeće na preostale iznose gubitaka tekuće financijske godine iz članka 36. stavka 1. točke (a):
gubici koji su značajni odbijaju se od stavki osnovnoga kapitala;
gubici koji nisu značajni ne odbijaju se.
Institucije su dužne primijeniti sljedeće na preostale iznose ulaganja u vlastite instrumente redovnoga osnovnoga kapitala iz članka 36. stavka 1. točke (f):
iznos izravnih ulaganja odbija se od stavki osnovnoga kapitala;
iznos neizravnih i sintetskih ulaganja, uključujući vlastite instrumente redovnoga osnovnoga kapitala koje bi institucija mogla biti obvezna kupiti na temelju postojeće ili potencijalne ugovorne obveze ne odbija se te je podložan ponderu rizika u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2. ili 3. i zahtjevima iz dijela trećeg, glave IV., prema potrebi.
Institucije su dužne primjenjivati sljedeće na preostali iznos ulaganja u instrumente redovnoga osnovnoga kapitala subjekta financijskog sektora ako institucija ima recipročna međusobna ulaganja s tim društvom iz članka 36. stavka 1. točke (g):
ako institucija nema značajno ulaganje u tom subjektu financijskog sektora, iznos njezinog ulaganja u instrumente redovnoga osnovnoga kapitala tog subjekta tretira se u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (h);
ako institucija ima značajno ulaganje u tom subjektu financijskog sektora, iznos njezinih ulaganja u instrumente redovnoga osnovnoga kapitala tog subjekta tretira se u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (i).
Institucije su dužne primjenjivati sljedeće na preostale iznose stavki iz članka 36. stavka 1. točke (h):
pola iznosa koje se mora odbiti a koji se odnose na izravna ulaganja odbija se od stavki osnovnoga kapitala, a pola od stavki dopunskoga kapitala;
iznosi koji se odnose na neizravna i sintetska ulaganja ne odbijaju se te podliježu ponderima rizika u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2. ili 3. te zahtjevima iz dijela trećeg, glave IV., prema potrebi.
Institucije su dužne primjenjivati sljedeće na preostale iznose stavki iz članka 36. stavka 1. točke (i):
pola iznosa koji se moraju odbiti, a koji se odnose na izravna ulaganja odbija se od stavki osnovnoga kapitala, a pola od stavki dopunskoga kapitala;
iznosi koji se odnose na neizravna i sintetska ulaganja ne odbijaju se te podliježu ponderima rizika u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2. ili 3. te zahtjevima iz dijela trećeg, glave IV., prema potrebi.
Članak 473.
Uvođenje izmjena MRS-a 19
Primjenjivi iznos izračunava se odbijanjem zbroja dobivenog u skladu s točkom (b) od zbroja dobivenog u skladu s točkom (a):
institucije utvrđuju vrijednosti imovine svojih mirovinskih fondova ili planova, ovisno o slučaju, pod pokroviteljstvom poslodavca, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1126/2008 ( 40 ) kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 1205/2011 ( 41 ). Institucije zatim odbijaju od vrijednosti te imovine vrijednosti obveza koje proizlaze iz istih fondova ili planova utvrđene u skladu s istim računovodstvenim pravilima;
institucije utvrđuju vrijednosti imovine svojih mirovinskih fondova ili planova, ovisno o slučaju, u skladu s pravilima iz Uredbe (EZ) br. 1126/2008. Institucije zatim odbijaju od vrijednosti te imovine, vrijednosti obveza koje proizlaze iz istih fondova ili planova utvrđene u skladu s istim računovodstvenim pravilima.
Primjenjuju se sljedeći faktori:
1 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014.;
0,8 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015.;
0,6 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.;
0,4 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.;
0,2 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018.
Članak 473.a
Uvođenje MSFI-ja 9
Odstupajući od članka 50. i do kraja prijelaznih razdoblja iz stavaka 6. i 6.a ovog članka, iznos izračunan u skladu s ovim stavkom mogu u svoj redovni osnovni kapital uvrstiti:
institucije koje pripremaju svoje financijske izvještaje u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima donesenima u skladu s postupkom iz članka 6. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1606/2002;
institucije koje na temelju članka 24. stavka 2. ove Uredbe vrednuju imovinu i izvanbilančne stavke te utvrđuju regulatorni kapital u sukladnosti s međunarodnim računovodstvenim standardima donesenima u skladu s postupkom iz članka 6. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1606/2002;
institucije koje vrednuju imovinu i izvanbilančne stavke u skladu s računovodstvenim standardima prema Direktivi 86/635/EEZ i koje primjenjuju model očekivanih kreditnih gubitaka koji je isti kao onaj koji se primjenjuje u međunarodnim računovodstvenim standardima donesenima u skladu s postupkom iz članka 6. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1606/2002.
Iznos iz prvog podstavka izračunava se kao zbroj sljedećeg:
za izloženosti koje podliježu ponderiranju rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2. iznos (ABSA) izračunan prema sljedećoj formuli:
pri čemu je:
|
A2,SA |
= |
iznos izračunan u skladu sa stavkom 2.; |
|
A4,SA |
= |
iznos izračunan u skladu sa stavkom 4. na temelju iznosa izračunanih u skladu sa stavkom 3.; |
|
|
= |
zbroj očekivanih kreditnih gubitaka u dvanaestomjesečnom razdoblju kako je određeno u skladu s točkom 5.5.5. Priloga u vezi s MSFI-jem 9 i iznosa rezervacija za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja kako je određeno u skladu s točkom 5.5.3. Priloga u vezi s MSFI-jem 9 isključujući rezervacije za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja za financijsku imovinu umanjenu za kreditne gubitke kako je utvrđeno u Dodatku A Prilogu u vezi s MSFI-jem 9 na dan 1. siječnja 2020.; |
|
|
= |
zbroj očekivanih kreditnih gubitaka u dvanaestomjesečnom razdoblju kako je određeno u skladu s točkom 5.5.5. Priloga u vezi s MSFI-jem 9 i iznosa rezervacija za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja kako je određeno u skladu s točkom 5.5.3. Priloga u vezi s MSFI-jem 9 isključujući rezervacije za umanjenje vrijednosti za očekivane gubitke tijekom vijeka trajanja za financijsku imovinu umanjenu za kreditne gubitke kako je utvrđeno u Dodatku A Prilogu u vezi s MSFI-jem 9 na dan 1. siječnja 2018. ili na dan početne primjene MSFI-ja 9, ovisno o tome koji je datum kasniji; |
|
f1 |
= |
primjenjivi faktor utvrđen u stavku 6.; |
|
f2 |
= |
primjenjivi faktor utvrđen u stavku 6.a; |
|
t1 |
= |
povećanje redovnoga osnovnoga kapitala zbog poreznog odbitka za iznos A2,SA; |
|
t2 |
= |
povećanje redovnoga osnovnoga kapitala zbog poreznog odbitka za iznos A4,SA; |
|
t3 |
= |
povećanje redovnoga osnovnoga kapitala zbog poreznog odbitka za iznos ; |
za izloženosti koje podliježu ponderiranju rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 3. iznos (ABIRB) izračunan prema sljedećoj formuli:
pri čemu je:
|
A2,IRB |
= |
iznos izračunan u skladu sa stavkom 2. prilagođen u skladu sa stavkom 5. točkom (a); |
|
A4,IRB |
= |
iznos izračunan u skladu sa stavkom 4. na temelju iznosa izračunanih u skladu sa stavkom 3. prilagođenih u skladu sa stavkom 5. točkama (b) i (c); |
;
|
|
= |
zbroj očekivanih kreditnih gubitaka u dvanaestomjesečnom razdoblju kako je određeno u skladu s točkom 5.5.5. Priloga u vezi s MSFI-jem 9 i iznosa rezervacija za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja kako je određeno u skladu s točkom 5.5.3. Priloga u vezi s MSFI-jem 9 isključujući rezervacije za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja za financijsku imovinu umanjenu za kreditne gubitke kako je utvrđeno u Dodatku A Prilogu u vezi s MSFI-jem 9 umanjeno za zbroj povezanih iznosa očekivanih gubitaka za iste izloženosti izračunane u skladu s člankom 158. stavcima 5., 6. i 10. ove Uredbe, na dan 1. siječnja 2020. Ako je rezultat izračuna negativan broj, institucija određuje vrijednost kao nulu; |
|
|
= |
zbroj očekivanih kreditnih gubitaka u dvanaestomjesečnom razdoblju kako je određeno u skladu s točkom 5.5.5. Priloga u vezi s MSFI-jem 9 i iznosa rezervacija za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja kako je određeno u skladu s točkom 5.5.3. Priloga u vezi s MSFI-jem 9 isključujući rezervacije za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja za financijsku imovinu umanjenu za kreditne gubitke kako je utvrđeno u Dodatku A Prilogu u vezi s MSFI-jem 9 na dan 1. siječnja 2018. ili na dan početne primjene MSFI-ja 9, ovisno o tome koji je datum kasniji, umanjeno za zbroj povezanih iznosa očekivanih gubitaka za iste izloženosti izračunane u skladu s člankom 158. stavcima 5., 6. i 10. ove Uredbe. Ako je rezultat izračuna negativan broj, institucija određuje vrijednost kao jednaku nuli; |
|
f1 |
= |
primjenjivi faktor utvrđen u stavku 6.; |
|
f2 |
= |
primjenjivi faktor utvrđen u stavku 6.a; |
|
t1 |
= |
povećanje redovnoga osnovnoga kapitala zbog poreznog odbitka za iznos A2,IRB; |
|
t2 |
= |
povećanje redovnoga osnovnoga kapitala zbog poreznog odbitka za iznos A4,IRB; |
|
t3 |
= |
povećanje redovnoga osnovnoga kapitala zbog poreznog odbitka za iznos . |
Institucije izračunavaju iznose A2,SA i A2,IRB iz stavka 1. drugog podstavka točke (a), odnosno (b), kao veći od iznosa navedenih odvojeno u točkama (a) i (b) ovog stavka za svoje izloženosti koje podliježu ponderiranju rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2. te za svoje izloženosti koje podliježu ponderiranju rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 3.:
nule;
iznosa izračunanog u skladu s točkom i. umanjenog za iznos izračunan u skladu s točkom ii.:
zbroja očekivanih kreditnih gubitaka u dvanaestomjesečnom razdoblju kako je određeno u skladu s točkom 5.5.5. MSFI -ja 9 kako je naveden u Prilogu Uredbi Komisije (EZ) br. 1126/2008 („Prilog u vezi s MSFI-jem 9) i iznosa rezervacija za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja kako je određeno u skladu s točkom 5.5.3. Priloga u vezi s MSFI-jem 9 na dan 1. siječnja 2018. ili na dan početne primjene MSFI-ja 9;
ukupnog iznosa gubitaka zbog umanjenja vrijednosti financijske imovine raspoređene u kredite i potraživanja, ulaganja koja se drže do dospijeća i financijsku imovinu raspoloživu za prodaju, kako je utvrđeno u stavku 9. MRS-a 39, osim vlasničkih instrumenata i udjela ili dionica u subjektima za zajednička ulaganja, kako je utvrđeno u skladu sa stavcima 63., 64., 65., 67., 68. i 70. MRS-a 39 kako je određen u Prilogu Uredbi (EZ) br. 1126/2008 na dan 31. prosinca 2017. ili na dan prije datuma početne primjene MSFI-ja 9.
Institucije izračunavaju iznos za koji iznos iz točke (a) prelazi iznos iz točke (b) ovog stavka odvojeno za svoje izloženosti koje podliježu ponderiranju rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2. te za svoje izloženosti koje podliježu ponderiranju rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 3.:
zbroj očekivanih kreditnih gubitaka u dvanaestomjesečnom razdoblju kako je određeno u skladu s točkom 5.5.5. Priloga u vezi s MSFI-jem 9 i iznosa rezervacija za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja kako je određeno u skladu s točkom 5.5.3. Priloga u vezi s MSFI-jem 9 isključujući rezervacije za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja za financijsku imovinu umanjenu za kreditne gubitke kako je utvrđeno u Dodatku A Prilogu u vezi s MSFI-jem 9 na datum izvješćivanja i, ako se primjenjuje članak 468. ove Uredbe, isključujući očekivane kreditne gubitke određene za izloženosti mjerene po fer vrijednosti na temelju ostale sveobuhvatne dobiti u skladu s točkom 4.1.2 A Priloga u vezi s MSFI-jem 9;
zbroj očekivanih kreditnih gubitaka u dvanaestomjesečnom razdoblju kako je određeno u skladu s točkom 5.5.5. Priloga u vezi s MSFI-jem 9 i iznosa rezervacija za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja kako je određeno u skladu s točkom 5.5.3. Priloga u vezi s MSFI-jem 9 isključujući rezervacije za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja za financijsku imovinu umanjenu za kreditne gubitke kako je utvrđeno u Dodatku A Prilogu u vezi s MSFI-jem 9 i, ako se primjenjuje članak 468. ove Uredbe, isključujući očekivane kreditne gubitke određene za izloženosti mjerene po fer vrijednosti na temelju ostale sveobuhvatne dobiti u skladu s točkom 4.1.2 A Priloga u vezi s MSFI-jem 9, na dan 1. siječnja 2020. ili na dan početne primjene MSFI-ja 9, ovisno o tome koji je datum kasniji.
Za izloženosti koje podliježu ponderiranju rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 3., kod kojih iznos utvrđen u skladu sa stavkom 3. točkom (a), nakon primjene stavka 5. točke (b), prelazi iznos za te izloženosti kako je navedeno u točki (b) stavka 3., nakon primjene stavka 5. točke (c), institucije određuju A4,IRB kao iznos jednak razlici između tih dvaju iznosa, a inače određuju A4,IRB kao iznos jednak nuli.
Za izloženosti koje podliježu ponderiranju rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 3. institucije primjenjuju stavke od 2. do 4. kako slijedi:
za izračun iznosa A2,IRB institucije umanjuju svaki iznos izračunan u skladu s ovim člankom stavkom 2. točkom (b) podtočkama i. te ii. za zbroj iznosâ očekivanih gubitaka izračunanih u skladu s člankom 158. stavkom 5., 6. i 10. na dan 31. prosinca 2017. ili na dan prije datuma početne primjene MSFI-ja 9. Ako je rezultat izračuna iznosa iz ovog članka stavka 2. točke (b) podtočke i. negativan broj, institucija određuje vrijednost tog iznosa kao nulu. Ako je rezultat izračuna iznosa iz ovog članka stavka 2. točke (b) alineje ii. negativan broj, institucija određuje vrijednost tog iznosa kao nulu.
institucije zamjenjuju iznos izračunan u skladu s ovim člankom stavkom 3. točkom (a) zbrojem očekivanih kreditnih gubitaka u dvanaestomjesečnom razdoblju kako je određeno u skladu s točkom 5.5.5. Priloga u vezi s MSFI-jem 9 i iznosa rezervacija za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja kako je određeno u skladu s točkom 5.5.3. Priloga u vezi s MSFI-jem 9 isključujući rezervacije za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja za financijsku imovinu umanjenu za kreditne gubitke kako je utvrđeno u Dodatku A Prilogu u vezi s MSFI-jem 9 i, ako se primjenjuje članak 468. ove Uredbe, isključujući očekivane kreditne gubitke određene za izloženosti mjerene po fer vrijednosti na temelju ostale sveobuhvatne dobiti u skladu s točkom 4.1.2 A Priloga u vezi s MSFI-jem 9, umanjeno za zbroj povezanih iznosa očekivanih gubitaka za iste izloženosti izračunane u skladu s člankom 158. stavcima 5., 6. i 10. ove Uredbe na datum izvješćivanja. Ako je rezultat izračuna negativan broj, institucija određuje vrijednost iznosa iz ovog članka stavka 3. točke (a) kao jednaku nuli;
institucije zamjenjuju iznos izračunan u skladu s ovim člankom stavkom 3. točkom (b) zbrojem očekivanih kreditnih gubitaka u dvanaestomjesečnom razdoblju kako je određeno u skladu s točkom 5.5.5. Priloga u vezi s MSFI-jem 9 i iznosa rezervacija za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja kako je određeno u skladu s točkom 5.5.3. Priloga u vezi s MSFI-jem 9, isključujući rezervacije za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja za financijsku imovinu umanjenu za kreditne gubitke kako je utvrđeno u Dodatku A Prilogu u vezi s MSFI-jem 9 i, ako se primjenjuje članak 468. ove Uredbe, isključujući očekivane kreditne gubitke određene za izloženosti mjerene po fer vrijednosti na temelju ostale sveobuhvatne dobiti u skladu s točkom 4.1.2 A Priloga u vezi s MSFI-jem 9, na dan 1. siječnja 2020. ili na dan početne primjene MSFI-ja 9, ovisno o tome koji je datum kasniji, umanjeno za zbroj povezanih iznosa očekivanih gubitaka za iste izloženosti izračunane u skladu s člankom 158. stavcima 5., 6. i 10. ove Uredbe na dan 1. siječnja 2020. ili na dan početne primjene MSFI-ja 9, ovisno o tome koji je datum kasniji. Ako je rezultat izračuna negativan broj, institucija određuje vrijednost iznosa iz ovog članka stavka 3. točke (b) kao jednaku nuli.
Institucije primjenjuju sljedeće faktore f1 za izračun iznosâ ABSA i ABIRB iz stavka 1. drugog podstavka točke (a) odnosno točke (b):
0,7 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020.;
0,5 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021.;
0,25 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022.;
0 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2024.
Institucije čija financijska godina počinje nakon 1. siječnja 2020., ali prije 1. siječnja 2021., prilagođavaju datume iz prvog podstavka točaka od (a) do (d) tako da odgovaraju njihovoj financijskoj godini i prilagođene datume prijavljuju svojim nadležnim tijelima te ih javno objavljuju.
Institucije koje računovodstvene standarde iz stavka 1. počinju primjenjivati 1. siječnja 2021. ili nakon tog datuma primjenjuju relevantne faktore u skladu s prvim podstavkom točkama od (b) do (d), počevši od faktora koji odgovara godini prve primjene tih računovodstvenih standarda.
Institucije primjenjuju sljedeće faktore f2 za izračun iznosâ ABSA i ABIRB iz stavka 1. drugog podstavka točke (a), odnosno točke (b):
1 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020.;
1 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021.;
0,75 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022.;
0,5 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023.;
0,25 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024.
Institucije čija financijska godina počinje nakon 1. siječnja 2020., ali prije 1. siječnja 2021., prilagođavaju datume iz prvog podstavka točaka od (a) do (e) tako da odgovaraju njihovoj financijskoj godini i prilagođene datume prijavljuju svojim nadležnim tijelima te ih javno objavljuju.
Institucije koje računovodstvene standarde iz stavka 1. počinju primjenjivati 1. siječnja 2021. ili nakon tog datuma primjenjuju relevantne faktore u skladu s prvim podstavkom točkama od (b) do (e), počevši od faktora koji odgovara godini prve primjene tih računovodstvenih standarda.
Ako institucija u svoj redovni osnovni kapital uvrštava iznos u skladu sa stavkom 1. ovog članka, ona ponovno izračunava sve zahtjeve utvrđene ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU koji su u vezi s bilo kojom od sljedećih stavki, ne uzimajući u obzir učinke koje te rezervacije za očekivane kreditne gubitke, koje je uvrstila u svoj redovni osnovni kapital, imaju na te stavke:
iznosom odgođene porezne imovine koja je oduzeta od redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (c) ili ponderirana rizikom u skladu s člankom 48. stavkom 4.;
vrijednosti izloženosti kako je utvrđena u skladu s člankom 111. stavkom 1. pri čemu se specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik za koji se umanjuje vrijednost izloženosti množe sa sljedećim faktorom prilagodbe (sf):
pri čemu je:
ABSA = iznos izračunan u skladu sa stavkom 1. drugim podstavkom točkom (a);
RASA = ukupni iznos specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik;
iznosom stavki dopunskog kapitala izračunanim u skladu s člankom 62. točkom (d).
Institucije mogu samo jednom odabrati hoće li primjenjivati izračun iz stavka 7. točke (b) ili izračun iz prvog podstavka ovog stavka. Institucije objavljuju svoju odluku.
Institucija koja je odlučila primijeniti prijelazna uređenja iz ovog članka može odlučiti ne primijeniti stavak 4., pri čemu o toj odluci obavješćuje nadležno tijelo do 1. veljače 2018. Institucija u tom slučaju određuje A4,SA, A4,IRB, , , t2 i t3 iz stavka 1. kao jednake nuli. Ako je institucija dobila prethodno odobrenje nadležnog tijela, svoju prvotnu odluku može izmijeniti tijekom prijelaznog razdoblja. Institucije javno obznanjuju svaku odluku donesenu u skladu s ovim podstavkom.
Institucija koja je odlučila primjenjivati prijelazna uređenja iz ovog članka može odlučiti ne primijeniti stavak 2., pri čemu o toj odluci bez odgode obavješćuje nadležno tijelo. Institucija u tom slučaju određuje A2,SA, A2,IRB i t1 iz stavka 1. kao jednake nuli. Ako je institucija za to dobila prethodno odobrenje nadležnog tijela, svoju prvotnu odluku može izmijeniti tijekom prijelaznog razdoblja.
Nadležna tijela najmanje jednom godišnje obavješćuju EBA-u o primjeni ovog članka od strane institucija pod njihovim nadzorom.
Članak 474.
Odbici od stavki dodatnoga osnovnoga kapitala
Odstupajući od članka 56. tijekom razdoblja od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2017., primjenjuje se sljedeće:
institucije su dužne odbiti od stavki dodatnoga osnovnoga kapitala primjenjivi postotak iz članka 478. iznosa koji se moraju odbiti u skladu s člankom 56.;
institucije su dužne primjenjivati zahtjeve iz članka 475. na preostale iznose stavki koji se moraju odbiti u skladu s člankom 56.
Članak 475.
Stavke koje se ne odbijaju od stavki dodatnoga osnovnoga kapitala
Institucije su dužne primjenjivati sljedeće na preostale iznose stavki iz članka 56. točke (a):
izravna ulaganja u vlastite instrumente dodatnoga osnovnoga kapitala odbijaju se po knjigovodstvenoj vrijednosti od stavki osnovnoga kapitala;
neizravna i sintetska ulaganja u vlastite instrumente dodatnoga osnovnoga kapitala, uključujući vlastite instrumente dodatnoga osnovnoga kapitala koje bi institucija mogla biti obvezna kupiti na temelju postojeće ili potencijalne ugovorne obveze, ne odbijaju se i dodjeljuje im se ponder rizika u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2. ili 3. i podliježu zahtjevima dijela trećeg, glave IV., prema potrebi.
Institucije su dužne primjenjivati sljedeće na preostali iznos stavki iz članka 56. točke (b):
ako institucija nema značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora s kojim ima recipročna međusobna ulaganja, iznos njezinih izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja u te instrumente dodatnoga osnovnoga kapitala tog subjekta tretira se u skladu s člankom 56. točkom (c);
ako institucija ima značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora s kojim ima recipročna međusobna ulaganja, iznos njezinih izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja u te instrumente dodatnoga osnovnoga kapitala tog subjekta tretira se u skladu s člankom 56. točkom (d).
Institucije su dužne primjenjivati sljedeće na preostali iznos stavki iz članka 56. točaka (c) i (d):
pola iznosa koji se odnosi na izravna ulaganja koji se mora odbiti u skladu s člankom 56. točkama (c) i (d) odbija se od stavki osnovnoga kapitala, a pola od stavki dopunskoga kapitala;
iznos koji se odnosi na neizravna i sintetska ulaganja koji se mora odbiti u skladu s člankom 56. točkama (c) i (d) ne odbija se te podliježe ponderu rizika u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2. ili 3. te zahtjevima iz dijela trećeg, glave IV., prema potrebi.
Članak 476.
Odbici od stavki dopunskoga kapitala
Odstupajući od članka 66. tijekom razdoblja od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2017. primjenjuje se sljedeće:
institucije su dužne odbiti od stavki dopunskoga kapitala primjenjivi postotak iz članka 478. iznosa koji se moraju odbiti u skladu s člankom 66.;
institucije su dužne primjenjivati zahtjeve iz članka 477. na preostale iznose koji se moraju odbiti u skladu s člankom 66.
Članak 477.
Odbici od stavki dopunskoga kapitala
Institucije su dužne primjenjivati sljedeće na preostali iznos stavki iz članka 66. točke (a):
izravna ulaganja u vlastite instrumente dopunskoga kapitala odbijaju se po knjigovodstvenoj vrijednosti od stavki dopunskoga kapitala;
neizravna i sintetska ulaganja u vlastite instrumente dopunskoga kapitala, uključujući vlastite instrumente dopunskoga kapitala koje bi institucija mogla biti obvezna kupiti na temelju postojeće ili potencijalne ugovorne obveze, ne odbijaju se i dodjeljuje im se ponder rizika u skladu s dijelom trećim, glave II., poglavlja 2. ili 3. i podliježu zahtjevima iz dijela trećeg, glave IV., prema potrebi.
Institucije su dužne primjenjivati sljedeće na preostali iznos stavki iz članka 66. točke (b):
ako institucija nema značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora s kojim ima recipročna međusobna ulaganja, iznos njezinih izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja u instrumente dopunskoga kapitala tog subjekta tretira se u skladu s člankom 66. točkom (c);
ako institucija ima značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora s kojim ima recipročna međusobna ulaganja, iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja u instrumente dopunskoga kapitala tog subjekta financijskog sektora tretira se u skladu s člankom 66. točkom (d).
Institucije su dužne primjenjivati sljedeće na preostali iznos stavki iz članka 66. točaka (c) i (d):
pola iznosa koji se odnosi na izravna ulaganja koji se mora odbiti u skladu s člankom 66. točkama (c) i (d) odbija se od stavki osnovnoga kapitala, a pola od stavki dopunskoga kapitala;
iznos koji se odnosi na neizravna i sintetska ulaganja koji se mora odbiti u skladu s člankom 66. točkama (c) i (d) ne odbija se te podliježe ponderu rizika u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2. ili 3. te zahtjevima iz dijela trećega, glave IV., prema potrebi.
Članak 477.a
Odbitci od stavki prihvatljivih obveza
Odstupajući od članka 72.e stavka 4. i do 31. prosinca 2024. sanacijsko tijelo matične institucije, nakon pomnog razmatranja mišljenja sanacijskih tijela ili relevantnih tijela trećih zemalja nadležnih za sva dotična društva kćeri, može dopustiti da se prilagođeni iznos mi izračunava primjenom sljedeće definicije ri, i wi:
|
ri |
= |
ukupni kapitalni zahtjev koji se temelji na riziku koji se primjenjuje na društvo kćer i u trećoj zemlji u kojoj ono ima sjedište, u mjeri u kojoj se taj zahtjev ispunjava instrumentima koji bi se na temelju ove Uredbe smatrali regulatornim kapitalom; |
|
wi |
= |
ukupni kapitalni zahtjev osnovnoga kapitala koji nije zasnovan na riziku koji se primjenjuje na društvo kćer i u trećoj zemlji u kojoj ono ima sjedište, u mjeri u kojoj se taj zahtjev ispunjava instrumentima koji bi se na temelju ove Uredbe smatrali osnovnim kapitalom. |
Sanacijsko tijelo može dati dopuštenje iz stavka 1. ako društvo kći ima poslovni nastan u trećoj zemlji koja još nema primjenjivi lokalni sanacijski sustav ako je ispunjen najmanje jedan od sljedećih uvjeta:
trenutačno ne postoje ili se ne predviđaju značajne praktične ili pravne prepreke za promptni prijenos imovine iz društva kćeri matičnoj instituciji;
relevantno tijelo treće zemlje nadležno za društvo kćer dostavilo je sanacijskom tijelu matične institucije mišljenje da bi se imovina jednaka iznosu koji društvo kći treba odbiti u skladu s člankom 72.e stavkom 4. drugim podstavkom mogla prenijeti s društva kćeri na matičnu instituciju.
Članak 478.
Primjenjivi postoci za odbitak od stavki redovnoga osnovnoga kapitala, dodatnoga osnovnoga kapitala i dopunskoga kapitala
Primjenjivi postotak za potrebe članka 468. stavka 4., točaka (a) i (c) članka 469. stavka 1., točke (a) članka 474. i točke (a) članka 476. raspoređuje se kako slijedi:
od 20 % do 100 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014.;
od 40 % do 100 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015.;
od 60 % do 100 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.;
od 80 % do 100 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.
Odstupajući od stavka 1., za stavke iz članka 36. stavka 1. točke (c) koje su postojale prije 1. siječnja 2014., primjenjiv postotak za potrebe članka 469. stavka 1. točke (c) raspoređuje se kako slijedi:
od 0 % do 100 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014.;
od 10 % do 100 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015.;
od 20 % do 100 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.;
od 30 % do 100 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.;
od 40 % do 100 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018.;
od 50 % do 100 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019.;
od 60 % do 100 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020.;
od 70 % do 100 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021.;
od 80 % do 100 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022.;
od 90 % do 100 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023.
Nadležna tijela određuju i objavljuju primjenjivi postotak u rasponima koji su određeni u stavcima 1. i 2. za svaki od sljedećih odbitaka:
za pojedinačne odbitke koji se zahtijevaju u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkama (a) do (h), isključujući odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti te proizlazi iz privremenih razlika;
za ukupan iznos odgođene porezne imovine koji ovisi o budućoj profitabilnosti te proizlazi iz privremenih razlika i stavki iz članka 36. stavka 1. točke (i) koji se treba odbijati u skladu s člankom 48.;
za svaki odbitak koji se zahtijeva u skladu s člankom 56. točkama od (b) do (d);
za svaki odbitak koji se zahtijeva u skladu s člankom 66. točkama od (b) do (d).
Članak 479.
Priznavanje instrumenata i stavki u konsolidiranom redovnom osnovnom kapitalu koji ne ispunjavaju uvjete za manjinske udjele
Odstupajući od dijela drugoga, glave II. tijekom razdoblja od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2017. priznavanje u konsolidiranom regulatornom kapitalu stavki koje bi ispunjavale uvjete za konsolidirane rezerve u skladu s nacionalnim mjerama za prijenos članka 65. Direktive 2006/48/EZ koje ne ispunjavaju uvjete za konsolidirani redovni osnovni kapital iz bilo kojeg od sljedećih razloga određuju nadležna tijela u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka:
instrument ne ispunjava uvjete za instrument redovnoga osnovnoga kapitala te s njim povezana zadržana dobit i računi premija na dionice stoga ne ispunjavaju uvjete za stavke konsolidiranoga redovnoga osnovnoga kapitala;
stavke ne ispunjavaju uvjete zbog članka 81. stavka 2.;
stavke ne ispunjavaju uvjete jer društvo kći nije institucija ili subjekt koji na temelju mjerodavnog nacionalnog prava podliježe zahtjevima ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU;
stavke ne ispunjavaju uvjete jer društvo kći nije u cijelosti uključeno u konsolidaciju u skladu s dijelom prvim, glavom II., poglavljem 2.
Za potrebe stavka 2. primjenjivi postoci raspoređuju se kako slijedi:
od 0 % do 80 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014.;
od 0 % do 60 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015.;
od 0 % do 40 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.;
od 0 % do 20 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.
