(1)

Unija pozdravlja strana ulaganja jer pridonose rastu poboljšavanjem njezine konkurentnosti, otvaranjem radnih mjesta i stvaranjem ekonomije razmjera te dovođenjem kapitala, tehnologija, inovacija i stručnog znanja.

(2)

U članku 3. stavku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) navodi se da Unija u svojim odnosima s ostatkom svijeta podržava i promiče svoje vrijednosti i interese te doprinosi zaštiti svojih građana.

(3)

U Uniji i državama članicama vlada okružje otvoreno za ulaganja i to je načelo sadržano u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU) te ugrađeno u međunarodne obveze Unije i njezinih država članica. Međutim, u članku 21. stavku 2. UEU-a navodi se da je cilj politika i djelovanja Unije zaštititi njezine vrijednosti, temeljne interese, sigurnost, neovisnost i cjelovitost. Ta načela i ciljevi temelj su zajedničke trgovinske politike Unije, kako je utvrđeno u članku 207. UFEU-a, među ostalim u odnosu na strana ulaganja. U tom kontekstu, u skladu s međunarodnim obvezama u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO), Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) te u sporazumima o trgovini i ulaganjima sklopljenim s trećim zemljama, Unija ili države članice, podložno određenim zahtjevima, mogu ograničiti izravna strana ulaganja iz razloga sigurnosti ili javnog poretka.

(4)

Na temelju Uredbe (EU) 2019/452 Europskog parlamenta i Vijeća (4) uspostavljen je okvir za provjeru izravnih stranih ulaganja u Uniju, koju provode države članice. Posebice, tom je uredbom uspostavljen mehanizam za suradnju kojim se državama članicama i Komisiji omogućuje razmjena informacija o izravnim stranim ulaganjima i izražavanje zabrinutosti zbog rizika za sigurnost ili javni poredak. Taj mehanizam za suradnju zahtijevao je od države članice u kojoj se odvija izravno strano ulaganje da u svojoj odluci na temelju provjere primjereno razmotri primjedbe koje su dostavile druge države članice i mišljenje koje je izdala Komisija.

(5)

Okvirom uspostavljenim na temelju Uredbe (EU) 2019/452 ostvaren je njezin cilj da se državama članicama i Komisiji pruži formalni mehanizam za razmjenu informacija o izravnim stranim ulaganjima i za upozoravanje na prekogranične rizike za sigurnost ili javni poredak koji proizlaze iz određenih izravnih stranih ulaganja.

(6)

Međutim, potreban je novi zakonodavni instrument radi jačanja učinkovitosti i djelotvornosti provjere izravnih stranih ulaganja i osiguravanja višeg stupnja usklađenosti diljem Unije. Takva su poboljšanja potrebna zbog promjenjive prirode tokova ulaganja. Integracija globalnih gospodarstava u kombinaciji s ratom i geopolitičkim napetostima dovela je do pojave novih rizika na koje Unija i države članice trebaju odgovoriti. Komisija i Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku 20. lipnja 2023. donijeli su zajedničku komunikaciju naslovljenu „Europska strategija gospodarske sigurnosti”, a 3. prosinca 2025. donijeli su zajedničku komunikaciju naslovljenu „Jačanje gospodarske sigurnosti EU-a”. U tim je komunikacijama provjera izravnih stranih ulaganja utvrđena kao alat za zaštitu Unije od rizika za gospodarsku sigurnost. U komunikacijama se ističe potreba za odgovaranjem na rizike povezane s otpornošću lanaca opskrbe, pristupom kritičnoj infrastrukturi, neovlaštenim otkrivanjem tehnologija te s uporabom gospodarske ovisnosti kao oružja ili gospodarskom prisilom.

(7)

Određena strana ulaganja koja nisu obuhvaćena Uredbom (EU) 2019/452 mogla bi stvoriti rizike za sigurnost ili javni poredak . Ti se rizici posebno odnose na određena strana ulaganja u državama članicama koje još nemaju mehanizam za provjeru na snazi, strana ulaganja u državama članicama koje imaju mehanizam za provjeru na snazi, ali koji ne uključuje određena osjetljiva strana ulaganja i strana ulaganja stranih ulagatelja preko društva kćeri s poslovnim nastanom u Uniji („ulaganja unutar Unije”) koja potencijalno predstavljaju iste rizike za sigurnost ili javni poredak kao i strana ulaganja izvršena izravno iz trećih zemalja.

(8)

Kada je znatna većina država članica, iako ne sve, imala na snazi zakonodavni instrument kojim je predviđen mehanizam za provjeru izravnih stranih ulaganja, nepostojanje mehanizma za provjeru u određenim državama članicama omogućilo je problematičnim stranim ulagateljima koji žele ulagati u osjetljivu imovinu ulaganje u tim državama članicama kao ulaz na unutarnje tržište. Nadalje, u mnogim državama članicama nacionalnim je zakonima provjera proširena i na ulaganja unutar Unije. Među državama članicama postoje znatne razlike u pogledu opsega, pragova i kriterija za procjenu vjerojatnosti hoće li strano ulaganje negativno utjecati na sigurnost ili javni poredak. Postoje i razlike u postupcima provjere. Ovom se Uredbom nastoje smanjiti razlike među ključnim elementima mehanizama za provjeru koji se provode na nacionalnoj razini. U nekim se državama članicama strano ulaganje može provesti prije nego što se dobije potvrda o učinku na sigurnost ili javni poredak. Međutim, u drugima se zahtijeva da se strano ulaganje završi samo nakon odobrenja u okviru mehanizma za provjeru. Takve razlike stvaraju probleme u pogledu glatkog funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Na primjer, one stvaraju nejednake uvjete i povećavaju troškove usklađivanja za ulagatelje koji transakciju žele prijaviti više država članica. Smanjivanje razlika je ključno kako bi se ulagateljima osigurala predvidljivost u pogledu primjenjivih nacionalnih režima i njihovih značajki, čime bi se smanjili povezani troškovi usklađivanja. To je još važnije kad se uzme u obzir razina integracije unutarnjeg tržišta, koja može dovesti do toga da jedna transakcija utječe na više država članica diljem Unije. Na primjer, moguće je da transakcija usmjerena na stjecanje poduzeća koje je uspostavljeno u skladu sa zakonima jedne države članice utječe i na sigurnost ili javni poredak druge države članice zbog strukture lanca opskrbe ili drugih gospodarskih elemenata koji povezuju ciljnog poduzetnika u Uniji s drugim društvima sa sjedištem u drugim državama članicama. Da bi se odgovorilo na takve probleme povezane s integracijom unutarnjeg tržišta i kako bi se osigurala veća dosljednost i predvidljivost, primjereno je u okviru djelovanja Unije utvrditi kriterije i elemente koji se upotrebljavaju za ocjenu stranih ulaganja. Stoga je cilj ove Uredbe povećati konvergenciju nacionalnih pravila primjenjivih na provjeru stranih ulaganja, uključujući ulaganja unutar Unije, čime se stvaraju jednaki uvjeti, povećava sigurnost za strane ulagatelje i sprečava pojava dodatnih prepreka unutarnjem tržištu.

(9)

Kako bi se osigurao dosljedan pristup provjeri stranih ulaganja u cijeloj Uniji, od svih bi država članica trebalo zahtijevati da provode provjeru stranih ulaganja iz razloga sigurnosti ili javnog poretka. Nadalje, trebalo bi uskladiti ključne elemente nacionalnih mehanizama za provjeru. To minimalno usklađivanje trebalo bi uključivati obvezu država članica da osiguraju provjeru stranih ulaganja usmjerenih na subjekte koji posluju u određenom skupu osjetljivih područja. Tom bi se obvezom trebala osigurati provjera određenih osjetljivih stranih ulaganja u svim državama članicama. Nadalje, ovom bi se Uredbom trebali dodatno uskladiti i pojasniti postupci u okviru mehanizma za suradnju i interakcija mehanizama za provjeru i mehanizma za suradnju. Posebice, primjereno je osigurati da svi mehanizmi za provjeru uključuju početno preispitivanje koje ne bi trebalo trajati dulje od 45 kalendarskih dana od datuma na koji tijelo za provjeru ocijeni da je podnesak potpun. Stoga bi za potrebe ove Uredbe trebalo uvesti definiciju „podneska” koja obuhvaća i početno podnošenje potrebne dokumentacije i procjenu toga smatra li se zahtjev potpunim. Prema potrebi trebalo bi provesti temeljitu istragu. Osim toga, trebalo bi uskladiti rokove za prijavu putem mehanizma za suradnju i bolje koordinirati korake za postupak u okviru mehanizma za suradnju, posebno u pogledu dostavljanja primjedbi država članica i izdavanja mišljenja Komisije. Takvo usklađivanje i koordinacija omogućili bi odgovaranje na situacije u kojima rokovi nacionalnih postupaka nisu međusobno usklađeni i koje bi stoga mogle dovesti do odgađanja transakcije. Trebala bi postojati određena razina usklađenosti kriterija koje bi države članice i Komisija trebale uzeti u obzir pri procjeni toga je li vjerojatno da će strano ulaganje negativno utjecati na sigurnost ili javni poredak. Taj zajednički skup kriterija trebao bi uključivati sigurnost, cjelovitost, otpornost i funkcioniranje kritičnih subjekata, dostupnost kritičnih tehnologija ili kontinuiranu opskrbu kritičnim inputima. Zajedničkim skupom kriterija osigurala bi se ujednačenija procjena vjerojatnog negativnog učinka stranih ulaganja na sigurnost ili javni poredak, uz istodobno očuvanje mogućnosti da države članice uzmu u obzir dodatne kriterije koji se mogu razlikovati među državama članicama.

