02016R1011 — HR — 17.01.2025 — 005.001
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
|
UREDBA (EU) 2016/1011 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 8. lipnja 2016. o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU te Uredbe (EU) br. 596/2014 ( L 171 29.6.2016, 1) |
Koju je izmijenila:
|
|
|
|||
|
br. |
stranica |
datum |
||
|
UREDBA (EU) 2019/2089 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 27. studenoga 2019. |
L 317 |
17 |
9.12.2019 |
|
|
UREDBA (EU) 2019/2175 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 18. prosinca 2019. |
L 334 |
1 |
27.12.2019 |
|
|
UREDBA (EU) 2021/168 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 10. veljače 2021. |
L 49 |
6 |
12.2.2021 |
|
|
UREDBA (EU) 2022/2554 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 14. prosinca 2022. |
L 333 |
1 |
27.12.2022 |
|
|
UREDBA (EU) 2023/2869 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 13. prosinca 2023. |
L 2869 |
1 |
20.12.2023 |
|
Koju je ispravio:
UREDBA (EU) 2016/1011 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 8. lipnja 2016.
o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU te Uredbe (EU) br. 596/2014
(Tekst značajan za EGP)
GLAVA I.
PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE
Članak 1.
Predmet
Ovom Uredbom uvodi se zajednički okvir za osiguravanje točnosti i cjelovitosti indeksa koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima, ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova u Uniji. Time se ovom Uredbom doprinosi pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta uz istodobno postizanje visoke razine zaštite potrošača i ulagatelja.
Članak 2.
Područje primjene
Ova se Uredba ne primjenjuje na:
središnju banku;
javno tijelo, kada ono doprinosi podatke, pruža referentne vrijednosti za svrhe javne politike, uključujući mjere u području zapošljavanja, gospodarske aktivnosti i inflacije ili ako imaju kontrolu nad pružanjem takvih referentnih vrijednosti;
središnju drugu ugovornu stranu, kada pruža referentne cijene ili cijene namire upotrijebljene za svrhe upravljanja rizikom središnje druge ugovorne strane i njezine namire;
pružanje jedinstvene referentne cijene za bilo koji financijski instrument naveden u odjeljku C Priloga I. Direktivi 2014/65/EU;
tisak, druge medije i novinare kada kao dio svojih novinarskih aktivnosti samo objavljuju ili navode referentnu vrijednost, a da nemaju kontrolu nad njezinim pružanjem;
fizičku ili pravnu osobu koja daje kredit ili se obveže dati kredit u tijeku svoje trgovine, poslovanja ili profesije, ali samo pod uvjetom da ta osoba objavi ili učini javno dostupnim svoje vlastite varijabilne ili fiksne kamatne stope utvrđene internim odlukama i primjenljive isključivo na financijske ugovore koje je ta osoba ili društvo unutar iste skupine sklopilo sa svojim klijentima;
robnu referentnu vrijednost temeljenu na podnošenjima doprinositelja od kojih većina nisu nadzirani subjekti, a za koje vrijede oba sljedeća uvjeta:
na referentnu vrijednost se pozivaju financijski instrumenti za koje je zahtjev za trgovanje podnesen na samo jednom mjestu trgovanja kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 24. Direktive 2014/65/EU ili kojima se trguje samo na jednom takvom mjestu trgovanja;
ukupna zamišljena vrijednost financijskih instrumenata koji se pozivaju na referentnu vrijednost ne premašuje 100 milijuna EUR;
pružatelja indeksa u vezi s indeksom koji je pružio, a da nije znao ili opravdano nije mogao znati da se taj indeks upotrebljava u svrhe iz članka 3. stavka 1. točke 3;
referentnu vrijednost promptnog deviznog tečaja koju je Komisija odredila u skladu s člankom 18.a stavkom 1.
Članak 3.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
„indeks” znači svaka brojka:
koja je objavljena ili dostupna javnosti;
koja se redovito utvrđuje:
u cijelosti ili djelomično primjenom formule, ili nekom drugom metodom izračuna, ili procjenom; i
na osnovi vrijednosti jedne ili više vrsta vezane imovine, ili cijena, uključujući procijenjene cijene, stvarnih ili procijenjenih kamatnih stopa, ponuda i obvezujućih ponuda ili drugih vrijednosti ili pregleda;
„pružatelj indeksa” znači fizička ili pravna osoba koja ima kontrolu nad pružanjem indeksa;
„referentna vrijednost” znači svaki indeks koji se koristi kao osnova za utvrđivanje iznosa koji se plaća na temelju financijskog instrumenta ili financijskog ugovora, ili vrijednosti financijskog instrumenta, ili za mjerenje uspješnosti investicijskog fonda s ciljem praćenja povrata takvog indeksa ili utvrđivanja dodjele sredstava portfelja ili izračuna naknada za uspješnost;
„obitelj referentnih vrijednosti” znači skupina referentnih vrijednosti koje pruža isti administrator, a koje su utvrđene na temelju ulaznih podataka iste prirode, kojima se pružaju posebne mjere istog ili sličnog tržišta ili gospodarske stvarnosti;
„pružanje referentne vrijednosti” znači:
upravljanje aranžmanima za utvrđivanje referentne vrijednosti;
prikupljanje, analiza ili obrada ulaznih podataka u svrhu utvrđivanja referentne vrijednosti; i
utvrđivanje referentne vrijednosti primjenom formule ili druge metode izračuna ili ocjenjivanjem ulaznih podataka dostavljenih u tu svrhu;
„administrator” znači fizička ili pravna osoba koja ima kontrolu nad pružanjem referentne vrijednosti;
„upotreba referentne vrijednosti” znači:
izdavanje financijskog instrumenta koji se poziva na indeks ili kombinaciju indeksa;
utvrđivanje iznosa koji se plaća na temelju financijskog instrumenta ili financijskog ugovora utemeljenom na indeksu ili kombinaciji indeksa;
biti stranka u financijskom ugovoru koji se poziva na indeks ili kombinaciju indeksa;
pružanje kamatne stope kako je definirano u članku 3. točki (j) Direktive 2008/48/EZ izračunane kao razlika kupovne ili prodajne cijene ili povećanje vrijednosti indeksa ili kombinacije indeksa na koju se samo poziva u financijskom ugovoru kojeg je vjerovnik strana;
mjerenje uspješnosti investicijskog fonda indeksom ili kombinacijom indeksa u svrhu praćenja povrata takvog indeksa ili kombinacije indeksa, u svrhu utvrđivanja dodjele sredstava portfelja ili u svrhu računanja naknada za uspješnost;
„doprinos ulaznih podataka” znači pružanje administratoru ili drugoj osobi u svrhu dostave administratoru, ulaznih podataka koji nisu izravno dostupni, a koji su potrebni u vezi s utvrđivanjem referentne vrijednosti te su u tu svrhu dostavljeni;
„doprinositelj” znači fizička ili pravna osoba koja doprinosi ulazne podatke;
„nadzirani doprinositelj” znači subjekt pod nadzorom koji administratoru smještenom u Uniji doprinosi ulazne podatke;
„podnositelj” znači fizička osoba koju zapošljava doprinositelj u svrhu doprinošenja ulaznih podataka;
„procjenitelj” znači zaposlenik administratora robne referentne vrijednosti ili svaka druga fizička osoba čije su usluge na raspolaganju administratoru ili su pod kontrolom administratora, a koja je odgovorna za primjenjivanje metodologije ili procjene na ulazne podatke i druge informacije u svrhu postizanja konačne procjene o cijeni određene robe;
„stručna prosudba” znači korištenje diskrecijskim pravom administratora ili doprinositelja u korištenju podataka prilikom utvrđivanja referentne vrijednosti uključujući ekstrapolaciju vrijednosti iz prijašnjih ili povezanih transakcija, prilagođavanje vrijednosti za faktore koji bi mogli utjecati na kvalitetu podataka kao što su događaji na tržištu ili pogoršanje kreditne kvalitete kupca ili prodavatelja i davanje prednosti ponudama tvrtki za kupnju i prodaju koje su veće od određene zaključene transakcije;
„ulazni podatci” znači podatci o vrijednosti vezane imovine ili cijenama, uključujući procijenjene cijene, ponude, obvezujuće ponude ili druge vrijednosti koje administrator upotrebljava za utvrđivanje referentne vrijednosti;
„transakcijski podatci” znači cijene, stope i indeksi koji se mogu promatrati, ili vrijednosti transakcija između nepovezanih drugih ugovornih strana na aktivnom tržištu koje podliježu tržišnim silama ponude i potražnje;
„financijski instrument” znači svaki instrument naveden u odjeljku C Priloga I. Direktivi 2014/65/EU za koji je podnesen zahtjev za trgovanje na mjestu trgovanja kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 24. Direktive 2014/65/EU ili kojim se trguje na mjestu trgovanja kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 24. Direktive 2014/65/EU ili putem sistematskog internalizatora kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 20. te Direktive;
„nadzirani subjekt” znači bilo koje od sljedećeg:
kreditna institucija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 );
investicijsko društvo kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 1. Direktive 2014/65/EU;
društvo za osiguranje kako je definirano u članku 13. točki 1. Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 );
društvo za reosiguranje kako je definirano u članku 13. točki 4. Direktive 2009/138/EZ;
UCITS kako je definirano u članku 1. stavku 2. Direktive 2009/65/EZ ili, ako je primjenjivo, društvo za upravljanje UCITS-om kako je definirano u članku 2. stavku 1. točki (b) te Direktive;
upravitelj alternativnog investicijskog fonda (UAIF) kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki (b) Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 3 );
institucija za strukovno mirovinsko osiguranje kako je definirana u članku 6. točki (a) Direktive 2003/41/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 4 );
vjerovnik kako je definiran u članku 3. točki (b) Direktive 2008/48/EZ za potrebe ugovora o kreditu definiranih u članku 3. točki (c) te Direktive;
nekreditna institucija kako je definirano u članku 4. točki 10. Direktive 2014/17/EU za potrebe ugovora o kreditu definiranih u članku 4. točki 3. te Direktive;
tržišni operater kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 18. Direktive 2014/65/EU;
središnja druga ugovorna strana kako je definirana u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća ( 5 );
trgovinski repozitorij kako je definiran u članku 2. točki 2. Uredbe (EU) br. 648/2012;
administrator;
„financijski ugovor” znači:
svaki ugovor o kreditu kako je definiran u članku 3. točki (c) Direktive 2008/48/EZ;
svaki ugovor o kreditu kako je definiran u članku 4. točki 3. Direktive 2014/17/EU;
„investicijski fond” znači alternativni investicijski fond kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki (a) Direktive 2011/61/EU odnosno UCTIS kako je definiran u članku 1. stavku 2. Direktive 2009/65/EZ;
„upravljačko tijelo” znači tijelo ili tijela administratora ili drugog nadziranog subjekta, imenovano u skladu s nacionalnim pravom, koje raspolaže ovlastima za utvrđivanje strategije, ciljeva i općeg usmjerenja subjekta te koje nadgleda i nadzire donošenje odluka uprave i uključuje osobe koje stvarno upravljaju poslovanjem subjekta;
„potrošač” znači fizička osoba koja u financijskim ugovorima obuhvaćenima ovom Uredbom djeluje u svrhe koje nisu njezine trgovinske, poslovne ili profesionalne svrhe;
„referentna kamatna stopa” znači referentna vrijednost koja se za potrebe točke 1. podtočke (b)ii. ovog stavka utvrđuje na temelju stope po kojoj banke mogu pozajmiti od druge banke ili agenata koji nisu banke ili se kod njih zadužiti na tržištu novca;
„referentna vrijednost promptnog deviznog tečaja” znači referentna vrijednost kojom se odražava cijena, izražena u jednoj valuti, druge valute ili košarice drugih valuta za isporuku na najraniji mogući datum valute;
„robna referentna vrijednost” znači referentna vrijednost čija je vezana imovina za potrebe točke 1. podtočke (b)ii. ovog stavka roba u smislu članka 2. točke 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 1287/2006 ( 6 ), osim emisijskih jedinica iz točke 11. odjeljka C Priloga I. Direktivi 2014/65/EU;
„referentna vrijednost EU-a za klimatsku tranziciju” znači referentna vrijednost koja je označena kao referentna vrijednost EU-a za klimatsku tranziciju i koja ispunjava sljedeće zahtjeve:
njezina se vezana imovina za potrebe točke 1. podtočke (b)ii. ovog stavka i članka 19.b odabire, ponderira ili isključuje tako da se dobiveni referentni portfelj nalazi na putanji dekarbonizacije; i
izrađena je u skladu s minimalnim standardima utvrđenima u delegiranim aktima iz članka 19.a stavka 2;
„referentna vrijednost EU-a usklađena s Pariškim sporazumom” znači referentna vrijednost koja je označena kao referentna vrijednost EU-a usklađena s Pariškim sporazumom i koja ispunjava sljedeće zahtjeve:
njezina se vezana imovina za potrebe točke 1. podtočke (b)ii. ovog stavka i delegiranog akta iz članka 19.c, odabire, ponderira ili isključuje tako da su emisije ugljika dobivenog referentnog portfelja usklađene s ciljevima Pariškog sporazuma donesenoga u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime, koji je Unija odobrila 5. listopada 2016. ( 7 ) („Pariški sporazum”);
izrađena je u skladu s minimalnim standardima utvrđenima u delegiranim aktima iz članka 19.a stavka 2.; i
aktivnostima u pogledu njezine vezane imovine ne šteti se znatno drugim okolišnim, socijalnim i upravljačkim ciljevima;
„putanja dekarbonizacije” znači mjerljiva, znanstveno utemeljena i vremenski ograničena putanja prema usklađivanju s ciljevima Pariškog sporazuma smanjenjem emisija ugljika iz 1., 2. i 3. opsega, kako je navedeno u točki 1. podtočki (e) Priloga III;
„referentna vrijednost na temelju reguliranih podataka” znači referentnu vrijednosti koja je utvrđena primjenom formule koja obuhvaća:
ulazne podatke koji su u cijelosti doprineseni iz:
mjesto trgovanja kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 24. Direktive 2014/65/EU ili mjesto trgovanja u trećoj zemlji za koju je Komisija donijela provedbenu odluku prema kojoj se smatra da pravni i nadzorni okvir te zemlje ima jednakovrijedan učinak u smislu članka 28. stavka 4. Uredbe (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća ( 8 ) ili članka 25. stavka 4. Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća ili uređeno tržište za koje se smatra da je jednakovrijedno prema članku 2.a Uredbe (EU) br. 648/2012, ali u svakom slučaju samo s obzirom na podatke o transakciji koji se odnose na financijske instrumente;
ovlaštenog sustava objavljivanja kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 52. Direktive 2014/65/EU ili pružatelja konsolidiranih podataka o trgovanju kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 53. Direktive 2014/65/EU, u skladu sa zahtjevima obvezne postprodajne transparentnosti, ali samo s obzirom na podatke o transakcijama koje se tiču financijskih instrumenata kojima se trguje na mjestu trgovanja;
odobrenog sustava izvješćivanja kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 54. Direktive 2014/65/EU, ali samo s obzirom na podatke transakcija koji se tiču financijskih instrumenata kojima se trguje na mjestu trgovanja i koji moraju biti objavljeni u skladu sa zahtjevima obvezne postprodajne transparentnosti;
burze električne energije iz članka 37. stavka 1. točke (j) Direktive 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 9 );
burze prirodnog plina iz članka 41. stavka 1. točke (j) Direktive 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 10 );
dražbovne platforme iz članka 26. odnosno 30. Uredbe Komisije (EU) br. 1031/2010 ( 11 );
pružatelja usluga kojem je administrator referentne vrijednosti izdvojio prikupljanje podataka u skladu s člankom 10., uz iznimku članka 10. stavka 3. točke (f), pod uvjetom da pružatelj usluga prima podatke u cijelosti od subjekta iz podtočaka od i. do vi. ove podtočke;
neto vrijednosti imovine investicijskih fondova;
„ključna referentna vrijednost” znači referentna vrijednost uz iznimku referentne vrijednosti na temelju reguliranih podataka koja ispunjava bilo koji od uvjeta utvrđenih u članku 20. stavku 1. i koja se nalazi na popisu koji Komisija utvrđuje na temelju tog članka;
„značajna referentna vrijednost” znači referentna vrijednost koja ispunjava uvjete utvrđene u članku 24. stavku 1.;
„neznačajna referentna vrijednost” znači referentna vrijednost koja ne ispunjava uvjete utvrđene u članku 20. stavku 1. i članku 24. stavku 1.;
„smješten” znači, u odnosu na pravnu osobu, zemlja u kojoj se nalazi statutarno sjedište ili druga službena adresa te osobe, a u odnosu na fizičku osobu, zemlja u kojoj je osoba rezident u porezne svrhe;
„javno tijelo” znači:
svako vladino ili drugo tijelo javne uprave, uključujući subjekte čija je dužnost upravljanje javnim dugom ili u tom upravljanju sudjeluju;
svaki subjekt ili osoba s funkcijom u javnoj upravi u okviru nacionalnog prava ili s javnim odgovornostima ili funkcijama ili čiji je zadatak pružanje javnih usluga, uključujući mjere zapošljavanja, gospodarskih aktivnosti i inflacije pod kontrolom subjekta u smislu točke (a).
Prema potrebi, Komisija uzima u obzir razvoj tržišta ili tehnološki razvoj i međunarodnu konvergenciju nadzorne prakse u pogledu referentnih vrijednosti.
Prema potrebi, Komisija uzima u obzir razvoj tržišta ili tehnološki razvoj i međunarodnu konvergenciju nadzorne prakse u pogledu referentnih vrijednosti.
GLAVA II.
CJELOVITOST I POUZDANOST REFERENTNE VRIJEDNOSTI
POGLAVLJE 1.
Upravljanje i kontrola administratora
Članak 4.
Zahtjevi u vezi s upravljanjem i sukobom interesa
Administratori poduzimaju odgovarajuće mjere da utvrde i spriječe ili riješe sukobe interesa između sebe, uključujući svoje rukovoditelje, zaposlenike ili svaku drugu osobu koja je s njim izravno ili neizravno povezana u sustavu kontrole i doprinositelja ili korisnika te da osigura da, kad god je potrebna prosudba ili diskrecijsko pravo u postupku utvrđivanja referentne vrijednosti, to bude izvršeno na neovisan i pošten način.
Administrator uspostavlja primjerene politike i postupke te učinkovite organizacijske aranžmane za utvrđivanje, otkrivanje i sprječavanje sukoba interesa, upravljanje njime te njegovo ublaživanje, te upravlja tim politikama i postupcima kako bi se zaštitile cjelovitost i neovisnost utvrđivanja referentnih vrijednosti. Takve politike i postupci redovito se preispituju i ažuriraju. Politikama i postupcima uzimaju se u obzir sukobi interesa, razina subjektivnosti koja je upotrjebljena u postupku utvrđivanja referentne vrijednosti te rizici koje predstavlja referentna vrijednost, te se na te probleme odgovara, a tim se politikama i postupcima također:
osigurava povjerljivost informacija koje administrator doprinese ili generira, podložno obvezama otkrivanja i transparentnosti u skladu s ovom Uredbom; i
osobito ublažava sukobe interesa zbog administratorova vlasništva ili kontrole, ili zbog drugih interesa unutar administratorove grupacije, ili zbog drugih osoba koje mogu utjecati na administratora ili ga kontrolirati u vezi s utvrđivanjem referentne vrijednosti.