Članak 480.
Priznavanje u konsolidiranom regulatornom kapitalu manjinskih udjela i kvalificiranoga dodatnoga osnovnoga kapitala i dopunskoga kapitala
Za potrebe stavka 1. primjenjivi faktor raspoređuje se kako slijedi:
od 0,2 do 1 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014.;
od 0,4 do 1 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015.;
od 0,6 do 1 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.; i
od 0,8 do 1 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.
Članak 481.
Dodatni filtri i odbici
Za potrebe stavka 1. primjenjivi postotak raspoređuje se kako slijedi:
od 0 % do 80 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014.;
od 0 % do 60 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015.;
od 0 % do 40 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.;
od 0 % do 20 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 482.
Područje primjene za transakcije izvedenicama s mirovinskim fondovima
Vezano uz transakcije iz članka 89. Uredbe (EU) br. 648/2012 koje su sklopljene s mirovinskim planom kako je definiran u članku 2. te Uredbe, institucije ne izračunavaju kapitalne zahtjeve za CVA rizik kako je predviđeno člankom 382. stavkom 4. točkom (c) ove Uredbe.
POGLAVLJE 2.
Nastavak priznavanja instrumenata kapitala
Članak 483.
Nastavak priznavanja instrumenata državne potpore
Odstupajući od članaka od 26. do 29., 51., 52., 62. i 63., tijekom razdoblja od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2017. ovaj članak primjenjuje se na instrumente kapitala i stavke ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
instrumenti su izdani prije 1. siječnja 2014.;
instrumenti su izdani u sklopu mjera dokapitalizacije u skladu s pravilima o državnoj potpori. U mjeri u kojoj je dio instrumenata privatno upisan, oni moraju biti izdani prije 30. lipnja 2012. i povezani s onim dijelovima koje je upisala država članica;
Komisija smatra instrumente usklađenima s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. UFEU-a;
Kada instrumente upisuju i država članica i privatni ulagatelji te ako postoji djelomična otplata instrumenata koje je upisala država članica, odgovarajući dio privatno upisanog dijela instrumenata nastavit će se priznavati u skladu s člankom 484. Kada su otplaćeni svi instrumenti koje je upisala država članica, preostali instrumenti koje su upisali privatni ulagatelji nastavljaju se priznavati u skladu s člankom 484.
Instrumenti koji su ispunili uvjete u skladu s nacionalnim mjerama za prenošenje za članak 57. točku (a) Direktive 2006/48/EZ ispunjavaju uvjete za instrumente redovnoga osnovnoga kapitala neovisno o sljedećem:
uvjeti određeni člankom 28. ove Uredbe nisu ispunjeni;
instrumente je izdalo društvo iz članka 27. ove Uredbe, a uvjeti određeni člankom 28. ove Uredbe ili ovisno o slučaju, člankom 29. ove Uredbe nisu ispunjeni.
Instrumenti koji ispunjavaju uvjete za redovni osnovni kapital u skladu s prvim podstavkom ne ispunjavaju uvjete za instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili instrumente dopunskog kapitala u skladu sa stavkom 5. ili 7.
Instrumenti koji ispunjavaju uvjete za instrumente dodatnoga osnovnoga kapitala u skladu s prvim podstavkom ne ispunjavaju uvjete za instrumente redovnoga osnovnoga kapitala ili instrumente dopunskoga kapitala u skladu sa stavcima 3. ili 7.
Instrumenti koji ispunjavaju uvjete za instrumente dopunskoga kapitala u skladu s prvim podstavkom ne mogu ispunjavati uvjete za instrumente redovnoga osnovnoga kapitala ili instrumente dodatnoga osnovnoga kapitala u skladu sa stavcima 3. ili 5.
Članak 484.
Uvjeti za nastavak priznavanja stavki koje ispunjavaju uvjete za regulatorni kapital u skladu s nacionalnim mjerama za prenošenje Direktive 2006/48/EZ
Članak 485.
Uvjeti za uključivanje u redovni osnovni kapital računa premija na dionice povezanih sa stavkama koje su ispunile uvjete za regulatorni kapital u skladu s nacionalnim mjerama za prenošenje Direktive 2006/48/EZ
Članak 486.
Ograničenja nastavka priznavanja za stavke redovnoga osnovnoga kapitala, dodatnoga osnovnoga kapitala i dopunskoga kapitala
Iznos stavki iz članka 484. stavka 3. koji ispunjavaju uvjete za stavke redovnoga osnovnoga kapitala ograničava se na primjenjiv postotak zbroja iznosa iz točaka (a) i (b) ovog stavka:
nominalni iznos kapitala iz članka 484. stavka 3. sa stanjem na dan 31. prosinca 2012.;
računi premija na dionice povezani sa stavkama iz točke (a).
Iznos stavki iz članka 484. stavka 4. koje ispunjavaju uvjete za stavke dodatnoga osnovnoga kapitala ograničen je na primjenjivi postotak pomnožen s rezultatom koji se dobije oduzimanjem od zbroja iznosa iz točaka od (a) i (b) ovog stavka zbroja iznosa iz točaka od (c) do (f) ovog stavka:
nominalni iznos izdanih instrumenata iz članka 484. stavka 4., sa stanjem na 31. prosinca 2012.;
računi premija na dionice povezani s instrumentima iz točke (a);
iznos instrumenata iz članka 484. stavka 4. koji je 31. prosinca 2012. premašio ograničenja iz nacionalnih mjera za prenošenje za članak 66. stavak 1. točku (a) i članak 66. stavak 1.a Direktive 2006/48/EZ;
računi premija na dionice povezani s instrumentima iz točke (c);
nominalni iznos izdanih instrumenata iz članka 484. stavka 4. sa stanjem na 31. prosinca 2012. koji ne ispunjavaju uvjete za instrumente dodatnoga osnovnoga kapitala u skladu s člankom 489. stavkom 4.;
računi premija na dionice povezani s instrumentima iz točke (e).
Iznos stavki iz članka 484. stavka 5. koje ispunjavaju uvjete za stavke dopunskoga kapitala ograničen je na primjenjivi postotak rezultata oduzimanja zbroja iznosa iz točaka od (e) do (h) ovog stavka od zbroja iznosa iz točaka od (a) do (d) ovog stavka:
nominalni iznos izdanih instrumenata iz članka 484. stavka 5. sa stanjem na 31. prosinca 2012.;
računi premija na dionice povezani s instrumentima iz točke (a);
nominalni iznos kapitala na osnovi podređenih kredita sa stanjem na 31. prosinca 2012., umanjen za iznos zahtijevan u skladu s nacionalnim mjerama za prenošenje za članak 64. stavak 3. točku (c) Direktive 2006/48/EZ;
nominalni iznos stavki iz članka 484. stavka 5., osim instrumenata i kapitala na osnovi podređenih kredita iz točaka (a) i (c) ovog stavka sa stanjem na 31. prosinca 2012.;
nominalni iznos instrumenata i stavki iz članka 484. stavka 5. sa stanjem na 31. prosinca 2012. koji je premašio ograničenja iz nacionalnih mjera za prenošenje za članak 66. stavak 1. točku (a) Direktive 2006/48/EZ;
računi premija na dionice povezani s instrumentima iz točke (e);
nominalni iznos izdanih instrumenata iz članka 484. stavka 5. sa stanjem na 31. prosinca 2012. koji ne ispunjavaju uvjete za stavke dopunskoga kapitala u skladu s člankom 490. stavkom 4.;
računi premija na dionice povezani s instrumentima iz točke (g).
Za potrebe ovog članka primjenjivi postoci iz stavaka od 2. do 4. raspoređuju se kako slijedi:
od 60 % do 80 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014.;
od 40 % do 70 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015.;
od 20 % do 60 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.;
od 0 % do 50 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.;
od 0 % do 40 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018.;
od 0 % do 30 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019.;
od 0 % do 20 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020.;
od 0 % do 10 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021.
Članak 487.
Stavke isključene iz nastavka priznavanja kao stavki redovnoga osnovnoga kapitala ili stavki dodatnoga osnovnoga kapitala u drugim elementima regulatornoga kapitala
Odstupajući od članaka 51., 52., 62. i 63., od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2021. institucije mogu tretirati kao stavke iz članka 484. stavka 5., u onoj mjeri u kojoj njihovo uključivanje ne premašuje primjenjivi postotak iz članka 486. stavka 4.:
kapital i povezane račune premija na dionice iz članka 484. stavka 3. koji su isključeni iz stavki redovnoga osnovnoga kapitala jer premašuju primjenjivi postotak iz članka 486. stavka 2.;
instrumente i povezane račune premija na dionice iz članka 484. stavka 4. koji premašuju primjenjivi postotak iz članka 486. stavka 3.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 488.
Amortizacija stavki koje se nastavljaju priznavati kao stavke dopunskoga kapitala
Stavke iz članka 484. stavka 5. koje ispunjavaju uvjete za stavke dopunskoga kapitala iz članka 484. stavka 5. ili članka 486. stavka 4. podliježu zahtjevima iz članka 64.
Članak 489.
Hibridni instrumenti s opcijom kupnje i poticajem na otkup
Instrumenti ispunjavaju uvjete za instrumente dodatnoga osnovnoga kapitala ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
institucija je bila u mogućnosti izvršiti opciju kupnje s poticajem na otkup samo prije 1. siječnja 2013.;
institucija nije izvršila opciju kupnje;
uvjeti iz članka 52. ispunjeni su od 1. siječnja 2013.
Instrumenti ispunjavaju uvjete za instrumente dodatnoga osnovnoga kapitala s nižom priznatom vrijednošću u skladu s člankom 484. stavkom 4. do datuma njihovog efektivnog dospijeća te nakon toga ispunjavaju uvjete kao stavke dodatnoga osnovnoga kapitala bez ograničenja, pod uvjetom da:
institucija je bila u mogućnosti izvršiti opciju kupnje s poticajem na otkup samo na dan 1. siječnja 2013. ili nakon toga;
institucija nije izvršila opciju kupnje na datum efektivnog dospijeća instrumenata;
uvjeti iz članka 52. ispunjeni su od datuma efektivnog dospijeća instrumenata.
Instrumenti ne ispunjavaju uvjete za instrumente dodatnoga osnovnoga kapitala te ne podliježu članku 484. stavku 4. od 1. siječnja 2014. ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
institucija je bila u mogućnosti izvršiti opciju kupnje s poticajem na otkup samo između 31. prosinca 2011. i 1. siječnja 2013.;
institucija nije izvršila opciju kupnje na datum efektivnog dospijeća instrumenata;
uvjeti iz članka 52. nisu ispunjeni od datuma efektivnog dospijeća instrumenata.
Instrumenti ispunjavaju uvjete za instrumente dodatnoga osnovnoga kapitala s nižom priznatom vrijednošću u skladu s člankom 484. stavkom 4. do datuma njihovog efektivnog dospijeća, te nakon toga ne ispunjavaju uvjete za instrumente dodatnoga osnovnoga kapitala ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
institucija je bila u mogućnosti izvršiti opciju kupnje s poticajem na otkup na dan 1. siječnja 2013. ili nakon toga;
institucija nije izvršila opciju kupnje na datum efektivnog dospijeća instrumenata;
uvjeti iz članka 52. nisu ispunjeni od datuma efektivnog dospijeća instrumenata.
Instrumenti ispunjavaju uvjete za instrumente dodatnoga osnovnoga kapitala u skladu s člankom 484. stavkom 4. ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
institucija je bila u mogućnosti izvršiti opciju kupnje s poticajem na otkup samo prije 31. prosinca 2011. ili na taj dan;
institucija nije izvršila opciju kupnje na datum efektivnog dospijeća instrumenata;
uvjeti iz članka 52. nisu ispunjeni od datuma efektivnog dospijeća instrumenata.
Članak 490.
Stavke dopunskoga kapitala s poticajem na otkup
Stavke ispunjavaju uvjete za instrumente dopunskoga kapitala pod uvjetom da:
institucija je bila u mogućnosti izvršiti opciju kupnje s poticajem na otkup samo prije 1. siječnja 2013.;
institucija nije izvršila opciju kupnje;
uvjeti iz članka 63. ispunjeni su od 1. siječnja 2013.
Stavke ispunjavaju uvjete za stavke dopunskoga kapitala u skladu s člankom 484. stavkom 5. do datuma njihovog efektivnog dospijeća te nakon toga ispunjavaju uvjete za stavke dopunskoga kapitala bez ograničenja, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
institucija je bila u mogućnosti izvršiti opciju kupnje s poticajem na otkup samo na dan 1. siječnja 2013. ili nakon toga;
institucija nije izvršila opciju kupnje na datum efektivnog dospijeća stavki;
uvjeti iz članka 63. ispunjeni su od datuma efektivnog dospijeća stavki.
Stavke ne ispunjavaju uvjete za stavke dopunskoga kapitala od 1. siječnja 2014. ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
institucija je bila u mogućnosti izvršiti opciju kupnje s poticajem na otkup samo između 31. prosinca 2011. i 1. siječnja 2013.;
institucija nije izvršila opciju kupnje na datum efektivnog dospijeća stavki;
uvjeti iz članka 63. nisu ispunjeni od datuma efektivnog dospijeća stavki.
Stavke ispunjavaju uvjete za stavke dopunskoga kapitala s nižom priznatom vrijednošću u skladu s člankom 484. stavkom 5. do datuma njihovog efektivnog dospijeća te nakon toga ne ispunjavaju uvjete za stavke dopunskoga kapitala, ako:
institucija je bila u mogućnosti izvršiti opciju kupnje s poticajem na otkup na dan 1. siječnja 2013. ili nakon toga;
institucija nije izvršila opciju kupnje na datum njihovog efektivnog dospijeća;
uvjeti iz članka 63. nisu ispunjeni od datuma efektivnog dospijeća stavki.
Stavke ispunjavaju uvjete za stavke dopunskoga kapitala u skladu s člankom 484. stavkom 5. ako:
institucija je bila u mogućnosti izvršiti opciju kupnje s poticajem na otkup samo do i uključujući 31. prosinca 2011.;
institucija nije izvršila opciju kupnje na datum efektivnog dospijeća stavki;
uvjeti iz članka 63. nisu ispunjeni od datuma efektivnog dospijeća stavki.
Članak 491.
Efektivno dospijeće
Za potrebe članaka 489. i 490. efektivno dospijeće određuje se:
za stavke iz stavaka 3. i 5. tih članaka, kao datum prve mogućnosti izvršenja opcije kupnje s poticajem na otkup na ili nakon 1. siječnja 2013.;
za stavke iz stavka 4. tih članaka, kao datum prve mogućnosti izvršenja opcije kupnje s poticajem na otkup između 31. prosinca 2011. i 1. siječnja 2013.;
za stavke iz stavka 6. tih članaka, kao datum prve mogućnosti izvršenja opcije kupnje s poticajem na otkup prije 31. prosinca 2011.
POGLAVLJE 3.
Prijelazne odredbe za objavu regulatornoga kapitala
Članak 492.
Objava regulatornoga kapitala
Od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2017., institucije objavljuju sljedeće dodatne informacije o svom regulatornom kapitalu:
prirodu i učinak pojedinačnih filtara i odbitaka na redovni osnovni kapital, dodatni osnovni kapital, dopunski kapital te regulatorni kapital primijenjenih u skladu s člancima od 467. do 470., 474., 476. i 479.;
iznose manjinskih udjela i instrumenata dodatnoga osnovnoga i dopunskoga kapitala i povezane zadržane dobiti i računa premija na dionice, koje su izdala društva kćeri koja su uključena u konsolidirani redovni osnovni kapital, dodatni osnovni kapital, dopunski kapital i regulatorni kapital u skladu s poglavljem 1., odjeljkom 4.;
učinak pojedinih filtara i odbitaka na redovni osnovni kapital, dodatni osnovni kapital i dopunski kapital te regulatorni kapital primijenjenih u skladu s člankom 481.;
prirodu i iznos stavki koje ispunjavaju uvjete za stavke redovnoga osnovnoga kapitala, osnovnoga kapitala i dopunskoga kapitala primjenom odstupanja iz poglavlja 2., odjeljka 2.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
POGLAVLJE 4.
Velike izloženosti, kapitalni zahtjevi, financijska poluga i prag iz Basela I
Članak 493.
Prijelazne odredbe za velike izloženosti
Do 26. lipnja 2021., odredbe o velikim izloženostima iz članaka od 387. do 403. ove Uredbe ne primjenjuju se na investicijska društva čija je osnovna djelatnost isključivo pružanje investicijskih usluga ili obavljanje investicijskih aktivnosti povezanih s financijskim instrumentima iz odjeljka C točaka 5., 6.,7., 9., 10. i 11. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU te na koje se Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 42 ) nije primjenjivala 31. prosinca 2006.
◄▼M9 —————
Odstupajući od članka 400. stavaka 2. i 3., države članice mogu, tijekom prijelaznog razdoblja do stupanja na snagu pravnog akta nakon preispitivanja u skladu s člankom 507., ali najkasnije do 31. prosinca 2028., u potpunosti ili djelomično izuzeti sljedeće izloženosti iz primjene članka 395. stavka 1.:
pokrivenim obveznicama iz članka 129.;
stavke imovine koje predstavljaju potraživanja od područne (regionalne) ili lokalne samouprave država članica ako bi se tim potraživanjima u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2. dodijelio ponder rizika 20 % i ostale izloženosti prema ili za koja jamče te područne (regionalne) ili lokalne samouprave, ako bi se potraživanjima prema njima, u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2. dodijelio ponder rizika 20 %;
izloženosti, uključujući sudjelujuće udjele ili druge vrste udjela, institucije prema njezinom matičnom društvu, ostalim društvima kćerima tog matičnog društva ili vlastitim društvima kćerima i kvalificiranim udjelima, ako su ta društva obuhvaćena nadzorom na konsolidiranoj osnovi kojoj podliježe i sama institucija, u skladu s ovom Uredbom, Direktivom 2002/87/EZ ili istovjetnim standardima na snazi u trećoj zemlji; izloženosti koje ne ispunjavaju te kriterije, neovisno o tome jesu li izuzete od primjene članka 395. stavka 1. ove Uredbe, tretiraju se kao izloženosti prema trećoj strani;
stavke imovine koje predstavljaju potraživanja i ostale izloženosti, uključujući sudjelujuće udjele ili druge vrste ulaganja, prema regionalnim ili središnjim kreditnim institucijama koje zajedno s kreditnom institucijom pripadaju mreži u skladu s pravnim ili statutarnim odredbama i koji su odgovorni, u skladu s tim odredbama, za poslove poravnanja gotovinskih transakcija unutar te mreže;
stavke imovine koje predstavljaju potraživanja i ostale izloženosti kreditnih institucija prema kreditnim institucijama, od kojih jedna posluje na nekonkurentnoj osnovi i pruža ili jamči za kredite na temelju programa utvrđenih zakonom ili njenim statutima radi promicanja određenih sektora gospodarstva uz neki oblik državnog nadzora i ograničenja vezano uz upotrebu tih kredita, pod uvjetom da te izloženosti proizlaze iz kredita koji su plasirani korisnicima posredstvom kreditnih institucija ili iz jamstava za te kredite;
stavke imovine koje predstavljaju potraživanja i ostale izloženosti prema institucijama, pod uvjetom da te izloženosti nisu dio regulatornoga kapitala navedenih institucija, ne traju duže od sljedećeg radnog dana te nisu iskazane u nekoj od važnijih valuta trgovanja;
stavke imovine koje predstavljaju potraživanja od središnjih banaka u obliku minimalnih obveznih pričuva koje se drže kod tih središnjih banaka i koje su nominirane u njihovim nacionalnim valutama;
stavke imovine koje predstavljaju potraživanja od središnjih država u obliku zakonski propisanih likvidnosnih zahtjeva koje se drže u državnim vrijednosnim papirima koji su nominirani i s izvorima sredstava u njihovim nacionalnim valutama, pod uvjetom da prema prosudbi nadležnog tijela kreditna procjena koju je tim središnjim državama dodijelio odabrani VIPKR predstavlja investicijski rejting;
50 % izvanbilančnih stavki u obliku dokumentarnih akreditiva „razreda 4” i izvanbilančnih neiskorištenih kreditnih linija „razreda 3” iz Priloga I. s izvornim rokom dospijeća do godine dana i uključujući godinu dana te, uz suglasnost nadležnih tijela, 80 % jamstava, osim kreditnih jamstava, koja su izdana za njihove članove na osnovi zakonskih ili podzakonskih propisa na temelju zajedničkog sustava osiguranja u statusu kreditnih institucija;
zakonski zahtijevana jamstva koja se upotrebljavaju kada se hipotekarni krediti financirani izdavanjem hipotekarnih obveznica isplaćuju hipotekarnom dužniku prije konačnog upisa hipoteke u zemljišne knjige pod uvjetom da se jamstvo ne rabi za smanjenje rizika pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranog rizikom;
stavke imovine koje predstavljaju potraživanja i ostale izloženosti prema priznatim burzama.
Odstupajući od članka 395. stavka 1., nadležna tijela mogu institucijama dopustiti da im nastanu bilo koje izloženosti iz stavka 5. ovog članka koje ispunjavaju uvjete navedene u stavku 6. ovog članka, do sljedećih ograničenja:
100 % osnovnog kapitala institucije do 31. prosinca 2018.;
75 % osnovnog kapitala institucije do 31. prosinca 2019.;
50 % osnovnog kapitala institucije do 31. prosinca 2020.
Ograničenja navedena u prvom podstavku točkama (a), (b) i (c) primjenjuju se na vrijednosti izloženosti nakon primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika u skladu s člancima od 399. do 403.
Prijelazno uređenje utvrđeno u stavku 4. primjenjuje se na sljedeće izloženosti:
stavke imovine koje predstavljaju potraživanja od središnje države, središnjih banaka ili subjekata javnog sektora država članica;
stavke imovine koje predstavljaju potraživanja s eksplicitnim jamstvima središnjih država, središnjih banaka ili subjekata javnog sektora država članica;
ostale izloženosti prema ili za koje jamče središnje države, središnje banke ili subjekti javnog sektora država članica;
stavke imovine koje predstavljaju potraživanja od jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave država članica koje se tretiraju kao izloženosti prema središnjoj državi u skladu s člankom 115. stavkom 2.;
druge izloženosti prema ili za koje one jamče jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave država članica, a koje se tretiraju kao izloženosti prema središnjoj državi u skladu s člankom 115. stavkom 2.
Za potrebe prvog podstavka točaka (a), (b) i (c), prijelazno uređenje utvrđeno u stavku 4. ovog članka primjenjuju se samo na stavke imovine i druge izloženosti prema subjektima javnog sektora, ili za koje oni jamče, koje se tretiraju kao izloženosti prema središnjoj državi, jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave u skladu s člankom 116. stavkom 4. Ako se stavke imovine i druge izloženosti prema subjektima javnog sektora, ili za koje oni jamče, tretiraju kao izloženosti prema jedinici područne (regionalne) ili lokalne samouprave u skladu s člankom 116. stavkom 4., prijelazno uređenje utvrđeno u stavku 4. ovog članka primjenjuje se samo kada se izloženosti toj jedinici područne (regionalne) ili lokalne samouprave tretiraju kao izloženosti prema središnjoj državi u skladu s člankom 115. stavkom 2.
Prijelazno uređenje utvrđeno u stavku 4. ovog članka primjenjuje se samo ako izloženost iz stavka 5. ovog članka ispunjava sljedeće uvjete:
izloženosti bi bio dodijeljen ponder rizika od 0 % u skladu s člankom 495. stavkom 2. koji je na snazi na dan 31. prosinca 2017.;
izloženost je nastala na dan ili nakon 12. prosinca 2017.
Članak 494.
Prijelazne odredbe o zahtjevu za regulatorni kapital i prihvatljive obveze
Odstupajući od članka 92.a, od 27. lipnja 2019. do 31. prosinca 2021. institucije koje se smatraju sanacijskim subjektima i koje su GSV subjekti moraju u svakom trenutku ispunjavati sljedeće zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze:
omjer od 16 % zasnovan na riziku, koji predstavlja regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije, iskazano kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavcima 3. i 4.;
omjer od 6 % koji nije zasnovan na riziku, koji predstavlja regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije, iskazano kao postotni udio mjere ukupne izloženosti iz članka 429. stavka 4.
Članak 494.a
Nastavak priznavanja izdanja putem subjekata posebne namjene
Odstupajući od članka 52., instrumenti kapitala koje institucija nije izdala izravno ispunjavaju uvjete za instrumente dodatnog osnovnog kapitala do 31. prosinca 2021. samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
uvjeti navedeni u članku 52. stavku 1., osim uvjeta da je instrumente izravno izdala institucija;
instrumenti su izdani putem subjekta koji je uključen u konsolidaciju u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.;
sredstva su odmah i bez ograničenja dostupna instituciji i u obliku su koji ispunjava uvjete navedene u ovom stavku.
Odstupajući od članka 63., instrumenti kapitala koje institucija nije izdala izravno ispunjavaju uvjete za instrumente dodatnog osnovnog kapitala do 31. prosinca 2021. samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
uvjeti navedeni u članku 63., osim uvjeta da je instrumente izravno izdala institucija;
instrumenti su izdani putem subjekta koji je uključen u konsolidaciju u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.;
sredstva su odmah i bez ograničenja dostupna instituciji i u obliku su koji ispunjava uvjete navedene u ovom stavku.
Članak 494.b
Nastavak priznavanja instrumenata regulatornog kapitala i instrumenata prihvatljivih obveza
Članak 494.c
Nastavak priznavanja nadređenih sekuritizacijskih pozicija
Odstupajući od članka 270., institucija inicijator može izračunati iznose izloženosti ponderirane rizikom za nadređenu sekuritizacijsku poziciju u skladu s člankom 260., 262. ili 264. ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
sekuritizacija je izdana prije 9. travnja 2021.;
sekuritizacijom su 8. travnja 2021. ispunjeni uvjeti iz članka 270. koji se primjenjuju na taj datum.
Članak 494.d
Vraćanje na primjenu manje sofisticiranih pristupa
Odstupajući od članka 149., institucija se može od 9. srpnja 2024. do 10. srpnja 2027. vratiti na primjenu manje sofisticiranih pristupa za jednu ili više kategorija izloženosti iz članka 147. stavka 2. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
institucija je već postojala 8. srpnja 2024. i dobila je odobrenje za rad nadležnog tijela da za te kategorije izloženosti primjenjuje IRB pristup;
institucija je samo jednom u te tri godine zatražila vraćanje na primjenu manje sofisticiranog pristupa;
zahtjev za povratak na primjenu manje sofisticiranog pristupa nije podnesen radi uključivanja u regulatornu arbitražu;
institucija je najmanje šest mjeseci prije stvarnog vraćanja na primjenu manje sofisticiranog pristupa službeno obavijestila nadležno tijelo da za te kategorije izloženosti želi ponovno primjenjivati taj pristup;
nadležno tijelo u roku od tri mjeseca od primitka obavijesti iz točke (d) nije imalo prigovor na zahtjev institucije.
Članak 495.
Tretman izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u skladu s IRB pristupom
Odstupajući od članka 107. stavka 1., institucije kojima je za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja odobrena primjena IRB pristupa, do 31. prosinca 2029. i ne dovodeći u pitanje članak 495.a stavak 3., izračunavaju iznos izloženosti ponderiranih rizikom za svaku izloženost na osnovi vlasničkih ulaganja za koje im je odobrena primjena IRB pristupa kao viši iznos od sljedećeg:
iznosa izloženosti ponderiranih rizikom koji se izračunava u skladu s člankom 495.a stavcima 1. i 2.;
iznosa izloženosti ponderiranih rizikom koji se izračunava u skladu s ovom Uredbom u verziji koja se primjenjuje 8. srpnja 2024.
Ako institucije primjenjuju prvi podstavak ovog stavka, ne primjenjuje se članak 495.a stavci 1. i 2.
Za potrebe ovog stavka, uvjeti za povratak na primjenu manje sofisticiranih pristupa iz članka 149. ne primjenjuju se.
Članak 495.a
Prijelazna uređenja za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja
Odstupajući od tretmana iz članka 133. stavka 3., izloženostima na osnovi vlasničkih ulaganja dodjeljuje se viši od pondera rizika koji se primjenjuje 8. srpnja 2024., uz gornju granicu od 250 %, i sljedeći ponderi rizika:
100 % u razdoblju od 1. siječnja 2025. do 31. prosinca 2025.;
130 % u razdoblju od 1. siječnja 2026. do 31. prosinca 2026.;
160 % u razdoblju od 1. siječnja 2027. do 31. prosinca 2027.;
190 % u razdoblju od 1. siječnja 2028. do 31. prosinca 2028.;
220 % u razdoblju od 1. siječnja 2029. do 31. prosinca 2029.
Odstupajući od tretmana iz članka 133. stavka 4., izloženostima na osnovi vlasničkih ulaganja dodjeljuje se viši od pondera rizika koji se primjenjuje 8. srpnja 2024. i sljedeći ponderi rizika:
100 % u razdoblju od 1. siječnja 2025. do 31. prosinca 2025.;
160 % u razdoblju od 1. siječnja 2026. do 31. prosinca 2026.;
220 % u razdoblju od 1. siječnja 2027. do 31. prosinca 2027.;
280 % u razdoblju od 1. siječnja 2028. do 31. prosinca 2028.;
340 % u razdoblju od 1. siječnja 2029. do 31. prosinca 2029.;
Članak 495.b
Prijelazna uređenja za izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja
Odstupajući od članka 161. stavka 4., na izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja na koje se primjenjuje IRB pristup ako se koriste vlastite procjene LGD-a primjenjuju se donji pragovi na LGD iz članka 161. stavka 4., pomnoženi sa sljedećim faktorima:
50 % u razdoblju od 1. siječnja 2025. do 31. prosinca 2027.;
80 % u razdoblju od 1. siječnja 2028. do 31. prosinca 2028.;
100 % u razdoblju od 1. siječnja 2029. do 31. prosinca 2029.
EBA to izvješće dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji do 10. srpnja 2026.
Komisija prema potrebi na temelju tog izvješća i vodeći računa o povezanim međunarodno dogovorenim standardima BCBS-a dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću zakonodavni prijedlog do 31. prosinca 2027.
