EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 20.7.2021.

COM(2021) 423 final

2021/0250(COD)

Prijedlog

DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mehanizmima koje države članice trebaju uspostaviti radi sprečavanja korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2015/849

(Tekst značajan za EGP)

{SWD(2021) 190, 191}
{SEC(2021) 391}

OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

•Razlozi i ciljevi prijedloga

Pranje novca i financiranje terorizma ozbiljna su prijetnja integritetu gospodarstva i financijskog sustava EU-a i sigurnosti njegovih građana. Prema procjenama Europola za otprilike 1 % godišnjeg bruto domaćeg proizvoda EU-a „utvrđena je uključenost u sumnjive financijske aktivnosti” 1 . U srpnju 2019., nakon niza istaknutih slučajeva navodnog pranja novca u kojima su sudjelovale kreditne institucije u Uniji, Komisija je donijela paket 2 u kojem se analizira djelotvornost sustava EU-a za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma („SPNFT”) koji je tada bio na snazi te je zaključeno da su potrebne reforme. U tom je kontekstu u strategiji EU-a za sigurnosnu uniju 3 za 2020.–2025. istaknuta važnost poboljšanja okvira EU-a za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma da bi se Europljane zaštitilo od terorizma i organiziranog kriminala.

Komisija je 7. svibnja 2020. predstavila akcijski plan za sveobuhvatnu politiku Unije o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma 4 . U tom se akcijskom planu Komisija obvezala poduzeti mjere za jačanje pravila EU-a o borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma, kao i za njihovu provedbu te je definirala šest prioriteta:

1.    osigurati djelotvornu provedbu postojećeg okvira EU-a za SPNFT;

2.    uvesti jedinstvena pravila EU-a o SPNFT-u;

3.    uvesti nadzor SPNFT-a na razini EU-a;

4.    uspostaviti mehanizam za koordinaciju i potporu financijsko-obavještajnih jedinica (FOJ-evi);

5.    provoditi kaznenopravne odredbe na razini EU-a i razmjenjivati informacije;

6.    ojačati međunarodnu dimenziju okvira EU-a za SPNFT.

Provode se 1., 5. i 6. prioritet akcijskog plana, dok su za ostale prioritete potrebne zakonodavne mjere. Ovaj Prijedlog uredbe dio je paketa o SPNFT-u koji se sastoji od četiriju zakonodavnih prijedloga koji se smatraju jednom usklađenom cjelinom za provedbu akcijskog plana Komisije od 7. svibnja 2020. i kojim se stvara novi i usklađeniji regulatorni i institucijski okvir za SPNFT u EU-u. Paket obuhvaća sljedeće:

–Prijedlog uredbe o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma 5 ,

–ovaj Prijedlog direktive o uspostavi mehanizama koje bi države članice trebale uvesti radi sprečavanja korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma te o stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2015/849 6 ,

–Prijedlog uredbe o osnivanju Tijela EU-a za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma („AMLA”) 7 , i

–prijedlog preinake Uredbe (EU) 2015/847 o proširenju zahtjeva sljedivosti na kriptoimovinu 8 .

Ovim zakonodavnim prijedlogom, uz Prijedlog uredbe o SPNFT-u i prijedlog preinake Uredbe (EU) 2015/847, ispunjava se cilj uvođenja jedinstvenih pravila EU-a (2. prioritet).

Europski parlament i Vijeće podržali su plan koji je Komisija utvrdila u akcijskom planu iz svibnja 2020. U svojoj rezoluciji od 10. srpnja 2020. Europski parlament pozvao je na jačanje pravila Unije i pozdravio je planove za reformu institucijskog ustroja EU-a u području SPNFT-a 9 . Vijeće za ekonomske i financijske poslove 4. studenoga 2020. donijelo je zaključke kojima se podupire svaki od prioriteta akcijskog plana Komisije 10 .

Potreba za kombinacijom usklađenih pravila u okviru uredbe o SPNFT-u i strožih pravila o nacionalnim sustavima za SPNFT u okviru direktive o SPNFT-u potkrijepljena je dokazima iz izvješća koja je Komisija izdala 2019. U tim izvješćima utvrđen je nedostatak dosljednog pristupa nadzoru obveznika, uz različite ishode za gospodarske subjekte koji pružaju usluge na unutarnjem tržištu. U njima se ističe i da neujednačen pristup FOJ-eva informacijama ograničava njihovu sposobnost međusobne suradnje te da im nedostaju zajednički alati. Svi ti elementi ograničili su otkrivanje prekograničnih slučajeva pranja novca i financiranja terorizma. Naposljetku, zbog nedostatka pravne osnove dosad nije bilo moguće međusobno povezati registre bankovnih računa i sustave za dohvat podataka, odnosno ključne alate za FOJ-eve i nadležna tijela.

Da bi se riješili navedeni problemi i izbjegla regulatorna odstupanja, sva pravila koja se primjenjuju na privatni sektor prenesena su u Prijedlog uredbe o SPNFT-u. Međutim, uvažavajući potrebu za fleksibilnošću država članica u tom području, organizacija institucijskog sustava za SPNFT na nacionalnoj razini obuhvaćena je ovim Prijedlogom direktive.

No ovaj Prijedlog ne obuhvaća samo prenošenje odredbi iz postojeće direktive u buduću; uvodi se više sadržajnih izmjena kako bi se podigla razina konvergencije u praksi nadzornih tijela i FOJ-eva te u pogledu suradnje među nadležnim tijelima:

–da bi se izbjegao utjecaj administrativnog ustroja FOJ-eva na njihove analitičke funkcije i njihovu sposobnost suradnje s ekvivalentnim tijelima, pojašnjavaju se njihove ovlasti i zadaće, kao i minimalni skup informacija kojima bi FOJ-evi trebali imati pristup,

–da bi se osigurala djelotvorna suradnja FOJ-eva, utvrđuje se okvir za zajedničke analize. Navedena je i pravna osnova za sustav FIU.net,

–radi informiranja obveznika o rizicima utvrđena su jasna pravila o povratnim informacijama koje pružaju FOJ-evi. Slično tomu, predviđena su jasna pravila o povratnim informacijama koje se pružaju FOJ-evima kako bi ih se informiralo o primjeni financijskih obavještajnih podataka koje pružaju,

–pojašnjene su ovlasti i zadaće nadzornih tijela kako bi se osiguralo da sva nadzorna tijela imaju instrumente za poduzimanje odgovarajućih korektivnih mjera. Uvodi se dužnost nadgledanja samoregulatornih tijela koja djeluju kao nadzorna tijela, a nadgledanje provode javna tijela uz jasno definirane zadaće,

–pristup nadzoru koji se temelji na procjeni rizika usklađen je zajedničkim alatom za kategorizaciju rizika kako bi se izbjeglo različito razumijevanje rizika u sličnim situacijama,

–da bi se poboljšala suradnja među nadzornim tijelima, osnivaju se kolegiji za SPNFT te se uspostavljaju mehanizmi kojima će se osigurati suradnja u području nadzora za gospodarske subjekte koji pružaju prekogranične usluge,

–pojašnjena je suradnja s drugim tijelima navođenjem posebnih slučajeva u kojima je suradnja nužna kako bi se izbjegle neučinkovitosti zbog izoliranih pristupa,

–pojašnjene su ovlasti registara stvarnog vlasništva kako bi se osiguralo da mogu dobiti ažurirane, odgovarajuće i točne informacije,

–da bi se otklonio postojeći nedostatak u zakonodavstvu, predviđeno je povezivanje registara bankovnih računa,

–da bi se osigurala potpuna usklađenost s pravilima EU-a o zaštiti podataka, uvode se zahtjevi za obradu određenih kategorija osobnih podataka.

S druge strane, odredbe o procjeni rizika ili prikupljanju statističkih podataka uglavnom su nepromijenjene te su preispitane samo kako bi se sagledale postojeće neučinkovitosti koje su utvrđene, kao što su prekomjerna učestalost nadnacionalnih procjena rizika i zahtjev za prikupljanje statističkih podataka o nezakonitim aktivnostima.

•Dosljednost s postojećim odredbama politike u tom području

Ovim se Prijedlogom stavlja izvan snage i zamjenjuje postojeća Direktiva (EU) 2015/849, kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/843 11 . Kao što je navedeno, ovaj Prijedlog dio je paketa o SPNFT-u koji obuhvaća Prijedlog uredbe o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma, Uredbu o osnivanju AMLA-e i preinaku Uredbe (EU) 2015/847. Taj paket, koji se sastoji od četiriju zakonodavnih prijedloga, smatra se jednom usklađenom cjelinom za provedbu akcijskog plana Komisije za SPNFT od 7. svibnja 2020. i njime se stvara novi i koherentniji regulatorni i institucijski okvir za SPNFT u EU-u. Usporedno s donošenjem tog paketa Komisija predlaže i izmjene Direktive 2019/1153 12 kako bi se nadležnim tijelima odgovornima za sprečavanje, otkrivanje, istragu ili progon kaznenih djela omogućio pristup sustavu kojim se međusobno povezuju centralizirani registri bankovnih računa.

Budući da se ovaj Prijedlog temelji na Direktivi (EU) 2015/849, u skladu je s preporukama Stručne skupine za financijsko djelovanje (FATF). U usporedbi sa sadašnjom direktivom, njime se povećava dosljednost tako što se osigurava da samoregulatorna tijela pri obavljanju nadzora podliježu nadgledanju javnog tijela. Osim toga, učestalost nadnacionalnih procjena rizika usklađena je s primjerima najbolje prakse koje je prepoznao FATF (svake četiri godine). Ovaj Prijedlog uključuje i promjene uvedene nedavnim revizijama preporuka FATF-a u odnosu na procjenu i ublažavanje rizika od izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija.

•Dosljednost u odnosu na druge politike i pravne instrumente Unije

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

•Pravna osnova

•Supsidijarnost

•Proporcionalnost

•Odabir instrumenta

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENA UČINKA

•Ex post evaluacije/provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva

Još nije provedena potpuna ex post evaluacija postojećeg sustava EU-a za SPNFT u kontekstu niza nedavnih zakonodavnih promjena. Četvrta Direktiva o sprečavanju pranja novca donesena je 20. svibnja 2015., a rok za njezino prenošenje u nacionalno pravo za države članice bio je 26. lipnja 2017. Peta Direktiva o sprečavanju pranja novca 17 donesena je 30. svibnja 2018., a rok za njezino prenošenje u nacionalno pravo bio je 10. siječnja 2020. Kontrola prenošenja još se provodi. Međutim, Komunikacija Komisije iz srpnja 2019. i prethodno navedena priložena izvješća služe kao evaluacija djelotvornosti sustava EU-a SPNFT koji je tada bio na snazi.

•Savjetovanja s dionicima

–savjetovanje o planu djelovanja kojim je najavljen akcijski plan Komisije. Savjetovanje se održavalo na Komisijinu portalu Iznesite svoje mišljenje od 11. veljače do 12. ožujka 2020., a od brojnih dionika prikupljena su 42 mišljenja;

–javno savjetovanje o djelovanjima iznesenima u akcijskom planu, otvoreno općoj javnosti i svim skupinama dionika, pokrenuto 7. svibnja 2020. i otvoreno do 26. kolovoza. U okviru savjetovanja prikupljena su 202 službena mišljenja;

–ciljano savjetovanje država članica i nadležnih tijela za SPNFT. Države članice imale su mogućnost iskazati svoje stavove na raznim sastancima Stručne skupine za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma, a FOJ-evi EU-a dali su svoj doprinos na sastancima Platforme za FOJ-eve i u pisanim dokumentima. Rasprave su proširene ciljanim savjetovanjima država članica i nadležnih tijela uz upotrebu upitnika;

–zahtjev za savjetovanje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo iz ožujka 2020.; Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo svoje je mišljenje dostavilo 10. rujna;

–Europski nadzornik za zaštitu podataka svoje je mišljenje o akcijskom planu Komisije objavio 23. srpnja 2020.;

–Komisija je 30. rujna 2020. organizirala konferenciju na visokoj razini na kojoj su se okupili predstavnici nacionalnih tijela i tijela EU-a, zastupnici u Europskom parlamentu, predstavnici privatnog sektora i civilnog društva te članovi akademske zajednice.

•Prikupljanje i primjena stručnog znanja

•Procjena učinka

–pravila EU-a ostala bi jednaka, bez promjena,

–osiguravanje više razine usklađenosti pravila koja se primjenjuju na obveznike i prepuštanje državama članicama da detaljno utvrde ovlasti i obveze nadležnih tijela,

–osiguravanje više razine usklađenosti pravila koja se primjenjuju na subjekte koji podliježu obvezama SPNFT-a te ovlasti i obveza nadzornih tijela i FOJ-eva.

•Primjerenost i pojednostavnjenje propisa

Iako, kao što je prethodno navedeno, još nije provedena formalna ex post evaluacija ni provjera prikladnosti postojećeg zakonodavstva EU-a o SPNFT-u, mogu se izvesti brojni zaključci u odnosu na elemente predloženog ukupnog paketa mjera koji će pridonijeti dodatnom pojednostavnjivanju i učinkovitosti. Kao prvo, zamjenom određenih pravila iz Direktive usklađenijim i izravno primjenjivim pravilima iz Uredbe u državama članicama uklonit će se potreba za njihovim prenošenjem u nacionalno pravo te će se prekograničnim subjektima olakšati poslovanje u EU-u. Nadalje, izostavljanjem trgovaca robom iz područja primjene okvira EU-a za sprečavanje pranja novca, što je povezano s predloženom zabranom gotovinskih transakcija koje prelaze 10 000 EUR, te će se trgovce osloboditi administrativnog opterećenja da FOJ-u podnose izvješća o gotovinskim transakcijama koje prelaze 10 000 EUR. Naposljetku, višim stupnjem usklađenosti pravila o SPNFT-u u nizu posebnih područja pojednostavnit će se suradnja nadzornih tijela i FOJ-eva zahvaljujući smanjenju razlika između njihovih pravila i praksi. Ovaj Nacrt direktive sadržava samo određene odredbe koje je potrebno prenijeti u nacionalno pravo te je stoga kraći od direktive koju zamjenjuje; većina tema obrađenih u Direktivi (EU) 2015/849 sada je sadržana u Prijedlogu uredbe priloženom ovom Prijedlogu direktive.

•Temeljna prava

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

Ovaj Nacrt direktive nema utjecaja na proračun.

5.DRUGI ELEMENTI

•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i prijavljivanja

•Detaljno obrazloženje posebnih odredaba prijedloga

Nadzor sprečavanja pranja novca

Odredbe o sankcijama temelje se na postojećem okviru za SPNFT, kojim se države članice obvezuje na utvrđivanje administrativnih mjera i sankcija za slučaj da obveznici opetovano ili sustavno ozbiljno krše ključne zahtjeve okvira, uključujući specifikacije o minimalnim i maksimalnim iznosima novčanih sankcija, te kojim se predviđa objavljivanje izrečenih sankcija, zaštita zviždača i razmjena informacija o sankcijama.

Nove odredbe uključuju: pojašnjenje administrativnih mjera osim sankcija za manje ozbiljna kršenja i zahtjev da države članice obavijeste Komisiju i AMLA-u o svojim rješenjima u vezi s izricanjem administrativnih sankcija ili mjera. Navode se okolnosti koje treba uzeti u obzir pri određivanju vrste i razine administrativnih sankcija ili mjera. AMLA će izraditi regulatorne tehničke standarde u kojima će definirati pokazatelje za klasifikaciju stupnja težine kršenja i kriterije koje treba uzeti u obzir pri određivanju razine administrativnih sankcija ili poduzimanju administrativnih mjera.

Suradnja

Odredbe o suradnji nadzornih tijela, FOJ-eva i drugih nadležnih tijela temelje se na postojećem okviru za SPNFT, uključujući suradnju među nadležnim tijelima država članica i odredbe za slučajeve u kojima su tijela obvezna čuvati poslovnu tajnu.

Nove odredbe iz ovog Prijedloga uključuju dodavanje upućivanja na AMLA-u i obvezu drugih tijela da surađuju s njom. Postojeće odredbe kojima se osigurava dobra suradnja s bonitetnim nadzornim tijelima financijskih institucija unaprijeđene su dodatnim specifikacijama i sanacijskim tijelima, kao i tijelima zaduženima za nadzor kreditnih institucija u odnosu na suradnju s Direktivom o računima za plaćanje i revidiranom Direktivom o platnim uslugama. Financijska nadzorna tijela i FOJ-evi svake će godine izvješćivati AMLA-u o svojoj suradnji s tim tijelima. Dodane su odredbe o suradnji s revizorima, a AMLA će izdati smjernice o suradnji.

Završne odredbe

Na obradu osobnih podataka u okviru ovog Prijedloga, jednako kao i za postojeći okvir za SPNFT, primjenjuje se Uredba (EU) 2016/679 ili Uredba (EU) 2018/1725 ako obradu provode institucije, agencije ili tijela Unije.

Komisiji će pomagati odbor, posebno u pripremi provedbenih akata.

Dodane su odredbe o prijenosu smještaja stranice FIU.net s poslužitelja Komisije na poslužitelj AMLA-e.

Direktiva 2015/849, kako je izmijenjena (postojeći okvir za SPNFT), stavlja se izvan snage. Predložena Direktiva stupit će na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu. Rok za prenošenje u nacionalno pravo je dvije godine od stupanja Direktive na snagu. Komisija mora prvi put preispitati i ocijeniti ovu Direktivu u roku od pet godina od početka njezine primjene, a zatim svake tri godine.

2021/0250 (COD)

Prijedlog

DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mehanizmima koje države članice trebaju uspostaviti radi sprečavanja korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2015/849

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke 20 ,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora 21 ,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća 22 glavni je pravni instrument za sprečavanje korištenja financijskog sustava Unije u svrhu pranja novca i financiranja terorizma. Tom se direktivom utvrđuje sveobuhvatan pravni okvir, koji se Direktivom (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća 23 dodatno jača rješavanjem pitanja novih rizika i povećanjem transparentnosti stvarnog vlasništva. Ne dovodeći u pitanje njezina postignuća, iskustvo je pokazalo da je Direktivu (EU) 2015/849 potrebno dodatno poboljšati da bi se na odgovarajući način ublažili rizici i djelotvorno otkrili pokušaji izvršavanja kaznenog djela zloupotrebe financijskog sustava Unije.

(2)Od stupanja na snagu Direktive (EU) 2015/849 utvrđen je niz područja u kojima su potrebne izmjene da bi se osigurala potrebna otpornost i kapaciteti financijskog sustava Unije za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma.

(3)U provedbi Direktive (EU) 2015/849 utvrđene su znatne razlike u praksama i pristupima nadležnih tijela na području Unije te nedostatak dovoljno djelotvornih rješenja za prekograničnu suradnju. Stoga je potrebno definirati jasnije zahtjeve, koji bi trebali pridonijeti neometanoj suradnji u cijeloj Uniji i istodobno omogućiti državama članicama da uzmu u obzir posebnosti svojih nacionalnih sustava.

(4)Novi instrument dio je sveobuhvatnog paketa usmjerenog na jačanje okvira Unije za SPNFT. Ovaj instrument, Uredba [umetnuti upućivanje – Prijedlog uredbe o sprečavanju pranja novca – COM(2021) 420 final], Uredba [umetnuti upućivanje – Prijedlog preinake Uredbe (EU) 2015/847 – COM(2021) 422 final] i Uredba [umetnuti upućivanje – Prijedlog o osnivanju Tijela za sprečavanje pranja novca – COM(2021) 421 final] zajedno će činiti pravni okvir kojim će se urediti zahtjevi za SPNFT koje moraju ispuniti obveznici i na kojima će se temeljiti institucijski okvir Unije za SPNFT, uključujući osnivanje Tijela za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma („AMLA”).

(5)Pranje novca i financiranje terorizma često se provode u međunarodnom okruženju. Mjere donesene na razini Unije, ne uzimajući u obzir međunarodnu koordinaciju i suradnju, imale bi vrlo ograničen učinak. Mjere koje Unija donosi u tom području trebale bi stoga biti u skladu s ostalim djelovanjima koja se poduzimaju na međunarodnoj razini i barem jednako stroge. Unija bi u svojem djelovanju trebala nastaviti uzimati u obzir preporuke Stručne skupine za financijsko djelovanje (FATF) i instrumente drugih međunarodnih tijela koja sudjeluju u borbi pranja novca i financiranja terorizma. Radi pojačanja djelotvornosti borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma relevantni pravni akti Unije trebali bi, prema potrebi, biti usklađeni s međunarodnim standardima o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma te širenja oružja koje je u veljači 2012. donijela Stručna skupina za financijsko djelovanje („revidirane preporuke FATF-a”) te naknadnim izmjenama tih standarda.

(6)Posebne prijetnje, rizici i ranjivosti povezani s pranjem novca koji utječu na određene gospodarske sektore na nacionalnoj razini znatno umanjuju sposobnost država članica da pridonesu integritetu i stabilnosti financijskog sustava Unije. Stoga je primjereno dopustiti državama članicama da nakon utvrđivanja takvih sektora i posebnih rizika odluče primijeniti zahtjeve za SPNFT na dodatne sektore osim onih obuhvaćenih Uredbom [umetnuti upućivanje – Prijedlog uredbe o sprečavanju pranja novca]. U cilju očuvanja djelotvornosti unutarnjeg tržišta i sustava Unije za SPNFT Komisija bi, uz podršku AMLA-e, trebala moći ocijeniti jesu li planirane odluke država članica o primjeni zahtjeva za SPNFT na dodatne sektore opravdane. U slučajevima kad bi se za određene sektore najbolji interesi Unije ostvarili na razini Unije, Komisija bi trebala obavijestiti tu državu članicu da namjerava poduzeti mjere na razini Unije, a država članica trebala bi se suzdržati od poduzimanja planiranih nacionalnih mjera.

(7)S obzirom na posebne ranjivosti povezane sa sprečavanjem pranja novca koje su zabilježene u izdavanju elektroničkog novca, platnim uslugama i sektoru pružanja usluga povezanih s kriptoimovinom, države članice trebale bi moći zahtijevati da pružatelji s poslovnim nastanom na njihovu državnom području u oblicima koji nisu podružnica i čije se sjedište nalazi u drugoj državi članici imenuju središnju kontaktnu točku. Takva središnja kontaktna točka, koja djeluje u ime institucije koja ju je imenovala, trebala bi osigurati usklađenost pružatelja s pravilima o SPNFT-u.

(8)Kad je riječ o mjenjačnicama, pružateljima usluga unovčenja čekova, pružateljima usluga trusta ili trgovačkih društava i pružateljima usluga igara na sreću, nadzorna tijela trebala bi osigurati da osobe koje stvarno upravljaju poslovanjem takvih subjekata i njihovi stvarni vlasnici djeluju iskreno i pošteno te posjeduju znanje i stručnost potrebne za obavljanje svojih funkcija. Kriteriji na temelju kojih se utvrđuje ispunjava li osoba te zahtjeve trebali bi barem odražavati potrebu za zaštitom takvih subjekata od zloupotrebe njihova poslovodstva ili stvarnih vlasnika u kriminalne svrhe.

