(1)

Proizvodima je potrebna odgovarajuća ambalaža radi njihove zaštite i jednostavnog prijevoza od mjesta proizvodnje do mjesta upotrebe ili potrošnje. Sprečavanje prepreka na unutarnjem tržištu za ambalažu ključno je za funkcioniranje unutarnjeg tržišta za proizvode. Rascjepkana pravila i nejasni zahtjevi dovode do nesigurnosti i dodatnih troškova za gospodarske subjekte.

(2)

Statistika Komisije (Eurostat) o ambalažnom otpadu za razdoblje 2010.-2021. pokazuje da se u ambalaži upotrebljavaju velike količine primarnih sirovina. 40 % plastike i 50 % papira koji se upotrebljavaju u Uniji namijenjeno je za ambalažu te ambalaža predstavlja 36 % krutog komunalnog otpada. Velike i konstantno rastuće količine proizvedene ambalaže i niske razine ponovne uporabe, skupljanja i recikliranja znatne su prepreke postizanju niskougljičnoga kružnog gospodarstva. Stoga bi u ovoj Uredbi trebalo utvrditi pravila koja obuhvaćaju cijeli životni ciklus ambalaže i doprinose učinkovitom funkcioniranju unutarnjeg tržišta usklađivanjem nacionalnih mjera, uz istodobno sprečavanje i smanjenje štetnih učinaka ambalaže i ambalažnog otpada na okoliš i ljudsko zdravlje. Utvrđivanjem mjera u skladu s hijerarhijom otpada utvrđenom u Direktivi 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) („hijerarhija otpada”) ova bi Uredba trebala doprinijeti prelasku na kružno gospodarstvo.

(3)

U Direktivi 94/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) utvrđuju se zahtjevi u pogledu ambalaže koji se odnose na njezin sastav i ponovnu uporabljivost i oporabljivost („osnovni zahtjevi za ambalažu”) te određuju ciljevi u pogledu oporabe i recikliranja za države članice.

(4)

U provjeri primjerenosti iz 2014. u vezi s Direktivom 94/62/EZ Komisija je preporučila da se osnovne zahtjeve za ambalažu, koje se smatralo ključnim alatom za postizanje bolje okolišne učinkovitosti ambalaže, prilagodi kako bi bili konkretniji i lakše provedivi te da ih se ojača.

(5)

U skladu s europskim zelenim planom utvrđenim u komunikaciji Komisije od 11. prosinca 2019., u novom Akcijskom planu za kružno gospodarstvo za čišću i konkurentniju Europu (CEAP), utvrđenom u komunikaciji Komisije od 11. ožujka 2020., predviđa se jačanje osnovnih zahtjeva za ambalažu kako bi se do 2030. svu ambalažu moglo ponovno upotrijebiti odnosno reciklirati, kao i razmatranje drugih mjera za smanjenje prekomjerne ambalaže i ambalažnog otpada, poticanje dizajna za ponovnu uporabu i recikliranje ambalaže, smanjenje složenosti ambalažnih materijala i uvođenje zahtjeva u pogledu recikliranog sadržaja u plastičnoj ambalaži. U CEAP-u se ujedno ističe potreba za smanjenjem rasipanja hrane. Komisija se obvezuje na ocjenjivanje izvedivosti označivanja na razini Unije, kojim se olakšava pravilno odvajanje ambalažnog otpada na izvoru.

(6)

Plastika je ambalažni materijal s najvećim intenzitetom ugljika a, kad je riječ o upotrebi fosilnih goriva, recikliranje plastičnog otpada otprilike je pet puta bolje od spaljivanja uz energetsku oporabu. Kao što se navodi u Europskoj strategiji za plastiku u kružnom gospodarstvu, utvrđenoj u komunikaciji Komisije od 16. siječnja 2018., CEAP-om se predviđa veće korištenje reciklirane plastike i doprinos održivijoj upotrebi plastike. Proračun Unije i sustav vlastitih sredstava doprinose smanjenju onečišćenja plastičnim ambalažnim otpadom. Odlukom Vijeća (EU, Euratom) 2020/2053 (5) uveden je od 1. siječnja 2021. nacionalni doprinos razmjeran količini plastičnog ambalažnog otpada koji se ne reciklira u svakoj državi članici. Ta vlastita sredstva čine dio poticaja za smanjenje potrošnje jednokratne plastike te za podupiranje recikliranja i kružnoga gospodarstva.

(7)

Vijeće je u svojim zaključcima naslovljenima „Osiguravanje kružnog i zelenog oporavka” usvojenima 11. prosinca 2020. istaknulo da bi u okviru revizije Direktive 94/62/EZ trebalo ažurirati i uspostaviti konkretnije, učinkovitije i lakše provedive odredbe za poticanje održive ambalaže na unutarnjem tržištu i smanjenje složenosti ambalaže, kako bi se podupirala ekonomski izvediva rješenja i poboljšala mogućnost ponovne uporabe i recikliranja ambalaže te kako bi se zabrinjavajuće tvari u ambalažnom materijalu svele na najmanju moguću mjeru, posebice u pogledu materijala za ambalažu za hranu. Vijeće je također naglasilo da bi se revizijom Direktive 94/62/EZ trebalo osigurati i jasno razumljivo označivanje ambalaže kako bi se potrošače informiralo o mogućnosti recikliranja ambalaže i o tome gdje bi ambalažni otpad trebalo odbaciti kako bi se olakšalo recikliranje.

(8)

U Rezoluciji Europskog parlamenta od 10. veljače 2021. o novom akcijskom planu za kružno gospodarstvo (6) ponovno je istaknut cilj da do 2030. sva ambalaža postane ponovno uporabljiva ili da se može reciklirati na gospodarski održiv način, a Komisija je pozvana da predstavi zakonodavni prijedlog o reviziji Direktive 94/62/EZ koji bi uključivao mjere i ciljeve za smanjenje otpada te ambiciozne osnovne zahtjeve kako bi se smanjila prekomjerna ambalaža, među ostalim u e-trgovini, poboljšale mogućnosti recikliranja i minimalizirala složenost ambalaže, povećao udio recikliranog sadržaja, postupno uklonile opasne i štetne tvari te promicala ponovna upotreba.

(9)

Ovom se Uredbom dopunjuje Uredba (EU) 2024/1781 Europskog parlamenta i Vijeća (7), na temelju koje se ambalaža ne smatra posebnom kategorijom proizvoda. Međutim, trebalo bi podsjetiti da se delegiranim aktima donesenima na temelju Uredbe (EU) 2024/1781 na temelju koje se ambalaža ne smatra posebnom kategorijom proizvoda. Međutim, trebalo bi podsjetiti da se delegiranim aktima donesenima na temelju Uredbe (EU) 2024/1781 mogu utvrditi dodatni ili detaljniji zahtjevi za ambalažu za određene proizvode, osobito u vezi s maksimalnim smanjenjem ambalaže ako dizajn ili novi dizajn proizvoda može rezultirati ambalažom s manjim učinkom na okoliš.

(10)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na svu ambalažu koja se stavlja na tržište Unije i na sav ambalažni otpad, neovisno o vrsti ambalaže i upotrijebljenom materijalu. Radi pravne jasnoće definiciju ambalaže na temelju Direktive 94/62/EZ trebalo bi preoblikovati bez promjene sadržaja. Prodajnu ambalažu, skupnu ambalažu i transportnu ambalažu trebalo bi zasebno definirati. Trebalo bi izbjegavati udvostručavanje terminologije. Stoga u ovoj Uredbi prodajna ambalaža odgovara primarnoj ambalaži, skupna ambalaža sekundarnoj ambalaži, a transportna ambalaža tercijarnoj ambalaži.

(11)

Čaše, spremnici za hranu, vrećice za sendviče ili drugi predmeti koji mogu imati funkciju ambalaže ne bi se trebali smatrati ambalažom ako su dizajnirani i predviđeni za to da ih krajnji distributer prodaje prazne. Takvi predmeti trebali bi se smatrati ambalažom samo ako su dizajnirani i predviđeni za punjenje na prodajnom mjestu i u tom bi se slučaju trebali smatrati „poslužnom ambalažom”, ili ako ih prodaje krajnji distributer i sadržavaju hranu i piće, pod uvjetom da imaju funkciju ambalaže.

(12)

Definicija ambalaže za primarnu proizvodnju ne bi trebala podrazumijevati proširenje u pogledu proizvoda koji se smatraju ambalažom na temelju ove Uredbe. Uvođenjem te definicije i njezinom upotrebom u definiciji „proizvođača” trebalo bi zajamčiti da se pravna ili fizička osoba koja prvi put stavlja na raspolaganje tu vrstu ambalaže smatra proizvođačem na temelju ove Uredbe, a ne poduzeća iz primarnog sektora, kao što su poljoprivrednici, koja tu vrstu ambalaže upotrebljavaju.

(13)

Predmet koji je sastavni dio proizvoda i potreban je za držanje, podržavanje ili čuvanje tog proizvoda tijekom njegova životnog vijeka te čiji su elementi predviđeni da se svi zajedno upotrebljavaju, troše ili odbacuju ne bi trebalo smatrati ambalažom jer je funkcija tog predmeta neodvojivo povezana s time da je on dio proizvoda. Međutim, s obzirom na ponašanje potrošača u pogledu odbacivanja vrećica za čaj i kavu te pojedinačnih jedinica za aparate za kavu ili čaj, koje se u praksi odbacuju zajedno s ostacima proizvoda, što dovodi do kontaminacije tokova kompostiranja i recikliranja, te bi konkretne predmete trebalo smatrati ambalažom. Taj je pristup u skladu s ciljem povećanja odvojenog skupljanja biootpada, kako je propisano člankom 22. Direktive 2008/98/EZ, te se njime osigurava koherentnost financijskih i operativnih obveza koje se odnose na kraj životnog vijeka. Boje, tinte, firnisi, lakovi i adhezivi koji se izravno nanose na proizvod ne bi se trebali smatrati ambalažom. Međutim, etikete koje su izravno obješene ili pričvršćene na proizvod, uključujući ljepljive etikete pričvršćene na voće i povrće, trebalo bi smatrati ambalažom jer, iako je ljepilo na etiketi adheziv, sâma etiketa to nije. Nadalje, ako određeni materijal čini samo neznatan dio jedinice ambalaže, a u svakom slučaju najviše 5 % njezine ukupne mase, takva se jedinica ambalaže ne bi trebala smatrati višeslojnom (kompozitnom) ambalažom. Definicijom višeslojne (kompozitne) ambalaže u ovoj Uredbi jednokratna ambalaža koja je djelomično izrađena od plastike, bez obzira na njezin udio, ne bi trebala biti izuzeta iz zahtjevâ iz Direktive (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(14)

Ambalaža bi se trebala stavljati na tržište samo ako je u skladu sa zahtjevima u pogledu održivosti i označivanja utvrđenima u ovoj Uredbi ili na temelju nje. Trebalo bi se smatrati da je ambalaža stavljena na tržište onda kada je prvi put stavljena na raspolaganje na tržištu Unije, što znači da su je izrađivač ili uvoznik isporučili za distribuciju, potrošnju ili upotrebu u okviru komercijalne djelatnosti, s plaćanjem ili besplatno. Stoga ambalaža koja je već stavljena na tržište Unije prije datuma početka primjene relevantnih zahtjeva i koja se nalazi u zalihama distributera, uključujući trgovce na malo i trgovce na veliko, ne bi trebala biti obvezna ispunjavati zahtjeve u pogledu održivosti i označivanja utvrđene o ovoj Uredbi ili na temelju nje.

(15)

U skladu s hijerarhijom otpada i razmatranjem životnog ciklusa radi postizanja najboljeg sveukupnog ishoda za okoliš, mjerama predviđenima ovom Uredbom trebalo bi nastojati smanjiti količinu ambalaže koja se stavlja na tržište u smislu njezina obujma i mase te time spriječiti stvaranje ambalažnog otpada, osobito maksimalnim smanjenjem ambalaže, izbjegavanjem upotrebe ambalaže kad ona nije potrebna i povećanjem njezine ponovne uporabe. Osim toga, mjerama predviđenima ovom Uredbom trebala bi se nastojati povećati upotreba recikliranog sadržaja u ambalaži, osobito u plastičnoj ambalaži, u kojoj se upotrebljava vrlo malo recikliranog sadržaja, s pomoću jačanja sustavâ visokokvalitetnog recikliranja, čime će se povećati stopa recikliranja za svu ambalažu i poboljšati kvaliteta dobivenih sekundarnih sirovina te ujedno smanjiti drugi oblici oporabe i konačnog zbrinjavanja.

(16)

U skladu s hijerarhijom otpada, prema kojoj je zbrinjavanje otpada na odlagalištima najnepovoljnija opcija, mjerama predviđenima ovom Uredbom nastoji se smanjiti količina ambalažnog otpada zbrinutog na odlagalištima.

(17)

Ambalažu bi trebalo dizajnirati, proizvoditi i komercijalizirati na način koji omogućava njezinu što veću moguću ponovnu uporabu ili visokokvalitetno recikliranje i koji što više smanjuje učinak na okoliš tijekom cijelog njezina životnog ciklusa i životnog ciklusa proizvoda za koje je dizajnirana. Kako bi se postigao taj cilj, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u vezi s utvrđivanjem najmanjeg broja ciklusa za ponovno uporabljivu ambalažu za formate ambalaže koji se najčešće upotrebljavaju za ponovnu uporabu.

(18)

U skladu s ciljevima CEAP-a i komunikacije Komisije od 14. listopada 2020. naslovljene „Strategija održivosti u području kemikalija – Prelazak na netoksični okoliš” („Strategija održivosti u području kemikalija”) i radi osiguravanja dobrog upravljanja kemikalijama tijekom njihova životnog ciklusa te prelaska na netoksično i kružno gospodarstvo, a s obzirom na važnost ambalaže u svakodnevnom životu, ovom je Uredbom potrebno obuhvatiti pitanje učinka ambalaže na ljudsko zdravlje, na okoliš i na uspješnost u pogledu održivosti u širem smislu tijekom njezina cijelog životnog ciklusa, uključujući kružnost, koji je rezultat prisutnosti zabrinjavajućih tvari tijekom cijelog životnog ciklusa ambalaže, od izrade do upotrebe i kraja životnog vijeka, uključujući gospodarenje otpadom.

(19)

Uzimajući u obzir znanstveni i tehnološki napredak, ambalažu bi trebalo dizajnirati i izrađivati tako da se u njezinu sastavu ograniči prisutnost određenih teških metala i drugih zabrinjavajućih tvari. Kao što je navedeno u Strategiji održivosti u području kemikalija, zabrinjavajuće tvari treba sve manje upotrebljavati i što češće im nalaziti zamjenu, a najopasnije tvari postupno ukidati kod društvenih upotreba koje nisu nužne, osobito u proizvodima široke potrošnje. Prema tome, zabrinjavajuće tvari kao sastavne dijelove ambalažnog materijala ili komponenti ambalaže trebalo bi što više smanjiti kako bi se osiguralo da ambalaža i reciklirani materijali iz ambalaže tijekom svojeg životnog ciklusa ni na koji način štetno ne utječu na ljudsko zdravlje ili okoliš.

(20)

Perfluoralkilne i polifluoralkilne tvari (PFAS-ovi) skupina su tisuća sintetičkih kemikalija koje se naveliko upotrebljavaju u Uniji i ostatku svijeta u širokom rasponu primjena. Kad je riječ o tonaži PFAS-ova, materijali i ambalaža koji dolaze u dodir s hranom jedan su od najrelevantnijih sektora. Svi PFAS-ovi obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe ili su sami po sebi vrlo postojani ili se razgrađuju u vrlo postojane PFAS-ove u okolišu. Kad se specifično promatraju one krajnje točke u vezi s ljudskim zdravljem koje se smatraju najviše zabrinjavajućima nakon dugotrajne izloženosti ljudi, odnosno karcinogenost, mutagenost, reproduktivna toksičnost, uključujući učinke na dojenje ili učinke putem dojenja, te specifična ciljana toksičnost za određene organe, velik broj PFAS-ova spada u barem jednu kategoriju tih krajnjih točaka. Na temelju fizičkih svojstava PFAS-ova, osobito njihove postojanosti, zajedno s identificiranim učincima određenih PFAS-ova na zdravlje, PFAS-ovi predstavljaju opasnost za okoliš i ljudsko zdravlje.

(21)

PFAS-ovi koji se nalaze u materijalima koji dolaze u dodir s hranom neizbježno dovode do izloženosti ljudi PFAS-ovima. Budući da opasnosti od PFAS-ova ne ovise o njihovim graničnim vrijednostima, izloženost PFAS-ovima koji se nalaze u materijalima koji dolaze u dodir s hranom neprihvatljiv je rizik za ljudsko zdravlje. Stoga bi PFAS-ove u ambalaži koja dolazi u dodir s hranom trebalo ograničiti. Da bi se izbjegla preklapanja s ograničenjima upotrebe PFAS-ova utvrđenima u drugim pravnim aktima Unije, Komisija bi trebala provesti evaluaciju kako bi ocijenila potrebu za izmjenom ili stavljanjem izvan snage ograničenja PFAS-ova u ambalaži koja dolazi u dodir s hranom utvrđenih u ovoj Uredbi.

(22)

Bisfenol A (BPA) kemijski je spoj koji se upotrebljava u proizvodnji materijala koji dolaze u dodir s hranom, kao što su ponovno uporabljiv plastični kuhinjski pribor ili obloge za limenke, uglavnom kao zaštitni sloj. Prema ocjeni koju je 2023. objavila Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA), izloženost BPA-u, do koje može doći njegovom migracijom u hranu i piće koje potrošači zatim konzumiraju, čak i u niskim razinama može predstavljati rizik za potrošače.

(23)

S obzirom na postupak u vezi s BPA-om koji je u tijeku, u skladu s ovlastima dodijeljenima Komisiji na temelju Uredbe (EZ) br. 1935/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (9) o materijalima koji dolaze u dodir s hranom, očekuje se da će se ograničenje upotrebe BPA-a donijeti prije kraja 2024. Nakon što bude doneseno, ograničenje upotrebe BPA-a primjenjivat će se na svu ambalažu za hranu i materijale koji dolaze u dodir s hranom, s općim prijelaznim razdobljem od 18 mjeseci.