Administratori jamče da njihovi zaposlenici i sve druge fizičke osobe čije su im usluge na raspolaganju ili su pod njihovom kontrolom i koje su izravno uključene u pružanje referentne vrijednosti:
imaju potrebne vještine, znanje i iskustvo za obavljanje zadaća koje su im dodijeljene te da podliježu djelotvornom upravljanju i nadzoru;
nisu izloženi neprimjerenom utjecaju niti sukobima interesa te da naknada tim osobama i njihovo vrednovanje ne dovode do sukoba interesa ili na drugi način utječu na cjelovitost postupka utvrđivanja referentne vrijednosti;
nemaju interese i poslovne kontakte koji dovode u pitanje aktivnosti dotičnog administratora;
imaju zabranu doprinošenja utvrđivanju referentne vrijednosti sudjelovanjem u dražbama, ponudama i trgovanju za vlastite potrebe ili u ime drugih sudionika na tržištu osim ako se takvo doprinošenje izričito zahtijeva kao dio metodologije utvrđivanja referentne vrijednosti te je podložno posebnim pravilima; i
podliježu djelotvornim postupcima za kontrolu razmjene informacija s drugim zaposlenicima uključenima u aktivnosti koje mogu doprinijeti stvaranju rizika od sukoba interesa ili s trećim stranama ako te informacije mogu utjecati na referentnu vrijednost.
ESMA Komisiji podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 1. listopada 2020.
Komisiji se delegira ovlast za dopunjavanje ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 5.
Zahtjevi u vezi s funkcijom nadzora
Funkcija nadzora izvršava se cjelovito i obuhvaća sljedeće odgovornosti, koje administrator prilagođava u odnosu na složenost, upotrebu i ranjivost referentne vrijednosti:
preispitivanje definicije i metodologije referentne vrijednosti najmanje jednom godišnje;
nadzor nad svim promjenama metodologije referentne vrijednosti i mogućnost da se od administratora zahtijeva da se savjetuje o tim promjenama;
nadgledanje administratorova kontrolnog okvira, upravljanja i rada s referentnom vrijednošću te, ako se referentna vrijednost temelji na ulaznim podatcima doprinositelja, u pogledu pridržavanja kodeksa ponašanja navedenog u članku 15.;
preispitivanje i odobravanje postupaka za prestanak referentne vrijednosti, uključujući savjetovanje o prestanku;
nadzor nad svim trećim osobama uključenima u pružanje referentne vrijednosti, uključujući i u području izračuna i širenja informacija;
ocjena unutarnjih i vanjskih revizija i preispitivanja te praćenje provedbe utvrđenih korektivnih mjera;
ako se referentna vrijednost temelji na ulaznim podatcima doprinositelja, praćenje ulaznih podataka i doprinositelja te djelovanja administratora u vezi s preispitivanjem ili potvrđivanjem valjanosti doprinosa ulaznih podataka;
ako se referentna vrijednost temelji na ulaznim podatcima doprinositelja, poduzimanje djelotvornih mjera u vezi s kršenjem kodeksa ponašanja navedenog u članku 15.; i
izvješćivanje relevantnih nadležnih tijela o propustima doprinositelja ako se referentna vrijednost temelji na ulaznim podatcima doprinositelja ili administratora te o nepravilnim ili sumnjivim ulaznim podatcima, što se ustanovilo tijekom nadzora.
ESMA razlikuje razne vrste referentnih vrijednosti i sektora kako je utvrđeno u ovoj Uredbi i uzima u obzir razlike u vlasništvu i kontrolnoj strukturi administratora, prirodi, opsegu i složenosti pružanja referentne vrijednosti te riziku i utjecaju referentne vrijednosti, također s obzirom na međunarodne usklađenosti nadzornih praksi u pogledu zahtjeva u vezi s upravljanjem vezano za referentne vrijednosti. Međutim, nacrt regulatornih tehničkih standarda ESMA-e ne obuhvaća i ne primjenjuje se na administratore neznačajnih referentnih vrijednosti.
ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do 1. travnja 2017.
Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom propisanim u člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 6.
Zahtjevi u vezi s kontrolnim okvirom
Kontrolni okvir uključuje:
upravljanje operativnim rizikom;
primjerene i djelotvorne planove za kontinuitet poslovanja i oporavak od kriznih situacija;
postupke za izvanredne situacije koji se upotrebljavaju u slučaju poremećaja u postupku pružanja referentne vrijednosti.
Administrator uspostavlja mjere:
kojima se osigurava da se doprinositelji pridržavaju kodeksa ponašanja navedenog u članku 15. i da poštuju mjerodavne standarde za ulazne podatke;
za praćenje ulaznih podataka, uključujući, kad je to moguće, praćenje ulaznih podataka prije objave referentne vrijednosti te potvrđivanje valjanosti ulaznih podataka nakon objave radi utvrđivanja pogrešaka i nepravilnosti.
Članak 7.
Zahtjevi u vezi s okvirom odgovornosti
Članak 8.
Zahtjevi u vezi s vođenjem evidencije
Administrator vodi evidenciju o:
svim ulaznim podatcima i njihovoj upotrebi;
utvrđivanje referentne vrijednosti;
svakoj primjeni prosudbe ili diskrecijskog prava od strane administratora i, prema potrebi, od strane procjeniteljâ prilikom utvrđivanja referentne vrijednosti, uključujući argumentaciju za prosudbu ili primjenu diskrecijskog prava;
zanemarivanju bilo kojeg ulaznog podatka, posebno kad su ulazni podatci u skladu sa zahtjevima metodologije referentne vrijednosti, i obrazloženju tog zanemarivanja;
drugim promjenama ili odstupanjima od uobičajenih postupaka i metodologija, uključujući i one učinjene tijekom razdoblja tržišnog stresa ili poremećaja na tržištu;
identitetu podnositeljâ i fizičkih osoba zaposlenih kod administratora u svrhu utvrđivanja referentnih vrijednosti;
svim dokumentima koji se odnose na pritužbe, uključujući dokumente koje dostavi podnositelj pritužbe; i
telefonskim razgovorima i elektroničkim komunikacijama u vezi s referentnom vrijednošću među svim osobama zaposlenih kod administratora i doprinositeljima ili podnositeljima.
Članak 9.
Mehanizam za rješavanje pritužbi
Takvim se mehanizmom za rješavanje pritužbi osigurava sljedeće:
administrator stavlja na raspolaganje politiku postupanja s pritužbama putem koje se mogu podnijeti pritužbe o tome je li određeno utvrđivanje referentne vrijednosti reprezentativno u odnosu na tržišnu vrijednost, o predloženim promjenama u postupku utvrđivanja referentne vrijednosti, o primjeni metodologije na utvrđivanje određene referentne vrijednosti i o drugim odlukama povezanima s postupkom utvrđivanja referentne vrijednosti;
pritužbe se istražuju pravovremeno i na pravedan način, a podnositelj pritužbe se u razumnom roku obavješćuje o ishodu istrage osim ako je to protivno ciljevima javne politike ili Uredbi (EU) br. 596/2014; i
istraga se provodi neovisno o osoblju koje bi moglo biti povezano s predmetom pritužbe.
Članak 10.
Izdvajanje funkcija
U slučaju izdvajanja funkcija administrator jamči da su ispunjeni sljedeći uvjeti:
pružatelj usluge sposoban je, nadležan i ima sva odobrenja propisana zakonom za pouzdano i profesionalno izvršavanje izdvojenih funkcija, usluga ili aktivnosti;
administrator relevantnim nadležnim tijelima stavlja na raspolaganje identitet i zadaće pružatelja usluga koji sudjeluje u postupku utvrđivanja referentne vrijednosti;
administrator poduzima primjerene mjere u slučaju da se čini da pružatelj usluge ne obavlja izdvojene funkcije na djelotvoran način i u skladu s mjerodavnim pravom i regulatornim zahtjevima;
administrator zadržava stručnost potrebnu za djelotvoran nadzor izdvojenih funkcija i upravljanje rizicima povezanima s izdvajanjem;
pružatelj usluga izvješćuje administratora o svakom događaju koji bi mogao bitno utjecati na njegovu sposobnost da djelotvorno i u skladu s mjerodavnim pravom i regulatornim zahtjevima obavlja izdvojene funkcije;
pružatelj usluga surađuje s relevantnim nadležnim tijelom u vezi s izdvojenim aktivnostima, a administrator i relevantno nadležno tijelo imaju učinkovit pristup podatcima o izdvojenim aktivnostima i poslovnom prostoru pružatelja usluga te se relevantno nadležno tijelo može koristiti tim pravom pristupa;
administrator u slučaju potrebe može raskinuti ugovor o izdvajanju funkcija;
administrator poduzima razumne mjere, uključujući krizne planove, kako bi izbjegao nepotreban operativni rizik povezan sa sudjelovanjem pružatelja usluga u postupku utvrđivanja referentnih vrijednosti.
POGLAVLJE 2.
Ulazni podatci, metodologija i izvješćivanje o kršenju
Članak 11.
Ulazni podatci
Pružanje referentne vrijednosti uređeno je sljedećim zahtjevima koji se odnose na ulazne podatke:
ulazni podatci trebaju biti dostatni da točno i pouzdano odraze tržišnu ili gospodarsku stvarnost koja se treba mjeriti referentnom vrijednošću.
Ulazni podatci su transakcijski podatci ako su oni dostupni i prikladni. Ako transakcijski podatci nisu dostatni ili prikladni da točno i pouzdano odraze tržišnu ili gospodarsku stvarnost koja se treba mjeriti referentnom vrijednošću, mogu se upotrebljavati i ulazni podatci koji nisu transakcijski, uključujući procijenjene cijene, ponude i obvezujuće ponude ili druge vrijednosti;
ulazni podatci iz točke (a) moraju biti provjerljivi;
administrator izrađuje i objavljuje jasne smjernice u vezi s vrstama ulaznih podataka, davanjem prednosti korištenju različitih vrsta ulaznih podataka i donošenjem stručnih prosudbi, radi usklađenja s točkom (a) i metodologijom;
ako se referentna vrijednost temelji na ulaznim podatcima koje su dostavili doprinositelji, administrator po potrebi dobiva ulazne podatke od pouzdanog i reprezentativnog tijela ili skupine doprinositelja kako bi se osiguralo da izračunata referentna vrijednost pouzdano odražava tržišnu ili ekonomsku stvarnost koju treba mjeriti;
administrator ne upotrebljava ulazne podatke doprinositelja ako administrator raspolaže bilo kakvim naznakama da se doprinositelji ne pridržavaju kodeksa ponašanja iz članka 15. te u takvom slučaju pribavlja reprezentativne javno dostupne podatke.
Administratori osiguravaju da je njihovim kontrolama koje se odnose na ulazne podatke obuhvaćeno sljedeće:
kriteriji kojima se utvrđuje tko smije dostavljati ulazne podatke administratoru i postupak za odabir doprinositelja;
postupak za vrednovanje ulaznih podataka doprinositelja i isključivanje doprinositelja iz pružanja daljnjih ulaznih podataka ili primjena drugih sankcija na doprinositelja zbog nepridržavanja propisa kad je to potrebno; i
postupak potvrđivanja valjanosti ulaznih podataka, među ostalim s obzirom na druge pokazatelje ili podatke, radi osiguranja cjelovitosti i točnosti podataka.
Ako ulazne podatke referentne vrijednosti dostavlja izvršni ured, odnosno bilo koji odjel, jedinica, skupina zaposlenika ili pojedinačno osoblje u doprinositelju ili njegove podružnice koje izvršavaju poslove određivanja cijena, trgovanja, prodaje, stavljanja na tržište, oglašavanja, poticanja, strukturiranja ili posredovanja, administrator:
od drugih izvora prikuplja podatke kojima se potkrepljuju ulazni podatci; i
osigurava da doprinositelji imaju odgovarajuće unutarnje postupke nadzora i provjere.
ESMA uzima u obzir različite vrste referentnih vrijednosti i sektora kao što je određeno u ovoj Uredbi, prirodu ulaznih podataka, značajke predmetne tržišne ili gospodarske stvarnosti, načelo proporcionalnosti, ranjivost referentnih vrijednosti u odnosu na manipulacije te međunarodnu konvergenciju nadzorne prakse koja se odnosi na referentne vrijednosti.
ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do 1. travnja 2017.
Komisiji se delegira ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 12.
Metodologija
Administrator se koristi metodologijom za utvrđivanje referentnih vrijednosti koja:
je robusna i pouzdana;
ima jasna pravila kojima se određuje kako i kada se može upotrijebiti diskrecijsko pravo u utvrđivanju referentne vrijednosti;
je stroga, trajna i omogućuje potvrđivanje valjanosti, uključujući, prema potrebi, i retroaktivno testiranje u odnosu na dostupne transakcijske podatke;
je otporna i osigurava da se referentna vrijednost može izračunati u najširem spektru mogućih okolnosti, a da se pritom ne ugrozi njezina cjelovitost;
je provjerljiva i moguće ju je pratiti.
Pri razvijanju metodologije za utvrđivanje referentne vrijednosti, administrator:
uzima u obzir čimbenike koji uključuju veličinu i normalnu likvidnost na tržištu, transparentnost trgovanja, položaj sudionika na tržištu, tržišnu koncentraciju i dinamiku te primjerenost uzorka da bude reprezentativan za tržišnu ili ekonomsku stvarnost koja se treba mjeriti referentnom vrijednošću;
utvrđuje što je aktivno tržište za potrebe te referentne vrijednosti; i
određuje kojoj se vrsti ulaznih podataka daje prednost.
ESMA Komisiji podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 1. listopada 2020.
Komisiji se delegira ovlast za dopunjavanje ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 13.
Transparentnost metodologije
Administrator transparentno obavlja poslove razvoja, primjene i upravljanja u vezi s referentnom vrijednošću i metodologijom. U tu svrhu administrator objavljuje ili stavlja na raspolaganje sljedeće informacije:
ključne elemente metodologije kojom se administrator koristi za svaku pruženu i objavljenu referentnu vrijednost ili, po potrebi, za svaku pruženu i objavljenu obitelj referentnih vrijednosti;
pojedinosti o unutarnjem preispitivanju i odobravanju određene metodologije te o učestalosti takva preispitivanja;
postupke za savjetovanje o svim predloženim bitnim promjenama u metodologiji administratora i obrazloženje takvih promjena, uključujući definiciju bitne promjene i okolnosti u kojima administrator treba obavijestiti korisnika o svim takvim promjenama;
objašnjenje načina na koji se u ključnim elementima metodologije utvrđenima u točki (a) uzimaju u obzir okolišni, socijalni ili upravljački čimbenici za svaku referentnu vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti uz iznimku referentne kamatne stope i referentne vrijednosti deviznog tečaja.
Administratori referentnih vrijednosti usklađuju se sa zahtjevima utvrđenima u prvom podstavku točki (d) do 30. travnja 2020.
Postupci propisani stavkom 1. točkom (c) predviđaju:
prethodnu obavijest i jasan vremenski okvir, čime se omogućuju analiza učinka predloženih bitnih promjena i komentar na taj učinak; i
dostupnost komentara iz točke (a) ovog stavka i administratorovih odgovora na njih nakon što završi savjetovanje, osim ako je inicijator komentara zatraži povjerljivost podataka.
ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do 1. travnja 2017.
Komisiji se delegira ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 14.
Izvješćivanje o kršenju
Nadležno tijelo administratora, kad je to primjenjivo, takve informacije prenosi relevantnom tijelu u skladu s Uredbom (EU) br. 596/2014.
ESMA Komisiji podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 1. listopada 2020.
Komisiji se delegira ovlast za dopunjavanje ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
POGLAVLJE 3.
Kodeks ponašanja i zahtjevi za doprinositelje
Članak 15.
Kodeks ponašanja
Kodeks ponašanja uključuje barem sljedeće elemente:
jasan opis ulaznih podataka koji se trebaju pružiti i potrebne zahtjeve kako bi se osiguralo da se ulazni podatci pružaju u skladu s člancima 11. i 14.;
određenje osoba koje mogu doprinositi ulazne podatke administratoru i postupaka za provjeru identiteta doprinositelja i svakog podnositelja te dodjelu odobrenja podnositeljima koji doprinose ulazne podatke u ime doprinositelja;
politike kojima se osigurava da doprinositelj pruža sve relevantne ulazne podatke; i
sustave i načine kontrole koje doprinositelj treba uspostaviti, uključujući:
postupke za doprinošenje ulaznih podataka, uključujući zahtjev da doprinositelj navede jesu li ulazni podatci transakcijski podatci i ispunjavaju li zahtjeve administratora;
politike o primjeni diskrecijskog prava pri doprinošenju ulaznih podataka;
sve zahtjeve za potvrđivanje valjanosti ulaznih podataka prije njihova pružanja administratoru;
politike o vođenju evidencije;
zahtjeve u vezi s prijavom sumnjivih ulaznih podataka;
zahtjeve u vezi s upravljanjem sukobima interesa.
ESMA uzima u obzir različite značajke referentnih vrijednosti i doprinositelja, posebno u smislu razlika u ulaznim podatcima i metodologiji, rizika od manipulacije ulaznim podatcima i međunarodne konvergencije nadzorne prakse koja se odnosi na referentne vrijednosti.
ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do 1. travnja 2017.
Komisiji se delegira ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 16.
Zahtjevi za nadzirane doprinositelje u pogledu upravljanja i kontrola
Sljedeći zahtjevi u pogledu upravljanja i kontrole primjenjuju se na nadzirane doprinositelje:
nadzirani doprinositelj osigurava da postojeći ili potencijalni sukob interesa ne utječe na pružanje ulaznih podataka te da se diskrecijska prava, ako su potrebna, izvršavaju neovisno i pošteno, na temelju bitnih informacija te u skladu s kodeksom ponašanja navedenim u članku 15.;
nadzirani doprinositelj raspolaže kontrolnim okvirom s pomoću kojeg osigurava cjelovitost, točnost i pouzdanost ulaznih podataka te usklađenost pružanja ulaznih podataka s ovom Uredbom i kodeksom ponašanja navedenim u članku 15.
Nadzirani doprinositelj raspolaže djelotvornim sustavima i kontrolama kako bi se osigurala cjelovitost i pouzdanost svih doprinosa ulaznih podataka administratoru, uključujući:
kontrolu mogućih podnositelja ulaznih podataka administratoru, uključujući po potrebi i postupak odobravanja koji obavlja fizička osoba nadređena podnositelju;
primjereno osposobljavanje podnositelja kojim su obuhvaćene barem ova Uredba i Uredbe (EU) br. 596/2014;
mjere za upravljanje sukobima interesa, uključujući po potrebi organizacijsku razdvojenost zaposlenika i razmatranje načina uklanjanja poticaja, koji proizlaze iz politika nagrađivanja, za manipuliranje referentnom vrijednošću;
vođenje, tijekom odgovarajućeg vremenskog razdoblja, evidencije o komunikaciji povezanoj s pružanjem ulaznih podataka, o svim informacijama koje su upotrijebljene kako bi doprinositelj izvršio unos podataka te o bilo kakvom postojećem ili mogućem sukobu interesa uključujući, među ostalim, izloženost doprinositelja financijskim instrumentima koji se pozivaju na referentnu vrijednost;
vođenje evidencije o unutarnjim i vanjskim revizijama.
ESMA uzima u obzir različite značajke referentnih vrijednosti i nadziranih doprinositelja, posebno u smislu razlika u pruženim ulaznim podatcima i primijenjenoj metodologiji, rizika od manipulacije ulaznim podatcima i prirodi aktivnosti nadziranih doprinositelja te razvoja referentnih vrijednosti i financijskih tržišta s obzirom na međunarodne konvergencije nadzorne prakse koja se odnosi na referentne vrijednosti. Međutim, nacrt regulatornih tehničkih standarda ESMA-e ne obuhvaća i ne primjenjuje se na nadzirane doprinositelje neznačajnih referentnih vrijednosti.
ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do 1. travnja 2017.
Komisiji se delegira ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
GLAVA III.
ZAHTJEVI ZA RAZLIČITE VRSTE REFERENTNIH VRIJEDNOSTI
POGLAVLJE 1.
Referentne vrijednosti reguliranih podataka
Članak 17.
Referentne vrijednosti reguliranih podataka
POGLAVLJE 2.
Referentne kamatne stope i referentna vrijednost promptnog deviznog tečaja
Članak 18.
Referentne kamatne stope
Posebni zahtjevi utvrđeni u Prilogu I. primjenjuju se na pružanje referentnih kamatnih stopa i doprinošenje referentnim kamatnim stopama uz zahtjeve iz glave II. ili umjesto njih.