(9)Za potrebe procjene primjerenosti osoba na upravljačkim funkcijama u obveznicima ili osoba koje ih na neki drugi način kontroliraju, svaka razmjena informacija o osuđujućim presudama trebala bi se provoditi u skladu s Okvirnom odlukom Vijeća 2009/315/PUP 24 i Odlukom Vijeća 2009/316/PUP 25 .

(10)Komisija je u dobrom položaju preispitivati posebne prekogranične prijetnje koje bi mogle utjecati na unutarnje tržište, a koje pojedine države članice ne mogu identificirati niti se protiv njih djelotvorno boriti. Stoga bi joj trebalo povjeriti odgovornost koordiniranja procjene rizika povezanih s prekograničnim aktivnostima. Za djelotvornost postupka procjene rizika ključno je uključivanje odgovarajućih stručnjaka, kao što su Stručna skupina za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma i predstavnici FOJ-eva, kao i, prema potrebi, drugih tijela na razini Unije. Važan izvor informacija za taj postupak su i nacionalne procjene rizika i iskustva. Procjena prekograničnih rizika koju provodi Komisija ne bi trebala uključivati obradu osobnih podataka. Podaci u svakom slučaju trebaju biti sasvim anonimizirani. Nadzorna tijela za zaštitu podataka na nacionalnoj razini i razini Unije trebalo bi uključiti samo ako procjena rizika od pranja novca i financiranja terorizma utječe na privatnost i zaštitu podataka pojedinaca.

(11)Nalazi procjene rizika na razini Unije mogu pomoći nadležnim tijelima i obveznicima da utvrde, razumiju i smanje rizik od pranja novca i financiranja terorizma te upravljaju njime, kao i rizicima od neprimjenjivanja i izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija. Iz tog je razloga važno objaviti nalaze procjene rizika.

(12)Države članice i dalje su u najboljem položaju da utvrde, procijene i razumiju rizike od pranja novca i financiranja terorizma koji na njih izravno utječu te odluče o tome kako ih smanjiti. Stoga bi svaka država članica trebala poduzeti odgovarajuće mjere kako bi pravilno utvrdila, procijenila i razumjela svoje rizike od pranja novca i financiranja terorizma, kao i rizike od neprimjenjivanja i izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija te kako bi definirala dosljednu nacionalnu strategiju za uvođenje mjera za smanjenje tih rizika. Nacionalna procjena rizika trebala bi se redovito ažurirati i trebala bi uključivati opis institucionalne strukture i općih postupaka u okviru sustava država članica za SPNFT te dodijeljenih ljudskih i financijskih resursa, u mjeri u kojoj su te informacije dostupne.

(13)Rezultati procjena rizika trebali bi se, prema potrebi, pravodobno staviti na raspolaganje obveznicima kako bi oni mogli utvrditi i razumjeti vlastite rizike te upravljati njima i smanjivati ih.

(14)Osim toga, kako bi se dodatno poboljšalo utvrđivanje, razumijevanje, upravljanje i smanjivanje rizika na razini Unije, države članice trebale bi rezultate svojih procjena rizika staviti na raspolaganje drugim državama članicama, Komisiji i AMLA-i

(15)Kako bi se omogućilo preispitivanje djelotvornosti njihovih sustava za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma, države članice trebale bi voditi relevantnu statistiku i unapređivati njihovu kvalitetu. Radi poboljšanja kvalitete i dosljednosti statističkih podataka prikupljenih na razini Unije Komisija i AMLA trebale bi pratiti situaciju u Uniji u pogledu borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma te objavljivati redovite preglede.

(16)FATF je izradio standarde za jurisdikcije s pomoću kojih se mogu utvrditi i procijeniti rizici od moguće neprovedbe ili izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija povezanih s financiranjem širenja oružja te poduzeti mjere za smanjenje tih rizika. Ti novi standardi koje je uveo FATF ne zamjenjuju i ne ugrožavaju postojeće stroge zahtjeve prema kojima zemlje moraju primjenjivati ciljane financijske sankcije kako bi se uskladile s odgovarajućim propisima Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o sprečavanju, suzbijanju i prekidanju širenja oružja za masovno uništenje i njegova financiranja. Te postojeće obveze, kako su na razini Unije provedene odlukama Vijeća 2010/413/ZVSP 26 i (ZVSPO) 2016/849 27 te uredbama Vijeća (EU) 267/2012 28 i (EU) 2017/1509 29 , ostaju stroge obveze koje se temelje na pravilima i koje su obvezujuće za sve fizičke i pravne osobe u Uniji.

(17)Radi odražavanja najnovijih trendova na međunarodnoj razini ovom Direktivom uveden je zahtjev za utvrđivanje i razumijevanje rizika od mogućeg neprimjenjivanja ili izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija povezanih s financiranjem širenja oružja na razini Unije i na razini država članica te za upravljanje njima i njihovo smanjivanje.

(18)Središnji registri informacija o stvarnom vlasništvu ključni su u borbi protiv zloupotrebe pravnih subjekata. Da bi se osiguralo da su registri informacija o stvarnom vlasništvu lako dostupni i da sadržavaju visokokvalitetne podatke, potrebno je uvesti dosljedna pravila o prikupljanju i pohranjivanju tih informacija.

(19)Da bi se povećala transparentnost i spriječila zloupotreba pravnih subjekata, države članice trebaju osigurati da se informacije o stvarnom vlasništvu pohranjuju u središnjem registru koji se nalazi izvan društva, potpuno u skladu s pravom Unije. U tu svrhu države članice mogu upotrebljavati središnju bazu podataka u kojoj se prikupljaju informacije o stvarnom vlasništvu ili poslovni registar ili neki drugi središnji registar. Države članice mogu odrediti da su obveznici odgovorni za popunjavanje registra. Države članice trebale bi osigurati da su u svim slučajevima te informacije dostupne nadležnim tijelima i FOJ-evima te da se dostave obveznicima kad potonji poduzimaju mjere dubinske analize stranke.

(20)Informacije o stvarnom vlasništvu nad trustovima i sličnim pravnim aranžmanima trebale bi se upisati u registar ondje gdje upravitelji trustova i osobe s jednakovrijednim položajem u sličnim pravnim aranžmanima imaju poslovni nastan odnosno boravište. Kako bi se osiguralo djelotvorno praćenje i upis informacija o stvarnom vlasništvu nad trustovima i sličnim pravnim aranžmanima, potrebna je i suradnja među državama članicama. Povezivanjem registara država članica o stvarnim vlasnicima trustova i sličnih pravnih aranžmana navedene informacije postale bi dostupne te bi se izbjegla višestruka registracija istih trustova i sličnih pravnih aranžmana unutar Unije.

(21)Trebalo bi osigurati pravovremeni pristup informacijama o stvarnom vlasništvu na način da se izbjegne svaki rizik od dojave predmetnom društvu.

(22)Točnost podataka unesenih u registre stvarnog vlasništva ključna je za sva relevantna tijela i druge osobe kojima je dopušten pristup tim podacima te za donošenje valjanih i zakonitih odluka na temelju tih podataka. Stoga, ako se nakon pažljive analize koju su proveli voditelji registra pojave dostatni razlozi za sumnju u točnost informacija o stvarnom vlasništvu u registrima, pravni subjekti i pravni aranžmani trebali bi biti obvezni dostaviti dodatne informacije na temelju procjene rizika. Osim toga, važno je da države članice subjektu nadležnom za upravljanje registrima dodijele dostatne ovlasti za provjeru stvarnog vlasništva i istinitosti informacija koje su mu dostavljene te za prijavu svake sumnje njegovu FOJ-u. Takve ovlasti trebale bi se proširiti na provođenje inspekcija u prostorima pravnih subjekata.

(23)Nadalje, prijavljivanje odstupanja između informacija o stvarnom vlasništvu koje se čuvaju u središnjem registru i informacija o stvarnom vlasništvu dostupnih obveznicima i, ako je primjenjivo, nadležnim tijelima učinkovit je mehanizam za provjeru točnosti informacija. Svako odstupanje trebalo bi brzo prepoznati, prijaviti i ispraviti.

(24)Da bi se osiguralo da je mehanizam prijavljivanja odstupanja razmjeran i usmjeren na otkrivanje netočnih informacija o stvarnom vlasništvu, države članice mogu dopustiti obveznicima da od stranke zatraže da ispravi odstupanja tehničke prirode izravno sa subjektom nadležnim za središnje registre. Takva mogućnost odnosi se samo na niskorizične stranke i pogreške tehničke prirode, kao što su manje ozbiljni slučajevi pravopisno pogrešno napisanih informacija, ako je očigledno da te pogreške ne ometaju utvrđivanje stvarnih vlasnika i točnost informacija.

(25)Ako bi prijava odstupanja od strane FOJ-eva i nadležnih tijela ugrozila kaznenu istragu koja je u tijeku, FOJ-evi ili druga nadležna tijela trebali bi odgoditi prijavu odstupanja do trenutka u kojem razlozi za neprijavljivanje prestanu postojati. Nadalje, FOJ-evi i nadležna tijela ne bi trebali prijavljivati odstupanja ako bi to bilo suprotno bilo kojoj odredbi nacionalnog prava o povjerljivosti ili bi predstavljalo kazneno djelo dojave.

(26)Da bi se osigurali ravnopravni uvjeti primjene koncepta stvarnog vlasnika, iznimno je važno da se pravni subjekti u cijeloj Uniji koriste jedinstvenim kanalima i sredstvima za podnošenje prijava. U tu bi svrhu format za podnošenje informacija o stvarnom vlasništvu relevantnim nacionalnim registrima trebao biti jedinstven i jamčiti transparentnost i pravnu sigurnost.

(27)Kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti među različitim vrstama pravnih oblika, od upravitelja trusta bi se također trebalo zahtijevati da pribave i čuvaju informacije o stvarnom vlasništvu te da te informacije proslijede središnjem registru ili središnjoj bazi podataka.

(28)Javni pristup informacijama o stvarnom vlasništvu civilnom društvu, uključujući medije i organizacije civilnog društva, može omogućiti bolji nadzor nad informacijama i pridonosi zadržavanju povjerenja u integritet financijskog sustava. To može pridonijeti borbi protiv zloupotrebe korporativnih i drugih pravnih subjekata i pravnih aranžmana u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, i to pomaganjem u istragama i utjecajem na ugled, s obzirom na to da je svatko tko bi mogao ući u poslovni odnos svjestan identiteta stvarnih vlasnika. Osim toga, može olakšati pravovremenu i učinkovitu dostupnost informacija za obveznike, kao i za tijela trećih zemalja uključena u suzbijanje takvih kaznenih djela. Pristup tim informacijama pomogao bi i u istragama o pranju novca, povezanim predikatnim kaznenim djelima i financiranju terorizma.

(29)Povjerenje investitora i opće javnosti u financijska tržišta velikim dijelom ovisi o postojanju točnog režima otkrivanja informacija kojim se osigurava transparentnost u pogledu struktura stvarnog vlasništva i kontrolnih struktura društava. To se posebno odnosi na sustave korporativnog upravljanja koje karakterizira koncentrirano vlasništvo, kao što je to slučaj u Uniji. S jedne strane, veliki investitori s većim pravom glasa i pravima u pogledu novčanih tokova mogu potaknuti dugoročni rast i uspjeh poduzeća. S druge strane, stvarni vlasnici koji kontroliraju društvo i imaju veliku težinu glasa mogu biti potaknuti na preusmjeravanje imovine i prilika društva radi osobne koristi, a na račun manjinskih investitora. Moguće povećanje povjerenja u financijska tržišta trebalo bi se smatrati pozitivnom nuspojavom, a ne svrhom povećanja transparentnosti, koja je stvaranje okruženja za koje je manje vjerojatno da će se koristiti u svrhu pranja novca i financiranja terorizma.

(30)Povjerenje ulagatelja i opće javnosti u financijska tržišta velikim dijelom ovisi o postojanju preciznih obveza objavljivanja kojima se osigurava transparentnost struktura stvarnog vlasništva i kontrole korporativnih i drugih pravnih subjekata kao i određenih vrsta trustova i sličnih pravnih aranžmana. Države članice trebale bi stoga omogućiti pristup informacijama o stvarnom vlasništvu na dovoljno usklađen i koordiniran način, uspostavljanjem pravila o povjerljivosti za pristup javnosti, tako da treće osobe u Uniji mogu točno utvrditi tko su stvarni vlasnici korporativnih i drugih pravnih subjekata te, pod uvjetom da postoji legitimni interes, određenih vrsta trustova i sličnih pravnih aranžmana.

(31)Kad je riječ o korporativnim i drugim pravnim subjektima, trebalo bi nastojati postići pravednu ravnotežu, posebno između interesa opće javnosti za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma i temeljnih prava ispitanika. Skup podataka koji će se učiniti dostupnima javnosti trebao bi biti ograničen, jasno i iscrpno definiran i trebao bi biti općenite prirode kako bi se što više umanjile potencijalne predrasude prema stvarnim vlasnicima. Istodobno se informacije dostupne javnosti ne bi trebale znatno razlikovati od podataka koji se trenutačno prikupljaju. Da bi se općenito izbjeglo zadiranje u pravo na poštovanje privatnog života i konkretno u pravo na zaštitu osobnih podataka, te bi informacije u načelu trebale biti povezane sa statusom stvarnih vlasnika korporativnih i drugih pravnih subjekata i trebale bi se strogo odnositi na područje gospodarske djelatnosti koju stvarni vlasnici obavljaju. U slučajevima u kojima je viši rukovoditelj identificiran kao stvarni vlasnik samo po svojoj službenoj dužnosti, a ne zbog svojeg vlasničkog udjela ili kontrole koju ima po nekoj drugoj osnovi, to bi trebalo biti jasno vidljivo u registrima.

(32)U slučaju trustova osnovanih izričitom izjavom i sličnih pravnih aranžmana informacije bi trebale biti dostupne svim pripadnicima opće javnosti, pod uvjetom da se može dokazati legitimni interes. To bi trebalo uključivati situacije u kojima fizičke ili pravne osobe podnose zahtjev u vezi s trustom ili sličnim pravnim aranžmanom koji drži ili ima u vlasništvu kontrolni udio u pravnom subjektu osnovanom ili stvorenom izvan Unije, preko izravnog ili neizravnog vlasništva, među ostalim, preko udjela dionica koje glase na donositelja ili preko kontrole drugim sredstvima. Države članice ne bi smjele pojam legitimnog interesa tumačiti tako da se on ograniči na slučajeve upravnih ili sudskih postupaka koji su u tijeku i trebale bi omogućiti da se uzme u obzir preventivni rad nevladinih organizacija i istraživačkih novinara u području sprečavanja pranja novca i povezanih predikatnih kaznenih djela te financiranja terorizma. Iako se trustovi i drugi pravni aranžmani mogu upotrebljavati u složenim korporativnim strukturama, njihov je primarni cilj i dalje upravljanje bogatstvom pojedinca. Kako bi se na odgovarajući način uspostavila ravnoteža između legitimnog cilja sprečavanja korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, što se pojačava javnim nadzorom, i zaštite temeljnih prava pojedinaca, posebno prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka, potrebno je dokazati legitimni interes za pristup informacijama o stvarnom vlasništvu nad trustovima i drugim pravnim aranžmanima.

(33)Kako bi se osiguralo da informacije dostupne javnosti omogućuju točnu identifikaciju stvarnog vlasnika, javnosti bi trebao biti dostupan minimalni skup podataka. Ti podaci trebali bi omogućiti nedvosmislenu identifikaciju stvarnog vlasnika, uz istodobno smanjenje količine javno dostupnih osobnih podataka. Bez informacija o imenu, mjesecu i godini rođenja te zemlji boravišta i državljanstvu stvarnog vlasnika ne bi bilo moguće nedvojbeno utvrditi tko je fizička osoba koja je stvarni vlasnik. Slično tomu, bez informacija o vlasničkom udjelu koji drži ne bi bilo moguće utvrditi zašto bi tu fizičku osobu trebalo identificirati kao stvarnog vlasnika. Stoga, kako bi se izbjegla pogrešna tumačenja javno dostupnih informacija o stvarnom vlasništvu i kako bi se osigurala dosljednost razmjernog otkrivanja osobnih podataka u cijeloj Uniji, primjereno je utvrditi minimalni skup podataka kojima javnost može pristupiti.

(34)Pojačani javni nadzor može pridonijeti sprečavanju zloupotrebe pravnih subjekata i pravnih aranžmana, uključujući izbjegavanje plaćanja poreza. Stoga je ključno da informacije o stvarnom vlasništvu ostanu dostupne u nacionalnim registrima i sustavu povezivanja registara stvarnog vlasništva najmanje pet godina nakon što razlozi za upis informacija o stvarnom vlasništvu nad trustom ili sličnim pravnim aranžmanom prestanu postojati. Međutim, države članice trebale bi moći zakonski propisati obradu informacija o stvarnom vlasništvu, uključujući obradu osobnih podataka u druge svrhe ako se njome postiže cilj od javnog interesa i ako predstavlja mjeru koja je nužna i razmjerna, u demokratskom društvu, legitimnom cilju koji se želi postići.

(35)Nadalje, kako bi se osigurao razmjeran i uravnotežen pristup i kako bi se zajamčila prava na poštovanje privatnog života i zaštitu podataka, države članice trebale bi imati mogućnost u izvanrednim okolnostima predvidjeti izuzeća od otkrivanja osobnih podataka o stvarnom vlasniku putem registara informacija o stvarnom vlasništvu i od pristupa tim podacima ako bi zbog tih podataka stvarni vlasnik bio izložen nerazmjernom riziku od prevare, otmice, ucjene, iznude, uznemiravanja, nasilja ili zastrašivanja. Osim toga, države članice trebale bi imati mogućnost zahtijevati internetsku registraciju kako bi se identificirala svaka osoba koja zatraži informacije iz registra kao i plaćanje naknade za pristup informacijama iz registra.

(36)Direktivom (EU) 2018/843 ostvareno je povezivanje središnjih registara država članica u kojima se čuvaju informacije o stvarnom vlasništvu putem europske središnje platforme uspostavljene Direktivom (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća 30 . Nastavak sudjelovanja država članica u funkcioniranju cijelog sustava trebao bi se osigurati redovitim dijalogom između Komisije i predstavnika država članica o pitanjima koja se odnose na rad sustava i o njegovu budućem razvoju.

(37)Povezivanjem registara stvarnog vlasništva država članica nacionalni i prekogranični pristup informacijama o stvarnom vlasništvu nad pravnim aranžmanima sadržanima u registru svake države članice trebao bi se odobravati na temelju definicije legitimnog interesa u skladu s odlukom koju je donio relevantni subjekt te države članice. Kako bi se izbjeglo da se neopravdane odluke o ograničavanju pristupa informacijama o stvarnom vlasništvu ne mogu preispitati, potrebno je uspostaviti mehanizam za žalbe protiv takvih odluka. Radi osiguravanja dosljedne i učinkovite registracije i razmjene informacija države članice trebale bi osigurati da njihov subjekt zadužen za registar surađuje s odgovarajućim tijelima u drugim državama članicama, dijeleći informacije o trustovima i sličnim pravnim aranžmanima koji su uređeni pravom jedne države članice, a kojima se upravlja u drugoj državi članici.

(38)Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća 31 primjenjuje se na obradu osobnih podataka za potrebe ove Direktive. Fizičke osobe čiji se osobni podaci čuvaju u nacionalnim registrima u kojima su te osobe utvrđene kao stvarni vlasnici trebale bi biti obaviještene o primjenjivim pravilima o zaštiti podataka. Nadalje, dostupni bi trebali biti samo osobni podaci koji su ažurni i koji se odnose na stvarne vlasnike, a korisnike bi trebalo informirati o njihovim pravima u skladu s postojećim pravnim okvirom Unije za zaštitu podataka i o postupcima koji se primjenjuju za ostvarivanje tih prava. Osim toga, kako bi se spriječila zloupotreba informacija sadržanih u registrima i uspostavila ravnoteža prava stvarnih vlasnika, države članice mogle bi smatrati primjerenim razmotriti mogućnost da informacije koje se odnose na osobu koja je podnijela zahtjev i pravnu osnovu njezina zahtjeva učine dostupnima stvarnom vlasniku.

(39)Odgođenim pristupom FOJ-eva i drugih nadležnih tijela informacijama o identitetu vlasnika bankovnih računa, računa za plaćanja i korisnika sefova, osobito onih koji su anonimni, ometa se otkrivanje prijenosa novčanih sredstava povezanih s pranjem novca i financiranjem terorizma. Nacionalni podaci kojima se omogućuje utvrđivanje bankovnih računa i računa za plaćanja te sefova koji pripadaju jednoj osobi rascjepkani su i stoga nisu pravodobno dostupni FOJ-evima i drugim nadležnim tijelima. Stoga je od ključne važnosti u svim državama članicama uspostaviti centralizirane automatizirane mehanizme, kao što su registar ili sustav za dohvat podataka, kao učinkovito sredstvo s pomoću kojeg će se pravodobno ostvariti pristup informacijama o identitetu vlasnika bankovnih računa i računa za plaćanje i korisnika sefova, njihovih opunomoćenika te stvarnih vlasnika. Pri primjeni odredbi o pristupu prikladno je upotrebljavati već postojeće mehanizme, pod uvjetom da nacionalni FOJ-evi mogu ostvariti pristup podacima za koje su podnijeli upite, odmah i u nefiltriranom obliku. Države članice trebale bi razmotriti uključivanje u takve mehanizme drugih informacija koje su potrebne i razmjerne za djelotvornije smanjenje rizika povezanih s pranjem novca i financiranjem terorizma. FOJ-evi i nadležna tijela osim tijela nadležnih za progon trebali bi osigurati potpunu povjerljivost u odnosu na takve upite i zahtjeve za povezane informacije.

(40)Kako bi se poštovala privatnost i zaštitili osobni podaci, u centraliziranim automatiziranim mehanizmima za bankovne račune i račune za plaćanja, kao što su registri i sustavi za dohvat podataka, trebalo bi čuvati minimalnu količinu podataka potrebnih za provedbu istraga u okviru SPNFT-a. Države članice trebale bi moći utvrditi koji su podaci korisni i razmjerni za prikupljanje, uzimajući u obzir uspostavljene sustave i pravne tradicije, kako bi omogućile smislenu identifikaciju stvarnih vlasnika. Pri prenošenju odredbi koje se odnose na te mehanizme države članice trebale bi utvrditi razdoblja čuvanja koja su jednaka razdoblju čuvanja dokumentacije i informacija pribavljenih u okviru primjene mjera dubinske analize stranke. Države članice trebale bi moći općenito produljiti razdoblje čuvanja na temelju zakona, bez potrebe za odlukama u pojedinačnim slučajevima. Dodatno razdoblje čuvanja ne bi smjelo prelaziti dodatnih pet godina. Tim se razdobljem ne bi smjela dovesti u pitanje mogućnost da se nacionalnim pravom utvrde drugi zahtjevi u pogledu čuvanja podataka i omogući donošenje odluka u pojedinačnim slučajevima kako bi se olakšali kazneni ili upravni postupci. Pristup tim mehanizmima trebao bi se ostvarivati prema načelu nužnog pristupa.