(24)

U skladu s Akcijskim planom EU-a za postizanje nulte stope onečišćenja zraka, vode i tla, utvrđenim u komunikaciji Komisije od 12. svibnja 2021., politike Unije trebale bi se temeljiti na načelu preventivnog djelovanja na samom izvoru. U Strategiji održivosti u području kemikalija Komisija naglašava da bi uredbe (EZ) br. 1907/2006 (10) i (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (11) trebalo ojačati kao temelj za regulaciju kemikalija u Uniji te ih dopuniti dosljednim pristupima za procjenu kemikalija i upravljanje njima u postojećem sektorskom pravu. Stoga se radi zaštite ljudskog zdravlja i okoliša tvari u ambalaži i komponentama ambalaže ograničavaju na samom izvoru i prvenstveno uređuju na temelju Uredbe (EZ) br. 1907/2006 u skladu s pravilima i postupcima utvrđenima u glavi VIII. te uredbe, i to u svim fazama životnog ciklusa tvari, uključujući fazu otpada. Zato bi trebalo podsjetiti na to da se Uredba (EZ) br. 1907/2006 primjenjuje na donošenje ili izmjenu ograničenja tvari koje su izrađene za upotrebu ili se upotrebljavaju u proizvodnji ambalaže ili komponenti ambalaže, kao i na ograničenja stavljanja na tržište tvari prisutnih u ambalaži ili komponentama ambalaže. Kad je riječ o ambalaži obuhvaćenoj područjem primjene Uredbe (EZ) br. 1935/2004, trebalo bi podsjetiti na to da se tom uredbom želi osigurati visoka razina zaštite potrošača koji konzumiraju hranu u ambalaži. Nadalje, moguće je i da tvari u ambalaži, u komponentama ambalaže ili u ambalažnom otpadu podliježu ograničenjima utvrđenim u drugim pravnim aktima Unije, kao što su ograničenja i zabrane utvrđeni za postojane organske onečišćujuće tvari na temelju Uredbe (EU) 2019/1021 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(25)

Uz ograničenja primjenjiva na materijale i predmete koji dolaze u dodir s hranom utvrđena u Prilogu XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 i u Uredbi (EZ) br. 1935/2004, radi dosljednosti primjereno je zadržati postojeća ograničenja za olovo, kadmij, živu i šesterovalentni krom koji su prisutni u ambalaži ili komponentama ambalaže.

(26)

Uvjeti za izuzeća u pogledu koncentracija olova, kadmija, žive i šesterovalentnog kroma koji su prisutni u ambalaži ili komponentama ambalaže utvrđena su u Odluci Komisije 2001/171/EZ (13) i Odluci Komisije 2009/292/EZ (14), koje su donesene na temelju Direktive 94/62/EZ, te bi ih na temelju ove Uredbe trebalo zadržati. Međutim, kako bi se uzeo u obzir znanstveni i tehnički napredak, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi sa smanjenjem koncentracija svih tih metala utvrđenih u ovoj Uredbi ili za određivanje uvjeta pod kojima se zbroj koncentracija tih metala ne primjenjuje na reciklirane materijale ili na proizvodne petlje koji su u zatvorenom i kontroliranom lancu ili na određene vrste ambalaže ili formate ambalaže. Na osnovi Strategije održivosti u području kemikalija iste koncentracije opasnih tvari trebale bi se u načelu primjenjivati na primarne sirovine i reciklirane materijale. Međutim, mogle bi postojati iznimne okolnosti zbog kojih bi moglo biti potrebno odstupiti od tog načela. Te iznimne okolnosti kojima se opravdavaju različite koncentracije za reciklirane materijale u usporedbi s primarnim sirovinama trebale bi se temeljiti na analizi pojedinačnih slučajeva. Pri izmjeni postojećih izuzeća u pogledu koncentracija olova, kadmija, žive i šesterovalentnog kroma Komisija bi to načelo trebala uzeti u obzir.

(27)

Ne dovodeći u pitanje ograničenje PFAS-ova, ovom se Uredbom ne bi trebala predvidjeti mogućnost uvođenja ograničenja upotrebe tvari iz razlogâ kemijske sigurnosti ili razloga povezanih sa sigurnošću hrane, osim ako postoji neprihvatljiv rizik za ljudsko zdravlje ili okoliš, uključujući, ali ne ograničavajući se na ograničenja olova, kadmija, žive i šesterovalentnog kroma koja su već utvrđena na temelju Direktive 94/62/EZ i koja bi trebalo zadržati na temelju ove Uredbe, s obzirom na to da su takva ograničenja obuhvaćena drugim pravnim aktima Unije. Međutim, trebalo bi, ponajprije iz razloga koji se ne odnose na kemijsku sigurnost ni na sigurnost hrane, omogućiti ograničenje tvari prisutnih u ambalaži i komponentama ambalaže ili tvari koje se upotrebljavaju u postupku njihove izrade, koje negativno utječu na održivost ambalaže, osobito u pogledu njezine kružnosti, posebno procesâ ponovne uporabe i recikliranja.

(28)

Ambalaža koja je dizajnirana kako bi se reciklirala nakon što postane ambalažni otpad jedan je od najučinkovitijih načina za poboljšanje kružnosti ambalaže te za povećanje stopa recikliranja i upotrebe recikliranog sadržaja u ambalaži. Industrija, u okviru dobrovoljnih sektorskih programa, i određene države članice utvrdile su kriterije za dizajn ambalaže za recikliranje za niz formata ambalaže u svrhu modulacije naknada za proširenu odgovornost proizvođača. Kako bi se spriječio nastanak prepreka na unutarnjem tržištu i industriji omogućili jednaki uvjeti tržišnog natjecanja te kako bi se promicala održivost ambalaže, važno je utvrditi obvezne zahtjeve u pogledu mogućnosti recikliranja ambalaže, usklađivanjem kriterija i metodologije za ocjenjivanje mogućnosti recikliranja ambalaže na temelju metodologije dizajna za recikliranje na razini Unije. Kako bi se ostvario cilj iz CEAP-a, u skladu s kojim bi se do 2030. sva ambalaža trebala moći reciklirati na gospodarski održiv način, ambalaža koja se može reciklirati trebala bi biti dizajnirana za materijalno recikliranje, a kada postane otpad, može se odvojeno skupljati, razvrstati u specifične tokove otpada, a da pritom ne utječe na mogućnost recikliranja drugih tokova otpada i reciklirati u širim razmjerima. Recikliranje ambalaže trebalo bi izražavati u okviru razreda učinkovitosti mogućnosti recikliranja koji se od 2030. utvrđuju na temelju kriterija za dizajn za recikliranje te od 2035. na temelju kriterija za dizajn za recikliranje i kriterija za recikliranje u širim razmjerima. za kategorije ambalaže navedene u Prilogu II. i izražene u razredima A, B ili C. Trebalo bi se smatrati da je ambalažu koja je obuhvaćena tim razredima moguće reciklirati te da bi se stoga trebalo omogućiti njezino stavljanje na tržište. Za ambalažu ispod razreda C trebalo bi smatrati da se tehnički ne može reciklirati i njezino stavljanje na tržište trebalo bi biti ograničeno. Međutim, ambalaža bi trebala biti u skladu s tim kriterijima tek od 1. siječnja 2030. kako bi gospodarski subjekti imali dovoljno vremena za prilagodbu. Od 1. siječnja 2038. ambalaža bi trebala biti barem u razredu B da bi se mogla staviti na tržište.

(29)

Definicija materijalnog recikliranja u ovoj Uredbi trebala bi dopuniti definicije recikliranja i oporabe materijala iz Direktive 2008/98/EZ. Materijalnim recikliranjem resursi ostaju u optjecaju unutar gospodarstva materijala i stoga ono ne bi trebalo uključivati biološku obradu otpada. Definicija materijalnog recikliranja ne bi trebala utjecati na izračun ciljeva u pogledu recikliranja utvrđenih za države članice na temelju ove Uredbe. Ti ciljevi i njihov izračun temelje se na definiciji recikliranja iz Direktive 2008/98/EZ.

(30)

Visokokvalitetno recikliranje podrazumijeva da su reciklirani materijali, na temelju njihovih očuvanih tehničkih svojstava, istovjetne ili veće kvalitete u usporedbi s izvornim materijalom te da se mogu upotrebljavati kao zamjena za primarne sirovine za ambalažu ili slične primjene. Reciklirani materijal može se reciklirati više puta. Kako bi se omogućila proizvodnja visokokvalitetnih recikliranih sirovina, ključno je skupljanje pravilno razvrstanog ambalažnog otpada. Razlika između materijalnog recikliranja i visokokvalitetnog recikliranja u tome je što se materijalnim recikliranjem ambalažni materijal reciklira u materijale, dok se visokokvalitetnim recikliranjem ambalažni materijal reciklira u materijale takve kvalitete da se ti materijali mogu upotrebljavati kao isti razred kvalitete za ambalažu ili druge primjene u kojima se zadržava kvaliteta recikliranog materijala.

(31)

Činjenica da je provedeno ocjenjivanje dizajna za recikliranje sama po sebi ne osigurava da se ambalaža reciklira u praksi. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji za utvrđivanje ujednačene metodologije i mehanizma lanca nadzora kojima se osigurava učinkovito recikliranje ambalažnog otpada u širim razmjerima, na temelju etabliranih najsuvremenijih procesa odvojenog skupljanja i etabliranih procesa razvrstavanja i recikliranja, koji su dokazani u operativnom okružju. Stoga bi se od 2035. trebalo provoditi novo ocjenjivanje na temelju količine tj. mase materijala koji je zaista recikliran iz svake kategorije ambalaže u skladu s metodologijom i pragovima iz ove Uredbe. Pragovi za recikliranje u širim razmjerima trebali bi se utvrditi uzimajući u obzir cilj za godišnju količinu recikliranog materijala predviđen ovom Uredbom. Od država članica se očekuje da do 2030. Komisiji već dostave prve podatke o količinama ambalažnog otpada recikliranog po kategoriji ambalaže za potrebe praćenja. Proizvođači, u slučaju pojedinačnog ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača, organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača kojima je povjereno ispunjavanje tih obveza ili subjekti za gospodarenje ambalažnim otpadom, u slučaju da su javna tijela odgovorna za organizaciju gospodarenja ambalažnim otpadom, trebali bi osigurati da se ambalažni otpad skuplja odvojeno i razvrstava te da se materijal reciklira u instaliranoj infrastrukturi primjenom etabliranih procesa dokazanih u operativnom okružju, te bi izrađivaču trebali dostaviti svu tehničku dokumentaciju kojom se dokazuje da se ambalaža reciklira u širim razmjerima.

(32)

Kako bi se utvrdila usklađena pravila o dizajnu ambalaže radi osiguravanja mogućnosti njezina recikliranja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s utvrđivanjem dizajna za kriterije recikliranja i razreda učinkovitosti mogućnosti recikliranja, utvrđivanja načina provođenja ocjene učinkovitosti mogućnosti recikliranja i izražavanja njezinog rezultata, utvrđivanja opisa uvjeta za usklađenost svake kategorije pakiranja s njezinim odgovarajućim razredima učinkovitosti mogućnosti recikliranja, uspostavljanja okvira koji se odnosi na modulaciju financijskih doprinosa koje plaćaju proizvođači kako bi ispunili svoje obveze proširene odgovornosti proizvođača, kao i izmjenom povezanih priloga ovoj Uredbi.

(33)

U svrhu poticanja inovacija u području ambalaže, trebalo bi omogućiti dodatno razdoblje da se ambalažu koja ima inovativne značajke kojima se znatno poboljšava njezina osnovna funkcija i koja ima dokazive koristi za okoliš uskladi sa zahtjevima u pogledu mogućnosti recikliranja. Inovativne značajke trebalo bi obrazložiti, osobito u pogledu upotrebe novih materijala, a planiranu uspostavu procesa recikliranja trebalo bi objasniti u tehničkoj dokumentaciji priloženoj ambalaži. Tim bi se informacijama, među ostalim, prema potrebi trebalo služiti pri izmjeni provedbenih akata o kriterijima za dizajn za recikliranje. Gospodarski subjekt također bi trebao obavijestiti Komisiju i nadležno tijelo prije stavljanja inovativne ambalaže na tržište.

(34)

Kako bi se zaštitili zdravlje i sigurnost ljudi i životinja, zbog prirode pakiranih proizvoda i povezanih zahtjeva, zahtjevi u pogledu mogućnosti recikliranja ne bi trebali biti obvezni za unutarnje pakiranje u skladu s Direktivom 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (15) i Uredbom(EU) 2019/6 Europskog parlamenta i Vijeća (16), koje je u izravnom dodiru s lijekom, kao ni na vanjsko pakiranje kako je definirano u tim zakonodavnim aktima u slučajevima kada je takvo pakiranje potrebno da bi se ispunili posebni zahtjevi za očuvanje kvalitete lijeka. Osim toga, zahtjevi u pogledu mogućnosti recikliranja ne bi trebali biti obvezni za kontaktno osjetljivu plastičnu ambalažu medicinskih proizvoda obuhvaćenih Uredbom (EU) 2017/745 Europskog parlamenta i Vijeća (17), kontaktno osjetljivu plastičnu ambalažu za in vitro dijagnostičke medicinske proizvode obuhvaćene Uredbom (EU) 2017/746 Europskog parlamenta i Vijeća (18), kontaktno osjetljivu plastičnu ambalažu za hranu za dojenčad i malu djecu i hranu za posebne medicinske potrebe obuhvaćenu Uredbom (EU) br. 609/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (19), kao ni za ambalažu koja se upotrebljava za prijevoz opasnih tvari u skladu s Direktivom 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (20). Prodajna ambalaža izrađena od laganog drva, pluta, tekstila, gume, keramike ili porculana također bi trebala biti izuzeta jer se ti materijali stavljaju na tržište u vrlo malim količinama, tj. svaka kategorija iznosi manje od 1 % mase ambalaže stavljene na tržište Unije. Obveza plaćanja financijskih doprinosa u skladu s proširenom odgovornošću proizvođača ne bi trebala biti obuhvaćena tim izuzećem.

(35)

Neke države članice poduzimaju mjere za poticanje mogućnosti recikliranja ambalaže putem modulacije naknada za proširenu odgovornost proizvođača. Takve inicijative koje se poduzimaju na nacionalnoj razini mogu stvoriti regulatornu nesigurnost za gospodarske subjekte, osobito one koji ambalažu isporučuju u nekoliko država članica. S druge strane, modulacija naknada za proširenu odgovornost proizvođača djelotvoran je gospodarski instrument za poticanje održivijeg dizajna ambalaže koji dovodi do lakše mogućnosti recikliranja ambalaže i istodobno poboljšava funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Stoga je potrebno uskladiti kriterije za modulaciju naknada za proširenu odgovornost proizvođača na temelju razreda učinkovitosti mogućnosti recikliranja koji se dobiva ocjenjivanjem mogućnosti recikliranja, a da se pritom ne utvrđuju stvarni iznosi takvih naknada. Budući da bi ti kriteriji trebali biti povezani s kriterijima za mogućnost recikliranja ambalaže, primjereno je ovlastiti Komisiju da donese takve usklađene kriterije i istodobno utvrdi detaljne kriterije za dizajn za recikliranje po kategoriji ambalaže.

(36)

Kako bi se osigurala njezina kružnost, ambalaža bi se trebala dizajnirati i izrađivati tako da se veći dio primarnih sirovina može zamijeniti recikliranim materijalima. Povećana upotreba recikliranih materijala podupire razvoj kružnoga gospodarstva s funkcionalnim tržištima recikliranih materijala, smanjuje troškove, ovisnosti i negativne učinke na okoliš povezane s upotrebom primarnih sirovina te omogućuje upotrebu materijala s učinkovitijim iskorištavanjem resursa. U odnosu na druge ambalažne materijale plastična ambalaža sadržava najmanji udio recikliranih materijala. Kako bi se ta pitanja riješila na najprimjereniji način, potrebno je povećati korištenje reciklirane plastike utvrđivanjem obveznih ciljeva za reciklirani sadržaj u plastičnoj ambalaži na različitim razinama ovisno o kontaktnoj osjetljivosti (21) različitih primjena plastične ambalaže i osiguravanjem toga da ti ciljevi postanu obvezni do 2030. Kako bi se postupno zajamčila veća kružnost ambalaže, veći ciljevi trebali bi se primjenjivati od 2040.

(37)

Papirnati materijal dobiven procesom pulpiranja drva ne bi trebalo smatrati obuhvaćenim definicijom plastike na temelju ove Uredbe.

(38)

Kako bi se osigurala visoka razina zaštite zdravlja ljudi i životinja u skladu s pravom Unije i izbjegao svaki rizik za sigurnost opskrbe ili sigurnost lijekova i medicinskih proizvoda, određene vrste plastične ambalaže trebalo bi isključiti iz obveze minimalnog udjela recikliranog sadržaja. Te su vrste plastične ambalaže unutarnje pakiranje kako je definirano u Direktivi 2001/83/EZ i Uredbi (EU) 2019/6, kontaktno osjetljiva plastična ambalaža za medicinske proizvode obuhvaćene Uredbom (EU) 2017/745, kontaktno osjetljiva ambalaža za in vitro dijagnostičke medicinske proizvode obuhvaćene Uredbom (EU) 2017/746, kontaktno osjetljiva plastična ambalaža za hranu namijenjenu samo za dojenčad i malu djecu te kontaktno osjetljiva plastična ambalaža za hranu za posebne medicinske potrebe obuhvaćenu Uredbom (EU) br. 609/2013. To bi se izuzeće trebalo primjenjivati i na vanjsko pakiranje lijekova i veterinarskih lijekova kako je definirano u Uredbi (EU) 2019/6/ i Direktivi 2001/83/EZ u slučajevima u kojima ambalaža mora ispunjavati posebne zahtjeve kako bi se očuvala kvaliteta lijeka.

(39)

Kako bi se ostvarili ciljevi za integraciju recikliranog sadržaja na temelju ove Uredbe, Komisija bi najkasnije tri godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe trebala objaviti rezultate preispitivanja stanja tehnološkog razvoja i okolišne učinkovitosti plastične ambalaže na biološkoj osnovi te, prema potrebi, predstaviti zakonodavni prijedlog sa zahtjevima i ciljevima u pogledu održivosti.

(40)

Kako bi se spriječile prepreke na unutarnjem tržištu i osigurala učinkovita provedba ove Uredbe, gospodarski subjekti trebali bi osigurati da svi plastični dijelovi u ambalaži sadržavaju određeni minimalni postotak recikliranog sadržaja oporabljenog iz plastičnog otpada nakon potrošnje, po vrsti i formatu ambalaže kako su navedeni u ovoj Uredbi, izračunan kao prosjek po proizvodnom pogonu i godini.

(41)

Upotreba proizvodnog pogona kao osnove za izračun pruža izrađivaču ambalaže određenu fleksibilnost u postizanju minimalnog postotka recikliranog sadržaja. Proizvodni pogon trebalo bi shvatiti tako da se odnosi samo na jedno industrijsko postrojenje u kojem se ambalaža izrađuje.

(42)

Gospodarske subjekte trebalo bi poticati da povećaju reciklirani sadržaj u plastičnom dijelu ambalaže. Jedan je od načina na koji se to može postići osiguravanje modulacije naknada za proširenu odgovornost proizvođača na temelju postotka recikliranog sadržaja u ambalaži. Modulacija naknade u takvim bi se slučajevima trebala temeljiti na zajedničkim pravilima za izračun i provjeru recikliranog sadržaja u toj ambalaži. U tom bi kontekstu državama članicama trebalo dopustiti da zadrže postojeće sustave kojima se omogućuje prethodni i pravedan pristup recikliranom materijalu kako bi se ispunili ciljevi u pogledu minimalnog recikliranog sadržaja pod uvjetom da su u skladu s ovom Uredbom. Nadalje, prioritetni pristup recikliranim materijalima trebao bi se odobravati po tržišnim cijenama, a količina reciklata za koji je omogućen prioritetni pristup trebala bi odgovarati količini ambalaže koju je gospodarski subjekt stavio na raspolaganje na državnom području dotične države članice unutar određenog vremenskog okvira.