(10)

Provjeru stranih ulaganja trebalo bi provoditi u skladu s ovom Uredbom. Pri takvoj provjeri trebalo bi uzeti u obzir sve dostupne informacije i poštovati načelo proporcionalnosti. Trebao bi se poštovati cilj očuvanja okružja otvorenog za ulaganja i unutarnjeg tržišta. Nadalje, provjere stranih ulaganja trebale bi biti u skladu s pravom Unije, a posebno s člancima 49. i 63. UFEU-a. Sva ograničenja slobode poslovnog nastana ili slobodnog kretanja kapitala koja bi mogla proizaći iz mehanizama za provjeru ili odluka na temelju provjere, kao što su nametanje mjera ublažavanja ili zabrana ili poništavanje stranog ulaganja, trebala bi biti opravdana razlozima javnog poretka ili javne sigurnosti, uključujući stvarne i dovoljno ozbiljne prijetnje temeljnom interesu društva. Takvi razlozi javnog poretka ili javne sigurnosti uključuju rizike za funkcioniranje institucija i ključnih javnih usluga, za opskrbu osnovnim proizvodima ili uslugama ili za opstanak stanovništva, rizike od ozbiljnog poremećaja vanjskih odnosa ili rizike za miran suživot naroda ili za vojne interese.

(11)

Kako bi se omogućilo učinkovito i djelotvorno funkcioniranje mehanizma za suradnju uspostavljenog ovom Uredbom, potrebno je utvrditi zajedničko minimalno područje primjene stranih ulaganja koja bi sve države članice trebale provjeravati.

(12)

Nužno je da država članica u kojoj se strano ulaganje planira provesti ili je završeno („država članica domaćin”) ima veću odgovornost prema Komisiji i onim državama članicama koje izraze opravdanu zabrinutost u pogledu sigurnosti ili javnog poretka.

(13)

Zajedničkim okvirom utvrđenim u ovoj Uredbi ne bi se trebala dovoditi u pitanje isključiva odgovornost svake države članice za zaštitu vlastite nacionalne sigurnosti, kako je predviđeno člankom 4. stavkom 2. UEU-a. Tim se zajedničkim okvirom ne bi trebala dovoditi u pitanje ni zaštita osnovnih interesa sigurnosti država članica u skladu s člankom 346. UFEU-a.

(14)

Ova bi Uredba trebala obuhvatiti strana ulaganja kojima se stvaraju ili održavaju trajne i izravne veze između stranih ulagatelja, uključujući državna tijela, i ciljnih poduzetnika u Uniji koji obavljaju gospodarsku djelatnost u nekoj državi članici. Ova bi se Uredba trebala primjenjivati ako strana ulaganja provodi izravno strani ulagatelj ili su ulaganja unutar Unije. Međutim, ona ne bi trebala obuhvaćati stjecanje vrijednosnih papira društva isključivo za financijska ulaganja bez namjere utjecanja na upravljanje ili kontrolu nad društvom (portfeljna ulaganja).

(15)

Trajne i izravne veze između stranog ulagatelja i ciljnog poduzetnika u Uniji stvaraju se ako strani ulagatelj stekne stvarno sudjelovanje u upravljanju ciljnim poduzetnikom u Uniji ili kontroli nad njime. To je svakako slučaj kada strani ulagatelj stekne odlučujući utjecaj na ciljnog poduzetnika u Uniji, odnosno mogućnost samostalnog ili zajedničkog određivanja trgovinske politike ciljnog poduzetnika u Uniji, de facto ili de jure. Međutim, stvarno sudjelovanje u upravljanju ciljnim poduzetnikom u Uniji ili kontroli nad njime moglo bi postojati i ako strani ulagatelj bez odlučujućeg utjecaja na ciljnog poduzetnika u Uniji ipak može bitno utjecati na njegovu trgovinsku politiku, ponašanje ili odluke, na primjer putem vlasničkih udjela, glasačkih prava, ugovora, uključujući utjecaj koji proizlazi iz odnosa s dobavljačima, ili znatne zastupljenosti u odboru.

(16)

Stjecanja provedena uz pomoć sanacijskih instrumenata na temelju relevantnih okvira za sanaciju (za banke, središnje druge ugovorne strane ili društva za osiguranje ili reosiguranje) trebala bi biti isključena iz područja primjene ove Uredbe. U takvim je okolnostima vrijeme ključno, a odluke se često donose preko noći. Postupci provjere predviđeni ovom Uredbom mogli bi ometati mogućnost pružanja pravodobnog odgovora. Kako bi se izbjegli rizici za financijsku stabilnost, trebalo bi isključiti sanacijske transakcije. Sanacijska tijela trebala bi, u mjeri u kojoj je to moguće, uzeti u obzir cilj ove Uredbe pri provedbi mjera sanacije uz sudjelovanje stranog ulagatelja, posebno ako je uključena strateška imovina.

(17)

Operacije restrukturiranja unutar korporativne grupe ne bi trebale biti obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe ako se takve operacije provode isključivo u svrhu unutarnje reorganizacije, na primjer spajanjem ili podjelom, ciljnog poduzetnika u Uniji ili korporativne grupe kojoj ciljni poduzetnik u Uniji pripada, bez promjena u stvarnom vlasništvu nad ciljnim poduzetnikom u Uniji. Posebice, unutarnja restrukturiranja trebalo bi isključiti iz područja primjene ako: ne dovode do toga da novi strani ulagatelj stekne vlasništvo ili kontrolu nad ciljnim poduzetnikom u Uniji ili nad društvom koje izravno ili neizravno ima u vlasništvu ili pod kontrolom tog ciljnog poduzetnika u Uniji; ne dovode do povećanja udjela koje drže strani ulagatelji; ne dodjeljuju dodatna prava stranim ulagateljima koja bi mogla dovesti do promjene stvarnog sudjelovanja jednog stranog ulagatelja ili više njih u upravljanju ciljnim poduzetnikom u Uniji ili u kontroli nad njime. Međutim, unutarnja restrukturiranja koja podrazumijevaju uvođenje novog pravnog subjekta s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koja još nije prisutna u uzlaznom lancu vlasništva ciljnog poduzetnika u Uniji, moglo bi stvoriti sigurnosne rizike te bi stoga trebalo biti uključeno u područje primjene ove Uredbe. Primjerice, takav bi subjekt mogao biti podložan pravu treće zemlje kojim se fizičkim ili pravnim osobama nameću obveze dijeljenja informacija u obavještajne svrhe bez zakonitog postupka ili mehanizama nadzora.

(18)

Uredbom (EU) 2019/452 obuhvaćena su samo izravna strana ulaganja koja su izravno provedena od stranih ulagatelja u Uniji. Međutim, potrebno je proširiti područje primjene ove Uredbe na strana ulaganja između država članica koja se provode preko poduzetnika s poslovnim nastanom u državi članici koji je pod izravnom ili neizravnom kontrolom stranog ulagatelja („društvo kći stranog ulagatelja u Uniji”). Ta strana ulaganja nose iste specifične rizike za sigurnost ili javni poredak kao i izravna strana ulaganja koja se provode preko pravnog subjekta koji nema poslovni nastan u Uniji jer kontrolirajući strani ulagatelj ima moć i utjecaj nad ciljnim poduzetnikom u Uniji čak i ako se moć i utjecaj vrše preko društva kćeri stranog ulagatelja u Uniji. Ti specifični rizici mogli bi biti prouzročeni jurisdikcijom kojoj strani ulagatelj podliježe ili utjecajem vlade ili nedržavnih aktera treće zemlje. Takve rizike ne uzrokuju strana ulaganja koja provode ulagatelji koji nisu pod izravnom ili neizravnom kontrolom osobe ili subjekta iz treće zemlje. Stoga je primjereno u područje primjene ove Uredbe uključiti strana ulaganja koja se provode preko društva kćeri stranog ulagatelja u Uniji, ali ne i ulaganja drugih ulagatelja iz Unije, posebno kako bi se osiguralo da su dosljedno obuhvaćena strana ulaganja kojima se stvara trajna veza između stranog ulagatelja i ciljnog poduzetnika u Uniji, bez obzira na to provodi li ih strani ulagatelj izravno ili preko subjekta s poslovnim nastanom u Uniji koji je pod kontrolom stranog ulagatelja. Time bi se povećala dosljednost i predvidljivost pravila o provjeri u svim državama članicama, što bi pak smanjilo troškove usklađivanja za strane ulagatelje i otklonilo privlačnost ulaganja u državama članicama u kojima se takve transakcije ne provjeravaju.