(41)Povezivanjem centraliziranih automatiziranih mehanizama država članica nacionalni FOJ-evi mogli bi brzo dobiti prekogranične informacije o identitetu vlasnika bankovnih računa, računa za plaćanja i korisnika sefova u drugim državama članicama, čime bi se ojačala njihova sposobnost djelotvornog provođenja financijskih analiza i suradnje s odgovarajućim tijelima u drugim državama članicama. Na temelju izravnog prekograničnog pristupa informacijama o bankovnim računima, računima za plaćanja i sefovima financijsko-obavještajne jedinice mogle bi provoditi financijske analize u dovoljno kratkom roku kako bi se otkrili mogući slučajevi pranja novca i financiranja terorizma te zajamčila brza provedba zakona.

(42)Kako bi se poštovalo pravo na zaštitu osobnih podataka i pravo na privatnost te ograničio utjecaj prekograničnog pristupa informacijama sadržanima u nacionalnim centraliziranim automatiziranim mehanizmima, opseg informacija dostupnih putem središnje pristupne točke registara bankovnih računa bio bi ograničen na potrebni minimum u skladu s načelom smanjenja količine podataka kako bi se omogućila identifikacija svih fizičkih ili pravnih osoba koje imaju ili kontroliraju račune za plaćanja i bankovne račune s IBAN-om te sefove. Nadalje, samo FOJ-evi trebaju imati neposredan i nefiltriran pristup središnjoj pristupnoj točki. Države članice trebale bi osigurati da se osoblje FOJ-eva pridržava visokih profesionalnih standarda povjerljivosti i zaštite podataka, da je visokog integriteta i da posjeduje odgovarajuće vještine. Nadalje, države članice trebale bi uvesti tehničke i organizacijske mjere kojima se jamči sigurnost podataka u skladu s visokim tehnološkim standardima.

(43)Za povezivanje centraliziranih automatiziranih mehanizama država članica (središnjih registara ili središnjih elektroničkih sustava za dohvat podataka) koji sadržavaju informacije o bankovnim računima i računima za plaćanja te sefovima preko jedinstvene pristupne točke registara bankovnih računa potrebna je koordinacija nacionalnih sustava s različitim tehničkim značajkama. U tu bi svrhu trebalo razviti tehničke mjere i specifikacije uzimajući u obzir razlike među nacionalnim centraliziranim automatiziranim mehanizmima.

(44)Nekretnine su kriminalcima privlačna roba za pranje sredstava ostvarenih nezakonitim aktivnostima jer omogućuju prikrivanje stvarnog izvora sredstava i identiteta stvarnog vlasnika. Pravilna i pravodobna identifikacija fizičke ili pravne osobe koja je vlasnik nekretnine važna je FOJ-evima i drugim nadležnim tijelima za otkrivanje operacija pranja novca te za zamrzavanje i oduzimanje imovine. Stoga je važno da države članice FOJ-evima i nadležnim tijelima omoguće pristup informacijama kojima se omogućuje pravodobna identifikacija fizičke ili pravne osobe koja je vlasnik nekretnine i informacijama relevantnima za utvrđivanje rizika i sumnjive transakcije.

(45)Sve države članice imaju ili bi trebale osnovati operativno neovisne i autonomne FOJ-eve za prikupljanje i analizu informacija koje primaju radi utvrđivanja veza između sumnjivih transakcija i povezanih kriminalnih radnji u cilju sprečavanja i borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma. FOJ bi trebao biti jedinstvena središnja nacionalna jedinica odgovorna za primanje i analizu prijava sumnjivih transakcija, prijava prekograničnih fizičkih kretanja gotovine i plaćanja gotovinom koja prelaze određeni prag te drugih informacija relevantnih za pranje novca, povezana predikatna kaznena djela ili financiranje terorizma koje dostavljaju obveznici. Operativnu neovisnost i samostalnost FOJ-a trebalo bi osigurati tako da se FOJ-u dodijeli ovlast i sposobnost slobodnog obavljanja njegovih funkcija, uključujući sposobnost donošenja samostalnih odluka o analizi, zahtjevima i distribuciji određenih informacija. FOJ bi u svim slučajevima trebao imati neovisno pravo na prosljeđivanje informacija ili njihovu distribuciju nadležnim tijelima. FOJ-u bi trebalo osigurati odgovarajuće financijske, ljudske i tehničke resurse na način kojim se štiti njegova samostalnost i neovisnost te mu se omogućuje djelotvorno izvršavanje njegovih ovlasti. FOJ bi trebao imati mogućnost pribaviti i rasporediti resurse potrebne za izvršavanje svojih funkcija, pojedinačno ili rutinski, bez neprimjerenog utjecaja ili uplitanja politike, vlade ili industrije koje bi moglo ugroziti njegovu operativnu neovisnost.

(46)FOJ-evi imaju važnu ulogu u utvrđivanju financijskih operacija terorističkih mreža, posebno na prekograničnoj razini, i u otkrivanju osoba koje ih financijski podržavaju. Financijski obavještajni podaci mogli bi biti od presudne važnosti za otkrivanje potpomaganja kaznenih djela terorizma te mreža i planova terorističkih organizacija. Među FOJ-evima i dalje postoje znatne razlike s obzirom na njihove funkcije, nadležnosti i ovlasti. Postojeće razlike ipak ne bi smjele utjecati na aktivnost nekog FOJ-a, a pogotovo ne na njegovu sposobnost izrade preventivnih analiza koje služe kao pomoć svim tijelima zaduženima za obavještajne, istražne i pravosudne aktivnosti te međunarodnu suradnju. Postalo je ključno da se pri izvršavanju njihovih zadaća utvrdi minimalni skup podataka kojima bi FOJ-evi trebali imati brz pristup i koje mogu bez prepreka razmjenjivati s odgovarajućim tijelima u drugim državama članicama. U svim slučajevima sumnje na pranje novca, povezana predikatna kaznena djela i u slučajevima koji uključuju financiranje terorizma informacije bi se trebale izravno i brzo prenositi bez nepotrebnih odgoda. Stoga je ključno dodatno pojačati djelotvornost i učinkovitost FOJ-eva pojašnjavanjem njihovih ovlasti i njihove međusobne suradnje.

(47)Ovlasti FOJ-eva uključuju pravo izravnog ili neizravnog pristupa „financijskim” i „administrativnim” informacijama te informacijama „o izvršavanju zakonodavstva” koje su im potrebne za suzbijanje pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma. Budući da vrste informacija koje te opće kategorije uključuju nisu definirane, FOJ-evi su dobili pristup veoma raznolikim skupovima informacija, što utječe na analitičke funkcije FOJ-eva, kao i na njihovu sposobnost djelotvorne suradnje s odgovarajućim tijelima u drugim državama članicama. Stoga je potrebno definirati minimalne skupove „financijskih” i „administrativnih” informacija te informacija „o izvršavanju zakonodavstva” koje bi trebale biti izravno ili neizravno dostupne svakom FOJ-u u Uniji. Nadalje, FOJ-evi bi trebali moći od svakog obveznika brzo dobiti sve potrebne informacije u vezi s njegovim funkcijama. Osim toga, FOJ bi trebao moći dobiti takve informacije na zahtjev drugog FOJ-a i razmijeniti ih s FOJ-em koji ih je zatražio.

(48)Velikoj većini FOJ-eva dodijeljena je ovlast za poduzimanje hitnih mjera i suspenziju ili uskraćivanje suglasnosti za transakciju radi njezine analize, potvrđivanja sumnje i distribucije rezultata analitičkih aktivnosti nadležnim tijelima. Međutim, postoje određene razlike u pogledu trajanja ovlasti za odgodu u različitim državama članicama, što utječe ne samo na odgodu aktivnosti prekogranične prirode na temelju suradnje između FOJ-eva nego i na temeljna prava pojedinaca. Nadalje, kako bi se osiguralo da FOJ-evi mogu brzo ograničiti sredstva ili imovinu stečenu kaznenim djelima i spriječiti njihovo rasipanje, među ostalim u svrhu oduzimanja, FOJ-evima bi trebalo dodijeliti ovlast za suspenziju upotrebe bankovnog računa ili računa za plaćanja radi analize transakcija izvršenih putem tog računa, potvrđivanja sumnje i distribucije rezultata analize nadležnim tijelima. Budući da ovlasti za odgodu utječu na pravo vlasništva, potrebno je zajamčiti očuvanje temeljnih prava osoba na koje one utječu.

(49)Za potrebe veće transparentnosti i odgovornosti te radi podizanja svijesti o aktivnostima koje provode FOJ-evi bi trebali izdavati godišnja izvješća o radu. Ta bi izvješća trebala sadržavati barem statističke podatke o zaprimljenim prijavama sumnjivih transakcija, broju distribucija nacionalnim nadležnim tijelima i broju zahtjeva koji su podneseni drugim FOJ-evima i koje su zaprimili drugi FOJ-evi te informacije o utvrđenim trendovima i tipologijama. To bi izvješće trebalo objaviti, ali bez elemenata koji sadržavaju osjetljive i klasificirane podatke. FOJ bi najmanje jednom godišnje obveznicima trebao pružiti povratne informacije o kvaliteti prijava sumnjivih transakcija, njihovoj pravodobnosti, opisu sumnje i svim dodatnim dostavljenim dokumentima. Te se povratne informacije mogu pružiti pojedinačnim obveznicima ili grupama obveznika i njima bi se trebalo nastojati dodatno poboljšati sposobnost obveznika da otkrivaju i prepoznaju sumnjive transakcije i aktivnosti te poboljšati opće mehanizme prijavljivanja.

(50)Svrha FOJ-a jest da prikuplja i analizira informacije koje zaprimi u cilju utvrđivanja veza između sumnjivih transakcija i povezane kriminalne aktivnosti radi sprečavanja i borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma te da distribuira rezultate svojih analiza, kao i dodatne informacije, nadležnim tijelima u slučaju kad postoje razlozi za sumnju na pranje novca, povezana predikatna kaznena djela ili financiranje terorizma. FOJ se ne bi trebao suzdržavati od razmjene informacija s drugim FOJ-em niti odbiti razmjenu informacija s drugim FOJ-em, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev, zbog razloga kao što su neutvrđivanje povezanog predikatnog kaznenog djela, obilježja nacionalnih kaznenih zakona i razlike u definicijama povezanih predikatnih kaznenih djela ili nepostojanje upućivanja na određena povezana predikatna kaznena djela. Slično tomu, FOJ bi trebao dati svoju prethodnu suglasnost drugom FOJ-u za prosljeđivanje informacija drugim nadležnim tijelima, bez obzira na vrstu mogućeg povezanog predikatnog kaznenog djela, kako bi omogućio djelotvorno izvršavanje funkcije distribucije informacija. FOJ-evi su prijavili poteškoće u razmjeni informacija zbog razlika u nacionalnim definicijama određenih povezanih predikatnih kaznenih djela, kao što su porezna kaznena djela, koje nisu usklađene pravom Unije. Takvim razlikama ne bi se smjela ometati uzajamna razmjena tih informacija, njihova distribucija drugim nadležnim tijelima i njihova upotreba. FOJ-evi bi trebali brzo, konstruktivno i djelotvorno osigurati najširu moguću međunarodnu suradnju s FOJ-evima trećih zemalja u vezi s pranjem novca, povezanim predikatnim kaznenim djelima i financiranjem terorizma u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti podataka u slučaju prijenosa, preporukama FATF-a i načelima skupine Egmont za razmjenu informacija između financijsko-obavještajnih jedinica.

(51)FOJ-evi bi se za međusobnu suradnju i razmjenu informacija trebali koristiti sigurnim sredstvima, uključujući zaštićene komunikacijske kanale. U tom pogledu trebalo bi uspostaviti sustav za razmjenu informacija među FOJ-evima država članica (FIU.net). Sustavom bi na svojem poslužitelju trebala upravljati AMLA. FOJ-evi bi trebali upotrebljavati sustav FIU.net za međusobnu suradnju i razmjenu informacija, a prema potrebi mogu je upotrebljavati i za razmjenu informacija s trećim zemljama te drugim tijelima i tijelima Unije. FOJ-evi bi trebali maksimalno iskoristiti sve funkcije koje pruža sustav FIU.net. Te bi funkcije FOJ-evima trebale omogućiti da anonimno usporede svoje podatke s podacima drugih FOJ-eva u cilju otkrivanja svojih predmeta interesa u drugim državama članicama i identifikacije njihove imovinske koristi i sredstava, osiguravajući pritom potpunu zaštitu osobnih podataka.

(52)Važno je da FOJ-evi djelotvorno surađuju i razmjenjuju informacije. U tom bi pogledu AMLA trebala pružiti potrebnu pomoć, ne samo koordinacijom zajedničkih analiza prijava sumnjivih prekograničnih transakcija nego i izradom nacrta regulatornih tehničkih standarda koji se odnose na format koji će se upotrebljavati za razmjenu informacija među FOJ-evima i smjernica o relevantnim čimbenicima koje treba uzeti u obzir pri utvrđivanju odnosi li se prijava sumnjive transakcije na drugu državu članicu te o prirodi, značajkama i ciljevima operativne i strateške analize.

(53)Rokovi za razmjenu informacija među FOJ-evima nužni su da bi se osigurala brza, djelotvorna i dosljedna suradnja. Te bi rokove trebalo utvrditi kako bi se osiguralo djelotvorno dijeljenje informacija u razumnom roku ili kako bi se zadovoljila postupovna ograničenja. Kraći rokovi trebali bi se primjenjivati u izvanrednim, opravdanim i hitnim slučajevima kad FOJ kojem je upućen zahtjev može izravno pristupiti bazama podataka u kojima se čuvaju tražene informacije. U slučajevima kad FOJ kojem je upućen zahtjev ne može pružiti informacije u zadanom roku, o tome bi trebao obavijestiti FOJ koji je uputio zahtjev.

(54)Nezakoniti novac prelazi granice i može utjecati na različite države članice. Prekogranični slučajevi u koje je uključeno više jurisdikcija sve su češći i važniji, među ostalim i zbog prekograničnih aktivnosti obveznika. Kako bi se učinkovito riješili slučajevi koji se odnose na nekoliko država članica, FOJ-evi bi trebali imati mogućnost poduzeti više od jednostavne razmjene informacija radi otkrivanja i analiziranja sumnjivih transakcija i aktivnosti te dijeliti i samu analitičku aktivnost. FOJ-evi su izvijestili o određenim važnim problemima zbog kojih je sposobnost uključivanja FOJ-eva u zajedničku analizu ograničena ili uvjetovana. Provođenje zajedničke analize sumnjivih transakcija i aktivnosti omogućit će FOJ-evima iskorištavanje potencijalnih sinergija, upotrebu informacija iz različitih izvora, dobivanje potpune slike o neobičnim aktivnostima i obogaćivanje analize. FOJ-evi bi trebali moći provoditi zajedničke analize sumnjivih transakcija i aktivnosti te uz pomoć AMLA-e uspostaviti zajedničke analitičke timove u posebne svrhe i u ograničenom razdoblju te sudjelovati u njima. Sudjelovanje trećih strana može biti ključno za uspješan ishod zajedničkih analiza. FOJ-evi stoga mogu pozvati treće strane da sudjeluju u zajedničkoj analizi ako bi takvo sudjelovanje bilo u skladu s odgovarajućim ovlastima tih trećih strana.

(55)Djelotvoran nadzor svih obveznika ključan je za zaštitu integriteta financijskog sustava Unije i unutarnjeg tržišta. U tu svrhu države članice trebale bi uvesti djelotvoran i nepristran nadzor SPNFT-a te utvrditi uvjete za djelotvornu, pravodobnu i trajnu suradnju među nadzornim tijelima.

(56)Države članice trebale bi osigurati djelotvoran i nepristran nadzor nad svim obveznicima koji se temelji na procjeni rizika i koji po mogućnosti provode javna tijela preko zasebnog i neovisnog nacionalnog nadzornog tijela. Nacionalna nadzorna tijela trebala bi moći obavljati širok raspon zadaća radi djelotvornog nadzora nad svim obveznicima.

(57)Unija povremeno svjedoči popustljivosti u nadzoru nad obveznicima kad je riječ o njihovim dužnostima povezanima sa sprečavanjem pranja novca i borbom protiv financiranja terorizma. Stoga je postalo iznimno važno pojasniti prava i obveze nadležnih nacionalnih nadzornih tijela, koja su dio integriranog nadzornog mehanizma uspostavljenog ovom Direktivom i Uredbom [unijeti upućivanje – Prijedlog o osnivanju Tijela za sprečavanje pranja novca – COM(2021) 421 final].

(58)Kako bi se rizici kojima su obveznici izloženi i način na koji provode ciljane financijske sankcije djelotvornije i redovitije procjenjivali i pratili, potrebno je pojasniti da nacionalna nadzorna tijela imaju pravo i obvezu provoditi sve potrebne neizravne, izravne i tematske istrage te sve druge istrage i procjene koje smatraju potrebnima. Time će se nadzornim tijelima pomoći da donesu odluke o slučajevima u kojima su posebni rizici svojstveni određenom sektoru jasni i razumljivi te će im se pružiti alati potrebni za daljnju distribuciju relevantnih informacija obveznicima radi njihova informiranja o rizicima od pranja novca i financiranja terorizma.

(59)Aktivnosti informiranja, uključujući informacije koje nadzorna tijela distribuiraju obveznicima pod svojim nadzorom, ključne su kako bi se zajamčilo da privatni sektor na odgovarajući način razumije prirodu i razinu rizika od pranja novca i financiranja terorizma s kojima se suočava.

(60)Nadzorna tijela u svojem bi radu trebala primjenjivati pristup koji se temelji na procjeni rizika i koji bi im trebao omogućiti da usmjere svoje resurse onamo gdje su rizici najveći, istodobno osiguravajući da nijedan sektor ni subjekt ne ostane izložen pokušajima počinjenja kaznenog djela pranja novca ili financiranja terorizma. AMLA bi trebala imati vodeću ulogu u postizanju zajedničkog razumijevanja rizika te bi joj stoga trebalo povjeriti izradu referentnih vrijednosti i metodologije za procjenu i klasifikaciju profila inherentne i preostale rizičnosti obveznika te određivanje učestalosti preispitivanja tog profila rizičnosti.

(61)Zadaća nadzornih tijela da otkrivaju FOJ-evima činjenice koje bi mogle biti povezane s pranjem novca ili financiranjem terorizma jedan je od temelja učinkovitog i djelotvornog nadzora rizika od pranja novca i financiranja terorizma. Države članice stoga trebaju uspostaviti sustav kojim se osigurava pravilno i žurno informiranje FOJ-eva.

(62)Suradnja među nacionalnim nadzornim tijelima ključna je za osiguravanje zajedničkog pristupa nadzoru u cijeloj Uniji. Da bi bila djelotvorna, ta suradnja mora se maksimalno provoditi, neovisno o prirodi ili statusu nadzornih tijela. Osim tradicionalne suradnje, kao što je mogućnost provođenja istraga u ime nadzornog tijela koje podnosi zahtjev, primjereno je odobriti osnivanje kolegija nadzornih tijela za SPNFT za obveznike koji posluju na temelju slobode pružanja usluga ili slobode poslovnog nastana te za obveznike koji su dio grupe.

(63)Ako obveznik posluje putem poslovnih jedinica u drugoj državi članici, među ostalim i putem mreže agenata, nadzorno tijelo matične države članice trebalo bi biti odgovorno za nadziranje načina na koji obveznik primjenjuje politike i procedure za SPNFT na razini grupe. To bi moglo uključivati terenske posjete poslovnim jedinicama koje se nalaze u drugoj državi članici. Nadzorno tijelo matične države članice trebalo bi blisko surađivati s nadzornim tijelom države članice domaćina i trebalo bi obavijestiti to nadzorno tijelo o svim pitanjima koja bi mogla utjecati na njegovu procjenu usklađenosti poslovne jedinice s pravilima države članice domaćina o SPNFT-u.

(64)Ako obveznik upravlja poslovnim jedinicama u drugoj državi članici, među ostalim putem mreža agenata, nadzorno tijelo države članice domaćina zadržava odgovornost za osiguravanje usklađenosti poslovne jedinice s pravilima o SPNFT-u, među ostalim, prema potrebi, izvršavanjem izravnog nadzora i neizravnog praćenja te poduzimanjem prikladnih i razmjernih mjera za rješavanje ozbiljnih kršenja tih zahtjeva. Nadzorno tijelo države članice domaćina trebalo bi blisko surađivati s nadzornim tijelom matične države članice i obavijestiti to nadzorno tijelo o svim pitanjima koja bi mogla utjecati na njegovu procjenu o tome kako obveznik primjenjuje politike i procedure za SPNFT na razini grupe. Kako bi se otklonila ozbiljna kršenja pravila o SPNFT-u koja zahtijevaju hitno djelovanje, nadzorno tijelo države članice domaćina trebalo bi moći primjenjivati prikladne i razmjerne privremene korektivne mjere, koje se u sličnim okolnostima primjenjuju na obveznike u njegovoj nadležnosti, kako bi riješilo takve ozbiljne propuste, po potrebi uz pomoć nadzornog tijela matične države članice ili u suradnji s njim.

(65)Kako bi se osigurala bolja koordinacija aktivnosti i učinkovito pridonijelo potrebama integriranog nadzornog mehanizma, trebalo bi pojasniti dužnosti nadzornih tijela u odnosu na obveznike i osigurati posebne, razmjerne mehanizme suradnje.

(66)Prekogranične grupe trebaju imati opsežne politike i procedure koje se primjenjuju na razini grupe. Kako bi se osigurala primjena odgovarajućeg nadzora prekograničnih aktivnosti, potrebno je utvrditi detaljna pravila o nadzoru kojima će se nadzornim tijelima matične države članice i države članice domaćina omogućiti da u najvećoj mogućoj mjeri surađuju međusobno, neovisno o njihovoj prirodi ili statusu, te s AMLA-om kako bi procijenili rizike, pratili kretanja koja bi mogla utjecati na različite subjekte koji su dio grupe i koordinirali aktivnosti nadzora. S obzirom na koordinacijsku ulogu AMLA-e, trebalo bi joj povjeriti dužnost izrade nacrta regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuju dužnosti nadzornih tijela grupe u matičnoj državi članici i državi članici domaćinu te načini suradnje među njima. Nadzor djelotvorne provedbe politike grupe o SPNFT-u trebao bi se provoditi u skladu s načelima i načinima konsolidiranog nadzora utvrđenima u relevantnom europskom sektorskom zakonodavstvu.