(43)

Provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu pravila o izračunu i provjeri postotka recikliranog sadržaja dobivenog oporabom plastičnog otpada nakon potrošnje, izračunanog po vrsti i formatu ambalaže kao prosjek po proizvodnom pogonu i godini, uzimajući u obzir učinak procesa recikliranja na okoliš i uz utvrđivanje formata tehničke dokumentacije.

(44)

Kako bi se osiguralo unutarnje tržište za visokokvalitetno recikliranje plastike i upotrebu sekundarnih sirovina, svi plastični dijelovi ambalaže koja se stavlja na tržište trebali bi sadržavati određeni minimalni postotak recikliranog sadržaja oporabljenog iz plastičnog otpada nakon potrošnje, po vrsti i formatu ambalaže kako su navedeni u ovoj Uredbi, izračunan kao prosjek po proizvodnom pogonu i godini. Vrstu ambalaže trebalo bi shvatiti tako da se odnosi na prevladavajući polimer od kojeg je ambalaža izrađena, dok bi format ambalaže trebalo shvatiti tako da se odnosi na veličinu i oblik određene jedinice ambalaže.

(45)

Iz nekoliko je razloga potrebna visoka razina zaštite okoliša i ljudskog zdravlja, osobito u pogledu razine emisija koje se ispuštaju u zrak, vodu i tlo. Prvo, klimatske promjene globalni su fenomen koji nema granica i njihovi učinci nisu izravno povezani s izvorom emisija stakleničkih plinova: zemlje s niskim emisijama stakleničkih plinova mogu doživjeti učinke klimatskih promjena koji su nerazmjerni njihovim pojedinačnim doprinosima globalnim emisijama stakleničkih plinova. Drugo, vodni sustavi međusobno su povezani, npr. putem oceanskih struja, a prethodno iskustvo pokazuje da se onečišćenje u jednom dijelu planeta, uključujući onečišćenje plastičnim otpadom, može uvelike proširiti na druge oceane i kontinente. Treće, emisije u tlo mogu imati ne samo lokalne nego i prekogranične učinke, osobito kada te emisije prelaze u vodotokove. Promicanje upotrebe recikliranog sadržaja u plastičnoj ambalaži temelji se na pretpostavci da je sâm reciklirani sadržaj proizveden na okolišno održiv način kako bi se smanjio ugljični otisak i poticalo kružno gospodarstvo. U tu je svrhu potrebno uspostaviti određene zaštitne mjere kako bi se zajamčilo da se načinom dobivanja recikliranog sadržaja ne poništavaju koristi za okoliš koje proizlaze iz kasnije upotrebe tog recikliranog sadržaja u plastičnoj ambalaži. Stoga je povezana pitanja u vezi s okolišem potrebno riješiti na nediskriminirajući način u pogledu i domaće i uvezene plastične ambalaže. U tu bi svrhu uvoz u Uniju trebao podlijegati istovjetnim uvjetima u pogledu emisija i odvojenog skupljanja te kriterija održivosti za tehnologije recikliranja.

(46)

Odvojeno skupljanje plastičnog otpada ključno je jer ima izravan i pozitivan učinak na stopu skupljanja, kvalitetu prikupljenog materijala i kvalitetu reciklata. Omogućuje visokokvalitetno recikliranje i potiče korištenje kvalitetnih sekundarnih sirovina. Napredak prema „društvu koje reciklira” doprinosi izbjegavanju nastajanja otpada i potiče upotrebu otpada kao resursa, pri čemu se izbjegava ovisnost o resursima na nižim razinama hijerarhije otpada sa štetnim učincima na okoliš i ne zanemaruje gospodarenje otpadom na način prihvatljiv za okoliš. Odvojenim skupljanjem izbjegava se i miješanje opasnog i neopasnog otpada, čime se jamči sigurnost otpada i njegovih pošiljaka, te izbjegava onečišćenje, kako je predviđeno međunarodnim pravilima kao što su Baselska konvencija o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju (22) od 22. ožujka 1989., Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. (23), Konvencija o sprečavanju onečišćenja mora potapanjem otpadnih i drugih tvari sastavljena u Londonu 29. prosinca 1972. i njezin Protokol iz 1996. te Prilog V. Međunarodnoj konvenciji o sprečavanju onečišćenja mora s brodova od 2. studenog 1973. (MARPOL), kako je izmijenjena povezanim Protokolom iz 1978.

(47)

Nadalje, rasprave na međunarodnoj razini u okviru različitih sastanaka Međuvladinoga pregovaračkog odbora u svrhu razvoja međunarodnog pravno obvezujućeg instrumenta o onečišćenju plastikom, među ostalim u morskom okolišu, pod pokroviteljstvom Programa UN-a za zaštitu okoliša („Međuvladin pregovarački odbor o onečišćenju plastikom”), pokazale su na međunarodnoj razini da je potrebno pojačati mjere za odvojeno skupljanje plastike radi ograničavanja njezina učinka na okoliš i poticanja kružnog gospodarstva, kako bi se spriječilo nastajanje otpada i smanjilo iskorištavanje prirodnih resursa. Tijekom tih rasprava ugovorne stranke pokazale su volju da donesu mjere u vezi s time. Konvencijom o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka (24), sastavljenom u Ženevi od 14. studenoga 1979., od njezinih se stranaka zahtijeva da zaštite okoliš od onečišćenja zraka te da nastoje ograničiti i, koliko je to moguće, postupno smanjiti i spriječiti onečišćenje zraka, uključujući dalekosežno prekogranično onečišćenje zraka. Na temelju Konvencije o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera, (25) sastavljene u Helsinkiju 17. ožujka 1992., stranke su dužne poduzeti mjere za sprečavanje, kontrolu i smanjenje svih prekograničnih posljedica onečišćenja voda. U skladu s Deklaracijom iz Rija donesenom 1992. na Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju, onečišćivač bi u načelu trebao snositi troškove onečišćenja. Stoga bi industrijske aktivnosti kao što je recikliranje plastike trebale biti popraćene mjerama za sprečavanje i smanjenje onečišćenja.

(48)

U skladu s okolišnim ciljem poticanja upotrebe materijala oporabljenog iz plastičnog otpada nakon potrošnje zahtijeva se da se plastika reciklira na način kojim se onečišćenje koje iz toga proizlazi svede na minimum. U suprotnome bi se industrijskim onečišćujućim tvarima koje se ispuštaju tijekom recikliranja smanjila ili eliminirala dodana vrijednost za okoliš koja proizlazi iz poticanja upotrebe reciklirane plastike. Trebalo bi oblikovati kriterije održivosti u pogledu tehnologija recikliranja plastičnog otpada nakon potrošnje. Njima bi se trebala zajamčiti visoka razina zaštite okoliša i ljudskog zdravlja, osobito u pogledu razine emisija koje se ispuštaju u zrak, vodu i tlo te učinkovitosti resursa. U tu svrhu Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s utvrđivanjem kriterija održivosti za tehnologije recikliranja plastike. U skladu s time recikliranje bi se trebalo provoditi na način prihvatljiv za okoliš, što bi dovelo do visoke kvalitete procesâ i proizvodâ recikliranja te zajamčilo visoke standarde za sektor recikliranja. Osiguravanjem odgovarajuće razine održivosti tehnologije recikliranja, a time i reciklata, poticanje uporabe recikliranog sadržaja u plastičnoj ambalaži postaje okolišno odgovorna mjera. U raspravama na sastancima Međuvladinog pregovaračkog odbora o onečišćenju plastikom naglašena je važnost osiguravanja toga da tehnologije recikliranja funkcioniraju na način prihvatljiv za okoliš.

(49)

Metodologijom za ocjenjivanje, provjeru i certificiranje, među ostalim putem revizije koju provodi treća strana, istovjetnosti pravila koja se primjenjuju u slučaju recikliranog sadržaja oporabljenog iz plastičnog otpada nakon potrošnje koji je recikliran ili skupljen u trećoj zemlji trebala bi se zajamčiti visoka razina zaštite okoliša i ljudskog zdravlja, osobito u pogledu razine emisija koje se ispuštaju u zrak, vodu i tlo, uzimajući u obzir potrebu da se recikliranje provodi na način prihvatljiv za okoliš, mogućnost osiguravanja visokokvalitetnog recikliranja, razinu standarda kvalitete za sektor recikliranja i razinu učinkovitosti resursa. Takva su razmatranja ključna za postizanje kružnosti resursa, čime se smanjuje pritisak na neobnovljive prirodne resurse. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji za utvrđivanje te metodologije.

(50)

Materijali koji dolaze u dodir s hranom i sadržavaju recikliranu plastiku moraju ispunjavati zahtjeve utvrđene u Uredbi Komisije (EU) 2022/1616 (26), koja uključuje zahtjeve u pogledu tehnologija recikliranja. Kad je riječ o plastičnoj ambalaži, osim ako je ta ambalaža izrađena od polietilen tereftalata (PET), primjereno je ponovno ocijeniti dostupnost odgovarajućih tehnologija recikliranja takve plastične ambalaže dovoljno prije datuma početka primjene povezanih zahtjeva u pogledu recikliranog sadržaja. Ta bi ocjena trebala obuhvaćati i stanje u pogledu ovlaštenja na temelju relevantnih pravila Unije i primjenu takve tehnologije u praksi. Na temelju te ocjene možda bude potrebno predvidjeti odstupanja od zahtjeva u pogledu recikliranog sadržaja u određenoj kontaktno osjetljivoj plastičnoj ambalaži ili izmijeniti popis iznimaka utvrđenih u ovoj Uredbi. Komisiji bi u tu svrhu trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a.

(51)

Kako bi se uzeli u obzir rizici povezani s mogućom nedostatnom opskrbom određenim plastičnim otpadom za recikliranje koja bi mogla dovesti do previsokih cijena ili negativnih učinaka na zdravlje, sigurnost i okoliš, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s prilagođavanjem minimalnih postotaka recikliranog sadržaja oporabljenog iz plastičnog otpada nakon potrošnje. Komisija bi u evaluaciji obrazloženja takvog delegiranog akta trebala ocijeniti dobro argumentirane zahtjeve fizičkih i pravnih osoba.

(52)

Kad je riječ o materijalima koji nisu plastika, kao što su staklo i aluminij, postoji jasan trend zamjene primarnih sirovina recikliranim materijalima te se očekuje da će se taj trend nastaviti zbog promjena u pravnom i gospodarskom okružju te očekivanjima potrošača. Komisija bi unatoč tome trebala pažljivo pratiti upotrebu recikliranog sadržaja u ambalažnim materijalima koji nisu plastika te ocijeniti primjerenost prijedloga za određivanje daljnjih mjera, uključujući postavljanje ciljeva, kojima se nastoji povećati upotreba recikliranog sadržaja u ambalaži koja nije plastična.

(53)

Tokovi biootpada često su kontaminirani konvencionalnom plastikom, dok su tokovi materijalnog recikliranja često kontaminirani kompostabilnom plastikom. Ta unakrsna kontaminacija dovodi do gubitka resursa i smanjenja kvalitete sekundarnih sirovina te bi je trebalo spriječiti na samom izvoru. S obzirom na to države članice trebale bi na svojem državnom području utvrditi odgovarajući način gospodarenja otpadom za kompostabilnu ambalažu. Budući da ispravan način odbacivanja kompostabilne plastične ambalaže sve više zbunjuje potrošače, opravdano je i potrebno utvrditi jasna i zajednička pravila o upotrebi kompostabilne plastične ambalaže, kojima se propisuje samo kad takva uporaba ima očite koristi za okoliš ili ljudsko zdravlje. To je osobito slučaj kad upotreba kompostabilne ambalaže doprinosi skupljanju ili odbacivanju biootpada, primjerice za proizvode kod kojih je posebno teško odvojiti ambalažu od sadržaja, kao što su filtar vrećice za čaj.

(54)

Kad je riječ o ograničenim primjenama ambalaže proizvedene od biorazgradivih plastičnih polimera, postoji jasna korist za okoliš ako se upotrebljava kompostabilna ambalaža koja ulazi u kompostane, uključujući postrojenja za anaerobnu razgradnju u kontroliranim uvjetima. Nadalje, ako države članice primjenjuju članak 22. stavak 1. drugi podstavak Direktive 2008/98/EZ i ako su u tim državama članicama dostupni odgovarajući programi skupljanja otpada i infrastrukture za obradu otpada, te države članice trebale bi imati fleksibilnost da odluče hoće li dopustiti stavljanje na raspolaganje prvi put na svojem državnom području kompostabilne ambalaže za pojedinačne jedinice za aparate za kavu, čaj ili druge napitke koje se sastoje od ambalažnog materijala koji nije metal, te vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje, laganih plastičnih vrećica za nošenje i stavljanje na raspolaganje prvi put na svojem državnom području druge ambalaže za koje je postojao zahtjev da bude kompostabilna prije datuma početka primjene ove Uredbe. Kako potrošači ne bi bili zbunjeni u pogledu ispravnog načina odbacivanja i s obzirom na korist kružnosti ugljika za okoliš, sva druga ambalaža trebala bi se podvrgnuti materijalnom recikliranju te bi ona trebala biti dizajnirana tako da ne utječe na mogućnost recikliranja drugih tokova otpada.

(55)

Osim toga, biorazgradivi otpad ne bi trebao dovesti do prisutnosti kontaminanata u proizvedenom kompostu. Trebalo bi revidirati zahtjeve usklađene norme EN 13432:2000 „Ambalaža – Zahtjevi za oporabivost ambalaže kompostiranjem i biorazgradnjom – Sheme ispitivanja i kriteriji prihvatljivosti ambalaže” s obzirom na trajanje kompostiranja, dopuštene razine kontaminacije i ograničenja ispuštanja mikroplastike kako bi se omogućila odgovarajuća obrada tih materijala u postrojenjima za obradu biootpada. Osim toga, u Uniji bi trebalo uspostaviti sličnu normu za kompostiranje u kućanstvu.

(56)

Kako je opisano u „Okviru politike EU-a o plastici na biološkoj osnovi, biorazgradivoj plastici i plastici koja se može kompostirati”, utvrđenom u komunikaciji Komisije od 30. studenoga 2022., usklađenost s normama za industrijsko kompostiranje ne podrazumijeva razgradnju pri kompostiranju u kućanstvu. Pri industrijskom kompostiranju potrebni su uvjeti visoke temperature i visoke razine vlažnosti. Pri kompostiranju u kućanstvu, koje provode privatne osobe, među ostalim u zajednicama, stvarni uvjeti uvelike ovise o lokalnim klimatskim okolnostima i praksama potrošača. Stoga postoji opasnost da će biorazgradnja pri kompostiranju u kućanstvu biti sporija nego pri industrijskom kompostiranju ili da neće biti dovršena. Osobito, kompostiranje u kućanstvu za plastičnu ambalažu trebalo bi se razmatrati samo za posebne primjene i u kontekstu posebnih lokalnih uvjeta pod nadzorom relevantnih tijela.

(57)

Kad je to opravdano i primjereno zbog tehnoloških i regulatornih promjena koje utječu na odbacivanje kompostabilne plastike te pod određenim uvjetima kojima se osigurava da je upotreba takvih materijala korisna za okoliš i ljudsko zdravlje, Komisija bi trebala predstaviti, prema potrebi, zakonodavni prijedlog za izmjenu popisa ambalaže koja smije biti kompostabilna.

(58)

Kako bi se olakšalo ocjenjivanje sukladnosti u pogledu zahtjeva na temelju ove Uredbe u vezi s kompostabilnom ambalažom, potrebno je predvidjeti pretpostavku sukladnosti kompostabilne ambalaže koja je u skladu s usklađenim normama donesenima na temelju Uredbe (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (27). Pri utvrđivanju primjenjuje li se ta pretpostavka trebalo bi uzeti u obzir detaljne tehničke specifikacije tih zahtjeva, u skladu s najnovijim znanstvenim i tehnološkim napretkom. Ti parametri, uključujući trajanje kompostiranja i dopuštene razine kontaminacije, trebali bi odražavati stvarne uvjete u postrojenjima za obradu biootpada, uključujući procese anaerobne razgradnje. Više nije moguće pouzdati se u postojeću normu za industrijsko kompostiranje kao temelj za pretpostavku sukladnosti jer ju je potrebno revidirati i zamijeniti ažuriranom verzijom. Međutim, postojeća norma može poslužiti kao smjernica prije nego što bude dostupna nova ili ažurirana usklađena norma. Kad je riječ o ambalaži koja se može kompostirati u kućanstvu, Komisija bi prema potrebi trebala zatražiti izradu europskih normi.

(59)

Sva ambalaža koja je predviđena za to da dolazi u dodir s hranom ili koja je već u dodiru s hranom, uključujući kompostabilnu ambalažu, mora ispunjavati zahtjeve utvrđene u Uredbi (EZ) br. 1935/2004. Prema potrebi, trebalo bi biti moguće upotrijebiti dokumentaciju i informacije koje se zahtijevaju na temelju pravnih akata Unije o materijalima koji dolaze u dodir s hranom kao dio informacija i dokumentacije koje se zahtijevaju na temelju ove Uredbe.

(60)

Ambalažu bi trebalo dizajnirati tako da joj obujam i masa budu što manji i da se osigura mogućnost recikliranja, a da se pritom očuvaju njezine funkcije ambalaže. Izrađivač bi trebao ocijeniti ambalažu u odnosu na kriterije učinkovitosti navedene u ovoj Uredbi. S obzirom na ciljeve ove Uredbe u pogledu smanjenja stvaranja ambalaže i ambalažnog otpada te poboljšanja kružnosti ambalaže na cijelom unutarnjem tržištu, primjereno je dodatno dopuniti, pojasniti i postrožiti postojeće kriterije. Stoga bi trebalo izmijeniti popis kriterija učinkovitosti ambalaže kako su navedeni u usklađenoj normi EN 13428:2004 „Ambalaža – Zahtjevi specifični za proizvodnju i sastav ambalaže – Prevencija smanjenjem potrošnje resursa”. Međutim, prije nego što bude dostupna nova ili ažurirana usklađena norma, može se upotrebljavati postojeća norma EN 13428:2004. Iako su stavljanje na tržište i prihvaćenost kod potrošača i dalje relevantni za dizajn ambalaže, oni ne bi trebali biti dio kriterija učinkovitosti koji sami po sebi opravdavaju dodatnu masu i obujam ambalaže. Međutim, to ne bi trebalo utjecati na specifikacije proizvoda zanatskih i industrijskih proizvoda ni prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda koji su na temelju EU-ova sustava zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla registrirani i zaštićeni u okviru Unijina cilja da zaštiti kulturnu baštinu i tradicionalna znanja i umijeća, među ostalim na temelju Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (28) za vino, Uredbe (EU) 2019/787 Europskog parlamenta i Vijeća (29) za jaka alkoholna pića ili Uredbe (EU) 2023/2411 Europskog parlamenta i Vijeća (30) za obrtničke i industrijske proizvode, ili koji su obuhvaćeni sustavima kvalitete iz Uredbe (EU) 2024/1143 Europskog parlamenta i Vijeća (31). To također ne bi trebalo utjecati na dizajn ambalaže zaštićene na temelju prava Unije ili nacionalnog prava o dizajnu ili žigovima odnosno međunarodnim sporazumima koji imaju učinak u jednoj od država članica. Iznimka za takvu ambalažu opravdana je samo u mjeri u kojoj nova pravila o maksimalnom smanjenju ambalaže utječu na oblik ambalaže tako da se žigom više ne može razlikovati roba označena žigom od robe drugog poduzeća, a dizajn više ne može zadržati svoja nova i individualna svojstva. Kako bi se izbjegao rizik od zlouporabe, iznimka bi se trebala primjenjivati samo na prava na žig i dizajn zaštićena prije 11. veljače 2025. S druge strane, mogućnost recikliranja, uporaba recikliranog sadržaja i ponovna uporaba ambalaže mogle bi opravdati dodatnu masu ili obujam ambalaže te bi ih trebalo uključiti u kriterije učinkovitosti. Ambalaža s dvostrukom stijenkom, lažnim dnom i drugim svojstvima čiji je jedini cilj povećati percipirani obujam proizvoda ne bi se smjela stavljati na tržište jer ne ispunjava zahtjev maksimalnog smanjenja ambalaže. Isto bi se pravilo trebalo primjenjivati na suvišnu ambalažu koja nije potrebna za osiguravanje funkcionalnosti ambalaže.