Članci 24., 25. i 26. ne primjenjuju se na pružanje referentnih kamatnih stopa i doprinošenje referentnim kamatnim stopama.
Članak 18.a
Referentna vrijednost promptnog deviznog tečaja
Komisija može odrediti referentnu vrijednost promptnog deviznog tečaja kojom upravljaju administratori smješteni izvan Unije kada su ispunjena oba kriterija navedena u nastavku:
referentna vrijednost promptnog deviznog tečaja poziva se na promptni tečaj valute treće zemlje koja nije slobodno konvertibilna; i
referentna vrijednost promptnog deviznog tečaja upotrebljava se često, sustavno i redovito za zaštitu od nepovoljnih kretanja deviznog tečaja.
POGLAVLJE 3.
Robne referentne vrijednosti
Članak 19.
Robne referentne vrijednosti
Članci 24., 25. i 26. ne primjenjuju se na pružanje robnih referentnih vrijednosti ni na doprinošenje robnim referentnim vrijednostima.
POGLAVLJE 3.a
Referentne vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i referentne vrijednosti EU-a usklađene s Pariškim sporazumom
Članak 19.a
Referentne vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i referentne vrijednosti EU-a usklađene s Pariškim sporazumom
Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 49. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem minimalnih standarda za referentne vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i referentne vrijednosti EU-a usklađene s Pariškim sporazumom kako bi se utvrdili:
kriteriji za odabir vezane imovine, uključujući, ako je primjenjivo, kriterije za isključivanje imovine;
kriterije i metode za ponderiranje vezane imovine u referentnoj vrijednosti;
određivanje putanje dekarbonizacije za referentne vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju.
Članak 19.b
Zahtjevi za referentne vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju
Administratori referentnih vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju do 31. prosinca 2022. odabiru, ponderiraju ili isključuju vezanu imovinu koju su izdala društva koja slijede putanju dekarbonizacije u skladu sa sljedećim zahtjevima:
društva objavljuju mjerljive ciljeve smanjenja emisija ugljika koje treba postići u određenim rokovima;
društva objavljuju smanjenje emisija ugljika raščlanjeno na razinu relevantnih operativnih društava kćeri;
društva objavljuju godišnje informacije o napretku u ostvarivanju tih ciljeva;
aktivnostima u pogledu vezane imovine ne šteti se znatno štetiti drugim okolišnim, socijalnim i upravljačkim ciljevima.
Članak 19.c
Isključenja za referentne vrijednosti EU-a usklađene s Pariškim sporazumom
Članak 19.d
Nastojanje pružanja referentnih vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju
Administratori koji su smješteni u Uniji i koji pružaju značajne referentne vrijednosti utvrđene na osnovi vrijednosti jedne ili više vrsta vezane imovine, ili cijena, do 1. siječnja 2022. nastoje pružati jednu ili više referentnih vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju
POGLAVLJE 4.
Ključne referentne vrijednosti
Članak 20.
Ključne referentne vrijednosti
Komisija donosi provedbene akte u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 50. stavka 2. kako bi barem svake dvije godine uspostavila i preispitala popis ključnih referentnih vrijednosti koje pružaju administratori smješteni unutar Unije, pod uvjetom da je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
referentna vrijednost upotrebljava se izravno ili neizravno u kombinaciji referentnih vrijednosti na koje se pozivaju financijski instrumenti ili financijski ugovori ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova, čija je ukupna vrijednost najmanje 500 milijardi EUR na temelju čitavog raspona referentnih dospijeća ili rokova dospijeća, kad je to primjenjivo;
referentna vrijednost temelji se na podnošenjima doprinositelja od kojih se većina nalazi u jednoj državi članici i smatra se ključnom u toj državi članici u skladu s postupkom navedenim u stavcima 2., 3., 4. i 5. ovog članka;
referentna vrijednost ispunjava sve sljedeće uvjete:
referentna vrijednost upotrebljava se izravno ili neizravno u kombinaciji referentnih vrijednosti na koje se pozivaju financijski instrumenti ili financijski ugovori ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova, čija je ukupna vrijednost najmanje 400 milijardi EUR na temelju čitavog raspona referentnih dospijeća ili rokova dospijeća, kad je to primjenjivo, ali ne premašuje vrijednost utvrđenu točkom (a);
referentna vrijednost nema ili ima vrlo malo odgovarajućih tržišnih zamjenskih vrijednosti;
u slučaju da se referentna vrijednost prestane pružati, ili se pruža na temelju ulaznih podataka koji više nisu u potpunosti reprezentativni za predmetno tržište ili gospodarsku stvarnost ili na temelju nepouzdanih ulaznih podataka, došlo bi do znatnog i nepovoljnog učinka na cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost, potrošače, realno gospodarstvo ili financiranje kućanstava i poduzeća u jednoj ili više država članica.
Ako referentna vrijednost zadovoljava kriterije utvrđene u točki (c) podtočkama ii. i iii., ali ne zadovoljava kriterij iz točke (c) podtočke i., nadležna tijela dotičnih država članica zajedno s nadležnim tijelom države članice u kojoj je administrator utemeljen mogu odlučiti da bi takvu referentnu vrijednost trebalo smatrati ključnom u skladu s ovim podstavkom. U svakom slučaju, nadležno tijelo administratora savjetuje se s nadležnim tijelima dotičnih država članica. U slučaju neslaganja između nadležnih tijela, nadležno tijelo administratora donosi odluku o tome treba li referentnu vrijednost smatrati ključnom u skladu s ovim podstavkom, vodeći računa o razlozima neslaganja. Nadležna tijela ili, u slučaju neslaganja, nadležno tijelo administratora, prosljeđuju ocjenu Komisiji. Nakon primanja ocjene Komisija donosi provedbeni akt u skladu s ovim stavkom. Nadalje, u slučaju neslaganja nadležno tijelo administratora prosljeđuje svoju ocjenu ESMA-i koja može objaviti mišljenje o tome.
Nakon što zaprimi taj dokumentirani zahtjev Komisija donosi provedbeni akt u skladu sa stavkom 1.
ESMA barem svake dvije godine preispituje svoju ocjenu ključnosti referentne vrijednosti te o toj ocjeni obavješćuje Komisiju i dostavlja joj tu ocjenu.
Za potrebe stavka 2. nadležno tijelo ocjenjuje bi li, u slučaju prestanka referentne vrijednosti ili u slučaju da se pruža na temelju ulaznih podataka ili tijela doprinositelja koji više nisu reprezentativni za predmetnu tržišnu ili gospodarsku stvarnost, došlo do nepovoljnog učinka na cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost, potrošače, realno gospodarstvo ili financiranje kućanstava i poduzeća u njegovoj državi članici. Nadležno tijelo pri ocjenjivanju u obzir uzima sljedeće:
vrijednost financijskih instrumenata i financijskih ugovora koji se pozivaju na referentnu vrijednost u državi članici i vrijednost investicijskih fondova koji se pozivaju na referentnu vrijednost kojom se mjeri uspješnost u državi članici te njihovu važnost u pogledu sveukupne vrijednosti postojećih financijskih instrumenata i financijskih ugovora, te ukupne vrijednosti investicijskih fondova države članice;
vrijednost financijskih instrumenata i financijskih ugovora koji se pozivaju na referentnu vrijednost u državi članici i vrijednost investicijskih fondova koji ukazuju na referentnu vrijednost kojom se mjeri uspješnost u državi članici te njihovu važnost u pogledu bruto nacionalnog proizvoda države članice;
bilo koju drugu vrijednost kojom se objektivno ocjenjuje mogući učinak prestanka pružanja ili nepouzdanosti referentne vrijednosti na cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost, potrošače, realno gospodarstvo, ili financiranje kućanstava i poduzeća u državi članici.
Nadležno tijelo barem svake dvije godine preispituje svoju ocjenu ključnosti referentne vrijednosti te obavješćuje ESMA-u o novoj ocjeni i prosljeđuje joj je.
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 49. s ciljem da:
odredi kako se treba ocjenjivati nominalni iznos financijskih instrumenata koji nisu izvedenice, zamišljeni iznos izvedenica i neto vrijednost imovine investicijskih fondova, uključujući i u slučaju neizravnog pozivanja na referentnu vrijednost u kombinaciji referentnih vrijednosti kako bi ih se usporedilo s pragovima iz stavka 1. ovog članka i članka 24. točke 1. podtočke (a);
preispituje metodu izračuna upotrijebljenu za određivanje pragova iz stavka 1. ovog članka s obzirom na tržište, cijenu i regulatorna kretanja, kao i prikladnost klasifikacije referentnih vrijednosti ukupne vrijednosti financijskih instrumenata, financijskih ugovora ili investicijskih fondova bliskih pragu; takvo se preispitivanje provodi najmanje svake dvije godine od 1. siječnja 2018.;
navede kako će se primjenjivati uvjeti iz stavka 1. točke (c) podtočke iii. ovog članka uzimajući u obzir sve podatke koji pomažu objektivno ocijeniti mogući utjecaj prestanka pružanja ili nepouzdanosti referentne vrijednosti na cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost, potrošače, realno gospodarstvo i financiranje kućanstava i poduzeća u jednoj državi članici ili više njih.
Ako je primjenjivo, Komisija uzima u obzir relevantne promjene na tržištu ili tehnološke promjene.
Članak 21.
Obvezno upravljanje ključnim referentnim vrijednostima
Ako administrator ključne referentne vrijednosti namjerava prestati pružati tu referentnu vrijednost, administrator:
odmah obavješćuje svoje nadležno tijelo; i
u roku od četiri tjedna od te obavijesti predaje procjenu:
načina prijenosa referentne vrijednosti novom administratoru; ili
načina prestanka pružanja referentne vrijednosti, vodeći računa o postupku utvrđenom člankom 28. stavkom 1.
Tijekom razdoblja navedenog u točki (b) prvog podstavka administrator ne prestaje pružati referentnu vrijednost.
Nakon primitka procjene administratora iz stavka 1. nadležno tijelo:
obavješćuje ESMA-u i kolegij osnovan u skladu člankom 46.;
u roku od četiri tjedna nakon primitka procjene donosi vlastitu procjenu o načinu na koji referentne vrijednosti treba prenijeti novom administratoru ili ih treba prestati pružanja, vodeći računa o postupku utvrđenom u skladu s člankom 28. stavkom 1.
Tijekom razdoblja iz prvog podstavka točke (b) administrator ne smije prestati pružati referentnu vrijednost bez pisane suglasnosti ESMA-e ili nadležnog tijela, prema potrebi.
Nakon završetka procjene iz stavka 2. točke (b) nadležno tijelo ima ovlast zahtijevati od administratora da nastavi objavljivati referentnu vrijednost sve dok:
pružanje referentne vrijednosti ne prijeđe na novog administratora;
ne bude moguće propisno prestati pružati referentne vrijednosti; ili
referentna vrijednost više ne bude ključna.
Za potrebe prvog podstavka, razdoblje tijekom kojeg nadležno tijelo može zahtijevati od administratora da nastavi objavljivati referentnu vrijednost nije duže od 12 mjeseci.
Do kraja tog razdoblja nadležno tijelo preispituje svoju odluku o zahtijevanju od administratora da nastavi objavljivati referentnu vrijednost. Nadležno tijelo može, prema potrebi, produljiti to razdoblje za odgovarajuće razdoblje od najviše 12 dodatnih mjeseci. Najdulje trajanje obveznog upravljanja ne smije biti dulje od pet godina.
ESMA Komisiji podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 1. listopada 2020.
Komisiji se delegira ovlast za dopunjavanje ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 22.
Ublažavanje tržišne snage administratora ključne referentne vrijednosti
Ne dovodeći u pitanje primjenu prava Unije u području tržišnog natjecanja, pri pružanju ključne referentne vrijednosti, administrator poduzima odgovarajuće korake kako bi osigurao davanje licencije za tu referentnu vrijednost i pružanje informacija o njoj svim korisnicima na transparentnoj i nediskriminirajućoj osnovi.
Članak 23.
Obvezno doprinošenje ključnoj referentnoj vrijednosti
Nadležno tijelo administratora ključne referentne vrijednosti bez nepotrebne odgode o tome obavješćuje nadležno tijelo tog nadziranog doprinositelja i, prema potrebi, ESMA-u. Administrator što prije svojem nadležnom tijelu dostavlja procjenu učinka na sposobnost ključne referentne vrijednosti za mjerenje dotične tržišne ili gospodarske stvarnosti, a najkasnije 14 dana nakon obavijesti nadziranog doprinositelja.
Ako nadležno tijelo nakon isteka razdoblja utvrđenog u stavku 5. i na temelju vlastite ocjene iz stavka 4. smatra da je reprezentativnost ključne referentne vrijednosti ugrožena, ono ima ovlast:
zahtijevati od nadziranih subjekata odabranih u skladu sa stavkom 7. ovog članka, uključujući subjekte koji još nisu doprinositelji relevantnim i ključnim referentnim vrijednostima, da doprinose ulazne podatke administratoru u skladu s metodologijom administratora, kodeksom ponašanja navedenim u članku 15. i drugim pravilima. Taj zahtjev vrijedi u odgovarajućem razdoblju koje ne može biti duže od 12 mjeseci od datuma donošenja prvobitne odluke na temelju stavka 5. kojom se zahtijeva obvezno doprinošenje ili, za one subjekte koji još nisu doprinositelji, od datuma donošenja odluke na temelju ove točke kojom se zahtijeva obvezno doprinošenje;
produžiti razdoblje obveznog doprinošenja za primjereno razdoblje od najviše 12 mjeseci nakon preispitivanja na temelju stavka 9. bilo koje mjere donesene na temelju točke (a) ovog stavka;
utvrditi oblik i trenutak doprinošenja ulaznih podataka bez obvezivanja nadziranih subjekata na trgovanje ili obvezivanje na trgovanje;
zahtijevati od administratora da promijeni metodologiju, kodeks ponašanja iz članka 15. ili druga pravila povezana s ključnom referentnom vrijednošću.
Najdulje trajanje obveznog doprinosa iz prvog podstavka točaka (a) i (b) ne smije biti dulje od pet godina.
Nadležno tijelo administratora preispituje svaku mjeru donesenu na temelju stavka 6. do kraja razdoblja iz stavka 6. prvog podstavka točke (a). Tijelo opoziva bilo koju mjeru ako smatra:
da će doprinositelji vjerojatno nastaviti doprinositi ulazne podatke još najmanje godinu dana nakon ukidanja mjere, što se potvrđuje barem sljedećim:
pisanim obvezivanjem doprinositelja administratoru i nadležnom tijelu da će nastaviti doprinositi ulazne podatke za referentnu vrijednost najmanje godinu dana ako se opozove mjera;
pisanim izvješćem administratora nadležnom tijelu kojim potvrđuje da se ključna referentna vrijednost može nastaviti održavati i nakon opoziva mjere obveznog doprinošenja;
da se pružanje referentne vrijednosti može nastaviti nakon što doprinositelji koji imaju mandat za doprinošenje ulaznih podataka prestanu doprinositi;
da je dostupna prihvatljiva zamjenska referentna vrijednost i da korisnici ključne referentne vrijednosti mogu uz minimalne troškove prijeći na zamjensku vrijednost, što se potvrđuje barem pisanim izvješćem administratora koje sadržava pojedinosti o načinu prijelaza na zamjensku referentnu vrijednost te o mogućnostima i troškovima korisnika pri prelasku na zamjensku vrijednost; ili
da se ne mogu utvrditi odgovarajući zamjenski doprinositelji, a da bi prestankom doprinošenja relevantnih nadziranih subjekata referentna vrijednost oslabila u toj mjeri da bi to zahtijevalo njezin prestanak.
POGLAVLJE 4.A
Zakonska zamjena referentne vrijednosti
Članak 23.a
Područje primjene zakonske zamjene referentne vrijednosti
Ovo se poglavlje primjenjuje na:
svaki ugovor, ili financijski instrument kako je definiran Direktivom 2014/65/EU, koji se poziva na referentnu vrijednost i koji podliježe pravu jedne od država članica; i
svaki ugovor čije strane imaju poslovni nastan u Uniji, koji se poziva na referentnu vrijednost i koji podliježe pravu treće zemlje, ako to pravo ne predviđa uredno postupno ukidanje referentne vrijednosti.
Članak 23.b
Zamjena referentne vrijednosti pravom Unije
Ovaj članak primjenjuje se na:
referentne vrijednosti koje su provedbenim aktom donesenim na temelju članka 20. stavka 1. točke (a) ili (c) određene kao ključne;
referentne vrijednosti koje se temelje na doprinosu ulaznih podataka ako bi njihov prestanak ili postupno ukidanje znatno poremetilo funkcioniranje financijskih tržišta u Uniji; i
referentne vrijednosti trećih zemalja ako bi njihov prestanak ili postupno ukidanje znatno poremetilo funkcioniranje financijskih tržišta u Uniji ili bi predstavljalo sistemski rizik za financijski sustav u Uniji.
Komisija može odrediti jednu ili više zamjena za određenu referentnu vrijednost pod uvjetom da se dogodilo nešto od sljedećeg:
nadležno tijelo administratora te referentne vrijednosti dalo je javnu izjavu ili je objavilo informacije u kojima je priopćeno da ta referentna vrijednost više ne odražava temeljnu tržišnu ili gospodarsku stvarnost; u slučaju referentne vrijednosti koja je provedbenim aktom donesenim na temelju članka 20. stavka 1. točaka (a) ili (c) određena kao ključna, nadležno tijelo daje takvo priopćenje samo ako, nakon što su ovlasti utvrđene u članku 23. izvršene, referentna vrijednost i dalje ne odražava temeljnu tržišnu ili gospodarsku stvarnost;
administrator te referentne vrijednosti ili osoba koja djeluje u ime tog administratora dala je javnu izjavu ili je objavila informacije ili je dana javna izjava odnosno objavljene su informacije u kojima je priopćeno da će taj administrator započeti s urednim postupnim ukidanjem te referentne vrijednosti ili će trajno ili na neodređeno vrijeme prestati pružati tu referentnu vrijednost ili određene rokove dospijeća ili određene valute za koje se ta referentna vrijednost računa, pod uvjetom da u trenutku davanja te izjave ili objave tih informacija ne postoji zamjenski administrator koji će nastaviti s pružanjem te referentne vrijednosti;
nadležno tijelo administratora te referentne vrijednosti ili bilo koji subjekt ovlašten za postupak nesolventnosti ili sanaciju takvog administratora dao je javnu izjavu ili je objavio informacije u kojima je navedeno da će administrator započeti s urednim postupnim ukidanjem te referentne vrijednosti ili će trajno ili na neodređeno vrijeme prestati pružati tu referentnu vrijednost ili određene rokove dospijeća ili određene valute za koje se ta referentna vrijednost računa, pod uvjetom da u trenutku davanja te izjave ili objave tih informacija ne postoji zamjenski administrator koji će nastaviti s pružanjem te referentne vrijednosti; ili
nadležno tijelo administratora te referentne vrijednosti povlači ili suspendira odobrenje u skladu s člankom 35. ili priznanje u skladu s člankom 32. stavkom 8. ili zahtijeva prestanak prihvaćanja u skladu s člankom 33. stavkom 6., pod uvjetom da u trenutku povlačenja odnosno suspenzije odnosno prestanka prihvaćanja ne postoji zamjenski administrator koji će nastaviti s pružanjem te referentne vrijednosti, a njen administrator započet će s urednim postupnim ukidanjem te referentne vrijednosti ili će trajno ili na neodređeno vrijeme prestati pružati tu referentnu vrijednost ili određene rokove dospijeća ili određene valute za koje se ta referentna vrijednost računa.
Za potrebe stavka 2. ovog članka zamjenom za referentnu vrijednost zamjenjuju se sva pozivanja na tu referentnu vrijednost u ugovorima i financijskim instrumentima iz članka 23.a ako ti ugovori i financijski instrumenti ne sadržavaju:
odredbu o rezervnom aranžmanu; ili
prikladne odredbe o rezervnom aranžmanu.