(19)

Kako bi se pravilno procijenilo je li vjerojatno da će strano ulaganje negativno utjecati na sigurnost ili javni poredak, važno je da pojam „stvarni vlasnik” obuhvaća stvarne nositelje izravnog ili neizravnog utjecaja na stranog ulagatelja ili ciljnog poduzetnika u Uniji. U slučaju trustova, pravno vlasništvo ima trust kao takav, ali gospodarsku korist ostvaruju fizička osoba ili osobe u čije ime trust djeluje. Zbog toga bi definicija „stvarnog vlasnika” trebala obuhvaćati i one koji u konačnici imaju korist od stranog ulaganja, posebno korisnike trusta. Međutim, potrebno je uzeti u obzir činjenicu da strani ulagatelji ponekad mogu biti paravan za osobu koja stvarno stoji iza stranog ulaganja. Slično tome, strani ulagatelji ponekad mogu biti pod pritiskom drugih aktera, koji u konačnici mogu utjecati na strano ulaganje. Zato bi definicija „stvarnog vlasnika” trebala obuhvaćati i fizičke osobe u čije se ime provodi strano ulaganje ili u čije se ime provodi kontrola nad tim stranim ulaganjem. Stvarni vlasnik stranog ulagatelja obično je jedna fizička osoba. Međutim, ne može se isključiti mogućnost da to bude više osoba, kao u slučaju bračnih drugova ili drugih članova obitelji. Isto tako, potrebno je uzeti u obzir situacije u kojima nije moguće identificirati fizičku osobu, među ostalim u slučaju trgovačkih društava uvrštenih na burzu. U takvim bi situacijama stvarnim vlasnikom trebalo smatrati pravnu osobu, subjekt ili trust na najvišoj utvrdivoj razini u uzlaznom lancu vlasništva ili lancu kontrole stranog ulagatelja ili ciljnog poduzetnika u Uniji.

(20)

Ovom se Uredbom predviđaju samo ključni elementi mehanizama za provjeru. Stoga bi države članice trebale moći donijeti nacionalne odredbe koje dopunjuju ili preciziraju odredbe ove Uredbe. Na primjer, države članice trebale bi moći odrediti pragove glasačkih prava koja stječu ulagatelji, koji pokreću provjeru stranih ulaganja. Države članice trebale bi moći proširiti područje primjene svojeg nacionalnog mehanizma za provjeru kako bi obuhvatile strana ulaganja u sektorima koji nisu obuhvaćeni zajedničkim minimalnim područjem primjene. Ako država članica odluči proširiti područje primjene svojeg mehanizma za provjeru izvan zajedničkog minimalnog područja primjene, provjera bi trebala biti u skladu s ovom Uredbom, pod uvjetom da je obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe.

(21)

Kako bi se osigurali dosljedni i predvidljivi postupci provjere, primjereno je utvrditi temeljne značajke mehanizama za provjeru koje trebaju uvesti države članice. Te bi značajke trebale uključivati barem minimalni opseg transakcija koje podliježu zahtjevu za prethodno izdavanje odobrenja, podjelu postupka provjere na početno ispitivanje i temeljitu istragu, rokove za provjeru, javno godišnje izvješće, mogućnost da stranke na koje se odnosi odluka na temelju provjere zatraže sudski pravni lijek protiv takvih odluka te mogućnost tijela za provjeru da na djelotvoran način reagiraju na slučajeve neusklađenosti ili zaobilaženja. Pravila i postupci u vezi s mehanizmima za provjeru trebali bi biti transparentni i njima se ne bi trebalo diskriminirati među trećim zemljama.

(22)

Kako bi se povećala transparentnost i predvidljivost postupaka provjere, tijela za provjeru trebala bi, ako je primjenjivo i bez nepotrebne odgode, obavijestiti osobu koja je podnijela podnesak o potpunosti tog podneska. Pružanje tih informacija ne bi trebalo spriječiti tijelo za provjeru da zatraži dodatne informacije ili postavi dodatna pitanja nakon što potvrdi potpunost podneska i ovo ne bi trebalo dovesti u pitanje mogućnost tijela za provjeru da obavijeste osobu koja je podnijela podnesak o drugim važnim postupovnim etapama.

(23)

Tijelo za provjeru i Komisija trebali bi moći uzeti u obzir relevantne informacije o stranom ulaganju primljene od dionika, uključujući gospodarske subjekte, organizacije civilnog društva i socijalne partnere, kao što su sindikati. Država članica domaćin mogla bi na temelju takvih informacija pokrenuti postupak provjere. U tu bi svrhu tijelo za provjeru i Komisija trebali javno objaviti podatke za kontakt putem kojih dionici mogu na povjerljiv način dostaviti informacije o stranim ulaganjima.

(24)

Kako bi se osigurala dosljedna i djelotvorna razina zaštite sigurnosti i javnog poretka u cijeloj Uniji, potrebno je predvidjeti minimalno usklađivanje područja primjene mehanizama za provjeru. Od država članica trebalo bi zahtijevati da provode provjeru stranih ulaganja ako je ciljni poduzetnik u Uniji aktivan u sektorima ili djelatnostima od posebne važnosti za sigurnost, obranu, integritet demokratskih procesa, otpornost ključnih usluga ili zaštitu vitalnih društvenih funkcija. Utvrđivanje takvog zajedničkog minimalnog područja primjene mehanizama za provjeru potrebno je kako bi se osiguralo da se primjereno utvrde strana ulaganja koja će vjerojatno negativno utjecati na sigurnost ili javni poredak neovisno o državi članici u kojoj se nalaze ciljni poduzetnici u Uniji, čime se jača djelotvornost mehanizma za suradnju i istodobno zadržava isključiva odgovornost država članica za nacionalnu sigurnost.

(25)

Zajedničko minimalno područje primjene trebalo bi uključivati strana ulaganja u ciljne poduzetnike u Uniji koji razvijaju, proizvode ili komercijaliziraju robu s dvojnom namjenom navedenu u Prilogu I. Uredbi (EU) 2021/821 Europskog parlamenta i Vijeća (5) ili vojnu robu i tehnologije navedene u Prilogu Direktivi 2009/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6), s obzirom na inherentne rizike povezane s prijenosom kontrole nad obrambenim sposobnostima, tehnologijama te znanjem i iskustvom, koji su ključni za održavanje sigurnosti. Zajedničko minimalno područje primjene trebalo bi obuhvaćati i strana ulaganja u ciljne poduzetnike u Uniji koji proizvode, istražuju ili razvijaju tehnologije poluvodiča ili kvantne tehnologije, ili istražuju ili razvijaju određene tehnologije umjetne inteligencije s obzirom na njihovu stratešku važnost i poticajnu ulogu u širokom rasponu primjena koje su od kritične važnosti za sigurnost. Nadalje, države članice trebale bi provjeravati strana ulaganja u ciljne poduzetnike u Uniji koji obavljaju određene aktivnosti povezane sa strateškim sirovinama navedenima u odjeljku I. Priloga I. Uredbi (EU) 2024/1252 Europskog parlamenta i Vijeća (7), odnosno istraživanje, vađenje, preradu, recikliranje, oporabu ili stvaranje zaliha. Strana kontrola nad takvim aktivnostima može dovesti do rizika od poremećaja u opskrbi, strateške ovisnosti ili neprimjerenog utjecaja. Nadalje, države članice trebale bi provjeravati strana ulaganja u ciljne poduzetnike u Uniji koji posjeduju ili razvijaju baze podataka za registraciju birača, sustave glasovanja i druge relevantne informacijske sustave ili upravljaju takvim bazama podataka. Osim toga, trebalo bi provjeravati i strana ulaganja u određenu infrastrukturu financijskog tržišta i sistemski važne financijske subjekte, uključujući središnje druge ugovorne strane, središnje depozitorije vrijednosnih papira, operatere uređenih tržišta, operatere platnih sustava koji nisu središnje banke, ostale sistemski važne institucije i globalne pružatelje specijaliziranih usluga financijske komunikacije, s obzirom na središnju ulogu te infrastrukture i tih subjekata u stabilnosti, cjelovitosti i otpornosti financijskog sustava Unije te uzimajući u obzir ciljeve unije štednje i ulaganja.