(61)

Kako bi se ispunili zahtjevi u pogledu maksimalnog smanjenja ambalaže, posebnu bi pozornost trebalo posvetiti ograničavanju praznog prostora u skupnoj i transportnoj ambalaži, uključujući ambalažu za e-trgovinu.

(62)

Kako bi se olakšalo ocjenjivanje sukladnosti sa zahtjevima na temelju ove Uredbe u pogledu maksimalnog smanjenja ambalaže, potrebno je predvidjeti pretpostavku sukladnosti za ambalažu koja je sukladna s usklađenim normama donesenima u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 u svrhu određivanja detaljnih tehničkih specifikacija tih zahtjeva i utvrđivanja mjerljivih kriterija za dizajn, uključujući, prema potrebi, najveću dopuštenu masu ili ograničenja praznog prostora u određenim formatima ambalaže, kao i, automatski, standardiziran dizajn ambalaže koji je u skladu sa zahtjevima maksimalnog smanjenja ambalaže.

(63)

Kako bi se promicale kružnost i održiva upotreba ambalaže, trebalo bi poticati ponovno uporabljivu ambalažu i sustave za ponovnu uporabu. U tu je svrhu potrebno pojasniti pojam ponovno uporabljive ambalaže i osigurati da se on ne odnosi samo na dizajn ambalaže nego i na uspostavu sustavâ za ponovnu uporabu kojima se poštuju minimalni zahtjevi utvrđeni u ovoj Uredbi. Dizajn ambalaže trebao bi omogućiti najveći mogući broj ciklusa i nadalje ispunjavati zahtjeve u pogledu sigurnosti, kvalitete i higijene pri pražnjenju, istovaru, ponovnom punjenju ili pretovaru. Kako bi se olakšalo ocjenjivanje sukladnosti sa zahtjevima na temelju ove Uredbe u pogledu ponovno uporabljive ambalaže, potrebno je predvidjeti pretpostavku sukladnosti za ambalažu koja je sukladna s usklađenim normama donesenima u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 u svrhu određivanja detaljnih tehničkih specifikacija na temelju te uredbe i utvrđivanja kriterija za ponovno uporabljivu ambalažu i njezinih formata, uključujući minimalni broj putovanja ili ciklusa, standardiziranog dizajna i zahtjeva za sustave za ponovnu uporabu, uključujući higijenske zahtjeve.

(64)

Potrebno je informirati potrošače i omogućiti im da na odgovarajući način odbacuju ambalažni otpad. U tu svrhu primjereno je uspostaviti usklađeni sustav označivanja za razvrstavanje otpada na temelju materijalnog sastava ambalaže i uskladiti ga s odgovarajućim oznakama na spremnicima za otpad. Potrebno je da takav usklađeni sustav označivanja mogu prepoznati svi građani bez obzira na njihove okolnosti poput dobi i poznavanja jezika te bi to trebao biti vodeći čimbenik u dizajnu oznaka. Takav sustav može se ostvariti uporabom piktograma, uz minimalnu uporabu jezika. Takav bi dizajn omogućio i smanjenje troškova prevođenja koji bi inače nastali.

(65)

Razvrstavanje je ključan korak za poboljšanje kružnosti ambalaže. Trebalo bi poticati poboljšanje kapaciteta za razvrstavanje, osobito s pomoću tehnoloških inovacija, kako bi se poboljšalo učinkovitije razvrstavanje, a time i kvaliteta sirovina za recikliranje.

(66)

Kako bi se potrošačima olakšalo razvrstavanje i odbacivanje ambalažnog otpada, trebalo bi uvesti sustav usklađenih simbola koji bi se stavljali i na ambalažu i na spremnike za otpad kako bi potrošači mogli povezati podudarajuće simbole tijekom odbacivanja otpada. Simboli bi trebali omogućiti primjereno gospodarenje otpadom jer bi potrošačima trebali pružiti informacije o svojstvima kompostiranja ambalaže. S pomoću tih bi se informacija osobito trebala izbjeći zbunjenost potrošača u pogledu kompostabilne ambalaže, koja kao takva nije prikladna za kompostiranje u kućanstvu, nego se može kompostirati samo u kontroliranim industrijskim uvjetima. Takve bi informacije stoga trebale spriječiti bacanje kompostabilne ambalaže u prirodu. Tim pristupom poboljšat će se odvojeno skupljanje ambalažnog otpada i time dovesti do njegova kvalitetnijeg recikliranja te se želi postići određena razina usklađenosti sustavâ skupljanja ambalažnog otpada na unutarnjem tržištu. Potrebno je i uskladiti simbole povezane s obveznim sustavima povratne naknade uspostavljenima nakon stupanja na snagu ove Uredbe. Države članice trebale bi moći zahtijevati upotrebu takvih usklađenih oznaka na ambalaži na koju se primjenjuju sustavi povratne naknade uspostavljeni na temelju nacionalnog prava, prije stupanja na snagu ove Uredbe. Upotreba tih simbola ne bi trebala biti obvezna za transportnu ambalažu, osim ambalaže za e-trgovinu, jer se transportna ambalaža ne prikuplja u okviru sustava skupljanja komunalnog otpada.

(67)

Označivanje recikliranog sadržaja u ambalaži ne bi smjelo biti obvezno jer te informacije nisu ključne za osiguravanje pravilne obrade ambalaže na kraju njezina životnog vijeka. Međutim, izrađivači će morati postići ciljeve u pogledu recikliranog sadržaja na temelju ove Uredbe, pa će tu informaciju možda htjeti navesti na ambalaži kako bi informirali potrošače o recikliranom sadržaju u toj ambalaži. Kako bi se osiguralo da se te informacije u cijeloj Uniji priopćuju na usklađen način, trebalo bi uskladiti oznaku za reciklirani sadržaj.

(68)

Označivanje sadržaja plastike na biološkoj osnovi u ambalaži također ne bi trebalo biti obvezno jer postoji niz uvjeta koje plastika na biološkoj osnovi mora ispuniti kako bi se osigurala održivost te je potrebno više znanstvenih dokaza kako bi se zajamčilo da je upotreba plastike na biološkoj osnovi tijekom njezina cijelog životnog ciklusa u skladu s načelima kružnoga gospodarstva utvrđenima u Komunikaciji Komisije od 30. studenoga 2022. o okviru politike Unije o plastici na biološkoj osnovi, biorazgradivoj plastici i plastici koja se može kompostirati. Međutim, izrađivači će možda htjeti navesti te informacije na svojoj ambalaži kako bi informirali potrošače o sadržaju plastike na biološkoj osnovi u toj ambalaži. Kako bi se osiguralo da se te informacije u cijeloj Uniji priopćuju na usklađen način, trebalo bi uskladiti oznaku za sadržaj plastike na biološkoj osnovi.

(69)

Kad je riječ o ponovno uporabljivoj ambalaži, kako bi se krajnje korisnike informiralo o ponovnoj uporabljivosti, dostupnosti sustavâ za ponovnu uporabu i lokacijama kanala za skupljanje, takva bi ambalaža trebala imati QR kod ili drugi standardizirani i otvoreni digitalni nosač podataka koji sadržava te informacije. QR kod ili nosač podataka trebali bi sadržavati informacije koje olakšavaju praćenje i izračun putovanja i ciklusa, ili prosječnu procjenu ako ti izračuni nisu izvedivi. Ta bi oznaka trebala biti dobrovoljna za sustave otvorene petlje koji nemaju operatora sustava. Osim toga, ponovno uporabljivu prodajnu ambalažu trebalo bi jasno označiti na prodajnom mjestu.

(70)

Na ambalažu ne bi trebalo stavljati više oznaka. Kako bi se to izbjeglo, ako se drugim pravnim aktima Unije zahtijeva da informacije na pakiranom proizvodu budu dostupne u digitalnom obliku putem nosača podataka, informacije propisane za ambalažu na temelju ove Uredbe i informacije propisane za pakirani proizvod na temelju drugih pravnih akata Unije trebale bi biti dostupne putem istog nosača podataka. Taj bi nosač podataka trebao biti u skladu sa zahtjevima na temelju ove Uredbe ili drugim primjenjivim pravom Unije. Osobito, ako je pakirani proizvod obuhvaćen Uredbom (EU) 2024/1781 ili drugim pravom Unije kojim se zahtijeva digitalna putovnica za proizvode, u toj bi putovnici trebalo navesti i relevantne informacije na temelju ove Uredbe. Ako ambalaža sadržava zabrinjavajuće tvari, trebalo bi je označiti s pomoću standardizirane i otvorene tehnologije digitalnog označivanja kako je utvrđeno u provedbenim aktima koje je donijela Komisija. Tim bi se informacijama subjektima za gospodarenje otpadom trebao osigurati pristup relevantnim podacima o kemijskom sastavu ambalaže kako bi utvrdili najprikladniju opciju gospodarenja otpadom u skladu s hijerarhijom otpada, čime bi se promicala kružnost ambalaže.

(71)

Kako bi se doprinijelo ostvarenju ciljeva ove Uredbe, potrošače bi trebalo zaštititi od obmanjujućih i zbunjujućih informacija o svojstvima ambalaže i njezinoj primjerenoj obradi na kraju životnog vijeka, za koje su na temelju ove Uredbe utvrđene usklađene oznake. Trebalo bi biti moguće prepoznati ambalažu obuhvaćenu programom proširene odgovornosti proizvođača s pomoću odgovarajućeg simbola na cijelom području na kojem se taj program primjenjuje kako bi se naznačilo da proizvođač ispunjava svoje obveze proširene odgovornosti proizvođača. Takvo prepoznavanje trebalo bi se postići samo putem QR koda ili druge standardizirane i otvorene tehnologije digitalnog označivanja. Taj bi simbol potrošače trebao jasno i nedvosmisleno informirati o mogućnosti recikliranja ambalaže.

(72)

Ambalaža obuhvaćena obveznim sustavima povratne naknade trebala bi imati oznaku kojom se potrošače informira da je ta ambalaža obuhvaćena takvim sustavom te bi se stoga trebala prikupljati putem posebnih kanala za skupljanje koje su nacionalna tijela ovlastila u tu svrhu. Ta bi oznaka trebala biti usklađena oznaka EU-a koju je utvrdila Komisija. Države članice trebale bi moći zahtijevati da se takve usklađene oznake upotrebljavaju na ambalaži na koju se primjenjuju sustavi povratne naknade uspostavljeni na temelju nacionalnog prava prije stupanja na snagu ove Uredbe.

(73)

Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (32) djeluje kao „sigurnosna mreža” kojom se osigurava visoka razina zaštite potrošača u svim sektorima, s obzirom na to da dopunjuje detaljnije zahtjeve u sektorskom pravu Unije ili pravu Unije koje se odnosi na određene proizvode, osim ako je ta direktiva u proturječju s drugim pravilima Unije povezanima s posebnim aspektima nepoštene poslovne prakse, pri čemu bi ta druga pravila trebala imati prednost u pogledu tih specifičnih aspekata. Direktivom (EU) 2024/825 Europskog parlamenta i Vijeća (33) predviđeno je da prikazivanje dobrovoljne oznake održivosti koja ne ispunjava određene zahtjeve predstavlja nepoštenu poslovnu praksu.

(74)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu zahtjeva u pogledu označivanja, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti kako bi dodatno poboljšala razvrstavanje otpada, utvrdila metodologiju za identifikaciju materijalnog sastava ambalaže i za identifikaciju zabrinjavajućih tvari s pomoću standardiziranih i otvorenih digitalnih tehnologija i utvrdila usklađenu oznaku tespecifikacije i format za zahtjeve u pogledu označivanja ambalaže i spremnika za otpad utvrđene na temelju ove Uredbe. Komisija bi pri izradi tih specifikacija trebala svesti jezične elemente na najmanju moguću mjeru i uzeti u obzir znanstvene i druge dostupne tehničke informacije, uključujući relevantne međunarodne norme. Postojanje bilo kakvih varijacijama među državama članicama u iznosu naplaćene povratne naknade trebalo bi uzeti u obzir pri oblikovanju usklađenog označivanja ambalaže na koju se primjenjuje sustav povratne naknade. S obzirom na novi sustav, Odluku Komisije 97/129/EZ (34) trebalo bi staviti izvan snage od 12. kolovoza 2028., a njezin bi sadržaj trebalo uvrstiti u provedbeni akt.

(75)

Gospodarski subjekti trebali bi osigurati usklađenost ambalaže sa zahtjevima iz ove Uredbe. U tu bi svrhu trebali poduzimati odgovarajuće mjere u odnosu na svoje uloge u lancu opskrbe kako bi se zajamčilo slobodno kretanje ambalaže na unutarnjem tržištu i poboljšala njezina održivost.

(76)

Budući da su izrađivači vrlo dobro upoznati s procesom dizajniranja i proizvodnje, oni su u najboljem položaju za provođenje ocjenjivanja sukladnosti predviđenog na temelju ove Uredbe. Stoga bi ocjenjivanje sukladnosti na temelju ove Uredbe trebalo ostati isključiva obveza izrađivača.

(77)

Trebalo bi osigurati da dobavljači ambalaže ili ambalažnog materijala izrađivaču dostavljaju sve informacije i dokumentaciju koje su mu potrebne da dokaže sukladnost ambalaže i ambalažnih materijala. Te bi informacije i dokumentaciju trebalo dostavljati u papirnatom ili elektroničkom obliku.

(78)

Kako bi se zaštitilo funkcioniranje unutarnjeg tržišta, potrebno je osigurati usklađenost ambalaže iz trećih zemalja koja ulazi na tržište Unije s ovom Uredbom, neovisno o tome je li ta ambalaža uvezena kao samostalna ambalaža ili je povezana s pakiranim proizvodom. Osobito, potrebno je osigurati da izrađivači provedu odgovarajuće postupke ocjenjivanja sukladnosti te ambalaže. Uvoznici bi stoga trebali zajamčiti da je ambalaža koju stavljaju na tržište usklađena s tim zahtjevima i da je dokumentacija koju sastavljaju izrađivači dostupna nadležnim nacionalnim tijelima radi inspekcije.

(79)

Svaki bi uvoznik pri stavljanju ambalaže na tržište trebao na njoj navesti svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani žig, poštansku adresu i, ako postoji, elektronički način komunikacije putem kojeg ga se može kontaktirati. Iznimke od tog zahtjeva trebalo bi utvrditi za slučajeve u kojima na ambalaži nije moguće navesti te podatke.

(80)

Budući da distributer ambalažu stavlja na raspolaganje na tržištu nakon što je na tržište stavi izrađivač ili uvoznik, trebao bi djelovati s dužnom pažnjom u odnosu na primjenjive zahtjeve ove Uredbe. Distributer bi trebao osigurati i da rukovanje ambalažom ne ugrožava njezinu usklađenost s tim zahtjevima.

(81)

Budući da su blizu tržišta i imaju važnu ulogu u osiguravanju usklađenosti ambalaže, distributeri i uvoznici trebali bi biti uključeni u zadaće nadzora tržišta koje provode nadležna nacionalna tijela te bi trebali biti spremni aktivno sudjelovati i navedenim tijelima dostaviti sve potrebne informacije o dotičnoj ambalaži.

(82)

Svaki uvoznik ili distributer koji na tržište stavlja ambalažu pod svojim imenom ili žigom odnosno izmijeni ambalažu koja je već stavljena na tržište na način koji bi mogao utjecati na usklađenost s ovom Uredbom trebao bi se smatrati izrađivačem i preuzeti odgovornost za obveze izrađivača.

(83)

Osiguravanje sljedivosti ambalaže u cijelom lancu opskrbe tijelima za nadzor tržišta olakšava praćenje gospodarskih subjekata koji su neusklađenu ambalažu stavili na tržište ili stavili na raspolaganje na tržištu. Od gospodarskih subjekata trebalo bi se stoga zahtijevati da tijekom određenog razdoblja čuvaju informacije o svojim transakcijama.

(84)

Problem prekomjernog stvaranja ambalažnog otpada ne može se u potpunosti riješiti utvrđivanjem obveza koje se odnose na dizajn ambalaže. Za određene vrste ambalaže trebale bi se nametnuti obveze smanjenja omjera praznog prostora za gospodarske subjekte koji pune ili na drugi način upotrebljavaju takvu ambalažu. U slučaju skupne i transportne ambalaže te ambalaže za e-trgovinu koja se upotrebljava za isporuku proizvoda krajnjim distributerima ili krajnjem korisniku, omjer praznog prostora ne bi trebao premašivati 50 %. Ta se obveza ne bi trebala primjenjivati na ponovno uporabljivu ambalažu. U skladu s hijerarhijom otpada te radi promicanja inovacija u području ambalaže s ciljem smanjenja ambalažnog otpada trebala bi postojati mogućnost da se od te obveze izuzmu gospodarski subjekti koji prodajnu ambalažu upotrebljavaju kao ambalažu za e-trgovinu. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za izračun omjera praznog prostora provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji za utvrđivanje metodologije za taj izračun.

(85)

Kako bi se osigurala visoka razina zaštite okoliša na unutarnjem tržištu i visoka razina sigurnosti hrane i higijene hrane te kako bi se olakšalo postizanje ciljeva u pogledu sprečavanja nastanka ambalažnog otpada, na tržište ne bi trebalo stavljati nepotrebnu ambalažu ili ambalažu koja se može izbjeći. Popis takvih formata ambalaže naveden je u ovoj Uredbi. Komisija bi trebala objaviti smjernice kako bi detaljnije razjasnila taj popis, među ostalim pružanjem primjera ambalaže i smjernica u pogledu izuzeća od ograničenja.

(86)

Radi promicanja cilja kružnosti i održive uporabe ambalaže potrebno je ograničiti rizik da se ambalaža koja se stavlja na tržište kao ponovno uporabljiva u praksi ponovno ne upotrijebi te osigurati da krajnji korisnici vraćaju ponovno uporabljivu ambalažu. To se najbolje može postići tako da se za gospodarske subjekte koji upotrebljavaju ponovno uporabljivu ambalažu uvede obveza osiguravanja uspostave sustava za ponovnu uporabu, čime bi se omogućili kruženje, ciklusi i višekratna uporaba takve ambalaže. Kako bi se što je više moguće povećale koristi takvih sustava, trebalo bi utvrditi minimalne zahtjeve za sustave otvorene i zatvorene petlje. Potvrda usklađenosti ponovno uporabljive ambalaže sa sustavom za ponovnu uporabu također bi trebala biti dio tehničke dokumentacije takve ambalaže. Sustavi za ponovnu uporabu mogu se razlikovati po veličini i geografskom obuhvatu te se mogu kretati od manjih lokalnih sustava do većih sustava koji mogu obuhvaćati državno područje jedne države članice ili više njih.