Za potrebe stavka 3. točke (b) odredba o rezervnom aranžmanu smatra se neprikladnom ako:
ne predviđa trajnu zamjenu za referentnu vrijednost koja prestaje; ili
njezina primjena zahtijeva suglasnost trećih strana koja je uskraćena; ili
predviđa zamjenu za referentnu vrijednost koja više ne odražava ili znatno odstupa od temeljne tržišne ili gospodarske stvarnosti koju bi referentna vrijednost koja prestaje trebala mjeriti, a njezina bi primjena mogla imati negativan učinak na financijsku stabilnost.
Zamjena za referentnu vrijednost dogovorena kao ugovorna rezervna stopa više ne odražava ili znatno odstupa od temeljne tržišne ili gospodarske stvarnosti koju bi referentna vrijednost koja prestaje trebala mjeriti te bi mogla imati negativan učinak na financijsku stabilnost ako:
je tako utvrdilo relevantno nacionalno tijelo na temelju horizontalne procjene određene vrste ugovornog aranžmana provedene na obrazloženi zahtjev najmanje jedne zainteresirane strane i nakon savjetovanja s relevantnim dionicima;
nakon procjene u skladu s točkom (a), jedna od strana ugovora ili financijskog instrumenta uložila je prigovor na ugovorno dogovorenu odredbu o rezervnom aranžmanu najkasnije tri mjeseca prije prestanka referentne vrijednosti; i
nakon prigovora iz točke (b), strane ugovora ili financijskog instrumenta nisu se dogovorile o alternativnoj zamjeni za referentnu vrijednost najkasnije jedan radni dan prije prestanka te referentne vrijednosti.
Provedbeni akt iz stavka 8. obuhvaća sljedeće:
zamjenu ili zamjene za referentnu vrijednost;
prilagodbu kamatne marže, uključujući metodu za utvrđivanje takve prilagodbe kamatne marže, koja se primjenjuje na zamjenu za referentnu vrijednost koja prestaje na datum zamjene za svako pojedino razdoblje kako bi se uzeli u obzir učinci prijelaza ili promjene s referentne vrijednosti koja se postupno ukida na njezinu zamjenu;
odgovarajuće bitne izmjene u svrhu usklađenosti koje su povezane s upotrebom ili primjenom zamjene za referentnu vrijednost te koje su za to razumno potrebne; i
datum od kojeg se primjenjuju zamjena ili zamjene za referentnu vrijednost.
Članak 23.c
Zamjena referentne vrijednosti nacionalnim pravom
Nacionalno nadležno tijelo države članice u kojoj je smještena većina doprinositelja može odrediti jednu ili više zamjena za određenu referentnu vrijednost kako je navedeno u članku 20. stavku 1. točki (b) pod uvjetom da se dogodilo nešto od sljedećeg:
nadležno tijelo administratora te referentne vrijednosti dalo je javnu izjavu ili je objavilo informacije u kojima je priopćeno da ta referentna vrijednost više ne odražava temeljnu tržišnu ili gospodarsku stvarnost; nadležno tijelo daje takvo priopćenje samo ako, nakon što su ovlasti utvrđene u članku 23. izvršene, referentna vrijednost i dalje ne odražava temeljnu tržišnu ili gospodarsku stvarnost;
administrator te referentne vrijednosti ili osoba koja djeluje u ime tog administratora dala je javnu izjavu ili je objavila informacije ili je dana javna izjava odnosno objavljene su informacije u kojima je priopćeno da će taj administrator započeti s urednim postupnim ukidanjem te referentne vrijednosti ili će trajno ili na neodređeno vrijeme prestati pružati tu referentnu vrijednost ili određene rokove dospijeća ili određene valute za koje se ta referentna vrijednost računa, pod uvjetom da u trenutku davanja te izjave ili objave tih informacija ne postoji zamjenski administrator koji će nastaviti s pružanjem te referentne vrijednosti;
nadležno tijelo administratora te referentne vrijednosti ili bilo koji subjekt ovlašten za postupak nesolventnosti ili sanaciju takvog administratora dao je javnu izjavu ili je objavio informacije u kojima je navedeno da će taj administrator započeti s urednim postupnim ukidanjem te referentne vrijednosti ili će trajno ili na neodređeno vrijeme prestati pružati tu referentnu vrijednost ili određene rokove dospijeća ili određene valute za koje se ta referentna vrijednost računa, pod uvjetom da u trenutku davanja te izjave ili objave tih informacija ne postoji zamjenski administrator koji će nastaviti s pružanjem te referentne vrijednosti; ili
nadležno tijelo administratora te referentne vrijednosti povlači ili suspendira odobrenje u skladu s člankom 35., pod uvjetom da u trenutku povlačenja odnosno suspenzije ne postoji zamjenski administrator koji će nastaviti s pružanjem te referentne vrijednosti, a njen administrator započet će s urednim postupnim ukidanjem te referentne vrijednosti ili će trajno ili na neodređeno vrijeme prestati pružati tu referentnu vrijednost ili određene rokove dospijeća ili određene valute za koje se ta referentna vrijednost računa.
Zamjenom za referentnu vrijednost zamjenjuju se sva pozivanja na tu referentnu vrijednost u ugovorima i financijskim instrumentima iz članka 23.a ako su ispunjena oba uvjeta navedena u nastavku:
ti ugovori ili financijski instrumenti pozivaju se na referentnu vrijednost koja prestaje na dan početka primjene nacionalnog prava kojim se određuje zamjena za referentnu vrijednost; i
ti ugovori ili financijski instrumenti ne sadržavaju odredbu o rezervnom aranžmanu ili sadržavaju odredbu o rezervnom aranžmanu koja ne predviđa trajnu zamjenu za referentnu vrijednost koja prestaje.
POGLAVLJE 5.
Značajne referentne vrijednosti
Članak 24.
Značajne referentne vrijednosti
Referentna vrijednost koja ne ispunjava bilo koji od uvjeta utvrđenih u članku 20. stavku 1. značajna je ako:
se upotrebljava izravno ili neizravno u kombinaciji referentnih vrijednosti na koje se pozivaju financijski instrumenti ili financijski ugovori ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova, čija je ukupna prosječna vrijednost najmanje 50 milijardi EUR na temelju čitavog raspona referentnih dospijeća ili rokova dospijeća, kad je to primjenjivo, u razdoblju od šest mjeseci; ili
nema ili ima vrlo malo odgovarajućih tržišnih zamjenskih vrijednosti te bi, u slučaju da se referentna vrijednost prestane pružati, ili se pruža na temelju ulaznih podataka koji više nisu u potpunosti reprezentativni za predmetnu tržišnu ili gospodarsku stvarnost ili na temelju nepouzdanih ulaznih podataka, došlo do znatnog i nepovoljnog učinka na cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost, potrošače, realno gospodarstvo ili financiranje kućanstava ili poduzeća u jednoj ili više država članica.
Članak 25.
Izuzeća od posebnih zahtjeva za značajne referentne vrijednosti
Nadležno tijelo može odlučiti da administrator značajne referentne vrijednosti ipak treba primijeniti jedan ili više zahtjeva iz članka 4. stavka 2., članka 4. stavka 7. točke (c), (d) i (e), članka 11. stavka 3. točke (b) i članka 15. stavka 2. ako smatra da bi to bilo prikladno uzimajući u obzir prirodu ili utjecaj referentnih vrijednosti ili veličinu administratora. Nadležno tijelo na temelju informacija koje mu pruži administrator prilikom ocjenjivanja uzima u obzir sljedeće kriterije:
ranjivost referentne vrijednosti na manipulaciju;
prirodu ulaznih podataka;
razinu sukoba interesa;
stupanj diskrecijskog prava administratora;
utjecaj referentnih vrijednosti na tržišta;
prirodu, opseg i složenost pružanja referentne vrijednosti;
važnost referentne vrijednosti za financijsku stabilnost;
vrijednost financijskih instrumenata, financijskih ugovora ili investicijskih fondova koji se pozivaju na tu referentnu vrijednost;
veličinu, ustrojstvo ili strukturu administratora.
ESMA Komisiji podnosi nacrt provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka do 1. travnja 2017.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do 1. travnja 2017.
Komisiji se delegira ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka, u skladu s postupkom utvrđenim u člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
POGLAVLJE 6.
Neznačajne referentne vrijednosti
Članak 26.
Neznačajne referentne vrijednosti
ESMA Komisiji podnosi nacrt provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka do 1. travnja 2017.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
ESMA Komisiji podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 1. listopada 2020.
Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
GLAVA IV.
TRANSPARENTNOST I ZAŠTITA POTROŠAČA
Članak 27.
Izjava o referentnoj vrijednosti
Kada taj administrator počne pružati novu referentnu vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti koja se može upotrebljavati u Uniji u skladu s člankom 29., u roku od dva tjedna na način kojim se jamči pravedan i jednostavan pristup administrator objavljuje izjavu o svakoj referentnoj vrijednosti, ili, prema potrebi, obitelji referentnih vrijednosti.
Administrator preispituje i, kad je to potrebno, ažurira izjavu o referentnoj vrijednosti za svaku referentnu vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti u slučaju promjena informacija koje se pružaju u skladu s ovim člankom te barem svake dvije godine.
Izjavom o referentnoj vrijednosti se:
jasno i nedvosmisleno definira tržišna ili gospodarska stvarnost koja se mjeri referentnom vrijednošću te okolnosti u kojima to mjerenje može postati nepouzdano;
utvrđuju tehničke specifikacije u kojima su jasno i nedvosmisleno određeni elementi izračuna referentne vrijednosti u odnosu na koje je moguća primjena diskrecijskih prava, kriteriji u skladu s kojima se to čini, položaj osoba koje ih mogu izvršavati i način na koji se ta diskrecijska prava mogu naknadno vrednovati;
obavješćuje o čimbenicima, uključujući vanjske čimbenike izvan kontrole administratora, koji mogu dovesti do promjena u referentnoj vrijednosti ili njezina prestanka; i
savjetuje korisnike da promjene ili prestanak referentne vrijednosti imaju učinak na financijske ugovore i financijske instrumente koji se pozivaju na tu referentnu vrijednost ili na mjerenje uspješnosti investicijskih fondova.
Izjava o referentnoj vrijednosti sadržava najmanje sljedeće:
definicije svih ključnih izraza koji se odnose na referentnu vrijednost;
obrazloženje za donošenje metodologije referentne vrijednosti i postupaka za preispitivanje i odobravanje metodologije;
kriterije i postupke za utvrđivanje referentnih vrijednosti, uključujući opis ulaznih podataka, prednost danu različitim vrstama ulaznih podataka, minimalne podatke potrebne za utvrđivanje referentne vrijednosti, primjenu svih modela ili metoda ekstrapolacije i eventualnih postupaka za rebalans sastavnica u indeksu referentne vrijednosti;
kontrole i pravila kojima se uređuje primjena prosudbe ili diskrecijskog prava od strane administratora ili bilo kojeg doprinositelja kako bi se osigurala dosljednost u primjeni te prosudbe ili diskrecijskog prava;
postupke kojima se uređuje utvrđivanje referentne vrijednosti u razdobljima nestabilnosti ili u razdobljima u kojima su izvori transakcijskih podataka nedostatni, netočni ili nepouzdani te moguća ograničenja referentnih vrijednosti tijekom takvih razdoblja;
postupke za postupanje s pogreškama u ulaznim podatcima ili pri utvrđivanju referentne vrijednosti, uključujući slučajeve u kojima je potrebno ponovno utvrditi referentnu vrijednost; i
određivanje mogućih ograničenja referentnih vrijednosti, uključujući njihovo djelovanje na nelikvidnim ili fragmentiranim tržištima i moguću koncentraciju ulaznih podataka.
Ako u portfelju tog pojedinačnog administratora referentnih vrijednosti nije dostupna referentna vrijednost EU-a za klimatsku tranziciju ni referentna vrijednost EU-a usklađena s Pariškim sporazumom ili taj pojedinačni administrator referentnih vrijednosti nema referentne vrijednosti kojima se ostvaruju okolišni, socijalni i upravljački ciljevi ili uzimaju u obzir okolišni, socijalni i upravljački čimbenici, to se navodi u izjavi o referentnoj vrijednosti za sve referentne vrijednosti koje taj administrator pruža. Za značajne dioničke i obvezničke referentne vrijednosti, kao i za referentne vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i referentne vrijednosti EU-a usklađene s Pariškim sporazumom, administratori referentnih vrijednosti objavljuju u svojim izjavama o referentnim vrijednostima pojedinosti o tome je li i u kojoj je mjeri osigurana opća usklađenost s ciljem smanjenja emisija ugljika ili postizanja ciljeva Pariškog sporazuma, u skladu s pravilima o objavama za financijske proizvode iz članka 9. stavka 3. Uredbe (EU) 2019/2088 Europskog parlamenta i Vijeća ( 13 ).
Najkasnije do 31. prosinca 2021. administratori referentnih vrijednosti za svaku referentnu vrijednost ili, ako je primjenjivo, za svaku obitelj referentnih vrijednosti, uz iznimku referentne kamatne stope i referentne vrijednosti deviznog tečaja, u svojoj izjavi o referentnoj vrijednosti objašnjavaju kako je njihova metodologija usklađena s ciljem smanjenja emisija ugljika odnosno kako postiže ciljeve Pariškog sporazuma.
Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 49. radi dopune ove Uredbe određivanjem dodatnih informacija koje treba pružiti u izjavi o referentnoj vrijednosti na temelju stavka 2.a ovog članka, kao i standardni format koji se treba koristiti za upućivanja na okolišne, socijalne i upravljačke čimbenike kako bi se sudionicima na tržištu omogućilo donošenje informiranih odluka i kako bi se osigurala tehnička izvedivost usklađivanja s tim stavkom.
ESMA razlikuje različite vrste referentnih vrijednosti i sektora navedenih u ovoj Uredbi i uzima u obzir načelo proporcionalnosti.
ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do 1. travnja 2017.
Komisiji se delegira ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 28.
Promjene i prestanak referentne vrijednosti
Članak 28.a
Dostupnost informacija na jedinstvenoj europskoj pristupnoj točki
Te informacije ispunjavaju sljedeće zahtjeve:
dostavljaju se u formatu iz kojeg se mogu izdvojiti podaci kako je definirano u članku 2. točki 3. Uredbe (EU) 2023/2859 ili, ako je to propisano pravom Unije, u strojno čitljivom formatu kako je definirano u članku 2. točki 4. te uredbe;
priloženi su im sljedeći metapodaci:
sva imena administratora na kojeg se informacije odnose;
za pravne osobe, identifikacijska oznaka pravne osobe administratora kako je utvrđena u skladu s člankom 7. stavkom 4. točkom (b) Uredbe (EU) 2023/2859;
za pravne osobe, veličina administratora po kategorijama kako su utvrđene u skladu s člankom 7. stavkom 4 točkom (d) te uredbe;
vrsta informacija kako je klasificirana u skladu s člankom 7. stavkom 4. točkom (c) te uredbe;
naznaka o tome sadržavaju li informacije osobne podatke.
Te informacije ispunjavaju sljedeće zahtjeve:
dostavljaju se u formatu iz kojeg se mogu izdvojiti podaci kako je definirano u članku 2. točki 3. Uredbe (EU) 2023/2859;
priloženi su im sljedeći metapodaci:
sva imena administratora na kojeg se informacije odnose;
ako postoji, identifikacijska oznaka pravne osobe administratora kako je utvrđena u skladu s člankom 7. stavkom 4. točkom (b) Uredbe (EU) 2023/2859;
vrsta informacija kako je klasificirana u skladu s člankom 7. stavkom 4. točkom (c) te uredbe;
naznaka o tome sadržavaju li informacije osobne podatke.
Te informacije ispunjavaju sljedeće zahtjeve:
dostavljaju se u formatu iz kojeg se mogu izdvojiti podaci kako je definirano u članku 2. točki 3. Uredbe (EU) 2023/2859;
priloženi su im sljedeći metapodaci:
sva imena administratora na kojeg se informacije odnose;
ako postoji, identifikacijska oznaka pravne osobe administratora kako je utvrđena u skladu s člankom 7. stavkom 4. točkom (b) te uredbe;
vrsta informacija kako je klasificirana u skladu s člankom 7. stavkom 4. točkom (c) te uredbe;
naznaka o tome sadržavaju informacije osobne podatke.
Kako bi se osiguralo učinkovito prikupljanje i upravljanje informacijama dostavljenima u skladu sa stavkom 1., ESMA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda u kojima se utvrđuje sljedeće:
svi drugi metapodaci koji se prilažu uz informacije;
strukturiranje podataka u informacijama;
koje informacije moraju biti u strojno čitljivom formatu i koji se strojno čitljiv format mora upotrijebiti u takvim slučajevima.
Za potrebe točke (c) ESMA procjenjuje prednosti i nedostatke različitih strojno čitljivih formata i provodi primjerene testove na terenu.
ESMA taj nacrt provedbenih tehničkih standarda dostavlja Komisiji.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
GLAVA V.
UPOTREBA REFERENTNIH VRIJEDNOSTI U UNIJI
Članak 29.
Upotreba referentne vrijednosti
Članak 30.
Istovrijednost
Kako bi se referentna vrijednost ili kombinacija referentnih vrijednosti koje pruža administrator smješten u trećoj zemlji mogli upotrebljavati u Uniji u skladu s člankom 29. stavkom 1., referentna vrijednost i administrator uvrštavaju se u registar naveden u članku 36. Za uvrštavanje u registar moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:
Komisija je donijela odluku o jednakovrijednosti u skladu sa stavkom 2. ili stavkom 3. ovog članka;
administrator je odobren odnosno registriran u toj trećoj zemlji i ondje podliježe nadzoru;
administrator je dostavio ESMA-i svoj pristanak da nadzirani subjekti upotrebljavaju njegovu postojeću ili buduću referentnu vrijednost, popis referentnih vrijednosti za čiju su upotrebu u Uniji dobili suglasnost i podatke o tijelu nadležnom za njegov nadzor u trećoj zemlji; i
dogovori o suradnji iz stavka 4. ovog članka su operativni.
Komisija može donijeti provedbenu odluku o tome da se pravnim okvirom i nadzornom praksom treće zemlje osigurava sljedeće:
da administratori koji su odobreni ili registrirani u toj trećoj zemlji poštuju obvezujuće zahtjeve koji su jednakovrijedni zahtjevima iz ove Uredbe, osobito vodeći računa o tome osigurava li se pravnim okvirom i nadzornom praksom treće zemlje usklađenost s načelima IOSCO-a za financijske referentne vrijednosti ili, po potrebi, s načelima IOSCO-a za PRA-ove; i
da obvezujući zahtjevi u toj trećoj zemlji podliježu trajnom i djelotvornom nadzoru i provedbi.
Komisija može uvjetovati primjenu provedbene odluke iz ovog podstavka time da treća zemlja djelotvorno i kontinuirano ispunjava sve uvjete čiji je cilj osigurati istovjetnost nadzornih i regulatornih standarda, utvrđene u toj provedbenoj odluci te da ESMA djelotvorno izvršava svoje dužnosti praćenja iz članka 33. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Takva se provedbena odluka donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 50. stavka 2.
Umjesto toga, Komisija može donijeti provedbenu odluku u kojoj se navodi:
da su obvezujući zahtjevi u trećoj zemlji u pogledu posebnih administratora ili posebnih referentnih vrijednosti ili obitelji referentnih vrijednosti jednakovrijedni zahtjevima iz ove Uredbe, osobito vodeći računa o tome osigurava li se pravnim okvirom i nadzornom praksom treće zemlje usklađenost s načelima IOSCO-a za financijske referentne vrijednosti, ili, po potrebi, s načelima IOSCO-a za PRA-ove; i
da takvi posebni administratori ili posebne referentne vrijednosti ili obitelji referentnih vrijednosti u toj trećoj zemlji podliježu trajnom i djelotvornom nadzoru i provedbi.
Komisija može uvjetovati primjenu provedbene odluke iz prvog podstavka time da treća zemlja djelotvorno i kontinuirano ispunjava sve uvjete čiji je cilj osigurati istovjetnost nadzornih i regulatornih standarda, utvrđene u toj provedbenoj odluci te da ESMA djelotvorno izvršava svoje dužnosti praćenja iz članka 33. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Takva se provedbena odluka donosi u skladu s kontrolnim postupkom iz članka 50. stavka 2.