(26)

Zajedničko minimalno područje primjene trebalo bi uključivati i strana ulaganja u ciljne poduzetnike u Uniji koji su aktivni u sektorima prometa, energetike ili digitalne infrastrukture, ali samo u mjeri u kojoj se smatraju kritičnima nakon ciljane procjene rizika koju provodi država članica u kojoj imaju poslovni nastan. U toj bi procjeni trebalo uzeti u obzir nacionalnu sigurnost i vitalne društvene funkcije s obzirom na ključne usluge koje pruža dotični ciljni poduzetnik u Uniji. Države članice trebale bi zadržati diskrecijsko pravo određivanja predmetnih subjekata u tim sektorima i trebale bi, prema potrebi, uzeti u obzir procjene rizika provedene na temelju Direktive (EU) 2022/2557 Europskog parlamenta i Vijeća (8). Kako bi se osigurala predvidljivost za strane ulagatelje, subjekti bi trebali moći utvrditi, ako je potrebno nakon što se obrate nadležnom tijelu za provjeru, smatraju li se kritičnima za potrebe ove Uredbe. Nadalje, države članice trebale bi redovito ponovno procjenjivati koje bi ciljne poduzetnike u Uniji trebalo smatrati kritičnima za potrebe ove Uredbe. Primjeri subjekata koje treba procijeniti uključuju, kao prvo, u energetskom sektoru: postrojenja za skladištenje energije kako su definirana u Direktivi (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća (9) i operatore transportnih sustava za prirodni plin u smislu Direktive (EU) 2024/1788 Europskog parlamenta i Vijeća (10); kao drugo, u prometnom sektoru: zračne luke kako su definirane u Direktivi 2009/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11), uključujući zračne luke osnovne mreže navedene u Uredbi (EU) 2024/1679 Europskog parlamenta i Vijeća (12) i subjekte koji upravljaju pomoćnim objektima u zračnim lukama, ako su ti objekti ključni za sigurnost i kontinuitet rada takvih zračnih luka, upravljačka tijela luka kako su definirana u Uredbi (EU) 2017/352 Europskog parlamenta i Vijeća (13), u odnosu na osnovne luke navedene u Uredbi (EU) 2024/1679, pružatelje lučkih usluga kako su definirani u Uredbi (EU) 2017/352, i druge subjekte u osnovnim lukama ako su ti drugi subjekti ključni za sigurnost i kontinuitet rada takvih osnovnih luka; i kao treće, u sektoru digitalne infrastrukture: pružatelje usluga računalstva u oblaku i pružatelje javnih elektroničkih komunikacijskih mreža.

(27)

Kako bi se na odgovarajući način zaštitili sigurnost i javni poredak te osigurala djelotvornost mehanizma za suradnju, potrebno je da sve države članice provedu ex ante provjeru stranih ulaganja koja su obuhvaćena zajedničkim minimalnim područjem primjene. Zahtjev za prethodno odobrenje ključan je jer se mnogi rizici povezani sa stranim ulaganjima ostvaruju u trenutku kad strani ulagatelj stekne stvarno sudjelovanje u upravljanju ili kontroli i ne mogu se djelotvorno ublažiti nakon završetka stranih ulaganja. To se posebno odnosi na strana ulaganja obuhvaćena zajedničkim minimalnim područjem primjene jer takva bi strana ulaganja mogla dovesti do pružanja nepovratnog pristupa osjetljivim informacijama, kritičnim tehnologijama, ključnoj infrastrukturi ili strateškoj imovini. U takvim bi okolnostima ex post intervencija bila nerazmjerno opterećujuća i u svakom slučaju nedjelotvorna za pravilnu zaštitu sigurnosti i javnog poretka.

(28)

Do greenfield ulaganja dolazi ako strani ulagatelj ili društvo kći stranog ulagatelja u Uniji izgradi nove objekte ili osnuje novo poduzeće radi obavljanja ekonomske aktivnosti u Uniji. Greenfield ulaganja trebala bi biti obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe. Međutim, ovom se Uredbom ne bi trebao nametati zahtjev za prethodno odobrenje za ta ulaganja. Stoga bi države članice trebale i dalje moći slobodno odlučiti hoće li uključiti takva ulaganja u opseg svojih mehanizama za provjeru.

(29)

Mehanizam za suradnju utvrđen u Uredbi (EU) 2019/452 državama članicama omogućuje da surađuju i uzajamno si pomažu u slučaju kad je vjerojatno da će izravno strano ulaganje u jednoj državi članici utjecati na sigurnost ili javni poredak drugih država članica ili na projekte ili programe u interesu Unije. Taj se mehanizam dosad pokazao vrlo korisnim pa bi ga trebalo zadržati i ojačati ovom Uredbom kako bi se osigurao usklađeniji pristup stranim ulaganjima u cijeloj Uniji.

(30)

Kako bi se mehanizam za suradnju usmjerio samo na strana ulaganja za koja je vjerojatno da će zbog obilježja stranog ulagatelja ili ciljnog poduzetnika u Uniji negativno utjecati na sigurnost ili javni poredak, primjereno je utvrditi uvjete utemeljene na riziku za prijavljivanje stranih ulaganja koja se provjeravaju u državi članici drugim državama članicama i Komisiji. Posebice, ako je strani ulagatelj ili njegovo društvo kći u Uniji pod izravnom ili neizravnom kontrolom vlade treće zemlje, vjerojatnije je da bi moglo nastojati ostvariti ciljeve politike te treće zemlje. Stoga je primjereno da države članice prijave strana ulaganja takvih stranih ulagatelja ako su ona obuhvaćena zajedničkim minimalnim područjem primjene mehanizama za provjeru. Izravna ili neizravna kontrola vlade treće zemlje mogla bi se provoditi na nekoliko načina i utvrditi na temelju, među ostalim, vlasničke strukture, državnog financiranja, posebnih aranžmana upravljanja, kao što su „zlatne dionice”, ili drugih značajki kojima se nastoji utjecati na odluke uprave. Isto tako, primjereno je da države članice prijave strana ulaganja koja su obuhvaćena zajedničkim minimalnim područjem primjene ako je strani ulagatelj bio uključen u strana ulaganja koja su zabranjena ili odobrena pod uvjetom primjene mjera ublažavanja koje se u znatnoj mjeri ili opetovano nisu poštovale. Stoga slučajevi isključivo postupovne ili formalne neusklađenosti u pravilu ne bi bili razlog za prijavu. Slično tome, države članice trebale bi prijaviti strana ulaganja ako odluče provesti temeljitu istragu, a ciljni je poduzetnik u Uniji povezan s projektima ili programima u interesu Unije ili s drugim državama članicama. Nadalje, ako strano ulaganje ne ispunjava uvjete koji su inače utvrđeni za njegovu prijavu putem mehanizma za suradnju, država članica u kojoj se strano ulaganje provjerava ipak bi trebala to strano ulaganje prijaviti drugim državama članicama i Komisiji ako ta država članica smatra da bi strano ulaganje moglo negativno utjecati na sigurnost ili javni poredak u barem još jednoj državi članici. Time se osigurava da se sva strana ulaganja koja bi mogla negativno utjecati na sigurnost ili javni poredak prijave putem mehanizma za suradnju, a državi članici domaćinu osigurava se diskrecijsko pravo pri utvrđivanju jesu li ispunjeni uvjeti za prijavu. U tom bi slučaju država članica koja podnosi prijavu trebala objasniti razloge za prijavu tog stranog ulaganja.

(31)

Kako bi se osigurala učinkovitost i djelotvornost mehanizma za suradnju, potrebno je uskladiti rokove i postupke kad se u dvije države članice ili više njih provjeravaju dva strana ulaganja ili više njih, koja su povezana s istom širom transakcijom. U takvim višedržavnim transakcijama podnositelji zahtjeva trebali bi nastojati istog dana dati odvojene podneske u dotičnim državama članicama. Te bi države članice trebale nastojati prijaviti te podneske istog dana putem mehanizma za suradnju. Kako bi se osiguralo učinkovito postupanje s tim višedržavnim transakcijama, dotične države članice trebale bi se koordinirati tijekom cijelog postupka provjere. Osobito, ako neka država članica to zatraži, trebale bi međusobno i s Komisijom raspraviti o tome je li potrebno prijaviti strana ulaganja. Trebale bi raspravljati i o svojim odlukama na temelju provjere i nastojati uskladiti vremenski okvir svojih postupaka, uključujući datum donošenja svojih odluka na temelju provjere. Ako dotične države članice namjeravaju odobriti strano ulaganje pod uvjetom primjene mjere ublažavanja, trebale bi raspraviti jesu li planirane odluke na temelju provjere međusobno kompatibilne i odgovara li se njima na odgovarajući način na utvrđene rizike.

(32)

Kako bi se primjereno identificirao vjerojatni negativan učinak stranog ulaganja na sigurnost ili javni poredak jedne ili više država članica, države članice trebale bi moći dostaviti primjedbe, a Komisija bi trebala moći izdati mišljenje državi članici domaćinu, čak i ako ta država članica ne provjerava to strano ulaganje ili ako je to strano ulaganje provjereno, ali nije prijavljeno putem mehanizma za suradnju. Države članice trebale bi svoje zahtjeve za informacije, odgovore i primjedbe istovremeno proslijediti Komisiji.

(33)

Ako vjerojatni negativan učinak na sigurnost ili javni poredak proizlazi iz stranog ulaganja u ciljnog poduzetnika u Uniji koji je dio nekog od projekata ili programa u interesu Unije ili sudjeluje u takvom projektu ili programu, kritičnom za Uniju u cjelini, Komisija bi trebala moći izdati mišljenje. Mišljenje Komisije u kojem se identificira vjerojatni negativan učinak na projekte ili programe u interesu Unije iz razloga sigurnosti ili javnog poretka trebalo bi priopćiti svim državama članicama.