(67)Direktiva (EU) 2015/849 sadržavala je opći zahtjev za suradnju nadzornih tijela matične države članice i države članice domaćina. Ti su zahtjevi naknadno postroženi kako bi se spriječila zabrana ili neopravdano ograničenje razmjene informacija ili suradnje među nadzornim tijelima. Međutim, u nedostatku jasnog pravnog okvira, uspostava kolegija nadzornih tijela za SPNFT temelji se na neobvezujućim smjernicama. Stoga je potrebno uspostaviti jasna pravila o organizaciji kolegija za SPNFT te osigurati koordiniran i pravno utemeljen pristup kojim se prepoznaje potreba za strukturiranom interakcijom među nadzornim tijelima u Uniji. S obzirom na koordinacijsku ulogu i ulogu nadgledanja AMLA-e, trebalo bi joj povjeriti izradu nacrta regulatornih tehničkih standarda u kojima će biti definirani opći uvjeti kojima se omogućuje pravilno funkcioniranje kolegija nadzornih tijela za SPNFT.

(68)Razmjena informacija i suradnja među nadzornim tijelima ključna je u kontekstu sve integriranijih globalnih financijskih sustava. S jedne strane, nadzorna tijela Unije, uključujući AMLA-u, trebala bi se međusobno obavješćivati o slučajevima u kojima pravo treće zemlje onemogućuje provedbu politika i procedura propisanih Uredbom [unijeti upućivanje – Prijedlog uredbe o sprečavanju pranja novca]. S druge strane, državama članicama trebalo bi omogućiti da ovlaste nadzorna tijela za sklapanje sporazuma o suradnji kojima se predviđa suradnja i razmjena povjerljivih informacija s odgovarajućim tijelima u trećim zemljama, u skladu s primjenjivim pravilima o prijenosu osobnih podataka. S obzirom na svoju funkciju nadgledanja, AMLA bi prema potrebi trebala pomagati u procjeni jednakovrijednosti zahtjeva čuvanja poslovne tajne koji se odnose na odgovarajuće tijelo treće zemlje.

(69)Direktivom (EU) 2015/849 državama članicama omogućeno je da nadzor nad nekim obveznicima povjere samoregulatornim tijelima. Međutim, kvaliteta i intenzitet nadzora koji provode takva samoregulatorna tijela nisu dovoljni te nisu ili gotovo nisu pod javnim nadzorom. Ako država članica odluči povjeriti nadzor samoregulatornom tijelu, trebala bi imenovati i javno tijelo koje će nadgledati aktivnosti samoregulatornog tijela kako bi se osiguralo da je obavljanje tih aktivnosti u skladu sa zahtjevima Direktive.

(70)S obzirom na važnost suzbijanja pranja novca i financiranja terorizma države članice trebale bi u nacionalnom zakonodavstvu utvrditi učinkovite, razmjerne i odvraćajuće administrativne sankcije i mjere za nepoštovanje zahtjeva Uredbe [unijeti upućivanje – Prijedlog uredbe o sprečavanju pranja novca]. Države članice trebale bi ovlastiti nacionalna nadzorna tijela za određivanje takvih mjera obveznicima radi ispravljanja situacije u slučaju kršenja i, ako kršenje to opravdava, za izricanje novčanih sankcija. Raspon sankcija i mjera trebao bi biti dostatno širok da državama članicama i nadležnim tijelima omogući da uzmu u obzir razlike između obveznika, osobito između kreditnih institucija i financijskih institucija i ostalih obveznika, s obzirom na njihovu veličinu, obilježja te prirodu poslovanja.

(71)Države članice trenutačno primjenjuju širok raspon administrativnih sankcija i mjera za kršenje ključnih odredbi o prevenciji te nedosljedan pristup istraživanju i sankcioniranju kršenja zahtjeva za sprečavanje pranja novca, a ne postoji ni zajedničko razumijevanje među nadzornim tijelima o tome što bi trebalo činiti „ozbiljno” kršenje koje bi bilo temelj za izricanje administrativne sankcije. Ta različitost šteti naporima uloženima u borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma, a odgovor Unije zbog toga je neujednačen. Stoga bi trebalo utvrditi zajedničke kriterije za određivanje najprikladnijeg nadzornog odgovora na kršenja i predvidjeti niz administrativnih mjera koje bi nadzorna tijela mogla odrediti kad kršenja nisu dovoljno ozbiljna da bi ih se trebalo kazniti administrativnom sankcijom. Da bi se obveznike potaknulo na usklađivanje s odredbama Uredbe [unijeti upućivanje – Prijedlog uredbe o sprečavanju pranja novca], potrebno je ojačati odvraćajući učinak administrativnih sankcija. U skladu s tim, trebalo bi povećati minimalni iznos maksimalne kazne koja se može izreći u slučaju ozbiljnih kršenja Uredbe [unijeti upućivanje – Prijedlog uredbe o sprečavanju pranja novca]. Pri prenošenju ove Direktive u nacionalno pravo države članice trebale bi osigurati da se izricanjem administrativnih sankcija i mjera, te kaznenih sankcija u skladu s nacionalnim pravom, ne krši načelo ne bis in idem.

(72)Obveznici mogu iskoristiti slobodu pružanja usluga i uspostave poslovnog nastana na unutarnjem tržištu kako bi svoje proizvode i usluge nudili u cijeloj Uniji. Da bi nadzorni sustav bio djelotvoran, nadzorna tijela moraju biti svjesna slabosti u pogledu usklađenosti obveznika s pravilima o SPNFT-u. Stoga je važno da se nadzorna tijela mogu međusobno obavješćivati o administrativnim sankcijama i mjerama izrečenima obveznicima ako bi takve informacije bile relevantne i za druga nadzorna tijela.

(73)Objava administrativne sankcije ili mjere zbog kršenja Uredbe [unijeti upućivanje – Prijedlog uredbe o sprečavanju pranja novca] može imati snažan učinak odvraćanja od ponavljanja takvog kršenja. Osim toga, na taj se način informira druge subjekte o rizicima od pranja novca i financiranja terorizma povezanima sa sankcioniranim obveznikom prije stupanja u poslovni odnos i pomaže nadzornim tijelima u drugim državama članicama u vezi s rizicima povezanima s određenim obveznikom kad posluje u njihovoj državi članici na prekograničnoj osnovi. Iz tih je razloga potrebno potvrditi zahtjev za objavu odluka o sankcijama protiv kojih nije podnesena žalba. Međutim, svaka takva objava trebala bi biti razmjerna, a pri donošenju odluke o objavi administrativne sankcije ili mjere nadzorna tijela trebala bi uzeti u obzir težinu kršenja i odvraćajući učinak koji će se vjerojatno postići objavom.

(74)Zabilježen je niz slučajeva u kojima su zaposlenici koji su prijavili svoje sumnje o pranju novca bili izvrgnuti prijetnjama ili neprijateljskom postupanju. Da bi se osigurala učinkovitost sustava SPNFT-a, ključno je riješiti taj problem. Države članice trebale bi biti svjesne tog problema i trebale bi učiniti sve što je u njihovoj moći da zaštite pojedince, uključujući zaposlenike i predstavnike obveznika, od takvih prijetnji ili neprijateljskog postupanja te u skladu s nacionalnim pravom pružiti odgovarajuću zaštitu takvim osobama, posebno s obzirom na njihova prava na zaštitu osobnih podataka i prava na djelotvornu sudsku zaštitu i zastupanje.

(75)Nova potpuno integrirana i usklađena politika za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma na razini Unije, kojom se dodjeljuju uloge nadležnim tijelima Unije i nacionalnim nadležnim tijelima kako bi se osigurala njihova neometana i stalna suradnja. U tom je pogledu suradnja svih nacionalnih tijela i tijela Unije u području SPNFT-a od iznimne važnosti te bi je trebalo pojasniti i unaprijediti. Interno je i dalje dužnost država članica predvidjeti potrebna pravila kojima se osigurava da donositelji politika, FOJ-evi, nadzorna tijela, uključujući AMLA-u, i druga nadležna tijela uključena u SPNFT, kao i porezna tijela i tijela za izvršavanje zakonodavstva kad djeluju u području primjene ove Direktive, imaju djelotvorne mehanizme kojima im se omogućuje suradnja i koordinacija, među ostalim restriktivnim pristupom odbijanju suradnje i razmjene informacija nadležnih tijela na zahtjev drugog nadležnog tijela.

(76)Kako bi se olakšala i promicala djelotvorna suradnja, a posebno razmjena informacija, od država članica trebalo bi zahtijevati da Komisiji i AMLA-i dostave popis svojih nadležnih tijela te njihove podatke za kontakt.

(77)Rizik od pranja novca i financiranja terorizma mogu otkriti sva nadzorna tijela zadužena za kreditne institucije. Bonitetne informacije koje se odnose na kreditne i financijske institucije, kao što su informacije koje se odnose na stručnost i primjerenost direktora i dioničara, mehanizme unutarnje kontrole, upravljanje ili usklađenost i upravljanje rizicima, često su nužne za odgovarajući nadzor nad takvim institucijama u okviru SPNFT-a. Slično tomu, informacije o SPNFT-u također su važne za bonitetni nadzor nad takvim institucijama. Stoga bi suradnju i razmjenu informacija s nadzornim tijelima za SPNFT i FOJ-em trebalo proširiti na sva nadležna tijela zadužena za nadzor tih obveznika u skladu s drugim pravnim instrumentima Unije, kao što su Direktiva (EU) 2013/36 32 , Direktiva (EU) 2014/49 33 , Direktiva (EU) 2014/59 34 , Direktiva (EU) 2014/92 35 i Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća 36 . Kako bi se osigurala učinkovita provedba te suradnje, države članice trebale bi jednom godišnje izvijestiti AMLA-u o provedenim razmjenama informacija.

(78)Suradnjom s drugim tijelima nadležnima za nadzor kreditnih institucija na temelju Direktive (EU) 2014/92 i Direktive (EU) 2015/2366 mogle bi se smanjiti neželjene posljedice zahtjeva za SPNFT. Kreditne institucije mogu odlučiti da će prekinuti ili ograničiti poslovne odnose sa strankama ili kategorijama stranaka kako bi se rizik izbjegao umjesto da se njime upravlja. Takvim praksama uklanjanja rizika može se oslabiti okvir za SPNFT te otkrivanje sumnjivih transakcija jer se njima pogođene stranke prisiljava na pribjegavanje manje sigurnim ili nereguliranim kanalima plaćanja kako bi zadovoljile svoje financijske potrebe. Raširene prakse uklanjanja rizika u bankovnom sektoru istodobno mogu dovesti do financijske isključenosti određenih kategorija subjekata za plaćanje ili stranaka. Financijska nadzorna tijela u najboljem su položaju prepoznati situacije u kojima je kreditna institucija odbila uspostaviti poslovni odnos iako je to možda bila obvezna učiniti na temelju nacionalnog prava kojim se provodi Direktiva (EU) 2014/92 ili Direktiva (EU) 2015/2366, i to bez opravdanja na temelju dokumentirane dubinske analize stranke. U takvim slučajevima financijska nadzorna tijela trebala bi upozoriti tijela odgovorna za osiguravanje usklađenosti financijskih institucija s Direktivom (EU) 2014/92 ili Direktivom (EU) 2015/2366.

(79)Suradnja financijskih nadzornih tijela i tijela odgovornih za upravljanje krizama kreditnih institucija i investicijskih društava, kao što su u prvom redu tijela imenovana u okviru sustava osiguranja depozita i sanacijska tijela, potrebna je kako bi se ostvarili ciljevi sprečavanja pranja novca u skladu s ovom Direktivom i zaštitila financijska stabilnost i deponenti u skladu s direktivama 2014/49/EU i 2014/59/EU. Financijska nadzorna tijela trebala bi nadgledati provedbu dubinske analize stranke ako je utvrđeno da kreditna institucija propada ili je vjerojatno da će propasti ili ako su depoziti definirani kao nedostupni, kao i prijavljivanje svih sumnjivih transakcija FOJ-u. Financijska nadzorna tijela trebala bi obavijestiti tijela odgovorna za upravljanje krizama kreditnih institucija i investicijskih društava o svim relevantnim rezultatima provedene dubinske analize stranke i o svim računima koje je FOJ suspendirao.

(80)Kako bi se olakšala takva suradnja povezana s kreditnim institucijama, AMLA bi, uz savjetovanje s Europskim nadzornim tijelom za bankarstvo, trebala izdati smjernice kojima se određuju glavni elementi takve suradnje, uključujući način razmjene informacija.

(81)Mehanizme suradnje trebalo bi proširiti i na tijela zadužena za nadzor i nadgledanje revizora jer se takvom suradnjom može povećati djelotvornost okvira Unije za sprečavanje pranja novca.

(82)Razmjena informacija i uzajamno pružanje pomoći među nadležnim tijelima država članica ključni su za potrebe ove Direktive. Posljedično, države članice ne bi smjele zabranjivati niti postavljati nerazumne ili nepotrebno restriktivne uvjete za razmjenu informacija i pružanje pomoći.

(83)Nadzorna tijela trebala bi moći surađivati i razmjenjivati povjerljive informacije bez obzira na njihovu prirodu ili status. U tu bi svrhu trebala imati odgovarajuću pravnu osnovu za razmjenu povjerljivih informacija i suradnju. Razmjenu informacija i suradnju s drugim tijelima nadležnima za nadzor ili nadgledanje obveznika u skladu s drugim aktima Unije ne bi trebalo nenamjerno ometati pravnom nesigurnošću koja može proizlaziti iz nedostatka izričitih odredbi u tom području. Pojašnjenje pravnog okvira još je važnije jer je bonitetni nadzor u nizu slučajeva povjeren nadzornim tijelima koja nisu uključena u SPNFT, kao što je Europska središnja banka (ESB).

(84)Djelotvornost okvira Unije za SPNFT temelji se na suradnji velikog broja nadležnih tijela. Da bi se ta suradnja olakšala, AMLA-i bi trebalo povjeriti izradu smjernica o suradnji među svim nadležnim tijelima, u koordinaciji s ESB-om, europskim nadzornim tijelima, Europolom, Eurojustom i Uredom europskog javnog tužitelja. U tim bi smjernicama trebalo opisati i način na koji bi tijela nadležna za nadzor ili nadgledanje obveznika u skladu s drugim aktima Unije pri izvršavanju svojih dužnosti trebala uzeti u obzir pitanja pranja novca i financiranja terorizma.

(85)Uredba (EU) 2016/679 primjenjuje se na obradu osobnih podataka za potrebe ove Direktive. Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća 37 primjenjuje se na obradu osobnih podataka u institucijama i tijelima Unije za potrebe ove Direktive. Sve države članice prepoznale su borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma kao važan legitiman razlog od javnog interesa. Međutim, nadležna tijela odgovorna za istragu ili kazneni progon zbog pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela ili financiranja terorizma ili nadležna tijela zadužena za pronalaženje, pljenidbu ili zamrzavanje i oduzimanje imovine stečene kaznenim djelima trebala bi poštovati pravila koja se odnose na zaštitu osobnih podataka koji se obrađuju u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, uključujući Direktivu (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća 38 .

(86)Ključno je da se usklađivanje ove Direktive s revidiranim preporukama FATF-a provede uz puno poštovanje prava Unije, posebno s obzirom na propise Unije o zaštiti podataka, uključujući pravila o prijenosu podataka, kao i zaštitu temeljnih prava koja su sadržana u Povelji Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). Određeni aspekti provedbe ove Direktive uključuju prikupljanje, analizu, pohranu i dijeljenje podataka unutar Unije i s trećim zemljama. Takva obrada osobnih podataka trebala bi biti dopuštena, uz potpuno poštovanje temeljnih prava, samo za potrebe utvrđene u ovoj Direktivi i za aktivnosti koje su potrebne u okviru ove Direktive kao što je razmjena informacija među nadležnim tijelima.

(87)Na osobne podatke koji se obrađuju za potrebe ove Direktive primjenjuju se prava ispitanika na pristup podacima. Međutim, pristup ispitanika informacijama koje se odnose na prijavu sumnjive transakcije ozbiljno bi ugrozio djelotvornost borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma. Stoga mogu biti opravdane iznimke i ograničenja tog prava u skladu s člankom 23. Uredbe (EU) 2016/679 i, prema potrebi, člankom 25. Uredbe (EU) 2018/1725. Ispitanik ima pravo zatražiti da nadzorno tijelo iz članka 51. Uredbe (EU) 2016/679 ili, ako je primjenjivo, Europski nadzornik za zaštitu podataka, provjeri zakonitost obrade te ima pravo zatražiti pravni lijek iz članka 79. te uredbe. Nadzorno tijelo iz članka 51. Uredbe (EU) 2016/679 može djelovati i po službenoj dužnosti. Ne dovodeći u pitanje ograničenja prava pristupa, nadzorno tijelo trebalo bi moći ispitanika obavijestiti da je poduzelo sve potrebne provjere, kao i o rezultatima provjere zakonitosti predmetne obrade.

(88)Kako bi se osigurala kontinuirana razmjena informacija među FOJ-evima tijekom razdoblja uspostave AMLA-e, Komisija bi trebala nastaviti s privremenim smještajem stranice FIU.net na svojem poslužitelju. Kako bi se osigurala potpuna uključenost FOJ-eva u rad sustava, Komisija bi trebala redovito razmjenjivati informacije s platformom EU-a za financijsko-obavještajne jedinice („platforma EU-a za FOJ-eve”), neformalnom skupinom sastavljenom od predstavnika FOJ-eva koja je aktivna od 2006. i koja se upotrebljava za olakšavanje suradnje među FOJ-evima i razmjenu mišljenja o pitanjima povezanima sa suradnjom.

(89)Regulatornim tehničkim standardima trebala bi se osigurati dosljedna usklađenost u cijeloj Uniji. Budući da je AMLA tijelo s veoma specijaliziranim znanjem i iskustvom u području SPNFT-a, primjereno joj je povjeriti izradu nacrta regulatornih tehničkih standarda koji ne uključuju odluke politike, a koji se podnosi Komisiji.

(90)Kako bi se osigurao dosljedan pristup među FOJ-evima i među nadzornim tijelima, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije radi nadopunjavanja ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuju kriteriji u pogledu imenovanja i funkcija središnje kontaktne točke određenih pružatelja usluga, određuju referentne vrijednosti i metodologija za procjenu i klasifikaciju profila inherentne i preostale rizičnosti obveznika te učestalost preispitivanja profila rizičnosti, utvrđuju pojedinosti o zadaćama nadzornih tijela u matičnoj državi članici i državi članici domaćinu i načini suradnje među njima, navode opći uvjeti za funkcioniranje kolegija nadzornih tijela za sprečavanje pranja novca i operativno funkcioniranje takvih kolegija, definiraju pokazatelji za klasifikaciju stupnja težine kršenja ove Direktive i kriteriji koje treba uzeti u obzir pri određivanju razine administrativnih sankcija ili poduzimanju administrativnih mjera. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, radi ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kad i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(91)Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Direktive, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje metodologije za prikupljanje statističkih podataka, utvrđivanje formata za podnošenje informacija o stvarnom vlasništvu, definiranje tehničkih uvjeta za povezivanje registara stvarnog vlasništva te registara bankovnih računa i mehanizama za dohvat podataka te za donošenje provedbenih tehničkih standarda u kojima će se definirati format za razmjenu informacija među FOJ-evima država članica. Te bi ovlasti trebalo izvršiti u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća 39 .

(92)Ovom Direktivom poštuju se temeljna prava i načela priznata Poveljom, posebno pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života (članak 7. Povelje), pravo na zaštitu osobnih podataka (članak 8. Povelje) i sloboda poduzetništva (članak 16. Povelje).

(93)Komisija bi pri sastavljanju izvješća o evaluaciji provedbe ove Direktive trebala posvetiti dužnu pažnju poštovanju temeljnih prava i načela priznatih Poveljom.

(94)Budući da ciljeve ove Direktive, odnosno uspostavu koordiniranog i dosljednog mehanizma za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma, države članice ne mogu postići u dovoljnoj mjeri te da se oni zbog opsega i učinaka predloženog djelovanja mogu bolje postići na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(95)U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima 40 , države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(96)The European Data Protection Supervisor has been consulted in accordance with Article 42 of Regulation (EU) 2018/1725 [and delivered an opinion on ... 41 ].

(97)Direktivu (EU) 2015/849 trebalo bi stoga staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Odjeljak 1.

Predmet, područje primjene i definicije

Članak 1.

Predmet

Ovom Direktivom propisuju se pravila koja se odnose na:

(a)mjere primjenjive na sektore izložene pranju novca i financiranju terorizma na nacionalnoj razini;

(b)utvrđivanje rizika od pranja novca i financiranja terorizma na razini Unije i država članica;

(c)utvrđivanje i pristup stvarnom vlasništvu, bankovnim računima i registrima nekretnina;

(d)odgovornosti i zadaće financijsko-obavještajnih jedinica (FOJ-evi);

(e)odgovornosti i zadaće tijela uključenih u nadzor obveznika;

(f)suradnju nadležnih tijela i suradnju s tijelima obuhvaćenima drugim aktima Unije.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive, primjenjuju se definicije iz članka 2. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final].

Primjenjuju se i sljedeće definicije:

(1)„financijsko nadzorno tijelo” znači nadzorno tijelo zaduženo za kreditne i financijske institucije;

(2)„obveznici” znači fizičke ili pravne osobe iz članka 3. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final] koje nisu izuzete u skladu s člancima 4., 5. i 6. te uredbe;

(3)„matična država članica” znači država članica u kojoj se nalazi registrirano sjedište obveznika ili, ako obveznik nema registrirano sjedište, država članica u kojoj se nalazi njegovo sjedište;

(4)„država članica domaćin” znači država članica koja nije matična država članica u kojoj obveznik ima društvo kćer ili podružnicu ili u kojoj pruža usluge;

(5)„carinska tijela” znači carinska tijela kako su definirana u članku 5. stavku 1. Uredba (EU) 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća 42 i nadležna tijela kako su definirana u članku 2. stavku 1. točki (g) Uredbe (EU) 2018/1672 Europskog parlamenta i Vijeća 43 ;

(6)„kolegij nadzornih tijela za suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma” ili „kolegij nadzornih tijela za SPNFT” znači stalna struktura za suradnju i razmjenu informacija za potrebe nadzora grupe ili subjekta koji posluje na prekograničnoj osnovi;

(7)„subjekt koji posluje na prekograničnoj osnovi” znači obveznik koji ima barem jednu poslovnu jedinicu u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji;

(8)„poslovna jedinica” znači podružnica ili drugi oblik poslovne jedinice obveznika koji posluje u državi članici ili trećoj zemlji koja nije zemlja u kojoj ima sjedište ili društvo kći matičnog društva osnovano u zemlji koja nije zemlja u kojoj je osnovano to matično društvo.