ESMA sklapa dogovore o suradnji s nadležnim tijelima trećih zemalja čiji su pravni okvir i nadzorne prakse priznati kao istovjetni u skladu sa stavkom 2. ili stavkom 3. ovog članka. Pri sklapanju tih dogovora ESMA uzima u obzir je li dotična treća zemlja, u skladu s delegiranim aktom na snazi koji je donesen na temelju članka 9. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća ( 15 ), na popisu jurisdikcija koje imaju strateške nedostatke u svojim nacionalnim režimima suzbijanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma koji predstavljaju značajne prijetnje financijskom sustavu Unije. Tim dogovorima određuje se najmanje sljedeće:
mehanizam razmjene informacija između ESMA-e i nadležnih tijela dotičnih trećih zemalja, uključujući pristup svim relevantnim informacijama o administratoru odobrenom u toj trećoj zemlji koje zatraži ESMA;
mehanizam brzog obavješćivanja ESMA-e u slučaju da nadležno tijelo treće zemlje smatra da administrator odobren u toj trećoj zemlji, koji je pod njegovim nadzorom, krši uvjete svojeg odobrenja ili drugi nacionalni propis u trećoj zemlji;
postupke za koordinaciju nadzornih aktivnosti, uključujući izravni nadzor.
ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do 1. travnja 2017.
Komisiji se delegira ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 31.
Povlačenje registracije administratora smještenog u trećoj zemlji
ESMA povlači registraciju administratora smještenog u trećoj zemlji uklanjajući ga iz registra navedenog u članku 36. ako za to ima utemeljene razloge, na temelju dokumentiranih dokaza da administrator:
djeluje tako da jasno dovodi u pitanje interese korisnika njegovih referentnih vrijednosti ili pravilno funkcioniranje tržišta; ili
teško je povrijedio nacionalno zakonodavstvo u trećoj zemlji ili druge odredbe koje se na njega primjenjuju u trećoj zemlji i na temelju kojih je Komisija donijela provedbenu odluku u skladu s člankom 30. stavkom 2. ili stavkom 3.
ESMA donosi odluku iz stavka 1. samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
ESMA je proslijedila predmet nadležnom tijelu treće zemlje i to nadležno tijelo nije poduzelo odgovarajuće mjere potrebne za zaštitu ulagača i pravilnog funkcioniranja tržišta u Uniji odnosno nije dokazalo da dotični administrator ispunjava zahtjeve koji se na njega primjenjuju u trećoj zemlji;
ESMA je obavijestila nadležno tijelo treće zemlje o svojoj namjeri da povuče registraciju administratora, i to najmanje 30 dana prije povlačenja registracije.
Članak 32.
Priznanje administratora smještenog u trećoj zemlji
U svrhu određivanja je li ispunjen uvjet iz prvog podstavka te kako bi se ocijenila usklađenost s načelima IOSCO-a za financijske referentne vrijednosti ili s načelima IOSCO-a za PRA-ove, prema potrebi, ESMA može uzeti u obzir procjenu neovisnog vanjskog revizora ili potvrdu nadležnog tijela administratora u trećoj zemlji u kojoj je administrator smješten.
Ako i u mjeri u kojoj administrator može dokazati da je referentna vrijednost koju pruža referentna vrijednost reguliranih podataka ili robna referentna vrijednost koja se ne temelji na podnošenjima doprinositelja od kojih su većina nadzirani subjekti, administrator nije obvezan ispuniti zahtjeve koji se ne primjenjuju na pružanje referentnih vrijednosti reguliranih podataka i robnih referentnih vrijednosti kao što je predviđeno člankom 17. odnosno člankom 19. stavkom 1.
▼M2 —————
U roku od 90 radnih dana od primitka zahtjeva iz prvog podstavka ovog stavka, ESMA provjerava jesu li uvjeti utvrđeni u stavcima 2. i 3. ispunjeni.
Ako ESMA smatra da uvjeti utvrđeni u stavcima 2. i 3. nisu ispunjeni, odbija zahtjev za priznanje i navodi razloge tog odbijanja. Osim toga, priznanje se ne izdaje ako nisu ispunjeni sljedeći dodatni uvjeti:
ako administrator smješten u trećoj zemlji podliježe nadzoru, uspostavlja se odgovarajući dogovor o suradnji između ESMA-e i nadležnog tijela treće zemlje u kojoj je administrator smješten, u skladu s regulatornim tehničkim standardima donesenima na temelju članka 30. stavka 5., kako bi se osigurala učinkovita razmjena informacija kojom će se nadležnom tijelu te treće zemlje omogućiti izvršavanje njegovih dužnosti u skladu s ovom Uredbom;
ESMA nije zakonima i drugim propisima treće zemlje u kojoj je smješten administrator ni, ako je to primjenjivo, ograničenjima nadzornih i istražnih ovlasti nadležnog tijela te treće zemlje spriječena da djelotvorno obavlja svoje nadzorne funkcije na temelju ove Uredbe.
▼M2 —————
ESMA suspendira ili, prema potrebi, povlači priznanje izdano u skladu sa stavkom 5. ako, na temelju dokumentiranih dokaza, ima utemeljene razloge smatrati da administrator:
djeluje tako da očito šteti interesima korisnika svojih referentnih vrijednosti ili pravilnom funkcioniranju tržišta;
počinio je ozbiljnu povredu relevantnih zahtjeva utvrđenih u ovoj Uredbi;
dao je lažne izjave ili koristio druge protuzakonite načine kako bi ishodio priznanje.
U slučaju izrade takvog nacrta regulatornih tehničkih standarda, ESMA ga podnosi Komisiji.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz podstavka 1. u skladu s postupkom utvrđenim u člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 33.
Prihvaćanje referentnih vrijednosti pruženih u trećoj zemlji
Administrator smješten u Uniji koji je odobren ili registriran u skladu s člankom 34., ili bilo koji drugi nadzirani subjekt smješten u Uniji s jasno utvrđenom ulogom unutar kontrolnog okvira ili okvira odgovornosti administratora iz treće zemlje koji može djelotvorno pratiti pružanja referentnih vrijednosti, može zatražiti od relevantnog nadležnog tijela da prihvati referentnu vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti koji su pruženi u trećoj zemlji za upotrebu u Uniji, pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
administrator koji donosi odluku o prihvaćanju ili drugi nadzirani subjekt provjerio je i svom nadležnom tijelu može kontinuirano dokazivati da pružanje referentne vrijednosti ili obitelji referentnih vrijednosti ispunjava, na obveznoj ili dobrovoljnoj osnovi, zahtjeve koji su barem jednako strogi kao zahtjevi ove Uredbe;
administrator ili drugi nadzirani subjekt koji donosi odluku o prihvaćanju dovoljno je stručan za djelotvorno provođenje radnje nadzora nad pružanjem referentnih vrijednosti u trećoj zemlji i za upravljanje povezanim rizicima;
postoji objektivan razlog da se referentna vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti pružaju u trećoj zemlji i da se ta referentna vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti prihvaćaju za upotrebu u Uniji.
Za potrebe točke (a) pri ocjenjivanju ispunjava li pružanje referentne vrijednosti, ili obitelji referentnih vrijednosti koje treba prihvatiti, zahtjeve koji su barem jednako strogi kao zahtjevi ove Uredbe, nadležno tijelo može uzeti u obzir bi li usklađenost pružanja referentne vrijednosti ili obitelji referentnih vrijednosti s načelima IOSCO-a za financijske referentne vrijednosti ili s načelima IOSCO-a za PRA-ove, prema potrebi, bila istovrijedna ispunjavanju zahtjeva iz ove Uredbi.
GLAVA VI.
ODOBRENJE, REGISTRACIJA I NADZOR ADMINISTRATORA
POGLAVLJE 1.
Odobrenje i registracija
Članak 34.
Odobrenje i registracija administratora
Fizička ili pravna osoba smještena u Uniji koja namjerava djelovati kao administrator podnosi prijavu nadležnom tijelu navedenom u članku 40. države članice u kojoj je ta osoba smještena kako bi dobila:
odobrenje, ako pruža ili namjerava pružati indekse koji se upotrebljavaju ili ih se namjerava upotrebljavati kao referentne vrijednosti u smislu ove Uredbe;
registraciju, ako je ta osoba nadzirani subjekt, koji nije administrator, a koji pruža indekse koji se upotrebljavaju ili se namjeravaju upotrebljavati kao referentne vrijednosti u smislu ove Uredbe, pod uvjetom da djelatnost pružanja referentne vrijednosti nije spriječena sektorskim propisima koji se primjenjuje na nadzirani subjekt te da se nijedan pruženi indeks ne bi smatrao ključnom referentnom vrijednošću; ili
registraciju, ako pruža ili namjerava pružati samo one indekse koji bi se smatrali neznačajnim referentnim vrijednostima.
Relevantno nadležno tijelo:
ispituje prijavu za odobrenjem i donosi odluku kojom odobrava ili odbija odobrenja podnositelja prijave u roku od 4 mjeseca od primitka potpune prijave;
ispituje prijavu za registracijom i donosi odluku o registraciji ili odbijanju registracije podnositelja prijave u roku od 45 radnih dana od primitka potpune prijave.
U roku od pet dana od donošenja odluke iz prvog podstavka nadležno tijelo o tome obavješćuje podnositelja prijave. Ako nadležno tijelo odbije odobriti ili registrirati podnositelja prijave, mora tu odluku obrazložiti.
ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do 1. travnja 2017.
Komisiji se delegira ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 35.
Povlačenje ili suspenzija odobrenja ili registracije
Nadležno tijelo može povući ili suspendirati odobrenje ili registraciju administratora:
ako se administrator izričito odrekne odobrenja ili registracije ili tijekom proteklih 12 mjeseci nije pružao referentne vrijednosti;
ako je administratoru dano odobrenje ili registracija ili ako je prihvatio referentnu vrijednost na temelju lažnih izjava ili na drugi protuzakonit način;
ako administrator više ne ispunjava uvjete na temelju kojih mu je dano odobrenje ili registracija; ili
ako je administrator teško ili opetovano kršio odredbe ove Uredbe.
ESMA bez odlaganja ažurira registar iz članka 36.
Članak 36.
Registar administratora i referentnih vrijednosti
ESMA sastavlja i održava javni registar u kojemu su sadržane sljedeće informacije:
identiteti odobrenih ili registriranih administratora u skladu s člankom 34. kao i nadležnih tijela odgovornih za nadzor nad njima;
identiteti administratora koji ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 30. stavku 1., popis referentnih vrijednosti iz članka 30. stavka 1. točke (c) i nadležna tijela u trećim zemljama koja su odgovorna za nadzor nad njima;
identiteti administratora koji su priznati u skladu s člankom 32., popis referentnih vrijednosti navedenih u članku 32. stavku 7. i, ako je primjenjivo, nadležna tijela u trećim zemljama koja su odgovorna za nadzor nad njima;
referentne vrijednosti prihvaćene u skladu s postupkom utvrđenim u članku 33., identiteti njihovih administratora, i identiteti administratora ili nadziranih subjekata koji su ih prihvatili.
POGLAVLJE 2.
Suradnja u pogledu nadzora
Članak 37.
Delegiranje zadaća između nadležnih tijela
Nadležna tijela obavješćuju ESMA-u o svakom prijedlogu delegiranja 60 dana prije nego što to počne proizvoditi učinke.
Članak 38.
Objava informacija druge države članice
Nadležno tijelo može objaviti informacije primljene od drugog nadležnog tijela samo ako je:
od drugog nadležnog tijela zaprimilo pisanu suglasnost, a informacije se objavljuju samo u svrhu za koju postoji suglasnost drugog nadležnog tijela; ili
takva objava potrebna zbog pravnog postupka.
Članak 39.
Suradnja u izravnim nadzorima i istragama
Ako nadležno tijelo zaprimi zahtjev drugog nadležnog tijela da provede izravni nadzor ili istragu, ono može:
provesti izravni nadzor ili istragu;
dopustiti nadležnom tijelu koje je podnijelo zahtjev da sudjeluje u izravnom nadzoru ili istrazi;
imenovati revizore ili stručnjake za podršku izravnom nadzoru ili istrazi ili za njihovu provedbu.
POGLAVLJE 3.
Uloga nadležnih tijela
Članak 40
Nadležna tijela
Za potrebe ove Uredbe ESMA je nadležno tijelo za:
administratore ključnih referentnih vrijednosti iz članka 20. stavka 1. točaka (a) i (c);
administratore referentnih vrijednosti iz članka 32.;
Članak 41.
Ovlasti nadležnih tijela
Kako bi ispunila dužnosti koje imaju na temelju ove Uredbe, nadležna tijela iz članka 40. stavka 2. raspolažu, u skladu s nacionalnim propisima, barem sljedećim nadzornim i istražnim ovlastima:
imaju pristup svakom dokumentu i drugim podatcima u bilo kojem obliku te dobivaju ili izrađuju njihovu presliku;
traže ili zahtijevaju informacije od svake osobe uključene u pružanje referentne vrijednosti i doprinošenje referentnoj vrijednosti, što uključuje i sve pružatelje usluga kojima su izdvojene funkcije, usluge ili aktivnosti u pružanju referentne vrijednosti kao što je predviđeno člankom 10., kao i od njihovih nalogodavaca, i prema potrebi pozivaju i ispituju te osobe s ciljem dobivanja informacija;
traže informacije u vezi s robnim referentnim vrijednostima, od doprinositelja na povezanim promptnim tržištima u skladu sa standardiziranim obrascima i izvješćima o transakcijama, ako su primjenjivi, i imaju izravni pristup sustavima trgovatelja;
provode izravni nadzor ili istragu na mjestima koja nisu privatni stambeni objekti fizičkih osoba;
ulaze u prostore pravnih osoba ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) br. 596/2014, radi zapljene dokumenata i drugih podataka u bilo kojem obliku ako postoji osnovana sumnja da bi ti dokumenti i drugi podatci povezani s predmetom nadzora ili istrage mogli biti važni za dokazivanje kršenja ove Uredbe. Ako je, u skladu s nacionalnim pravom, potrebno prethodno odobrenje pravosudnog tijela predmetne države članice, ta se ovlast upotrebljava nakon što se zaprimi to prethodno sudsko odobrenje;
zahtijevaju postojeće snimke telefonskih razgovora, elektroničke komunikacije i druge evidencije o prometu podataka koje nadzirani subjekti imaju;
traže da se zamrzne i/ili zaplijeni imovina;
zahtijevaju privremeni prestanak svakog postupanja koje nadležno tijelo smatra suprotnim ovoj Uredbi;
izriču privremenu zabranu izvršavanja profesionalne aktivnosti;
poduzimaju sve mjere potrebne da se osigura ispravno informiranje javnosti o pružanju referentne vrijednosti, među ostalim i zahtijevanjem od relevantnog administratora ili osobe koja je objavila referentnu vrijednost da objavi ispravljenu izjavu o prethodnim doprinosima referentnoj vrijednosti ili njezinim vrijednostima.
Nadležna tijela iz članka 40. stavka 2. izvršavaju svoje funkcije i ovlasti iz stavka 1. ovog članka te ovlasti izricanja sankcija iz članka 42. u skladu sa svojim nacionalnim pravnim okvirom, na neki od sljedećih načina:
izravno;
u suradnji s drugim tijelima ili poduzećima na tržištu;
delegiranjem zadaća u okviru svoje odgovornosti na ta tijela ili poduzeća na tržištu;
podnošenjem zahtjeva nadležnim pravosudnim tijelima.
Pri izvršavanju tih ovlasti nadležna tijela raspolažu primjerenim i djelotvornim zaštitnim mjerama u pogledu prava na obranu i temeljnih prava.
Članak 42.
Administrativne sankcije i druge administrativne mjere
Ne dovodeći u pitanje nadzorne ovlasti nadležnih tijela u skladu s člankom 41., ni pravo država članica da propisuju i izriču kaznene sankcije, države članice u skladu s nacionalnim pravom osiguravaju da nadležna tijela imaju ovlast izricati primjerene administrativne sankcije i druge administrativne mjere u odnosu na barem sljedeća kršenja:
svako kršenje članka 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14., 15., 16., 19.a, 19.b, 19.c, 21., 23., 24., 25., 26., 27., 28., 29. ili 34., kada se oni primjenjuju; i
svaki slučaj nesuradnje ili nepoštovanja istrage, nadzora ili zahtjeva iz članka 41.
Te administrativne sankcije i druge administrativne mjere moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.
U slučaju kršenja iz stavka 1., države članice u skladu s nacionalnim pravom prenose nadležnim tijelima ovlast za izricanje najmanje sljedećih administrativnih sankcija i drugih administrativnih mjera:
naloga kojim se zahtijeva da administrator ili nadzirani subjekt koji je odgovoran za kršenje prekinu takvo postupanje i da takvo postupanje ne ponavljaju;
povrata ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka zbog kršenja, ako ih je moguće utvrditi;
javnog upozorenja u kojem se navodi administrator ili nadzirani subjekt koji je odgovoran za kršenje i priroda kršenja;
povlačenja ili suspenzije odobrenja ili registracije administratora;
privremene zabrane fizičkoj osobi, koja se smatra odgovornom za to kršenje, da obavlja rukovodeće funkcije u administratorima ili nadziranim subjektima koji doprinose;
izricanje maksimalne administrativne novčane sankcije u visini najmanje trostrukog iznosa dobiti koja je ostvarena ili gubitka koji je izbjegnut zahvaljujući kršenju, ako ih je moguće utvrditi; ili
za fizičku osobu, maksimalne administrativne novčane sankcije od najmanje:
za kršenja članaka 4., 5., 6., 7., 8., 9, 10., članka 11. stavka 1. točaka (a), (b), (c) i (e), članka 11. stavaka 2. i 3., članaka 12., 13., 14., 15., 16., 21., 23., 24., 25., 26., 27., 28., 29. i 34., 500 000 EUR odnosno, u državama članicama u kojima euro nije službena valuta protuvrijednost u nacionalnoj valuti na 30. lipnja 2016.; ili
za kršenja članka 11. stavka 1. točke (d) ili članka 11. stavka 4, 100 000 EUR odnosno, u državama članicama u kojima euro nije službena valuta, protuvrijednost u nacionalnoj valuti na 30. lipnja 2016.;
za pravnu osobu, maksimalne administrativne novčane sankcije od najmanje:
za kršenja članaka 4., 5., 6.,7., 8., 9., 10., članka 11. stavka 1. točaka (a), (b), (c) i (e), članka 11. stavaka 2. i 3. i članaka 12., 13., 14., 15., 16., 21., 23., 24., 25., 26., 27., 28., 29. i 34., 1 000 000 EUR, odnosno, u državama članicama u kojima euro nije službena valuta, protuvrijednost u nacionalnoj valuti na 30. lipnja 2016., ili 10 % njezina ukupnog godišnjeg prometa u skladu sa zadnjim dostupnim financijskim izvještajem koji je odobrilo upravljačko tijelo, ovisno o tome koji je iznos veći.; ili
za kršenja članka 11. stavka 1. točke (d) ili članka 11. stavka 4., 250 000 EUR odnosno, u državama članicama u kojima euro nije službena valuta, protuvrijednost u nacionalnoj valuti na 30. lipnja 2016., ili 2 % njezina ukupnog godišnjeg prometa u skladu sa zadnjim dostupnim obračunom koji je odobrilo upravljačko tijelo, ovisno o tome koji je iznos veći.
Za potrebe točke (h) podtočaka i. i ii., ako je pravna osoba matično društvo ili društvo kći matičnog društva, koji pripremaju konsolidirane financijske izvještaje u skladu s Direktivom 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 16 ), relevantni ukupni godišnji promet ukupni je godišnji promet ili odgovarajuća vrsta prihoda u skladu s Direktivom Vijeća 86/635/EEZ ( 17 ) za banke i Direktivom Vijeća 91/674/EEZ ( 18 ) za društva za osiguranje, u skladu sa zadnjim dostupnim konsolidiranim izvještajem koji je odobrilo upravljačko tijelo krajnjeg matičnog društva ili, ako je riječ o udruženju, 10 % ukupnog prometa njegovih članova.