Odstupajući od članka 122.a stavka 3. točke (a), izloženostima u obliku specijaliziranog financiranja iz te točke za koje ne postoji izravno primjenjiva kreditna procjena odabranog VIPKR-a može se do 31. prosinca 2032. dodijeliti ponder rizika od 80 % ako se ne primjenjuje prilagodba kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik iz članka 501.a i smatra se da je izloženost visoke kvalitete uzimajući u obzir sve sljedeće kriterije:
dužnik može ispuniti svoje financijske obveze čak i u ozbiljnim uvjetima stresa jer postoji sve od sljedećega:
odgovarajući omjer izloženosti i vrijednosti izloženosti;
konzervativan profil otplate izloženosti;
razmjeran preostali vijek trajanja imovine nakon potpune otplate izloženosti ili pravo regresa prema pružatelju zaštite visoke kreditne sposobnosti;
nizak rizik dužnikova refinanciranja izloženosti ili taj rizik na odgovarajući način smanjuje preostala vrijednost imovine ili pravo regresa prema pružatelju zaštite visoke kreditne sposobnosti;
dužnikova aktivnost i struktura financiranja ugovorno su ograničeni;
dužnik se koristi izvedenicama samo za potrebe smanjenja rizika;
značajnim operativnim rizicima primjereno se upravlja;
ugovornim odredbama o imovini vjerovnicima se osigurava visok stupanj zaštite, uključujući sljedeće:
vjerovnici imaju zakonski provedivo pravo najvišeg reda na imovini koja se financira i, ako je to primjenjivo, na prihode koji se njome ostvaruju;
postoje ugovorna ograničenja u pogledu mogućnosti dužnika da izmijeni imovinu što bi nepovoljno utjecalo na njezinu vrijednost;
ako je imovina u izgradnji, vjerovnici imaju zakonski provedivo pravo najvišeg reda na imovinu i odnosne ugovore o izgradnji,
imovina koja se financira ispunjava sve sljedeće standarde primjerenog i djelotvornog funkcioniranja:
testirani su tehnologija i dizajn imovine;
pribavljene su sve potrebne dozvole i odobrenja za funkcioniranje imovine;
ako je imovina u izgradnji, dužnik ima odgovarajuće mjere zaštite za ugovorene specifikacije, proračun i datum dovršetka imovine, uključujući snažna jamstva za dovršenje projekta ili angažman iskusnog graditelja i odgovarajuće ugovorne odredbe za likvidirane štete.
EBA priprema izvješće u kojem analizira sljedeće:
razvoj trendova i uvjeta na tržištima za financiranja objekata u Uniji;
stvarnu rizičnost izloženosti financiranja objekta tijekom cijelog ekonomskog ciklusa;
učinak tretmana iz članka 122.a stavka 3. točke (a) na kapitalne zahtjeve za izloženosti financiranja objekta, ne uzimajući u obzir članak 465. stavak 1.;
primjerenost definicije podskupine „financiranje objekta visoke kvalitete” i dodjele različitog bonitetnog tretmana toj podskupini izloženosti.
EBA to izvješće podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji do 31. prosinca 2030.
Komisija prema potrebi na temelju tog izvješća i vodeći računa o povezanim međunarodno dogovorenim standardima BCBS-a dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću zakonodavni prijedlog do 31. prosinca 2031.
Članak 495.c
Prijelazna uređenja za izloženosti po najmu kao tehnike smanjenja kreditnog rizika
Odstupajući od članka 230., primjenjiva vrijednost Hc koja odgovara „kolateralu u obliku ostale materijalne imovine” za izloženosti iz članka 199. stavka 7. ako imovina dana u najam odgovara vrsti materijalne kreditne zaštite „kolateral u obliku ostale materijalne imovine”, vrijednost je Hc za „kolateral u obliku ostale materijalne imovine” iz članka 230. stavka 2. tablice 1 pomnožena sa sljedećim faktorima:
50 % u razdoblju od 1. siječnja 2025. do 31. prosinca 2027.;
80 % u razdoblju od 1. siječnja 2028. do 31. prosinca 2028.;
100 % u razdoblju od 1. siječnja 2029. do 31. prosinca 2029.;
EBA dostavlja to izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji do 10. srpnja 2027.
Komisija prema potrebi na temelju tog izvješća i vodeći računa o međunarodno dogovorenim standardima BCBS-a Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja zakonodavni prijedlog do 31. prosinca 2028.
Članak 495.d
Prijelazna uređenja za preuzete obveze koje se mogu bezuvjetno opozvati
Odstupajući od članka 111. stavka 2., institucije izračunavaju vrijednost izloženosti izvanbilančne stavke u obliku preuzete obveze koja se može bezuvjetno opozvati množenjem postotka iz tog članka sa sljedećim faktorima:
0 % u razdoblju od 1. siječnja 2025. do 31. prosinca 2029.;
25 % u razdoblju od 1. siječnja 2030. do 31. prosinca 2030.;
50 % u razdoblju od 1. siječnja 2031. do 31. prosinca 2031.;
75 % u razdoblju od 1. siječnja 2032. do 31. prosinca 2032.
EBA podnosi to izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji do 31. prosinca 2028.
Komisija prema potrebi na temelju tog izvješća i vodeći računa o povezanim međunarodno dogovorenim standardima BCBS-a i učinku koji ti standardi imaju na financijsku stabilnost, dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću zakonodavni prijedlog do 31. prosinca 2031.
Članak 495.e
Prijelazna uređenja za kreditne procjene VIKPR-a institucija
Odstupajući od članka 138. točke (g), nadležna tijela mogu dopustiti institucijama da nastave upotrebljavati kreditnu procjenu VIKPR-a u vezi s drugom institucijom koja ispunjava pretpostavku implicitne državne potpore do 31. prosinca 2029.
Članak 495.f
Prijelazna uređenja za zahtjeve za ponovnu procjenu nekretnina
Odstupajući od članka 229. stavka 1. točaka od (a) do (d), za izloženosti osigurane stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama odobrene prije 1. siječnja 2025. institucije mogu nastaviti procjenjivati vrijednost stambene nekretnine ili poslovne nekretnine na njezinu tržišnu vrijednost ili vrijednost nižu od tržišne, ili, u onim državama članicama koje su zakonskim ili regulatornim odredbama propisale stroge kriterije za procjenu hipotekarne vrijednosti, hipotekarnu vrijednost te nekretnine, sve dok se ponovna procjena vrijednosti nekretnine ne zahtijeva u skladu s člankom 208. stavkom 3. ili do 31. prosinca 2027., ovisno o tome što nastupi ranije.
Članak 495.g
Prijelazna uređenja za određene javne sustave jamstava
Odstupajući od članka 183. stavka 1. i članka 213. stavka 1., smatra se da jamstvo koje se može opozvati u slučaju dužnikove prijevare može opozvati ili se opseg kreditne zaštite u tom slučaju može umanjiti, ispunjava zahtjeve iz članka 183. stavka 1. točke (d) i članka 213. stavka 1. točke (c) ako je jamstvo pružio subjekt iz članka 214. stavka 2. točke (a) ne kasnije od 31. prosinca 2024.
Članak 495.h
Prijelazna uređenja za primjenu alternativnog pristupa internih modela za tržišni rizik
Odstupajući od članka 325.az stavka 2. točke (d), institucije mogu do 1. siječnja 2026. primjenjivati alternativni pristup internih modela za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik za organizacijske jedinice za trgovanje koje ne ispunjavaju zahtjeve iz članka 325.bg.
▼M10 —————
Članak 497.
Kapitalni zahtjevi za izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama
Ako središnja druga ugovorna strana treće zemlje podnese zahtjev za priznavanje u skladu s člankom 25. Uredbe (EU) br. 648/2012, institucije mogu tu središnju drugu ugovornu stranu smatrati kvalificiranom središnjom drugom ugovornom stranom u razdoblju od datuma kada je ta središnja druga ugovorna strana ESMA-i podnijela zahtjev za priznavanje do jednog od sljedećih datuma:
ako je Komisija već donijela provedbeni akt iz članka 25. stavka 6. Uredbe (EU) br. 648/2012 u vezi s trećom zemljom u kojoj središnja druga ugovorna strana ima poslovni nastan i taj je provedbeni akt već stupio na snagu, dvije godine od datuma podnošenja zahtjeva;
ako Komisija još nije donijela provedbeni akt iz članka 25. stavka 6. Uredbe (EU) br. 648/2012 u vezi s trećom zemljom u kojoj središnja druga ugovorna strana ima poslovni nastan i taj provedbeni akt još nije stupio na snagu, raniji datum od sljedećih datuma:
dvije godine nakon datuma stupanja na snagu provedbenog akta;
za središnje druge ugovorne strane koje su podnijele zahtjev nakon 27. lipnja 2019., dvije godine nakon datuma podnošenja zahtjeva;
za one središnje druge ugovorne strane koje su podnijele zahtjev prije 27. lipnja 2019., 28. lipnja 2021.
Do isteka roka iz stavka 1. ovog članka, ako središnja druga ugovorna strana iz tog stavka nema jamstveni fond i nema uspostavljen obvezujući aranžman sa svojim klirinškim članovima koji joj omogućava upotrebu cijelog ili dijela inicijalnog iznosa nadoknade primljenog od njezinih klirinških članova kao da je riječ o preduplatama, institucija zamjenjuje formulu za izračun kapitalnog zahtjeva iz članka 308. stavka 2. sa sljedećom formulom:
pri čemu je:
|
|
= |
kapitalni zahtjev; |
|
KCCP |
= |
hipotetski kapital kvalificirane središnje druge ugovorne strane o kojem je kvalificirana središnja druga ugovorna strana obavijestila instituciju u skladu s člankom 50.c Uredbe (EU) br. 648/2012; |
|
DFCCP |
= |
financijska sredstva središnje druge ugovorne strane koja se temelje na preduplatama, o kojima je središnja druga ugovorna strana obavijestila instituciju u skladu s člankom 50.c Uredbe (EU) br. 648/2012; |
|
i |
= |
indeks koji označuje klirinškog člana; |
|
IMi |
= |
inicijalni iznos nadoknade koji klirinški član i daje sa središnjom drugom ugovornom stranom; i |
|
IM |
= |
ukupan iznos inicijalnog iznosa nadoknade o kojem je središnja druga ugovorna strana obavijestila instituciju u skladu s člankom 89. stavkom 5.a Uredbe (EU) br. 648/2012. |
Članak 498.
Izuzeća za trgovce robom
Do 26. lipnja 2021., odredbe o kapitalnim zahtjevima iz ove Uredbe ne primjenjuju se na investicijska društva čija je osnovna djelatnost isključivo pružanje investicijskih usluga ili obavljanje investicijskih aktivnosti povezanih s financijskim instrumentima iz odjeljka C točaka 5., 6.,7., 9., 10. i 11. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU te na koje se Direktiva 2004/39/EZ nije primjenjivala 31. prosinca 2006.
Članak 499.
Financijska poluga
Odstupajući od članaka 429. i 430., tijekom razdoblja od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2021., institucije su dužne izračunavati i izvješćivati omjer financijske poluge upotrebom obje niže navedene mjere kapitala:
osnovnoga kapitala:
osnovnoga kapitala, u skladu s odstupanjima iz poglavlja 1. i 2. ove glave.
▼M8 —————
Članak 500.
Prilagodba za prodaje velikih razmjera
Odstupajući od članka 181. stavka 1. točke (a), institucija može prilagoditi svoje procjene LGD-a tako da djelomično ili u potpunosti prebije učinak prodajâ velikih razmjera izloženosti u statusu neispunjavanja obveza na ostvarene LGD-ove do razlike između prosjeka procijenjenih LGD-ova za usporedive izloženosti u statusu neispunjavanja obveza koje nisu konačno unovčene i prosjeka ostvarenih LGD-ova, među ostalim i na osnovi gubitaka ostvarenih zbog prodajâ velikih razmjera, čim se ispune svi sljedeći uvjeti:
institucija je obavijestila nadležno tijelo o planu koji uključuje opseg, sastav i datume prodaja izloženosti u statusu neispunjavanja obveza;
datumi prodaja izloženosti u statusu neispunjavanja obveza jesu nakon 23. studenoga 2016., ali ne kasnije od 31. prosinca 2024.
kumulativni iznos izloženosti u statusu neispunjavanja obveza prodanih nakon datuma prve prodaje u skladu s planom iz točke (a) premašio je 20 % preostalog iznosa svih izloženosti u statusu neispunjavanja obveza od datuma prve prodaje iz točaka (a) i (b).
Prilagodba iz prvog podstavka može se provesti samo do 31. prosinca 2024. i njezini učinci mogu trajati onoliko dugo koliko su odgovarajuće izloženosti uključene u vlastite procjene LGD-a institucije.
Komisija preispituje primjerenost odstupanja iz stavka 1. i, prema potrebi, Europskom parlamentu i Vijeću podnosi zakonodavni prijedlog za produljenje, ponovno uvođenje ili izmjenu, ovisno o tome što je potrebno, prilagodbe predviđene ovim člankom.
Članak 500.a
Privremeni tretman javnog duga izdanog u valuti druge države članice
Odstupajući od članka 114. stavka 2., do 31. prosinca 2026. za izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama država članica ako su te izloženosti nominirane i financirane u domaćoj valuti druge države članice, primjenjuje se sljedeće:
do 31. prosinca 2024. ponder rizika primijenjen na vrijednosti izloženosti jest 0 % pondera rizika dodijeljenog tim izloženostima u skladu s člankom 114. stavkom 2.;
u 2025. ponder rizika primijenjen na vrijednosti izloženosti jest 20 % pondera rizika dodijeljenog tim izloženostima u skladu s člankom 114. stavkom 2.;
u 2026. ponder rizika primijenjen na vrijednosti izloženosti jest 50 % pondera rizika dodijeljenog tim izloženostima u skladu s člankom 114. stavkom 2.
Odstupajući od članka 395. stavka 1. i članka 493. stavka 4., nadležna tijela mogu institucijama dopustiti izloženosti navedene u stavku 1. ovog članka uz sljedeća maksimalna ograničenja:
100 % osnovnoga kapitala institucije do 31. prosinca 2025.;
75 % osnovnoga kapitala institucije između 1. siječnja i 31. prosinca 2026.;
50 % osnovnoga kapitala institucije između 1. siječnja i 31. prosinca 2027.
Ograničenja navedena u prvom podstavku točkama (a), (b) i (c) primjenjuju se na vrijednosti izloženosti nakon što se uzme u obzir učinak smanjenja kreditnog rizika u skladu s člancima od 399. do 403.
Članak 500.b
Privremeno isključenje određenih izloženosti prema središnjim bankama iz mjere ukupne izloženosti s obzirom na pandemiju bolesti COVID-19
Odstupajući od članka 429. stavka 4., institucija može do 27. lipnja 2021. iz svoje mjere ukupne izloženosti isključiti sljedeće izloženosti prema središnjoj banci institucije, pod uvjetima utvrđenima u stavcima 2. i 3. ovog članka:
kovanice i novčanice koje predstavljaju zakonsku valutu u nadležnosti središnje banke;
imovinu koja predstavlja potraživanja prema središnjoj banci, uključujući pričuve koje se drže u središnjoj banci.
Iznos koji je institucija isključila ne smije prelaziti prosječni dnevni iznos izloženosti navedenih u točkama (a) i (b) prvog podstavka tijekom najnovijeg punog razdoblja održavanja pričuva središnje banke institucije.
Institucija može isključiti izloženosti navedene u stavku 1. ako je nadležno tijelo institucije utvrdilo, nakon savjetovanja s odnosnom središnjom bankom, i javno objavilo da postoje iznimne okolnosti u kojima je isključenje opravdano kako bi se olakšalo provođenje monetarnih politika.
Izloženosti koje se isključuju na temelju stavka 1. moraju ispunjavati oba sljedeća uvjeta:
nominirane su u istoj valuti kao i depoziti koje je institucija preuzela;
njihovo prosječno dospijeće znatno ne prelazi prosječno dospijeće depozita koje je institucija preuzela.
Institucija koja isključuje izloženosti prema svojoj središnjoj banci iz mjere ukupne izloženosti u skladu sa stavkom 1. objavljuje i omjer financijske poluge koji bi imala da te izloženosti nije isključila.
Članak 500.c
Isključenje prekoračenja iz izračuna dodatnog faktora pri retroaktivnom testiranju s obzirom na pandemiju bolesti COVID-19
Odstupajući od članka 325.bf, u iznimnim okolnostima nadležna tijela mogu dopustiti institucijama da u pojedinačnim slučajevima iz izračuna dodatnog faktora iz članka 325.bf isključe prekoračenja utvrđena retroaktivnim testiranjem hipotetskih ili stvarnih promjena koje je institucija provela, pod uvjetom da ta prekoračenja ne proizlaze iz nedostataka internog modela i pod uvjetom da su nastala između 1. siječnja 2020. i 31. prosinca 2021.
Članak 500.d
Privremeni izračun vrijednosti izloženosti redovnih kupnji i prodaja koje čekaju namiru s obzirom na pandemiju bolesti COVID-19
Institucije koje, u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom, na redovne kupnje i prodaje koje čekaju namiru primjenjuju računovodstveno priznavanje na datum namire, u mjeru ukupne izloženosti uključuju cijelu nominalnu vrijednost obveza za plaćanje koje se odnose na redovne kupnje.
Institucije mogu izvršiti prijeboj cijele nominalne vrijednosti obveza za plaćanje koje se odnose na redovne kupnje s cijelom nominalnom vrijednošću gotovinskih potraživanja koja se odnose na redovne prodaje koje čekaju namiru samo ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
i redovne kupnje i redovne prodaje namiruju se na temelju isporuke po plaćanju;
kupljenoj i prodanoj financijskoj imovini koja je povezana s gotovinskim obvezama i potraživanjima mjerena je po fer vrijednosti kroz račun dobiti ili gubitka te je imovina uključena u knjigu trgovanja institucije.
Članak 501.
Prilagodba izloženosti ponderiranih rizikom prema MSP-ovima koje nisu u statusu neispunjavanja obveza
Institucije prilagođavaju iznose izloženosti ponderiranih rizikom za izloženosti prema MSP-ovima koje nisu u statusu neispunjavanja obveza (RWEA), koji su izračunani u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2. ili 3., prema potrebi, u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu je:
|
RWEA* |
= |
RWEA prilagođen pomoćnim faktorom za MSP-ove; i |
|
E* |
= |
(a)
ukupan iznos koji instituciji, njezinim društvima kćerima, njezinim matičnim društvima i drugim društvima kćerima tih matičnih društava, uključujući izloženosti u statusu neispunjavanja obveza, duguje MSP ili grupa povezanih osoba MSP-a, ali isključujući potraživanja ili potencijalne obveze osigurane stambenim nekretninama;
(b)
ako je ukupni iznos iz točke (a) jednak 0, iznos potraživanja ili potencijalnih obveza MSP-a ili grupe povezanih osoba MSP-a koje su osigurane stambenim nekretninama i koje su isključene iz izračuna ukupnog iznosa iz te točke. |
Za potrebe ovog članka:
izloženost prema MSP-u uključena je u kategorije izloženosti prema stanovništvu ili prema trgovačkim društvima ili u kategoriju izloženosti osiguranih hipotekama na nekretninama, ali isključujući ADC izloženosti;
MSP ima značenje utvrđeno u članku 5. točki 9.;
institucije poduzimaju razumne korake kako bi ispravno utvrdile E* i dobile informacije koje se zahtijevaju na temelju točke (b).
Članak 501.a
Prilagodba kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik izloženosti prema subjektima koji financiraju fizičke strukture ili objekte, sustave i mreže za pružanje ili potporu u pružanju bitnih javnih usluga ili njima upravljaju
Kapitalni zahtjevi za kreditni rizik izračunani u skladu s dijelom III. glavom II. množe se s faktorom 0,75 pod uvjetom da izloženost ispunjava sve sljedeće uvjete:
izloženost je raspoređena u kategoriju izloženosti iz članka 112. točke (g), ili bilo koju od kategorija izloženosti iz članka 147. stavka 2. točke (c) podtočke i., ii. ili iii., a isključene su izloženosti u statusu neispunjavanja obveza;
izloženost je prema subjektu koji je posebno osnovan za financiranje ili upravljanje fizičkim strukturama ili objektima, sustavima i mrežama za pružanje ili potporu u pružanju bitnih javnih usluga;
najmanje dvije trećine iznosa izvora otplate obveze predstavlja prihod koji se ostvaruje na osnovi imovine koja je predmet financiranja, a ne neovisne sposobnosti šireg poslovnog subjekta, ili subvencije, bespovratna sredstva ili financiranje od strane jednog ili više subjekata navedenih u stavku 2. točki (b) podtočkama i. i ii.;
dužnik može ispuniti svoje financijske obveze čak i u ozbiljnim uvjetima stresa koji su relevantni za rizik projekta;
novčani tokovi koje ostvaruje dužnik predvidljivi su i pokrivaju sve buduće otplate kredita tijekom trajanja kredita;
rizik dužnikova refinanciranja nizak je ili primjereno umanjen uzimajući u obzir subvencije, bespovratna sredstva ili financijska sredstva od jednog ili više subjekata iz stavka 2. točke (b) podtočaka i. i ii.;
ugovornim odredbama vjerovnicima se osigurava visok stupanj zaštite, uključujući sljedeće:
ako prihodi dužnika nisu financirani plaćanjima velikog broja korisnika, ugovorne odredbe uključuju odredbe kojima se vjerovnike učinkovito štiti od gubitaka koji nastaju u slučaju da projekt raskine stranka koja je pristala kupovati robu ili usluge koje pruža dužnik;
dužnik raspolaže dostatnim pričuvnim sredstvima koja su u cijelosti financirana gotovinom ili je sklopio druge financijske aranžmane s davateljima jamstva s visokim rejtingom kako bi osigurao financiranje za nepredviđene događaje i obrtni kapital tijekom ekonomskog vijeka imovine iz točke (b) ovog stavka;
vjerovnici imaju značajan stupanj kontrole nad imovinom i prihodima koje ostvaruje dužnik;
vjerovnici imaju pravo, u mjeri koja je dopuštena na temelju primjenjivog prava, na imovinu i ugovore ključne za infrastrukturne poslove ili raspolažu alternativnim mehanizmima kojima se osigurava njihov položaj;
vjerovnicima se u zalog daju vlasnički instrumenti tako da mogu preuzeti kontrolu nad subjektom u slučaju neispunjavanja obveza;
ograničena je uporaba neto novčanih tokova od poslovanja nakon obveznih plaćanja iz projekta u svrhe nepovezane sa servisiranjem dužničkih obveza;
postoje ugovorna ograničenja u pogledu mogućnosti dužnika da poduzima aktivnosti koje bi mogle štetiti vjerovnicima, uključujući ograničenje da se novi dug ne može izdati bez suglasnosti postojećih ulagatelja u dužničke instrumente;
obveza je nadređena u odnosu na sva druga potraživanja osim zakonskih potraživanja i potraživanja na temelju izvedenica drugih ugovornih strana;
ako je dužnik u fazi gradnje, ulagatelj u vlasnički kapital mora ispuniti sljedeće kriterije, a u slučaju većeg broja ulagatelja skupina ulagatelja u vlasnički kapital sljedeće kriterije mora ispuniti kao cjelina:
ulagatelji u vlasnički kapital imaju iskustvo u uspješnom nadziranju infrastrukturnih projekata, financijsku snagu i relevantno stručno znanje;
ulagatelji u vlasnički kapital imaju nizak rizik od nastanka statusa neispunjavanja obveza odnosno rizik od značajnih gubitaka za dužnika zbog njihova statusa neispunjavanja obveza je nizak;
uspostavljeni su primjereni mehanizmi kojima su usklađeni interesi ulagatelja u vlasnički kapital s interesima vjerovnika;
dužnik je uspostavio prikladne zaštitne mehanizme kako bi osigurao dovršenje projekta u skladu s ugovorenim specifikacijama, proračunom ili datumom dovršetka; uključujući snažna jamstva za okončanje projekta ili angažman iskusnog graditelja i odgovarajuće ugovorne odredbe za ugovorne kazne;
ako postoje značajni operativni rizici, njima se primjereno upravlja;
dužnik se koristi testiranim tehnologijama i dizajnom;
pribavljene su sve potrebne dozvole i odobrenja;
dužnik se koristi izvedenicama samo za potrebe smanjenja rizika;
za izloženosti odobrene nakon 1. siječnja 2025. dužnik je procijenio da imovina koja se financira pozitivno doprinosi jednom ili više okolišnih ciljeva iz članka 9. Uredbe (EU) 2020/852 i da ne šteti znatno drugim ciljevima iz tog članka ili da imovina koja se financira ne šteti znatno nijednom okolišnom cilju iz tog članka.
Za potrebe stavka 1. točke (e) nastali novčani tokovi ne smatraju se predvidljivima osim ako znatan dio prihoda ispunjava sljedeće uvjete:
ispunjen je jedan od sljedećih kriterija:
prihodi su zasnovani na dostupnosti;
prihodi podliježu pravilu o stopi povrata;
prihodi podliježu ugovorima s klauzulom „puno za prazno”;
razina rezultata ili korištenja i cijena moraju zasebno ispunjavati jedan od sljedećih kriterija:
ako prihodi dužnika nisu financirani plaćanjima velikog broja korisnika, strana koja pristane kupovati robu ili usluge dužnika mora biti jedno od sljedećeg:
središnja banka, središnja vlada, regionalna vlada ili lokalno tijelo, pod uvjetom da im je dodijeljen ponder rizika od 0 % u skladu s člancima 114. i 115. ili da je vanjska institucija za procjenu kreditnog rizika ocijenila da se raspoređuju u najmanje 3. stupanj kreditne kvalitete;
subjekt javnog sektora, pod uvjetom da mu je dodijeljen ponder rizika od 20 % ili niži u skladu s člankom 116. ili da je vanjska institucija za procjenu kreditnog rizika ocijenila da se raspoređuje u najmanje 3. stupanj kreditne kvalitete;
multilateralna razvojna banka iz članka 117. stavka 2.;
međunarodna organizacija iz članka 118.;
trgovačko društvo za koje je vanjska institucija za procjenu kreditnog rizika ocijenila da se raspoređuje u najmanje 3. stupanj kreditne kvalitete;
subjekt koji se može zamijeniti bez značajne promjene u visini i vremenskom rasporedu prihoda.
Za potrebe stavka 4. EBA izvješćuje Komisiju o sljedećem:
analizi kretanja trendova i uvjeta na tržištima kreditiranja infrastrukture i financiranja projekata tijekom razdoblja iz stavka 4.;
analizi stvarne rizičnosti subjekata iz stavka 1. točke (b) tijekom cijelog ekonomskog ciklusa;
usklađenosti kapitalnih zahtjeva iz ove Uredbe s rezultatima analize iz točaka (a) i (b) ovog stavka.
Članak 501.b
Odstupanje od zahtjevâ za izvješćivanje
Odstupajući od članka 430., u razdoblju od datuma početka primjene relevantnih odredaba ove Uredbe do datuma dostave prvih izvješćâ utvrđenog u provedbenim tehničkim standardima iz tog članka, nadležno tijelo može primijeniti izuzeće od zahtjeva da o informacijama izvješćuje u formatu određenom u predlošcima navedenima u provedbenom aktu iz članka 430. stavka 7. ako se ti predlošci ne ažuriraju kako bi bili u skladu s odredbama iz ove Uredbe.
GLAVA II.
IZVJEŠĆA I PREISPITIVANJA
Članak 501.c
Bonitetni tretman izloženosti prema okolišnim ili socijalnim čimbenicima
EBA, nakon savjetovanja s ESRB-om, na temelju dostupnih podataka procjenjuje treba li prilagoditi poseban bonitetni tretman izloženosti koji se odnosi na imovinu ili obveze na koje utječu okolišni ili socijalni čimbenici. EBA posebno procjenjuje:
raspoloživost i dostupnost pouzdanih i dosljednih ESG podataka za svaku kategoriju izloženosti utvrđenu u skladu s dijelom trećim glavom II.;
u savjetovanju s EIOPA-om, izvedivost uvođenja standardizirane metodologije za utvrđivanje i kvalificiranje izloženosti, za svaku kategoriju izloženosti utvrđenu u skladu s dijelom trećim glavom II., koja se temelji na zajedničkom skupu načela klasifikacije ESG rizika, upotrebom informacija o tranzicijskom riziku i pokazateljima fizičkog rizika koje su dostupne u okvirima za izvješćivanje o održivosti donesenima u Uniji i, ako su dostupne na međunarodnoj razini, smjernica i zaključaka iz nadzornog testiranja otpornosti na stres ili analize scenarija financijskih rizika povezanih s klimatskim promjenama koje je provela EBA ili nadležna tijela te, ako na odgovarajući način odražava ESG rizike, relevantne procjene kreditnog rizika u pogledu ESG-a koju je proveo odabrani VIPKR;
stvarnu rizičnost izloženosti koje se odnose na imovinu i aktivnosti na koje utječu okolišni ili socijalni čimbenici u odnosu na rizičnost drugih izloženosti i moguće dodatne i sveobuhvatnije revizije okvira koje bi trebalo razmotriti, uzimajući u obzir promjene koje je BCBS dogovorio na međunarodnoj razini;
moguće kratkoročne, srednjoročne i dugoročne učinke prilagođenog posebnog bonitetnog tretmana izloženosti koje se odnose na imovinu i aktivnosti na koje utječu okolišni ili socijalni čimbenici na financijsku stabilnost i bankovno kreditiranje u Uniji;
ciljana poboljšanja koja bi se mogla razmotriti u postojećem bonitetnom okviru.
EBA o svojim nalazima podnosi uzastopna izvješća Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji do sljedećih datuma:
9. srpnja 2024. za procjene koje se zahtijevaju na temelju stavka 1. točke (e);
31. prosinca 2024. za procjene koje se zahtijevaju na temelju stavka 1. točaka (a) i (b);
31. prosinca 2025. za procjene koje se zahtijevaju na temelju stavka 1. točaka (c) i (d).
Komisija na temelju tih izvješća EBA-e, prema potrebi, Europskom parlamentu i Vijeću podnosi zakonodavni prijedlog do 31. prosinca 2026.
Članak 501.d
Prijelazne odredbe o bonitetnom tretmanu kriptoimovine
Komisija do 30. lipnja 2025. Europskom parlamentu i Vijeću prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog o uvođenju posebnog bonitetnog tretmana za izloženosti prema kriptoimovini, uzimajući u obzir međunarodne standarde i Uredbu (EU) 2023/1114. Taj zakonodavni prijedlog uključuje sljedeće:
kriterije za raspoređivanje kriptoimovine u različite kategorije kriptoimovine na temelju njihovih obilježja rizika i usklađenosti s posebnim uvjetima;
posebne kapitalne zahtjeve za sve rizike povezane s različitom kriptoimovinom;
agregirani limit za izloženosti prema određenim vrstama kriptoimovine;
posebne zahtjeve za omjer financijske poluge za izloženosti prema kriptoimovini;
posebne nadzorne ovlasti u pogledu raspoređivanja izloženosti prema kriptoimovini, praćenja i izračuna kapitalnih zahtjeva;
posebne likvidnosne zahtjeve za izloženosti prema kriptoimovini;
zahtjeve u pogledu objavljivanja informacija i izvješćivanja.
Do datuma početka primjene zakonodavnog akta iz stavka 1. institucije izračunavaju svoje kapitalne zahtjeve za izloženosti prema kriptoimovini kako slijedi:
izloženosti prema kriptoimovini prema tokeniziranoj tradicionalnoj imovini tretiraju se kao izloženosti prema tradicionalnoj imovini koju predstavljaju;
izloženostima prema tokenima vezanima uz imovinu čiji izdavatelji ispunjavaju zahtjeve Uredbe (EU) 2023/1114 i koji se odnose na jednu ili više kategorija tradicionalne imovine dodjeljuje se ponder rizika od 250 %;
izloženostima prema kriptoimovini osim onih iz točaka (a) i (b) dodjeljuje se ponder rizika od 1 250 %.