Odjeljak 2.

Nacionalne mjere u sektorima izloženima pranju novca i financiranju terorizma

Članak 3.

Utvrđivanje izloženih sektora na nacionalnoj razini

1.Ako se nacionalnom procjenom rizika koju provode države članice u skladu s člankom 8. utvrdi da su, osim obveznika, subjekti u drugim sektorima izloženi rizicima od pranja novca i financiranja terorizma, države članice mogu odlučiti na te dodatne subjekte primijeniti zahtjeve iz Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final].

2.Za potrebe stavka 1., države članice obavješćuju Komisiju o tome da zahtjeve iz Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final] namjeravaju primijeniti na subjekte iz dodatnih sektora i dostaviti:

(a)obrazloženje rizika od pranja novca i financiranja terorizma na kojima se temelji takva namjera;

(b)procjenu učinka takvog proširenja na pružanje usluga na unutarnjem tržištu;

(c)tekst nacionalnih mjera koje država članica namjerava donijeti.

3.Države članice dužne su suspendirati donošenje nacionalnih mjera iz stavka 2. točke (c) na šest mjeseci od datuma obavijesti iz stavka 2.

4.Prije isteka razdoblja iz stavka 3., Komisija nakon savjetovanja s tijelom za suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma osnovanog Uredbom [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o osnivanju tijela za suzbijanje pranja novca, COM(2021) 421 final] (AMLA), donosi detaljno mišljenje o predviđenoj mjeri:

(a)je li primjerena za rješavanje utvrđenih rizika, a osobito za utvrđivanje odnose li se rizici koje je utvrdila država članica na unutarnje tržište;

(b)može li stvoriti prepreke slobodnom kretanju usluga ili kapitala ili slobodi poslovnog nastana poslovnih subjekata na unutarnjem tržištu nerazmjerne rizicima od pranja novca i financiranja terorizma koje se mjerom nastoje ublažiti.

U detaljnom mišljenju navodi se i namjerava li Komisija predložiti djelovanje na razini Unije.

5.Ako Komisija ne smatra primjerenim predložiti djelovanje na razini Unije, dotična država članica dužna je u roku od dva mjeseca od primitka detaljnog mišljenja iz stavka 4. obavijestiti Komisiju o mjerama koje predlaže poduzeti u vezi s tim detaljnim mišljenjem. Komisija je dužna komentirati mjere koje je predložila država članica.

6.Navede li Komisija da namjerava predložiti djelovanje na razini Unije, dotična država članica dužna je odustati od donošenja nacionalnih mjera iz stavka 2. točke (c).

7.Ako na dan [unijeti datum stupanja na snagu ove Direktive] već budu primjenjivale nacionalne odredbe kojima se prenosi Direktiva (EU) 2015/849 na druge sektore osim na obveznike, države članice mogu zahtjeve iz Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final] primjenjivati i na te sektore.

Države članice do [šest mjeseci nakon datuma prenošenja ove Direktive] obavješćuju Komisiju o sektorima utvrđenima na nacionalnoj razini u skladu s prvim podstavkom na koje se primjenjuju zahtjevi iz Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final], uz obrazloženje izloženosti tih sektora rizicima od pranja novca i financiranja terorizma. Komisija u roku od šest mjeseci od te obavijesti, nakon savjetovanja s AMLA-om, daje detaljno mišljenje o stavku 4. točkama (a) i (b) te navodi namjerava li predložiti djelovanje na razini Unije. Ako Komisija ne smatra primjerenim predložiti djelovanje na razini Unije, primjenjuje se stavak 5.

8.Komisija do [godinu dana nakon datuma prenošenja ove Direktive], a nakon toga svake godine, u Službenom listu Europske unije objavljuje konsolidirani popis sektora na koje su države članice odlučile primjenjivati zahtjeve iz Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final].

Članak 4.

Zahtjevi koji se odnose na određene pružatelje usluga

1.Države članice dužne su pobrinuti se da mjenjačnice i uredi za unovčenje čekova te pružatelji usluga trusta ili trgovačkih društava imaju dozvolu ili su registrirani.

2.Države članice dužne su pobrinuti se da svi pružatelji igara na sreću budu regulirani.

Članak 5.

Kontaktne točke

1.Države članice mogu propisati da izdavatelji elektroničkog novca, kako su definirani u članku 2. točki 3. Direktive 2009/110/EZ 44 , pružatelji platnih usluga, kako su definirani u članku 4. točki 11. Direktive 2015/2366 i pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom koji posluju preko zastupnika u državi članici domaćinu na temelju prava poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga i čije se sjedište nalazi u drugoj državi članici, imenuju središnju kontaktnu točku na njihovu području. Ta središnja kontaktna točka dužna je u ime subjekta koji posluje na prekograničnoj osnovi osigurati usklađenost s propisima o SPNFT-u i nadzornim tijelima olakšati nadzor, među ostalim tako da im na zahtjev dostavi dokumente i informacije.

2.AMLA je dužna do [dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] izraditi nacrt regulatornih tehničkih standarda i dostaviti ga Komisiji na donošenje. U tom nacrtu regulatornih tehničkih standarda utvrđuju se kriteriji na temelju kojih se utvrđuju okolnosti u kojima je primjereno imenovati središnju kontaktnu točku na temelju stavka 1. te funkcije središnjih kontaktnih točaka.

3.Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Direktivu donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz stavka 2. ovog članka u skladu s člancima od 38. do 41. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o osnivanju tijela za suzbijanje pranja novca, COM(2021) 421 final].

Članak 6.

Provjere višeg rukovodstva i stvarnih vlasnika određenih obveznika

1.Države članice dužne su propisati da nadzorna tijela provjeravaju postupaju li članovi višeg rukovodstva obveznika iz članka 4. i stvarni vlasnici tih subjekata iskreno i pošteno. Više rukovodstvo tih subjekata trebalo bi posjedovati znanje i stručnost potrebne za obavljanje svojih funkcija.

2.Kad je riječ o obveznicima iz članka 3. točke 3. podtočaka (a), (b), (d), (e) i podtočaka od (h) do (l) Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final], države članice dužne su se pobrinuti da nadzorna tijela poduzimaju potrebne mjere kako bi se onemogućilo da osobe osuđene za pranje novca i povezana predikatna kaznena djela ili financiranje terorizma ili njihovi suradnici budu akreditirani kao stručnjaci, da budu na rukovodećim funkcijama ili stvarni vlasnici tih obveznika.

3.Države članice dužne su se pobrinuti da nadzorna tijela redovito i na temelju procjene rizika provjeravaju jesu li zahtjevi iz stavaka 1. i 2. kontinuirano ispunjeni. Osobito provjeravaju postupa li više rukovodstvo iskreno i pošteno te posjeduje li znanje i stručnost potrebne za obavljanje svojih funkcija u slučajevima osnovane sumnje na pranje ili pokušaj pranja novca ili financiranja terorizma ili povećanog rizika od pranja novca i financiranja terorizma kod obveznika.

4.Nadzorna tijela ovlaštena su zatražiti uklanjanje svake osobe osuđene za pranje novca i povezana predikatna kaznena djela ili financiranje terorizma s rukovodećeg položaja kod obveznika iz stavaka 1. i 2. Nadzorna tijela ovlaštena su razriješiti dužnosti članove višeg rukovodstva za koje se smatra da ne postupaju iskreno i pošteno i da ne posjeduju znanje i stručnost potrebne za obavljanje svojih funkcija.

5.Ako je osoba osuđena za pranje novca, povezana predikatna kaznena djela ili financiranja terorizma stvarni vlasnik obveznika iz stavka 2., države članice dužne su pobrinuti se da se te osobe odvoje od obveznika, među ostalim davanjem ovlasti nadzornim tijelima da zatraže da stvarni vlasnik proda udjel u obvezniku.

6.Za potrebe ovog članka države članice dužne su se pobrinuti da, u skladu s njihovim nacionalnim pravom, nadzorna tijela ili drugo tijelo nadležno na nacionalnoj razini za procjenu primjerenosti osoba iz stavaka 1. i 2., provjerava ima li u kaznenoj evidenciji dotične osobe relevantnih presuda. Svaka razmjena informacija u te svrhe odvija se u skladu s Okvirnom odlukom 2009/315/PUP i Odlukom 2009/316/PUP, kako su provedene u nacionalnom pravu.

Odjeljak 2.

Procjene rizika

Članak 7.

Nadnacionalna procjena rizika

1.Komisija provodi procjenu rizika od pranja novca i financiranja terorizma koji utječu na unutarnje tržište i odnose se na prekogranično poslovanje.

Komisija je stoga dužna najkasnije do [4 godine nakon datuma prenošenja ove Direktive] sastaviti izvještaj u kojem se utvrđuju, analiziraju i evaluiraju ti rizici na razini Unije. Komisija je nakon toga dužna svoj izvještaj ažurirati svake četiri godine. Komisija prema potrebi može i češće ažurirati dijelove tog izvještaja.

2.Izvještaj iz prvog stavka 1. obuhvaća barem sljedeće:

(a)područja i sektore unutarnjeg tržišta koji su izloženi rizicima od pranja novca i financiranja terorizma;

(b)prirodu i razinu rizika povezanih sa svakim područjem i sektorom;

(c)najraširenije načine pranja nezakonito stečenih sredstava, uključujući osobito one u transakcijama između država članica i trećih zemalja, ako su informacije dostupne, neovisno o identifikaciji treće zemlje u skladu s poglavljem III. odjeljkom 2. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final];

(d)rizike od izbjegavanja provedbe i plaćanja ciljanih financijskih sankcija zbog financiranja širenja oružja.

3.Komisija daje državama članicama preporuke o mjerama primjerenima za rješavanje utvrđenih rizika. Ako države članice u svojim nacionalnim sustavima SPNFT-a odluče ne primijeniti bilo koju od preporuka, o tome obavješćuju Komisiju i dostavljaju obrazloženje za takvu odluku.

4.AMLA je dužna do [tri godine nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] dati mišljenje upućeno Komisiji o rizicima od pranja novca i financiranja terorizma koji utječu na Uniju. AMLA nakon toga daje mišljenje svake dvije godine.

5.Pri provedbi procjene iz stavka 1. Komisija organizira poslove na razini Unije, uzima u obzir mišljenja iz stavka 4. i uključuje stručnjake iz država članica u području SPNFT-a, predstavnike nacionalnih nadzornih tijela i FOJ-eva, a prema potrebi i AMLA-u i druga tijela na razini Unije.

6.Komisija u roku od dvije godine od donošenja izvještaja iz stavka 1., a zatim svake četiri godine, podnosi izvještaj Europskom parlamentu i Vijeću o mjerama poduzetima na temelju nalaza tog izvještaja.

Članak 8.

Nacionalna procjena rizika

1.Svaka država članica provodi nacionalnu procjenu rizika kako bi utvrdila, procijenila, razumjela i ublažila rizike od pranja novca i financiranja terorizma koji na nju utječu. Tu je procjenu rizika dužna ažurirati i preispitati najmanje svake četiri godine.

Svaka država članica poduzima i odgovarajuće korake kako bi utvrdila, procijenila, razumjela i ublažila rizike od izbjegavanja provedbe i plaćanja ciljanih financijskih sankcija zbog financiranja širenja oružja.

2.Svaka država članica imenuje tijelo ili uspostavlja mehanizam za koordinaciju nacionalnog odgovora na rizike iz stavka 1. Obavijest o identitetu tog tijela ili opisu mehanizma dostavlja se Komisiji, AMLA-i i ostalim državama članicama.

3.Pri provedbi nacionalne procjene rizika iz stavka 1. ovog članka države članice razmatraju izvještaj iz članka 7. stavka 1.

4.Svaka država članica na temelju nacionalne procjene rizika:

(a)unapređuje svoj sustav za SPNFT, osobito utvrđivanjem područja u kojima obveznici trebaju primjenjivati pojačane mjere i, prema potrebi, utvrđivanjem mjera koje treba poduzeti;

(b)prema potrebi utvrđuje sektore ili područja manjeg ili većeg rizika od pranja novca i financiranja terorizma;

(c)procjenjuje rizike od pranja novca i financiranja terorizma povezane sa svakom vrstom pravne osobe i pravnog aranžmana na njihovu državnom području te stječe uvid u izloženost rizicima koji proizlaze iz stranih pravnih osoba i pravnih aranžmana;

(d)odlučuje o dodjeli i prioritetima resursa za suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma te izbjegavanja provedbe i plaćanja ciljanih financijskih sankcija povezanih s financiranjem širenja oružja;

(e)osigurava izradu odgovarajućih pravila za svaki sektor ili područje, u skladu s rizicima od pranja novca i financiranja terorizma;

(f)nadležnim tijelima i obveznicima bez odgode stavlja na raspolaganje dostupne informacije ne bi li im olakšala njihove procjene rizika od pranja novca i financiranja terorizma, te procjene rizika od izbjegavanja provedbe i plaćanja ciljanih financijskih sankcija zbog financiranja širenja oružja iz članka 8. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final]. 

Države članice dužne su u nacionalnoj procjeni rizika opisati institucionalnu strukturu i opće procedure u svojem sustavu SPNFT-a, uključujući, među ostalim, FOJ, porezna tijela i državno odvjetništvo, kao i dodijeljene ljudske i financijske resurse, u mjeri u kojoj su te informacije dostupne.

5.Države članice rezultate svojih procjena rizika, uključujući njihova ažuriranja, stavljaju na raspolaganje Komisiji, AMLA-i i ostalim državama članicama. Države članice mogu, prema potrebi, državi članici koja provodi procjenu rizika dostaviti relevantne dodatne informacije. Sažetak procjene stavlja se na raspolaganje javnosti. Taj sažetak ne sadržava klasificirane informacije. Informacije sadržane u sažetku procjene ne omogućuju identifikaciju bilo koje fizičke ili pravne osobe.

Članak 9.

Statistički podaci

1.Države članice dužne su voditi sveobuhvatne statističke podatke o pitanjima relevantnima za učinkovitost njihovih okvira za SPNFT radi preispitivanja učinkovitosti tih okvira.

2.Statistički podaci iz stavka 1. uključuju:

(a)podatke o veličini i važnosti različitih sektora obuhvaćenih područjem primjene ove Direktive, uključujući broj fizičkih osoba i subjekata te ekonomsku važnost svakog sektora;

(b)podatke o fazama prijavljivanja, istrage pravosudnih postupaka u okviru nacionalnog sustava SPNFT-a, uključujući broj prijava sumnjivih transakcija koje su podnesene FOJ-u, poduzete mjere u vezi s tim prijavama, informacije o prekograničnim fizičkim prijenosima gotovine dostavljene financijsko-obavještajnoj jedinici u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) 2018/1672, zajedno s mjerama poduzetima nakon dostave tih informacija te, na godišnjoj osnovi, broj slučajeva koji su bili predmetom istrage, broj osoba koje su bile predmetom kaznenog progona, broj osoba osuđenih za kaznena djela pranja novca ili financiranja terorizma, vrste predikatnih kaznenih djela utvrđenih u skladu s člankom 2. Direktive (EU) 2018/1673 Europskog parlamenta i Vijeća 45 , ako su takve informacije dostupne, te vrijednost u eurima zamrznute, zaplijenjene ili konfiscirane imovine;

(c)ako su dostupni, podatke o broju i postotku prijava nakon kojih je pokrenuta istraga, zajedno s godišnjim izvještajem FOJ-eva u skladu s člankom 21.;

(d)podatke o broju prekograničnih zahtjeva za informacije koje je FOJ poslao, primio, odbio i na koje je djelomično ili u cijelosti odgovorio, raščlanjeno po zemljama;

(e)podatak o broju zahtjeva za uzajamnu pravnu pomoć ili drugih međunarodnih zahtjeva za informacije o stvarnom vlasništvu i informacija o bankovnom računu iz poglavlja IV. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final] i odjeljaka 1. i 2. poglavlja II. ove Direktive primljenih ili poslanih zemljama izvan Unije, raščlanjeno po nadležnim tijelima i zemljama;

(f)podatke o ljudskim resursima dodijeljenima nadzornim tijelima i FOJ-u za poslove iz članka 17.;

(g)broj izravnih i neizravnih nadzora, broj povreda utvrđenih zahvaljujući nadzornim mjerama te sankcija ili administrativnih mjera koje su izrekla nadzorna i samoregulatorna tijela u skladu s poglavljem IV. odjeljkom 4.;

(h)broj povreda utvrđenih u odnosu na obveze iz poglavlja IV. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final] i sankcija ili administrativnih mjera izrečenih zbog tih povreda te broj inspekcija koje je proveo subjekt nadležan za središnji registar u skladu s člankom 10. stavkom 8. ove Direktive.

3.Države članice dužne su osigurati da se statistički podaci iz stavka 2. prikupljaju i dostavljaju Komisiji na godišnjoj osnovi. Statistički podaci iz stavka 2. točaka (a), (c), (d) i (f) dostavljaju se i AMLA-i.

AMLA te statističke podatke pohranjuje u svojoj bazi podataka u skladu s člankom 11. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final].

4.AMLA je dužna do [tri godine nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] dati mišljenje upućeno Komisiji o metodologiji prikupljanja statističkih podataka iz stavka 2. točaka (a), (c), (d) i (f).

5.Komisija je ovlaštena donositi provedbene akte kojima se utvrđuju metodologija prikupljanja statističkih podataka iz stavka 2. i aranžmani njihove dostave Komisiji i AMLA-i. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 54. stavka 2.

6.Komisija na svojim internetskim stranicama objavljuje godišnji izvještaj sa sažetim i objašnjenim statističkim podacima iz stavka 2.

POGLAVLJE II.

REGISTRI

Odjeljak I.

Registri stvarnog vlasništva

Članak 10.

Registri stvarnog vlasništva

1.Države članice dužne su se pobrinuti da informacije o stvarnom vlasništvu iz članka 44. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final] i informacije o dogovorima o imenovanju iz članka 47. te uredbe budu pohranjene u središnjem registru u državi članici u kojoj je pravna osoba osnovana ili u kojoj upravitelj trusta ili osoba s jednakovrijednim položajem u sličnom pravnom aranžmanu ima poslovni nastan ili boravište. Taj se zahtjev ne primjenjuje na trgovačka društva uvrštena na uređenom tržištu na koja se primjenjuju zahtjevi za objavljivanje koji su istovjetni zahtjevima utvrđenima u ovoj Direktivi ili jednakovrijednim međunarodnim standardima.

Informacije o stvarnom vlasništvu sadržane u središnjim registrima mogu se prikupljati u skladu s nacionalnim sustavima.

2.Ako postoje razlozi za sumnju u točnost informacija o stvarnom vlasništvu u središnjim registrima, države članice dužne su propisati da pravne osobe i pravni aranžmani dostavljaju dodatne informacije na temelju procjene rizika, uključujući odluke upravnog odbora i zapisnike s njegovih sastanaka, sporazume o partnerstvu, fiducijarne isprave, punomoć ili druge ugovorne sporazume i dokumentaciju.

3.Ako nijedna osoba nije identificirana kao stvarni vlasnik u skladu s člankom 45. stavcima 2. i 3. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final], središnji registar sadržava:

(a)izjavu s obrazloženjem da stvarni vlasnik ne postoji ili da se stvarni vlasnik ili vlasnici nisu mogli utvrditi ni provjeriti;

(b)detalje o fizičkoj osobi ili osobama koje su na položaju višeg rukovoditelja u trgovačkom društvu ili pravnoj osobi koji su jednakovrijedni informacijama propisanima u članku 44. stavku 1. točki (a) Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final].

4.Komisija je ovlaštena provedbenim aktima donijeti format za dostavu informacija o stvarnom vlasništvu u središnji registar. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 54. stavka 2.

5.Države članice dužne su propisati da informacije o stvarnom vlasništvu u središnjim registrima budu primjerene, točne i ažurne. U tu svrhu država članica propisuje barem sljedeće zahtjeve:

(a)obveznici su dužni subjektu zaduženom za središnje registre prijaviti sve neusklađenosti koje utvrde između informacija o stvarnom vlasništvu dostupnih u središnjim registrima i informacija o stvarnom vlasništvu koje su im dostupne u skladu s člankom 18. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca];

(b)nadležna tijela, prema potrebi i u mjeri u kojoj taj zahtjev nepotrebno ne utječe na njihove funkcije, dužna su subjektu zaduženom za središnje registre prijaviti sve neusklađenosti koje utvrde između informacija o stvarnom vlasništvu dostupnih u središnjim registrima i informacija o stvarnom vlasništvu koje su im dostupne.

6.Države članice dužne su propisati da se neusklađenosti iz stavka 5. prijavljuju u roku od 14 kalendarskih dana od njihova otkrivanja. U slučajevima manjeg rizika na koje se primjenjuju mjere iz poglavlja III. odjeljka 3. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca], države članice mogu obveznicima dopustiti da od klijenta zatraže da se izravnim obraćanjem subjektu zaduženom za središnje registre uklone neusklađenosti tehničke prirode koje ne otežavaju identifikaciju stvarnog vlasnika ili stvarnih vlasnika.

7.Države članice dužne su pobrinuti se da subjekt zadužen za središnje registre poduzima odgovarajuće mjere za uklanjanje neusklađenosti, uključujući izmjenu informacija u središnjim registrima ako taj subjekt može utvrditi i provjeriti informacije o stvarnom vlasništvu. U središnje se registre unosi posebna napomena o prijavljenim neusklađenostima i vidljiva je barem nadležnim tijelima i obveznicima.

8.U slučaju trgovačkih društava i drugih pravnih osoba države članice dužne su osigurati da subjekt zadužen za središnji registar stvarnog vlasništva ima ovlasti za provjere, uključujući istrage u prostorijama ili registriranom sjedištu pravne osobe, kako bi se utvrdilo aktualno stvarno vlasništvo nad subjektom i provjerilo jesu li informacije dostavljene u središnji registar točne, primjerene i ažurne. Pravo središnjeg registra na provjeru tih informacija ni na koji se način ne ograničava, ometa ili sprečava.

9.Države članice dužne su osigurati da subjekt zadužen za središnji registar ima ovlasti za uvođenje učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih mjera ili sankcija zbog izbjegavanja dostave registru točnih, odgovarajućih i ažuriranih informacija o stvarnom vlasništvu.

10.Države članice dužne su osigurati da subjekti zaduženi za registre stvarnog vlasništva koji tijekom provjera koje se provode u skladu s ovim člankom ili na bilo koji drugi način otkriju činjenice koje bi mogle biti povezane s pranjem novca ili financiranjem terorizma o tome odmah obavijeste FOJ.

11.Središnji registri povezani su putem europske središnje platforme uspostavljene člankom 22. stavkom 1. Direktive (EU) 2017/1132.