Države članice mogu odlučiti da neće utvrditi pravila za administrativne sankcije kao što je predviđeno u stavku 1. ako su kršenja iz tog stavka podložna kaznenim sankcijama prema nacionalnom pravu. U tom slučaju države članice izvješćuju Komisiju i ESMA-u o relevantnim kaznenopravnim odredbama uz priopćenje iz prvog podstavka ovog stavka.
Komisiju i ESMA-u bez odgode moraju obavijestiti o eventualnim daljnjim izmjenama tih pravila.
Članak 43.
Izvršavanje ovlasti nadzora i izricanje sankcija
Države članice osiguravaju da nadležna tijela koja su odredila u skladu s člankom 40. stavkom 2. pri utvrđivanju vrste i razine administrativnih sankcija i drugih administrativnih mjera uzimaju u obzir sve relevantne okolnosti, uključujući prema potrebi sljedeće:
ozbiljnost i trajanje kršenja;
ključnost referentne vrijednosti za financijsku stabilnost i realno gospodarstvo;
stupanj odgovornosti odgovorne osobe;
financijsku snagu odgovorne osobe, osobito izraženu kao ukupni godišnji promet odgovorne pravne osobe ili godišnji dohodak odgovorne fizičke osobe;
razinu ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka odgovorne osobe, ako ih je moguće utvrditi;
razinu suradnje odgovorne osobe s nadležnim tijelom, ne dovodeći u pitanje potrebu da se osigura povrat ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka te osobe;
prethodna kršenja koja je počinila ta osoba;
mjere koje je odgovorna osoba poduzela nakon kršenja kako bi spriječila ponovno kršenje.
Članak 44.
Obveza suradnje
Članak 45.
Objavljivanje odluka
Prvi podstavak ne primjenjuje se na odluke o izricanju mjera istražne naravi.
Ako nadležno tijelo smatra da bi objava identiteta pravne osobe ili osobnih podataka fizičkih osoba, na temelju pojedinačne procjene koja se provodi o razmjernosti objave podataka, bila nerazmjerna ili da bi se takvom objavom ugrozila stabilnost financijskih tržišta ili tekuća istraga, poduzima bilo što od sljedećeg:
odgađa objavu odluke do trenutka kada razlozi za odgodu prestanu postojati;
objavljuje odluku na anonimnoj osnovi u skladu s nacionalnim pravom ako se takvom anonimnom objavom osigurava djelotvorna zaštita predmetnih osobnih podataka;
uopće ne objavljuje odluku ako nadležno tijelo smatra da objava u skladu s točkama (a) ili (b) nije dostatna da osigura:
neugrožavanje stabilnosti financijskih tržišta; ili
razmjernost objave takvih odluka u odnosu na mjere koje se smatraju mjerama blaže naravi.
Kada nadležno tijelo odluči objaviti odluku na anonimnoj osnovi kao što je navedeno u prvom podstavku, točki (b), može odgoditi objavu bitnih podataka na razuman rok ako je predviđeno da će razlozi za anonimnu objavu prestati postojati tijekom tog roka.
Ako su države članice, u skladu s člankom 42., odlučile propisati kaznene sankcije za kršenje odredbi iz tog članka, njihova nadležna tijela dostavljaju ESMA-i godišnje anonimizirane i zbirne podatke o svim poduzetim kaznenim istragama i izrečenim kaznenim sankcijama. ESMA podatke o izrečenim kaznenim sankcijama objavljuje u godišnjem izvješću.
Članak 46.
Kolegiji
U slučaju da namjerava postati član kolegija, nadležno tijelo podnosi zahtjev nadležnom tijelu administratora u kojem dokazuje da su svi uvjeti iz prvog podstavka ovog stavka ispunjeni. Relevantno nadležno tijelo administratora razmatra zahtjev i u roku od 20 radnih dana od njegova primitka obavješćuje tijelo koje je podnijelo zahtjev o tome smatra li da su ti uvjeti ispunjeni ili nisu. Ako smatra da uvjeti nisu ispunjeni, tijelo koje je podnijelo zahtjev može predmet uputiti ESMA-i u skladu sa stavkom 9.
Ako ESMA djeluje u skladu s člankom 17. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 1095/2010 u pogledu ključne referentne vrijednosti, ESMA osigurava odgovarajuću razmjenu informacija i suradnju s ostalim članovima kolegija.
Ako administrator pruža više od jedne ključne referentne vrijednosti, nadležno tijelo administratora može uspostaviti zaseban kolegij za sve referentne vrijednosti koje taj administrator pruža.
Nadležno tijelo administratora sastavlja pisane dogovore u okviru kolegija u vezi sa sljedećim pitanjima:
informacijama koje se razmjenjuju među nadležnim tijelima;
postupkom odlučivanja među nadležnim tijelima i rokom za donošenje svake pojedine odluke;
slučajevima u kojima se nadležna tijela moraju međusobno savjetovati;
suradnjom koju treba ostvariti na temelju članka 23., stavaka 7. i 8.
Pri svakoj odluci nadležnog tijela administratora o poduzimanju tih mjera uzima se u obzir utjecaj na druge države članice, osobito mogući utjecaj na stabilnost njihovih financijskih sustava.
U pogledu odluke o povlačenju odobrenja ili registracije administratora u skladu s člankom 35., u svim slučajevima u kojima bi prestanak referentne vrijednosti imao za posljedicu slučaj više sile ili bi se njime učinilo nemogućima ili prekršilo uvjete financijskog ugovora, financijskog instrumenta ili pravila investicijskog fonda koji se pozivaju na tu referentnu vrijednost u Uniji u smislu koji je utvrdila Komisija bilo kojim delegiranim aktima donesenim na temelju članka 51. stavka 6., nadležna tijela koja čine kolegij razmatraju je li potrebno donijeti mjere kojima bi se ublažile posljedice navedene u ovom stavku, među kojim su i:
izmjena kodeksa ponašanja iz članka 15., metodologije ili drugih pravila povezanih s referentnom vrijednošću;
uvođenje prijelaznog razdoblja tijekom kojeg se primjenjuju postupci predviđeni u članku 28. stavku 2.
U nedostatku dogovora između članova kolegija, nadležna tijela mogu se obratiti ESMA-i u sljedećim slučajevima:
ako nadležno tijelo nije dostavilo bitne informacije;
ako je nadležno tijelo administratora, nakon zahtjeva na temelju stavka 3., obavijestilo tijelo koje je podnijelo zahtjev da uvjeti tog stavka nisu ispunjeni ili ako nije reagiralo na zahtjev u razumnom roku;
ako nadležna tijela nisu postigla dogovor o pitanjima navedenima u stavku 6.;
ako postoji neslaganje u pogledu mjera koje treba poduzeti u skladu s člancima 34., 35. i 42.;
ako postoji neslaganje u pogledu mjera koje treba poduzeti u skladu s člankom 23. stavkom 6.;
ako postoji neslaganje u pogledu mjera koje treba poduzeti u skladu s trećim podstavkom stavka 8. ovog članka.
Rok naveden u članku 34. stavku 6. točki (a) suspendira se od datuma upućivanja ESMA-i sve do donošenja odluke u skladu s prvim podstavkom ovoga stavka.
Ako ESMA smatra da je nadležno tijelo administratora poduzelo mjere navedene u stavku 8. ovog članka koje možda nisu u skladu s pravom Unije, postupa u skladu s člankom 17. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Ovlasti nadležnog tijela administratora iz članka 23. stavka 6. mogu se izvršavati dok ESMA ne objavi svoju odluku.
Članak 47.
Suradnja s ESMA-om
ESMA Komisiji podnosi nacrt provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka do 1. travnja 2017.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 48.
Poslovna tajna
POGLAVLJE 4.
Ovlasti i nadležnost ESMA-e
Članak 48.a
Izvršavanje ovlasti ESMA-e
Ovlasti dodijeljene ESMA-i, bilo kojem dužnosniku ESMA-e ili bilo kojoj drugoj osobi koju ESMA ovlasti u skladu s člancima od 48.b do 48.d ne smiju se koristiti za traženje otkrivanja informacija ili dokumenata koji podliježu obvezi čuvanja povjerljivosti.
Članak 48.b
Zahtjev za informacije
ESMA može na temelju jednostavnog zahtjeva ili odluke zahtijevati od sljedećih osoba da dostave sve informacije koje su joj potrebne za obavljanje njezinih dužnosti na temelju ove Uredbe:
osoba uključenih u pružanje referentnih vrijednosti kako je navedeno u članku 40. stavku 1.;
trećih strana kojima su osobe iz točke (a) izdvojile funkcije ili aktivnosti u skladu s člankom 10.;
osoba koje su na neki drugi način blisko i bitno povezane s osobama iz točke (a).
U skladu s člankom 35. Uredbe (EU) br. 1095/2010 i na zahtjev ESMA-e nadležna tijela podnose taj zahtjev za informacije doprinositeljima ključnim referentnim vrijednostima iz članka 20. stavka 1. točaka (a) i (c) ove Uredbe te s ESMA-om bez nepotrebne odgode razmjenjuju zaprimljene informacije.
U svakom jednostavnom zahtjevu za informacije iz stavka 1. navodi se:
upućivanje na ovaj članak kao pravnu osnovu tog zahtjeva;
svrha tog zahtjeva;
informacije koje se traže;
rok za dostavu informacija;
izjava da osoba od koje se traže informacije nije obvezna te informacije dostaviti, ali da u slučaju dobrovoljnog odgovora na zahtjev dostavljene informacije ne smiju biti netočne ili navoditi na pogrešan zaključak;
iznos novčane kazne koja se izriče u skladu s člankom 48.f ako su dostavljene informacije netočne ili ako navode na pogrešan zaključak.
Kada zahtijeva dostavu informacija iz stavka 1. na temelju odluke, ESMA navodi:
upućivanje na ovaj članak kao pravnu osnovu tog zahtjeva;
svrhu tog zahtjeva;
informacije koje se traže;
rok za dostavu informacija;
periodične penale predviđene u članku 48.g ako su dostavljene tražene informacije nepotpune;
novčanu kaznu predviđenu u članku 48.f ako su odgovori na postavljena pitanja netočni ili ako navode na pogrešan zaključak;
pravo na podnošenje žalbe protiv odluke Odboru za žalbe ESMA-e i pravo na preispitivanje te odluke u postupku pred Sudom Europske unije (Sud) u skladu s člankom 48.k ove Uredbe i člancima 60. i 61. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 48.c
Opće istrage
Kako bi mogla obavljati svoje dužnosti na temelju ove Uredbe, ESMA može provoditi potrebne istrage protiv osoba iz članka 48.b stavka 1. U tu svrhu dužnosnici i ostale osobe koje ESMA ovlasti mogu:
pregledavati svu evidenciju, podatke, postupke i sve ostale materijale važne za obavljanje svojih zadaća, neovisno o tome na kojem su mediju pohranjeni;
izraditi ili pribaviti ovjerene preslike ili izvatke iz te evidencije, podataka, postupaka i ostalih materijala;
pozvati i tražiti od bilo koje od tih osoba ili njihovih predstavnika ili osoblja usmena ili pisana objašnjenja o činjenicama ili dokumente koji se odnose na predmet i svrhu nadzora te zabilježiti odgovore;
obaviti razgovor sa svakom fizičkom ili pravnom osobom koja pristane na razgovor s ciljem prikupljanja informacija koje se odnose na predmet istrage;
zatražiti evidenciju telefonskih razgovora i prometa podataka.
Ako nacionalno pravosudno tijelo zaprimi zahtjev za odobrenje zahtjeva za evidentiranje telefonskih razgovora ili prometa podataka iz stavka 1. točke (e), to tijelo provjerava:
je li odluka iz stavka 3. vjerodostojna;
jesu li sve mjere koje se moraju poduzeti proporcionalne, a ne proizvoljne ili pretjerane.
Za potrebe točke (b), nacionalno pravosudno tijelo može od ESMA-e zatražiti detaljna obrazloženja, posebno o osnovanosti ESMA-ine sumnje da je došlo do povrede ove Uredbe, ozbiljnosti kršenja na koje se sumnja te prirode uključenosti osobe koja je predmet mjera prisile. Međutim, nacionalno pravosudno tijelo ne smije preispitivati potrebu za provođenjem istrage niti zahtijevati informacije o spisu ESMA-e. Zakonitost odluke ESMA-e preispituje samo Sud u postupku utvrđenom u članku 61. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 48.d
Izravni nadzor
Ako nacionalno pravosudno tijelo zaprimi zahtjev za odobrenje izravnog nadzora iz stavka 1. ili pružanja pomoći iz stavka 7., to tijelo provjerava:
je li odluka iz stavka 5. koju je donijela ESMA vjerodostojna;
jesu li sve mjere koje se moraju poduzeti proporcionalne, a ne proizvoljne ili pretjerane.
Za potrebe točke (b), nacionalno pravosudno tijelo može od ESMA-e zatražiti detaljna obrazloženja, posebno o osnovanosti ESMA-ine sumnje da je došlo do povrede ove Uredbe, ozbiljnosti kršenja na koje se sumnja te prirode uključenosti osobe koja je predmet mjera prisile. Međutim, nacionalno pravosudno tijelo ne smije preispitivati potrebu za provođenjem istrage niti zahtijevati informacije o spisu ESMA-e. Zakonitost ESMA-ine odluke preispituje samo Sud u postupku utvrđenom u članku 61. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 48.e
Nadzorne mjere ESMA-e
Ako u skladu s člankom 48.i stavkom 5. utvrdi da je osoba počinila neko od kršenja navedenih u članku 42. stavku 1. točki (a), ESMA poduzima jednu ili više od sljedećih mjera:
donosi odluku kojom se od osobe zahtijeva da prestane s postupanjem koje čini kršenje;
donosi odluku kojom se izriču novčane kazne u skladu s člankom 48.f;
objavljuje javnu obavijest.
ESMA pri poduzimanju mjera iz stavka 1. uzima u obzir prirodu i ozbiljnost kršenja, vodeći računa o sljedećim kriterijima:
trajanju i učestalosti kršenja;
je li kršenje prouzročilo ili olakšalo financijsko kazneno djelo ili se na neki drugi način može povezati s takvim djelom;
je li kršenje počinjeno s namjerom ili iz nehaja;
stupnju odgovornosti osobe odgovorne za kršenje;
financijskoj snazi osobe odgovorne za kršenje, na koju upućuje ukupni promet odgovorne pravne osobe ili godišnji dohodak i neto imovina odgovorne fizičke osobe;
utjecaju kršenja na interese malih ulagatelja;
značaju ostvarene dobiti, gubitaka koje je osoba odgovorna za kršenje izbjegla ili gubitaka koje su zbog kršenja pretrpjele treće strane, u mjeri u kojoj ih je moguće utvrditi;
razini suradnje osobe odgovorne za kršenje s ESMA-om, ne dovodeći u pitanje potrebu da se osigura povrat ostvarene dobiti ili gubitaka koji je ta osoba izbjegla;
prethodnim kršenjima koja je počinila osoba odgovorna za kršenje;
mjerama koje je osoba odgovorna za kršenje poduzela nakon kršenja kako bi spriječila njegovo ponavljanje.
Objava iz prvog podstavka obuhvaća sljedeće:
izjavu kojom se potvrđuje pravo osobe odgovorne za kršenje na podnošenje žalbe protiv odluke;
ako je to relevantno, izjavu kojom se potvrđuje da je podnesena žalba i da takva žalba ne odgađa izvršenje odluke;
izjavu kojom se potvrđuje da ESMA-in Odbor za žalbe može suspendirati primjenu osporene odluke u skladu s člankom 60. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 48.f
Novčane kazne
Smatra se da je kršenje počinjeno s namjerom ako ESMA na temelju objektivnih čimbenika utvrdi da je osoba djelovala s namjerom počinjenja kršenja.
Maksimalni iznos novčane kazne iz stavka 1. jednak je:
1 000 000 EUR u slučaju pravne osobe odnosno odgovarajućoj vrijednosti u nacionalnoj valuti na dan 30. lipnja 2016. u državama članicama čija valuta nije euro, ili 10 % ukupnog godišnjeg prometa te pravne osobe u skladu s posljednjim raspoloživim financijskim izvještajima koje je odobrilo upravljačko tijelo, ovisno o tome koji je iznos veći;
500 000 EUR u slučaju fizičke osobe odnosno odgovarajućoj vrijednosti u nacionalnoj valuti na dan 30. lipnja 2016. u državama članicama čija valuta nije euro.
Neovisno o prvom podstavku, maksimalni iznos novčane kazne za kršenja članka 11. stavka 1. točke (d) ili članka 11. stavka 4. u slučaju pravnih osoba jednak je 250 000 EUR odnosno odgovarajućoj vrijednosti u nacionalnoj valuti na dan 30. lipnja 2016. u državama članicama čija valuta nije euro, ili 2 % ukupnog godišnjeg prometa te pravne osobe u skladu s posljednjim raspoloživim financijskim izvještajima koje je odobrilo upravljačko tijelo, ovisno o tome koji je iznos veći, a u slučaju fizičkih osoba jednak je 100 000 EUR odnosno odgovarajućoj vrijednosti u nacionalnoj valuti na dan 30. lipnja 2016. ili u državama članicama čija valuta nije euro.
Za potrebe podtočke a., ako je pravna osoba matično društvo ili društvo kći matičnog društva koje mora sastaviti konsolidirane financijske izvještaje u skladu s Direktivom 2013/34/EU, relevantni ukupni godišnji promet jest ukupni godišnji promet ili odgovarajuća vrsta prihoda prema mjerodavnom pravu Unije u području računovodstva, u skladu s posljednjim raspoloživim konsolidiranim izvještajima koje je odobrilo upravljačko tijelo krajnjeg matičnog društva.
Članak 48.g
Periodični penali
ESMA odlukom izriče periodične penale kako bi primorala:
osobu da prestane s postupanjem koje čini kršenje u skladu s odlukom donesenom u skladu s člankom 48.e stavkom 1. točkom (a);
osobe iz članka 48.b stavka 1.:
da dostave potpune informacije koje su zatražene odlukom na temelju članka 48.b;
da se podvrgnu istrazi i posebno da dostave potpunu evidenciju, podatke, postupke ili ostale potrebne materijale te da dopune i isprave ostale informacije dostavljene tijekom istrage pokrenute odlukom na temelju članka 48.c;
da se podvrgnu izravnom nadzoru naloženom odlukom donesenom na temelju članka 48.d.
Članak 48.h
Objavljivanje, priroda, izvršenje i namjena novčanih kazni i periodičnih penala
Izvršenje se uređuje postupovnim pravilima koja su na snazi u državi članici ili trećoj zemlji u kojoj se izvršenje provodi.
Članak 48.i
Postupovna pravila za poduzimanje nadzornih mjera i izricanje novčanih kazni
Članak 48.j
Saslušanje osoba koje su predmet istraga
Prvi se podstavak ne primjenjuje ako su potrebne hitne mjere u skladu s člankom 48.e kako bi se spriječila znatna i neposredna šteta za financijski sustav. ESMA u tom slučaju može donijeti privremenu odluku i mora dati dotičnim osobama priliku da ih se sasluša u najkraćem mogućem roku nakon donošenja odluke.
Članak 48.k
Preispitivanje u postupku pred Sudom
Sud ima neograničenu nadležnost za preispitivanje odluka kojima je ESMA izrekla novčanu kaznu ili periodični penal. Sud može poništiti, smanjiti ili povećati izrečenu novčanu kaznu ili periodični penal.
Članak 48.l
Naknade za nadzor
Članak 48.m
Delegiranje zadaća nadležnim tijelima od strane ESMA-e
Odstupajući od prvog podstavka, odobrenje ključnih referentnih vrijednosti ne smije se delegirati.