Odstupajući od prvog podstavka točke (a), izloženosti prema kriptoimovini prema tokeniziranoj tradicionalnoj imovini čija vrijednost ovisi o bilo kojoj drugoj kriptoimovini dodjeljuju se točki (c).
EBA pri izradi tog nacrta regulatornih tehničkih standarda uzima u obzir povezane međunarodno dogovorene standarde BCBS-a i postojeća odobrenja za rad u Uniji na temelju Uredbe (EU) 2023/1114.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 10. srpnja 2025.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 502.
Ciklička priroda kapitalnih zahtjeva
Komisija, u suradnji s EBA-om, ESRB-om i državama članicama te uzimajući u obzir mišljenje ESB-a, periodično prati ima li ova Uredba, kao cjelina, zajedno s Direktivom 2013/36/EU, značajne utjecaje na gospodarski ciklus te, u svjetlu tog ispitivanja, razmatra jesu li opravdane neke korektivne mjere.
Do 31. prosinca 2013. EBA izvješćuje Komisiju trebaju li se i kako metodologije institucija koje primjenjuju IRB pristup uskladiti s ciljem stvaranja bolje usporedivih kapitalnih zahtjeva uz istodobno smanjivanje procikličnosti.
Na temelju te analize, te uzimajući u obzir mišljenje ESB-a, Komisija sastavlja dvogodišnje izvješće i dostavlja ga zajedno s odgovarajućim prijedlozima Europskome parlamentu i Vijeću. Pri sastavljanju izvješća na odgovarajući se način uzimaju u obzir doprinosi od strana koje uzimaju i odobravaju kredite.
Do 31. prosinca 2014. Komisija preispituje i sastavlja izvješće o primjeni članka 33. stavka 1. točke (c) koji podnosi Europskom parlamentu i Vijeću, prema potrebi zajedno s prijedlogom zakonodavnog akta.
Što se tiče mogućeg brisanja članka 33. stavka 1. točke (c) i njegove moguće primjene na razini Unije, preispitivanjem se treba posebno osigurati postojanje dovoljnih zaštitnih mehanizama kojima se osigurava financijska stabilnost u svim državama članicama.
Članak 503.
Kapitalni zahtjevi za izloženosti u obliku pokrivenih obveznica
Izvješće i prijedlozi iz stavka 1. uzimaju u obzir:
opseg u kojem postojeći regulatorni kapitalni zahtjevi koji se primjenjuju na pokrivene obveznice na odgovarajući način omogućuju razlikovanje između odstupanja u kreditnoj kvaliteti pokrivenih obveznica i kolaterala kojim su osigurane, uključujući i opseg odstupanja u svim državama članicama;
transparentnost tržišta pokrivenih obveznica i opseg u kojem to omogućuje ulagateljima sveobuhvatnu internu analizu kreditnog rizika pokrivenih obveznica i kolaterala kojim su one osigurane i podjelu imovine u slučaju insolventnosti izdavatelja, uključujući ublažavajuće učinke temeljnog strogog nacionalnog pravnog okvira u skladu s člankom 129. ove Uredbe i člankom 52. stavkom 4. Direktive 2009/65/EZ o ukupnoj kreditnoj kvaliteti pokrivene obveznice i njezinom značaju za razinu transparentnosti koja je potrebna ulagateljima; i
opseg u kojem izdavanje pokrivenih obveznica od strane kreditne institucije utječe na kreditni rizik kojem su izloženi ostali vjerovnici institucije izdavatelja.
Članak 504.
Instrumenti kapitala koje upisuju tijela javne vlasti u izvanrednim situacijama
Komisija do 31. prosinca 2016., nakon savjetovanja s EBA-om, izvješćuje Europski parlament i Vijeće, zajedno sa svim primjerenim prijedlozima, o potrebi izmjene ili brisanja tretmana iz članka 31.
Članak 504.a
Ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza
EBA do 28. lipnja 2022. Komisiji podnosi izvješće o iznosima i distribuciji ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza među institucijama koje se smatraju GSV institucijama ili OSV institucijama i o mogućim preprekama sanaciji i riziku širenja zaraze u odnosu na ta ulaganja.
Na temelju tog izvješća EBA-e Komisija do 28. lipnja 2023. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o odgovarajućem tretmanu takvih ulaganja zajedno s, prema potrebi, zakonodavnim prijedlogom.
Članak 505.
Preispitivanje financiranja poljoprivrede
EBA do 31. prosinca 2030. sastavlja izvješće o učinku zahtjeva iz ove Uredbe na financiranje poljoprivrede, uključujući o:
primjerenosti posebnog pondera rizika za kapitalne zahtjeve za kreditni rizik izračunane u skladu s dijelom trećim glavom II. za izloženosti prema poljoprivrednim poduzećima;
ako je to primjenjivo, bonitetno opravdanim kriterijima za primjenu takvog posebnog pondera rizika, uključujući poljoprivredne prakse, kao i za uključivanje izloženosti u kategoriju izloženosti prema trgovačkim društvima, stanovništvu ili izloženosti osiguranih hipotekama na nekretninama;
usklađivanju sa strategijom „od polja do stola” iz komunikacije Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljene „Strategija ‚od polja do stola’ za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav” i o odgovarajućem učinku na okoliš u smislu Uredbe (EU) 2020/852, posebno o pokazateljima prikupljenima u sustavu poljoprivrednih knjigovodstvenih podataka Unije, koji pokazuju rezultate doprinosa u pogledu:
neto emisija stakleničkih plinova po hektaru;
upotrebe pesticida i gnojiva po hektaru;
omjera učinkovitosti minerala u tlu, uključujući ugljik, amonijak, fosfat i dušik po hektaru;
učinkovite uporabe vode;
potvrđivanja pozitivnog učinka na pokazatelje iz podtočaka od i. do iv. ove točke znakom Europske unije za ekološku proizvodnju iz Uredbe (EU) 2018/848 Europskog Parlamenta i Vijeća ( 43 ).
Članak 506.
Kreditni rizik – osiguranje kredita
EBA do 30. lipnja 2024. u bliskoj suradnji s EIOPA-om dostavlja Komisiji izvješće o prihvatljivosti i primjeni osiguranja kredita kao tehnike za smanjenje kreditnog rizika, uključujući o:
primjerenosti povezanih parametara rizika iz dijela trećeg glave II. poglavlja 3. i 4.;
analizi stvarne i uočene rizičnosti izloženosti kreditnom riziku ako je osiguranje kredita priznato kao tehnika smanjenja kreditnog rizika;
usklađenosti kapitalnih zahtjeva iz ove Uredbe s rezultatima analize iz točaka (a) i (b).
Komisija na temelju tog izvješća, prema potrebi, do 31. prosinca 2024. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi zakonodavni prijedlog o izmjeni tretmana koji se primjenjuje na osiguranje kredita iz dijela trećeg glave II.
Članak 506.a
CIU-i s odnosnim portfeljem državnih obveznica iz europodručja
Komisija u bliskoj suradnji s ESRB-om i EBA-om do 31. prosinca 2021. objavljuje izvješće u kojem ocjenjuje jesu li potrebne promjene regulatornog okvira za promicanje tržišta izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-ima s odnosnim portfeljem koji se sastoji isključivo od državnih obveznica država članica čija je valuta euro i kupnje takvih izloženosti od strane banaka, pri čemu je relativni ponder državnih obveznica svake države članice u ukupnom portfelju CIU-a jednak relativnom ponderu doprinosa u kapitalu ESB-u svake države članice.;
Članak 506.b
Sekuritizacije neprihodujućih izloženosti
Članak 506.c
Kreditni rizik – odnos između smanjenja redovnog osnovnog kapitala i parametara kreditnog rizika
EBA do 31. prosinca 2026. Komisiji podnosi izvješće o usklađenosti aktualnog mjerenja kreditnog rizika i pojedinačnih parametara kreditnog rizika, o tretmanu prilagodbi za potrebe izračuna IRB manjka ili IRB viška iz članka 159. i njegovoj usklađenosti s određivanjem vrijednosti izloženosti u skladu s člankom 166. i procjenom LGD-a.
U tom se izvješću razmatra maksimalni ekonomski gubitak koji proizlazi iz stupanja u status neispunjavanja obveza, zajedno s njegovim obuhvatom u smislu smanjenja redovnog osnovnog kapitala, vodeći računa o računovodstvenim smanjenjima redovnog osnovnog kapitala, među ostalim zbog očekivanih kreditnih gubitaka ili usklađenja fer vrijednosti, i svim diskontima na primljene izloženosti i njihovu utjecaju na regulatorne odbitke.
Članak 506.d
Bonitetni tretman sekuritizacije
Članak 506.e
Priznavanje nematerijalne kreditne zaštite s gornjom ili donjom granicom
EBA do 10. srpnja 2026. dostavlja izvješće Komisiji o sljedećem:
uvjetima koje jamstva s gornjim ili donjim granicama utvrđenima na razini portfelja izloženosti („portfeljna jamstva”) moraju ispuniti kako bi se smatrala sekuritizacijom;
regulatornom tretmanu koji se u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 4. primjenjuje na jamstva za portfelj ako se ona ne smatraju sekuritizacijom;
primjeni zahtjeva iz dijela trećeg glave II. poglavlja 5. ove Uredbe i poglavlja 2. Uredbe (EU) 2017/2402 za portfeljna jamstva ako se ta jamstva smatraju sekuritizacijom;
primjeni članka 234. za jedinstvena jamstva koja dovode do tranširanja.
U izvješću iz stavka 1. EBA posebno razmatra sljedeće:
u odnosu na stavak 1. točku (a), uvjete pod kojima portfeljna jamstva dovode do tranširanog prijenosa rizika;
u odnosu na stavak 1. točku (b):
relevantne kriterije prihvatljivosti takvih portfeljnih jamstava na temelju dijela trećeg glave II., poglavlja 4.;
primjenu zahtjeva iz dijela trećeg glave II. poglavlja 4.;
u odnosu na stavak 1. točku (d), primjenu zahtjeva utvrđenih u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402 i dijela trećeg glave II. poglavlja 5. ove Uredbe.
Komisija na temelju tog izvješća, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću do 31. prosinca 2027.
Članak 506.f
Bonitetni tretman transakcija financiranja vrijednosnih papira
EBA do 10. srpnja 2026. izvješćuje Komisiju o učinku novog okvira za transakcije financiranja vrijednosnih papira u smislu kapitalnih zahtjeva koji se pripisuju odgovarajućim transakcijama financiranja vrijednosnih papira koje su po prirodi vrlo kratkoročne aktivnosti, s posebnim naglaskom na njegov mogući učinak na tržišta državnih dužničkih vrijednosnih papira, u pogledu kapaciteta i troškova održavanja tržišta.
EBA procjenjuje je li rekalibracija povezanih pondera rizika u standardiziranom pristupu primjerena s obzirom na povezane rizike u odnosu na kratkoročne rokove do dospijeća, posebno za preostale rokove do dospijeća kraće od godinu dana.
Komisija na temelju tog izvješća, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću do 31. prosinca 2027.
Članak 507.
Velike izloženosti
EBA prati primjenu izuzeća iz članka 390. stavka 6. točke (b), članka 400. stavka 1. točaka od (f) do (m), članka 400. stavka 2. točke (a) i točaka od (c) do (g), (i), (j) i (k) te do 28. lipnja 2021. Komisiji podnosi izvješće u kojem procjenjuje kvantitativni učinak ukidanja tih izuzeća ili uvođenja ograničenja u pogledu njihove primjene. U tom se izvješću za svako izuzeće iz tih članaka procjenjuje osobito sljedeće:
broj velikih izloženosti na koje je primijenjeno izuzeće u svakoj državi članici;
broj institucija koje primjenjuju izuzeće u svakoj državi članici;
ukupan iznos izloženosti na koje je primijenjeno izuzeće u svakoj državi članici.
Članak 508.
Razina primjene
▼M9 —————
Članak 509.
Likvidnosni zahtjevi
Izvješće iz prvog podstavka uzima u obzir tržišni razvoj i razvoj međunarodnih pravila kao i međudjelovanje zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost i ostalih bonitetnih zahtjeva u okviru ove Uredbe poput omjera kapitala zasnovanog na riziku iz članka 92. i omjera financijske poluge.
Europskom parlamentu i Vijeću daje se mogućnost da izraze svoja stajališta o izvješću iz prvog podstavka.
EBA u izvješću iz stavka 1. posebno ocjenjuje sljedeće:
postojanje mehanizama koji ograničavaju vrijednost likvidnosnih priljeva, posebno radi utvrđivanja primjerene gornje granice priljeva i uvjeta za njezinu primjenu, uzimajući u obzir različite poslovne modele uključujući prolazno financiranje, faktoring, najam, pokrivene obveznice, hipoteke, izdavanje pokrivenih obveznica i mjeru u kojoj je tu gornju granicu potrebno izmijeniti ili ukinuti radi uzimanja u obzir posebnosti specijaliziranog financiranja;
kalibraciju priljeva i odljeva iz dijela šestog, glave II., posebno u skladu s člankom 422. stavkom 7. i člankom 425. stavkom 2.;
postojanje mehanizama kojima se ograničava pokriće likvidnosnih zahtjeva pojedinim kategorijama likvidne imovine, a posebno procjenu primjerenog minimalnog postotka likvidne imovine iz članka 416. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) u odnosu na ukupnu likvidnu imovinu, testiranje praga od 60 % i uzimanje u obzir razvoja međunarodnih pravila. Imovina koja je primljena u zalog i koja je dospjela ili je opoziva unutar 30 kalendarskih dana ne bi se trebala uračunavati u limit osim kada je imovina dobivena na temelju kolaterala koji također ispunjava uvjete u skladu s točkama (a), (b) i (c) članka 416. stavka 1.;
osiguranje posebnih nižih stopa odljeva i/ili viših stopa priljeva za unutargrupne tokove, pri čemu se navodi pod kojim bi uvjetima takve posebne stope priljeva ili odljeva bile opravdane s bonitetnog stajališta i u glavnim crtama opisuje metodologija koristeći se objektivnim kriterijima i parametrima za utvrđivanje posebnih razina priljeva i odljeva između institucije i druge ugovorne strane kada one nemaju poslovni nastan u istoj državi članici;
kalibraciju stopa povlačenja koje se primjenjuju na neiskorištene obvezujuće kreditne i likvidnosne linije koje su obuhvaćene člankom 424. stavcima 3. i 5. EBA je posebno dužna testirati stopu povlačenja od 100 %;
definiciju depozita stanovništva iz članka 411. točke 2., a posebno primjerenost uvođenja praga za depozite fizičkih osoba;
potrebu uvođenja nove kategorije depozita stanovništva s nižim odljevom u svjetlu posebnih karakteristika tih depozita koje bi mogle opravdati nižu stopu odljeva, pri čemu se uzimaju u obzir međunarodna kretanja;
odstupanja od zahtjeva o sastavu likvidne imovine koju će institucije biti dužne imati, kada zajedničke opravdane potrebe za likvidnom imovinom institucije u određenoj valuti prelaze raspoloživost te likvidne imovine i uvjeti kojima podliježu ta odstupanja;
definiciju financijskih proizvoda u skladu sa šerijatskim pravom, za banke koje posluju u skladu s tim pravom, kao alternative za imovinu koja bi ispunjavala zahtjeve za priznavanje kao likvidna imovina za potrebe članka 416.;
definiciju okolnosti stresa, uključujući načela za upotrebu rezerve likvidne imovine i potrebne reakcije nadzora, pod kojima bi institucije mogle upotrijebiti svoju likvidnu imovinu za ispunjavanje potreba likvidnosnih odljeva i načina rješavanja pitanja neusklađenosti;
definiciju postojanog operativnog odnosa za nefinancijskog klijenta iz članka 422. stavka 3. točke (c);
kalibraciju stope odljeva koja se primjenjuje na korespondentno bankarstvo i usluge glavnog brokera iz prvog podstavka članka 422. stavka 4.;
mehanizme za nastavak priznavanja obveznica za koje jamči država, izdanih kreditnim institucijama u okviru vladinih mjera za potporu u okviru odobrenja za državnu potporu Unije, poput obveznica koje su izdale National Asset Management Agency, NAMA u Irskoj i španjolsko društvo za upravljanje imovinom, koje su namijenjene uklanjanju problematične imovine iz bilanci kreditnih institucija te se barem do prosinca 2023. mogu smatrati izuzetno likvidnom imovinom i imovinom visoke kreditne kvalitete.
Europskom parlamentu i Vijeću daje se mogućnost da izraze svoja stajališta o tom izvješću.
U izvješću iz prvog podstavka također se razmatraju:
ostale kategorije imovine, a posebno vrijednosni papiri visoke likvidnosti i kreditne kvalitete osigurani stambenim hipotekama;
ostale kategorije vrijednosnih papira ili kredita prihvatljivih za središnje banke, poput na primjer obveznica lokalne države i komercijalni zapisi; i
ostala imovina koja nije prihvatljiva za središnju banku, ali kojom se trguje, poput na primjer vlasničkih instrumenata koji su uvršteni na priznatoj burzi, zlata, instrumenata vlasničkoga kapitala povezanih s glavnim indeksima, obveznica s jamstvima, pokrivenih obveznica, obveznica poduzeća i novčanih sredstava koja se temelje na toj imovini.
EBA posebno ispituje adekvatnost sljedećih kriterija i prikladne razine za navedene definicije:
minimalni opseg trgovanja s imovinom;
minimalni preostali obujam imovine;
transparentno određivanje cijena i informiranje nakon trgovanja;
stupnjevi kreditne kvalitete iz dijela trećeg, glave II., poglavlja 2.;
dokazi o stabilnosti cijena;
prosječni obujam trgovanja i prosječnu veličinu trgovanja;
maksimalna razlika između kupovne i prodajne cijene;
preostalo vrijeme do dospijeća;
minimalna stopa obrtaja.
Do 31. siječnja 2014., EBA također izvješćuje i o:
jedinstvenim definicijama visoke i vrlo visoke likvidnosti i kreditne kvalitete;
mogućim neplaniranim posljedicama definicije likvidne imovine za provođenje operacija monetarne politike i razmjera u kojem:
popis likvidne imovine koja je isključena iz popisa imovine prihvatljive za središnju banku može potaknuti institucije da podnose prihvatljivu imovinu koja nije uključena u definiciju likvidne imovine u operacijama refinanciranja;
likvidnosna regulativa može odvratiti institucije od kreditiranja ili posuđivanja na neosiguranom tržištu novca i to može dovesti u pitanje ulogu indeksa EONIA u provođenju monetarne politike;
uvođenje zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost može središnjim bankama otežati očuvanje stabilnosti cijena primjenom postojećeg okvira i instrumenata monetarne politike;
operativnim zahtjevima za držanje likvidne imovine, kako je navedeno u članku 417., točkama od (b) do (f), u skladu s međunarodnim regulatornim kretanjima.
Članak 510.
Zahtjevi za neto stabilne izvore financiranja
Do 31. prosinca 2015., EBA također izvješćuje Komisiju, na temelju stavki koje se iskazuju u skladu s dijelom šestim, glavom III. i, u skladu s jedinstvenim izvještajnim formatima iz članka 415. stavka 3. točke (a) i nakon savjetovanja s ESRB-om, o metodologijama za određivanje iznosa stabilnih izvora financiranja koji stoje na raspolaganju institucijama i koje institucije trebaju i o primjerenim jedinstvenim definicijama za izračun takvog zahtjeva za neto stabilne izvore financiranja, pri čemu posebno ispituje sljedeće:
kategorije i pondere primijenjene na izvore stabilnog financiranja u članku 427. stavku 1.;
kategorije i pondere primijenjene za određivanje zahtjeva za izvore stabilnog financiranja u članku 428. stavku 1.;
metodologije potiču i destimuliraju, ovisno o slučaju radi poticanja stabilnijeg dugoročnog financiranja imovine, poslovnih aktivnosti, ulaganja i financiranja institucija;
potrebu razvijanja različitih metodologija za različite vrste institucija.
EBA prati iznos zahtijevanih stabilnih izvora financiranja kojima se pokriva rizik financiranja povezan s ugovorima o izvedenicama iz Priloga II. i kreditnim izvedenicama tijekom jednogodišnjeg razdoblja omjera neto stabilnih izvora financiranja, osobito budući rizik financiranja tih ugovora o izvedenicama kako je utvrđeno u članku 428.s stavku 2. i članku 428.at stavku 2., te izvješćuje Komisiju o mogućnosti donošenja većeg faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja ili mjere koja je osjetljivija na rizik do 28. lipnja 2024. U tom se izvješću procjenjuje barem sljedeće:
mogućnost razlikovanja ugovora o izvedenicama s iznosima nadoknade i bez iznosa nadoknade;
mogućnost isključivanja, povećanja ili zamjene zahtjeva iz članka 428.s stavka 2. i članka 428.at stavka 2.;
mogućnost šire izmjene tretmana ugovora o izvedenicama pri izračunu omjera neto stabilnih izvora financiranja kako je utvrđeno u članku 428.d, članku 428.k stavku 4., članku 428.s stavku 2., članku 428.ag točkama (a) i (b), članku 428.ah stavku 2., članku 428.al stavku 4., članku 428.at stavku 2., članku 428.ay točkama (a) i (b) te članku 428.az stavku 2. kako bi se bolje uzeo u obzir rizik financiranja povezan s tim ugovorima tijekom jednogodišnjeg razdoblja omjera neto stabilnih izvora financiranja;
učinak predloženih izmjena na iznos stabilnih izvora financiranja zahtijevanih za ugovore o izvedenicama institucija.
►M20 EBA prati iznos zahtijevanih stabilnih izvora financiranja kojima se pokriva rizik financiranja povezan s transakcijama financiranja vrijednosnih papira, uključujući s imovinom primljenom ili danom u tim transakcijama, i s neosiguranim transakcijama s financijskim klijentima, ako te transakcije imaju preostali rok do dospijeća kraći od šest mjeseci. EBA izvješćuje Komisiju o primjerenosti tog zahtjeva za stabilnim izvorima financiranja do 31. siječnja 2029. te svakih pet godina nakon toga. Uzimajući u obzir međunarodna kretanja i regulatorni tretman sličnih transakcija u drugim jurisdikcijama, u tim izvješćima procjenjuje se barem sljedeće: ◄
mogućnost primjene viših ili nižih faktora stabilnih izvora financiranja na transakcije financiranja vrijednosnih papira s financijskim klijentima i na neosigurane transakcije s financijskim klijentima s preostalim rokom do dospijeća kraćim od šest mjeseci kako bi se bolje uzeo u obzir rizik financiranja tijekom jednogodišnjeg razdoblja omjera neto stabilnih izvora financiranja i mogući učinci širenja zaraze među financijskim klijentima;
mogućnost primjene tretmana iz članka 428.r stavka 1. točke (g) na transakcije financiranja vrijednosnih papira osigurane drugim vrstama imovine;
mogućnost primjene faktora stabilnih izvora financiranja na izvanbilančne stavke korištene u transakcijama financiranja vrijednosnih papira kao alternativa tretmanu iz članka 428.p stavka 5.;
primjerenost asimetričnog tretmana obveza s preostalim rokom do dospijeća kraćim od šest mjeseci koje pružaju financijski klijenti na koje se primjenjuje faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 0 % u skladu s člankom 428.k stavkom 3. točkom (c) i imovine koja proizlazi iz transakcija s financijskim klijentima s preostalim rokom do dospijeća kraćim od šest mjeseci na koje se primjenjuje faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 0 %, ili 5 % ili 10 % u skladu s člankom 428.r stavkom 1. točkom (g), člankom 428.s stavkom 1. točkom (b) i člankom 428.v točkom (a);
učinak uvođenja viših ili nižih faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja za transakcije financiranja vrijednosnih papira, osobito one s financijskim klijentima s preostalim rokom do dospijeća kraćim od šest mjeseci, na:
strukturu cijena tih transakcija; i
tržišnu likvidnost imovine primljene kao kolateral u tim transakcijama, osobito državnih i korporativnih obveznica;
učinak predloženih izmjena na iznos stabilnih izvora financiranja koji su potrebni za transakcije tih institucija, osobito za transakcije financiranja vrijednosnih papira s financijskim klijentima s preostalim rokom do dospijeća kraćim od šest mjeseci ako su u tim transakcijama kao kolateral primljene državne obveznice.
▼M20 —————
EBA prati iznos zahtjeva za stabilne izvore financiranja kojima se pokriva rizik financiranja povezan s ulaganjem institucija u vrijednosne papire kako bi se zaštitili ugovori o izvedenicama. EBA podnosi izvješće o primjerenosti tretmana do 28. lipnja 2023. U tom se izvješću procjenjuje barem sljedeće:
mogući utjecaj tretmana na sposobnost ulagatelja da budu izloženi imovini i utjecaj tretmana na ponudu kredita u uniji tržištâ kapitala;
mogućnost primjene prilagođenih zahtjeva za stabilne izvore financiranja na vrijednosne papire koji se drže kako bi se zaštitile izvedenice koje se, u cijelosti ili djelomično, financiraju inicijalnim iznosom nadoknade;
mogućnost primjene prilagođenih zahtjeva za stabilne izvore financiranja na vrijednosne papire koji se drže kako bi se zaštitile izvedenice koje se ne financiraju inicijalnim iznosom nadoknade.
Članak 511.
Financijska poluga
Komisija do 31. prosinca 2020. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjerenosti:
uvođenja dodatnog omjera financijske poluge za OSV institucije; i
definicije i izračuna mjere ukupne izloženosti iz članka 429. stavka 4., među ostalim tretmana rezervi središnje banke.
Članak 512.
Izloženosti prenesenom kreditnom riziku
Do 31. prosinca 2014. Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjeni i učinkovitosti odredbi dijela petog u svjetlu kretanja na međunarodnom tržištu.
Članak 513.
Makrobonitetna pravila
Komisija do 30. lipnja 2022., a zatim svakih pet godina, nakon savjetovanja s ESRB-om i EBA-om, preispituje jesu li makrobonitetna pravila iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU dovoljna za smanjivanje sistemskih rizika u sektorima, regijama i državama članicama, pri čemu procjenjuje:
učinkovitost, djelotvornost i transparentnost važećih makrobonitetnih instrumenata iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU;
adekvatnost obuhvata i mogućih stupnjeva preklapanja između različitih makrobonitetnih instrumenata za ovladavanje sličnih rizika iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU te prema potrebi predlaže nova makrobonitetna pravila;
međusobnu interakciju međunarodno prihvaćenih standarda za sistemske institucije i odredaba ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU te, prema potrebi, predlaže nova pravila uzimajući u obzir te međunarodno dogovorene standarde;
bi li makrobonitetnim instrumentima predviđenima u ovoj Uredbi i Direktivi 2013/36/EU trebalo dodati drugu vrstu instrumenata, kao što su instrumenti usmjereni na zajmoprimce, kako bi se nadopunili instrumenti koji se temelje na kapitalu i omogućila usklađena uporaba instrumenata na unutarnjem tržištu; vodeći računa o tome jesu li usklađene definicije tih instrumenata i izvješćivanje o odgovarajućim podacima na razini Unije preduvjeti za uvođenje takvih instrumenata;
bi li zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge iz članka 92. stavka 1.a trebalo proširiti na sistemski važne institucije koje nisu GSV institucije, bi li se njegova kalibracija trebala razlikovati od kalibracije za GSV institucije i bi li njegova kalibracija trebala ovisiti o razini sistemske važnosti institucije;
bi li sadašnja dobrovoljna uzajamna primjena makrobonitetnih mjera trebala postati obvezna i je li sadašnji okvir ESRB-a za dobrovoljnu uzajamnost odgovarajući temelj za tu promjenu;
na koji se način relevantnim makrobonitetnim tijelima Unije i nacionalnim makrobonitetnim tijelima mogu dati alati za otklanjanje novih sistemskih rizika koji proizlaze iz izloženosti kreditnih institucija nebankarskom sektoru, osobito iz tržišta izvedenica i tržišta transakcija financiranja vrijednosnih papira, sektora upravljanja imovinom i sektora osiguranja.
Članak 514.
Metoda za izračun vrijednosti izloženosti transakcija izvedenicama
Članak 515.
Praćenje i ocjena
Članak 516.
Dugoročno financiranje
Do 31. prosinca 2015. Komisija izvješćuje o utjecaju ove Uredbe na poticanje dugoročnih ulaganja u infrastrukturu koja potiče rast.
Članak 517.
Definicija priznatoga kapitala
Do 31. prosinca 2014. Komisija preispituje i izvješćuje o primjerenosti definicije priznatoga kapitala koji se upotrebljava za potrebe dijela drugoga glave III. i dijela četvrtog te dostavlja to izvješće Europskom parlamentu i Vijeću a, prema potrebi zajedno s prijedlogom zakonodavnog akta.
Članak 518.
Preispitivanje instrumenata kapitala čija se vrijednost može smanjiti ili konvertirati u trenutku neodrživosti redovnog poslovanja
Do 31. prosinca 2015. Komisija preispituje i izvješćuje o tome treba li ova Uredba sadržavati zahtjev prema kojem se vrijednost instrumenata dodatnoga osnovnoga kapitala ili dopunskoga kapitala smanjuje u slučaju utvrđivanja neodrživosti redovnog poslovanja institucije. Komisija dostavlja to izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, prema potrebi zajedno sa zakonodavnim prijedlogom.
Članak 518.a
Preispitivanje odredaba o unakrsnom statusu neispunjavanja obveza
Komisija do 28. lipnja 2022. preispituje i procjenjuje je li primjeren zahtjev da se na prihvatljive obveze može primjenjivati bail-in, a da se ne aktiviraju odredbe o unakrsnom statusu neispunjavanja obveza u drugim ugovorima, s ciljem da se što je moguće više poveća učinkovitost bail-in instrumenta te da se procijeni bi li trebalo uključiti odredbu o unakrsnom statusu neispunjavanja obveza koja se odnosi na prihvatljive obveze u uvjete ili ugovore kojima se upravlja drugim obvezama. Prema potrebi tom se preispitivanju i procjeni prilaže zakonodavni prijedlog.
Članak 518.b
Izvješće o prekoračenjima i nadzornim ovlastima za ograničavanje raspodjela
Komisija do 31. prosinca 2021. izvješćuje Europski parlament i Vijeće opravdavaju li iznimne okolnosti koje uzrokuju ozbiljne gospodarske poremećaje i time utječu na uredno funkcioniranje i integritet financijskih tržišta da se:
tijekom takvih razdoblja nadležnim tijelima dopusti da iz internih modela za tržišne rizike institucija isključe prekoračenja koja ne proizlaze iz nedostataka tih modela;
tijekom takvih razdoblja nadležnim tijelima dodijele se dodatne obvezujuće ovlasti za izricanje ograničenja raspodjela od strane institucija tijekom takvih razdoblja.
Komisija, po potrebi, razmatra daljnje mjere.
Članak 518.c
Preispitivanje okvira za bonitetne zahtjeve
Komisija do 31. prosinca 2028. procjenjuje cjelokupno stanje bankarskog sustava na jedinstvenom tržištu, u bliskoj suradnji s EBA-om i ESB-om, te izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjerenosti regulatornih i nadzornih okvira Unije za bankarstvo.
U tom se izvješću razmatra stanje reformi bankarskog sektora koje su provedene nakon velike financijske krize i procjenjuje osigurava li se njima odgovarajuća razina zaštite deponenata i štiti li se financijska stabilnost na razini država članica, bankovne unije i Unije.