12.Informacije iz stavka 1. ostaju dostupne u nacionalnim registrima i sustavu povezivanja registara stvarnog vlasništva najmanje pet, a najviše 10 godina nakon brisanja trgovačkih društava ili drugih pravnih osoba iz registra.

Članak 11.

Opća pravila o pristupu nadležnih tijela, samoregulatornih tijela i obveznika registrima stvarnog vlasništva

1.Države članice dužne su nadležnim tijelima osigurati pravodoban, neograničen i slobodan pristup svim informacijama u povezanim središnjim registrima iz članka 10. bez prethodne obavijesti dotičnom subjektu ili aranžmanu.

2.Pristup središnjim registrima iz stavka 10. imaju FOJ-evi, nadzorna tijela, tijela javne vlasti nadležna za suzbijanje pranja novca ili financiranja terorizma, porezna tijela i tijela koja imaju funkciju provođenja istrage ili pokretanja kaznenog postupka za kazneno djelo pranja novca, povezana predikatna kaznena djela ili financiranje terorizma, praćenja, privremenog oduzimanja ili zamrzavanja i oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom. Samoregulatorna tijela imaju pristup registrima pri obavljanju nadzornih funkcija.

3.Države članice dužne su osigurati da obveznici pri poduzimanju mjera dubinske analize stranke u skladu s poglavljem III. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca] imaju pravovremen pristup informacijama u povezanim središnjim registrima iz članka 10.

4.Države članice do [tri mjeseca nakon datuma prenošenja ove Direktive] obavješćuju Komisiju o popisu nadležnih i samoregulatornih tijela te kategorijama obveznika kojima je odobren pristup registrima i vrstama informacija dostupnih obveznicima, kao i informacijama o stvarnom vlasništvu koje su javno dostupne u skladu s člankom 12. Države članice tu obavijest ažuriraju u slučaju promjena popisa nadležnih tijela, kategorija obveznika ili opsega pristupa odobrenog obveznicima ili javnosti. Komisija informacije o pristupu nadležnih tijela i obveznika, uključujući sve njihove promjene, stavlja na raspolaganje ostalim državama članicama.

Članak 12.

Posebna pravila pristupa javnosti registrima stvarnog vlasništva

1.Države članice dužne su se pobrinuti da javnost ima pristup sljedećim informacijama u povezanim središnjim registrima iz članka 10.:

(a)u slučaju pravnih osoba, barem ime, mjesec i godina rođenja, zemlja boravišta i državljanstvo stvarnog vlasnika te priroda i opseg vlasničkog udjela koji drži;

(b)u slučaju trustova osnovanih izričitom izjavom ili sličnih pravnih aranžmana, ime, mjesec i godina rođenja te zemlja boravišta i državljanstvo stvarnog vlasnika te priroda i opseg vlasničkog udjela koji drži, pod uvjetom da se može dokazati legitimni interes.

Osim informacija iz prvog podstavka točke (a), države članice mogu, pod uvjetima koje treba utvrditi nacionalnim pravom, odobriti pristup dodatnim informacijama potrebnima za utvrđivanje identiteta stvarnog vlasnika. Te dodatne informacije uključuju barem datum rođenja ili podatke za kontakt, u skladu s pravilima Unije i države članice o zaštiti podataka.

2.Države članice mogu informacije u svojim nacionalnim registrima staviti na raspolaganje javnosti uz uvjet provjere identiteta elektroničkim sredstvima za identifikaciju i usluga povjerenja iz Uredbe (EU) 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća 46 i plaćanja naknade, koja ne smije biti veća od administrativnih troškova stavljanja informacija na raspolaganje, uključujući troškove održavanja i daljnjeg razvoja registra.

Članak 13.

Izuzeća od pravila pristupa registrima stvarnog vlasništva

U iznimnim okolnostima koje treba utvrditi nacionalnim pravom, ako bi pristup iz članka 11. stavka 3. i članka 12. stavka 1. izložio stvarnog vlasnika nerazmjernom riziku od prijevare, otmice, ucjene, iznude, zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja, ili ako je stvarni vlasnik maloljetna osoba ili iz drugih razloga poslovno nesposoban, države članice mogu na pojedinačnoj osnovi predvidjeti izuzeće od takvog pristupa svim osobnim informacijama ili dijelu osobnih informacija o stvarnom vlasniku. Države članice dužne su osigurati da se takva izuzeća odobravaju nakon detaljne evaluacije iznimne naravi okolnosti. Prava na administrativno preispitivanje odluke o izuzeću i na djelotvoran pravni lijek moraju biti zajamčena. Država članica koja odobri izuzeća dužna je objaviti godišnje statističke podatke o broju odobrenih izuzeća i obrazložiti ih i te podatke dostaviti Komisiji.

Izuzeća odobrena na temelju ovog članka ne primjenjuju se na obveznike iz članka 3. točke 3. podtočke (b) Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca] koji su javni službenici.

Odjeljak 2.

Informacije o bankovnim računima

Članak 14.

Registri bankovnih računa i elektronički sustavi za dohvat podataka

1.Države članice dužne su uvesti središnje automatizirane mehanizme, kao što su središnji registri ili središnji elektronički sustavi za dohvat podataka, koji omogućuju pravodobnu identifikaciju svih fizičkih ili pravnih osoba koje imaju ili kontroliraju račune za plaćanja i bankovne račune koji se identificiraju IBAN-om kako je definirano Uredbom (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća 47 te sefove u kreditnoj instituciji na njihovu državnom području.

Države članice obavješćuju Komisiju o značajkama tih nacionalnih mehanizama i kriterijima na temelju kojih su informacije uključene u te nacionalne mehanizme.

2.Države članice dužne su osigurati da nacionalni FOJ-evi mogu izravno, trenutačno i nefiltrirano pristupiti informacijama u središnjim mehanizmima iz stavka 1. Te su informacije dostupne i nadležnim nacionalnim tijelima radi ispunjenja njihovih obveza u skladu s ovom Direktivom.

3.U središnjim mehanizmima iz stavka 1. dostupne su i mogu se pretraživati sljedeće informacije:

(a)za stranku koja je vlasnik računa i svaku osobu koja tvrdi da djeluje u ime stranke: ime, dopunjeno drugim identifikacijskim podacima propisanima člankom 18. stavkom 1. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca] ili jedinstveni identifikacijski broj;

(b)za stvarnog vlasnika stranke koja je vlasnik računa: ime, dopunjeno drugim identifikacijskim podacima propisanima člankom 18. stavkom 1. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca] ili jedinstveni identifikacijski broj;

(c)za bankovni račun ili račun za plaćanje: IBAN i datum otvaranja i zatvaranja računa;

(d)za sef: ime osobe koja ga je unajmila, dopunjeno drugim identifikacijskim podacima propisanima člankom 18. stavkom 1. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca] ili jedinstveni identifikacijski broj i trajanje najma.

4.Države članice mogu propisati da su u središnjim mehanizmima dostupne i da se mogu pretraživati druge informacije koje se smatraju bitnima za FOJ-eve i druga nadležna tijela radi ispunjenja njihovih obveza u skladu s ovom Direktivom.

5.Središnji automatizirani mehanizmi iz stavka 1. povezani su putem jedinstvene pristupne točke registara bankovnih računa koju razvija i kojom upravlja Komisija.

Komisija je ovlaštena provedbenim aktima donijeti tehničke specifikacije i procedure za povezivanje središnjih automatiziranih mehanizama država članica s jedinstvenom pristupnom točkom. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 54. stavka 2.

6.Države članice dužne su osigurati da informacije iz stavka 3. budu dostupne preko jedinstvene pristupne točke koja povezuje središnje automatizirane mehanizme. Države članice dužne su poduzeti odgovarajuće mjere kojima se osigurava da se samo informacije iz stavka 3. koje su ažurirane i odgovaraju stvarnim informacijama o bankovnim računima stavljaju na raspolaganje putem njihovih nacionalnih središnjih automatiziranih mehanizama i putem jedinstvene pristupne točke koja povezuje središnje automatizirane mehanizme iz ovog stavka. Pristup tim informacijama odobrava se u skladu s pravilima o zaštiti podataka.

Druge informacije koje države članice smatraju bitnima za FOJ-eve i druga nadležna tijela u skladu sa stavkom 4. nisu dostupne i ne mogu se pretraživati preko jedinstvene pristupne točke koja povezuje središnje automatizirane mehanizme.

7.Nacionalnim FOJ-evima odobrava se trenutačan i nefiltriran pristup informacijama o računima za plaćanje, bankovnim računima i sefovima u drugim državama članicama koje su dostupne preko jedinstvene pristupne točke koja povezuje središnje automatizirane mehanizme. Države članice surađuju međusobno i s Komisijom radi provedbe ovog stavka.

Države članice dužne su osigurati da osoblje nacionalnih FOJ-eva održava visoke profesionalne standarde povjerljivosti i zaštite podataka, da je visokog integriteta i da ima odgovarajuće vještine.

8.Države članice dužne su pobrinuti se da se uvedu tehničke i organizacijske mjere kojima se jamči sigurnost podataka u skladu s visokim tehnološkim standardima u svrhu izvršenja ovlasti FOJ-eva za pristup informacijama i njihovo pretraživanje putem jedinstvene pristupne točke koja povezuje središnje automatizirane mehanizme u skladu sa stavcima 5. i 6.

Članak 15.

Provedbeni akti za povezivanje registara

1.Komisija je prema potrebi ovlaštena provedbenim aktima donijeti tehničke specifikacije i procedure potrebne za povezivanje središnjih registara država članica u skladu s člankom 10. stavkom 11. koje se odnose na:

(a)tehničku specifikaciju kojom se utvrđuje skup tehničkih podataka potrebnih za funkcioniranje platforme te način pohrane, korištenja i zaštite takvih podataka;

(b)zajedničke kriterije prema kojima su informacije o stvarnom vlasništvu dostupne putem sustava povezivanja registara, ovisno o razini pristupa koju su odobrile države članice;

(c)tehničke detalje o načinima stavljanja na raspolaganje informacija o stvarnim vlasnicima;

(d)tehničke uvjete dostupnosti usluga iz sustava povezivanja registara;

(e)tehničke modalitete za uvođenje različitih vrsta pristupa informacijama o stvarnom vlasništvu u skladu s člancima 11. i 12. ove Direktive, uključujući provjeru identiteta korisnika pomoću sredstava elektroničke identifikacije i relevantnih usluga povjerenja iz Uredbe (EU) 910/2014;

(f)modalitete plaćanja ako se za pristup informacijama o stvarnom vlasništvu plaća naknada u skladu s člankom 12. stavkom 2., vodeći računa o dostupnim mogućnostima plaćanja, kao što su platne transakcije s udaljenosti.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 54. stavka 2.

2.Komisija je prema potrebi ovlaštena provedbenim aktima donijeti tehničke specifikacije i procedure potrebne za povezivanje središnjih registara država članica u skladu s člankom 14. stavkom 5. koje se odnose na:

(a)tehničku specifikaciju kojom se definiraju metode komunikacije elektroničkim sredstvima za potrebe jedinstvene pristupne točke registara bankovnih računa;

(b)tehničku specifikaciju komunikacijskih protokola;

(c)tehničke specifikacije kojima se definiraju sigurnost podataka, mjere zaštite podataka, korištenje i zaštita informacija koje se mogu pretraživati i kojima se može pristupiti putem jedinstvene pristupne točke registara bankovnih računa koja povezuje središnje automatizirane mehanizme;

(d)zajedničke kriterije prema kojima se informacije o bankovnim računima mogu pretraživati putem jedinstvene pristupne točke koja povezuje središnje automatizirane mehanizme;

(e)tehničke detalje o načinu stavljanja informacija na raspolaganje putem jedinstvene pristupne točke koja povezuje središnje automatizirane mehanizme, uključujući provjeru identiteta korisnika elektroničkom identifikacijom i relevantnih usluga povjerenja iz Uredbe (EU) 910/2014;

(f)tehničke uvjete dostupnosti usluga jedinstvene pristupne točke koja povezuje središnje automatizirane mehanizme.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 54. stavka 2.

3.Pri donošenju provedbenih akata iz stavaka 1. i 2. Komisija uzima u obzir dokazanu tehnologiju i postojeće prakse. Komisija je dužna osigurati da zbog razvoja i rada jedinstvene pristupne točke ne nastanu troškovi koji nadilaze ono što je neophodno za provedbu ove Direktive.

Odjeljak 3.

Registri nekretnina

Članak 16.

Registri nekretnina

1.Države članice dužne su nadležnim tijelima osigurati pristup informacijama koje omogućuju pravodobnu identifikaciju svih fizičkih ili pravnih osoba koje su vlasnici nekretnina, među ostalim putem registara ili elektroničkih sustava za dohvat podataka ako su takvi registri ili sustavi dostupni. Nadležna tijela imaju i pristup informacijama koje omogućuju identifikaciju i analizu transakcija nekretninama, uključujući njihovu ekonomsku vrijednost i detalje o fizičkim ili pravnim osobama uključenima u te transakcije, među ostalim, ako su dostupne, informacije o tome je li fizička ili pravna osoba vlasnik, prodaje li ili stječe nekretnine u ime nekog pravnog aranžmana.

FOJ-evi imaju izravan i trenutačan pristup informacijama iz prvog podstavka.

2.Države članice do [tri mjeseca nakon datuma prenošenja ove Direktive] obavješćuju Komisiju o popisu nadležnih tijela kojima je odobren pristup registrima ili sustavima iz stavka 1. te vrsti informacija koje su im dostupne. Države članice tu obavijest ažuriraju u slučaju promjena popisa nadležnih tijela ili opsega odobrenog pristupa informacijama. Komisija te informacije, uključujući sve njihove promjene, stavlja na raspolaganje ostalim državama članicama.

POGLAVLJE III.

Financijsko-obavještajne jedinice (FOJ-evi)

Članak 17.

Osnivanje FOJ-eva

1.Svaka država članica osniva FOJ radi sprečavanja, otkrivanja i učinkovitog suzbijanja pranja novca i financiranja terorizma.

2.FOJ je jedinstvena središnja nacionalna jedinica odgovorna za primanje i analizu informacija o sumnjivim transakcijama i drugih informacija o pranju novca, povezanim predikatnim kaznenim djelima ili financiranju terorizma koje podnose obveznici u skladu s člankom 50. ili izvještaja koje podnose obveznici u skladu s člankom 59. stavkom 4. točkom (b) Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM/2021/420 final] i carinska tijela u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) 2018/1672.

3.FOJ je odgovoran za distribuciju rezultata svoje analize i svih dodatnih relevantnih informacija drugim nadležnim tijelima u slučaju osnovane sumnje na pranje novca, povezana predikatna kaznena djela ili financiranje terorizma. Mora moći pribaviti relevantne dodatne informacije od obveznika.

Financijskoanalitička funkcija FOJ-a uključuje sljedeće:

(a)operativnu analizu koja je usmjerena na individualne slučajeve i posebne ciljeve ili na odgovarajuće odabrane informacije, ovisno o vrsti i obujmu primljenih prijava i očekivanoj upotrebi informacija nakon distribucije;

(b)strateške analize trendova i uzoraka pranja novca i financiranja terorizma.

Do [godina dana nakon datuma prenošenja Direktive] AMLA izdaje smjernice za FOJ-eve o vrsti, značajkama i ciljevima operativne i strateške analize.

4.Svaki je FOJ operativno neovisan i samostalan, što znači da ima ovlast i kapacitet za slobodno obavljanje svojih funkcija, uključujući mogućnost da donese samostalne odluke o analizi, zahtijevanju i distribuciji određenih informacija. Djeluje bez neprimjerenog političkog, državnog ili sektorskog utjecaja ili uplitanja.

Ako djeluje unutar postojeće strukture drugog tijela, temeljne funkcije FOJ-a moraju biti neovisne i operativno odvojene od ostalih funkcija tog tijela.

5.Države članice stavljaju svojim FOJ-evima na raspolaganje odgovarajuće financijske, ljudske i tehničke resurse za obavljanje njihovih zadaća. FOJ-evi moraju moći dobiti i upotrijebiti resurse potrebne za obavljanje svojih funkcija. Njihovo osoblje mora biti visokog integriteta i imati odgovarajuće vještine te održavati visoke profesionalne standarde.

6.Države članice osiguravaju da FOJ-evi donesu pravila o sigurnosti i povjerljivosti informacija.

7.Svaka država članica osigurava da se njezin FOJ može dogovoriti ili neovisno surađivati s drugim domaćim nadležnim tijelima u skladu s člankom 45. o razmjeni informacija.

Članak 18.

Pristup informacijama

1.Države članice osiguravaju da njihovi FOJ-evi mogu:

(a)odmah i, uz iznimku točke ii., izravno pristupiti barem sljedećim financijskim informacijama:

i. informacijama dostupnima putem nacionalnih središnjih automatiziranih mehanizama u skladu s člankom 14.;

ii. informacijama o elektroničkim prijenosima novčanih sredstava;

iii. informacijama koje su dostavili obveznici;

iv. informacijama o hipotekama i kreditima;

v. informacijama u bazama podataka o nacionalnoj valuti i deviznim tečajevima;

vi. informacijama o vrijednosnim papirima;

(b)odmah i, uz iznimku točke xiv., izravno pristupiti barem sljedećim administrativnim informacijama:

i. fiskalnim podacima, među ostalim podacima poreznih tijela;

ii. nacionalnim registrima nekretnina ili elektroničkim sustavima za dohvat podataka te zemljišnim i katastarskim registrima;

ii. nacionalnom registru o državljanstvu i popisu stanovništva, koji obuhvaćaju fizičke osobe;

iv. nacionalnim registrima putovnica i viza;

v. bazama podataka o prekograničnim putovanjima;

iv. poslovnim bazama podataka, među ostalim poslovnim registrima i registrima trgovačkih društava te bazama podataka o politički izloženim osobama;

vii. nacionalnim registrima motornih vozila, zrakoplova i plovila;

viii. nacionalnim registrima socijalnog osiguranja;

ix. carinskim podacima, među ostalim o prekograničnim fizičkim prijenosima gotovine;

x. nacionalnim registrima oružja;

xi. nacionalnim registrima stvarnog vlasništva;

xii. podacima dostupnima povezivanjem registara stvarnog vlasništva u skladu s člankom 10. stavkom 11.

xiii. registrima neprofitnih organizacija;

xiv. informacijama nacionalnih financijskih nadzornih i regulatornih tijela u skladu s člankom 45. i člankom 50. stavkom 2.;

xv. bazama podataka s podacima o trgovanju emisijama CO2 uspostavljenima u skladu s Uredbom Komisije (EU) 389/2013 48 .

xvi. informacijama o godišnjim financijskim izvještajima društava;

xvii. nacionalnim registrima migracija/imigracija;

xviii. informacijama u posjedu trgovačkih sudova;

xix. informacijama u bazama podataka o nesolventnosti i informacijama koje pohranjuju upravitelji u slučaju nesolventnosti;

(c)izravno ili neizravno pristupiti sljedećim informacijama o izvršavanju zakonodavstva:

i. svim vrstama informacija ili podataka kojima već raspolažu nadležna tijela u kontekstu sprečavanja, otkrivanja, istrage ili progona kaznenih djela;

ii. svim vrstama informacija ili podataka kojima već raspolažu tijela javne vlasti ili privatni subjekti u kontekstu sprečavanja, otkrivanja, istrage ili progona kaznenih djela, a koje su dostupne nadležnim tijelima bez primjene mjera prisile na temelju nacionalnog prava.

Informacije iz točke (c) mogu, među ostalim, biti kaznene evidencije, informacije o istragama, informacije o zamrzavanju ili oduzimanju imovine ili drugim istražnim ili privremenim mjerama te informacije o osuđujućim presudama i zapljenama.

2.Ako informacije iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) nisu pohranjene u bazama podataka ili registrima, države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da FOJ-evi mogu dobiti te informacije na drugi način.

3.U slučajevima kad FOJ-evi imaju neizravan pristup informacijama, tijelo primatelj zahtjeva dužno je pravodobno odgovoriti na zahtjev.

4.U kontekstu svojih funkcija svaki FOJ mora moći zatražiti, dobiti i koristiti informacije od bilo kojeg obveznika radi izvršavanja svojih funkcija u skladu s člankom 17. stavkom 3., čak i ako nije podnesena prethodna prijava u skladu s člankom 50. stavkom 1. točkom (a) ili člankom 51. stavkom 1. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM/2021/420 final]. Obveznici nisu dužni udovoljiti zahtjevima za informacije podnesenima u skladu s ovim stavkom ako se odnose na informacije dobivene u situacijama iz članka 51. stavka 2. Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM/2021/420 final].

Članak 19.

Odgovori na zahtjeve za informacije

1.Države članice osiguravaju da FOJ-evi pravodobno odgovore na obrazložene zahtjeve za informacije koje su im uputila druga nadležna tijela u njihovoj državi članici ili tijela Unije nadležna za istragu ili kazneni progon kriminalnih aktivnosti ako su takvi zahtjevi za informacije potaknuti sumnjom na pranje novca, povezana predikatna kaznena djela ili financiranje terorizma ili ako su te informacije potrebne nadležnom tijelu za obavljanje njegovih zadaća u skladu s ovom Direktivom. FOJ odlučuje o distribuciji informacija.

Ako postoje objektivni razlozi za pretpostavku da bi otkrivanje takvih informacija imalo negativan učinak na istrage ili analize u tijeku, ili, u iznimnim slučajevima, ako otkrivanje tih informacija očito ne bi bilo razmjerno legitimnim interesima fizičke ili pravne osobe ili bi bilo nebitno s obzirom na svrhe u koje je zatraženo, FOJ nije dužan odgovoriti na zahtjev za informacije.

2.Nadležna tijela FOJ-u daju povratne informacije o korištenju informacija dostavljenih u skladu s ovim člankom. Takve povratne informacije dostavljaju se što je prije moguće, a u svakom slučaju najmanje jednom godišnje, tako da se FOJ obavijesti o mjerama koje su nadležna tijela poduzela na temelju informacija koje je dostavio te da mu se omogući obavljanje funkcije operativne analize.

Članak 20.

Suspenzija ili uskraćivanje suglasnosti za transakciju i suspenzija računa

1.Države članice osiguravaju da je FOJ ovlašten za poduzimanje hitnih mjera, izravno ili neizravno, kad postoji sumnja da je transakcija povezana s pranjem novca ili financiranjem terorizma, kako bi se suspendirala ili uskratila suglasnost za transakciju koja je u tijeku. Takva se suspenzija obvezniku izriče u roku od 48 sati od primitka prijave sumnjive transakcije kako bi se transakcija analizirala, potvrdila sumnja i nadležnim tijelima proslijedili rezultati analize. Države članice osiguravaju da se, podložno nacionalnim postupovnim zaštitnim mjerama, transakcija suspendira na razdoblje od najviše 15 kalendarskih dana od dana izricanja takve suspenzije obvezniku.