Prije delegiranja pojedine zadaće u skladu sa stavkom 1. ESMA se savjetuje s relevantnim nadležnim tijelom o:
opsegu zadaće koja se delegira;
rokovima za obavljanje te zadaće; i
razmjeni potrebnih informacija s ESMA-om.
Članak 48.n
Prijelazne mjere koje se odnose na ESMA-u
Međutim, na ESMA-u se ne prenose zahtjevi za odobrenje ključne referentne vrijednosti koje podnose administratori iz članka 20. stavka 1. točaka (a) i (c) i zahtjevi za priznavanje u skladu s člankom 32. koje su nadležna tijela zaprimila prije 1. listopada 2021., a odluku o odobrenju ili priznavanju donosi relevantno nadležno tijelo.
GLAVA VII.
DELEGIRANI I PROVEDBENI AKTI
Članak 49.
Izvršavanje delegiranja ovlasti
Članak 50.
Postupak odbora
GLAVA VIII.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 51.
Prijelazne odredbe
Do 1. siječnja 2020. nadležno tijelo države članice u kojoj je smješten pružatelj indeksa koji podnosi prijavu za odobrenje u skladu s člankom 34. ima pravo donijeti odluku o registraciji tog pružatelja indeksa kao administratora, čak i ako ona nije nadzirani subjekt, pod sljedećim uvjetima:
ako taj pružatelj indeksa ne pruža ključnu referentnu vrijednost;
da je nadležno tijelo na razumnoj osnovi utvrdilo da indeks ili indeksi koje pruža taj pružatelj indeksa nemaju, u smislu ove Uredbe, široku primjenu, ni u državi članici u kojoj je pružatelj indeksa smješten niti u drugim državama članicama.
Nadležno tijelo obavještava ESMA-u o donesenoj odluci u skladu s prvim podstavkom.
Nadležno tijelo čuva dokaze na temelju kojih je donijelo odluku u skladu s prvim podstavkom, u obliku koji omogućuje da se u potpunosti shvati procjena nadležnog tijela prema kojoj indeks ili indeksi koje pruža pružatelj indeksa nemaju široku primjenu, uključujući sve podatke o tržištu te prosudbe ili druge informacije, kao i one koje je zaprimio pružatelj indeksa.
Prvi podstavak ne primjenjuje se na referentne vrijednosti koje pružaju administratori koji se tijekom prijelaznog razdoblja premjeste iz Unije u treću zemlju. Nadležno tijelo obavješćuje ESMA-u u skladu s člankom 35. ESMA sastavlja popis referentnih vrijednosti trećih zemalja na koje se prvi podstavak ne primjenjuje.
Članak 52.
Rok za ažuriranje prospekata i ključnih informativnih dokumenta
Člankom 29. stavkom 2. ne dovode se u pitanje postojeći prospekti koji su odobreni na temelju Direktive 2003/71/EZ prije 1. siječnja 2018. Za prospekte koji su odobreni prije 1. siječnja 2018. na temelju Direktive 2009/65/EZ, dokumenti na kojima se temelje ažuriraju se prvom prilikom ili najkasnije u roku od 12 mjeseci od tog dana.
Članak 53.
Preispitivanja od strane ESMA-e
ESMA svakom nadležnom tijelu koje je prihvatilo referentnu vrijednost treće zemlje upućuje mišljenje u kojem ocjenjuje kako nadležno tijelo primjenjuje odgovarajuće zahtjeve iz članka 33. te zahtjeve bilo kojeg delegiranog akta i regulatornih ili provedbenih tehničkih standarda koji se temelje na ovoj Uredbi.
Članak 54.
Preispitivanje
Do 1. siječnja 2020., Komisija preispituje ovu Uredbu i o njoj podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, a osobito o sljedećemu:
funkcioniranju i djelotvornosti pravila o ključnim referentnim vrijednostima, obveznom upravljanju i obveznom doprinošenju na temelju članaka 20., 21. i 23. te o definiciji ključne referentne vrijednosti u članku 3. stavku 1. točki 25.;
djelotvornosti pravila o odobrenju, registraciji i nadzoru administratora iz glave VI. i kolegija iz članka 46. te primjerenosti nadzora određenih referentnih vrijednosti koji provodi tijelo Unije;
funkcioniranju i djelotvornosti članka 19. stavka 2., osobito u pogledu područja njegove primjene.
Članak 55.
Obavijest o upotrijebljenim referentnim vrijednostima i njihovim administratorima
Ako se u financijskom instrumentu iz članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. 596/2014 poziva na referentnu vrijednost, obavijest u skladu s člankom 4. stavkom 1. te Uredbe sadržava ime referentne vrijednosti na koju se poziva i njezina administratora.
Članak 56.
Izmjene Uredbe (EU) br. 596/2014
Uredba (EU) br. 596/2014 mijenja se kako slijedi:
Članak 19. mijenja se kako slijedi:
umeće se sljedeći stavak:
Obveza obavješćivanja navedena u stavku 1. ne primjenjuje se na transakcije financijskim instrumentima koji su povezani s dionicama ili dužničkim instrumentima izdavatelja navedenog u tom stavku ako je u trenutku transakcije ispunjen neki od sljedećih uvjeta:
financijski instrument je jedinica ili dionica u subjektu za zajedničko ulaganje u kojem izloženost dionicama ili dužničkim instrumentima izdavatelja ne prelazi 20 % vrijednosti imovine subjekta za zajedničko ulaganje;
financijski instrument dovodi do izloženosti imovinskom portfelju u kojem izloženost dionicama ili dužničkim instrumentima izdavatelja ne prelazi 20 % vrijednosti portfelja;
financijski instrument je jedinica ili dionica u subjektu za zajedničko ulaganje ili dovodi do izloženosti imovinskom portfelju, a osoba koja obavlja rukovoditeljske dužnosti ili osoba koja je s njome usko povezana ne poznaje i nije mogla poznavati ulagački sastav ili izloženost takvog subjekta za zajedničko ulaganje ili imovinskog portfelja u pogledu dionica ili dužničkog instrumenta izdavatelja i, nadalje, nema razloga da ta osoba vjeruje da dionici ili dužnički instrumenti izdavatelja prelaze granične vrijednosti iz točaka (a) i (b).
Ako je dostupna informacija o ulagačkom sastavu subjekta za zajedničko ulaganje ili izloženosti imovinskom portfelju, tada osoba koja obavlja rukovoditeljske dužnosti ili osoba koja je s njome usko povezana poduzima sve razumne mjere kako bi pribavila tu informaciju.”;
u stavku 7. nakon drugog podstavka umeće se sljedeći podstavak:
„Za potrebe točke (b), nije potrebno obavješćivati o transakcijama dionicama ili dužničkim instrumentima izdavatelja ili s njima povezanim izvedenicama ili drugim financijskim instrumentima izvršenim od strane upravitelja subjekata za zajedničko ulaganje u koje je uložila osoba koja obavlja rukovoditeljske dužnosti ili s njima usko povezana osoba ako upravitelj subjekta za zajedničko ulaganje ima punu diskrecijsku slobodu kojom je isključeno da upravitelj, izravno ili neizravno, prima upute ili savjete o sastavu portfelja od ulagača u taj subjekt za zajedničko ulaganje.”
Članak 35. mijenja se kako slijedi:
u stavcima 2. i 3. izraz „i članka 19. stavaka 13. i 14.” zamjenjuje se izrazom „članka 19. stavaka 13. i 14. i članka 38.”;
stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:
U članku 38. dodaju se sljedeći stavci:
„Komisija do 3. srpnja 2019., nakon savjetovanja s ESMA-om, podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o razini graničnih vrijednosti iznesenih u članku 19. stavcima 1.a, a i b u pogledu transakcija upravitelja u kojima dionice ili dužnički instrumenti izdavatelja čine dio subjekta za zajedničko ulaganje i pružaju rizik imovinskom portfelju kako bi se ocijenilo je li ta razina odgovarajuća ili bi je trebalo prilagoditi.
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 35. kako bi prilagodila granične vrijednosti iz članka 19. stavaka 1.a, a i b ako u tom izvješću utvrdi da bi te granične vrijednosti trebalo prilagoditi.”
Članak 57.
Izmjene Direktive 2008/48/EZ
Direktiva 2008/48/EZ mijenja se kako slijedi:
U članku 5. stavku 1. nakon drugog podstavka umeće se sljedeći podstavak:
„Ako ugovor o kreditu poziva na referentnu vrijednost kako je definirana člankom 3. stavkom 1. točkom 3. Uredbe (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća ( *1 ) ime referentne vrijednosti i njezina administratora te moguće implikacije za potrošača vjerovnik ili, ako je primjenjivo, kreditni posrednik potrošaču pruža u zasebnom dokumentu koji može biti priložen Standardnim europskim informacijama o potrošačkim kreditima.
U članku 27. stavku 1. nakon drugog podstavka umeće se sljedeći podstavak:
„Do 1. srpnja 2018. države članice donose i objavljuju odredbe nužne za usklađenje s člankom 5. stavkom 1. trećim podstavkom te ih prosljeđuju Komisiji. Te odredbe one primjenjuju od 1. srpnja 2018.”
Članak 58.
Izmjene Direktive 2014/17/EU
Direktiva 2014/17/EU mijenja se kako slijedi:
U članku 13. stavku 1. drugom podstavku umeće se sljedeća točka:
„(ea) ako se ugovori pozivaju na referentnu vrijednost kako je definirana u članku 3. stavku 1. točki 3. Uredbe (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća ( 20 ) imena referentnih vrijednosti i njihovih administratora te moguće implikacije za potrošača.
U članku 42. stavku 2. nakon prvog podstavka dodaje se sljedeći podstavak:
„Do 1. srpnja 2018. države članice donose i objavljuju odredbe nužne za usklađenje s člankom 13. stavkom 1. drugim podstavkom točkom (ea) te ih prosljeđuju Komisiji. Te odredbe one primjenjuju od 1. srpnja 2018.”
U članku 43. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:
„Članak 13. stavak 1. drugi podstavak točka (ea) ne primjenjuje se na ugovore o kredite sklopljene prije 1. srpnja 2018.”
Članak 59.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od 1. siječnja 2018.
Neovisno o drugom stavku ovog članka, članak 3. stavak 2., članak 5. stavak 5., članak 11. stavak 5., članak 13. stavak 3., članak 15. stavak 6., članak 16. stavak 5., članak 20. (osim stavka 6. točke (b)), članci 21. i 23., članak 25. stavci 8. i 9., članak 26. stavak 5., članak 27. stavak 3., članak 30. stavak 5., članak 32. stavak 9., članak 33. stavak 7., članak 34. stavak 8., članak 46., članak 47. stavak 3. i članak 51. stavak 6. primjenjuju se od 30. lipnja 2016.
Neovisno o drugom stavku ovog članka, članak 56. primjenjuje se od 3. srpnja 2016.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
PRILOG I.
REFERENTNE KAMATNE STOPE
Točni i dostatni podatci
1. Za potrebe članka 11. stavka 1. točaka (a) i (c) redoslijed korištenja ulaznih podataka je kako slijedi:
transakcije doprinositelja na predmetnom tržištu koje se namjerava mjeriti referentnom vrijednosti ili, ako to nije dovoljno, njegove transakcije na povezanim tržištima, poput:
primjedaba doprinositelja o transakcijama trećih osoba koje su opisane u točki (a),
obvezujućih ponuda,
indikativnih ponuda ili stručnih prosudbi.
2. Za potrebe članka 11. stavka 1. točke (a) i članka 11. stavka 4. ulazni podatci mogu se prilagoditi.
Ulazni podatci osobito se mogu prilagoditi primjenom sljedećih kriterija:
bliskosti transakcija trenutku pružanja ulaznih podataka i utjecaju događanja na tržištu u razdoblju između transakcije i pružanja ulaznih podataka;
interpolacije ili ekstrapolacije povezane s transakcijskim podatcima;
prilagodbe kojom se odražavaju promjene u kreditnom položaju doprinositelja utvrđivanju i drugih sudionika na tržištu.
Funkcija nadzora
3. Umjesto zahtjeva iz članka 5. stavaka 4. i 5. primjenjuju se sljedeći zahtjevi:
administratori referentnih kamatnih stopa imaju uspostavljeno neovisno nadzorno povjerenstvo. Detalji o članovima tog povjerenstva dostupni su javnosti, kao i sve izjave o sukobima interesa i postupcima odabira ili nominacije njegovih članova;
nadzorno povjerenstvo održava najmanje jedan sastanak svaka četiri mjeseca i tijekom svakog sastanka vodi zapisnik;
nadzorno povjerenstvo djeluje s integritetom i ima sve odgovornosti predviđene člankom 5. stavkom 3.
Revizija
4. Administrator referentne kamatne stope imenuje neovisnog vanjskog revizora koji preispituje poštuje li administrator metodologiju referentne vrijednosti i ovu Uredbu i izvješćuje o tome. Vanjska revizija administratora provodi se prvi puta šest mjeseci nakon uvođenja kodeksa ponašanja, a nakon toga svake dvije godine.
Nadzorno povjerenstvo može zahtijevati vanjsku reviziju doprinositelja referentnim kamatnim stopama ako nije zadovoljno određenim aspektom njihova ponašanja.
Sustavi i kontrole doprinositelja
5. Sljedeći se zahtjevi, uz zahtjeve navedene u članku 16., primjenjuju na doprinositelja. Članak 16. stavak 5. ne primjenjuje se.
6. Svaki podnositelj doprinositelja i njihova izravna uprava u pisanom obliku potvrđuju da su pročitali kodeks ponašanja i da će ga poštovati.
7. Sustavi i kontrole doprinositelja uključuju:
prikaz odgovornosti u svakom društvu, uključujući linije izvješćivanja i odgovornosti, uključujući lokaciju podnositelja i uprave te imena ključnih osoba i njihovih zamjenika;
interne postupke za odobravanje doprinošenja ulaznih podataka;
stegovne postupke u slučaju pokušaja manipulacije ili neizvješćivanja u vezi s manipulacijom ili pokušajem manipulacije što su ih poduzele osobe izvan postupka doprinošenja utvrđivanju;
djelotvorne postupke za upravljanje sukobima interesa i kontrolu komunikacije, unutar doprinositelja utvrđivanju i između njega i trećih osoba, kako bi se izbjegao nepovoljan vanjski utjecaj na osobe odgovorne za podnošenje stopa; podnositelji rade na lokacijama koje su fizički odvojene od trgovatelja kamatnim izvedenicama;
učinkovite postupke za sprečavanje ili kontrolu razmjene informacija između osoba uključenih u aktivnosti koje uključuju rizik sukoba interesa, kada bi takva razmjena informacija mogla utjecati na podatke doprinesene referentnoj vrijednosti;
pravila za izbjegavanje tajnih dogovora među doprinositeljima i između doprinositelja i administratora referentne vrijednosti;
mjere za sprečavanje ili ograničavanje neprimjerenog utjecaja na način na koji osobe koje sudjeluju u pružanju ulaznih podataka obavljaju te aktivnosti;
uklanjanje izravnih poveznica između nagrade zaposleniku koji sudjeluje u pružanju ulaznih podataka i nagrada ili prihoda koje generiraju osobe koje se bave drugim aktivnostima, ako u vezi s tim aktivnostima može doći do sukoba interesa;
načine kontrole radi utvrđivanja povratnih transakcija provedenih nakon pružanja ulaznih podataka.
8. Doprinositelj referentne kamatne stope čuva detaljnu evidenciju:
svih bitnih aspekata povezanih s doprinošenjem ulaznih podataka;
postupka upravljanja utvrđivanjem ulaznih podataka i njihova odobravanja;
imena podnositelja i njihovih odgovornosti;
cjelokupne komunikacije između podnositelja i drugih osoba, uključujući vanjske i unutarnje trgovatelje i brokere, u vezi s utvrđivanjem ili doprinošenjem ulaznih podataka;
cjelokupnog međudjelovanja podnositelja i administratora ili osoba nadležnih za izračun;
svih upita o ulaznim podatcima i odgovora na njih;
analize osjetljivosti za knjige trgovanja kamatnim ugovorima o razmjeni i druge knjige trgovanja izvedenicama sa znatnom izloženošću ulaznih podataka fiksiranju kamatnih stopa.
9. Evidencija se čuva na mediju koji omogućuje pohranu zapisa revizije i pristup tim informacijama radi buduće upotrebe.
10. Služba za praćenje usklađenosti doprinositelja referentnoj kamatnoj stopi redovito izvješćuje upravu o svojim nalazima, uključujući nalaze o povratnim transakcijama.
11. Ulazni podatci i postupci predmet su redovitih unutarnjih preispitivanja.
12. Vanjska revizija ulaznih podataka doprinositelja referentnoj kamatnoj stopi, usklađenosti s kodeksom ponašanja i odredbama ove Uredbe provodi se prvi put šest mjeseci nakon uvođenja kodeksa ponašanja, a nakon toga svake dvije godine.
PRILOG II.
ROBNE REFERENTNE VRIJEDNOSTI
Metodologija
1. Administrator robne vrijednosti sastavlja, dokumentira i objavljuje metodologiju kojom se administrator koristi za izračun referentne vrijednosti. Takva metodologija u najmanjoj mjeri sadrži i opisuje sljedeće:
sve kriterije i postupke koji se primjenjuju pri razvoju referentne vrijednosti, uključujući način na koji se administrator koristi ulaznim podatcima, uključujući konkretan opseg, zaključene i prijavljene transakcije, ponude za kupnju i prodaju i druge tržišne informacije iskorištene pri procjeni i/ili tijekom razdoblja ili u roku procjene, razloge za upotrebu određenih referentnih jedinica, način na koji administrator prikuplja ulazne podatke, smjernice pomoću kojih se kontroliraju prosudbe procjenjivača i sve ostale informacije, primjerice pretpostavke, modeli ili ekstrapolacije iz prikupljenih podataka, koje se razmatraju pri ocjenjivanju;
postupke i praksu koji su osmišljeni kako bi se među procjenjivačima osigurala dosljednost pri prosuđivanju;
relativnu važnost koja se pripisuje određenim kriterijima pri izračunu referentne vrijednosti, osobito vrsti upotrijebljenih ulaznih podataka i vrsti kriterija za usmjeravanje prosudaba, kako bi se osigurale kvaliteta i cjelovitost izračuna referentne vrijednost;
kriterije za utvrđivanje minimalne količine transakcijskih podataka potrebnih za izračun određene referentne vrijednosti; ako takav prag nije predviđen, razlozi za neodređivanje minimalnog praga moraju se obrazložiti, uključujući određivanje postupaka koji se upotrebljavaju kada ne postoje transakcijski podatci;
kriterije koji se primjenjuju na ocjenjivana razdoblja u kojima podneseni podatci ne dostižu preporučeni metodološki prag za transakcijske podatke ili ne ispunjuju administratorove standarde kvalitete te sve alternativne metode ocjenjivanja, uključujući teorijske modele procjenjivanja. Tim se kriterijima objašnjavaju postupci koji se upotrebljavaju ako ne postoje podatci o transakciji;
kriterije za pravodobnost doprinošenja ulaznih podataka i načine njihova doprinošenja (elektronički, telefonom ili drukčije);
kriterije i postupke koji se odnose na ocjenjivana razdoblja u kojima doprinositelj ili više njih dostavljaju tržišne podatke koji čine znatan udio u ukupnim ulaznim podatcima za tu referentnu vrijednost; administrator u tim kriterijima i postupcima također definira što čini znatan udio pri izračunu svake referentne vrijednosti;
kriterije za isključivanje transakcijskih podataka iz izračuna referentne vrijednosti.
2. Administrator robne referentne vrijednosti objavljuje ili čini dostupnima ključne elemente metodologije kojom se administrator koristi za svaku pruženu i objavljenu referentnu vrijednost ili, po potrebi, za svaku pruženu i objavljenu obitelj referentnih vrijednosti.