U tom se izvješću uzimaju u obzir i sve dimenzije bankovne unije, kao i općenitija primjena minimalne donje granice kao dijela kapitalnih i likvidnosnih zahtjeva. U tom pogledu Komisija propisno razmatra odgovarajuće izjave i zaključke Europskog parlamenta i Europskog vijeća o bankovnoj uniji.
Članak 519.
Odbitak imovine mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca od stavki redovnoga osnovnoga kapitala
Do 30. lipnja 2014. EBA priprema izvješće o tome dovode li izmjene MRS-a 19 u vezi s odbitkom neto imovine mirovinskog fonda iz članka 36. stavka 1. točke (e) i promjene u neto obvezama mirovinskog fonda do pretjerane volatilnosti regulatornoga kapitala institucija.
Uzimajući u obzir izvješće EBA-e, Komisija do 31. prosinca 2014. priprema izvješće za Europski parlament i Vijeće o pitanju iz prvog stavka, prema potrebi zajedno s prijedlogom zakonodavnog akta, radi uvođenja tretmana za usklađivanje neto imovine ili obveza mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca za potrebe izračuna regulatornoga kapitala.
Članak 519.a
Izvješćivanje i preispitivanje
Najkasnije do 1. siječnja 2022. Komisija, na temelju promjena na sekuritizacijskim tržištima uključujući iz makrobonitetne i ekonomske perspektive, Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o primjeni odredaba iz poglavlja 5. glave II. dijela trećeg. U tom izvješću, kojem se prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog, ocjenjuju se posebice sljedeći elementi:
učinak hijerarhije metoda iz članka 254. i izračun iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom sekuritizacijskih pozicija iz članaka od 258. do 266. o aktivnostima izdavanja i ulaganja institucija na sekuritizacijskim tržištima Unije;
učinci na financijsku stabilnost Unije i država članica, s posebnim osvrtom na moguće špekulacije na tržištu nekretnina i na porast međusobne povezanosti financijskih institucija;
koje bi mjere bile opravdane za smanjenje i suzbijanje eventualnih negativnih učinaka sekuritizacije na financijsku stabilnost, uz istodobno očuvanje njezinog pozitivnog učinka na financiranje, uključujući moguće uvođenje maksimalnog ograničenja izloženosti sekuritizacijama; i
učinci na sposobnost financijskih institucija u pogledu pružanja održivih i stabilnih izvora financiranja za realno gospodarstvo, s posebnom pozornošću na mala i srednja poduzeća; i
kako bi se kriteriji okolišne održivosti mogli integrirati u sekuritizacijski okvir, uključujući za izloženosti sekuritizacijama neprihodujućih izloženosti.
Tim se izvješćem ujedno uzima u obzir razvoj regulative u međunarodnim forumima, posebno one koja se odnosi na međunarodne standarde o sekuritizaciji.
Članak 519.b
Kapitalni zahtjevi za tržišni rizik
GLAVA II.A
PROVEDBA PRAVILA
Članak 519.c
Alat za usklađenost
Alat iz stavka 1. svakoj instituciji omogućuje barem sljedeće:
brzo utvrđivanje relevantnih odredaba s kojima se mora uskladiti u odnosu na veličinu i poslovni model institucije;
praćenje promjena zakonodavnih akata i povezanih provedbenih odredaba, smjernica i predložaka.
Članak 519.d
Okvir za minimalne donje granice korektivnih faktora za transakcije financiranja vrijednosnih papira
U izvješću iz stavka 1. razmatra se sve navedeno u nastavku:
stupanj financijske poluge izvan bankarskog sektora u Uniji te koliko bi se tim okvirom za minimalne donje granice korektivnih faktora mogla smanjiti ta financijska poluga postane li prekomjerna;
značajnost transakcija financiranja vrijednosnih papira u institucijama u Uniji na koje se primjenjuje taj okvir za minimalne donje granice korektivnih faktora, uključujući raščlambu tih transakcija financiranja vrijednosnih papira koje nisu u skladu s minimalnim donjim granicama korektivnih faktora;
procijenjeni učinak okvira za minimalne donje granice korektivnih faktora na institucije u Uniji u skladu s dvama pristupima provedbi koje preporuča Odbor za financijsku stabilnost, a to su regulacija tržišta ili stroži kapitalni zahtjevi na temelju ove Uredbe, u scenariju u kojem institucije u Uniji ne bi prilagodile korektivne faktore svojih transakcija financiranja vrijednosnih papira kako bi se uskladile s minimalnim donjim granicama korektivnih faktora te procijenjeni učinak okvira za minimalne donje granice korektivnih faktora u alternativnom scenariju u kojem bi institucije u Uniji prilagodile te korektivne faktore kako bi se uskladile s minimalnim donjim granicama korektivnih faktora;
glavni uzroci tih procijenjenih učinaka te moguće neželjene posljedice uvođenja okvira za minimalne donje granice korektivnih faktora na funkcioniranje tržištâ za transakcije financiranja vrijednosnih papira u Uniji;
pristup provedbi kojim bi se najdjelotvornije ostvarili regulatorni ciljevi okvira za minimalne donje granice korektivnih faktora uzimajući u obzir razmatranja iz točaka od (a) do (d) i jednake uvjete u financijskom sektoru u Uniji.
Članak 519.e
Operativni rizik
EBA do 10. siječnja 2028. dostavlja izvješće Komisiji o sljedećem:
primjeni osiguranja u kontekstu izračuna kapitalnih zahtjeva za operativni rizik;
bi li priznavanje povrata pokrivenih osiguranjem moglo dovesti do regulatorne arbitraže smanjenjem godišnjeg gubitka od operativnog rizika bez razmjernog smanjenja stvarne izloženosti operativnom riziku;
bi li priznavanje povrata pokrivenih osiguranjem imalo različit učinak na odgovarajuću pokrivenost ponavljajućih gubitaka i mogućih malo vjerojatnih gubitaka;
dostupnosti i kvaliteti podataka koje institucije upotrebljavaju pri izračunu svojih kapitalnih zahtjeva za operativni rizik.
Na temelju tog izvješća Komisija, prema potrebi, Europskom parlamentu i Vijeću podnosi zakonodavni prijedlog do 10. siječnja 2029.
Članak 519.f
Proporcionalnost
EBA priprema izvješće u kojem ocjenjuje opći bonitetni okvir za male i jednostavne institucije, a posebno:
ocjenjuje te zahtjeve u vezi s bankarskim grupacijama i posebnim poslovnim modelima;
uzima u obzir važnost malih i jednostavnih institucija na razini institucija i po regijama za održavanje financijske stabilnosti i odobravanje kredita u lokalnim zajednicama.
Pri razmatranju mogućnosti za promjene bonitetnog okvira EBA se oslanja na opće načelo prema kojem svi pojednostavnjeni zahtjevi trebaju biti konzervativniji.
EBA podnosi to izvješće Komisiji do 31. prosinca 2027.
GLAVA III.
IZMJENE
Članak 520.
Izmjena Uredbe (EU) br. 648/2012
Uredba (EU) br. 648/2012 mijenja se kako slijedi:
U glavi IV. dodaje se sljedeće poglavlje:
„ POGLAVLJE 4.
Izračuni i izvješćivanje za potrebe Uredbe (EU) br. 575/2013
Članak 50.a
Izračun KCCP
Središnja druga ugovorna strana izračunava hipotetski kapital (KCCP) kako slijedi:
pri čemu:
EBRMi = vrijednost izloženosti prije smanjenja rizika koja je jednaka vrijednosti izloženosti središnje druge ugovorne strane prema klirinškom članu i koja proizlazi iz svih ugovora i transakcija s tim klirinškim članom, izračunata bez uzimanja u obzir kolaterala kojeg je dao taj klirinški član;
IMi = inicijalna marža koju klirinški član i daje središnjoj drugoj ugovornoj strani;
DFi = preduplate klirinškog člana i;
RW = ponder rizika od 20 %;
stopa kapitala = 8 %.
Sve vrijednosti u formuli u prvom podstavku odnose se na vrednovanje na kraju dana prije nego što se uplate marže koje su pozvane za uplatu pri posljednjem pozivu za uplatu marže tog dana.
Za potrebe stavka 3. EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se, pobliže određuje sljedeće:
učestalost i datum izračuna iz stavka 2.;
situacija u kojima nadležno tijelo institucije koja djeluje kao klirinški član može zahtijevati veće učestalosti izračuna i izvješćivanja od onih iz točke (a).
EBA dostavlja Komisiji navedeni nacrt provedbenih tehničkih standarda do 1. siječnja 2014.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 50.b
Opća pravila za izračun KCCP
Za potrebe izračuna iz članka 50.a stavka 2., primjenjuje se sljedeće:
središnja druga ugovorna strana izračunava vrijednost izloženosti prema svojim klirinškim članovima kako slijedi:
za izloženosti koje proizlaze iz ugovora i transakcija navedenih u članku 301. stavku 1. točkama (a) i (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, izračunava ih u skladu s metodom tržišne vrijednosti utvrđenom u članku 274.;
za izloženosti koje proizlaze iz ugovora i transakcija navedenih u članku 301. stavku 1. točkama (b), (c) i (e) Uredbe (EU) br. 575/2013, središnja druga ugovorna strana izračunava ih u skladu sa složenom metodom financijskoga kolaterala iz članka 223. te Uredbe s regulatornim korektivnim faktorima, navedenima u člancima 223. i 224. te Uredbe. Iznimka iz točke (a) članka 285. stavka 3. te Uredbe ne primjenjuje se;
za izloženosti koje proizlaze iz transakcija koje nisu navedene u članku 301. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 i koje podrazumijevaju samo rizik namire, središnja druga ugovorna strana izračunava ih u skladu s dijelom trećim, glavom V. te Uredbe;
za institucije koje su obuhvaćene Uredbom (EU) br. 575/2013, skupovi za netiranje jednaki su onima definiranima u dijelu trećem, glavi II. te Uredbe;
pri izračunu vrijednosti iz točke (a), središnja druga ugovorna strana oduzima od svojih izloženosti kolateral koji su dali njezini klirinški članovi, primjereno umanjen za regulatorne korektivne faktore u skladu sa složenom metodom financijskoga kolaterala iz članka 224. Uredbe (EU) br. 575/2013;
kada središnja druga ugovorna strana ima izloženosti prema jednoj ili više središnjih drugih ugovornih strana, ona tretira te izloženosti kao da su izloženosti klirinškim članovima te u izračun KCCP uključuje sve marže ili preduplate u fond koje je primila od tih središnjih drugih ugovornih strana;
kada središnja druga ugovorna strana ima obvezujući ugovorni aranžman sa svojim klirinškim članovima koji joj omogućava da cijelu inicijalnu maržu ili dio inicijalne marže primljene od njezinih klirinških članova iskoristi kao preduplate u fond, za potrebe izračuna iz stavka 1. središnja druga ugovorna strana smatra tu inicijalnu maržu preduplatama u fond, a ne inicijalnim maržama;
pri primjeni metode tržišne vrijednosti u skladu s člankom 274. Uredbe (EU) br 575/2013, središnja druga ugovorna strana zamjenjuje formulu iz članka 298. stavka 1. točke (c) podtočke ii. te Uredbe sljedećim:
gdje se brojitelj NGR izračunava u skladu s člankom 274. stavkom 1. te Uredbe neposredno prije same razmjene varijacijskih marži na kraju razdoblja namire, a nazivnik je bruto trošak zamjene;
kada središnja druga ugovorna strana ne može izračunati vrijednost NGR-a iz članka 298. stavka 1. točke (c) podtočke ii. Uredbe (EU) br. 575/2013, ona:
o tome obavješćuje njezine klirinške članove koji su institucije i njihova nadležna tijela o nemogućnosti izračuna NGR-a i razloga zbog kojih ona ne može napraviti taj izračun;
tijekom razdoblja od tri mjeseca, ona se može koristiti vrijednošću NGR-a od 0,3 za izračun PCEred iz točke (h) ovog članka;
kada, na kraju razdoblja iz točke i. podtočke ii., središnja druga ugovorna strana još uvijek nije u mogućnosti izračunati vrijednost NGR-a, ona čini sljedeće:
prestaje izračunavati KCCP;
obavješćuje svoje klirinške članove koji su institucije i njihova nadležna tijela da je prestala izračunavati KCCP;
) iz članka 280. stavka 1. točke (a) te Uredbe;
kada središnja druga ugovorna strana ima više jamstvenih fondova, izračun iz članka 50.a stavka 2. provodi za svaki jamstveni fond posebno.
Članak 50.c
Izvješćivanje informacija
Za potrebe članka 308. Uredbe (EU) br. 575/2013, središnja druga ugovorna strana izvješćuje sljedeće informacije svojim klirinškim članovima koji su institucije i njihovim nadležnim tijelima:
hipotetski kapital KCCP;
iznos preduplata (DFCM );
iznos njezinih financijskih sredstava koji se temelje na preduplatama, a koje je obvezna upotrijebiti, bilo u skladu sa zakonom ili u skladu s ugovornim sporazumom s njezinim klirinškim članovima za pokriće gubitaka nakon nastanka statusa neispunjavanja obveza jednog ili više njezinih klirinških članova prije nego što se počnu upotrebljavati doprinosi u jamstveni fond ostalih klirinških članova (DFCCP );
ukupan broj njezinih klirinških članova (N);
faktor koncentracije (β), kako je naveden u članku 50.d.
Kada središnja druga ugovorna strana ima više jamstvenih fondova, informacije iz prvog podstavka iskazuje za svaki jamstveni fond zasebno.
EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:
jedinstveni obrazac za potrebe izvješćivanja iz stavka 1.;
učestalost i datumi izvješćivanja iz stavka 2.;
situacije u kojima nadležna tijela institucije koja djeluje kao klirinški član može zahtijevati učestalije izvješćivanje od onog navedenog u točki (b).
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 1. siječnja 2014.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 50.d
Izračun specifičnih stavki koje iskazuju središnje druge ugovorne strane
Za potrebe članka 50.c, primjenjuje se sljedeće:
kada je pravilima središnje druge ugovorne strane određeno da se ona u cijelosti ili djelomično koristi svojim financijskim sredstvima istodobno s preduplatama njezinih klirinških članova na način koji ta sredstva čini jednakima preduplatama klirinškog člana u smislu njihovog apsorbiranja gubitaka središnje druge ugovorne strane u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili insolventnosti jednog ili više njezinih klirinških članova, središnja druga ugovorna strana dodaje odgovarajući iznos tih sredstava DFCM-u;
kada je pravilima središnje druge ugovorne strane određeno da se ona u cijelosti ili djelomično koristi svojim financijskim sredstvima za pokriće svojih gubitaka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza jednog ili više njezinih klirinških članova nakon što je iscrpila svoj jamstveni fond, ali prije njezinog pozivanja na ugovorene doprinose njezinih klirinških članova, središnja druga ugovorna strana dodaje odgovarajući iznos tih dodatnih financijskih sredstava (DFa
CCP) ukupnom iznosu preduplata (DF) kako slijedi:
;
središnja druga ugovorna strana izračunava faktor koncentracije (β) u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu je:
|
PCEred,1 |
= |
smanjeni iznos potencijalne buduće kreditne izloženosti svih ugovora i transakcije središnje druge ugovorne strane s klirinškim članom i; |
|
PCEred,1 |
= |
smanjeni iznos potencijalne buduće kreditne izloženosti svih ugovora i transakcije središnje druge ugovorne strane s klirinškim članom koji ima najvišu vrijednost PCEred-a; |
|
PCEred,1 |
= |
smanjeni iznos potencijalne buduće kreditne izloženosti svih ugovora i transakcije središnje druge ugovorne strane s klirinškim članom s drugom najvećom vrijednošću PCEred-a. |
U članku 11. stavku 15., točka (b) briše se
U članku 89. umeće se sljedeći stavak:
Do 15 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu posljednjeg od regulatornih tehničkih standarda navedenih u člancima 16., 26., 29., 34., 41., 42., 44., 45., 47. and 49., ili dok se ne donese odluka u skladu s člankom 25. o priznavanju središnje druge ugovorne strane, ovisno o tome što se prije dogodi, ta središnja druga ugovorna strana primjenjuje tretman naveden u trećem podstavku ovog stavka.
Do rokova definiranih u prva dva podstavka ovog stavka te podložno četvrtom podstavku ovog stavka, kada središnja druga ugovorna strana nema jamstveni fond i nema obvezujući aranžman sa svojim klirinškim članovima koji joj omogućava da se koristi cijelom inicijalnom maržom ili dijelom inicijalne marže dobivene od njezinih klirinških članova kao da je riječ o preduplatama u fond, informacije o kojima izvješćuje u skladu s člankom 50.c stavkom 1. uključuju ukupan iznos inicijalne marže koju je primila od svojih klirinških članova (IM).
Rokovi iz prvog i drugog podstavka ovog stavka mogu se produžiti za šest mjeseci u skladu s provedbenim aktom Komisije donesenim u skladu s člankom 497. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.”.
Članak 520.a
Primjena kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik
Do 1. siječnja 2027. institucije nastavljaju primjenjivati treći dio glavu IV. i zahtjeve za tržišni rizik iz članaka 430., 430.b, 445. i 455. ove Uredbe u verziji koja je bila na snazi 8. srpnja 2024.
DIO JEDANAESTI
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 521.
Stupanje na snagu i datum primjene
Ova se Uredba primjenjuje od 1. siječnja 2014., osim:
članka 8. stavka 3., članka 21. i članka 451. stavka 1., koji se primjenjuju od 1. siječnja 2015.;
članka 413. stavka 1., koji se primjenjuje od 1. siječnja 2016.;
odredbi ove Uredbe koje zahtijevaju od europskih nadzornih tijela da podnesu Komisiji nacrt tehničkih standarda i odredbi ove Uredbe kojima se ovlašćuje Komisija za donošenje delegiranih ili provedbenih akata, koje se primjenjuju od 28. lipnja 2013.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
PRILOG I.
Klasifikacija izvanbilančnih stavki
|
Razred |
Stavke |
|
1. |
(a) kreditne izvedenice i opća jamstva za zaduženost, uključujući standby akreditive koji služe kao financijska jamstva za kredite i vrijednosne papire, i akcepti, uključujući indosamente sa svojstvom akcepta i bilo koje druge izravne kreditne supstitute; (b) ugovori o prodaji i ponovnoj kupnji i prodaja imovine s regresom kad kreditni rizik snosi institucija; (c) vrijednosni papiri koje je institucija posudila ili ponudila kao kolateral, uključujući slučajeve u kojima oni proizlaze iz transakcija sličnih repo transakcijama; (d) terminske kupnje imovine, ugovori o terminskom depozitu i djelomično uplaćene dionice i vrijednosni papiri, koji predstavljaju preuzete obveze s određenim povlačenjem; (e) izvanbilančne stavke koje su kreditni supstitut kad nisu izričito uključene u bilo koju drugu kategoriju; (f) ostale izvanbilančne stavke sličnog rizika o kojima je obaviještena EBA. |
|
2. |
(a) preuzete izvanbilančne obveze s osnove izdanja kratkoročnih obveznica (engl. note issuance facility, NIF) i obnovljive obveze s osnove pružanja usluge provedbe ponude, odnosno prodaje srednjoročnih obveznica uz obvezu otkupa (engl. revolving underwriting facility, RUF), bez obzira na dospijeće odnosnog proizvoda; (b) jamstva za dobro izvršenje posla, ponudbena jamstva, varanti i standby akreditivi koji se odnose na određene transakcije i slične potencijalne stavke povezane s transakcijama, isključujući izvanbilančne stavke s osnove financiranja trgovine iz razreda 4; (c) ostale izvanbilančne stavke sličnog rizika o kojima je obaviještena EBA. |
|
3. |
(a) neiskorišteni iznos preuzetih obveza bez obzira na dospijeće odnosnog proizvoda, osim ako ne pripadaju u neku drugu kategoriju; (b) ostale izvanbilančne stavke sličnog rizika o kojima je obaviještena EBA. |
|
4. |
(a) izvanbilančne stavke s osnove financiranja trgovine: (i) varanti, uključujući jamstva za ozbiljnost ponude i za dobro izvršenje posla i s time povezana jamstva za unaprijed izvršena plaćanja i zadržane iznose i jamstva koja nemaju značajke kreditnih supstituta; (ii) neopozivi standby akreditivi koji nemaju značajke kreditnih supstituta; (iii) kratkoročni akreditivi za financiranje trgovine kod kojih postoji mogućnost samoporavnanja povezani s kretanjem robe, a posebno dokumentarni akreditivi kod kojih roba koja je predmet akreditiva služi kao kolateral, u slučaju institucije koja je izdala akreditiv ili institucije koja ga je potvrdila; (b) ostale izvanbilančne stavke sličnog rizika o kojima je obaviještena EBA. |
|
5. |
(a) neiskorišteni iznos bezuvjetno opozivih preuzetih obveza; (b) neiskorišteni iznos kreditne linije prema stanovništvu čiji uvjeti dopuštaju instituciji da ih opozove u cijelosti uvažavajući propise o zaštiti potrošača i s time povezanim pravnim aktima; (c) neiskorištene kreditne linije za jamstva za ozbiljnost ponude i dobro izvršenje posla koje se mogu bezuvjetno opozvati u bilo kojem trenutku bez prethodne najave ili koje efektivno omogućuju automatski prekid zbog pogoršanja kreditne sposobnosti dužnika; (d) ostale izvanbilančne stavke sličnog rizika o kojima je obaviještena EBA. |
PRILOG II.
Vrste izvedenica
1. Ugovori na kamatnu stopu:
jednovalutni kamatni ugovori o razmjeni (single-currency interest rate swaps);
ugovori o razmjeni osnove (basis-swap);
kamatni forvard;
kamatne budućnosnice;
kamatne opcije;
ostali ugovori slične pravne prirode.
2. Izvedeni financijski instrumenti čija je odnosna varijabla valuta i zlato:
međuvalutni kamatni ugovori o razmjeni;
valutni forvard;
valutne budućnosnice;
valutne opcije;
ostali ugovori slične prirode;
ugovori slične prirode kao ugovori iz točke od (a) do (e), a koji se odnose na zlato.
3. Ugovori koji su po svojoj prirodi slični ugovorima iz točke 1. podtočaka od (a) do (e) i točke 2. podtočaka od (a) do (d) ovog Priloga koji se odnose na druge referentne stavke ili indekse. To uključuje barem sve instrumente iz odjeljka C točaka od 4. do 7., 9., 10. i 11. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU, koji inače nisu uključeni u točku 1. ili 2. ovog Priloga.
PRILOG III.
Stavke koje podliježu dodatnom izvješćuju o likvidnoj imovini
1. Gotovina.
2. Izloženosti prema središnjoj banci, ako je te izloženosti moguće povući u stresnim uvjetima.
3. Prenosivi vrijednosni papiri koji predstavljaju potraživanja od ili potraživanja za koja jamče države, središnje banke, subjekti javnog sektora koji ne pripadaju središnjoj državi, regije s fiskalnom autonomijom koje uvode i ubiru poreze i lokalne samouprave, Banka za međunarodne namire, Međunarodni monetarni fond, Europska unija, Europski instrument za financijsku stabilnost, Europski mehanizam za stabilnost ili multilateralne razvojne banke i koji ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
dodjeljuje im se ponder rizika 0 % u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2.;
nisu obveze institucije ili investicijskog društva ni njihovih povezanih subjekata.
4. Prenosivi vrijednosni papiri, osim onih iz točke 3. koji predstavljaju potraživanja od ili potraživanja za koja jamče države ili središnje banke, izdani u domaćim valutama od strane države ili središnje banke u valuti i državi u kojoj postoji izloženost likvidnosnom riziku, ili izdani u stranim valutama pod uvjetom da držanje takvog duga odgovara likvidnosnim potrebama poslovanja banke u navedenoj trećoj državi.
5. Prenosivi vrijednosni papiri koji predstavljaju potraživanja od ili potraživanja za koja jamče države, središnje banke, subjekti javnog sektora koji ne pripadaju središnjoj državi, regije s fiskalnom autonomijom koje uvode i ubiru poreze i lokalne samouprave, ili multilateralne razvojne banke koji ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
dodjeljuje im se ponder rizika 20 % u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2.;
nisu obveze institucije ili investicijskog društva ni njihovih povezanih subjekata.
6. Prenosivi vrijednosni papiri, osim onih iz točaka 3., 4. i 5. koji ispunjavaju uvjete za 20 % ili bolji ponder rizika u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2. ili se interno ocjenjuju kao vrijednosni papiri istovrijedne kreditne kvalitete te ispunjavaju neki od sljedećih uvjeta:
ne predstavljaju potraživanja od SSPN-a, institucije ili investicijskog društva ni njihovih povezanih subjekata;
riječ je o obveznicama prihvatljivima za tretman iz članka 129. stavaka 4. ili 5.;
riječ je o pokrivenim obveznicama definiranima u članku 3. točki 1. Direktive (EU) 2019/2162 osim onih iz podtočke (b) ove točke.
7. Prenosivi vrijednosni papiri osim onih iz točaka od 3. do 6. koji ispunjavaju uvjete za 50 % ili bolji ponder rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2. ili se interno ocjenjuju kao vrijednosni papiri jednake kreditne kvalitete i ne predstavljaju potraživanje od SSPN-a, institucije ili investicijskog društva ni njihovih povezanih subjekata.
8. Prenosivi vrijednosni papiri osim onih iz točaka od 3. do 7. koji su osigurani imovinom koji ispunjavaju uvjete za 35 % ili bolji ponder rizika u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2. ili se interno ocjenjuju kao vrijednosni papiri istovrijedne kreditne kvalitete i u cijelosti su osigurani nekretninom u skladu s člankom 125.
9. Rezervne kreditne linije koje odobravaju središnje banke u okviru monetarne politike pod uvjetom da te linije nisu osigurane likvidnom imovinom i isključujući likvidnosnu pomoć u izvanrednim situacijama.
10. Zakonski ili statutarni minimalni depoziti kod središnje kreditne institucije i ostalo statutarno ili ugovorno raspoloživo likvidnosno financiranje središnje kreditne institucije ili institucija koje su članovi mreže iz članka 113. stavka 7., ili su prihvatljive za izuzeće iz članka 10., pod uvjetom da to financiranje nije osigurano likvidnom imovinom, ako kreditna institucija pripada mreži u skladu s pravnim ili statutarnim odredbama.
11. Redovne dionice kojima se trguje na burzi i čije se poravnanje izvodi centralno i koje su sastavni dio glavnog burzovnog indeksa, nominirane u domaćoj valuti države članice, a nije ih izdala institucija ili investicijsko društvo ni neki od njihovih povezanih subjekata.
12. Zlato uvršteno na priznatoj burzi koje se posebno čuva.
Sve stavke osim onih iz točaka 1., 2. i 9. moraju ispunjavati sve sljedeće uvjete:
njima se trguje na temelju jednostavnih repo ugovora ili na novčanim tržištima s niskom razinom koncentracije;
dokazale su se kao pouzdani izvor likvidnosti na temelju repo ugovora ili prodaje čak i u stresnim tržišnim uvjetima;
neopterećene su.
PRILOG IV.