(34)

Komisija bi trebala moći izdati mišljenje upućeno svim državama članicama kada identificira dva strana ulaganja ili više njih, koja će zajedno vjerojatno imati negativan učinak na sigurnost ili javni poredak. To bi osobito mogao biti slučaj kad dva strana ulaganja ili više njih imaju usporediva obilježja, primjerice kad strana ulaganja provodi isti strani ulagatelj, kad dva strana ulagatelja ili više njih predstavljaju slične rizike, ili kad su dva strana ulaganja ili više njih usmjerena na istog ciljnog poduzetnika ili istu infrastrukturu, kao što je transeuropska prometna, energetska ili komunikacijska infrastruktura. Države članice i Komisija trebale bi raspravljati o Komisijinoj analizi rizika utvrđenih u njezinu mišljenju i o mogućim načinima odgovaranja na te rizike.

(35)

Države članice ne bi trebale donijeti odluku na temelju provjere prije isteka rokova za primjedbe i mišljenja, osim ako je potrebna ranija odluka zbog interesa sigurnosti ili javnog poretka, kao što je izbjegavanje stečaja ciljnog poduzetnika u Uniji. O takvim iznimnim okolnostima trebalo bi obavijestiti druge države članice i Komisiju, koje bi trebale žurno dostaviti svoje primjedbe ili izdati svoje mišljenje.

(36)

Kako bi se primjereno reagiralo na vjerojatan negativan učinak stranog ulaganja na sigurnost ili javni poredak jedne ili više država članica, država članica koja primi propisno obrazložene primjedbe drugih država članica ili mišljenje Komisije trebala bi ih primjereno razmotriti, čak i ako smatra da to ne utječe na njezinu sigurnost ili javni poredak. Ta država članica trebala bi se prema potrebi koordinirati s Komisijom i dotičnim državama članicama te im dostaviti operativni dio i sažetak glavnih razloga za svoju odluku. Taj sažetak trebao bi uključivati mjeru u kojoj je država članica domaćin na primjeren način razmotrila primjedbe država članica ili mišljenje Komisije te, ako je primjenjivo, razloge za svoje neslaganje s primjedbama država članica ili mišljenjem Komisije. Pružanjem tih informacija osigurava se da su države članice odgovorne za način na koji primjereno razmatraju zabrinutosti koje su istaknule druge države članice ili Komisija, poštujući pritom osjetljivu prirodu odluka na temelju provjere i povjerljivih informacija sadržanih u njima.

(37)

Važno je uzeti u obzir da bi strana ulaganja koja nisu prijavljena putem mehanizma za suradnju mogla predstavljati rizik za sigurnost ili javni poredak. Stoga bi države članice i Komisija najkasnije 15 mjeseci od završetka stranog ulaganja trebale moći državi članici domaćinu dostaviti propisno obrazložene primjedbe ili izdati mišljenje o stranom ulaganju koje nije prijavljeno putem mehanizma za suradnju. Kako bi se izbjeglo preopterećenje mehanizma za suradnju, države članice i Komisija trebale bi prije dostavljanja primjedbi odnosno izdavanja mišljenja provjeriti je li država članica domaćin već započela ili dovršila provjeru stranog ulaganja i namjerava li prijaviti strano ulaganje putem mehanizma za suradnju. Država članica domaćin trebala bi primjereno razmotriti primjedbe drugih država članica i mišljenje Komisije te na temelju toga obavijestiti države članice koje su dostavile primjedbe i Komisiju ako ne namjerava provesti provjeru stranog ulaganja. To može biti slučaj, na primjer, ako se država članica domaćin ne slaže s rizicima utvrđenima u primjedbama ili mišljenju. Slično tome, država članica domaćin mogla bi navesti da ne namjerava provesti provjeru stranog ulaganja jer strano ulaganje nije obuhvaćeno područjem primjene njezina mehanizma za provjeru ili je ono već provjereno, iako bi te situacije u idealnom slučaju trebalo razjasniti prije dostavljanja primjedbi ili izdavanja mišljenja. Ako država članica domaćin navede da ne namjerava provesti provjeru stranog ulaganja, trebao bi se organizirati sastanak na zahtjev države članice koja je dostavila primjedbe ili, ako je Komisija izdala mišljenje, na zahtjev Komisije. Komisiju bi trebalo pozvati na sastanak čak i ako nije izdala mišljenje. Države članice koje su dostavile primjedbe ili Komisija mogle bi posebno zatražiti takav sastanak kako bi dodatno predstavile utvrđene rizike ili raspravile o njima. Ako nakon sastanka i unatoč dodatnim objašnjenjima koja je primila od država članica koje su dostavile primjedbe ili Komisije država članica domaćin odluči da neće provesti provjeru stranog ulaganja, o tome bi trebala obavijestiti države članice koje su dostavile primjedbe i Komisiju te im dostaviti pisano objašnjenje. To pisano obrazloženje moglo bi se preklapati s prethodno navedenim razlozima, primjerice na zatraženom sastanku.

(38)

Kako bi se osigurala učinkovitost koordinacijskog mehanizma, kontaktne točke koje su uspostavile države članice i Komisija za primjenu ove Uredbe trebale bi biti primjereno raspoređene u njihove upravne strukture. Te kontaktne točke trebale bi imati kvalificirano osoblje i ovlasti potrebne za obavljanje svojeg rada u okviru mehanizma za suradnju i kako bi se osiguralo pravilno postupanje s povjerljivim informacijama.

(39)

Kako bi se osiguralo djelotvorno funkcioniranje mehanizma za suradnju, od države članice koja u putem mehanizma za suradnju prijavljuje strano ulaganje trebalo bi zahtijevati da dostavi minimalnu razinu informacija u standardiziranom formatu. Ako strano ulaganje nije prijavljeno putem mehanizma za suradnju, država članica domaćin trebala bi moći dostaviti barem istu minimalnu razinu informacija. Komisija i države članice trebale bi moći zatražiti dodatne informacije od države članice domaćina. Zahtjev za dodatne informacije trebao bi biti propisno opravdan, ograničen na informacije potrebne državama članicama za dostavljanje primjedbi ili Komisiji za izdavanje mišljenja, razmjeran svrsi zahtjeva i ne bi trebao biti nepotrebno opterećenje za državu članicu domaćina.

(40)

Kako bi se osiguralo da se suradnja temelji na potpunim i točnim informacijama, država članica domaćin trebala bi moći zatražiti informacije od stranog ulagatelja ili bilo koje druge fizičke ili pravne osobe u lancu kontrole stranog ulagatelja ili u lancu kontrole ciljnog poduzetnika u Uniji. Kako bi se osigurala kvaliteta informacija, države članice domaćini trebale bi, ako opravdano sumnjaju u potpunost i točnost informacija, poduzeti razumne korake kako bi provjerile informacije koje im je dostavio taj strani ulagatelj ili druga fizička ili pravna osoba. Na primjer, država članica domaćin trebala bi utvrditi očite proturječnosti i očito lažne informacije, obmanjujuće informacije ili informacije koje nedostaju. U iznimnim okolnostima, ako država članica unatoč svojim najboljim nastojanjima ne uspije dobiti informacije koje zatraži druga država članica ili Komisija, trebala bi ih bez odgode obavijestiti. U tom bi slučaju ostale države članice i Komisija trebale moći temeljiti svoje primjedbe odnosno mišljenje na informacijama koje su im dostupne.

(41)

Država članica domaćin i Komisija mogle bi se suočiti s preprekama u prikupljanju relevantnih informacija od fizičkih ili pravnih osoba u drugim državama članicama. Stoga, ako su određene informacije nužne kako bi se utvrdilo je li vjerojatno da će strano ulaganje negativno utjecati na sigurnost ili javni poredak, država članica domaćin i Komisija trebale bi moći zatražiti od druge države članice da prikupi informacije od fizičke ili pravne osobe s boravištem ili poslovnim nastanom na njezinu državnom području. Nadalje, država članica domaćin mogla bi se suočiti sa situacijom u kojoj je potrebno zatražiti od dviju ili više drugih država članica pomoć u prikupljanju tih informacija, što može predstavljati znatno opterećenje, posebno za države članice s ograničenijim resursima. Kako bi se povećala djelotvornost pomoći u prikupljanju informacija, država članica domaćin trebala bi moći zatražiti od Komisije da pomogne u tom procesu i za nju prikupi informacije. Istodobno bi država članica na čijem državnom području fizička ili pravna osoba od koje se traže informacije ima boravište ili poslovni nastan trebala moći u razumnom roku uložiti prigovor na taj postupak ili ponuditi da sama pruži te informacije. Mogućnošću te države članice da uloži prigovor osigurava se da države članice zadrže kontrolu nad prikupljanjem informacija na svojem državnom području. Stoga bi Komisija trebala toj državi članici pružiti dovoljno informacija, među ostalim o tome koje informacije traži država članica domaćin. Država članica domaćin trebala bi moći izabrati hoće li zatražiti od druge države članice da prikupi potrebne informacije ili zatražiti pomoć Komisije, ovisno o tome što smatra učinkovitijim ili prikladnijim u određenoj situaciji. U okviru zahtjeva za informacije fizička ili pravna osoba od koje se traže informacije mogla bi, čak i neizravno, dobiti povjerljive informacije, kao što su informacije o planiranom stranom ulaganju. Stoga je potrebno navesti da takva fizička ili pravna osoba ne bi smjela upotrebljavati povjerljive informacije koje je primila ni u koju drugu svrhu osim za odgovor na zahtjev za informacije te da ih ne bi smjela otkrivati.