(87)

Ponovno uporabljiva ambalaža mora biti sigurna za korisnike. Stoga bi gospodarski subjekti koji svoje proizvode nude u ponovno uporabljivoj ambalaži trebali osigurati da se, prije nego što se ona ponovno upotrijebi, podvrgne procesu obnavljanja, za koji bi trebalo utvrditi zahtjeve.

(88)

Ponovno uporabljiva ambalaža postaje otpad u smislu članka 3. točke 1. Direktive 2008/98/EZ kad je njezin posjednik odbacuje ili namjerava ili mora odbaciti. Ponovno uporabljiva ambalaža koja je u procesu obnavljanja obično se ne smatra otpadom.

(89)

Kako bi se potaknulo sprečavanje nastanka otpada, trebalo bi uvesti novi koncept „ponovnog punjenja”. Ponovno punjenje trebalo bi se shvatiti kao posebnu mjeru za sprečavanje nastanka otpada koja je potrebna za ispunjavanje ciljeva u pogledu sprečavanja nastanka otpada utvrđenih u ovoj Uredbi te im doprinosi.

(90)

Ako gospodarski subjekti nude mogućnost kupnje proizvoda putem sustava ponovnog punjenja, trebali bi osigurati da njihove stanice za ponovno punjenje ispunjavaju određene zahtjeve u pogledu zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača. Stoga bi gospodarski subjekti u tom kontekstu, kad potrošači upotrebljavaju vlastite spremnike, trebali pružiti informacije o uvjetima za sigurno ponovno punjenje i uporabu tih spremnika. U svrhu poticanja ponovnog punjenja, gospodarski subjekti ne bi trebali na stanicama za ponovno punjenje davati besplatnu ambalažu ni ambalažu koja nije obuhvaćena sustavom povratne naknade. Gospodarski subjekti trebali bi biti izuzeti od odgovornosti za probleme povezane sa sigurnošću hrane koji bi mogli nastati zbog uporabe spremnika koje donesu potrošači.

(91)

Radi smanjenja sve većeg udjela jednokratne ambalaže i sve većih količina nastalog ambalažnog otpada potrebno je utvrditi kvantitativne ciljeve za ponovnu uporabu ambalaže u sektorima za koje je procijenjeno da imaju najveći potencijal za smanjenje ambalažnog otpada, odnosno sektorima hrane i napitaka za ponijeti, velike bijele tehnike i transportne ambalaže. Ta se procjena temelji na čimbenicima kao što su postojeći sustavi za ponovnu uporabu, nužnost korištenja ambalaže i mogućnost ispunjavanja funkcionalnih zahtjeva držanja, urednosti, zdravlja, higijene i sigurnosti. U obzir su uzete i razlike među proizvodima i sustavima njihove proizvodnje i distribucije. Pri provedbi tih ciljeva trebalo bi uzeti u obzir koristi za okoliš ostvarene tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda. Očekuje se da će se utvrđivanjem tih ciljeva poduprijeti inovacije i povećati udio ponovno uporabljive ambalaže i rješenja za ponovno punjenje. Jednokratna plastična ambalaža za hranu i napitke koji se pune i konzumiraju u prostorijama ugostiteljskog sektora ne bi smjela biti dopuštena. Potrošači bi uvijek trebali imati opciju kupiti hranu i napitke za ponijeti u ponovno uporabljivim ili vlastitim spremnicima pod uvjetima koji nisu nepovoljniji od onih koji se primjenjuju na hranu i napitke koji se nude u jednokratnoj ambalaži. Gospodarski subjekti koji prodaju hranu ili napitke za ponijeti trebali bi potrošačima ponuditi opciju kupnje hrane ili napitaka u vlastitim spremnicima i opciju kupnje hrane i napitaka u ponovno uporabljivoj ambalaži.

(92)

Pod određenim uvjetima države članice trebale bi moći izuzeti gospodarske subjekte od obveza u pogledu ponovne uporabe na obnovljivo razdoblje od pet godina. Ti bi se uvjeti trebali temeljiti na visokim stopama recikliranja i primjenjivim stopama sprečavanja nastanka otpada u državi članici koja daje izuzeće, uključujući prvu prijelaznu stopu sprečavanja nastanka otpada od 3 % do 2028., kao i s donošenjem korporativnog plana za sprečavanje nastanka otpada i recikliranje od strane gospodarskih subjekata.

(93)

Stavljanje na tržište ambalaže koja podliježe ograničenjima upotrebe određenih formata ambalaže na temelju ove Uredbe za prijevozna sredstva koja obavljaju prekogranični prijevoz u okviru kojeg su usluge pripreme i posluživanja hrane i pića dostupne u letjelicama, zrakoplovima, vlakovima, brodovima za kružna putovanja, trajektima, jahtama i brodovima, trebalo bi shvatiti kao putovanje s tom ambalažom u Uniju ili unutar Unije. Putovanje unutar Unije trebalo bi shvatiti kao situaciju u kojoj vozilo za prijevoz kreće iz polazišta koje se nalazi u Uniji i stiže na odredište koje se nalazi u Uniji.

(94)

Kako bi se povećala djelotvornost gospodarskih subjekata i zajamčilo jednako postupanje prema njima, trebalo bi im postaviti ciljeve u pogledu ponovne uporabe. Kad je riječ o ciljevima u pogledu ponovne uporabe za napitke, ti bi se ciljevi trebali postaviti krajnjim distributerima koji potrošačima na raspolaganje stavljaju pića u prodajnoj ambalaži. Za određena pića koja se smatraju pokvarljivima jer su osjetljiva na mikrobiološko kvarenje koje uzrokuju bakterije ili kvasci potrebna je posebna aseptična tehnologija kako bi ih se zaštitilo od kvarenja uz očuvanje dugog roka trajanja. Stoga bi mlijeko i druga pokvarljiva pića trebalo izuzeti od obveze ispunjavanja ciljeva u pogledu ponovne uporabe ambalaže. Te bi ciljeve trebalo izračunati kao postotak od prodaje, obujma ili mase robe prodane u ponovno uporabljivoj ambalaži obuhvaćenoj sustavom za ponovnu uporabu ili, u slučaju transportne ambalaže, kao postotak broja upotreba. Ciljevi bi trebali biti neutralni s obzirom na materijale. Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu ciljeva u pogledu ponovne uporabe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti u vezi s metodologijom njihova izračuna.

(95)

U nekim slučajevima nije potrebno upotrebljavati jednokratnu transportnu ambalažu jer postoji širok raspon ponovno uporabljivih alternativa koje dobro funkcioniraju. Kako bi se osiguralo da se te alternative djelotvorno upotrebljavaju, primjereno je od gospodarskih subjekata tražiti da u prijevozu proizvoda među lokacijama istog gospodarskog subjekta ili između gospodarskog subjekta i povezanih ili partnerskih poduzeća upotrebljavaju samo ponovno uporabljivu transportnu ambalažu kad je riječ o formatima ambalaže kao što su palete, sklopive plastične kutije, plastični sanduci, kruti i fleksibilni spremnici za robu u rasutom stanju ili bačve. Ta bi se obveza iz istih razloga trebala primjenjivati i na gospodarske subjekte koji prevoze proizvode unutar jedne države članice. Za određene vrste transportne ili prodajne ambalaže ponovno uporabljive alternative nisu opcija. To je slučaj s kartonskim kutijama, kod kojih je broj ciklusa vrlo nizak, i za ambalažu koja se upotrebljava za određene kontaktno osjetljive proizvode, za koje je potrebno posebno pranje između korištenja. Stoga bi takvu ambalažu trebalo izuzeti od obveze ispunjavanja ciljeva u pogledu ponovne uporabe transportne ili prodajne ambalaže koja se upotrebljava za prijevoz proizvoda.

(96)

Postizanje ciljeva ponovne uporabe i ponovnog punjenja može predstavljati izazov za manje gospodarske subjekte. Stoga bi određene gospodarske subjekte trebalo izuzeti od obveze ispunjavanja ciljeva u pogledu ponovne uporabe ambalaže ako na tržište stavljaju količinu ambalaže manju od određenog praga i odgovaraju definiciji mikropoduzeća iz Preporuke Komisije 2003/361/EZ (35), kako se primjenjuje 11. veljače 2025., ili ako krajnji distributer ima prodajni prostor čija površina ne prelazi određenu veličinu. U tu svrhu Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenom praga prodajne površine, utvrđivanjem i određivanjem detaljnih uvjeta i zahtjeva za izvješćivanje koji se primjenjuju na dogovore o udruživanju krajnjih distributera, izmjenom praga u pogledu veličine za izuzeće gospodarskih subjekata te utvrđivanja daljnjih izuzeća za određene druge gospodarske subjekte ili određene formate ambalaže obuhvaćene ciljevima u pogledu ponovne uporabe ili ponovnog punjenja u slučaju posebnih gospodarskih ograničenja, ozbiljnih problema u vezi s higijenom i sigurnošću hrane ili ozbiljnih okolišnih problema koji onemogućuju postizanje tih ciljeva.

(97)

Kako bi se omogućila provjera usklađenosti s ciljevima u pogledu ponovne uporabe, dotični gospodarski subjekti moraju izvješćivati nadležna tijela. Gospodarski subjekti trebali bi relevantne podatke dostavljati za svaku kalendarsku godinu, počevši od kalendarske godine 2030. Države članice trebale bi te podatke učiniti javno dostupnima.

(98)

Budući da gospodarski subjekti mogu upotrebljavati nekoliko različitih formata ambalaže, postizanje ciljeva u pogledu ponovne uporabe trebalo bi izračunati na temelju ukupne količine hrane ili napitaka stavljenih na raspolaganje na tržištu, upućivanjem na ukupni broj prodajnih jedinica odnosno na masu hrane ili obujam pića, kako je primjenjivo.

(99)

S obzirom na stalne visoke razine potrošnje plastičnih vrećica za nošenje, neučinkovitu upotrebu resursa i potencijal da će biti odbačene u okoliš, primjereno je zadržati odredbe čiji je cilj postići održivo smanjenje potrošnje plastičnih vrećica za nošenje, kao što je već utvrđeno Direktivom 94/62/EZ kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2015/720 Europskog parlamenta i Vijeća (36). S obzirom na aktualne različite pristupe i ograničene zahtjeve za izvješćivanje o plastičnim vrećicama za nošenje, teško je ocijeniti je li se mjerama za smanjenje potrošnje koje su poduzele države članice postigao cilj „održivog” smanjenja potrošnje takvih vrećica i je li se zbog njih povećala potrošnja drugih vrsta plastičnih vrećica za nošenje. Stoga je potrebno uskladiti definiciju održivog smanjenja potrošnje plastičnih vrećica za nošenje, utvrditi zajednički cilj i uvesti nove zahtjeve za izvješćivanje.

(100)

S obzirom na rezultate evaluacijske studije o plastičnim vrećicama za nošenje iz 2021. naslovljene „Preliminarna studija za procjenu izvedivosti daljnjih mjera EU-a za sprečavanje nastanka otpada i provedbu Direktive o plastičnim vrećicama, dio II., Provedba Direktive o plastičnim vrećicama”, potrebno je poduzeti daljnje mjere kako bi se smanjila potrošnja laganih plastičnih vrećica za nošenje i ocijenili mogući učinci zamjene vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje i plastičnim vrećicama za nošenje debljima od 50 mikrona.

(101)

Budući da vrlo lagane plastične vrećice za nošenje tanje od 15 mikrona imaju velik potencijal da postanu otpad i doprinesu onečišćenju mora, trebalo bi poduzeti mjere za ograničavanje njihova stavljanja na tržište, osim ako je njihova upotreba neophodna. Te plastične vrećice ne bi se trebale stavljati na tržište kao ambalaža za hranu u rasutom stanju, osim zbog higijenskih razloga ili za pakiranje vlažne hrane u rasutom stanju kao što su sirovo meso, riba ili mliječni proizvodi.

(102)

Kako bi postigle održivo smanjenje potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje na svojem državnom području, države članice trebale bi moći donijeti mjere koje uključuju zabranu tih vrsta plastičnih vrećica, provedbu nacionalnih ciljeva smanjenja, zadržavanje ili uvođenje ekonomskih instrumenata te druga ograničenja stavljanja na tržište, pod uvjetom da su te mjere proporcionalne i nediskriminirajuće. Takve mjere mogu se razlikovati ovisno o učinku laganih plastičnih vrećica za nošenje na okoliš kada se one oporabljuju ili zbrinjavaju, o njihovim svojstvima kompostiranja, njihovoj trajnosti ili o njihovoj specifičnoj namjeni. Pod uvjetom da su postignuti ciljevi utvrđeni u ovoj Uredbi za plastične vrećice za nošenje, države članice trebale bi moći provesti odredbe koje se odnose na te vrećice putem sporazumâ između nadležnih tijela i relevantnih gospodarskih sektora.

(103)

Smanjenje uporabe plastičnih vrećica za nošenje ne bi smjelo dovesti do njihove zamjene vrećicama od drugih ambalažnih materijala. Komisija bi trebala pratiti uporabu drugih ambalažnih materijala i predložiti cilj te, ako je prikladno, mjere za smanjenje potrošnje takvih ambalažnih materijala.

(104)

Kako bi se osigurala djelotvorna i usklađena primjena zahtjeva u pogledu održivosti utvrđenih ovom Uredbom ili na temelju nje, usklađenost s tim zahtjevima trebala bi se mjeriti upotrebom pouzdanih, točnih i ponovljivih metoda kod kojih se uzimaju u obzir općeprihvaćene suvremene metode.

(105)

Kako bi se osiguralo da nema prepreka trgovini na unutarnjem tržištu, na razini Unije trebalo bi uskladiti zahtjeve u pogledu održivosti ambalaže, među ostalim u pogledu zabrinjavajućih tvari u ambalaži, kompostabilne ambalaže, maksimalnog smanjenja ambalaže, ponovno uporabljive ambalaže i sustavâ za ponovnu uporabu. Kako bi se olakšalo ocjenjivanje sukladnosti u pogledu takvih zahtjeva, uključujući metode ispitivanja, mjerenja ili izračuna, potrebno je uvesti pretpostavku sukladnosti za ambalažu i pakirane proizvode koji su sukladni s usklađenim normama donesenima u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 u svrhu određivanja detaljnih tehničkih specifikacija tih zahtjeva.

(106)

Ako ne postoje usklađene norme, kao rezervno rješenje trebalo bi primjenjivati zajedničke specifikacije kako bi se izrađivačima olakšala obveza ispunjavanja zahtjeva u pogledu održivosti, primjerice u slučaju neopravdanog kašnjenja u utvrđivanju usklađene norme. Osim toga, zajedničke specifikacije trebale bi se moći primjenjivati i ako Komisija ograniči ili povuče upućivanja na relevantne usklađene norme u skladu s člankom 11. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 1025/2012. Usklađenost sa zajedničkim specifikacijama koje je Komisija donijela provedbenim aktima također bi trebala rezultirati pretpostavkom sukladnosti.

(107)

Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za primjenu zajedničkih specifikacija, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti kako bi utvrdila, izmijenila ili stavila izvan snage zajedničke specifikacije za zahtjeve u pogledu održivosti, označivanja i sustavâ za ponovnu uporabu te kako bi donijela metode ispitivanja, mjerenja ili izračuna. Komisija bi pri pripremi nacrta provedbenih akata trebala uzeti u obzir stajališta relevantnih tijela i stručnih skupina te se savjetovati sa svim relevantnim dionicima.

(108)

Radi dosljednosti s drugim pravom Unije postupak ocjenjivanja sukladnosti trebao bi biti modul interne kontrole proizvodnje koji je u ovu Uredbu uključen na temelju modula iz Odluke br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (37).

(109)

Oznaka CE na ambalaži ne bi trebala upućivati na usklađenost ambalaže sa zahtjevima iz ove Uredbe, nego samo na usklađenost pakiranog proizvoda s primjenjivim pravom Unije o proizvodima, ako je to relevantno. Pravom Unije o proizvodima obično se zahtijeva da se oznaka CE za proizvod stavlja na sam proizvod ili na njegovu ambalažu. Zahtjev da se oznaka CE stavlja na ambalažu kako bi se naznačila usklađenost sa zahtjevima iz ove Uredbe mogao bi dovesti do zablude i nesporazuma u smislu toga odnosi li se ta oznaka na samu ambalažu ili na pakirani proizvod, a u konačnici i do neizvjesnosti u pogledu stvarne sigurnosti i usklađenosti dotičnih pakiranih proizvoda.

(110)

Sukladnost ambalaže proizvoda sa zahtjevima iz ove Uredbe trebala bi se dokazati u EU izjavi o sukladnosti.

(111)

Izrađivači bi trebali sastaviti EU izjavu o sukladnosti kako bi pružili informacije o sukladnosti ambalaže s ovom Uredbom. Moguće je da se od izrađivača zahtijeva i da sastave EU izjavu o sukladnosti na temelju drugog prava Unije. Radi osiguravanja pristupa informacijama u svrhu nadzora tržišta trebalo bi sastaviti jedinstvenu EU izjavu o sukladnosti kojom su obuhvaćeni svi relevantni pravni akti Unije. Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje gospodarskih subjekata, tu jedinstvenu EU izjavu o sukladnosti trebala bi moći činiti dokumentacija sastavljena od relevantnih pojedinačnih izjava o sukladnosti.

(112)

Uredbom (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća (38) predviđa se okvir za nadzor tržišta proizvoda i za kontrolu proizvoda iz trećih zemalja. Ta bi se uredba trebala primjenjivati na ambalažu obuhvaćenu ovom Uredbom kako bi se osiguralo da ambalaža na koju se primjenjuje pravo slobodnog kretanja robe unutar Unije ispunjava zahtjeve visoke razine zaštite javnih interesa kao što su ljudsko zdravlje, sigurnost i okoliš.

(113)

Gospodarenje otpadom u Uniji trebalo bi poboljšati radi zaštite, očuvanja i poboljšanja kvalitete okoliša, zaštite ljudskog zdravlja, osiguravanja razborite, učinkovite i racionalne upotrebe prirodnih resursa, promicanja načelâ kružnoga gospodarstva, povećanja upotrebe energije iz obnovljivih izvora, povećanja energetske učinkovitosti, smanjenja ovisnosti Unije o uvoznim resursima te pružanja novih gospodarskih prilika i doprinošenja dugoročnoj konkurentnosti. Učinkovitijom upotrebom resursa došlo bi do znatnih neto ušteda za poduzeća, javna tijela i potrošače u Uniji te bi se istodobno smanjile ukupne godišnje emisije stakleničkih plinova.