Korelacijska tablica
|
Ova Uredba |
Direktiva 2006/48/EZ |
Direktiva 2006/49/EZ |
|
Članak 1. |
|
|
|
Članak 2. |
|
|
|
Članak 3. |
|
|
|
Točka (1) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 1. |
|
|
Točka (2) članka 4. stavka 1. |
|
Članak 3. stavak 1. točka (b) |
|
Točka (3) članka 4. stavka 1. |
|
Članak 3. stavak 1. točka (c) |
|
Točka (4) članka 4. stavka 1. |
|
Članak 3. stavak 1. točka (p) |
|
Točke od (5) do (7) članka 4. stavka 1. |
|
|
|
Točka (8) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 18. |
|
|
Točke od (9) do (12) članka 4. stavka 1. |
|
|
|
Točka (13) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 41. |
|
|
Točka (14) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 42. |
|
|
Točka (15) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 12. |
|
|
Točka (16) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 13. |
|
|
Točka (17) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 3. |
|
|
Točka (18) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 21. |
|
|
Točka (19) članka 4. stavka 1. |
|
|
|
Točka (20) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 19. |
|
|
Točka (21) članka 4. stavka 1. |
|
|
|
Točka (22) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 20. |
|
|
Točka (23) članka 4. stavka 1. |
|
|
|
Točka (24) članka 4. stavka 1. |
|
|
|
Točka (25) članka 4. stavka 1. |
|
Članak 3. stavak 1. točka (c) |
|
Točka (26) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 5. |
|
|
Točka (27) članka 4. stavka 1. |
|
|
|
Točka (28) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 14. |
|
|
Točka (29) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 16. |
|
|
Točka (30) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 15. |
|
|
Točka (31) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 17. |
|
|
Točke od (32) do (34) članka 4. stavka 1. |
|
|
|
Točka (35) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 10. |
|
|
Točka (36) članka 4. stavka 1. |
|
|
|
Točka (37) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 9. |
|
|
Točka (38) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 46. |
|
|
Točka (39) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 45. |
|
|
Točka (40) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 4. |
|
|
Točka (41) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 48. |
|
|
Točka (42) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 2. |
|
|
Točka (43) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 7. |
|
|
Točka (44) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 8. |
|
|
Točka (45) članka 4. stavka 1. |
|
|
|
Točka (46) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 23. |
|
|
Točke od (47) do (49) članka 4. stavka 1. |
|
|
|
Točka (50) članka 4. stavka 1. |
|
Članak 3. stavak 1. točka (e) |
|
Točka (51) članka 4. stavka 1. |
|
|
|
Točka (52) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 22. |
|
|
Točka (53) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 24. |
|
|
Točka (54) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 25. |
|
|
Točka (55) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 27. |
|
|
Točka (56) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 28. |
|
|
Točka (57) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 30. |
|
|
Točka (58) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 31. |
|
|
Točka (59) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 32. |
|
|
Točka (60) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 35. |
|
|
Točka (61) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 36. |
|
|
Točka (62) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 40. |
|
|
Točka (63) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 40.a |
|
|
Točka (64) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 40.b |
|
|
Točka (65) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 43. |
|
|
Točka (66) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 44. |
|
|
Točka (67) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 39. |
|
|
Točke od (68) do (71) članka 4. stavka 1. |
|
|
|
Točka (72) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 47. |
|
|
Točka (73) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 49. |
|
|
Točke od (74) do (81) članka 4. stavka 1. |
|
|
|
Točka (82) članka 4. stavka 1. |
|
Članak 3. stavak 1. točka (m) |
|
Točka (83) članka 4. stavka 1. |
Članak 4. stavak 33. |
|
|
Točke od (84) do (91) članka 4. stavka 1. |
|
|
|
Točka (92) članka 4. stavka 1. |
|
Članak 3. stavak 1. točka i. |
|
Točke od (93) do (117) članka 4. stavka 1. |
|
|
|
Točka (118) članka 4. stavka 1. |
|
Članak 3. stavak 1. točka (r) |
|
Točke od (119) do (128) članka 4. stavka 1. |
|
|
|
Članak 4. stavak 2. |
|
|
|
Članak 4. stavak 3. |
|
|
|
Članak 6. stavak 1. |
Članak 68. stavak 1. |
|
|
Članak 6. stavak 2. |
Članak 68. stavak 2. |
|
|
Članak 6. stavak 3. |
Članak 68. stavak 3. |
|
|
Članak 6. stavak 4. |
|
|
|
Članak 6. stavak 5. |
|
|
|
Članak 7. stavak 1. |
Članak 69. stavak 1. |
|
|
Članak 7. stavak 2. |
Članak 69. stavak 2. |
|
|
Članak 7. stavak 3. |
Članak 69. stavak 3. |
|
|
Članak 8. stavak 1. |
|
|
|
Članak 8. stavak 2. |
|
|
|
Članak 8. stavak 3. |
|
|
|
Članak 9. stavak 1. |
Članak 70. stavak 1. |
|
|
Članak 9. stavak 2. |
Članak 70. stavak 2. |
|
|
Članak 9. stavak 3. |
Članak 70. stavak 3. |
|
|
Članak 10. stavak 1. |
Članak 3. stavak 1. |
|
|
Članak 10. stavak 2. |
|
|
|
Članak 11. stavak 1. |
Članak 71. stavak 1. |
|
|
Članak 11. stavak 2. |
Članak 71. stavak 2. |
|
|
Članak 11. stavak 3. |
|
|
|
Članak 11. stavak 4. |
Članak 3. stavak 2. |
|
|
Članak 11. stavak 5. |
|
|
|
Članak 12. |
|
|
|
Članak 13. stavak 1. |
Članak 72. stavak 1. |
|
|
Članak 13. stavak 2. |
Članak 72. stavak 2. |
|
|
Članak 13. stavak 3. |
Članak 72. stavak 3. |
|
|
Članak 13. stavak 4. |
|
|
|
Članak 14. stavak 1. |
Članak 73. stavak 3. |
|
|
Članak 14. stavak 2. |
|
|
|
Članak 14. stavak 3. |
|
|
|
Članak 15. |
|
Članak 22. |
|
Članak 16. |
|
|
|
Članak 17. stavak 1. |
|
Članak 23. |
|
Članak 17. stavak 2. |
|
|
|
Članak 17. stavak 3. |
|
|
|
Članak 18. stavak 1. |
Članak 133. stavak 1. podstavak 1. |
|
|
Članak 18. stavak 2. |
Članak 133. stavak 1. podstavak 2. |
|
|
Članak 18. stavak 3. |
Članak 133. stavak 1. podstavak 3. |
|
|
Članak 18. stavak 4. |
Članak 133. stavak 2. |
|
|
Članak 18. stavak 5. |
Članak 133. stavak 3. |
|
|
Članak 18. stavak 6. |
Članak 134. stavak 1. |
|
|
Članak 18. stavak 7. |
|
|
|
Članak 18. stavak 8. |
Članak 134. stavak 2. |
|
|
Članak 19. stavak 1. |
Članak 73. stavak 1. točka (b) |
|
|
Članak 19. stavak 2. |
Članak 73. stavak 1. |
|
|
Članak 19. stavak 3. |
Članak 73. stavak 1. podstavak 2. |
|
|
Članak 20. stavak 1. |
Članak 105. stavak 3., članak 129. stavak 2. i Prilog X. dio 3. točke od 30. do 31. |
|
|
Članak 20. stavak 2. |
Članak 129. stavak 2. podstavak 3. |
|
|
Članak 20. stavak 3. |
Članak 129. stavak 2. podstavak 4. |
|
|
Članak 20. stavak 4. |
Članak 129. stavak 2. podstavak 5. |
|
|
Članak 20. stavak 5. |
|
|
|
Članak 20. stavak 6. |
Članak 84. stavak 2. |
|
|
Članak 20. stavak 7. |
Članak 129. stavak 2. podstavak 6. |
|
|
Članak 20. stavak 8. |
Članak 129. stavak 2. podstavci 7. i 8. |
|
|
Članak 21. stavak 1. |
|
|
|
Članak 21. stavak 2. |
|
|
|
Članak 21. stavak 3. |
|
|
|
Članak 21. stavak 4. |
|
|
|
Članak 22. |
Članak 73. stavak 2. |
|
|
Članak 23. |
|
Članak 3. stavak 1. 2. podstavak |
|
Članak 24. |
Članak 74. stavak 1. |
|
|
Članak 25. |
|
|
|
Članak 26. stavak 1. |
Članak 57. točka (a) |
|
|
Članak 26. stavak 1. točka (a) |
Članak 57. točka (a) |
|
|
Članak 26. stavak 1. točka (b) |
Članak 57. točka (a) |
|
|
Članak 26. stavak 1. točka (c) |
Članak 57. točka (b) |
|
|
Članak 26. stavak 1. točka (d) |
|
|
|
Članak 26. stavak 1. točka (e) |
Članak 57. točka (b) |
|
|
Članak 26. stavak 1. točka (f) |
Članak 57. točka (c) |
|
|
Članak 26. stavak 1. podstavak 1. |
Članak 61. podstavak 2. |
|
|
Članak 26. stavak 2. točka (a) |
Članak 57. podstavci 2., 3. i 4. |
|
|
Članak 26. stavak 2. točka (b) |
Članak 57. podstavci 2., 3. i 4. |
|
|
Članak 26. stavak 3. |
|
|
|
Članak 26. stavak 4. |
|
|
|
Članak 27. |
|
|
|
Članak 28. stavak 1. točka (a) |
|
|
|
Članak 28. stavak 1. točka (b) |
Članak 57. točka (a) |
|
|
Članak 28. stavak 1. točka (c) |
Članak 57. točka (a) |
|
|
Članak 28. stavak 1. točka (d) |
|
|
|
Članak 28. stavak 1. točka (e) |
|
|
|
Članak 28. stavak 1. točka (f) |
|
|
|
Članak 28. stavak 1. točka (g) |
|
|
|
Članak 28. stavak 1. točka (h) |
|
|
|
Članak 28. stavak 1. točka (i) |
Članak 57. točka (a) |
|
|
Članak 28. stavak 1. točka (j) |
Članak 57. točka (a) |
|
|
Članak 28. stavak 1. točka (k) |
|
|
|
Članak 28. stavak 1. točka (l) |
|
|
|
Članak 28. stavak 1. točka (m) |
|
|
|
Članak 28. stavak 2. |
|
|
|
Članak 28. stavak 3. |
|
|
|
Članak 28. stavak 4. |
|
|
|
Članak 28. stavak 5. |
|
|
|
Članak 29. |
|
|
|
Članak 30. |
|
|
|
Članak 31. |
|
|
|
Članak 32. stavak 1. točka (a) |
|
|
|
Članak 32. stavak 1. točka (b) |
Članak 57. podstavak 4. |
|
|
Članak 32. stavak 2. |
|
|
|
Članak 33. stavak 1. točka (a) |
Članak 64. stavak 4. |
|
|
Članak 33. stavak 1. točka (b) |
Članak 64. stavak 4. |
|
|
Članak 33. stavak 1. točka (c) |
|
|
|
Članak 33. stavak 2. |
|
|
|
Članak 33. stavak 3. točka (a) |
|
|
|
Članak 33. stavak 3. točka (b) |
|
|
|
Članak 33. stavak 3. točka (c) |
|
|
|
Članak 33. stavak 3. točka (d) |
|
|
|
Članak 33. stavak 4. |
|
|
|
Članak 34. |
Članak 64. stavak 5. |
|
|
Članak 35. |
|
|
|
Članak 36. stavak 1. točka (a) |
Članak 57. točka (k) |
|
|
Članak 36. stavak 1. točka (b) |
Članak 57. točka (j) |
|
|
Članak 36. stavak 1. točka (c) |
|
|
|
Članak 36. stavak 1. točka (d) |
Članak 57. točka (q) |
|
|
Članak 36. stavak 1. točka (e) |
|
|
|
Članak 36. stavak 1. točka (f) |
Članak 57. točka (i) |
|
|
Članak 36. stavak 1. točka (g) |
|
|
|
Članak 36. stavak 1. točka (h) |
Članak 57. točka (n) |
|
|
Članak 36. stavak 1. točka (i) |
Članak 57. točka (m) |
|
|
Članak 36. stavak 1. točka (j) |
Članak 66. stavak 2. |
|
|
Članak 36. stavak 1. točka (k) podtočka i. |
|
|
|
Članak 36. stavak 1. točka (k) podtočka ii. |
Članak 57. točka (r) |
|
|
Članak 36. stavak 1. točka (k) podtočka iii. |
|
|
|
Članak 36. stavak 1. točka (k) podtočka iv. |
|
|
|
Članak 36. stavak 1. točka (k) podtočka v. |
|
|
|
Članak 36. stavak 1. točka (l) |
Članak 61. podstavak 2. |
|
|
Članak 36. stavak 2. |
|
|
|
Članak 36. stavak 3. |
|
|
|
Članak 37. |
|
|
|
Članak 38. |
|
|
|
Članak 39. |
|
|
|
Članak 40. |
|
|
|
Članak 41. |
|
|
|
Članak 42. |
|
|
|
Članak 43. |
|
|
|
Članak 44. |
|
|
|
Članak 45. |
|
|
|
Članak 46. |
|
|
|
Članak 47. |
|
|
|
Članak 48. |
|
|
|
Članak 49. stavak 1. |
Članak 59. |
|
|
Članak 49. stavak 2. |
Članak 60. |
|
|
Članak 49. stavak 3. |
|
|
|
Članak 49. stavak 4. |
|
|
|
Članak 49. stavak 5. |
|
|
|
Članak 49. stavak 6. |
|
|
|
Članak 50. |
Članak 66., članak 57. točka (ca), članak 63.a |
|
|
Članak 51. |
Članak 66., članak 57. točka (ca), članak 63.a |
|
|
Članak 52. |
Članak 63.a |
|
|
Članak 53. |
|
|
|
Članak 54. |
|
|
|
Članak 55. |
|
|
|
Članak 56. |
|
|
|
Članak 57. |
|
|
|
Članak 58. |
|
|
|
Članak 59. |
|
|
|
Članak 60. |
|
|
|
Članak 61. |
Članak 66., članak 57. točka (ca), članak 63.a |
|
|
Članak 62. točka (a) |
Članak 64. stavak 3. |
|
|
Članak 62. točka (b) |
|
|
|
Članak 62. točka (c) |
|
|
|
Članak 62. točka (d) |
Članak 63. stavak 3. |
|
|
Članak 63. |
Članak 63. stavak 1., članak 63. stavak 2., članak 64. stavak 3. |
|
|
Članak 64. |
Članak 64. stavak 3. točka (c) |
|
|
Članak 65. |
|
|
|
Članak 66. |
Članak 57., članak 66. stavak 2. |
|
|
Članak 67. |
Članak 57., članak 66. stavak 2. |
|
|
Članak 68. |
|
|
|
Članak 69. |
Članak 57., članak 66. stavak 2. |
|
|
Članak 70. |
Članak 57., članak 66. stavak 2. |
|
|
Članak 71. |
Članak 66., članak 57. točka (ca), članak 63.a |
|
|
Članak 72. |
Članak 57., članak 66. |
|
|
Članak 73. |
|
|
|
Članak 74. |
|
|
|
Članak 75. |
|
|
|
Članak 76. |
|
|
|
Članak 77. |
Članak 63.a stavak 2. |
|
|
Članak 78. stavak 1. |
Članak 63.a stavak 2. |
|
|
Članak 78. stavak 2. |
|
|
|
Članak 78. stavak 3. |
|
|
|
Članak 78. stavak 4. |
Članak 63.a stavak 2. podstavak 4. |
|
|
Članak 78. stavak 5. |
|
|
|
Članak 79. |
Članak 58. |
|
|
Članak 80. |
|
|
|
Članak 81. |
Članak 65. |
|
|
Članak 82. |
Članak 65. |
|
|
Članak 83. |
|
|
|
Članak 84. |
Članak 65. |
|
|
Članak 85. |
Članak 65. |
|
|
Članak 86. |
Članak 65. |
|
|
Članak 87. |
Članak 65. |
|
|
Članak 88. |
Članak 65. |
|
|
Članak 89. |
Članak 120. |
|
|
Članak 90. |
Članak 122. |
|
|
Članak 91. |
Članak 121. |
|
|
Članak 92. |
Članak 66., članak 75. |
|
|
Članak 93. stavci od 1. do 4. |
Članak 10. stavci od 1. do 4. |
|
|
Članak 93. stavak 5. |
|
|
|
Članak 94. |
|
Članak 18. stavci od 2. do 4. |
|
Članak 95. |
|
|
|
Članak 96. |
|
|
|
Članak 97. |
|
|
|
Članak 98. |
|
Članak 24. |
|
Članak 99. stavak 1. |
Članak 74. stavak 2. |
|
|
Članak 99. stavak 2. |
|
|
|
Članak 100. |
|
|
|
Članak 101. stavak 1. |
|
|
|
Članak 101. stavak 2. |
|
|
|
Članak 101. stavak 3. |
|
|
|
Članak 102. stavak 1. |
|
Članak 11. stavak 1. |
|
Članak 102. stavak 2. |
|
Članak 11. stavak 3. |
|
Članak 102. stavak 3. |
|
Članak 11. stavak 4. |
|
Članak 102. stavak 4. |
|
Prilog VII. dio C. točka 1. |
|
Članak 103. |
|
Prilog VII. dio A. točka 1. |
|
Članak 104. stavak 1. |
|
Prilog VII. dio D. točka 1. |
|
Članak 104. stavak 2. |
|
Prilog VII. dio D. točka 2. |
|
Članak 105. stavak 1. |
|
Članak 33. stavak 1. |
|
Članak 105. stavci od 2. do 10. |
|
Prilog VII. dio B. točke od 1. do 9. |
|
Članak 105. stavci od 11. do 13. |
|
Prilog VII. dio B. točke od 11. do 13. |
|
Članak 106. |
|
Prilog VII. dio C. točke od 1. do 3. |
|
Članak 107. |
Članak 76., članak 78. stavak 4. i Prilog III. dio 2. točka 6. |
|
|
Članak 108. stavak 1. |
Članak 91. |
|
|
Članak 108. stavak 2. |
|
|
|
Članak 109. |
Članak 94. |
|
|
Članak 110. |
|
|
|
Članak 111. |
Članak 78. stavci od 1. do 3. |
|
|
Članak 112. |
Članak 79. stavak 1. |
|
|
Članak 113. stavak 1. |
Članak 80. stavak 1. |
|
|
Članak 113. stavak 2. |
Članak 80. stavak 2. |
|
|
Članak 113. stavak 3. |
Članak 80. stavak 4. |
|
|
Članak 113. stavak 4. |
Članak 80. stavak 5. |
|
|
Članak 113. stavak 5. |
Članak 80. stavak 6. |
|
|
Članak 113. stavak 6. |
Članak 80. stavak 7. |
|
|
Članak 113. stavak 7. |
Članak 80. stavak 8. |
|
|
Članak 114. |
Prilog VI. dio I. točke od 1. do 5. |
|
|
Članak 115. stavak 1. i stavak 4. |
Prilog VI. dio I. točke od 8. do 11. |
|
|
Članak 115. stavak 5. |
|
|
|
Članak 116. stavak 1. |
Prilog VI. dio I. točka 14. |
|
|
Članak 116. stavak 2. |
Prilog VI. dio I. točka 14. |
|
|
Članak 116. stavak 3. |
|
|
|
Članak 116. stavak 4. |
Prilog VI. dio I. točka 15. |
|
|
Članak 116. stavak 5. |
Prilog VI. dio I. točka 17. |
|
|
Članak 116. stavak 6. |
Prilog VI. dio I. točka 17. |
|
|
Članak 117. stavak 1. |
Prilog VI. dio I. točke 18. i 19. |
|
|
Članak 117. stavak 2. |
Prilog VI. dio I. točka 20. |
|
|
Članak 117. stavak 3. |
Prilog VI. dio I. točka 21. |
|
|
Članak 118. |
Prilog VI. dio I. točka 22. |
|
|
Članak 119. stavak 1. |
|
|
|
Članak 119. stavak 2. |
Prilog VI. dio I. točke 37. i 38. |
|
|
Članak 119. stavak 3. |
Prilog VI. dio I. točka 40. |
|
|
Članak 119. stavak 4. |
|
|
|
Članak 119. stavak 5. |
|
|
|
Članak 120. stavak 1. |
Prilog VI. dio I. točka 29. |
|
|
Članak 120. stavak 2. |
Prilog VI. dio I. točka 31. |
|
|
Članak 120. stavak 3. |
Prilog VI. dio I. točke od 33. do 36. |
|
|
Članak 121. stavak 1. |
Prilog VI. dio I. točka 26. |
|
|
Članak 121. stavak 2. |
Prilog VI. dio I. točka 25. |
|
|
Članak 121. stavak 3. |
Prilog VI. dio I. točka 27. |
|
|
Članak 122. |
Prilog VI. dio I. točke 41. i 42. |
|
|
Članak 123. |
Članak 79. stavak 2., članak 79. stavak 3. i Prilog VI. dio I. točka 43. |
|
|
Članak 124. stavak 1. |
Prilog VI. dio I. točka 44. |
|
|
Članak 124. stavak 2. |
|
|
|
Članak 124. stavak 3. |
|
|
|
Članak 125. stavci od 1. do 3. |
Prilog VI. dio I. točke od 45. do 49. |
|
|
Članak 125. stavak 4. |
|
|
|
Članak 126. stavci 1. i 2. |
Prilog VI. dio I. točke od 51. do 55. |
|
|
Članak 126. stavci 3. i 4. |
Prilog VI. dio I. točke 58. i 59. |
|
|
Članak 127. stavci 1. i 2. |
Prilog VI. dio I. točke 61. i 62. |
|
|
Članak 127. stavci 3. i 4. |
Prilog VI. dio I. točke 64. i 65. |
|
|
Članak 128. stavak 1. |
Prilog VI. dio I. točke 66. i 76. |
|
|
Članak 128. stavak 2. |
Prilog VI. dio I. točke 66. |
|
|
Članak 128. stavak 3. |
|
|
|
Članak 129. stavak 1. |
Prilog VI. dio I. točka 68. stavci 1. i 2. |
|
|
Članak 129. stavak 2. |
Prilog VI. dio I. točka 69. |
|
|
Članak 129. stavak 3. |
Prilog VI. dio I. točka 71. |
|
|
Članak 129. stavak 4. |
Prilog VI. dio I. točka 70. |
|
|
Članak 129. stavak 5. |
|
|
|
Članak 130. |
Prilog VI. dio I. točka 72. |
|
|
Članak 131. |
Prilog VI. dio I. točka 73. |
|
|
Članak 132. stavak 1. |
Prilog VI. dio I. točka 74. |
|
|
Članak 132. stavak 2. |
Prilog VI. dio I. točka 75. |
|
|
Članak 132. stavak 3. |
Prilog VI. dio I. točke 77. i 78. |
|
|
Članak 132. stavak 4. |
Prilog VI. dio I. točka 79. |
|
|
Članak 132. stavak 5. |
Prilog VI. dio I. točka 80. i točka 81. |
|
|
Članak 133. stavak 1. |
Prilog VI. dio I. točka 86. |
|
|
Članak 133. stavak 2. |
|
|
|
Članak 133. stavak 3. |
|
|
|
Članak 134. stavci od 1. do 3. |
Prilog VI. dio I. točke od 82. do 84. |
|
|
Članak 134. stavci od 4. do 7. |
Prilog VI. dio I. točke od 87. do 90. |
|
|
Članak 135. |
Članak 81. stavci 1., 2. i 4. |
|
|
Članak 136. stavak 1. |
Članak 82. stavak 1. |
|
|
Članak 136. stavak 2. |
Prilog VI. dio 2. točke od 12. do 16. |
|
|
Članak 136. stavak 3. |
Članak 150. stavak 3. |
|
|
Članak 137. stavak 1. |
Prilog VI. dio I. točka 6. |
|
|
Članak 137. stavak 2. |
Prilog VI. dio I. točka 7. |
|
|
Članak 137. stavak 3. |
|
|
|
Članak 138. |
Prilog VI. dio III. točke od 1. do 7. |
|
|
Članak 139. |
Prilog VI. dio III. točke od 8. do 17. |
|
|
Članak 140. stavak 1. |
|
|
|
Članak 140. stavak 2. |
|
|
|
Članak 141. |
|
|
|
Članak 142. stavak 1. |
|
|
|
Članak 142. stavak 2. |
|
|
|
Članak 143. stavak 1. |
Članak 84. stavak 1. i Prilog VII. dio 4. točka 1. |
|
|
Članak 143. stavak 1. |
Članak 84. stavak 2. |
|
|
Članak 143. stavak 1. |
Članak 84. stavak 3. |
|
|
Članak 143. stavak 1. |
Članak 84. stavak 4. |
|
|
Članak 143. stavak 1. |
|
|
|
Članak 144. |
|
|
|
Članak 145. |
|
|
|
Članak 146. |
|
|
|
Članak 147. stavak 1. |
Članak 86. stavak 9. |
|
|
Članak 147. stavci od 2. do 9. |
Članak 86. stavci od 1. do 8. |
|
|
Članak 148. stavak 1. |
Članak 85. stavak 1. |
|
|
Članak 148. stavak 2. |
Članak 85. stavak 2. |
|
|
Članak 148. stavak 3. |
|
|
|
Članak 148. stavak 4. |
Članak 85. stavak 3. |
|
|
Članak 148. stavak 5. |
|
|
|
Članak 148. stavak 1. |
|
|
|
Članak 149. |
Članak 85. stavci 4. i 5. |
|
|
Članak 150. stavak 1. |
Članak 89. stavak 1. |
|
|
Članak 150. stavak 2. |
Članak 89. stavak 2. |
|
|
Članak 150. stavak 3. |
|
|
|
Članak 150. stavak 4. |
|
|
|
Članak 151. |
Članak 87. stavci od 1. do 10. |
|
|
Članak 152. stavci 1. i 2. |
Članak 87. stavak 11. |
|
|
Članak 152. stavci 3. i 4. |
Članak 87. stavak 12. |
|
|
Članak 152. stavak 5. |
|
|
|
Članak 153. stavak 1. |
Prilog VII. dio I. točka 3. |
|
|
Članak 153. stavak 2. |
|
|
|
Članak 153. stavci od 3. do 8. |
Prilog VII. dio I. točke od 4. do 9. |
|
|
Članak 153. stavak 9. |
|
|
|
Članak 154. |
Prilog VII. dio I. točke od 10. do 16. |
|
|
Članak 155. stavak 1. |
Prilog VII. dio I. točke 17. i 18. |
|
|
Članak 155. stavak 2. |
Prilog VII. dio I. točke od 19. do 21. |
|
|
Članak 155. stavak 3. |
Prilog VII. dio I. točke od 22. do 24. |
|
|
Članak 155. stavak 4. |
Prilog VII. dio I. točke od 25. do 26. |
|
|
Članak 156. |
|
|
|
Članak 156. |
Prilog VII. dio I. točka 27. |
|
|
Članak 157. stavak 1. |
Prilog VII. dio I. točka 28. |
|
|
Članak 157. stavci od 2. do 5. |
|
|
|
Članak 158. stavak 1. |
Članak 88. stavak 2. |
|
|
Članak 158. stavak 2. |
Članak 88. stavak 3. |
|
|
Članak 158. stavak 3. |
Članak 88. stavak 4. |
|
|
Članak 158. stavak 4. |
Članak 88. stavak 6. |
|
|
Članak 158. stavak 5. |
Prilog VII. dio I. točka 30. |
|
|
Članak 158. stavak 6. |
Prilog VII. dio I. točka 31. |
|
|
Članak 158. stavak 7. |
Prilog VII. dio I. točka 32. |
|
|
Članak 158. stavak 8. |
Prilog VII. dio I. točka 33. |
|
|
Članak 158. stavak 9. |
Prilog VII. dio I. točka 34. |
|
|
Članak 158. stavak 10. |
Prilog VII. dio I. točka 35. |
|
|
Članak 158. stavak 11. |
|
|
|
Članak 159. |
Prilog VII. dio I. točka 36. |
|
|
Članak 160. stavak 1. |
Prilog VII. dio II. točka 2. |
|
|
Članak 160. stavak 2. |
Prilog VII. dio II. točka 3. |
|
|
Članak 160. stavak 3. |
Prilog VII. dio II. točka 4. |
|
|
Članak 160. stavak 4. |
Prilog VII. dio II. točka 5. |
|
|
Članak 160. stavak 5. |
Prilog VII. dio II. točka 6. |
|
|
Članak 160. stavak 6. |
Prilog VII. dio II. točka 7. |
|
|
Članak 160. stavak 7. |
Prilog VII. dio II. točka 7. |
|
|
Članak 161. stavak 1. |
Prilog VII. dio II. točka 8. |
|
|
Članak 161. stavak 2. |
Prilog VII. dio II. točka 9. |
|
|
Članak 161. stavak 3. |
Prilog VII. dio II. točka 10. |
|
|
Članak 161. stavak 4. |
Prilog VII. dio II. točka 11. |
|
|
Članak 162. stavak 1. |
Prilog VII. dio II. točka 12. |
|
|
Članak 162. stavak 2. |
Prilog VII. dio II. točka 13. |
|
|
Članak 162. stavak 3. |
Prilog VII. dio II. točka 14. |
|
|
Članak 162. stavak 4. |
Prilog VII. dio II. točka 15. |
|
|
Članak 162. stavak 5. |
Prilog VII. dio II. točka 16. |
|
|
Članak 163. stavak 1. |
Prilog VII. dio II. točka 17. |
|
|
Članak 163. stavak 2. |
Prilog VII. dio II. točka 18. |
|
|
Članak 163. stavak 3. |
Prilog VII. dio II. točka 19. |
|
|
Članak 163. stavak 4. |
Prilog VII. dio II. točka 20. |
|
|
Članak 164. stavak 1. |
Prilog VII. dio II. točka 21. |
|
|
Članak 164. stavak 2. |
Prilog VII. dio II. točka 22. |
|
|
Članak 164. stavak 3. |
Prilog VII. dio II. točka 23. |
|
|
Članak 164. stavak 4. |
|
|
|
Članak 165. stavak 1. |
Prilog VII. dio II. točka 24. |
|
|
Članak 165. stavak 2. |
Prilog VII. dio II. točke 25. i 26. |
|
|
Članak 165. stavak 3. |
Prilog VII. dio II. točka 27. |
|
|
Članak 166. stavak 1. |
Prilog VII. dio III. točka 1. |
|
|
Članak 166. stavak 2. |
Prilog VII. dio III. točka 2. |
|
|
Članak 166. stavak 3. |
Prilog VII. dio III. točka 3. |
|
|
Članak 166. stavak 4. |
Prilog VII. dio III. točka 4. |
|
|
Članak 166. stavak 5. |
Prilog VII. dio III. točka 5. |
|
|
Članak 166. stavak 6. |
Prilog VII. dio III. točka 6. |
|
|
Članak 166. stavak 7. |
Prilog VII. dio III. točka 7. |
|
|
Članak 166. stavak 8. |
Prilog VII. dio III. točka 9. |
|
|
Članak 166. stavak 9. |
Prilog VII. dio III. točka 10. |
|
|
Članak 166. stavak 10. |
Prilog VII. dio III. točka 11. |
|
|
Članak 167. stavak 1. |
Prilog VII. dio III. točka 12. |
|
|
Članak 167. stavak 2. |
|
|
|
Članak 168. |
Prilog VII. dio III. točka 13. |
|
|
Članak 169. stavak 1. |
Prilog VII. dio IV. točka 2. |
|
|
Članak 169. stavak 2. |
Prilog VII. dio IV. točka 3. |
|
|
Članak 169. stavak 3. |
Prilog VII. dio IV. točka 4. |
|
|
Članak 170. stavak 1. |
Prilog VII. dio IV. točke od 5. do 11. |
|
|
Članak 170. stavak 2. |
Prilog VII. dio IV. točka 12. |
|
|
Članak 170. stavak 3. |
Prilog VII. dio IV. točke od 13. do 15. |
|
|
Članak 170. stavak 4. |
Prilog VII. dio IV. točka 16. |
|
|
Članak 171. stavak 1. |
Prilog VII. dio IV. točka 17. |
|
|
Članak 171. stavak 2. |
Prilog VII. dio IV. točka 18. |
|
|
Članak 172. stavak 1. |
Prilog VII. dio IV. točke od 19. do 23. |
|
|
Članak 172. stavak 2. |
Prilog VII. dio IV. točka 24. |
|
|
Članak 172. stavak 3. |
Prilog VII. dio IV. točka 25. |
|
|
Članak 173. stavak 1. |
Prilog VII. dio IV. točke od 26. do 28. |
|
|
Članak 173. stavak 2. |
Prilog VII. dio IV. točka 29. |
|
|
Članak 173. stavak 3. |
|
|
|
Članak 174. |
Prilog VII. dio IV. točka 30. |
|
|
Članak 175. stavak 1. |
Prilog VII. dio IV. točka 31. |
|
|
Članak 175. stavak 2. |
Prilog VII. dio IV. točka 32. |
|
|
Članak 175. stavak 3. |
Prilog VII. dio IV. točka 33. |
|
|
Članak 175. stavak 4. |
Prilog VII. dio IV. točka 34. |
|
|
Članak 175. stavak 5. |
Prilog VII. dio IV. točka 35. |
|
|
Članak 176. stavak 1. |
Prilog VII. dio IV. točka 36. |
|
|
Članak 176. stavak 2. |
Prilog VII. dio IV. točka 37. prvi podstavak |
|
|
Članak 176. stavak 3. |
Prilog VII. dio IV. točka 37. drugi podstavak |
|
|
Članak 176. stavak 4. |
Prilog VII. dio IV. točka 38. |
|
|
Članak 176. stavak 5. |
Prilog VII. dio IV. točka 39. |
|
|
Članak 177. stavak 1. |
Prilog VII. dio IV. točka 40. |
|
|
Članak 177. stavak 2. |
Prilog VII. dio IV. točka 41. |
|
|
Članak 177. stavak 3. |
Prilog VII. dio IV. točka 42. |