(42)

Države članice i Komisija trebale bi osigurati povjerljivost informacija koje pružaju ili primaju u okviru primjene ove Uredbe, u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom. Informacije primljene kao rezultat primjene ove Uredbe trebale bi se upotrebljavati samo u svrhu u koju su pružene, što obuhvaća i upotrebu takvih informacija u sudskom preispitivanju odluka na temelju provjere. Ako bi neovlašteno otkrivanje informacija moglo naštetiti interesima Unije ili jedne ili više država članica, autor informacija trebao bi te informacije klasificirati u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom. Prilikom odgovaranja na zahtjeve za pristup dokumentima koji se obrađuju u okviru primjene ove Uredbe, države članice i Komisija trebaju se međusobno koordinirati i osigurati barem razinu zaštite zaštićenih interesa iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (14) radi zaštite svrhe istraga. Komisija bi trebala poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurala zaštitu povjerljivih informacija u skladu s, posebno, odlukama Komisije (EU, Euratom) 2015/443 (15) i (EU, Euratom) 2015/444 (16). Osim toga, države članice i Komisija trebale bi poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale usklađenost sa Sporazumom između država članica Europske unije, koje su se sastale u okviru Vijeća, o zaštiti klasificiranih podataka koji se razmjenjuju u interesu Europske unije (17). To posebno uključuje obvezu da se klasificiranim podacima ne umanji stupanj povjerljivosti ili da se s njih ne skine oznaka povjerljivosti bez prethodnog pisanog pristanka autora. Sa svim neklasificiranim osjetljivim podacima ili podacima koji se dostavljaju na povjerljivoj osnovi nadležna tijela trebala bi postupati u skladu s tim. Tijelo za provjeru trebalo bi subjektu koji dostavlja informacije omogućiti da navede koje informacije smatra povjerljivima. To se, na primjer, može učiniti s pomoću obrasca koji se podnosi kako bi se zatražilo prethodno odobrenje stranog ulaganja.

(43)

Kako bi se zaštitila povjerljivost i cjelovitost komunikacija, Komisija bi trebala uspostaviti i održavati siguran i šifriran sustav koji je u skladu s najvišim standardima zaštite i sigurnosti podataka te uključuje sposobnosti praćenja i revizije kako bi se osigurala usklađenost sa sigurnosnim standardima. Sva sadržajna komunikacija među državama članicama, kao i između država članica i Komisije, na temelju ove Uredbe, trebala bi se odvijati putem tog sigurnog i šifriranog sustava, osim ako priroda informacija koje se prenose iziskuje druga sredstva, kao što su fizički dokumenti. Sadržajna komunikacija između država članica i Komisije trebala bi posebno uključivati prijave putem mehanizma za suradnju, informacije o namjeri dostavljanja primjedaba ili izdavanja mišljenja, zahtjeve za informacije države članice domaćina, odgovore na te zahtjeve, primjedbe i mišljenja te bitne nove informacije nakon prijave stranog ulaganja. Uspostava i upotreba sigurnog i šifriranog sustava ne bi trebala utjecati na cjelokupnu komunikaciju između tijela za provjeru i Komisije, koja bi trebala ostati moguća svim odgovarajućim sredstvima.

(44)

Kako bi se osiguralo sigurno i učinkovito podnošenje i obrada podnesaka povezanih s provjerom stranih ulaganja te smanjilo administrativno opterećenje fizičkih i pravnih osoba koje podnose podneske i tijela za provjeru, Komisija bi na zahtjev najmanje devet država članica trebala uspostaviti internetski portal EU-a („internetski portal EU-a”). Internetski portal EU-a trebao bi fizičkim ili pravnim osobama koje podnose podneske osigurati jedinstveni mehanizam za elektroničko podnošenje transakcija tijelima za provjeru. Komisija bi trebala sustav oblikovati tako da je prilagođen korisnicima i osigurati da je u skladu s primjenjivim zahtjevima za zaštitu podataka i sigurnosnim standardima. Internetski portal EU-a trebao bi se, ako je uspostavljen, upotrebljavati samo u odnosu na strana ulaganja u državama članicama koje su to zatražile. Ako država članica zatraži da ne sudjeluje u tom internetskom portalu EU-a, taj internetski portal EU-a više se ne bi trebao upotrebljavati u odnosu na strana ulaganja u toj državi članici, a da to ne utječe na daljnju upotrebu internetskog portala EU-a u drugim relevantnim državama članicama.

(45)

Kako bi se osigurala djelotvornost mehanizma za suradnju, Komisija bi trebala uspostaviti sigurnu bazu podataka s informacijama o stranim ulaganjima prijavljenima putem mehanizma za suradnju i ishodima procjena u okviru mehanizama za provjeru od 12. listopada 2020. Nakon dovršetka nacionalnog postupka države članice trebale bi u sigurnu bazu podataka unijeti određene informacije o stranom ulaganju, a mogle bi dostaviti i dodatne informacije, uključujući, ako je primjenjivo, relevantne poslovne obavještajne podatke nabavljene i provjerene od komercijalnih prodavatelja, kao što su pružatelji usluga analize rizika ili sankcija i usluga provjere usklađenosti. Primjereno je da se takve informacije dijele putem mehanizma za suradnju samo u mjeri u kojoj je to dopušteno ugovornim aranžmanima kojima se uređuje njihova upotreba i otkrivanje. Nadalje, države članice također bi trebale moći u sigurnu bazu podataka unijeti relevantne informacije o slučajevima u kojima se znatno ili opetovano nisu poštovale mjere ublažavanja jer bi takve informacije mogle biti relevantne za određivanje treba li druga strana ulaganja prijaviti putem mehanizmu za suradnju ili je vjerojatno da će strana ulaganja negativno utjecati na sigurnost ili javni poredak.

(46)

Kako bi se povećala sposobnost država članica i Komisije da utvrde, procijene i ublaže potencijalne rizike za sigurnost ili javni poredak koji proizlaze iz stranih ulaganja, važno je da raspolažu visokokvalitetnom sposobnosti za prikupljanje poslovnih informacija. Ta bi sposobnost trebala omogućiti prikupljanje i analizu relevantnih informacija i time olakšati koordinirane procjene rizika. U okviru strukture za pripravnost na krizu uspostavljene Uredbom (EU) 2024/2747 Europskog parlamenta i Vijeća (18), Komisija će razviti elemente za takvu sposobnost. Time bi se mogao dopuniti mehanizam za suradnju na temelju ove Uredbe u mjeri u kojoj se informacije prikupljene, obrađene ili analizirane na temelju Uredbe (EU) 2024/2747 odnose na potencijalne rizike za sigurnost ili javni poredak.

(47)

Kako bi se osigurao dosljedan pristup provjeri stranih ulaganja u cijeloj Uniji, ključno je da su neki standardi i kriteriji za procjenu vjerojatnih rizika za sigurnost ili javni poredak utvrđeni na razini Unije. Tim standardima i kriterijima trebali bi se uzeti u obzir rizici koji se odnose na strano ulaganje i rizici koji se odnose na stranog ulagatelja.

(48)