(114)

Unatoč zahtjevima u pogledu maksimalnog smanjenja ambalaže i ciljevima iz Direktive 94/62/EZ, stvaranje ambalažnog otpada povećava se u apsolutnom smislu i po stanovniku, a trendovi upućuju na daljnje naglo smanjivanje ponovne uporabe i ponovnog punjenja ambalaže, što je dodatno izraženo zbog povećane konzumacije proizvoda za ponijeti i e-trgovine. S razvojem proizvoda, materijala i obrazaca potrošnje došlo je do znatnog porasta upotrebe jednokratne ambalaže, osobito jednokratnih plastičnih proizvoda. To je povezano s maloprodajnim okružjem, posebice s većim distribucijskim mrežama te proizvodnjom i pakiranjem proizvoda na linijama za pakiranje velike brzine, a tom se kombinacijom vrši negativan pritisak na tržište ponovne uporabe i ponovnog punjenja.

(115)

Države članice trebaju imenovati jedno ili više tijela nadležnih za praćenje i provjeravanje toga ispunjavaju li proizvođači i organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača obveze na temelju proširene odgovornosti proizvođača koje se odnose na skupljanje i obradu otpada od njihovih proizvoda.

(116)

Kako bi se osiguralo da države članice bolje, pravodobnije i ujednačenije ispunjavaju svoje ciljeve u pogledu sprečavanja otpada i recikliranja te kako bi se predvidjeli eventualni nedostaci u provedbi, trebalo bi zadržati sustav izvješćâ o ranom upozoravanju kako bi se otkrili nedostaci i omogućilo poduzimanje mjera prije isteka rokova za postizanje ciljeva. Proširenjem tog sustava, kojim je na temelju Direktive 94/62/EZ obuhvaćeno postizanje ciljeva u pogledu recikliranja, trebalo bi obuhvatiti i ciljeve u pogledu smanjenja nastanka ambalažnog otpada koje bi države članice trebale postići do 2030., 2035. i 2040.

(117)

Budući da je gospodarenje ambalažom i ambalažnim otpadom važan element gospodarenja otpadom općenito, države članice trebale bi u svojim planovima gospodarenja otpadom, sastavljenima u okviru izvršavanja obveze utvrđene u Direktivi 2008/98/EZ, tom pitanju posvetiti zasebno poglavlje. Mjere za sprečavanje nastanka otpada i ponovnu uporabu trebale bi biti uključene u programe za sprečavanje nastanka otpada propisane na temelju Direktive 2008/98/EZ. Ta poglavlja trebala bi se uključiti u planove gospodarenja otpadom i programe za sprečavanje nastanka otpada u okviru njihove sljedeće redovite evaluacije kako je propisano na temelju Direktive 2008/98/EZ, ili ranije.

(118)

Ova se Uredba temelji na propisima o gospodarenju otpadom i općim načelima utvrđenima u Direktivi 2008/98/EZ.

(119)

Sprečavanje nastanka otpada najučinkovitiji je način za povećanje učinkovitosti resursa i smanjenje učinka otpada na okoliš. Stoga je važno da gospodarski subjekti poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi smanjili nastajanje otpada uklanjanjem prekomjerne ambalaže i upotrebom određenih formata ambalaže, produljenjem životnog vijeka ambalaže, ponovnim dizajniranjem proizvoda ili prodajnih strategija tako da ambalaža bude nepotrebna ili da je bude manje, među ostalim putem prodaje u rasutom stanju, te prelaskom s jednokratne ambalaže na ponovno uporabljivu ambalažu.

(120)

Kako bi se postiglo ambiciozno i održivo smanjenje ukupnog nastajanja ambalažnog otpada, trebalo bi utvrditi ciljeve u pogledu sprečavanja nastanka otpada po stanovniku koje treba ostvariti do 2030. Ostvarivanje cilja smanjenja ambalažnog otpada za 5 % do 2030. u odnosu na 2018. trebalo bi uključivati ukupno apsolutno prosječno smanjenje od otprilike 19 % u cijeloj Uniji u 2030. u odnosu na osnovni scenarij za 2030. Kako bi se zajamčilo da se napori uloženi u smanjenje otpada nastave i nakon 2030., trebalo bi utvrditi cilj smanjenja od 10 % za 2035. u odnosu na 2018. Procjenjuje se da će se time ambalažni otpad smanjiti za 29 % u odnosu na osnovni scenarij za 2035. Usto bi za 2040. trebalo utvrditi dodatni cilj smanjenja od 15 % u odnosu na 2018. Procjenjuje se da će se time ambalažni otpad smanjiti za 37 % u odnosu na osnovni scenarij za 2040. Kako bi se države članice poduprle u ostvarivanju ciljeva u pogledu sprečavanja nastanka otpada, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji za utvrđivanje faktora korekcije kako bi se u obzir uzelo povećanje ili smanjenje turizma u odnosu na baznu godinu 2018. Budući da nastajanje komercijalnog i industrijskog ambalažnog otpada nije povezano s potrošnjom kućanstava, ciljevi u pogledu sprečavanja nastanka otpada po stanovniku ne mogu se kao takvi primjenjivati na komercijalni i industrijski ambalažni otpad. Države članice koje su uspostavile drugačiji sustav gospodarenja ambalažnim otpadom iz kućanstava, s jedne strane, i gospodarenja industrijskim i komercijalnim ambalažnim otpadom, s druge strane, trebale bi moći zadržati posebnosti svojih sustava.

(121)

Države članice trebale bi moći ostvariti ciljeve u pogledu sprečavanja nastanka otpada s pomoću ekonomskih instrumenata i drugih mjera za poticanje primjene hijerarhije otpada, uključujući mjere koje treba provesti u okviru programa proširene odgovornosti proizvođača, promicanjem uspostave i djelotvornog rada sustavâ za ponovnu uporabu i poticanjem gospodarskih subjekata da krajnjim korisnicima nude više mogućnosti ponovnog punjenja. Takve mjere trebalo bi donijeti usporedno s i kao dopunu drugim mjerama na temelju ove Uredbe kojima se nastoje smanjiti ambalaža i ambalažni otpad, kao što su zahtjevi u vezi s maksimalnim smanjenjem ambalaže, ciljevi u pogledu ponovne uporabe i obveze ponovnog punjenja, količinski pragovi i mjere za postizanje održivog smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Uz poštovanje općih pravila propisanih UFEU-om i postupanje u skladu s ovom Uredbom, države članice trebale bi moći donijeti odredbe koje nadilaze minimalne ciljeve u pogledu sprečavanja nastanka otpada utvrđene u ovoj Uredbi. Pri provedbi takvih mjera države članice trebale bi biti svjesne rizika prelaska s težih na lakše ambalažne materijale te bi trebale dati prednost mjerama kojima se taj rizik svodi na najmanju moguću mjeru.

(122)

Kako bi se provelo načelo „onečišćivač plaća” koje je izraženo u članku 191. stavku 2. UFEU-a, primjereno je propisati obveze koje se odnose na gospodarenje ambalažnim otpadom za proizvođače. U tu svrhu ova se Uredba nadovezuje na zahtjeve proširene odgovornosti proizvođača utvrđene u Direktivi 2008/98/EZ radi osiguravanja toga da program proširene odgovornosti proizvođača obuhvaća ukupne troškove gospodarenja ambalažnim otpadom i da se nadležnim tijelima olakša provođenje odgovarajućih kontrola. Ovom se Uredbom nastoji jasno definirati jedan proizvođač po jedinici ambalaže, bilo za praznu ambalažu ili za ambalažu koja sadržava proizvode. U pravilu bi proizvođač trebao biti gospodarski subjekt koji, kao izrađivač, uvoznik ili distributer s poslovnim nastanom u državi članici, stavlja na raspolaganje pakirane proizvode s državnog područja te države članice i na tom istom državnom području. To uključuje svaku ponudu za distribuciju, potrošnju ili upotrebu koja bi mogla dovesti do stvarne isporuke. Stoga, ako poduzeće kupuje pakirani proizvod iz druge države članice koja nije ona u kojoj se poduzeće nalazi, ili iz treće zemlje, te isporučuje taj pakirani proizvod u državi članici u kojoj se nalazi, to bi se poduzeće trebalo smatrati proizvođačem jer je ono prvo poduzeće koje taj pakirani proizvod stavlja na raspolaganje na državnom području te države članice. Kad je riječ o internetskim platformama, početnu ponudu proizvoda trebalo bi smatrati stavljanjem na raspolaganje u smislu definicije proizvođača. Međutim, kako bi se maksimalno smanjilo nepotrebno administrativno opterećenje za mala poduzeća koja pune transportnu ambalažu, ambalažu za primarnu proizvodnju ili poslužnu ambalažu, u obliku jednokratne ambalaže ili ponovno uporabljive ambalaže, na prodajnom mjestu, proizvođač bi trebao biti izrađivač, distributer ili uvoznik takve ambalaže koji ambalažu prvi put stavlja na raspolaganje s državnog područja države članice jer je taj gospodarski subjekt u najboljem položaju da ispuni obveze proširene odgovornosti proizvođača.

(123)

S druge strane, ako se ambalaža ili pakirani proizvod krajnjem korisniku izravno stavljaju na raspolaganje putem ugovora na daljinu, proizvođač bi ujedno mogao imati poslovni nastan u drugoj državi članici ili trećoj zemlji. U tim slučajevima, ako proizvođač ima poslovni nastan u drugoj državi članici, trebao bi imenovati ovlaštenog zastupnika za proširenu odgovornost proizvođača u državi članici u kojoj se nalazi krajnji korisnik. U slučajevima u kojima proizvođač ima poslovni nastan u trećoj zemlji, države članice trebale bi moći predvidjeti i da imenovanje ovlaštenog zastupnika za proširenu odgovornost proizvođača bude obvezno kako bi se uklonio rizik od izbjegavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača. Kako bi se osiguralo poštovanje načela „onečišćivač plaća” te u kontekstu usklađenosti s proširenom odgovornošću proizvođača, potrebno je zajamčiti sigurnost u vezi s time koji je proizvođač odgovoran za ambalažni otpad, osobito u slučaju „logističkih poduzeća”. Logistička poduzeća su poduzeća koja primaju uvezenu robu iz trećih zemalja i rukuju uvezenom robom (npr. raspakiravanje i prepakiranje u manje formate ili količine kako bi se ispunili zahtjevi klijenata) prije nego što je pošalju klijentima, bilo u istoj ili drugoj državi članici, s cijelom ili djelomičnom izvornom transportnom ambalažom ili bez nje. U takvim bi slučajevima trebalo utvrditi proizvođača za izvornu transportnu ambalažu koja dolazi iz treće zemlje, ostaje kod logističkog poduzeća i postaje otpad u Uniji. Logističko poduzeće obično nije vlasnik robe, ali bi ga trebalo smatrati proizvođačem ambalaže koja dolazi iz treće zemlje i kojom ono rukuje tijekom svoje djelatnosti.

(124)

Osim troškova nametnutih proizvođačima na temelju ove Uredbe i Direktive 2008/98/EZ, države članice zadržavaju mogućnost pokrivanja potrebnih troškova koji proizlaze iz aktivnosti čišćenja, uključujući prijevoz i potom obradu ambalažnog otpada koji je prisutan u smeću, kao dio ukupnih troškova gospodarenja ambalažnim otpadom koji bi trebali biti obuhvaćeni proširenom odgovornošću proizvođača. Ti troškovi ne bi trebali premašivati troškove koji su potrebni za pružanje tih usluga na cjenovno učinkovit način, a trebali bi ih utvrditi relevantni akteri na transparentan i nediskriminatoran način.

(125)

Kako bi se pratilo ispunjavaju li proizvođači svoje financijske i organizacijske obveze u vezi s osiguravanjem gospodarenja otpadom od ambalaže koju prvi put stavljaju na raspolaganje na državnom području države članice ili raspakiravaju pakirane proizvode, a nisu krajnji korisnici, potrebno je uspostaviti registar proizvođača kojim upravlja nadležno tijelo u svakoj državi članici i u kojem se svi proizvođači moraju registrirati.

(126)

Zahtjeve za registraciju proizvođača trebalo bi maksimalno uskladiti u cijeloj Uniji kako bi se registracija olakšala, osobito s obzirom na to što proizvođači ambalažu stavljaju na tržište u različitim državama članicama. Kako bi se zajamčili ujednačeni uvjeti za provedbu zahtjeva za registraciju, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje formata za upis i dostavljanje podataka u registar te određivanje detaljnosti podataka koje treba dostavljati, kao i vrste ambalaže i kategorije materijala koje treba obuhvatiti dostavljenim informacijama.

(127)

U skladu s načelom „onečišćivač plaća” ključno je da proizvođači, uključujući aktere u e-trgovini, koji na tržište Unije stavljaju ambalažu i pakirane proizvode ili raspakiravaju pakirane proizvode, a nisu krajnjim korisnici, preuzmu odgovornost za gospodarenje tom ambalažom i tim pakiranim proizvodima na kraju njihova životnog vijeka. Do 31. prosinca 2024. treba uspostaviti programe proširene odgovornosti proizvođača, kako je predviđeno u Direktivi 94/62/EZ, jer je riječ o najprimjerenijem načinu da se taj cilj postigne i jer oni mogu pozitivno utjecati na okoliš smanjenjem nastajanja ambalažnog otpada i povećanjem njegova skupljanja i recikliranja. Postoje velike razlike u načinu na koji su programi proširene odgovornosti proizvođača uspostavljeni, u njihovoj učinkovitosti i u opsegu odgovornosti proizvođača. Pravila o proširenoj odgovornosti proizvođača iz Direktive 2008/98/EZ trebala bi se stoga općenito primjenjivati na programe proširene odgovornosti proizvođača na temelju ove Uredbe te bi ih trebalo dopuniti dodatnim posebnim odredbama kad je to potrebno i prikladno. Na primjer, kako bi se olakšalo odvojeno skupljanje ambalažnog otpada, proizvođači bi trebali financirati označivanje spremnika za otpad. Takva obveza bila bi u skladu s načelom „onečišćivač plaća” i općim minimalnim zahtjevima za programe proširene odgovornosti proizvođača uspostavljene na temelju Direktive 2008/98/EZ.

(128)

Kad je riječ o obvezama proširene odgovornosti proizvođača, ova je Uredba lex specialis u odnosu na Direktivu 2008/98/EZ. To znači da bi odredbe koje se odnose na proširenu odgovornost proizvođača iz ove Uredbe trebale imati prednost pred svim proturječnim odredbama iz te direktive. To se načelo odnosi, na primjer, na zahtjeve u pogledu registracije proizvođača, modulacije naknada za proširenu odgovornost proizvođača i izvješćivanja.

(129)

Osim usklađenog zahtjeva u pogledu mogućnosti recikliranja za modulaciju financijskih doprinosa proizvođača koje treba utvrditi u delegiranim aktima donesenima u skladu s ovom Uredbom, državama članicama trebalo bi dopustiti primjenu drugih kriterija, kao što su reciklirani sadržaj, ponovna uporabljivost, prisutnost opasnih tvari ili drugi kriteriji u skladu s Direktivom 2008/98/EZ.

(130)

Proizvođači bi trebali moći kolektivno ispunjavati obveze u vezi s proširenom odgovornošću proizvođača putem organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača koje u njihovo ime na sebe preuzimaju odgovornost. Proizvođači ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača trebali bi biti podložni ovlaštenju države članice i dokumentirati, među ostalim, da imaju financijska sredstva za pokrivanje troškova koji proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača. Pri utvrđivanju administrativnih i postupovnih pravila za ovlašćivanje proizvođača za pojedinačno osiguravanje usklađenosti odnosno organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača za kolektivno osiguravanje usklađenosti, države članice trebale bi moći razlikovati postupke za pojedinačne proizvođače i za organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača kako bi ograničile administrativno opterećenje za pojedinačne proizvođače. Države članice mogu ovlastiti više organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača jer bi natjecanje među njima moglo dovesti do više koristi za potrošače. Nadležno tijelo trebalo bi moći naplatiti razmjerne naknade koje se temelje na troškovima proizvođačima ili organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača kojima je povjereno ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača za postupak ovlaštenja u vezi s ispunjavanjem tih obveza.

(131)

Ako je naknada za proširenu odgovornost proizvođača koju naplaćuje organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača kategorizirana kao javni prihod, kao u slučaju organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača kojom upravlja država, te kako bi se poštovala proračunska pravila kojima se zahtijeva da se javni prihodi temelje na točnim podacima, država članica trebala bi moći zahtijevati da proizvođač češće nego jednom godišnje dostavlja informacije radi izvješćivanja nadležnom tijelu odgovornom za registar. Budući da organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača kojima upravlja država nemaju ovlaštenje zastupanog proizvođača, ne bi se trebali primjenjivati zahtjevi predviđeni u ovoj Uredbi koji se odnose na takva ovlaštenja.

(132)

U ovoj bi Uredbi trebalo utvrditi kako se obveze u pogledu sljedivosti trgovaca utvrđene u Uredbi (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća (39), uključujući njezin članak 30. stavke 2. i 3., trebaju primjenjivati na pružatelje internetskih platformi koji potrošačima omogućuju sklapanje ugovora na daljinu s proizvođačima koji nude ambalažu potrošačima koji se nalaze u Uniji u vezi s registrima proizvođača uspostavljenima na temelju ove Uredbe. Za potrebe ove Uredbe trebalo bi smatrati da je svaki proizvođač, bez obzira na to ima li poslovni nastan u državi članici ili trećoj zemlji, koji nudi ambalažu putem ugovora na daljinu izravno potrošačima koji se nalaze u državi članici obuhvaćen definicijom trgovca iz Uredbe (EU) 2022/2065. Kako bi se spriječilo izbjegavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača, trebalo bi pojasniti na koji bi način pružatelji internetskih platformi trebali ispunjavati te obveze kad je riječ o registrima proizvođača ambalaže uspostavljenima na temelju ove Uredbe. U tom kontekstu, ako pružatelji internetskih platformi obuhvaćeni područjem primjene poglavlja III. odjeljka 4. Uredbe (EU) 2022/2065 potrošačima omogućuju sklapanje ugovora na daljinu s proizvođačima, trebali bi, u skladu s Uredbom (EU) 2022/2065 i prije nego što proizvođačima dopuste da se koriste svojim uslugama, od tih proizvođača pridobiti informacije o tome poštuju li pravila o proširenoj odgovornosti proizvođača utvrđena ovom Uredbom. Pravila o sljedivosti trgovaca koji ambalažu prodaju na internetu podliježu provedbenim pravilima iz Uredbe (EU) 2022/2065.

(133)

Slične nepoželjne situacije izbjegavanja obveza mogle bi nastati kad su u pitanju pružatelji usluga provođenja narudžbi. Cilj je ove Uredbe spriječiti takvo izbjegavanje obveza pristupom sličnim onom iz Uredbe (EU) 2022/2065 kad je riječ o pružateljima internetskih platformi.

(134)

Registar proizvođača uspostavljen na temelju ove Uredbe treba se smatrati javnim registrom za potrebe Uredbe (EU) 2022/2065. Stoga bi pružatelji internetskih platformi koje potrošačima omogućuju sklapanje ugovora na daljinu s proizvođačima trebali uložiti maksimalne napore kako bi ocijenili jesu li informacije koje su dostavili dotični proizvođači pouzdane i potpune, osobito upotrebom ili provjerom slobodno dostupnih službenih internetskih baza podataka i internetskih sučelja, ili tako da od dotičnih trgovaca zatraže da dostave pouzdane popratne dokumente, u skladu s Uredbom (EU) 2022/2065. Kad je riječ o javno dostupnim podacima u registru proizvođača, „ulaganje maksimalnih napora” u smislu članka 30. stavka 2. prvog podstavka Uredbe (EU) 2022/2065 obično zahtijeva provjeru informacija koje je proizvođač dostavio upotrebom javno dostupnih podataka u registru proizvođača. To se osobito primjenjuje ako je država članica uspostavila internetsko sučelje za automatsko usklađivanje podataka u skladu s ovom Uredbom.