|
|
Članak 178. stavak 1. |
Prilog VII. dio IV. točka 44. |
|
|
Članak 178. stavak 2. |
Prilog VII. dio IV. točka 44. |
|
|
Članak 178. stavak 3. |
Prilog VII. dio IV. točka 45. |
|
|
Članak 178. stavak 4. |
Prilog VII. dio IV. točka 46. |
|
|
Članak 178. stavak 5. |
Prilog VII. dio IV. točka 47. |
|
|
Članak 178. stavak 6. |
|
|
|
Članak 178. stavak 7. |
|
|
|
Članak 179. stavak 1. |
Prilog VII. dio IV. točka 43. i točke od 49. do 56. |
|
|
Članak 179. stavak 2. |
Prilog VII. dio IV. točka 57. |
|
|
Članak 180. stavak 1. |
Prilog VII. dio IV. točke od 59. do 66. |
|
|
Članak 180. stavak 2. |
Prilog VII. dio IV. točke od 67. do 72. |
|
|
Članak 180. stavak 3. |
|
|
|
Članak 181. stavak 1. |
Prilog VII. dio IV. točke od 73. do 81. |
|
|
Članak 181. stavak 2. |
Prilog VII. dio IV. točka 82. |
|
|
Članak 181. stavak 3. |
|
|
|
Članak 182. stavak 1. |
Prilog VII. dio IV. točke od 87. do 92. |
|
|
Članak 182. stavak 2. |
Prilog VII. dio IV. točka 93. |
|
|
Članak 182. stavak 3. |
Prilog VII. dio IV. točke 94. i 95. |
|
|
Članak 182. stavak 4. |
|
|
|
Članak 183. stavak 1. |
Prilog VII. dio IV. točke od 98. do 100. |
|
|
Članak 183. stavak 2. |
Prilog VII. dio IV. točke 101. i 102. |
|
|
Članak 183. stavak 3. |
Prilog VII. dio IV. točka 103. i točka 104. |
|
|
Članak 183. stavak 4. |
Prilog VII. dio IV. točka 96. |
|
|
Članak 183. stavak 5. |
Prilog VII. dio IV. točka 97. |
|
|
Članak 183. stavak 6. |
|
|
|
Članak 184. stavak 1. |
|
|
|
Članak 184. stavak 2. |
Prilog VII. dio IV. točka 105. |
|
|
Članak 184. stavak 3. |
Prilog VII. dio IV. točka 106. |
|
|
Članak 184. stavak 4. |
Prilog VII. dio IV. točka 107. |
|
|
Članak 184. stavak 5. |
Prilog VII. dio IV. točka 108. |
|
|
Članak 184. stavak 6. |
Prilog VII. dio IV. točka 109. |
|
|
Članak 185. |
Prilog VII. dio IV. točke od 110. do 114. |
|
|
Članak 186. |
Prilog VII. dio IV. točka 115. |
|
|
Članak 187. |
Prilog VII. dio IV. točka 116. |
|
|
Članak 188. |
Prilog VII. dio IV. točke od 117.do 123. |
|
|
Članak 189. stavak 1. |
Prilog VII. dio IV. točka 124. |
|
|
Članak 189. stavak 2. |
Prilog VII. dio IV. točke 125. i 126. |
|
|
Članak 189. stavak 3. |
Prilog VII. dio IV. točka 127. |
|
|
Članak 190. stavak 1. |
Prilog VII. dio IV. točka 128. |
|
|
Članak 190. stavak 2. |
Prilog VII. dio IV. točka 129. |
|
|
Članak 190. stavci 3. i 4. |
Prilog VII. dio IV. točka 130. |
|
|
Članak 191. |
Prilog VII. dio IV. točka 131. |
|
|
Članak 192. |
Članak 90. i Prilog VIII. dio 1. točka 2. |
|
|
Članak 193. stavak 1. |
Članak 93. stavak 2. |
|
|
Članak 193. stavak 2. |
Članak 93. stavak 3. |
|
|
Članak 193. stavak 3. |
Članak 93. stavak 1. i Prilog VIII. dio 3. točka 1. |
|
|
Članak 193. stavak 4. |
Prilog VIII. dio 3. točka 2. |
|
|
Članak 193. stavak 5. |
Prilog VIII. dio 5. točka 1. |
|
|
Članak 193. stavak 6. |
Prilog VIII. dio 5. točka 2. |
|
|
Članak 194. stavak 1. |
Članak 92. stavak 1. |
|
|
Članak 194. stavak 2. |
Članak 92. stavak 2. |
|
|
Članak 194. stavak 3. |
Članak 92. stavak 3. |
|
|
Članak 194. stavak 4. |
Članak 92. stavak 4. |
|
|
Članak 194. stavak 5. |
Članak 92. stavak 5. |
|
|
Članak 194. stavak 6. |
Članak 92. stavak 5. |
|
|
Članak 194. stavak 7. |
Članak 92. stavak 6. |
|
|
Članak 194. stavak 8. |
Prilog VIII. dio 2. točka 1. |
|
|
Članak 194. stavak 9. |
Prilog VIII. dio 2. točka 2. |
|
|
Članak 194. stavak 10. |
|
|
|
Članak 195. |
Prilog VIII. dio 1. točke 3. i 4. |
|
|
Članak 196. |
Prilog VIII. dio 1. točka 5. |
|
|
Članak 197. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 1. točka 7. |
|
|
Članak 197. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 1. točka 7. |
|
|
Članak 197. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 1. točka 7. |
|
|
Članak 197. stavak 4. |
Prilog VIII. dio 1. točka 8. |
|
|
Članak 197. stavak 5. |
Prilog VIII. dio 1. točka 9. |
|
|
Članak 197. stavak 6. |
Prilog VIII. dio 1. točka 9. |
|
|
Članak 197. stavak 7. |
Prilog VIII. dio 1. točka 10. |
|
|
Članak 197. stavak 8. |
|
|
|
Članak 198. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 1. točka 11. |
|
|
Članak 198. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 1. točka 11. |
|
|
Članak 199. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 1. točka 12. |
|
|
Članak 199. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 1. točka 13. |
|
|
Članak 199. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 1. točka 16. |
|
|
Članak 199. stavak 4. |
Prilog VIII. dio 1. točke 17. i 18. |
|
|
Članak 199. stavak 5. |
Prilog VIII. dio 1. točka 20. |
|
|
Članak 199. stavak 6. |
Prilog VIII. dio 1. točka 21. |
|
|
Članak 199. stavak 7. |
Prilog VIII. dio 1. točka 22. |
|
|
Članak 199. stavak 8. |
|
|
|
Članak 200. |
Prilog VIII. dio 1. točke od 23. do 25. |
|
|
Članak 201. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 1. točke 26. i 28. |
|
|
Članak 201. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 1. točka 27. |
|
|
Članak 202. |
Prilog VIII. dio 1. točka 29. |
|
|
Članak 203. |
|
|
|
Članak 204. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 1. točke 30. i 31. |
|
|
Članak 204. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 1. točka 32. |
|
|
Članak 205. |
Prilog VIII. dio 2. točka 3. |
|
|
Članak 206. |
Prilog VIII. dio 2. točke od 4. do 5. |
|
|
Članak 207. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 2. točka 6. |
|
|
Članak 207. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 2. točka 6. podtočka a. |
|
|
Članak 207. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 2. točka 6. podtočka b. |
|
|
Članak 207. stavak 4. |
Prilog VIII. dio 2. točka 6. podtočka c. |
|
|
Članak 207. stavak 5. |
Prilog VIII. dio 2. točka 7. |
|
|
Članak 208. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 2. točka 8. |
|
|
Članak 208. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 2. točka 8. podtočka a. |
|
|
Članak 208. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 2. točka 8. podtočka b. |
|
|
Članak 208. stavak 4. |
Prilog VIII. dio 2. točka 8. podtočka c. |
|
|
Članak 208. stavak 5. |
Prilog VIII. dio 2. točka 8. podtočka d. |
|
|
Članak 209. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 2. točka 9. |
|
|
Članak 209. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 2. točka 9. podtočka a. |
|
|
Članak 209. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 2. točka 9. podtočka b. |
|
|
Članak 210. |
Prilog VIII. dio 2. točka 10. |
|
|
Članak 211. |
Prilog VIII. dio 2. točka 11. |
|
|
Članak 212. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 2. točka 12. |
|
|
Članak 212. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 2. točka 13. |
|
|
Članak 213. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 2. točka 14. |
|
|
Članak 213. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 2. točka 15. |
|
|
Članak 213. stavak 3. |
|
|
|
Članak 214. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 2. točka 16. podtočke od a. do c. |
|
|
Članak 214. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 2. točka 16. |
|
|
Članak 214. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 2. točka 17. |
|
|
Članak 215. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 2. točka 18. |
|
|
Članak 215. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 2. točka 19. |
|
|
Članak 216. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 2. točka 20. |
|
|
Članak 216. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 2. točka 21. |
|
|
Članak 217. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 2. točka 22. |
|
|
Članak 217. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 2. točka 22. podtočka c. |
|
|
Članak 217. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 2. točka 22. podtočka c. |
|
|
Članak 218. |
Prilog VIII. dio 3. točka 3. |
|
|
Članak 219. |
Prilog VIII. dio 3. točka 4. |
|
|
Članak 220. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 3. točka 5. |
|
|
Članak 220. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 3. točka 6., točke od 8. do 10. |
|
|
Članak 220. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 3. točka 11. |
|
|
Članak 220. stavak 4. |
Prilog VIII. dio 3. točke 22. i 23. |
|
|
Članak 220. stavak 5. |
Prilog VIII. dio 3. točka 9. |
|
|
Članak 221. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 3. točka 12. |
|
|
Članak 221. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 3. točka 12. |
|
|
Članak 221. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 3. točke od 13. do 15. |
|
|
Članak 221. stavak 4. |
Prilog VIII. dio 3. točka 16. |
|
|
Članak 221. stavak 5. |
Prilog VIII. dio 3. točke 18. i 19. |
|
|
Članak 221. stavak 6. |
Prilog VIII. dio 3. točke 20. i 21. |
|
|
Članak 221. stavak 7. |
Prilog VIII. dio 3. točka 17. |
|
|
Članak 221. stavak 8. |
Prilog VIII. dio 3. točke 22. i 23. |
|
|
Članak 221. stavak 9. |
|
|
|
Članak 222. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 3. točka 24. |
|
|
Članak 222. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 3. točka 25. |
|
|
Članak 222. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 3. točka 26. |
|
|
Članak 222. stavak 4. |
Prilog VIII. dio 3. točka 27. |
|
|
Članak 222. stavak 5. |
Prilog VIII. dio 3. točka 28. |
|
|
Članak 222. stavak 6. |
Prilog VIII. dio 3. točka 29. |
|
|
Članak 222. stavak 7. |
Prilog VIII. dio 3. točke 28. i 29. |
|
|
Članak 223. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 3. točke od 30. do 32. |
|
|
Članak 223. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 3. točka 33. |
|
|
Članak 223. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 3. točka 33. |
|
|
Članak 223. stavak 4. |
Prilog VIII. dio 3. točka 33. |
|
|
Članak 223. stavak 5. |
Prilog VIII. dio 3. točka 33. |
|
|
Članak 223. stavak 6. |
Prilog VIII. dio 3. točke 34. i 35. |
|
|
Članak 223. stavak 7. |
Prilog VIII. dio 3. točka 35. |
|
|
Članak 224. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 3. točka 36. |
|
|
Članak 224. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 3. točka 37. |
|
|
Članak 224. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 3. točka 38. |
|
|
Članak 224. stavak 4. |
Prilog VIII. dio 3. točka 39. |
|
|
Članak 224. stavak 5. |
Prilog VIII. dio 3. točka 40. |
|
|
Članak 224. stavak 6. |
Prilog VIII. dio 3. točka 41. |
|
|
Članak 225. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 3. točke od 42. do 46. |
|
|
Članak 225. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 3. točke od 47. do 52. |
|
|
Članak 225. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 3. točke od 53. do 56. |
|
|
Članak 226. |
Prilog VIII. dio 3. točka 57. |
|
|
Članak 227. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 3. točka 58. |
|
|
Članak 227. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 3. točka 58. podtočke a. do h. |
|
|
Članak 227. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 3. točka 58. podtočka h. |
|
|
Članak 228. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 3. točka 60. |
|
|
Članak 228. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 3. točka 61. |
|
|
Članak 229. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 3. točke od 62. do 65. |
|
|
Članak 229. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 3. točka 66. |
|
|
Članak 229. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 3. točke 63. i 67. |
|
|
Članak 230. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 3. točke od 68. do 71. |
|
|
Članak 230. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 3. točka 72. |
|
|
Članak 230. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 3. točke 73. i 74. |
|
|
Članak 231. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 3. točka 76. |
|
|
Članak 231. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 3. točka 77. |
|
|
Članak 231. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 3. točka 78. |
|
|
Članak 231. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 3. točka 79. |
|
|
Članak 231. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 3. točka 80. |
|
|
Članak 231. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 3. točka 80. podtočka a. |
|
|
Članak 231. stavak 4. |
Prilog VIII. dio 3. točke od 81. do 82. |
|
|
Članak 232. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 3. točka 83. |
|
|
Članak 232. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 3. točka 83. |
|
|
Članak 232. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 3. točka 84. |
|
|
Članak 232. stavak 4. |
Prilog VIII. dio 3. točka 85. |
|
|
Članak 234. |
Prilog VIII. dio 3. točka 86. |
|
|
Članak 235. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 3. točka 87. |
|
|
Članak 235. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 3. točka 88. |
|
|
Članak 235. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 3. točka 89. |
|
|
Članak 236. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 3. točka 90. |
|
|
Članak 236. stavaka 2. |
Prilog VIII. dio 3. točka 91. |
|
|
Članak 236. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 3. točka 92. |
|
|
Članak 237. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 4. točka 1. |
|
|
Članak 237. stavaka 2. |
Prilog VIII. dio 4. točka 2. |
|
|
Članak 238. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 4. točka 3. |
|
|
Članak 238. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 4. točka 4. |
|
|
Članak 238. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 4. točka 5. |
|
|
Članak 239. stavak 1. |
Prilog VIII. dio 4. točka 6. |
|
|
Članak 239. stavak 2. |
Prilog VIII. dio 4. točka 7. |
|
|
Članak 239. stavak 3. |
Prilog VIII. dio 4. točka 8. |
|
|
Članak 240. |
Prilog VIII. dio 6. točka 1. |
|
|
Članak 241. |
Prilog VIII. dio 6. točka 2. |
|
|
Članak 242. stavci od 1. do 9. |
Prilog IX. dio I. točka 1. |
|
|
Članak 242. stavak 10. |
Članak 4. točka 37. |
|
|
Članak 242. stavak 11. |
Članak 4. točka 38. |
|
|
Članak 242. stavak 12. |
|
|
|
Članak 242. stavak 13. |
|
|
|
Članak 242. stavak 14. |
|
|
|
Članak 242. stavaka 15. |
|
|
|
Članak 243. stavak 1. |
Prilog IX. dio II. točka 1. |
|
|
Članak 243. stavaka 2. |
Prilog IX. dio II. točka 1. podtočka a. |
|
|
Članak 243. stavak 3. |
Prilog IX. dio II. točka 1. podtočka b. |
|
|
Članak 243. stavak 4. |
Prilog IX. dio II. točka 1. podtočka c. |
|
|
Članak 243. stavak 5. |
Prilog IX. dio II. točka 1. podtočka d. |
|
|
Članak 243. stavak 6. |
|
|
|
Članak 244. stavak 1. |
Prilog IX. dio II. točka 2. |
|
|
Članak 244. stavak 2. |
Prilog IX. dio II. točka 2. podtočka a. |
|
|
Članak 244. stavak 3. |
Prilog IX. dio II. točka 2. podtočka b. |
|
|
Članak 244. stavak 4. |
Prilog IX. dio II. točka 2. podtočka c. |
|
|
Članak 244. stavak 5. |
Prilog IX. dio II. točka 2. podtočka d. |
|
|
Članak 244. stavak 6. |
|
|
|
Članak 245. stavak 1. |
Članak 95. stavak 1. |
|
|
Članak 245. stavak 2. |
Članak 95. stavak 2. |
|
|
Članak 245. stavak 3. |
Članak 96. stavak 2. |
|
|
Članak 245. stavak 4. |
Članak 96. stavak 4. |
|
|
Članak 245. stavak 5. |
|
|
|
Članak 245. stavak 6. |
|
|
|
Članak 246. stavak 1. |
Prilog IX. dio IV. točke 2. i 3. |
|
|
Članak 246. stavak 2. |
Prilog IX. dio IV. točka 5. |
|
|
Članak 246. stavak 3. |
Prilog IX. dio IV. točka 5. |
|
|
Članak 247. stavak 1. |
Članak 96. stavak 3., Prilog IX. dio IV. točka 60. |
|
|
Članak 247. stavak 2. |
Prilog IX. dio IV. točka 61. |
|
|
Članak 247. stavak 3. |
|
|
|
Članak 247. stavak 4. |
|
|
|
Članak 248. stavak 1. |
Članak 101. stavak 1. |
|
|
Članak 248. stavak 2. |
|
|
|
Članak 248. stavak 3. |
Članak 101. stavak 2. |
|
|
Članak 249. |
Prilog IX. dio II. točke 3. i 4. |
|
|
Članak 250. |
Prilog IX. dio II. točke od 5. do 7. |
|
|
Članak 251. |
Prilog IX. dio IV. točke od 6. do 7. |
|
|
Članak 252. |
Prilog IX. dio IV. točka 8. |
|
|
Članak 253. stavak 1. |
Prilog IX. dio IV. točka 9. |
|
|
Članak 253. stavak 2. |
Prilog IX. dio IV. točka 10. |
|
|
Članak 254. |
Prilog IX. dio IV. točke od 11. do 12. |
|
|
Članak 255. stavak 1. |
Prilog IX. dio IV. točka 13. |
|
|
Članak 255. stavak 2. |
Prilog IX. dio IV. točka 15. |
|
|
Članak 256. stavak 1. |
Članak 100. stavak 1. |
|
|
Članak 256. stavak 2. |
Prilog IX. dio IV. točke od 17. do 20. |
|
|
Članak 256. stavak 3. |
Prilog IX. dio IV. točka 21. |
|
|
Članak 256. stavak 4. |
Prilog IX. dio IV. točke od 22. do 23. |
|
|
Članak 256. stavak 5. |
Prilog IX. dio IV. točke od 24. do 25. |
|
|
Članak 256. stavak 6. |
Prilog IX. dio IV. točke od 26. do 29. |
|
|
Članak 256. stavak 7. |
Prilog IX. dio IV. točka 30. |
|
|
Članak 256. stavak 8. |
Prilog IX. dio IV. točka 32. |
|
|
Članak 256. stavak 9. |
Prilog IX. dio IV. točka 33. |
|
|
Članak 257. |
Prilog IX. dio IV. točka 34. |
|
|
Članak 258. |
Prilog IX. dio IV. točke od 35. do 36. |
|
|
Članak 259. stavak 1. |
Prilog IX. dio IV. točke od 38. do 41. |
|
|
Članak 259. stavak 2. |
Prilog IX. dio IV. točka 42. |
|
|
Članak 259. stavak 3. |
Prilog IX. dio IV. točka 43. |
|
|
Članak 259. stavak 4. |
Prilog IX. dio IV. točka 44. |
|
|
Članak 259. stavak 5. |
|
|
|
Članak 260. |
Prilog IX. dio IV. točka 45. |
|
|
Članak 261. stavak 1. |
Prilog IX. dio IV. točke od 46. do 47., točka 49. |
|
|
Članak 261. stavak 2. |
Prilog IX. dio IV. točka 51. |
|
|
Članak 262. stavak 1. |
Prilog IX. dio IV. točka 52., točka 53. |
|
|
Članak 262. stavak 2. |
Prilog IX. dio IV. točka 53 |
|
|
Članak 262. stavak 3. |
|
|
|
Članak 262. stavak 4. |
Prilog IX. dio IV. točka 54. |
|
|
Članak 263. stavak 1. |
Prilog IX. dio IV. točka 57. |
|
|
Članak 263. stavak 2. |
Prilog IX. dio IV. točka 58. |
|
|
Članak 263. stavak 3. |
Prilog IX. dio IV. točka 59. |
|
|
Članak 264. stavak 1. |
Prilog IX. dio IV. točka 62. |
|
|
Članak 264. stavak 2. |
Prilog IX. dio IV. točke od 63. do 65. |
|
|
Članak 264. stavak 3. |
Prilog IX. dio IV. točke 66. i 67. |
|
|
Članak 264. stavak 4. |
|
|
|
Članak 265. stavak 1. |
Prilog IX. dio IV. točka 68. |
|
|
Članak 265. stavak 2. |
Prilog IX. dio IV. točka 70. |
|
|
Članak 265. stavak 3. |
Prilog IX. dio IV. točka 71. |
|
|
Članak 266. stavak 1. |
Prilog IX. dio IV. točka 72. |
|
|
Članak 266. stavak 2. |
Prilog IX. dio IV. točka 73. |
|
|
Članak 266. stavak 3. |
Prilog IX. dio IV. točke od 74. do 75. |
|
|
Članak 266. stavak 4. |
Prilog IX. dio IV. točka 76. |
|
|
Članak 267. stavak 1. |
Članak 97. stavak 1. |
|
|
Članak 267. stavka 3. |
Članak 97. stavak 3. |
|
|
Članak 268. |
Prilog IX. dio III. točka 1. |
|
|
Članak 269. |
Prilog IX. dio III. točke od 2. do 7. |
|
|
Članak 270. |
Članak 98. stavak 1. i Prilog IX. dio III. točke 8. i 9. |
|
|
Članak 271. stavak 1. |
Prilog III. dio II. točka 1. Prilog VII. dio III. točka 5. |
|
|
Članak 271. stavak 2. |
Prilog VII. dio III. točka 7. |
|
|
Članak 272. stavak 1. |
Prilog III. dio I. točka 1. |
|
|
Članak 272. stavak 2. |
Prilog III. dio I. točka 3. |
|
|
Članak 272. stavak 3. |
Prilog III. dio I. točka 4. |
|
|
Članak 272. stavak 4. |
Prilog III. dio I. točka 5. |
|
|
Članak 272. stavak 5. |
Prilog III. dio I. točka 6. |
|
|
Članak 272. stavak 6. |
Prilog III. dio I. točka 7. |
|
|
Članak 272. stavak 7. |
Prilog III. dio I. točka 8. |
|
|
Članak 272. stavak 8. |
Prilog III. dio I. točka 9. |
|
|
Članak 272. stavak 9. |
Prilog III. dio I. točka 10. |
|
|
Članak 272. stavak 10. |
Prilog III. dio I. točka 11. |
|
|
Članak 272. stavak 11. |
Prilog III. dio I. točka 12. |
|
|
Članak 272. stavak 12. |
Prilog III. dio I. točka 13. |
|
|
Članak 272. stavak 13. |
Prilog III. dio I. točka 14. |
|
|
Članak 272. stavak 14. |
Prilog III. dio I. točka 15. |
|
|
Članak 272. stavak 15. |
Prilog III. dio I. točka 16. |
|
|
Članak 272. stavak 16. |
Prilog III. dio I. točka 17. |
|
|
Članak 272. stavak 17. |
Prilog III. dio I. točka 18. |
|
|
Članak 272. stavak 18. |
Prilog III. dio I. točka 19. |
|
|
Članak 272. stavak 19. |
Prilog III. dio I. točka 20. |
|
|
Članak 272. stavak 20. |
Prilog III. dio I. točka 21. |
|
|
Članak 272. stavak 21. |
Prilog III. dio I. točka 22. |
|
|
Članak 272. stavak 22. |
Prilog III. dio I. točka 23. |
|
|
Članak 272. stavak 23. |
Prilog III. dio I. točka 26. |
|
|
Članak 272. stavak 24. |
Prilog III. dio VII. točka (a) |
|
|
Članak 272. stavak 25. |
Prilog III. dio VII. točka (a) |
|
|
Članak 272. stavak 26. |
Prilog III. dio V. točka 2. |
|
|
Članak 273. stavak 1. |
Prilog III. dio II. točka 1. |
|
|
Članak 273. stavak 2. |
Prilog III. dio II. točka 2. |
|
|
Članak 273. stavak 3. |
Prilog III. dio II. točka 3. prvi i drugi podstavak |
|
|
Članak 273. stavak 4. |
Prilog III. dio II. točka 3. treći podstavak |
|
|
Članak 273. stavak 5. |
Prilog III. dio II. točka 4. |
|
|
Članak 273. stavak 6. |
Prilog III. dio II. točka 5. |
|
|
Članak 273. stavak 7. |
Prilog III. dio II. točka 7. |
|
|
Članak 273. stavak 8. |
Prilog III. dio II. točka 8. |
|
|
Članak 274. stavak 1. |
Prilog III. dio III. |
|
|
Članak 274. stavak 2. |
Prilog III. dio III. |
|
|
Članak 274. stavak 3. |
Prilog III. dio III. |
|
|
Članak 274. stavak 4. |
Prilog III. dio III. |
|
|
Članak 275. stavak 1. |
Prilog III. dio IV. |
|
|
Članak 275. stavak 2. |
Prilog III. dio IV. |
|
|
Članak 276. stavak 1. |
Prilog III. dio V. točka 1. |
|
|
Članak 276. stavak 2. |
Prilog III. dio V. točka 1. |
|
|
Članak 276. stavak 3. |
Prilog III. dio V. točke od 1. do 2. |
|
|
Članak 277. stavak 1. |
Prilog III. dio V. točke od 3. do 4. |
|
|
Članak 277. stavak 2. |
Prilog III. dio V. točka 5. |
|
|
Članak 277. stavak 3. |
Prilog III. dio V. točka 6. |
|
|
Članak 277. stavak 4. |
Prilog III. dio V. točka 7. |
|
|
Članak 278. stavak 1. |
|
|
|
Članak 278. stavak 2. |
Prilog III. dio V. točka 8. |
|
|
Članak 278. stavak 3. |
Prilog III. dio V. točka 9. |
|
|
Članak 279. |
Prilog III. dio V. točka 10. |
|
|
Članak 280. stavak 1. |
Prilog III. dio V. točka 11. |
|
|
Članak 280. stavak 2. |
Prilog III. dio V. točka 12. |
|
|
Članak 281. stavak 1. |
|
|
|
Članak 281. stavak 2. |
Prilog III. dio V. točka 13. |
|
|
Članak 281. stavak 3. |
Prilog III. dio V. točka 14. |
|
|
Članak 282. stavak 1. |
|
|
|
Članak 282. stavak 2. |
Prilog III. dio V. točka 15. |
|
|
Članak 282. stavak 3. |
Prilog III. dio V. točka 16. |
|
|
Članak 282. stavak 4. |
Prilog III. dio V. točka 17. |
|
|
Članak 282. stavak 5. |
Prilog III. dio V. točka 18. |
|
|
Članak 282. stavak 6. |
Prilog III. dio V. točka 19. |
|
|
Članak 282. stavak 7. |
Prilog III. dio V. točka 20. |
|
|
Članak 282. stavak 8. |
Prilog III. dio V. točka 21. |
|
|
Članak 283. stavak 1. |
Prilog III. dio VI. točka 1. |
|
|
Članak 283. stavak 2. |
Prilog III. dio VI. točka 2. |
|
|
Članak 283. stavak 3. |
Prilog III. dio VI. točka 2. |
|
|
Članak 283. stavak 4. |
Prilog III. dio VI. točka 3. |
|
|
Članak 283. stavak 5. |
Prilog III. dio VI. točka 4. |
|
|
Članak 283. stavak 6. |
Prilog III. dio VI. točka 4. |
|
|
Članak 284. stavak 1. |
Prilog III. dio VI. točka 5. |
|
|
Članak 284. stavak 2. |
Prilog III. dio VI. točka 6. |
|
|
Članak 284. stavak 3. |
|
|
|
Članak 284. stavak 4. |
Prilog III. dio VI. točka 7. |
|
|
Članak 284. stavak 5. |
Prilog III. dio VI. točka 8. |
|
|
Članak 284. stavak 6. |
Prilog III. dio VI. točka 9. |
|
|
Članak 284. stavak 7. |
Prilog III. dio VI. točka 10. |
|
|
Članak 284. stavak 8. |
Prilog III. dio VI. točka 11. |
|
|
Članak 284. stavak 9. |
Prilog III. dio VI. točka 12. |
|
|
Članak 284. stavak 10. |
Prilog III. dio VI. točka 13. |
|
|
Članak 284. stavak 11. |
Prilog III. dio VI. točka 9. |
|
|
Članak 284. stavak 12. |
|
|
|
Članak 284. stavak 13. |
Prilog III. dio VI. točka 14. |
|
|
Članak 285. stavak 1. |
Prilog III. dio VI. točka 15. |
|
|
Članak 285. stavci od 2. do 8. |
|
|
|
Članak 286. stavak 1. |
Prilog III. dio VI. točke 18. i 25. |
|
|
Članak 286. stavak 2. |
Prilog III. dio VI. točka 19. |
|
|
Članak 286. stavak 3. |
|
|
|
Članak 286. stavak 4. |
Prilog III. dio VI. točka 20. |
|
|
Članak 286. stavak 5. |
Prilog III. dio VI. točka 21. |
|
|
Članak 286. stavak 6. |
Prilog III. dio VI. točka 22. |
|
|
Članak 286. stavak 7. |
Prilog III. dio VI. točka 23. |
|
|
Članak 286. stavak 8. |
Prilog III. dio VI. točka 24. |
|
|
Članak 287. stavak 1. |
Prilog III. dio VI. točka 17. |
|
|
Članak 287. stavak 2. |
Prilog III. dio VI. točka 17. |
|
|
Članak 287. stavak 3. |
|
|
|
Članak 287. stavak 4. |
|
|
|
Članak 288. |
Prilog III. dio VI. točka 26. |
|
|
Članak 289. stavak 1. |
Prilog III. dio VI. točka 27. |
|
|
Članak 289. stavak 2. |
Prilog III. dio VI. točka 28. |
|
|
Članak 289. stavak 3. |
Prilog III. dio VI. točka 29. |
|
|
Članak 289. stavak 4. |
Prilog III. dio VI. točka 29. |
|
|
Članak 289. stavak 5. |
Prilog III. dio VI. točka 30. |
|
|
Članak 289. stavak 6. |