Vjerojatnije je da će strana ulaganja predstavljati rizike za sigurnost ili javni poredak ako bi mogla proizvesti učinke na određene sektore, imovinu ili djelatnosti koji su ključni za sigurnost ili vitalne društvene funkcije. Stoga je primjereno da se države članice i Komisija usredotoče na te potencijalne učinke pri utvrđivanju bi li ulaganje moglo negativno utjecati na sigurnost ili javni poredak. Posebno bi trebali procijeniti vjerojatan negativan učinak ulaganja na sigurnost, cjelovitost, otpornost i funkcioniranje kritičnog subjekta kako je definiran u Direktivi (EU) 2022/2557 s obzirom na osnovne funkcije koje takvi subjekti obavljaju i posljedice koje bi poremećaj u njihovu radu podrazumijevao. Isto vrijedi i za strana ulaganja koja bi mogla utjecati na dostupnost kritičnih tehnologija ili na zaštitu i dostupnost intelektualnog vlasništva ili druge nematerijalne imovine kao što su poslovne tajne, baze podataka, algoritmi ili procesi jer bi odavanje ili nedostupnost takvih tehnologija ili imovine moglo ugroziti sigurnost. Jednako je važno da države članice i Komisija procijene u kojoj bi mjeri strano ulaganje moglo utjecati na sigurnost opskrbe hranom, javno zdravlje, uključujući opskrbu kritičnim lijekovima i njihovu dostupnost, ili na kontinuiranu opskrbu kritičnim inputima, kao i na sigurnost vojnih objekata i drugih osjetljivih javnih objekata, s obzirom na ključnu ulogu tih sektora i imovine u zaštiti otpornosti društva i kontinuiteta ključnih usluga. Države članice i Komisija trebale bi razmotriti i moguće učinke stranih ulaganja na osjetljive informacije, uključujući osobne podatke, posebno kad je riječ o skupovima podataka velikih razmjera, zbog rizika od zlouporabe ili strateškog iskorištavanja takvih podataka. Nadalje, posebnu pozornost trebalo bi posvetiti stranim ulaganjima koja bi mogla utjecati na projekte ili programe u interesu Unije ako bi poremećaji ili neprimjeren utjecaj mogli imati prekogranične posljedice za Uniju u cjelini. Naposljetku, kako bi se zaštitile od mogućeg vanjskog upletanja, države članice i Komisija trebale bi razmotriti moguće učinke stranih ulaganja na slobodu i pluralizam medija, uključujući internetske platforme i platforme društvenih medija ili njihove pomoćne značajke, ili druga digitalna i interaktivna okruženja s obrazovnom ili rekreacijskom svrhom. Radi jasnoće, popis projekata ili programa u interesu Unije trebao bi biti naveden u prilogu. Popis bi trebao uključivati transeuropske prometne, energetske i komunikacijske mreže, kao i programe kojima se financiraju aktivnosti istraživanja i razvoja važne za sigurnost ili javni poredak. Popis područja tehnologije relevantnih za procjene rizika na temelju ove Uredbe i popis kritičnih lijekova trebalo bi utvrditi u zasebnim prilozima.

(49)

Države članice i Komisija također bi trebale uzeti u obzir kontekst i okolnosti stranog ulaganja. To bi osobito trebalo uključivati informaciju o tome je li vjerojatno da će strani ulagatelj, fizička osoba ili subjekt koji kontrolira stranog ulagatelja, stvarni vlasnik stranog ulagatelja, bilo koje društvo kći stranog ulagatelja ili bilo koja druga stranka u vlasništvu ili pod kontrolom stranog ulagatelja ili koja djeluje u njegovo ime ili prema njegovim uputama nastojati ostvariti ciljeve politike treće zemlje ili olakšati razvoj vojnih sposobnosti treće zemlje te bi li mogao upotrijebiti strano ulaganje za potporu počinjenju teških kršenja ljudskih prava ili međunarodnog humanitarnog prava. Takva teška kršenja mogu uzrokovati ozbiljan poremećaj u vanjskim odnosima ili mirnom suživotu naroda, čime se utječe na sigurnost država članica. Nadalje, okolnosti kao što su prethodna odbijanja zahtjeva za odobrenje ili nepostupanje u skladu s mjerama ublažavanja, prethodno sudjelovanje u aktivnostima koje negativno utječu na sigurnost ili javni poredak, nezakonite ili kriminalne aktivnosti, uključujući zaobilaženje Unijinih mjera ograničavanja donesenih na temelju članka 29. UEU-a i članka 215. UFEU-a, poslovni nastan u trećoj zemlji za koju je utvrđeno da ima znatne strateške nedostatke u svojem nacionalnom režimu sprečavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma, pravna obveza dijeljenja informacija u obavještajne svrhe ili netransparentna vlasnička struktura mogu biti čimbenici rizika te bi ih stoga također trebalo procijeniti. Osim toga, države članice i Komisija trebale bi ispitati bi li strani ulagatelj mogao biti posrednik preko kojeg bi vlada treće zemlje ili nedržavni akter neizravno stekao ciljnog poduzetnika u Uniji i vršio utjecaj na njega. Takav utjecaj mogao bi nadilaziti onaj koji se ostvaruje putem korporativnih struktura ili drugih instituta prava trgovačkih društava te bi ga na različite načine mogle ostvarivati fizičke osobe kao što su dioničari članovi uprave ulagatelja. To se odnosi i na neformalna sredstva, uključujući iskorištavanje osobnih odnosa, vršenje osobnog ili političkog pritiska te primjenu prijetnji i drugih manipulativnih ili obmanjujućih praksi.

(50)

Ako država članica domaćin smatra da je vjerojatno da će strano ulaganje negativno utjecati na sigurnost ili javni poredak , primjereno je od te države članice zahtijevati da poduzme odgovarajuće mjere za ublažavanje tog rizika, ako su odgovarajuće mjere dostupne , i da primjereno razmotri sve primjedbe koje su dostavile druge države članice i mišljenje koje je izdala Komisija . Strana ulaganja trebalo bi samo iznimno zabraniti ili poništiti, ako mjere za ublažavanje rizika ili mjere dostupne na temelju prava Unije ili nacionalnog prava koje nisu mjere u okviru mehanizma za provjeru nisu dovoljne za ublažavanje negativnog učinka na sigurnost ili javni poredak.

(51)

Kako bi se poduprla provedba mehanizma za suradnju i potaknula razmjena najboljih praksi među državama članicama, trebalo bi zadržati stručnu skupinu za provjeru izravnih stranih ulaganja iz Uredbe (EU) 2019/452, a njezine zadaće trebalo bi ažurirati u skladu s ovom Uredbom.

(52)

Države članice i Komisiju trebalo bi poticati na suradnju s nadležnim tijelima trećih zemalja koje dijele slične stavove o pitanjima povezanima s provjerom stranih iz razloga sigurnosti ili javnog poretka. Cilj takve administrativne suradnje trebalo bi biti jačanje djelotvornosti okvira za provjeru stranih ulaganja od strane država članica i suradnja između država članica i Komisije na temelju ove Uredbe. Trebalo bi biti moguće da ta suradnja obuhvati razmjenu informacija i najboljih praksi, kao i tehničku podršku i podupiranje napora za izgradnju kapaciteta. U kontekstu te suradnje Komisija bi trebala poticati treće zemlje na uspostavu mehanizama za provjeru ulaganja, posebno zemlje sa statusom zemalja kandidatkinja za pristupanje Uniji i zemlje u susjedstvu Unije. Komisija bi također trebala pratiti razvoj događaja u pogledu mehanizama za provjeru u trećim zemljama. Komisiju bi trebalo obavješćivati o kontaktima s trećim zemljama u mjeri u kojoj se odnose na sustavna pitanja povezana s provjerom ulaganja.

(53)

Kako bi se povećala transparentnost za strane ulagatelje, Komisija bi trebala voditi javno dostupan popis svih mehanizama za provjeru. Nadalje, u mjeri u kojoj to nije već utvrđeno nacionalnim pravom, države članice bi trebale objavljivati i redovito ažurirati detaljne smjernice o području primjene svojeg mehanizma za provjeru, pragovima i okidačima za obveze prijavljivanja te primjenjivim rokovima i postupovnim pravilima.

(54)

Države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o svojim mehanizmima za provjeru i svim njihovim izmjenama. Države članice bi svake godine trebale objaviti godišnje izvješće o primjeni svojih mehanizama za provjeru, o relevantnim zakonodavnim promjenama i aktivnostima tijela za provjeru, uključujući agregirane i anonimizirane podatke o provjerenim transakcijama.

(55)

Komisija bi trebala izraditi godišnje izvješće o provedbi ove Uredbe i podnijeti ga Europskom parlamentu i Vijeću. U interesu transparentnosti to bi izvješće također trebalo objaviti. Izvješće bi se, među ostalim, trebalo temeljiti na izvješćima koja sve države članice podnose Komisiji na povjerljivoj osnovi, vodeći računa o potrebi da se osigura zaštita povjerljivosti određenih informacija, posebno ako bi objava podataka mogla utjecati na sigurnost ili javni poredak Unije ili ugroziti anonimnost određenih transakcija. Godišnje izvješće trebalo bi sadržavati informacije o trendovima i brojkama povezanima sa stranim ulaganjima u Uniji, ažurirane informacije o relevantnim zakonodavnim promjenama u državama članicama te informacije o naporima koji se ulažu u međunarodnu suradnju.

(56)

Svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe trebala bi biti u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti osobnih podataka. Obrada osobnih podataka koju provode kontaktne točke i drugi subjekti u državama članicama trebala bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (19). Obrada osobnih podataka koju provodi Komisija trebala bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (20). Osobni podaci mogli bi biti sadržani u dokumentima i drugim izvorima informacija koji se obrađuju u svrhu provjere ulaganja. Ti podaci mogli bi uključivati imena fizičkih osoba koje su ulagatelji u ciljna društva, imena i podatke za kontakt fizičkih osoba uključenih u upravljanje ulagateljem ili ciljnim društvom, ili imena i položaje osoba uključenih u upravljanje kontaktnim točkama. Svako nadležno nacionalno tijelo države članice i Komisija trebali bi biti pojedinačno odgovorni za obradu osobnih podataka pri upotrebi mehanizma za suradnju.