FOJ ima ovlast na zahtjev FOJ-a iz druge države članice izravno ili neizravno izreći takvu suspenziju u trajanju i pod uvjetima određenima u nacionalnom pravu FOJ-a koji je primio zahtjev.

2.Ako postoji sumnja da je više transakcija koje uključuju bankovni račun ili račun za plaćanje povezano s pranjem novca ili financiranjem terorizma, države članice osiguravaju da je FOJ ovlašten za poduzimanje hitnih mjera, izravno ili neizravno, radi suspenzije korištenja bankovnog računa ili računa za plaćanje kako bi se analizirala transakcija izvršena putem tog računa, potvrdila sumnja i rezultati analize proslijedili nadležnim tijelima.

Takva se suspenzija izriče obvezniku u roku od 48 sati od primitka prijave sumnjive transakcije i o njoj se odmah obavješćuje nadležno pravosudno tijelo. Države članice osiguravaju da se korištenje tog bankovnog računa ili računa za plaćanje suspendira na razdoblje od najviše pet dana od dana izricanja suspenzije. Države članice osiguravaju da svako produljenje takve suspenzije odobrava nadležno pravosudno tijelo.

3.Države članice osobi čiji je bankovni račun ili račun za plaćanje suspendiran daju stvarnu mogućnost da ospori suspenziju pred sudom u skladu s postupcima predviđenima u nacionalnom pravu.

4.FOJ-evi imaju ovlast na zahtjev FOJ-a iz druge države članice izravno ili neizravno izreći suspenzije iz stavaka 1. i 2. pod uvjetima određenima u nacionalnom pravu FOJ-a koji je primio zahtjev.

Članak 21.

Povratne informacije koje dostavljaju FOJ-evi

1.Svaka država članica osigurava da njezin FOJ izdaje godišnji izvještaj o svojim aktivnostima. Izvještaj sadržava statističke podatke o:

(a)sumnjivim transakcijama koje su prijavili obveznici;

(b)objavama nadzornih tijela i registrima stvarnog vlasništva;

(c)distribuciji informacija nadležnim tijelima;

(d)zahtjevima podnesenima drugim FOJ-evima i zaprimljenima od njih;

(e)podacima o prekograničnim fizičkim prijenosima gotovine koje su dostavila carinska tijela.

Izvještaj iz prvog podstavka sadržava i informacije o trendovima i tipologijama utvrđenima u datotekama poslanima drugim nadležnim tijelima.

FOJ-evi prosljeđuju izvještaj obveznicima. Takav se izvještaj objavljuje u roku od četiri mjeseca od zaprimanja, osim elemenata izvještaja koji sadržavaju klasificirane informacije. Informacije navedene u izvještajima ne smiju omogućiti identifikaciju fizičke ili pravne osobe.

2.Države članice osiguravaju da FOJ-evi obveznicima dostave povratne informacije o prijavama sumnji na pranje novca ili financiranje terorizma. U takvim povratnim informacijama navodi se barem kvaliteta prijavljenih informacija, pravodobnost prijavljivanja, opis sumnje i dokumentacija dostavljena u fazi podnošenja.

FOJ dostavlja takve povratne informacije najmanje jednom godišnje, bez obzira na to dostavljaju li se pojedinačnom obvezniku ili skupinama obveznika, uzimajući u obzir ukupan broj sumnjivih transakcija koje su prijavili obveznici.

Takve povratne informacije stavljaju se na raspolaganje i nadzornim tijelima kako bi im se omogućilo provođenje nadzora koji se temelji na procjeni rizika u skladu s člankom 31.

Obvezom dostavljanja povratnih informacija ne ugrožavaju se tekuće analize koje provode FOJ-evi ni istrage ili administrativne mjere koje se poduzimaju nakon što FOJ-evi dostave informacije i ne utječe na primjenjivost zahtjeva za zaštitu podataka i povjerljivost.

3.Države članice osiguravaju da FOJ-evi carinskim tijelima dostave pravodobne povratne informacije o učinkovitosti informacija dostavljenih na temelju članka 9. Uredbe (EU) 2018/1672 i daljnjem postupanju u vezi s njima.

Članak 22.

Suradnja među FOJ-evima

Države članice osiguravaju da FOJ-evi u najvećoj mogućoj mjeri surađuju međusobno i s odgovarajućim tijelima u trećim zemljama, bez obzira na njihov organizacijski status.

Članak 23.

Zaštićeni komunikacijski kanali

1.Uspostavlja se sustav za razmjenu informacija među FOJ-evima država članica („FIU.net”). Tim se sustavom osigurava sigurna komunikacija i omogućuje stvaranje pisanog zapisa pod uvjetima koji omogućuju utvrđivanje autentičnosti. Može se upotrebljavati i za komunikaciju s ekvivalentima FOJ-eva u trećim zemljama te s drugim tijelima i tijelima Unije. Sustavom FIU.net upravlja AMLA.

2.Države članice osiguravaju da se svaka razmjena informacija na temelju članka 24. obavlja putem sustava FIU.net. U slučaju tehničkog kvara sustava FIU.net informacije se prenose na bilo koji drugi odgovarajući način kojim se osigurava visoka razina sigurnosti podataka.

Razmjena informacija između FOJ-eva i njihovih ekvivalenata u trećim zemljama odvija se i putem zaštićenih komunikacijskih kanala.

3.Države članice osiguravaju da njihovi FOJ-evi surađuju u primjeni najsuvremenijih tehnologija u skladu s njihovim nacionalnim pravom u svrhu obavljanja zadaća utvrđenih u ovoj Direktivi.

Članak 24.

Razmjena informacija među FOJ-evima

1.Države članice osiguravaju da FOJ-evi razmjenjuju, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev, sve informacije koje mogu biti relevantne za FOJ-evu obradu ili analizu informacija povezanih s pranjem novca, predikatnim kaznenim djelima ili financiranjem terorizma te uključenim fizičkim ili pravnim osobama, čak i ako vrsta eventualnih predikatnih kaznenih djela nije utvrđena u trenutku razmjene.

Zahtjev sadržava sve relevantne činjenice, osnovne informacije, razloge za zahtjev te način na koji će se tražene informacije koristiti.

Kad FOJ zaprimi prijavu na temelju članka 50. stavka 1). prvog podstavka točke (a) Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM/2021/420 final] koja se odnosi na drugu državu članicu, odmah prosljeđuje prijavu ili sve relevantne informacije iz prijave FOJ-u te države članice.

2.Do [dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] AMLA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda i dostavlja ga Komisiji na donošenje. U tom nacrtu provedbenih tehničkih standarda utvrđuje se format koji će se upotrebljavati za razmjenu informacija iz stavka 1.

3.Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz stavka 2. u skladu s člankom 42. Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o osnivanju tijela za suzbijanje pranja novca, COM/2021/421 final].

4.Do [godina dana nakon datuma prenošenja ove Direktive] AMLA izdaje smjernice za FOJ-eve o relevantnim čimbenicima koje treba uzeti u obzir kad se određuje odnosi li se prijava podnesena na temelju članka 50. stavka 1. prvog podstavka točke (a) Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM/2021/420 final] na drugu državu članicu, procedurama koje treba uspostaviti za slanje i zaprimanje prijave te odgovarajućim daljnjim mjerama.

5.Države članice osiguravaju da se FOJ kojem je podnesen zahtjev obvezno služi svim ovlastima koje su mu na raspolaganju i kojima bi se obično služio na domaćem području za primitak i analizu informacija kad odgovara na zahtjev za informacijama iz stavka 1. drugog FOJ-a.

Kad FOJ želi dobiti dodatne informacije od obveznika s poslovnim nastanom u drugoj državi članici koji djeluje na državnom području države članice tog FOJ-a, upućuje zahtjev FOJ-u države članice na čijem državnom području obveznik ima poslovni nastan. Taj FOJ pribavlja informacije u skladu s člankom 50. stavkom 1. Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM/2021/420 final] i odmah prosljeđuje odgovore.

6.Države članice osiguravaju da FOJ, ako se od njega zatraži dostava informacija u skladu sa stavkom 1., odgovori na taj zahtjev što je prije moguće, a u svakom slučaju najkasnije sedam dana nakon njegova primitka. U iznimnim i opravdanim slučajevima taj se rok može produljiti za najviše 14 kalendarskih dana. Ako FOJ kojem je upućen zahtjev ne može pribaviti tražene informacije, o tome obavješćuje FIU koji je podnio zahtjev.

7.Države članice osiguravaju da u iznimnim, opravdanim i hitnim slučajevima te, odstupajući od stavka 6., kad se u skladu sa stavkom 1. od FOJ-a zatraži dostava informacija koje se nalaze u bazi podataka ili registru kojima FOJ kojem je zahtjev upućen može izravno pristupiti ili koje su već u njegovu posjedu, FOJ kojem je zahtjev upućen stavlja na raspolaganje te informacije najkasnije 24 sata nakon primitka zahtjeva.

Ako FOJ ne može odgovoriti u roku od 24 sata ili ne može izravno pristupiti informacijama, to obrazlaže. Ako bi dostavljanje zatraženih informacija u roku od 24 sata nerazmjerno opteretilo FOJ kojem je upućen zahtjev, on može odgoditi dostavljanje tih informacija. U tom slučaju FOJ kojem je zahtjev upućen odmah obavješćuje FOJ koji je podnio zahtjev o toj odgodi i dostavlja tražene informacije što je prije moguće, a najkasnije u roku od tri kalendarska dana.

8.FOJ može odbiti razmjenu informacija samo u iznimnim okolnostima u kojima bi razmjena bila u suprotnosti s temeljnim načelima njegova nacionalnog prava. Te se iznimne okolnosti pobliže određuju tako da se spriječe zloupotreba i nepotrebna ograničenja slobodne razmjene informacija u analitičke svrhe.

Države članice do [godina dana nakon datuma prenošenja ove Direktive] obavješćuju Komisiju o iznimnim okolnostima iz prvog podstavka. Države članice ažuriraju takve obavijesti ako se promijene iznimne okolnosti utvrđene na nacionalnoj razini.

Članak 25.

Zajedničke analize

1.Države članice osiguravaju da njihovi FOJ-evi mogu provoditi zajedničke analize sumnjivih transakcija i aktivnosti.

2.Za potrebe stavka 1. relevantni FOJ-evi, kojima pomaže AMLA u skladu s člankom 33. Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o osnivanju tijela za suzbijanje pranja novca, COM/2021/421 final], osnivaju zajednički tim za analizu za konkretnu svrhu i ograničeno razdoblje, koje se može produljiti zajedničkom suglasnošću, radi provedbe operativnih analiza sumnjivih transakcija ili aktivnosti u kojima sudjeluje jedan ili više FOJ-eva koji su tim osnovali.

3.Zajednički tim za analizu može se osnovati u sljedećim slučajevima:

(a)ako su za operativne analize koje provodi FOJ potrebne složene i zahtjevne analize koje su povezane s drugim državama članicama;

(b)ako više FOJ-eva provodi operativne analize u kojima okolnosti slučaja zahtijevaju koordinirano i usklađeno djelovanje u uključenim državama članicama.

Zahtjev za osnivanje zajedničkog tima za analizu može podnijeti bilo koji od uključenih FOJ-eva.

4.Države članice osiguravaju da član njihova FOJ-a koji je raspoređen u zajednički tim za analizu može, u skladu sa svojim nacionalnim pravom i u granicama svoje nadležnosti, staviti timu na raspolaganje informacije koje su dostupne njegovu FOJ-u za potrebe analize koju provodi tim.

5.Ako je zajedničkom timu za analizu potrebna pomoć FOJ-a koji nije dio tima, može od tog drugog FOJ-a zatražiti:

(a)da se pridruži zajedničkom timu za analizu;

(b)da zajedničkom timu za analizu dostavi financijske informacije.

Članak 26.

Način na koji FOJ-evi koriste informacije koje međusobno razmjenjuju

Informacije i dokumenti primljeni u skladu s člancima 22. i 24. koriste se za obavljanje zadaća FOJ-a utvrđenih u ovoj Direktivi. Pri razmjeni informacija i dokumenata u skladu s člancima 22. i 24. FOJ koji prenosi informacije može uvesti ograničenja i uvjete za upotrebu tih informacija. FOJ koji prima informacije dužan je poštovati ta ograničenja i uvjete.

Države članice osiguravaju da FOJ-evi imenuju barem jednu osobu za kontakt ili kontaktnu točku odgovornu za zaprimanje zahtjeva za informacije od FOJ-eva iz drugih država članica.

Članak 27.

Suglasnost za daljnju distribuciju informacija koje razmjenjuju FOJ-evi

1.Države članice osiguravaju da se informacije koje se razmjenjuju na temelju članaka 22. i 24. koriste samo u svrhu u koju su zatražene ili dostavljene i da svaka distribucija tih informacija od strane FOJ-a koji je primio informacije bilo kojem drugom tijelu, agenciji ili odjelu odnosno svako korištenje tih informacija u svrhe koje nisu prvotno odobrene podliježe prethodnoj suglasnosti FOJ-a koji je te informacije pružio.

2.Države članice osiguravaju da FOJ od kojeg su zatražene informacije odmah i u najvećoj mogućoj mjeri da prethodnu suglasnost za distribuciju informacija nadležnim tijelima, bez obzira na vrstu povezanih predikatnih kaznenih djela. FOJ od kojeg su zatražene informacije ne smije uskratiti svoju suglasnost za takvu distribuciju, osim ako bi to bilo izvan područja primjene njegovih odredaba o SPNFT-u ili bi moglo omesti istragu, ili na neki drugi način ne bi bilo u skladu s temeljnim načelima nacionalnog prava te države članice. Svako takvo uskraćivanje suglasnosti prikladno se obrazlaže. Slučajevi u kojima FOJ-evi mogu uskratiti suglasnost pobliže se određuju tako da se spriječe zlouporaba i nepotrebna ograničenja distribucije informacija nadležnim tijelima.

Članak 28.

Učinak kaznenopravnih odredbi

Razlike u nacionalnim propisima između definicija predikatnih kaznenih djela ne smiju ograničiti sposobnost FOJ-eva da pruže pomoć drugom FOJ-u niti ograničiti razmjenu, distribuciju i upotrebu informacija na temelju članaka 24., 26. i 27.

POGLAVLJE IV.

NADZOR SUZBIJANJA PRAVNJA NOVCA

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 29.

Ovlasti i resursi nacionalnih nadzornih tijela

1.Države članice osiguravaju da svi obveznici podliježu odgovarajućem nadzoru. U tu svrhu države članice imenuju nadzorna tijela koja učinkovito prate i poduzimaju mjere potrebne za osiguravanje usklađenosti obveznika sa zahtjevima utvrđenima u Uredbi [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM/2021/420 final] i sa zahtjevom za primjenu ciljanih financijskih sankcija.

2.Države članice osiguravaju da nadzorna tijela imaju odgovarajuće financijske, ljudske i tehničke resurse za obavljanje svojih zadaća navedenih u stavku 4. Države članice osiguravaju da je osoblje tih tijela visokog integriteta i da ima odgovarajuće vještine te da održava visoke profesionalne standarde, uključujući standarde povjerljivosti, zaštite podataka i standarde u pogledu sukoba interesa.

3.U slučaju obveznika iz članka 3. točke 3. podtočaka (a), (b) i (d) Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM/2021/420 final] države članice mogu dopustiti da funkciju iz stavka 1. ovog članka obavljaju samoregulatorna tijela ako ta samoregulatorna tijela imaju ovlasti iz stavka 5. ovog članka i odgovarajuće financijske, ljudske i tehničke resurse za obavljanje svojih funkcija. Države članice osiguravaju da je osoblje tih tijela visokog integriteta i da ima odgovarajuće vještine te da održava visoke profesionalne standarde, uključujući standarde povjerljivosti, zaštite podataka i standarde u pogledu sukoba interesa.

4.Za potrebe stavka 1. države članice osiguravaju da nacionalna nadzorna tijela obavljaju sljedeće zadaće:

(a)šalju relevantne informacije obveznicima u skladu s člankom 30.;

(b)odlučuju o slučajevima u kojima su specifični rizici koji su karakteristični za sektor jasni i shvaćeni te nisu potrebne pojedinačne dokumentirane procjene rizika u skladu s člankom 8. [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca COM/2021/420 final];

(c)provjeravaju prikladnost i provedbu unutarnjih politika, kontrola i procedura obveznika u skladu s poglavljem II. Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM/2021/420 final] te ljudskih resursa dodijeljenih za obavljanje zadaća propisanih tom uredbom;

(d)redovito procjenjuju i prate rizike od pranja novca i financiranja terorizma kojima su izloženi obveznici;

(e)prate ispunjavaju li obveznici svoje obveze u pogledu ciljanih financijskih sankcija;

(f)provode sve potrebne izravne i neizravne nadzore, tematske istrage i druga ispitivanja, procjene i analize potrebne za provjeru usklađenosti obveznika sa zahtjevima iz Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM/2021/420 final], sa zahtjevom za primjenu ciljanih financijskih sankcija i sa svim drugim administrativnim mjerama poduzetima na temelju članka 41.;

(g)poduzimaju odgovarajuće nadzorne mjere za rješavanje svih povreda primjenjivih zahtjeva od strane obveznika utvrđenih u postupku nadzorne procjene i prate provedbu takvih mjera.

5.Države članice osiguravaju da nadzorna tijela imaju odgovarajuće ovlasti za obavljanje zadaća iz stavka 4., uključujući ovlast za sljedeće:

(a)prinudno dobivanje informacija od obveznika koje su relevantne za praćenje i provjeru usklađenosti sa zahtjevima iz Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM/2021/420 final] i provođenje provjera, među ostalim od zastupnika ili vanjskih pružatelja usluga kojima je obveznik eksternalizirao dio svojih zadaća radi ispunjavanja zahtjeva iz Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM/2021/420 final];

(b)izricanje odgovarajućih i proporcionalnih administrativnih mjera za ispravljanje situacije u slučaju povreda, uključujući izricanje administrativnih sankcija u skladu s odjeljkom 4. ovog poglavlja.

6.Države članice osiguravaju da financijska nadzorna tijela i nadzorna tijela zadužena za pružatelje igara na sreću imaju dodatne ovlasti uz ovlasti iz stavka 5., uključujući ovlast za pretragu poslovnih prostora obveznika bez prethodne najave kad je to nužno za pravilno provođenje i učinkovitost inspekcije, te da imaju sva potrebna sredstva za provođenje takve istrage.

Za potrebe prvog podstavka nadzorna tijela moraju moći barem:

(a)pregledati knjige i evidenciju obveznika i uzeti preslike ili izvatke iz tih knjiga i evidencije;

(b)dobiti pristup softveru, bazama podataka, informatičkim alatima ili drugim elektroničkim sredstvima za evidentiranje informacija kojima se koristi obveznik;

(c)dobiti pisana ili usmena objašnjenja od osoba odgovornih za interne politike i kontrole SPNFT-a ili od njihovih predstavnika ili zaposlenika te od predstavnika ili zaposlenika tijela subjekata kojima je obveznik eksternalizirao zadaće na temelju članka 40. Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM/2021/420 final] te obaviti razgovor s drugim osobama koje pristanu na razgovor za potrebe prikupljanja informacija koje se odnose na predmet istrage.

Članak 30.

Pružanje informacija obveznicima

1.Države članice osiguravaju da nadzorna tijela stavljaju informacije o pranju novca i financiranju terorizma na raspolaganje obveznicima pod svojim nadzorom.

2.Informacije iz stavka 1. uključuju sljedeće:

(a)nadnacionalnu procjenu rizika koju izrađuje Komisija na temelju članka 7. i sve relevantne preporuke Komisije na temelju tog članka;

(b)nacionalne ili sektorske procjene rizika izrađene na temelju članka 8.;

(c)relevantne smjernice, preporuke i mišljenja koja izdaje AMLA u skladu s člancima 43. i 44. Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o osnivanju tijela za suzbijanje pranja novca COM/2021/421 final];

(d)informacije o trećim zemljama identificiranima u skladu s poglavljem III. odjeljkom 2. Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM/2021/420 final];

(e)sve smjernice i izvještaje koje izrađuju AMLA i druga nadzorna tijela i, prema potrebi, javno tijelo koje nadzire samoregulatorna tijela, FOJ ili bilo koje drugo nadležno tijelo ili međunarodne organizacije i stručnjaci za određivanje standarda, o metodama pranja novca i financiranja terorizma koje bi se mogle primjenjivati u određenom sektoru i naznakama koje bi mogle olakšati utvrđivanje transakcija ili aktivnosti za koje postoji rizik da su povezane s pranjem novca i financiranjem terorizma u tom sektoru, kao i o obvezama obveznika u vezi s ciljanim financijskim sankcijama.

3.Države članice osiguravaju da nadzorna tijela informacije o osobama ili subjektima imenovanima u vezi s ciljanim financijskim sankcijama odmah stave na raspolaganje obveznicima pod svojim nadzorom.

Članak 31.

Nadzor koji se temelji na procjeni rizika

1.Države članice osiguravaju da nadzorna tijela primjenjuju pristup nadzoru koji se temelji na procjeni rizika. U tu svrhu države članice osiguravaju da nadzorna tijela:

(a) jasno razumiju rizik od pranja novca i financiranja terorizma prisutan u svojoj državi članici;

(b) procjenjuju sve relevantne informacije o specifičnim domaćim i međunarodnim rizicima povezanima sa strankama, proizvodima i uslugama obveznika;

(c) temelje učestalost i intenzitet izravnog, neizravnog i tematskog nadzora na profilu rizičnosti obveznika te na rizicima od pranja novca i financiranja terorizma prisutnima u dotičnoj državi članici. U tu svrhu nadzorna tijela izrađuju godišnje nadzorne programe.

2.By [2 years after the date of entry into force of this Directive], AMLA shall develop draft regulatory technical standards and submit them to the Commission for adoption. U tom nacrtu regulatornih tehničkih standarda utvrđuju se referentne vrijednosti i metodologija za procjenu i klasifikaciju profila inherentne i preostale rizičnosti obveznika te učestalost preispitivanja takvog profila rizičnosti. Pri određivanju te učestalosti uzimaju se u obzir svi važni događaji i promjene u upravljanju i poslovanju obveznika te priroda i veličina poslovanja.

3.Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Direktivu donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz stavka 2. ovog članka u skladu s člancima od 38. do 41. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o osnivanju tijela za suzbijanje pranja novca, COM(2021) 421 final].

4.Do [godina dana nakon datuma prenošenja ove Direktive] AMLA izdaje smjernice za nadzorna tijela o značajkama pristupa nadzoru koji se temelji na procjeni rizika i mjerama koje treba poduzeti pri provedbi nadzora koji se temelji na procjeni rizika.