Prilog III. dio VI. točka 31. |
|
|
Članak 290. stavak 1. |
Prilog III. dio VI. točka 32. |
|
|
Članak 290. stavak 2. |
Prilog III. dio VI. točka 32. |
|
|
Članak 290. stavci od 3. do 10. |
|
|
|
Članak 291. stavak 1. |
Prilog I. dio I. točke od 27. do 28. |
|
|
Članak 291. stavak 2. |
Prilog III. dio VI. točka 34. |
|
|
Članak 291. stavak 3. |
|
|
|
Članak 291. stavak 4. |
Prilog III. dio VI. točka 35. |
|
|
Članak 291. stavak 5. |
|
|
|
Članak 291. stavak 6. |
|
|
|
Članak 292. stavak 1. |
Prilog III. dio VI. točka 36. |
|
|
Članak 292. stavak 2. |
Prilog III. dio VI. točka 37. |
|
|
Članak 292. stavak 3. |
|
|
|
Članak 292. stavak 4. |
|
|
|
Članak 292. stavak 5. |
|
|
|
Članak 292. stavak 6. |
Prilog III. dio VI. točka 38. |
|
|
Članak 292. stavak 7. |
Prilog III. dio VI. točka 39. |
|
|
Članak 292. stavak 8. |
Prilog III. dio VI. točka 40. |
|
|
Članak 292. stavak 9. |
Prilog III. dio VI. točka 41. |
|
|
Članak 292. stavak 10. |
|
|
|
Članak 293. stavak 1. |
Prilog III. dio VI. točka 42. |
|
|
Članak 293. stavci od 2. do 6. |
|
|
|
Članak 294. stavak 1. |
Prilog III. dio VI. točka 42. |
|
|
Članak 294. stavak 2. |
|
|
|
Članak 294. stavak 3. |
Prilog III. dio VI. točka 42. |
|
|
Članak 295. |
Prilog III. dio VII. točka (a) |
|
|
Članak 296. stavak 1. |
Prilog III. dio VII. točka (b) |
|
|
Članak 296. stavak 2. |
Prilog III. dio VII. točka (b) |
|
|
Članak 296. stavak 3. |
Prilog III. dio VII. točka (b) |
|
|
Članak 297. stavak 1. |
Prilog III. dio VII. točka (b) |
|
|
Članak 297. stavak 2. |
Prilog III. dio VII. točka (b) |
|
|
Članak 297. stavak 3. |
Prilog III. dio VII. točka (b) |
|
|
Članak 297. stavak 4. |
Prilog III. dio VII. točka (b) |
|
|
Članak 298. stavak 1. |
Prilog III. dio VII. točka (c) |
|
|
Članak 298. stavak 2. |
Prilog III. dio VII. točka (c) |
|
|
Članak 298. stavak 3. |
Prilog III. dio VII. točka (c) |
|
|
Članak 298. stavak 4. |
Prilog III. dio VII. točka (c) |
|
|
Članak 299. stavak 1. |
|
Prilog II. točka 7. |
|
Članak 299. stavak 2. |
|
Prilog II. točke od 7. do 11. |
|
Članak 300. |
|
|
|
Članak 301. |
Prilog III. dio 2. točka 6. |
|
|
Članak 302. |
|
|
|
Članak 303. |
|
|
|
Članak 304. |
|
|
|
Članak 305. |
|
|
|
Članak 306. |
|
|
|
Članak 307. |
|
|
|
Članak 308. |
|
|
|
Članak 309. |
|
|
|
Članak 310. |
|
|
|
Članak 311. |
|
|
|
Članak 312. stavak 1. |
Članak 104. stavci 3. i 6. i Prilog X. dio 2. točke 2., 5. i 8. |
|
|
Članak 312. stavak 2. |
Članak 105. stavak 1. i Članak 105. stavak 2. i Prilog X. dio 3. točka 1. |
|
|
Članak 312. stavak 3. |
|
|
|
Članak 312. stavak 4. |
Članak 105. stavak 1. |
|
|
Članak 313. stavak 1. |
Članak 102. stavak 2. |
|
|
Članak 313. stavak 2. |
Članak 102. stavak 3. |
|
|
Članak 313. stavak 3. |
|
|
|
Članak 314. stavak 1. |
Članak 102. stavak 4. |
|
|
Članak 314. stavak 2. |
Prilog X. dio 4. točka 1. |
|
|
Članak 314. stavak 3. |
Prilog X. dio 4. točka 2. |
|
|
Članak 314. stavak 4. |
Prilog X. dio 4. točke 3. i 4. |
|
|
Članak 314. stavak 5. |
|
|
|
Članak 315. stavak 1. |
Članak 103. i Prilog X. dio 1. točke od 1. do 3. |
|
|
Članak 315. stavak 2. |
|
|
|
Članak 315. stavak 3. |
|
|
|
Članak 315. stavak 4. |
Prilog X. dio 1. točka 4. |
|
|
Članak 316. stavak 1. |
Prilog X. dio 1. točke od 5. do 8. |
|
|
Članak 316. stavak 2. |
Prilog X. dio 1. točka 9. |
|
|
Članak 316. stavak 3. |
|
|
|
Članak 317. stavak 1. |
Članak 104. stavak 1. |
|
|
Članak 317. stavak 2. |
Članak 104. stavci 2. i 4. i Prilog X. dio 2. točka 1. |
|
|
Članak 317. stavak 3. |
Prilog X. dio 2. točka 1. |
|
|
Članak 317. stavak 4. |
Prilog X. dio 2. točka 2. |
|
|
Članak 318. stavak 1. |
Prilog X. dio 2. točka 4. |
|
|
Članak 318. stavak 2. |
Prilog X. dio 2. točka 4. |
|
|
Članak 318. stavak 3. |
|
|
|
Članak 319. stavak 1. |
Prilog X. dio 2. točke od 6. do 7. |
|
|
Članak 319. stavak 2. |
Prilog X. dio 2. točke 10. i 11. |
|
|
Članak 320. |
Prilog X. dio 2. točke 9. i 12. |
|
|
Članak 321. |
Prilog X. dio 3. točke od 2. do 7. |
|
|
Članak 322. stavak 1. |
|
|
|
Članak 322. stavak 2. |
Prilog X. dio 3. točke od 8. do 12. |
|
|
Članak 322. stavak 3. |
Prilog X. dio 3. točke od 13. do 18. |
|
|
Članak 322. stavak 4. |
Prilog X. dio 3. točka 19. |
|
|
Članak 322. stavak 5. |
Prilog X. dio 3. točka 20. |
|
|
Članak 322. stavak 6. |
Prilog X. dio 3. točke od 21. do 24. |
|
|
Članak 323. stavak 1. |
Prilog X. dio 3. točka 25. |
|
|
Članak 323. stavak 2. |
Prilog X. dio 3. točka 26. |
|
|
Članak 323. stavak 3. |
Prilog X. dio 3. točka 27. |
|
|
Članak 323. stavak 4. |
Prilog X. dio 3. točka 28. |
|
|
Članak 323. stavak 5. |
Prilog X. dio 3. točka 29. |
|
|
Članak 324. |
Prilog X. dio 5. |
|
|
Članak 325. stavak 1. |
|
Članak 26. |
|
Članak 325. stavak 2. |
|
Članak 26. |
|
Članak 325. stavak 3. |
|
|
|
Članak 326. |
|
|
|
Članak 327. stavak 1. |
|
Prilog I. točka 1. |
|
Članak 327. stavak 2. |
|
Prilog I. točka 2. |
|
Članak 327. stavak 3. |
|
Prilog I. točka 3. |
|
Članak 328. stavak 1. |
|
Prilog I. točka 4. |
|
Članak 328. stavak 2. |
|
|
|
Članak 329. stavak 1. |
|
Prilog I. točka 5. |
|
Članak 329. stavak 2. |
|
|
|
Članak 330. |
|
Prilog I. točka 7. |
|
Članak 331. stavak 1. |
|
Prilog I. točka 9. |
|
Članak 331. stavak 2. |
|
Prilog I. točka 10. |
|
Članak 332. stavak 1. |
|
Prilog I. točka 8. |
|
Članak 332. stavak 2. |
|
Prilog I. točka 8. |
|
Članak 333. |
|
Prilog I. točka 11. |
|
Članak 334. |
|
Prilog I. točka 13. |
|
Članak 335. |
|
Prilog I. točka 14. |
|
Članak 336. stavak 1. |
|
Prilog I. točka 14. |
|
Članak 336. stavak 2. |
|
Prilog I. točka 14. |
|
Članak 336. stavak 3. |
|
Prilog I. točka 14. |
|
Članak 336. stavak 4. |
|
Članak 19. stavak 1. |
|
Članak 337. stavak 1. |
|
Prilog I. točka 16.a |
|
Članak 337. stavak 2. |
|
Prilog I. točka 16.a |
|
Članak 337. stavak 3. |
|
Prilog I. točka 16.a |
|
Članak 337. stavak 4. |
|
Prilog I. točka 16.a |
|
Članak 337. stavak 4. |
|
Prilog I. točka 16.a |
|
Članak 338. stavak 1. |
|
Prilog I. točka 14.a |
|
Članak 338. stavak 2. |
|
Prilog I. točka 14.b |
|
Članak 338. stavak 3. |
|
Prilog I. točka 14.c |
|
Članak 338. stavak 4. |
|
Prilog I. točka 14.a |
|
Članak 339. stavak 1. |
|
Prilog I. točka 17. |
|
Članak 339. stavak 2. |
|
Prilog I. točka 18. |
|
Članak 339. stavak 3. |
|
Prilog I. točka 19. |
|
Članak 339. stavak 4. |
|
Prilog I. točka 20. |
|
Članak 339. stavak 5. |
|
Prilog I. točka 21. |
|
Članak 339. stavak 6. |
|
Prilog I. točka 22. |
|
Članak 339. stavak 7. |
|
Prilog I. točka 23. |
|
Članak 339. stavak 8. |
|
Prilog I. točka 24. |
|
Članak 339. stavak 9. |
|
Prilog I. točka 25. |
|
Članak 340. stavak 1. |
|
Prilog I. točka 26. |
|
Članak 340. stavak 2. |
|
Prilog I. točka 27. |
|
Članak 340. stavak 3. |
|
Prilog I. točka 28. |
|
Članak 340. stavak 4. |
|
Prilog I. točka 29. |
|
Članak 340. stavak 5. |
|
Prilog I. točka 30. |
|
Članak 340. stavak 6. |
|
Prilog I. točka 31. |
|
Članak 340. stavak 7. |
|
Prilog I. točka 32. |
|
Članak 341. stavak 1. |
|
Prilog I. točka 33. |
|
Članak 341. stavak 2. |
|
Prilog I. točka 33. |
|
Članak 341. stavak 3. |
|
|
|
Članak 342. |
|
Prilog I. točka 34. |
|
Članak 343. |
|
Prilog I. točka 36. |
|
Članak 344. stavak 1. |
|
|
|
Članak 344. stavak 2. |
|
Prilog I. točka 37. |
|
Članak 344. stavak 3. |
|
Prilog I. točka 38. |
|
Članak 345. stavak 1. |
|
Prilog I. točka 41. |
|
Članak 345. stavak 2. |
|
Prilog I. točka 41. |
|
Članak 346. stavak 1. |
|
Prilog I. točka 42. |
|
Članak 346. stavak 2. |
|
|
|
Članak 346. stavak 3. |
|
Prilog I. točka 43. |
|
Članak 346. stavak 4. |
|
Prilog I. točka 44. |
|
Članak 346. stavak 5. |
|
Prilog I. točka 45. |
|
Članak 346. stavak 6. |
|
Prilog I. točka 46. |
|
Članak 347. |
|
Prilog I. točka 8. |
|
Članak 348. stavak 1. |
|
Prilog I. točke od 48. do 49. |
|
Članak 348. stavak 2. |
|
Prilog I. točka 50. |
|
Članak 349. |
|
Prilog I. točka 51. |
|
Članak 350. stavak 1. |
|
Prilog I. točka 53. |
|
Članak 350. stavak 2. |
|
Prilog I. točka 54. |
|
Članak 350. stavak 3. |
|
Prilog I. točka 55. |
|
Članak 350. stavak 4. |
|
Prilog I. točka 56. |
|
Članak 351. |
|
Prilog III. točka 1. |
|
Članak 352. stavak 1. |
|
Prilog III. točka 2(1) |
|
Članak 352. stavak 2. |
|
Prilog III. točka 2(1) |
|
Članak 352. stavak 3. |
|
Prilog III. točka 2(1) |
|
Članak 352. stavak 4. |
|
Prilog III. točka 2(2) |
|
Članak 352. stavak 5. |
|
|
|
Članak 353. stavak 1. |
|
Prilog III. točka 2(1) |
|
Članak 353. stavak 2. |
|
Prilog III. točka 2(1) |
|
Članak 353. stavak 3. |
|
Prilog III. točka 2(1) |
|
Članak 354. stavak 1. |
|
Prilog III. točka 3(1) |
|
Članak 354. stavak 2. |
|
Prilog III. točka 3(2) |
|
Članak 354. stavak 3. |
|
Prilog III. točka 3(2) |
|
Članak 354. stavak 4. |
|
|
|
Članak 355. |
|
|
|
Članak 356. |
|
|
|
Članak 357. stavak 1. |
|
Prilog IV. točka 1. |
|
Članak 357. stavak 2. |
|
Prilog IV. točka 2. |
|
Članak 357. stavak 3. |
|
Prilog IV. točka 3. |
|
Članak 357. stavak 4. |
|
Prilog IV. točka 4. |
|
Članak 357. stavak 5. |
|
Prilog IV. točka 6. |
|
Članak 358. stavak 1. |
|
Prilog IV. točka 8. |
|
Članak 358. stavak 2. |
|
Prilog IV. točka 9. |
|
Članak 358. stavak 3. |
|
Prilog IV. točka 10. |
|
Članak 358. stavak 4. |
|
Prilog IV. točka 12. |
|
Članak 359. stavak 1. |
|
Prilog IV. točka 13. |
|
Članak 359. stavak 2. |
|
Prilog IV. točka 14. |
|
Članak 359. stavak 3. |
|
Prilog IV. točka 15. |
|
Članak 359. stavak 4. |
|
Prilog IV. točka 16. |
|
Članak 359. stavak 5. |
|
Prilog IV točka 17. |
|
Članak 359. stavak 6. |
|
Prilog IV. točka 18. |
|
Članak 360. stavak 1. |
|
Prilog IV. točka 19. |
|
Članak 360. stavak 2. |
|
Prilog IV. točka 20. |
|
Članak 361. |
|
Prilog IV. točka 21. |
|
Članak 362. |
|
|
|
Članak 363. stavak 1. |
|
Prilog V. točka 1. |
|
Članak 363. stavak 2. |
|
|
|
Članak 363. stavak 3. |
|
|
|
Članak 364. stavak 1. |
|
Prilog V. točka 10.b |
|
Članak 364. stavak 2. |
|
|
|
Članak 364. stavak 3. |
|
|
|
Članak 365. stavak 1. |
|
Prilog V. točka 10. |
|
Članak 365. stavak 2. |
|
Prilog V. točka 10.a |
|
Članak 366. stavak 1. |
|
Prilog V. točka 7. |
|
Članak 366. stavak 2. |
|
Prilog V. točka 8. |
|
Članak 366. stavak 3. |
|
Prilog V. točka 9. |
|
Članak 366. stavak 4. |
|
Prilog V. točka 10. |
|
Članak 366. stavak 5. |
|
Prilog V. točka 8. |
|
Članak 367. stavak 1. |
|
Prilog V. točka 11. |
|
Članak 367. stavak 2. |
|
Prilog V. točka 12. |
|
Članak 367. stavak 3. |
|
Prilog V. točka 12. |
|
Članak 368. stavak 1. |
|
Prilog V. točka 2. |
|
Članak 368. stavak 2. |
|
Prilog V. točka 2. |
|
Članak 368. stavak 3. |
|
Prilog V. točka 5. |
|
Članak 368. stavak 4. |
|
|
|
Članak 369. stavak 1. |
|
Prilog V. točka 3. |
|
Članak 369. stavak 2. |
|
|
|
Članak 370. stavak 1. |
|
Prilog V. točka 5. |
|
Članak 371. stavak 1. |
|
Prilog V. točka 5. |
|
Članak 371. stavak 2. |
|
|
|
Članak 372. |
|
Prilog V. točka 5.a |
|
Članak 373. |
|
Prilog V. točka 5.b |
|
Članak 374. stavak 1. |
|
Prilog V. točka 5.c |
|
Članak 374. stavak 2. |
|
Prilog V. točka 5.d |
|
Članak 374. stavak 3. |
|
Prilog V. točka 5.d |
|
Članak 374. stavak 4. |
|
Prilog V. točka 5.d |
|
Članak 374. stavak 5. |
|
Prilog V. točka 5.d |
|
Članak 374. stavak 6. |
|
Prilog V. točka 5.d |
|
Članak 374. stavak 7. |
|
|
|
Članak 375. stavak 1. |
|
Prilog V. točka 5.a |
|
Članak 375. stavak 2. |
|
Prilog V. točka 5.e |
|
Članak 376. stavak 1. |
|
Prilog V. točka 5.f |
|
Članak 376. stavak 2. |
|
Prilog V. točka 5.g |
|
Članak 376. stavak 3. |
|
Prilog V. točka 5.h |
|
Članak 376. stavak 4. |
|
Prilog V. točka 5.h |
|
Članak 376. stavak 5. |
|
Prilog V. točka 5.i |
|
Članak 376. stavak 6. |
|
Prilog V. točka 5. |
|
Članak 377. |
|
Prilog V. točka 5l. |
|
Članak 378. |
|
Prilog II. točka 1. |
|
Članak 379. stavak 1. |
|
Prilog II. točka 2. |
|
Članak 379. stavak 2. |
|
Prilog II. točka 3. |
|
Članak 379. stavak 3. |
|
Prilog II. točka 2. |
|
Članak 380. |
|
Prilog II. točka 4. |
|
Članak 381. |
|
|
|
Članak 382. |
|
|
|
Članak 383. |
|
|
|
Članak 384. |
|
|
|
Članak 385. |
|
|
|
Članak 386. |
|
|
|
Članak 387. |
|
Članak 28. stavak 1. |
|
Članak 388. |
|
|
|
Članak 389. |
Članak 106. stavak 1. podstavak 1. |
|
|
Članak 390. stavak 1. |
Članak 106. stavak 1. podstavak 2. |
|
|
Članak 390. članak 2. |
|
|
|
Članak 390. stavak 3. |
|
Članak 29. stavak 1. |
|
Članak 390. stavak 4. |
|
Članak 30. stavak 1. |
|
Članak 390. stavak 5. |
|
Članak 29. stavak 2. |
|
Članak 390. stavak 6. |
Članak 106. stavak 2. podstavak 1. |
|
|
Članak 390. stavak 7. |
Članak 106. stavak 3. |
|
|
Članak 390. stavak 8. |
Članak 106. stavak 2. podstavci 2. i 3. |
|
|
Članak 391. |
Članak 107. |
|
|
Članak 392. |
Članak 108. |
|
|
Članak 393. |
Članak 109. |
|
|
Članak 394. stavak 1. |
Članak 110. stavak 1. |
|
|
Članak 394. stavak 2. |
Članak 110. stavak 1. |
|
|
Članak 394. stavci 3. i 4. |
Članak 110. stavak 2. |
|
|
Članak 394. stavak 4. |
Članak 110. stavak 2. |
|
|
Članak 395. stavak 1. |
Članak 111. stavak 1. |
|
|
Članak 395. stavak 2. |
|
|
|
Članak 395. stavak 3. |
Članak 111. stavak 4. podstavak 1. |
|
|
Članak 395. stavak 4. |
|
Članak 30. stavak 4. |
|
Članak 395. stavak 5. |
|
Članak 31. |
|
Članak 395. stavak 6. |
|
|
|
Članak 395. stavak 7. |
|
|
|
Članak 395. stavak 8. |
|
|
|
Članak 396. stavak 1. |
Članak 111. stavak 4. podstavci 1. i 2. |
|
|
Članak 396. stavak 2. |
|
|
|
Članak 397. stavak 1. |
|
Prilog VI. točka 1. |
|
Članak 397. stavak 2. |
|
Prilog VI. točka 2. |
|
Članak 397. stavak 3. |
|
Prilog VI. točka 3. |
|
Članak 398. |
|
Članak 32. stavak 1. |
|
Članak 399. stavak 1. |
Članak 112. stavak 1. |
|
|
Članak 399. stavak 2. |
Članak 112. stavak 2. |
|
|
Članak 399. stavak 3. |
Članak 112. stavak 3. |
|
|
Članak 399. stavak 4. |
Članak 110. stavak 3. |
|
|
Članak 400. stavak 1. |
Članak 113. stavak 3. |
|
|
Članak 400. stavak 2. |
Članak 113. stavak 4. |
|
|
Članak 400. stavak 3. |
|
|
|
Članak 401. stavak 1. |
Članak 114. stavak 1. |
|
|
Članak 401. stavak 2. |
Članak 114. stavak 2. |
|
|
Članak 401. stavak 3. |
Članak 114. stavak 3. |
|
|
Članak 402. stavak 1. |
Članak 115. stavak 1. |
|
|
Članak 402. stavak 2. |
Članak 115. stavak 2. |
|
|
Članak 402. stavak 3. |
|
|
|
Članak 403. stavak 1. |
Članak 117. stavak 1. |
|
|
Članak 403. stavak 2. |
Članak 117. stavak 2. |
|
|
Članak 404. |
Članak 122.a stavak 8. |
|
|
Članak 405. stavak 1. |
Članak 122.a stavak 1. |
|
|
Članak 405. stavak 2. |
Članak 122.a stavak 2. |
|
|
Članak 405. stavak 3. |
Članak 122.a stavak 3. podstavak 1. |
|
|
Članak 405. stavak 4. |
Članak 122.a stavak 3. podstavak 1. |
|
|
Članak 406. stavak 1. |
Članak 122.a stavak 4. i Članak 122.a stavak 5. podstavak 2. |
|
|
Članak 406. stavak 2. |
Članak 122.a stavak 5. podstavak 1. i Članak 122.a stavak 6. podstavak 1. |
|
|
Članak 407. |
Članak 122.a stavak 5. podstavak 1. |
|
|
Članak 408. |
Članak 122.a stavak 6. podstavci 1. i 2. |
|
|
Članak 409. |
Članak 122.a stavak 7. |
|
|
Članak 410. |
Članak 122.a stavak 10. |
|
|
Članak 411. |
|
|
|
Članak 412. |
|
|
|
Članak 413. |
|
|
|
Članak 414. |
|
|
|
Članak 415. |
|
|
|
Članak 416. |
|
|
|
Članak 417. |
|
|
|
Članak 418. |
|
|
|
Članak 419. |
|
|
|
Članak 420. |
|
|
|
Članak 421. |
|
|
|
Članak 422. |
|
|
|
Članak 423. |
|
|
|
Članak 424. |
|
|
|
Članak 425. |
|
|
|
Članak 426. |
|
|
|
Članak 427. |
|
|
|
Članak 428. |
|
|
|
Članak 429. |
|
|
|
Članak 430. |
|
|
|
Članak 431. stavak 1. |
Članak 145. stavak 1. |
|
|
Članak 431. stavak 2. |
Članak 145. stavak 2. |
|
|
Članak 431. stavak 3. |
Članak 145. stavak 3. |
|
|
Članak 431. stavak 4. |
Članak 145. stavak 4. |
|
|
Članak 432. stavak 1. |
Prilog XII. dio I. točka 1. i Članak 146. stavak 1. |
|
|
Članak 432. stavak 2. |
Članak 146. stavak 2. i Prilog XII. dio I. točke 2. i 3. |
|
|
Članak 432. stavak 3. |
Članak 146. stavak 3. |
|
|
Članak 433. |
Članak 147. i Prilog XII. dio I. točka 4. |
|
|
Članak 434. stavak 1. |
Članak 148. |
|
|
Članak 434. stavak 2. |
|
|
|
Članak 435. stavak 1. |
Prilog XII. dio II. točka 1. |
|
|
Članak 435. stavak 2. |
|
|
|
Članak 436. |
Prilog XII. dio II. točka 2. |
|
|
Članak 437. |
|
|
|
Članak 438. |
Prilog XII. dio II. točke 4. i 8. |
|
|
Članak 439. |
Prilog XII. dio II. točka 5. |
|
|
Članak 440. |
|
|
|
Članak 441. |
|
|
|
Članak 442. |
Prilog XII. dio II. točka 6. |
|
|
Članak 443. |
|
|
|
Članak 444. |
Prilog XII. dio II. točka 7. |
|
|
Članak 445. |
Prilog XII. dio II. točka 9. |
|
|
Članak 446. |
Prilog XII. dio II. točka 11. |
|
|
Članak 447. |
Prilog XII. dio II. točka 12. |
|
|
Članak 448. |
Prilog XII. dio II. točka 13. |
|
|
Članak 449. |
Prilog XII. dio II. točka 14. |
|
|
Članak 450. |
Prilog XII. dio II. točka 15. |
|
|
Članak 451. |
|
|
|
Članak 452. |
Prilog XII. dio III. točka 1. |
|
|
Članak 453. |
Prilog XII. dio III. točka 2. |
|
|
Članak 454. |
Prilog XII. dio III. točka 3. |
|
|
Članak 455. |
|
|
|
Članak 456., podstavak 1. |
Članak 150. stavak 1. |
Članak 41. |
|
Članak 456., podstavak 2. |
|
|
|
Članak 457. |
|
|
|
Članak 458. |
|
|
|
Članak 459. |
|
|
|
Članak 460. |
|
|
|
Članak 461. |
|
|
|
Članak 462. stavak 1. |
Članak 151.a |
|
|
Članak 462. stavak 2. |
Članak 151.a |
|
|
Članak 462. stavak 3. |
Članak 151.a |
|
|
Članak 462. stavak 4. |
|
|
|
Članak 462. stavak 5. |
|
|
|
Članak 463. |
|
|
|
Članak 464. |
|
|
|
Članak 465. |
|
|
|
Članak 466. |
|
|
|
Članak 467. |
|
|
|
Članak 468. |
|
|
|
Članak 469. |
|
|
|
Članak 470. |
|
|
|
Članak 471. |
|
|
|
Članak 472. |
|
|
|
Članak 473. |
|
|
|
Članak 474. |
|
|
|
Članak 475. |
|
|
|
Članak 476. |
|
|
|
Članak 477. |
|
|
|
Članak 478. |
|
|
|
Članak 479. |
|
|
|
Članak 480. |
|
|
|
Članak 481. |
|
|
|
Članak 482. |
|
|
|
Članak 483. |
|
|
|
Članak 484. |
|
|
|
Članak 485. |
|
|
|
Članak 486. |
|
|
|
Članak 487. |
|
|
|
Članak 488. |
|
|
|
Članak 489. |
|
|
|
Članak 490. |
|
|
|
Članak 491. |
|
|
|
Članak 492. |
|
|
|
Članak 493. stavak 1. |
|
|
|
Članak 493. stavak 2. |
|
|
|
Članak 494. |
|
|
|
Članak 495. |
|
|
|
Članak 496. |
|
|
|
Članak 497. |
|
|
|
Članak 498. |
|
|
|
Članak 499. |
|
|
|
Članak 500. |
|
|
|
Članak 501. |
|
|
|
Članak 502. |
|
|
|
Članak 503. |
|
|
|
Članak 504. |
|
|
|
Članak 505. |
|
|
|
Članak 506. |
|
|
|
Članak 507. |
|
|
|
Članak 508. |
|
|
|
Članak 509. |
|
|
|
Članak 510. |
|
|
|
Članak 511. |
|
|
|
Članak 512. |
|
|
|
Članak 513. |
|
|
|
Članak 514. |
|
|
|
Članak 515. |
|
|
|
Članak 516. |
|
|
|
Članak 517. |
|
|
|
Članak 518. |
|
|
|
Članak 519. |
|
|
|
Članak 520. |
|
|
|
Članak 521. |
|
|
|
Prilog I. |
Prilog II. |
|
|
Prilog II. |
Prilog IV. |
|
|
Prilog III. |
|
|
( 1 ) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).
( 2 ) Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.).
( 3 ) Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29.10.2013., str. 63.).
( 4 ) Uredba (EU) 2019/2033 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o bonitetnim zahtjevima za investicijska društva i o izmjeni uredaba (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 575/2013, (EU) br. 600/2014 i (EU) br. 806/2014 (SL L 314, 5.12.2019., str. 1.).
( 5 ) Direktiva (EU) 2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o bonitetnom nadzoru nad investicijskim društvima i o izmjeni direktiva 2002/87/EZ, 2009/65/EZ, 2011/61/EU, 2013/36/EU, 2014/59/EU i 2014/65/EU (SL L 314, 5.12.2019., str. 64.).
( 6 ) Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).
( 7 ) SL L 335, 17.12.2009., str. 1.
( 8 ) Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).
( 9 ) Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).
( 10 ) Uredba (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o utvrđivanju općeg okvira za sekuritizaciju i o uspostavi europskog okvira za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju te o izmjeni direktiva 2009/65/EZ, 2009/138/EZ i 2011/61/EU te uredaba (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 648/2012 (SL L 347, 28.12.2017., str. 35.).
( 11 ) Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., str. 35.).
( 12 ) Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).
( 13 ) Uredba (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (SL L 243, 11.9.2002., str. 1.).
( 14 ) Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 (SL L 198, 22.6.2020., str. 13.).
( 15 ) SL L 302, 17.11.2009., str. 1.
( 16 ) Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).
( 17 ) Direktiva 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o usklađivanju zahtjeva za transparentnošću u vezi s informacijama o izdavateljima čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu i o izmjeni Direktive 2001/34/EZ (SL L 390, 31.12.2004., str. 38.).
( 18 ) Provedbena uredba Komisije (EU) 2021/637 od 15. ožujka 2021. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda za institucije o javnoj objavi informacija iz dijela osmog glava II. i III. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća i stavljanju izvan snage Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 1423/2013, Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/1555, Provedbene uredbe Komisije (EU) 2016/200 i Delegirane uredbe Komisije (EU) 2017/2295 (SL L 136, 21.4.2021., str. 1.).
( 19 ) Uredba (EZ) br. 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti NACE Revision 2 te izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3037/90 kao i određenih uredbi EZ-a o posebnim statističkim područjima (SL L 393, 30.12.2006., str. 1.).
( 20 ) Uredba (EU) 2023/1114 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. svibnja 2023. o tržištima kriptoimovine i izmjeni uredaba (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 1095/2010 te direktiva 2013/36/EU i (EU) 2019/1937 (SL L 150, 9.6.2023., str. 40.).
( 21 ) Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (SL L 173, 12.6.2014., str. 149.).
( 22 ) Direktiva (EU) 2016/2341 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje (SL L 354, 23.12.2016., str. 37.).
( 23 ) Uredba (EU) 2019/1238 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o paneuropskom osobnom mirovinskom proizvodu (PEPP) (SL L 198, 25.7.2019., str. 1.).
( 24 ) Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL L 166, 30.04.2004., str. 1.).
( 25 ) Uredba (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL L 284, 30.10.2009., str. 1.).
( 26 ) Uredba (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL L 257, 28.8.2014., str. 1.).
( 27 ) SL L 331, 15.12.2010., str. 48.
( 28 ) SL L 331, 15.12.2010., str. 84.
( 29 ) Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (SL L 173, 12.6.2014., str.149.).
( 30 ) Direktiva 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (SL L 166, 11.6.1998., str. 45.).
( 31 ) SL L 250, 2.10.2003., str 10.
►M10 ( 32 ) Direktiva (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni direktiva 2009/65/EZ i 2014/59/EU (SL L 328, 18.12.2019., str. 29.). ◄
( 33 ) Provedbena uredba Komisije (EU) 2021/451 оd 17. prosinca 2020. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda za primjenu Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu nadzornog izvješćivanja institucija i stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) br. 680/2014 (SL L 97, 19.3.2021., str. 1.).
( 34 ) SL L 135, 31.5.1994., str. 5.
( 35 ) Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.).
( 36 ) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 680/2014 оd 16. travnja 2014. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda o nadzornom izvješćivanju institucija u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 191, 28.6.2014., str. 1.).
( 37 ) Uredba (EU) 2023/2859 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2023. o uspostavi jedinstvene europske pristupne točke za centralizirani pristup javno dostupnim informacijama koje su od važnosti za financijske usluge, tržišta kapitala i održivost (SL L, 2023/2859, 20.12.2023., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2023/2859/oj).
( 38 ) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).
( 39 ) SL L 3, 7.1.2004., str. 36.
( 40 ) Uredba Komisije (EZ) br. 1126/2008 od 3. studenoga 2008. o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 320, 29.11.2008., str. 1.).
( 41 ) Uredba Komisije (EU) br. 1205/2011 od 22. studenoga 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1126/2008 o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća o Međunarodnom standardu financijskog izvješćivanja (MSFI) 7 (SL L 305, 23.11.2011., str. 16.).
( 42 ) Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (SL L 145, 30.4.2004., str. 1.).
( 43 ) Uredba (EU) 2018/848 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda te stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 (SL L 150, 14.6.2018., str. 1.).
( *1 ) SL L 176, 27.6.2013., str. 1.”