(57)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 te je on dao mišljenje 15. ožujka 2024. Komisija i države članice trebale bi se smatrati zajedničkim voditeljima obrade u smislu Uredbe (EU) 2018/1725 i Uredbe (EU) 2016/679 za obradu osobnih podataka. Komisija i predstavnici ili tijela država članica koji sudjeluju u mehanizmu za suradnju na temelju Uredbe (EU) 2019/452 potpisali su 28. travnja 2022. Sporazum o zajedničkom vođenju obrade, koji je usklađen s ovom Uredbom. Stoga bi Komisija i predstavnici ili tijela država članica koji sudjeluju u mehanizmu trebali zadržati taj sporazum o zajedničkom vođenju obrade, koji bi se trebao nastaviti primjenjivati i u pogledu ove Uredbe, a upućivanja u Sporazumu o zajedničkom vođenju obrade na odredbe Uredbe (EU) 2019/452 trebala bi se u tu svrhu tumačiti kao upućivanja na odgovarajuće odredbe ove Uredbe. Uzimajući u obzir Mišljenje 13/2024 Europskog nadzornika za zaštitu podataka, smatralo se da utvrđivanje zajedničkih razdoblja čuvanja ne bi bilo primjereno jer se ovom Uredbom utvrđuju samo minimalni zahtjevi za mehanizme za provjeru i jer su neke države članice tek počele razvijati svoje mehanizme za provjeru.

(58)

Komisija bi trebala evaluirati funkcioniranje i djelotvornost ove Uredbe u roku od četiri godine i šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe i svakih pet godina nakon toga te bi trebala dostaviti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. To izvješće bi trebalo sadržavati analizu kretanja stranih ulaganja u Uniji i procjenu doprinosa ove Uredbe gospodarskoj sigurnosti Unije. Trebalo bi uključivati i procjenu o tome treba li izmijeniti zajedničko minimalno područje primjene mehanizama za provjeru, uključujući u pogledu stranih ulaganja u ciljne poduzetnike u Uniji koji proizvode kritične lijekove ili imaju odobrenje za njihovo stavljanje u promet. Osim toga, u tom bi izvješću trebalo evaluirati rizike povezane sa stranim ulaganjima u medijske usluge i najbolje načine za njihovo rješavanje. Ono bi također trebalo sadržavati procjenu je li potrebna izmjena ove Uredbe. Ako izvješće sadržava prijedlog za izmjenu ove Uredbe, Komisija bi mu trebala moći priložiti zakonodavni prijedlog.

(59)

Provedba ove Uredbe od strane Unije i država članica trebala bi biti u skladu s odgovarajućim zahtjevima za uvođenje mjera ograničavanja radi zaštite sigurnosti ili javnog poretka iz sporazuma Svjetske trgovinske organizacije (21), uključujući posebno članak XIV. točku (a) i članak XIV.a Općeg sporazuma o trgovini uslugama (GATS) (22). Provedba ove Uredbe također bi trebala biti u skladu obvezama preuzetima u okviru drugih sporazuma o trgovini i ulaganjima čije su stranke Unija ili države članice kao i aranžmana o trgovini i ulaganjima čije su sudionice Unija ili države članice.

(60)

Ako strano ulaganje čini koncentraciju koja je obuhvaćena područjem primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (23), primjenom ove Uredbe ne bi se trebala dovoditi u pitanje primjena članka 21. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 139/2004. Ova Uredba i članak 21. stavak 4. Uredbe (EZ) br. 139/2004 trebali bi se dosljedno primjenjivati. U slučaju preklapanja odgovarajućeg područja primjene obiju uredaba, razloge za provjeru iz ove Uredbe i pojam pravno utemeljenih interesa u smislu članka 21. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 139/2004 trebalo bi tumačiti dosljedno, ne dovodeći u pitanje procjenu usklađenosti nacionalnih mjera kojima je cilj zaštita tih interesa s općim načelima i drugim odredbama prava Unije.

(61)

Ova Uredba ne bi trebala utjecati na pravila Unije o bonitetnoj procjeni stjecanja kvalificiranih udjela u financijskom sektoru utvrđena direktivama 2009/138/EZ (24), 2013/36/EU (25) i 2014/65/EU (26) Europskog parlamenta i Vijeća, koja je zaseban postupak s posebnim ciljem.

(62)

Ova Uredba trebala bi se primjenjivati u skladu s drugim postupcima obavješćivanja i odobravanja utvrđenima u pravu Unije te se oni njome ne dovode u pitanje. Komisiji bi trebalo dopustiti da informacije koje države članice dostave u okviru mehanizma za suradnju upotrebljava za izvršavanje svoje uloge nadzora primjene prava Unije u skladu s člankom 17. UEU-a.

(63)

Kako bi se uzelo u obzir donošenje ili izmjena pravnih akata Unije o uspostavi projekata ili programa, prilagodio popis područja tehnologija relevantnih za procjene rizika i uzelo u obzir donošenje pravnih akata kojima se predviđa utvrđivanje Unijina popisa kritičnih lijekova, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenama relevantnih odredaba ove Uredbe i njezinih priloga. Popis projekata i programa u interesu Unije utvrđen u relevantnom Prilogu ovoj Uredbi trebao bi sadržavati projekte ili programe uspostavljene pravom Unije kojima se osigurava razvoj, održavanje ili stjecanje kritične infrastrukture, kritičnih tehnologija ili kritičnih inputa koji su osobito važni za sigurnost ili javni poredak. Popis područja tehnologija relevantnih za procjene rizika utvrđen u relevantnom Prilogu ovoj Uredbi trebao bi sadržavati područja u kojima bi strano ulaganje moglo utjecati na sigurnost ili javni poredak u više od jedne države članice putem ciljnog poduzetnika u Uniji koji ne sudjeluje u projektu ili programu u interesu Unije niti prima sredstva u okviru tog projekta ili programa. Kad je riječ o kritičnim lijekovima, važno je da se, nakon što Komisija utvrdi Unijin popis kritičnih lijekova provedbenim aktom donesenim na temelju Uredbe o utvrđivanju postupaka Unije za odobravanje i nadzor lijekova za humanu primjenu, o utvrđivanju pravila o Europskoj agenciji za lijekove te o izmjeni uredaba (EZ) br. 1394/2007 (27) i (EU) br. 536/2014 (28) i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 141/2000 (29), (EZ) br. 726/2004 (30) i (EZ) br. 1901/2006 (31), upućivanje na kritične lijekove koje države članice i Komisija trebaju uzeti u obzir pri utvrđivanju je li vjerojatno da će strano ulaganje negativno utjecati na sigurnost ili javni poredak ažurira i zamijeni upućivanjem na Unijin popis kritičnih lijekova i naknadne izmjene tog popisa te da se relevantni prilog izbriše. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (32) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(64)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, posebno kad je riječ o obrascu za dostavljanje informacija o stranim ulaganjima, aranžmanima za funkcioniranje sigurnog i šifriranog sustava i internetskog portala EU-a, tehničkim smjernicama upućenim državama članicama o sigurnoj bazi podataka o ishodu procjena u okviru nacionalnih mehanizama za provjeru i obrascu koji države članice trebaju upotrebljavati za godišnje izvješćivanje Komisije, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (33).

(65)

U skladu s načelom proporcionalnosti, radi ostvarenja temeljnog cilja osiguravanja da strana ulaganja u Uniju nemaju negativan učinak na sigurnost ili javni poredak potrebno je i primjereno utvrditi pravila o okviru Unije za provjeru koju države članice provode nad stranim ulaganjima na svojem državnom području iz razloga sigurnosti ili javnog poretka te o mehanizmu za suradnju kako bi se državama članicama i Komisiji omogućila razmjena relevantnih informacija o stranim ulaganjima, procjena njihova mogućeg učinka na sigurnost ili javni poredak te utvrđivanje mogućih razloga za zabrinutost. Ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje cilja u skladu s člankom 5. stavkom 4. UEU - a.

(66)

Uredbu (EU) 2019/452 trebalo bi staviti izvan snage. Kako bi se državama članicama i subjektima dalo dovoljno vremena za pripremu njezine provedbe, ova bi se Uredba trebala početi primjenjivati 18 mjeseci od njezina datuma stupanja na snagu. Kako bi se osigurala pravna sigurnost i neometana suradnja između država članica i Komisije u provjeri stranih ulaganja te uzimajući u obzir legitimna očekivanja stranih ulagatelja, primjereno je da se Uredba (EU) 2019/452 nastavi primjenjivati na izravna strana ulaganja koja su u postupku provjere na datum početka primjene ove Uredbe ili su završena do tog datuma. To uključuje mogućnost da države članice dostave primjedbe ili da Komisija izda mišljenje na temelju članka 7. stavka 8. Uredbe (EU) 2019/452. Ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati na izravna strana ulaganja na koja se i dalje primjenjuje Uredba (EU) 2019/452. Ne bi se trebala primjenjivati ni na druga strana ulaganja koja su u postupku provjere na datum početka primjene ove Uredbe, kao što su ulaganja unutar Unije koja već podliježu provjeri na temelju nacionalnog prava. Jednako je primjereno pojasniti da se ova Uredba ne primjenjuje na strana ulaganja koja su završena do datuma početka primjene ove Uredbe,