3. Uz metodologiju iz stavka 2., administrator robne referentne vrijednosti opisuje i objavljuje i sljedeće:
obrazloženje za prihvaćanje određene metodologije, uključujući tehnike prilagodbe cijena i obrazloženje toga zašto se određeno razdoblje, unutar kojeg su prihvaćani ulazni podatci, smatra pouzdanim pokazateljem stvarnih tržišnih vrijednosti;
postupke za unutarnje preispitivanje i odobravanje određene metodologije te učestalost takva preispitivanja;
postupke vanjskog preispitivanja određene metodologije, uključujući postupke za prihvaćanje metodologije na tržištu zahvaljujući savjetovanju s korisnicima o važnim promjenama u postupcima izračuna referentnih vrijednosti.
Promjena metodologije
4. Administrator robne referentne vrijednosti donosi i korisnicima objavljuje jasne postupke te obrazlaže svaku bitnu predloženu promjenu svoje metodologije. Ti postupci moraju biti u skladu s nadređenim ciljem da administrator mora osigurati kontinuiranu cjelovitost izračuna referentne vrijednosti i primijeniti promjene na način da se održi red na tržištu na koje se predmetne promjene odnose. U tim postupcima predviđeno je sljedeće:
prethodna obavijest koja u jasno određenom vremenskom okviru omogućuje korisnicima da dostatno analiziraju utjecaj predloženih promjena i ulože primjedbe, uzimajući pritom u obzir administratorovu procjenu ukupnih okolnosti;
objava primjedaba korisnika i administratorovih odgovora na njih svim korisnicima na tržištu nakon što završi razdoblje savjetovanja, osim ako podnositelj primjedbe zatraži povjerljivost podataka.
5. Administrator robne referentne vrijednosti redovito ispituje svoju metodologiju kako bi osigurao da se njome pouzdano odražava stanje na fizičkom tržištu koje se ocjenjuje te uključuje postupak za uzimanje u obzir stajališta mjerodavnih korisnika.
Kvaliteta i cjelovitost izračuna referentne vrijednosti
6. Administrator robne referentne vrijednosti:
određuje kriterije za definiranje fizičke robe koja je obuhvaćena određenom metodologijom;
daje prednost ulaznim podatcima sljedećim redoslijedom, ako je to u skladu s metodologijom administratora:
zaključene i prijavljene transakcije;
ponude za kupnju i prodaju;
ostali podatci.
Ako prednost nije dana zaključenim i prijavljenim transakcijama, to treba obrazložiti u skladu s točkom 7. podtočkom (b);
poduzima dostatne mjere osmišljene za primjenu ulaznih podataka podnesenih i razmotrenih, u dobroj vjeri, u okviru izračuna referentne vrijednosti, što znači da su stranke koje podnose ulazne podatke izvršile ili su spremne izvršiti transakcije na temelju kojih se ti ulazni podatci generiraju, a zaključene transakcije izvršene su u najboljem interesu stranaka, uz posebnu pozornost posvećenu međusobno pridruženim transakcijama;
uspostavlja i primjenjuje postupke za utvrđivanje nepravilnih ili sumnjivih transakcijskih podataka te čuva evidenciju odluka o isključivanju transakcijskih podataka iz postupka izračuna referentne vrijednosti;
potiče doprinositelje da podnesu tržišne podatke koji ispunjuju administratorove kriterije za izračun. Administratori nastoje, u mjeri u kojoj je to moguće i razumno, osigurati da su podneseni ulazni podatci reprezentativni u odnosu na stvarno zaključene transakcije doprinositelja; i
primjenjuje sustav primjerenih mjera kojima se osigurava da doprinositelji poštuju norme kvalitete i cjelovitosti ulaznih podataka primjenjivih na administratora.
7. Administrator robne referentne vrijednosti uz svaki izračun, u mjeri u kojoj je to razumno moguće bez dovođenja u pitanje pravodobne objave referentne vrijednosti, opisuje i objavljuje:
sažeto objašnjenje, dostatno da se njime olakša razumijevanje pretplatnika referentne vrijednosti ili nadležnog tijela u vezi s tijekom izračuna, uključujući barem veličinu i likvidnost ocijenjenog fizičkog tržišta (primjerice broj i opseg podnesenih transakcija), raspon i prosječnu vrijednost opsega te raspon i prosječnu vrijednost cijena i okvirne postotke za svaku vrstu tržišnih podataka koji su uzeti u obzir pri izračunu; pritom se uključuju izrazi koji se odnose na metodu utvrđivanja cijena, npr. „na temelju transakcije”, „na temelju razlike kupovne i prodajne cijene”, „interpolirano”, „ekstrapolirano”; i
sažeto objašnjenje o tome u kojoj su se mjeri i na kojoj osnovi pri bilo koje izračunu koristile prosudbe, uključujući isključivanje podataka koji su inače bili u skladu s relevantnom metodologijom za taj izračun; određivanje cijena na temelju razlike kupovne i prodajne cijene, interpolacije ili ekstrapolacije; davanje prednosti ponudama za kupnju i prodaju umjesto zaključenim transakcijama.
Ispravnost u postupku izvješćivanja
8. Administrator robne vrijednosti:
određuje kriterije za određivanje tko može podnijeti ulazne podatke administratoru;
raspolaže postupcima kontrole kvalitete za ocjenu identiteta doprinositelja i svakog podnositelja koji izvješćuje o tim ulaznim podatcima, te odobrenje tog podnositelja da u ime doprinositelja izvješćuje o ulaznim podatcima;
određuje kriterije koji se primjenjuju na zaposlenike doprinositelja, a kojima je dopušteno podnositi ulazne podatke administratoru u ime tog doprinositelja; potiče doprinositelje da podnesu transakcijske podatke svojih logističkih odjela i zatraže potvrdu iz drugih izvora gdje su transakcijski podatci zaprimljeni izravno od trgovatelja; i
primjenjuje postupke unutarnje kontrole i pisane postupke za utvrđivanje komunikacije između doprinositelja i procjenjivača u kojoj se pokušalo utjecati na izračun u korist bilo koje trgovateljske strane (doprinositelj, njegovi zaposlenici ili treće osobe) ili potaknuti procjenjivača da prekrši administratorova pravila ili smjernice te postupke za utvrđivanje doprinositelja pri čemu je zabilježeno ponovljeno dostavljanje nepravilnih ili sumnjivih podataka. Ti postupci, u mjeri u kojoj je to moguće, uključuju odredbu kojom se administrator unutar društva doprinositelja ovlašćuje na pokretanje istrage. Kontrole uključuju dodatne provjere tržišnih pokazatelja radi potvrđivanja valjanosti podnesenih informacija.
Procjenjivači
9. U odnosu na ulogu procjenjivača administrator robne referentne vrijednosti:
donosi i ima jasna unutarnja pravila i smjernice za odabir procjenjivača, uključujući minimalnu razinu izobrazbe, iskustva i vještina, te postupke za periodično preispitivanje njihovih sposobnosti;
ima sustav kojim jamči da se izračuni izvršavaju dosljedno i redovito;
održava planove za kontinuitet poslovanja i zamjenu zaposlenih procjenjivača kako bi se osigurala dosljednost pri izračunu, što bi trebali obavljati zaposlenici s odgovarajućom razinom stručnosti; i
uspostavlja postupke unutarnje kontrole radi osiguranja ispravnosti i pouzdanosti izračuna. Takva unutarnja kontrola i postupci zahtijevaju barem kontinuirani nadzor procjenjivača kako bi se osigurala pravilna primjena metodologije i postupke za unutarnje odobrenje nadzornika prije puštanja referentnih vrijednosti na tržište.
Zapis revizije
10. Administrator robne referentne vrijednosti raspolaže pravilima i postupcima za dokumentiranje trenutačno bitnih informacija, što uključuje sljedeće:
sve ulazne podatke;
prosudbe procjenjivača pri izračunu referentnih vrijednosti;
podatke o tome jesu li iz izračuna isključene određene transakcije koje su inače usklađene sa zahtjevima metodologije za predmetni izračun te obrazloženje za to;
identitet svakog procjenjivača i drugih osoba koje podnose ili na drugi način generiraju informacije iz točaka (a), (b) ili (c).
11. Administrator robne referentne vrijednosti raspolaže pravilima i postupcima za dokumentiranje zapisa revizije koji se čuvaju najmanje pet godina i omogućuju rekonstruiranje izračuna.
Sukob interesa
12. Administrator robne referentne vrijednosti uspostavlja odgovarajuće politike i postupke utvrđivanja i otkrivanja sukoba interesa, upravljanja njime te njegova ublaživanja i izbjegavanja kako bi se zaštitile ispravnost i neovisnost izračuna. Te se politike i postupci redovito preispituju i ažuriraju te se njima:
osigurava da na izračun referentnih vrijednosti ne utječu postojeće ili potencijalne komercijalne ili osobne poslovne veze ili interesi između administratora i njemu pridruženih subjekata, njegova osoblja, klijenata i drugih sudionika na tržištu ili osoba povezanih s njima;
osigurava da osobni interesi i poslovne veze administratorovih zaposlenika ne dovedu u pitanje funkcioniranje administratora, što uključuje zapošljavanje izvan administratora, putovanja, prihvaćanje poziva na zabave, darova ili gostoprimstva administratorovih klijenata ili drugih sudionika tržištu robe;
osigurava, u slučaju utvrđenih sukoba, primjereno razdvajanje funkcija unutar administratora zahvaljujući nadzoru, naknadama, pristupu sustavima i informacijskim tokovima;
zaštićuje povjerljivost informacija koje administrator zaprimi ili generira, podložno administratorovoj obvezi otkrivanja informacija;
zabranjuje upravi, procjenjivačima i drugim zaposlenicima administratora da doprinose izračunu referentne vrijednosti sudjelovanjem u ponudama i trgovini za vlastiti račun ili u ime drugih sudionika na tržištu; i
učinkovito rješava sve utvrđene sukobe interesa koji mogu postojati između administratorove aktivnosti pružanja referentne vrijednosti (uključujući sve zaposlenike koji obavljaju poslove izračuna referentne vrijednosti ili na bilo način u njima sudjeluju) i njegovih drugih aktivnosti.
13. Administrator robne referentne vrijednosti osigurava da njegove druge poslovne aktivnosti raspolažu primjerenim postupcima i mehanizmima za smanjenje vjerojatnosti sukoba interesa koji bi mogao utjecati na ispravnost izračuna referentne vrijednosti.
14. Administrator robne referentne vrijednosti osigurava razdvojenost linija izvješćivanja između uprave, procjenjivača i drugih zaposlenika te od upravitelja do najviše razine uprave administratora i njegova odbora, čime se osigurava:
da administrator na zadovoljavajući način provodi zahtjeve ove Uredbe; i
da su odgovornosti jasno utvrđene i nisu u sukobu, odnosno ne djeluju kao da su u sukobu.
15. Čim sazna za sukob interesa koji proizlazi iz njegovih vlasničkih odnosa, administrator robne referentne vrijednosti o tome obavješćuje svoje korisnike.
Pritužbe
16. Administrator robne referentne vrijednosti raspolaže politikom postupanja s pritužbama kojom se postavljaju postupci za primanje, istraživanje i zadržavanje evidencije pritužbi na administratorov postupak izračuna te ih objavljuje. Mehanizmima pritužbe osigurava se:
da pretplatnici referentne vrijednosti mogu podnijeti pritužbe o tome je li određeni izračun referentne vrijednosti reprezentativan u odnosu na tržišnu vrijednost, o predloženim promjenama izračuna referentne vrijednosti, o primjenama metodologije na izračun referentne vrijednosti i o drugim uredničkim odlukama povezanima s postupkom izračuna referentne vrijednosti;
da postoji ciljani vremenski raspored postupka u politiku postupanja s pritužbama;
da administrator pravodobno i pošteno istraži formalne pritužbe protiv sebe i svojeg osoblja;
da istraga koja se provodi ne ovisi o osoblju koje bi moglo biti povezano s predmetom pritužbe;
da administrator nastoji žurno provesti istragu;
da administrator pismeno i u razumnom roku obavijesti podnositelja pritužbe i druge relevantne osobe o ishodu istrage;
da postoji mogućnost obraćanja neovisnoj trećoj osobi koju imenuje administrator ako podnositelj pritužbe nije zadovoljan načinom na koji predmetni administrator postupa s pritužbom ili njegovom odlukom, i to najkasnije šest mjeseci nakon podnošenja prvotne pritužbe; i
da se svi dokumenti koji se odnose na pritužbe, uključujući dokumente koje je podnio podnositelj pritužbe i administratorovu dokumentaciju, čuvaju najmanje pet godina.
17. Sporove koji se odnose na dnevno utvrđivanje cijena, koji nisu podneseni kao formalne pritužbe, administrator robne referentne vrijednosti rješava u skladu s primjerenim standardnim postupcima. Ako rezultat pritužbe bude promjena cijene, tržište se o toj promjeni cijene obavješćuje što je prije moguće.
Vanjska revizija
18. Administrator robne referentne vrijednosti imenuje neovisnog vanjskog revizora s odgovarajućim iskustvom i sposobnostima radi preispitivanja poštuje li administrator vlastite navedene metodološke kriterije i zahtjeve ove Uredbe i da izvijesti o tome. Revizija se obavlja jednom godišnje te se objavljuje tri mjeseca nakon završetka svake revizije, a dodatne revizije tijekom godine obavljaju se prema potrebi.
PRILOG III.
Referentne vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i referentne vrijednosti EU-a usklađene s Pariškim sporazumom
Metodologija za referentne vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju
Administrator referentne vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju sastavlja, dokumentira i objavljuje metodologiju za izračun te referentne vrijednosti, pri čemu, osiguravajući povjerljivost i zaštitu neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne), kako je definirano u Direktivi (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća ( 21 ), pruža sljedeće informacije:
popis glavnih sastavnica referentne vrijednosti;
sve kriterije i metode, uključujući čimbenike za odabir i ponderiranje, parametre i procjene koji se upotrebljavaju u metodologiji referentne vrijednosti;
kriterije koji se primjenjuju za isključivanje imovine ili društava koji su povezani s razinom ugljičnog otiska ili razinom zaliha fosilnih goriva koja je nespojiva s uključivanjem u referentnu vrijednost;
kriterije za utvrđivanje putanje dekarbonizacije;
vrstu i izvor podataka upotrijebljenih za utvrđivanje putanje dekarbonizacije, za:
emisije iz 1. opsega, odnosno emisije nastale iz izvora koji su pod kontrolom društva koje izdaje vezanu imovinu;
emisije iz 2. opsega, odnosno emisije od potrošnje kupljene električne energije, pare ili drugih izvora energije proizvedenih prethodno u lancu opskrbe u društvu koje izdaje vezanu imovinu;
emisije iz 3. opsega, odnosno sve neizravne emisije koje nisu obuhvaćene podtočkama i. i ii., a koje se pojavljuju u lancu vrijednosti društva izvjestitelja, uključujući i prethodne i naknadne emisije, posebno za sektore s velikim učinkom na klimatske promjene i njihovo ublažavanje;
podatak o tome upotrebljavaju li se u podacima metode mjerenja ekološkog otiska proizvoda i organizacija kako su definirane u točki 2. podtočkama (a) i (b) Preporuke Komisije 2013/179/EU ili globalni standardi kao što su oni radne skupine Odbora za financijsku stabilnost o objavi financijskih informacija povezanih s klimatskim promjenama;
ukupne emisije ugljika portfelja indeksa;
Ako se za utvrđivanje referentne vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju upotrebljava glavni indeks, obvezno se objavljuje pogreška u praćenju između referentne vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i glavnog indeksa.
Ako se za utvrđivanje referentne vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju upotrebljava glavni indeks, obvezno se objavljuje omjer između tržišne vrijednosti vrijednosnih papira koji su u referentnoj vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i tržišne vrijednosti vrijednosnih papira u glavnom indeksu.
Metodologija referentnih vrijednosti EU-a usklađenih s Pariškim sporazumom
Uz točku 1. podtočke (a), (b) i (c), administrator referentnih vrijednosti EU-a usklađenih s Pariškim sporazumom određuje formulu ili izračun koji se upotrebljava kako bi se utvrdilo jesu li emisije u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma, pritom osiguravajući povjerljivost i zaštitu neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne), kako je definirano u Direktivi (EU) 2016/943.
Promjena metodologije
Administratori referentnih vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i referentnih vrijednosti EU-a usklađenih s Pariškim sporazumom donose postupke za promjene svoje metodologije. Oni objavljuju te postupke te objavljuju svaku predloženu promjenu svoje metodologije i razloge za tu promjenu. Ti postupci moraju biti u skladu s glavnim ciljem da izračuni referentnih vrijednosti kontinuirano budu u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkama 23.a i 23.b. U tim postupcima predviđa se sljedeće:
prethodna obavijest u jasno određenom roku koji korisnicima referentnih vrijednosti daje dovoljno mogućnosti da analiziraju učinak predloženih promjena i ulože primjedbe na njih, uzimajući pritom u obzir administratorovu procjenu ukupnih okolnosti;
mogućnost da korisnici referentnih vrijednosti ulože primjedbe na te promjene i da administratori na njih odgovore, te da te primjedbe učine dostupnima nakon što završi razdoblje savjetovanja, osim ako podnositelj primjedbe zatraži povjerljivost podataka.
Administratori referentnih vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i referentnih vrijednosti EU-a usklađenih s Pariškim sporazumom redovito ispituju svoju metodologiju barem na godišnjoj osnovi kako bi osigurali da njihove referentne vrijednosti pouzdano odražavaju navedene ciljeve te uspostavljaju postupak za uzimanje u obzir stajališta svih mjerodavnih korisnika.
( 1 ) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).
( 2 ) Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).
( 3 ) Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).
( 4 ) Direktiva 2003/41/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. lipnja 2003. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje (SL L 235, 23.9.2003., str. 10.).
( 5 ) Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.).
( 6 ) Uredba Komisije (EZ) br. 1287/2006 od 10. kolovoza 2006. o provedbi Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s obvezom vođenja evidencija investicijskih društava, izvještavanjem o transakcijama, transparentnosti tržišta, uvrštavanjem financijskih instrumenata za trgovanje i određenim pojmovima za potrebe navedene Direktive (SL L 241, 2.9.2006., str. 1.).
( 7 ) Odluka Vijeća (EU) 2016/1841 od 5. listopada 2016. o sklapanju, u ime Europske unije, Pariškog sporazuma donesenoga u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (SL L 282, 19.10.2016., str. 1.).
( 8 ) Uredba (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 173, 12.6.2014., str. 84.).
( 9 ) Direktiva 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 55.).
( 10 ) Direktiva 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 94.).
( 11 ) Uredba Komisije (EU) br. 1031/2010 od 12. studenoga 2010. o rasporedu, upravljanju i drugim aspektima dražbi emisijskih jedinica stakleničkih plinova prema Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice (SL L 302, 18.11.2010., str. 1.).
( 12 ) Uredba (EU) 2022/2554 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o digitalnoj operativnoj otpornosti za financijski sektor i izmjeni uredbi (EZ) br. 1060/2009, (EU) br. 648/2012, (EU) br. 600/2014, (EU) br. 909/2014 i (EU) 2016/1011 (SL L 333, 27.12.2022., str. 1..).
( 13 ) Uredba (EU) 2019/2088 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga (SL L 317, 9.12.2019., str. 1.).
( 14 ) Uredba (EU) 2023/2859 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2023. o uspostavi jedinstvene europske pristupne točke za centralizirani pristup javno dostupnim informacijama koje su od važnosti za financijske usluge, tržišta kapitala i održivost (SL L, 2023/2859, 20.12.2023., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2023/2859/oj).
( 15 ) Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.).
( 16 ) Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).
( 17 ) Direktiva Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (SL L 372, 31.12.1986., str. 1.).
( 18 ) Direktiva Vijeća 91/674/EEZ od 19. prosinca 1991. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima društava za osiguranje (SL L 374, 31.12.1991., str. 7.).
( 19 ) Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).
( *1 ) Uredba (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU te Uredbe (EU) br. 596/2014 (SL L 171, 29.6.2016., str. 1.).”
( 20 ) Uredba (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU te Uredbe (EU) br. 596/2014 (SL L 171, 29.6.2016., str. 1.).”
( 21 ) Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja (SL L 157, 15.6.2016., str. 1.).