(135)

Financijskim doprinosima nametnutima proizvođačima na temelju ove Uredbe, uz troškove iz članka 8.a stavka 4. točke (a) Direktive 2008/98/EZ, ne bi se trebali dovoditi u pitanje dobrovoljni sporazumi između internetskih tržišta i proizvođačâ ako internetska tržišta u ime proizvođačâ pisanim ovlaštenjem pristanu na prihvaćanje svih ili djelomičnih troškova.

(136)

Države članice trebale bi predvidjeti mjere kojima se provodi proširena odgovornost proizvođača te pravila o odvojenom skupljanju ambalažnog otpada i pravilu o označivanju spremnika za otpad ako se ovom Uredbom ne predviđa potpuno usklađivanje takvih mjera i pravila. Nadalje, države članice trebale bi moći predvidjeti dodatne zahtjeve za provedbu proširene odgovornosti proizvođača, u skladu s Direktivom 2008/98/EZ i ovom Uredbom, pod uvjetom da se takvim mjerama ne stvaraju prepreke na unutarnjem tržištu. Ovom se Uredbom ne uređuje koji je subjekt odgovoran za skupljanje ambalažnog otpada ni drugi nacionalni ugovorni aranžmani za skupljanje ambalažnog otpada.

(137)

Države članice trebale bi uspostaviti sustave za povrat i skupljanje ambalažnog otpada kako bi taj otpad usmjerile prema najprimjerenijoj alternativi gospodarenja otpadom, u skladu s hijerarhijom otpada. Ti sustavi trebali bi biti otvoreni za sudjelovanje svih zainteresiranih strana, osobito gospodarskih subjekata i javnih tijela. Trebalo bi ih uspostaviti uzimajući u obzir okoliš i zdravlje, sigurnost i higijenu potrošača. Sustavi za povrat i skupljanje trebali bi također biti pristupačni i primjenjivati se na ambalažu uvezenih proizvoda na temelju nediskriminirajućih odredaba.

(138)

Neke su države članice pri prenošenju članka 7. Direktive 94/62/EZ u nacionalno pravo možda već uspostavile sustave za odvojeno skupljanje i recikliranje otpada, koji su temelj za relevantna nacionalna ovlaštenja i ugovorne aranžmane. Te države članice trebale bi moći nastaviti upotrebljavati te sustave pod uvjetom da pravilno provode obveze na temelju ove Uredbe.

(139)

Države članice trebale bi poduzimati i mjere kojima se promiče recikliranje ispunjava standarde kvalitete za upotrebu recikliranih materijala u relevantnim sektorima. Ta je obveza osobito relevantna s obzirom na utvrđeni minimalni postotak recikliranog sadržaja u plastičnoj ambalaži.

(140)

Skupljanje ambalaže ključan je korak za osiguravanje njezine kružnosti i snažnog tržišta sekundarnih sirovina. Utvrđivanje obvezne stope skupljanja poticaj je za razvoj učinkovitih i ciljanih sustava skupljanja na nacionalnoj razini, čime se namjerava povećati količina otpada koji se razvrstava i potencijalno reciklira.

(141)

Pokazalo se da sustavi povratne naknade koji dobro funkcioniraju omogućuju vrlo visoku stopu skupljanja i visokokvalitetno recikliranje, osobito boca i limenki za napitke. Kako bi se poduprlo postizanje cilja odvojenog skupljanja jednokratnih plastičnih boca za napitke koji je utvrđen u Direktivi (EU) 2019/904, dodatno povećale stope skupljanja i postiglo kvalitetnije recikliranje metalnih spremnika za napitke, primjereno je da države članice uspostave sustave povratne naknade. Ti će sustavi doprinijeti povećanju opskrbe kvalitetnim sekundarnim sirovinama prikladnima za sustav recikliranja u zatvorenoj petlji i smanjenju bacanja spremnika za napitke u okoliš.

(142)

Sustavi povratne naknade trebali bi biti obvezni za jednokratne plastične boce za napitke i jednokratne metalne spremnike za napitke. Države članice mogu odlučiti uključiti i drugu ambalažu za druge proizvode ili ambalažu izrađenu od drugih materijala u te sustave, osobito jednokratne staklene boce. Države članice trebale bi osigurati da su sustavi povratne naknade za formate jednokratne ambalaže, osobito za jednokratne staklene boce za napitke, jednako dostupni i za ponovno uporabljivu ambalažu ako je to tehnički i ekonomski izvedivo. Trebale bi razmotriti uspostavu sustava povratne naknade i za ponovno uporabljivu ambalažu. Uz poštovanje općih pravila propisanih UFEU-om i u skladu s ovom Uredbom, državama članicama trebalo bi biti dopušteno donijeti odredbe koje nadilaze minimalne zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi, kao što su naplaćivanje povratne naknade na prodajnom mjestu u slučaju konzumacije u ugostiteljskim prostorima ili obvezivanje svih krajnjih distributera da prihvate ambalažu koja ima oznaku povratne naknade bez obzira na ambalažni materijal i format koji distribuiraju ili na površinu njihova prodajnog prostora.

(143)

U ovoj Uredbi trebalo bi uzeti u obzir raznolikost postojećih sustava povratne naknade u Uniji i osigurati da se tehnološka unapređenja u tim sustavima ne otežavaju sve dok ispunjavaju zahtjeve i kriterije za povećanje stopa skupljanja i jamčenje kvalitetnijeg recikliranja.

(144)

S obzirom na prirodu proizvoda i na razlike u njihovoj proizvodnji i distribucijskim sustavima, sustavi povratne naknade ne bi trebali biti obvezni za ambalažu za vina, aromatizirane proizvode od vina, proizvode slične vinu, jaka alkoholna pića, mlijeko i mliječne proizvode navedene u dijelu XVI. Priloga I. Uredbi (EU) br. 1308/2013. Međutim, države članice mogu uspostaviti sustave povratne naknade koji obuhvaćaju takvu ambalažu za pića, a usto i drugu ambalažu za pića i ambalažu koja nije za pića.

(145)

Do 1. siječnja 2029. svi sustavi povratne naknade za jednokratne plastične boce za napitke i jednokratne metalne spremnike za napitke trebali bi biti u skladu s općim minimalnim zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi, uz iznimku sustava povratne naknade uspostavljenih prije stupanja na snagu ove Uredbe, kojima se do 1. siječnja 2029. postiže cilj odvojenog skupljanja od 90 %. Ti će zahtjevi doprinijeti većoj dosljednosti i većoj stopi povrata u svim državama članicama. Oni su utvrđeni na temelju stajališta dionika, stručnih analiza i najboljih primjera postojećih sustava povratne naknade u praksi. Osmišljeni su tako da omogućuju inovacije i istodobno nude određenu razinu fleksibilnosti radi prilagodbe lokalnim okolnostima.

(146)

Države članice s regijama s visokom razinom prekograničnog poslovanja trebale bi osigurati da sustavi povratne naknade omogućuju skupljanje ambalaže iz sustava povratne naknade dotičnih država članica na određenim skupljalištima te bi trebale nastojati omogućiti vraćanje povratne naknade.

(147)

Države članice koje u 2026. bez sustava povratne naknade ostvare stopu skupljanja ciljanih vrsta ambalaže od 80 % trebale bi moći zatražiti izuzeće od uspostave sustava povratne naknade.

(148)

Države članice trebale bi moći odlučiti uvesti sustav povratne naknade na podnacionalnoj razini, uzimajući u obzir relevantne nacionalne administrativne podjele i specifičnu situaciju prekomorskih područja, pod uvjetom da dokažu okolišnu i gospodarsku učinkovitost takvog sustava i njegovu potpunu usklađenost sa stopom skupljanja od 90 % za jednokratne plastične boce za napitke i jednokratne metalne spremnike za napitke utvrđenom u ovoj Uredbi.

(149)

Države članice trebale bi aktivno poticati rješenja za ponovnu uporabu i ponovno punjenje kao posebnu mjeru sprečavanja nastajanja ambalažnog otpada. Trebale bi poduprijeti uspostavu sustava za ponovnu uporabu i ponovno punjenje te pratiti njihovo funkcioniranje i usklađenost s higijenskim standardima. Države članice potiče se da poduzimaju i druge mjere, kao što su uspostava sustava povratne naknade koji obuhvaćaju formate ponovno uporabljive ambalaže, primjena gospodarskih poticaja ili zahtijevanje od krajnjih distributera da određeni postotak proizvoda koji nisu obuhvaćeni ciljevima u pogledu ponovne uporabe i obvezama ponovnog punjenja stave na raspolaganje u ponovno uporabljivoj ambalaži ili putem sustava ponovnog punjenja, pod uvjetom da takvi zahtjevi ne dovedu do rascjepkanosti jedinstvenog tržišta i stvaranja prepreka trgovini.

(150)

Zahtjevi za skupljanje, razvrstavanje, redistribuciju u punionice i čišćenje potpuno su različite prirode za sustave povratne naknade za jednokratnu ambalažu i za sustave za ponovnu uporabu koji se temelje na povratnoj naknadi. Stoga se minimalni zahtjevi za sustave povratne naknade ne bi trebali primjenjivati na sustave za ponovnu uporabu koji se temelje na povratnoj naknadi. Umjesto toga, na sustave za ponovnu uporabu trebali bi se primjenjivati posebni zahtjevi.

(151)

Direktiva 94/62/EZ izmijenjena je Direktivom (EU) 2018/852 Europskog parlamenta i Vijeća (40), kojom se utvrđuju ciljevi u pogledu recikliranja koje države članice trebaju postići do 2025. i 2030. Te ciljeve i pravila za njihov izračun trebalo bi zadržati. Uzimajući u obzir različitu polazišnu točku svake države članice kad je riječ o ciljevima u pogledu recikliranja, iako se u ovoj Uredbi predlažu mjere kojima se olakšava postizanje tih ciljeva, i dalje bi trebalo biti moguće odgoditi rokove za postizanje ciljeva u pogledu recikliranja do 2030. pod određenim uvjetima. Međutim, Komisija bi trebala biti ovlaštena odbiti revidirani plan provedbe koji je podnijela država članica.

(152)

Direktivom 94/62/EZ od Komisije se zahtijeva da preispita ciljeve u pogledu recikliranja ambalaže do 2030. kako bi ih zadržala ili po potrebi povećala. Međutim, ciljeve za 2030. još nije primjereno izmijeniti jer dokazi pokazuju da neke države članice i dalje imaju poteškoće s postizanjem postojećih ciljeva. Zbog toga bi trebalo utvrditi mjere kojima bi se izrađivače potaknulo da na tržište stavljaju više ambalaže koja se može reciklirati i time pomognu državama članicama da postignu ciljeve u pogledu recikliranja. U budućnosti bi Komisiji trebalo dostavljati detaljnije podatke o ambalaži i tokovima recikliranja ambalažnog otpada. Dostavljanje tih podataka Komisiji će omogućiti da preispita ciljeve i utvrdi treba li ih zadržati ili povećati. Kako bi se uzeo u obzir učinak mjera za poboljšanje mogućnosti recikliranja ambalaže, preispitivanje ne bi trebalo provesti prije predviđene opće evaluacije ove Uredbe, odnosno sedam godina nakon njezina stupanja na snagu. U tom bi preispitivanju pozornost trebalo posvetiti i mogućnosti uvođenja novih ciljeva, koji bi bili detaljniji od trenutačnih.

(153)

Izračun ciljeva u pogledu recikliranja trebao bi se temeljiti na masi ambalažnog otpada koji ulazi u postupak recikliranja. Države članice trebale bi osigurati pouzdanost i točnost prikupljenih podataka o recikliranom ambalažnom otpadu. U pravilu bi se mjerenje mase ambalažnog otpada koji se treba računati kao recikliran trebalo obavljati na mjestu gdje ambalažni otpad ulazi u postupak recikliranja. Ipak, radi ograničavanja administrativnog opterećenja, državama članicama trebalo bi, pod strogim uvjetima i odstupajući od općeg pravila, dopustiti da utvrde masu recikliranog ambalažnog otpada na temelju mjerenja rezultata bilo kojeg postupka razvrstavanja, koje će se ispraviti uzimanjem u obzir prosječne stope gubitka do kojeg dođe prije nego što otpad uđe u postupak recikliranja. U količine otpada koji se prijavljuje kao recikliran ne bi se trebali uključivati gubici materijala do kojih dođe prije nego što otpad uđe u postupak recikliranja, primjerice zbog razvrstavanja ili drugih prethodnih postupaka. Ti se gubici mogu utvrditi na temelju elektroničkih registara, tehničkih specifikacija, detaljnih pravila za izračunavanje prosječne stope gubitka za razne tokove otpada ili drugih istovjetnih mjera. Države članice trebale bi uključiti informacije o takvim mjerama u izvješća o provjeri kvalitete priložena podacima o recikliranju otpada koje dostavljaju Komisiji. Prosječne stope gubitka trebalo bi po mogućnosti utvrditi na razini pojedinačnih postrojenja za razvrstavanje te bi ih trebalo povezati s glavnim različitim vrstama otpada, različitim izvorima (kao što su kućanstva ili komercijalni sektor), različitim programima skupljanja i različitim vrstama procesa razvrstavanja. Prosječne stope gubitka trebale bi se upotrebljavati samo ako nema drugih pouzdanih podataka, osobito u kontekstu pošiljki i izvoza otpada. Gubitke u masi materijala ili tvari zbog postupaka fizikalne ili kemijske transformacije koji su svojstveni postupku recikliranja u kojem se ambalažni otpad stvarno prerađuje u proizvode, materijale ili tvari ne bi trebalo oduzimati od mase otpada koji se prijavljuje kao recikliran.

(154)

Ako se izračun stope recikliranja primjenjuje na aerobnu ili anaerobnu obradu biorazgradivog ambalažnog otpada, količina otpada koji uđe u aerobnu ili anaerobnu obradu može se računati kao reciklirana, pod uvjetom se takvom obradom dobiva izlazni proizvod koji će se upotrebljavati kao reciklirani proizvod, materijal ili tvar. Iako je izlazni proizvod takve obrade najčešće kompost ili digestat, ostali izlazni proizvodi također se mogu uzeti u obzir pod uvjetom da sadržavaju usporedive količine recikliranog sadržaja u odnosu na količinu obrađenog biorazgradivog ambalažnog otpada. U drugim slučajevima, u skladu s definicijom recikliranja, prerada biorazgradivog otpada u materijale koji će se upotrebljavati kao gorivo ili drugo sredstvo za proizvodnju energije, koji se zbrinjavaju ili koji su namijenjeni korištenju u bilo kojem procesu koji ima istu svrhu kao oporaba otpada, a nije recikliranje, ne bi se trebali računati kao napredak prema ostvarenju ciljeva u pogledu recikliranja.

(155)

Kad materijal od ambalažnog otpada prestane biti otpad kao rezultat pripremnih postupaka prije stvarne prerade, trebao bi se računati kao recikliran pod uvjetom da je namijenjen za daljnju preradu u proizvode, materijale ili tvari, bilo za njihovu izvornu ili drugu svrhu. Materijali koji su prestali biti otpad i koji se upotrebljavaju kao gorivo ili drugo sredstvo za proizvodnju energije, koji se nasipavaju ili zbrinjavaju, ili koji su namijenjeni korištenju u bilo kojem postupku koji ima istu svrhu kao oporaba otpada, a nije recikliranje, ne bi se trebali računati kao napredak prema ostvarenju ciljeva u pogledu recikliranja.

(156)

Pri utvrđivanju metodologije za izračun i provjeru postotka recikliranog sadržaja Komisija bi trebala ocijeniti dostupne tehnologije recikliranja, uzimajući u obzir njihovu gospodarsku i okolišnu učinkovitost, uključujući kvalitetu izlaznih proizvoda, dostupnost otpada, potrebnu energiju i emisije stakleničkih plinova te druge relevantne učinke na okoliš. Komisija bi također trebala imati u vidu mogućnost da se takve tehnologije upotrebljavaju za obmanjujuće tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš.

(157)

Tvrdnje o svojstvima ambalaže za koje su u ovoj Uredbi utvrđeni pravni zahtjevi, kao što su mogućnost recikliranja, razina recikliranog sadržaja i mogućnost ponovne uporabe, trebale bi se navoditi samo u odnosu na svojstva ambalaže koja premašuju primjenjive minimalne zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi te u skladu s metodologijama i pravilima utvrđenima na temelju ove Uredbe. U tim bi se tvrdnjama također trebalo navesti odnose li se na jedinicu ambalaže, dio jedinice ambalaže ili na svu ambalažu koju gospodarski subjekt stavlja na tržište.

(158)

Države članice trebale bi imati pravo uzeti u obzir recikliranje metala odvojenih nakon spaljivanja otpada proporcionalno udjelu spaljenog ambalažnog otpada, pod uvjetom da reciklirani metali ispunjavaju određene kriterije kvalitete utvrđene u Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2019/1004 (41).

(159)

Na izvoz ambalažnog otpada iz Unije radi recikliranja primjenjuju se Uredba (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (42) i Uredba (EU) 2024/1157 Europskog parlamenta i Vijeća (43).

(160)

Budući da ponovna uporaba znači da se na tržište ne stavlja nova ambalaža, ponovno uporabljivu prodajnu ambalažu koja se stavlja na tržište i drvenu ambalažu koja se popravlja radi ponovne uporabe trebalo bi uzeti u obzir u svrhu ostvarenja relevantnih ciljeva u pogledu recikliranja ambalaže. Države članice trebale bi moći iskoristiti tu mogućnost za izračun prilagođenih razina ciljeva u pogledu recikliranja uzimanjem u obzir najviše pet postotnih bodova prosječnog udjela, u prethodne tri godine, ponovno uporabljive prodajne ambalaže koja je prvi put stavljena na tržište i koja se ponovno uporabljuje u okviru sustava za ponovnu uporabu.

(161)

Proizvođači i organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača trebali bi aktivno sudjelovati u informiranju krajnjih korisnika, osobito potrošača, o sprečavanju nastanka ambalažnog otpada i gospodarenju njime. Te bi informacije trebale obuhvaćati dostupnost aranžmana za ponovnu uporabu ambalaže, značenje oznaka istaknutih na ambalaži i druge upute o odlaganju ambalažnog otpada. Proizvođači i organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača također bi trebali informirati potrošače da ambalaža označena kao kompostabilna znači da se ambalaža može kompostirati u kontroliranim industrijskim uvjetima u postrojenjima za obradu biootpada i da nije prikladna za kompostiranje u kućanstvu. Ambalaža se ne bi smjela bacati u okoliš. Proizvođači bi ujedno krajnje korisnike trebali informirati o tome da imaju važnu ulogu u osiguravanju okolišno optimalnog gospodarenja ambalažnim otpadom. Pri informiranju svih krajnjih korisnika, kao i izvješćivanju o ambalaži, trebalo bi upotrebljavati suvremene informacijske tehnologije. Informacije bi se trebale pružati klasičnim sredstvima, primjerice putem plakata u unutarnjim i vanjskim prostorima te kampanja na društvenim mrežama, ili inovativnijim sredstvima, kao što je elektronički pristup internetskim stranicama s pomoću QR koda na ambalaži.

(162)

Odvojeno skupljanje izvan kućanstva važan je element za povećanje stope skupljanja ambalaže i poboljšanje njezine kružnosti. Države članice i gospodarski subjekti trebali bi moći poduzeti posebne mjere za odvojeno skupljanje izvan kućanstva prilagođeno lokaciji i navikama potrošača.

(163)

Države članice trebale bi Komisiji za svaku kalendarsku godinu dostaviti informacije o postizanju ciljeva u pogledu recikliranja. Kako bi se evaluirala djelotvornost mjera za smanjenje potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje, trebalo bi dostaviti i podatke o potrošnji vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje, laganih plastičnih vrećica za nošenje, debelih plastičnih vrećica za nošenje i vrlo debelih plastičnih vrećica za nošenje kako bi se moglo ocijeniti je li se potrošnja tih vrećica povećala kao odgovor na mjere za smanjenje potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Kako bi se moglo ocijeniti jesu li obvezni sustavi povratne naknade koje su države članice uspostavile djelotvorni, odnosno jesu li izuzeća od obveze uspostave tih sustava koja odobre države članice opravdana, važno je putem izvješćâ država članica prikupiti informacije o zasebnoj stopi skupljanja ambalaže obuhvaćene obvezom uspostavljanja sustava povratne naknade.

(164)

Kako bi se utvrdila metodologija za ocjenjivanje recikliranja u širim razmjerima, države članice trebale bi na godišnjoj osnovi dostavljati i podatke o količini recikliranog ambalažnog otpada, po kategoriji ambalaže, i količini ambalaže koja je prvi put stavljena na raspolaganje na državnom području države članice ili koju je raspakirao proizvođač, a nije krajnji korisnik, po kategoriji ambalaže. Komisija bi trebala objediniti te podatke i objaviti ih kako bi pratila godišnji razvoj ambalažnog otpada recikliranog u širim razmjerima.

(165)

Države članice trebale bi Komisiji dostaviti podatke elektroničkim putem i podnijeti joj izvješće o provjeri kvalitete. Osim toga, podacima o ciljevima u pogledu recikliranja trebalo bi priložiti izvješće s opisom mjera koje su poduzete kako bi se uspostavio djelotvoran sustav kontrole kvalitete i sljedivosti ambalažnog otpada.

(166)

Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu obveza izvješćivanja, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti kako bi utvrdila pravila za izračun i provjeru podataka o ostvarenju ciljeva u pogledu recikliranja i stopama odvojenog skupljanja ambalaže obuhvaćene sustavom povratne naknade te podataka potrebnih za utvrđivanje metodologije za ocjenjivanje recikliranja u širim razmjerima. Taj provedbeni akt trebao bi sadržavati i metodologiju za određivanje količine nastalog ambalažnog otpada te bi se njime trebao utvrditi format za dostavu podataka. Njime bi se trebala utvrditi i metodologija za izračun godišnje potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje po stanovniku i format za dostavu tih podataka jer su oni potrebni za olakšavanje praćenja i potpune provedbe bitnih zahtjeva koji se odnose na plastične vrećice za nošenje, osobito radi osiguravanja raščlanjenog i obveznog izvješćivanja o različitim kategorijama plastičnih vrećica za nošenje. Taj provedbeni akt trebao bi zamijeniti Odluku Komisije 2005/270/EZ (44) i Provedbenu odluku Komisije (EU) 2018/896 (45).

(167)

Kako bi se doprinijelo tome da se državama članicama i Komisiji omogući praćenje provedbe ciljeva utvrđenih ovom Uredbom, države članice trebale bi uspostaviti baze podataka o ambalaži i osigurati da te baze podataka dobro funkcioniraju.

(168)

Djelotvorno izvršenje zahtjevâ u pogledu održivosti ključno je kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje i zajamčilo ostvarenje očekivanih koristi i doprinosa ove Uredbe za postizanje ciljeva Unije u području klime, energetike i kružnosti. Stoga bi nadležna tijela svake godine trebala nastojati provoditi provjere točnosti barem dijela EU izjava o sukladnosti. Uredba (EU) 2019/1020, kojom se uspostavlja horizontalni okvir za nadzor tržišta i kontrolu proizvoda koji ulaze na tržište Unije, trebala bi se primjenjivati na ambalažu za koju su zahtjevi u pogledu održivosti utvrđeni na temelju ove Uredbe. Mehanizmima za nadzor tržišta utvrđenima u Uredbi (EU) 2019/1020 utvrđuju se zahtjevi za nadzor tržišta koji se odnose na stavljanje proizvoda na tržište i predviđaju zaštitni mehanizmi za provjeru usklađenosti s ovom Uredbom kad je riječ o stavljanju ambalaže na tržište.

(169)

Ambalaža bi se trebala stavljati na tržište samo ako ne predstavlja poznat rizik za okoliš i zdravlje ljudi. Kako bi se usmjerili napori u području nadzora tržišta, ambalaža koja predstavlja rizik trebala bi se za potrebe ove Uredbe definirati kao ambalaža koja bi, zbog toga što nije u skladu sa zahtjevom u pogledu održivosti ili zbog toga što odgovorni gospodarski subjekt ne ispunjava određeni zahtjev u pogledu održivosti, mogla štetno utjecati na okoliš ili druge javne interese zaštićene relevantnim zahtjevima.

(170)

Trebao bi postojati postupak na temelju kojeg se zainteresirane strane obavješćuje o mjerama koje se namjerava poduzeti u pogledu ambalaže koja predstavlja rizik. Taj bi postupak trebao i tijelima za nadzor tržišta u državama članicama omogućiti da, u suradnji s relevantnim gospodarskim subjektima, u odnosu na takvu ambalažu djeluju u ranoj fazi. Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti kako bi utvrdila jesu li nacionalne mjere koje se odnose na neusklađene proizvode opravdane. Komisija bi trebala donijeti provedbene akte koji se odmah primjenjuju kada, u opravdanim slučajevima povezanima sa zaštitom okoliša ili ljudskim zdravljem to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

(171)

Tijela za nadzor tržišta trebala bi imati pravo zahtijevati od gospodarskih subjekata da poduzimaju korektivne mjere kada se utvrdi ili da ambalaža nije u skladu sa zahtjevima u pogledu održivosti i označivanja ili da je određeni gospodarski subjekt prekršio druga pravila o stavljanju ambalaže na tržište ili stavljanju ambalaže na raspolaganje na tržištu. Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu obveze gospodarskih subjekata da poduzimaju korektivne mjere, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti kako bi odlučila je li nacionalna mjera opravdana.

(172)

U slučaju zabrinutosti za ljudsko zdravlje, tijelo za nadzor tržišta ne bi trebalo evaluirati rizik za zdravlje ljudi ili životinja koji proizlazi iz ambalažnog materijala ako je prenesen na pakirani sadržaj ambalažnog materijala, nego bi trebalo obavijestiti tijela koja su nadležna za provedbu kontrole tog rizika i imenovana na temelju Uredbe (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća (46), Uredbe (EU) 2017/745, Uredbe (EU) 2017/746, Uredbe (EU) 2019/6 ili Direktive 2001/83/EZ.

(173)

Javna nabava čini 14 % BDP-a Unije. Kako bi se doprinijelo ciljevima postizanja klimatske neutralnosti, poboljšanja energetske učinkovitosti i učinkovitosti resursa te prelaska na kružno gospodarstvo kojim se štite javno zdravlje i bioraznolikost, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti kako bi se od javnih i sektorskih naručitelja kako su definirani u Direktivi 2014/24/EU (47) i Direktivi 2014/25/EU (48) Europskog parlamenta i Vijeća prema potrebi zahtijevalo da svoju javnu nabavu usklade s određenim minimalnim obveznim zahtjevima za zelenu javnu nabavu, koje treba utvrditi u provedbenim aktima donesenima na temelju ove Uredbe. U usporedbi s dobrovoljnim pristupom, obveznim zahtjevima trebalo bi u najvećoj mogućoj mjeri povećati iskorištavanje javne potrošnje za povećanje potražnje za ambalažom bolje učinkovitosti. Ti zahtjevi trebali bi biti transparentni, objektivni i nediskriminirajući. Države članice trebale bi moći upućivati na tehničke specifikacije, kriterije za odabir ili uvjete za izvršenje ugovora u svojim zahtjevima za javnu nabavu i ti zahtjevi ne bi trebali biti kumulativni. Uz poštovanje općih pravila propisanih UFEU-om i u skladu s ovom Uredbom, javni i sektorski naručitelji trebali bi moći donijeti odredbe koje nadilaze minimalne zahtjeve za zelenu javnu nabavu utvrđene u ovoj Uredbi.

(174)

Kako bi se zaštitilo funkcioniranje unutarnjeg tržišta i stvorili jednaki uvjeti tržišnog natjecanja, potrebno je osigurati da ambalaža iz trećih zemalja koja ulazi na tržište Unije bude u skladu s ovom Uredbom, neovisno o tome je li uvezena kao samostalna ambalaža ili je povezana s pakiranim proizvodom. Osobito je potrebno osigurati da izrađivači provedu odgovarajuće postupke ocjenjivanja sukladnosti u pogledu te ambalaže. Prednost bi se trebala dati suradnji na tržištu između tijela za nadzor tržišta i gospodarskih subjekata. Stoga bi, iako se mogu odnositi na bilo koju ambalažu koja ulazi na tržište Unije, intervencije tijela imenovanih na temelju članka 25. stavka 1. Uredbe (EU) 2019/1020 trebale biti usmjerene prije svega na ambalažu koja podliježe mjerama zabrane koje donose tijela za nadzor tržišta. Ako donesu takve mjere zabrane i ako te mjere nisu ograničene na državno područje, tijela za nadzor tržišta trebala bi tijelima imenovanima za kontrolu ambalaže koja ulazi na tržište Unije dostaviti pojedinosti potrebne za identifikaciju takve neusklađene ambalaže na granicama, uključujući informacije o pakiranim proizvodima i gospodarskim subjektima, kako bi se za proizvode koji ulaze na tržište Unije omogućio pristup utemeljen na riziku. U takvim će slučajevima carinska tijela nastojati identificirati i zaustaviti tu ambalažu na granicama.

(175)

Kako bi se optimizirao i rasteretio postupak kontrole na vanjskim granicama Unije, potrebno je omogućiti automatski prijenos podataka između Informacijskog i komunikacijskog sustava za tržišni nadzor (ICSMS) i carinskih sustava. Trebalo bi razlikovati dva različita prijenosa podataka s obzirom na njihovu svrhu. Prvo, mjere zabrane koje tijela za nadzor tržišta donesu nakon identifikacije neusklađene ambalaže trebalo bi iz ICSMS-a proslijediti carinskim tijelima kako bi se tijela imenovana za kontrolu na vanjskim granicama njima mogla služiti za identificiranje ambalaže na koju bi se te mjere zabrane trebale primjenjivati. Za te prve prijenose podataka trebao bi se upotrebljavati elektronički carinski sustav za upravljanje rizikom (CRMS), utvrđen u članku 36. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2447 (49), ne dovodeći u pitanje eventualni budući razvoj okružja za upravljanje carinskim rizicima. Drugo, ako carinska tijela identificiraju neusklađenu ambalažu, bit će potrebno upravljati predmetima radi, među ostalim, prenošenja obavijesti o suspenziji, zaključaka tijela za nadzor tržišta i ishoda mjera koje su poduzela carinska tijela. Okružje jedinstvenog sučelja EU-a za carinu podržava prijenose podataka između ICSMS-a i nacionalnih carinskih sustava iz druge opcije.

(176)

Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu međusobnog povezivanja radi ostvarivanja komunikacije između tijela za nadzor tržišta i carinskih tijela, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za određivanje postupovnih pravila i pojedinosti o provedbenim aranžmanima, uključujući funkcionalnosti, podatkovne elemente i obradu podataka, kao i pravila o obradi osobnih podataka, povjerljivosti i vođenju obrade podataka u okviru tog povezivanja.

(177)

Pri donošenju delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (50) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata. Komisija bi pri izradi tih delegiranih akata trebala uzeti u obzir znanstvene i druge dostupne tehničke informacije, uključujući relevantne međunarodne norme.

(178)

Provedbene ovlasti koje su ovom Uredbom dodijeljene Komisiji trebalo bi izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (51).

(179)

Kako bi se osiguralo praćenje i provedba zahtjeva o proizvodima iz Direktive (EU) 2019/904 te kako bi ti zahtjevi podlijegali odgovarajućem nadzoru tržišta, Uredbu (EU) 2019/1020 trebalo bi izmijeniti tako da se područjem njezine primjene obuhvati Direktiva (EU) 2019/904. Odredbe o zahtjevima koji se odnose na sadržaj reciklirane plastike u plastičnim bocama za napitke od 1. siječnja 2030. i odgovarajuće obveze u pogledu izvješćivanja trebalo bi izbrisati iz Direktive (EU) 2019/904 jer se to pitanje uređuje isključivo ovom Uredbom.

(180)

Ovom se Uredbom utvrđuju opća pravila koja se primjenjuju na svu ambalažu. Međutim, određeni jednokratni plastični proizvodi obuhvaćeni Direktivom (EU) 2019/904, kao što su plastične vrećice za nošenje, čaše za napitke, spremnici za hranu i piće, uključujući boce, smatraju se ambalažom. Direktiva (EU) 2019/904 je lex specialis u odnosu na ovu Uredbu. U slučaju proturječja između Direktive (EU) 2019/904 i ove Uredbe, Direktiva (EU) 2019/904 trebala bi imati prednost unutar svojeg područja primjene. Direktivom (EU) 2019/904 od država članica zahtijeva se da poduzmu mjere za smanjenje potrošnje određenih jednokratnih plastičnih proizvoda, uključujući ograničenja stavljanja na tržište. Takva ograničenja stavljanja na tržište trebala bi se primjenjivati i imati prednost nad svim proturječnim odredbama iz ove Uredbe. Ovom se Uredbom predviđa ograničenje stavljanja na tržište plastičnih proizvoda navedenih u njezinoj točki 3. Priloga V., a Direktivom (EU) 2019/904 državama članicama omogućuje se da poduzmu potrebne mjere za smanjenje potrošnje tih jednokratnih plastičnih proizvoda. Budući da nacionalne provedbene mjere na temelju Direktive (EU) 2019/904 mogu biti manje ograničavajuće od zabrane stavljanja na tržište, ova bi Uredba trebala imati prednost nad Direktivom (EU) 2019/904 u pogledu takvih proizvoda obuhvaćenih definicijom ambalaže kako bi se potaknulo smanjenje jednokratne plastične ambalaže i smanjila njezina količina u okolišu. Stoga države članice ne bi trebale moći donijeti izuzeće od zabrane iz Direktive (EU) 2019/904 u pogledu stavljanja na tržište ambalaže izrađene od ekspandiranog polistirena. Kako bi se to odrazilo, Direktivu (EU) 2019/904 trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(181)

Budući da se ovom Uredbom ne uređuje reciklirani sadržaj u bilo kojem plastičnom dijelu ambalaže prije 1. siječnja 2030., odredbe o zahtjevima za reciklirani sadržaj za plastične boce za napitke iz Direktive (EU) 2019/904 trebale bi ostati na snazi do tog datuma.

(182)

Kako bi se povećalo povjerenje javnosti u ambalažu koja se stavlja na tržište, osobito kad je riječ o usklađenosti sa zahtjevima u pogledu održivosti, gospodarski subjekti koji na tržište stavljaju neusklađenu ambalažu ili koji ne ispunjavaju svoje obveze trebali bi podlijegati sankcijama. Stoga je potrebno da države članice u nacionalnom zakonodavstvu utvrde učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije za nepridržavanje ove Uredbe.

(183)

Člankom 19. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) od država članica zahtijeva se da osiguraju pravne lijekove dostatne za osiguravanje učinkovite sudske zaštite u područjima obuhvaćenima pravom Unije, uključujući sudove država članica. U tom bi pogledu države članice trebale osigurati da dotične osobe, kao što su fizičke ili pravne osobe koje su podnijele pritužbu ili prijavu zbog navodne neusklađenosti ambalaže, neovisno o tome je li samostalna ambalaža ili je povezana s pakiranim proizvodom, s ovom Uredbom, imaju pristup pravosuđu u skladu s obvezama koje su se države članice preuzele kao stranke Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (52) sastavljene u Aarhusu 25. lipnja 1998. („Aarhuška konvencija”).

(184)

Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Uredbe. Na temelju stavka 22. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016., ta bi se evaluacija trebala temeljiti na pet kriterija, odnosno učinkovitosti, djelotvornosti, važnosti, usklađenosti i dodanoj vrijednosti Unije, te bi trebala biti temelj za procjene učinka mogućih daljnjih djelovanja. Komisija bi Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija trebala podnijeti izvješće o provedbi ove Uredbe i njezinu utjecaju na okolišnu održivost ambalaže i funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(185)

Gospodarskim subjektima potrebno je dati dovoljno vremena da prilagode svoje postupke kako bi ispunili svoje obveze i uskladili se sa zahtjevima iz ove Uredbe. Slično tome, trebalo bi predvidjeti dovoljno vremena da države članice donesu administrativne mjere za organizaciju postupaka ovlaštenja nadležnih tijela, održavajući pritom kontinuitet za gospodarske subjekte te uspostave infrastrukturu potrebnu za primjenu ove Uredbe. Stoga bi primjenu ove Uredbe trebalo odgoditi do razumnog roka do kojeg te pripreme mogu biti dovršene. Posebnu bi pozornost trebalo posvetiti tomu da se mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima (MSP-ovi) olakša ispunjavanje obveza i zahtjeva iz ove Uredbe, među ostalim putem smjernica koje Komisija treba pružiti kako bi gospodarskim subjektima olakšala usklađivanje, s posebnim naglaskom na MSP-ovima.

(186)

Kako bi se ispunile te obveze i utvrdio ambiciozan, ali usklađen okvir za ambalažu, potrebno je donijeti uredbu o utvrđivanju zahtjeva za ambalažu tijekom njezina cijelog životnog ciklusa. Direktivu 94/62/EZ stoga bi trebalo staviti izvan snage.

(187)

Direktivu 94/62/EZ trebalo bi staviti izvan snage s učinkom od datuma početka primjene ove Uredbe. Međutim, kako bi se osigurali neometana tranzicija i kontinuitet dok Komisija ne donese nova pravila na temelju ove Uredbe te zajamčio kontinuitet u primjeni sustava vlastitih sredstava Unije u pogledu vlastitih sredstava koja se temelje na nerecikliranom plastičnom ambalažnom otpadu, određene obveze na temelju te direktive koje se odnose na označivanje, ciljeve u pogledu recikliranja i prijenos podataka Komisiji trebale bi određeno vrijeme ostati na snazi.

(188)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno povećanje okolišne održivosti ambalaže i osiguravanje slobodnog kretanja ambalaže na unutarnjem tržištu, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,