5.Države članice osiguravaju da nadzorna tijela uzimaju u obzir stupanj diskrecije dopušten obvezniku te prikladno preispituju procjene rizika na kojima se temelji ta diskrecija te prikladnost i provedbu njegovih politika, unutarnje kontrole i procedura.

6.Države članice osiguravaju da se rezultati procjena rizika koje provode nadzorna tijela u skladu s ovim člankom stavljaju na raspolaganje FOJ-u u agregiranom obliku.

Članak 32.

Otkrivanje informacija FOJ-evima

1.Države članice osiguravaju da nadzorna tijela koja tijekom provjera obveznika ili na neki drugi način otkriju činjenice koje se mogu povezati s pranjem novca ili financiranjem terorizma o tome odmah obavijeste FOJ.

2.Države članice osiguravaju da nadzorna tijela koja su ovlaštena za nadzor tržišta dionica, deviznog tržišta i tržišta financijskih izvedenica obavijeste FOJ ako otkriju činjenice koje bi mogle biti povezane s pranjem novca ili financiranjem terorizma.

Članak 33.

Nadzor obveznika koji posluju na temelju slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga

1.Države članice osiguravaju da nadzorna tijela međusobno surađuju u najvećoj mogućoj mjeri, bez obzira na njihovu prirodu ili status. Takva suradnja može uključivati i provedbu, u okviru ovlasti nadzornog tijela kojem je upućen zahtjev, ispitivanja u ime nadzornog tijela koje je zahtjev uputilo i naknadnu razmjenu informacija dobivenih tim ispitivanjima.

2.Uz primjenu članka 5., obveznici koji žele prvi put ostvariti pravo na slobodu pružanja usluga obavljanjem svojih djelatnosti na državnom području druge države članice obavještavaju nadzorna tijela matične države članice o djelatnostima koje namjeravaju obavljati. Takvo je obavještavanje obvezno i ako prekogranične usluge pružaju zastupnici obveznika.

3.Nadzorna tijela matične države članice u roku od mjesec dana od primitka obavijesti iz stavka 2. prosljeđuju tu obavijest nadzornim tijelima države članice domaćina.

4.U slučajevima iz stavka 2. ovog članka i iz članka 5. nadzorna tijela države članice domaćina surađuju s nadzornim tijelima matične države članice i pružaju pomoć radi provjere usklađenosti obveznika sa zahtjevima iz Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM/2021/420 final] i Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog preinake Uredbe (EU) 2015/847, COM/2021/422 final] i radi poduzimanja odgovarajućih i proporcionalnih mjera za rješavanje povreda.

U slučajevima iz članka 5. nadzornim tijelima države članice domaćina dopušteno je na vlastitu inicijativu poduzeti odgovarajuće i proporcionalne mjere za uklanjanje ozbiljnih propusta koji zahtijevaju hitno djelovanje. Te su mjere privremene i obustavlja ih se kada se utvrđeni propusti uklone, među ostalim uz pomoć nadzornih tijela matične države članice obveznika ili u suradnji s njima.

5.Ako se nadzorna tijela matične države i nadzorna tijela države članice domaćina ne slože u pogledu mjera koje obveznik treba poduzeti, mogu uputiti predmet AMLA-i i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člancima 5. i 10. Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o osnivanju tijela za suzbijanje pranja novca, COM/2021/421 final]. AMLA je dužna u roku od mjesec dana dati savjet o predmetu neslaganja.

Članak 34.

Odredbe o suradnji u kontekstu nadzora grupe

1.U slučaju kreditnih i financijskih institucija koje su dio grupe, države članice osiguravaju da, za potrebe utvrđene u članku 29. stavku 1., financijska nadzorna tijela matične države članice i financijska nadzorna tijela države članice domaćina međusobno surađuju u najvećoj mogućoj mjeri, bez obzira na njihovu prirodu ili status. Ta tijela surađuju i s AMLA-om kad obavlja nadzorne funkcije u skladu s člankom 5. stavkom 2. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o osnivanju tijela za suzbijanje pranja novca, COM/2021/421 final].

2.Osim kad AMLA obavlja nadzorne funkcije u skladu s člankom 5. stavkom 2. Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o osnivanju tijela za suzbijanje pranja novca, COM/2021/421 final], države članice osiguravaju da financijska nadzorna tijela matične države članice nadziru učinkovitu provedbu politika, kontrola i procedura na razini grupe iz članka 13. Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM/2021/420 final]. Države članice osiguravaju i da financijska nadzorna tijela države članice domaćina nadziru usklađenost poslovnih jedinica koje se nalaze na njihovu državnom području sa zahtjevima iz Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM/2021/420 final].

3.Za potrebe ovog članka, osim u slučajevima kad su osnovani kolegiji nadzornih tijela za SPNFT u skladu s člankom 36., države članice osiguravaju da financijska nadzorna tijela razmjenjuju sve informacije koje su im potrebne za obavljanje nadzornih zadaća, na zahtjev ili na vlastitu inicijativu. Financijska nadzorna tijela posebno razmjenjuju sve informacije koje bi mogle znatno utjecati na procjenu inherentne ili preostale izloženosti riziku kreditne ili financijske institucije u drugoj državi članici, uključujući informacije o sljedećem:

(a)utvrđivanju pravne, upravljačke i organizacijske strukture grupe, među ostalim svih društava kćeri i podružnica;

(b)unutarnjim kontrolama, politikama i procedurama uspostavljenima unutar grupe;

(c)nepovoljnim kretanjima povezanima s matičnim društvom, društvima kćerima ili podružnicama koja bi mogla ozbiljno utjecati na druge dijelove grupe;

(d)administrativnim mjerama i sankcijama koje su poduzela financijska nadzorna tijela u skladu s odjeljkom 4. ovog poglavlja.

Države članice osiguravaju i da financijska nadzorna tijela mogu, u okviru svojih ovlasti, provoditi ispitivanja u ime nadzornog tijela koje podnosi zahtjev i podijeliti informacije dobivene takvim ispitivanjima.

4.By [2 years after the date of entry into force of this Directive], AMLA shall develop draft regulatory technical standards and submit them to the Commission for adoption. U tom nacrtu regulatornih tehničkih standarda detaljno se navode dužnosti nadzornog tijela matične države i nadzornog tijela države domaćina te načini njihove suradnje.

Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Direktivu donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 38. do 41. Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o osnivanju tijela za suzbijanje pranja novca, COM/2021/421 final].

5.Financijska nadzorna tijela mogu se obratiti AMLA-i u bilo kojoj od sljedećih situacija:

(a)ako financijsko nadzorno tijelo nije dostavilo informacije iz stavka 3.;

(b)ako je zahtjev za suradnju odbijen ili se na njega nije odgovorilo u razumnom roku.

AMLA može djelovati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene člancima 5. i 10. Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o osnivanju tijela za suzbijanje pranja novca, COM/2021/421 final]. U tom slučaju AMLA daje mišljenje o predmetu zahtjeva u roku od mjesec dana.

6.Države članice osiguravaju da se odredbe ovog članka primjenjuju i na nadzor grupa obveznika koji nisu kreditne ili financijske institucije. Države članice osiguravaju i da je u slučajevima kad su obveznici koji nisu kreditne ili financijske institucije dio struktura koje imaju zajedničko vlasništvo, upravu ili nadzor usklađenosti, uključujući mreže ili partnerstva, olakšana suradnja i razmjena informacija među nadzornim tijelima.

Članak 35.

Razmjena informacija o provedbi politika grupe u trećim zemljama

Nadzorna tijela, uključujući AMLA-u, međusobno se obavještavaju o slučajevima u kojima pravom treće zemlje nije dopuštena provedba politika, kontrola i procedura iz članka 13. Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM/2021/420 final]. U takvim slučajevima nadzorna tijela mogu poduzeti koordinirane mjere kako bi se iznašlo rješenje. Kad procjenjuju koje treće zemlje ne dopuštaju provedbu politika, kontrola i procedura iz članka 13.Uredbe [unijeti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM/2021/420 final], nadzorna tijela uzimaju u obzir sva pravna ograničenja koja bi mogla ometati pravilnu provedbu tih politika i procedura, uključujući poslovne tajne, nedostatnu razinu zaštite podataka i druga ograničenja razmjene informacija koje bi u tu svrhu mogle biti relevantne.

Odjeljak 2.

Posebne odredbe koje se primjenjuju na financijski sektor

Članak 36.

Kolegiji nadzornih tijela za SPNFT

1.Države članice osiguravaju uspostavu kolegija nadzornih tijela za SPNFT u bilo kojoj od sljedećih situacija:

(a)ako je kreditna ili financijska institucija osnovala poslovne jedinice u najmanje dvije države članice koje nisu država članica u kojoj se nalazi njezino glavno sjedište;

(b)ako kreditna ili financijska institucija iz treće zemlje ima poslovne jedinice u najmanje tri države članice.

2. Za potrebe stavka 1. države članice osiguravaju da financijska nadzorna tijela utvrde:

(a)sve kreditne i financijske institucije koje posluju prekogranično i imaju odobrenje za rad u svojoj državi članici;

(b)sve poslovne jedinice koje su te institucije osnovale u drugim jurisdikcijama;

(c)poslovne jedinice koje su na njihovu državnom području osnovale kreditne i financijske institucije iz drugih država članica ili trećih zemalja.

3. Države članice mogu dopustiti uspostavu kolegijâ nadzornih tijela za SPNFT ako kreditna ili financijska institucija s poslovnim nastanom u Uniji ima poslovne jedinice osnovane u najmanje dvije treće zemlje. Financijska nadzorna tijela mogu pozvati ekvivalentna nadzorna tijela u tim trećim zemljama da uspostave takav kolegij. Financijska nadzorna tijela koja sudjeluju u kolegiju sklapaju pisani sporazum s pojedinostima o uvjetima i procedurama za suradnju i razmjenu informacija.

4. U okviru takvih kolegija moguća je razmjena informacija, pružanje uzajamne pomoći ili koordiniranje nadzornog pristupa instituciji, uključujući, prema potrebi, poduzimanje odgovarajućih i proporcionalnih mjera za otklanjanje ozbiljnih povreda zahtjeva iz Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final] otkrivenih u bilo kojoj od poslovnih jedinica koje je institucija osnovala u jurisdikciji nadzornog tijela koje sudjeluje u kolegiju.

5. AMLA prisustvuje sastancima kolegijâ nadzornih tijela za SPNFT i olakšava njihov rad u skladu s člankom 29. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o osnivanju tijela za suzbijanje pranja novca, COM(2021) 421 final].

6. AMLA do [dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda i dostavlja ga Komisiji na donošenje. U tom nacrtu regulatornih tehničkih standarda navode se opći uvjeti za funkcioniranje kolegija nadzornih tijela za SPNFT, uključujući uvjete suradnje među sudionicima, i za operativno funkcioniranje takvih kolegija.

Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Direktivu donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 38. do 41. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o osnivanju tijela za suzbijanje pranja novca, COM(2021) 421 final].

Članak 37.

Suradnja s financijskim nadzornim tijelima u trećim zemljama

1. Države članice mogu dopustiti financijskim nadzornim tijelima sklapanje sporazuma o suradnji kojima se predviđa suradnja i razmjena povjerljivih informacija s ekvivalentnim nadzornim tijelima u trećim zemljama. Takvi sporazumi o suradnji u skladu su s pravilima o zaštiti podataka i sklapaju se na temelju uzajamnosti i samo ako otkrivene informacije podliježu obvezama čuvanja poslovne tajne koje su barem istovjetne onima iz članka 50. stavka 1. Povjerljive informacije razmijenjene u skladu s tim sporazumima o suradnji koriste se u svrhu obavljanja nadzornih zadaća samo tih tijela.

Ako razmijenjene informacije potječu iz druge države članice, smiju se otkriti samo uz izričitu suglasnost financijskog nadzornog tijela koje je te informacije podijelilo te, ovisno o slučaju, isključivo u svrhe za koje je to nadzorno tijelo dalo svoju suglasnost.

2. Za potrebe stavka 1. AMLA može pružiti pomoć potrebnu za procjenu istovjetnosti obveza čuvanja poslovne tajne koje se primjenjuju na drugu stranu u trećoj zemlji.

3. Države članice osiguravaju da financijska nadzorna tijela obavješćuju AMLA-u o svakom sporazumu potpisanom u skladu s ovim člankom u roku od mjesec dana od njegova potpisivanja.

Odjeljak 3.

Posebne odredbe o samoregulatornim tijelima

Članak 38.

Nadzor nad samoregulatornim tijelima

1. Ako države članice odluče u skladu s člankom 29. stavkom 3. dopustiti samoregulatornim tijelima da nadziru subjekte iz članka 3. točke 3. podtočaka (a), (b) i (d) Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final], osiguravaju da javno tijelo nadzire aktivnosti tih samoregulatornih tijela u obavljanju takvih funkcija.

2. Tijelo koje nadzire samoregulatorna tijela odgovorno je za:

(a)provjeru ispunjava li svako samoregulatorno tijelo koje obavlja funkcije iz članka 29. stavka 1. ili ih želi obavljati zahtjeve iz stavka 3. tog članka;

(b)izdavanje smjernica o obavljanju funkcija iz članka 29. stavka 1.;

(c)osiguravanje da samoregulatorna tijela obavljaju svoje funkcije iz odjeljka 1. ovog poglavlja prema najvišim standardima;

(d)preispitivanje izuzeća koja su odobrila samoregulatorna tijela od obveze izrade pojedinačne dokumentirane procjene rizika u skladu s člankom 29. stavkom 4. točkom (b).

3.Države članice osiguravaju da tijelo koje nadzire samoregulatorna tijela dobije odgovarajuće ovlasti za izvršavanje svojih odgovornosti u skladu sa stavkom 2. Države članice osiguravaju da to tijelo ima barem sljedeće ovlasti:

(a)prinudno dobiti sve informacije koje su relevantne za praćenje usklađenosti sa zahtjevima i provođenje provjera, osim informacija koje su prikupili obveznici iz članka 3. točke 3. podtočaka (a), (b) i (d) Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final] tijekom utvrđivanja pravnog položaja svojih stranaka ili prilikom obavljanja zadaća povezanih s obranom ili zastupanjem tih stranaka u sudskim postupcima ili u vezi sa sudskim postupcima, uključujući davanje savjeta o pokretanju ili izbjegavanju takvih postupaka, te jesu li takve informacije prikupljene prije, tijekom ili nakon takvih postupaka;

(b)dati upute samoregulatornom tijelu u svrhu ispravljanja propusta u obavljanju njegovih funkcija u skladu s člankom 29. stavkom 1., radi ispunjavanja zahtjeva iz stavka 6. tog članka ili radi sprečavanja takvih propusta. Pri davanju takvih uputa tijelo uzima u obzir sve relevantne smjernice koje je ono pružilo ili koje je pružila AMLA.

4. Države članice osiguravaju da tijelo koje nadzire samoregulatorna tijela, izravno ili putem FOJ-a, pravodobno obavijesti tijela nadležna za istragu i progon kriminalnih aktivnosti o svim povredama koja podliježu kaznenim sankcijama koje to tijelo otkrije pri obavljanju svojih zadaća.

5. Tijelo koje nadzire samoregulatorna tijela objavljuje godišnji izvještaj koji sadržava informacije o:

(a)broju i prirodi povreda koja je otkrilo pojedino samoregulatorno tijelo te administrativnim mjerama ili sankcijama uvedenima za obveznike;

(b)broju sumnjivih transakcija koje su subjekti koji podliježu nadzoru pojedinog samoregulatornog tijela prijavili FOJ-u, neovisno o tome je li priopćen izravno u skladu s člankom 50. stavkom 1. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final] ili ga svako samoregulatorno tijelo prosljeđuje FOJ-u u skladu s člankom 51. stavkom 1. te uredbe;

(c)broju i opisu mjera koje je u skladu s člankom 40. poduzelo pojedino samoregulatorno tijelo radi praćenja usklađenosti obveznika sa zahtjevima iz Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final] na koje se upućuje u članku 40. stavku 1.;

(d)broju i opisu mjera koje je poduzelo tijelo koje nadzire samoregulatorna tijela u skladu s ovim člankom te broju uputa izdanih samoregulatornim tijelima.

Takav se izvještaj objavljuje na internetskim stranicama tijela koje nadzire samoregulatorna tijela te se dostavlja Komisiji i AMLA-i.

Odjeljak 4.

Administrativne sankcije i mjere

Članak 39.

Opće odredbe

1. Države članice osiguravaju da se obveznici mogu smatrati odgovornima za povrede Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final] u skladu s ovim odjeljkom.

2. Ne dovodeći u pitanje pravo država članica da predvide i uvedu kaznenopravne sankcije, države članice propisuju pravila o administrativnim sankcijama i mjerama, osiguravaju da nadzorna tijela mogu uvesti te sankcije i mjere zbog povrede ove Direktive te osiguravaju njihovu primjenu. Svaka sankcija ili mjera koja je posljedično uvedena u skladu s ovim odjeljkom mora biti učinkovita, proporcionalna i odvraćajuća.

3. U slučaju povrede Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final] države članice osiguravaju da je, ako se obveze primjenjuju na pravne osobe, moguća primjena administrativnih sankcija i mjera na više rukovodstvo i druge fizičke osobe koje su u skladu s nacionalnim pravom odgovorne za povredu.

Države članice osiguravaju da nadzorna tijela, ako utvrde povrede koja podliježu kaznenim sankcijama, o tome pravodobno obavijeste tijela nadležna za istragu i progon kriminalnih aktivnosti.

4. Nadzorna tijela izvršavaju svoje ovlasti uvođenja administrativnih sankcija i mjera u skladu s ovom Direktivom i nacionalnim pravom na bilo koji od sljedećih načina:

(a)izravno;

(b)u suradnji s drugim tijelima;

(c)u okviru svoje odgovornosti delegiranjem tim drugim tijelima;

(d)podnošenjem zahtjeva nadležnim pravosudnim tijelima.

Države članice do [tri mjeseca nakon roka za prenošenje ove Direktive] dostavljaju Komisiji i AMLA-i informacije o aranžmanima koji se odnose na uvođenje administrativnih sankcija ili mjera u skladu s ovim stavkom, uključujući, prema potrebi, informacije o tome je li za određene sankcije ili mjere potrebno provesti posebne procedure.

5.Države članice osiguravaju da prilikom određivanja vrste i razine administrativnih sankcija ili mjera nadzorna tijela uzimaju u obzir sve relevantne okolnosti, uključujući prema potrebi:

(a)težinu i trajanje povrede;

(b)stupanj odgovornosti fizičke ili pravne osobe koja se smatra odgovornom;

(c)financijsku snagu fizičke ili pravne osobe koja se smatra odgovornom, uključujući s obzirom na njezin ukupni promet ili godišnji prihod;

(d)korist koju je povredom ostvarila fizička ili pravna osoba koja se smatra odgovornom, ako ju je moguće utvrditi;

(e)gubitke koje su treće osobe snosile zbog povrede, ako ih je moguće utvrditi;

(f)razinu suradnje fizičke ili pravne osobe koja se smatra odgovornom i nadležnog tijela;

(g)prethodne povrede koje je počinila fizička ili pravna osoba koja se smatra odgovornom.

6. Pri izvršavanju svojih ovlasti za uvođenje administrativnih sankcija i mjera nadzorna tijela blisko surađuju kako bi osigurala da te administrativne sankcije ili mjere daju željene rezultate te koordiniraju svoje djelovanje kad je riječ o prekograničnim slučajevima.

7. AMLA do [dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda i dostavlja ga Komisiji na donošenje. Tim nacrtom regulatornih tehničkih standarda utvrđuju se pokazatelji za klasifikaciju stupnja težine povreda i kriteriji koje treba uzeti u obzir pri određivanju razine administrativnih sankcija ili poduzimanju administrativnih mjera u skladu s ovim odjeljkom.

Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Direktivu donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 38. do 41. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o osnivanju tijela za suzbijanje pranja novca, COM(2021) 421 final].

Članak 40.

Administrativne sankcije

1. Države članice osiguravaju da se na obveznike primjenjuju administrativne sankcije za ozbiljne, opetovane ili sustavne povrede zahtjeva utvrđenih u sljedećim odredbama Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final]:

(a)poglavlju III. (dubinska analiza stranke);

(b)poglavlju V. (obveze izvještavanja);

(c)članku 56. (čuvanje evidencije);

(d)poglavlju II. odjeljka 1. (unutarnje kontrole).

2. Države članice osiguravaju da su u slučajevima iz stavka 1. najviše novčane kazne koje se mogu primijeniti najmanje dvostruko više od iznosa koristi ostvarene povredom, ako ju je moguće utvrditi, ili da iznose najmanje 1 000 000 EUR.

3. Odstupajući od stavka 2. države članice osiguravaju da se, ako je dotični obveznik kreditna institucija ili financijska institucija, mogu primijeniti i sljedeće sankcije:

(a)u slučaju pravne osobe, najviše administrativne novčane kazne u iznosu od najmanje 10 000 000 EUR ili 10 % ukupnog godišnjeg prometa te pravne osobe na temelju posljednjih dostupnih financijskih izvještaja koje je odobrilo upravljačko tijelo; ako je obveznik matično društvo ili društvo kći matičnog društva koje sastavlja konsolidirane financijske izvještaje u skladu s člankom 22. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća 49 , odgovarajući ukupni godišnji promet jest ukupni godišnji promet ili odgovarajuća vrsta prihoda prema relevantnom računovodstvenom sustavu, u skladu s posljednjim raspoloživim konsolidiranim izvještajima koje je odobrilo upravljačko tijelo krajnjeg matičnog društva;

(b)u slučaju fizičke osobe, najviše administrativne novčane kazne u iznosu od najmanje 5 000 000 EUR ili, u državama članicama čija valuta nije euro, odgovarajuće vrijednosti u nacionalnoj valuti [unijeti datum stupanja na snagu ove Direktive].

4. Države članice mogu ovlastiti nadležna tijela za uvođenje upravnih novčanih kazni koje premašuju iznose iz stavaka 2. i 3.

Članak 41.

Administrativne mjere koje nisu sankcije

1. Ako nadzorna tijela utvrde povrede zahtjeva iz Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final] koja se ne smatraju dovoljno ozbiljnima da budu kažnjena administrativnom sankcijom, mogu odlučiti obveznicima izreći administrativne mjere. Države članice osiguravaju da nadzorna tijela mogu barem:

(a)izdati preporuke;

(b)naložiti obveznicima usklađivanje, kao i uvesti određene korektivne mjere;

(c)dati javnu izjavu kojom se utvrđuje fizička ili pravna osoba te priroda povrede;

(d)izdati nalog kojim se od fizičke ili pravne osobe traži da prekine takvo postupanje i da se suzdrži od ponavljanja takvog postupanja;

(e)ako obveznik podliježe odobrenju, povući ili suspendirati odobrenje;

(f)izreći privremenu zabranu osobi koja obavlja upravljačke dužnosti u obvezniku ili drugoj fizičkoj osobi koja se smatra odgovornom za povredu da obavlja takve upravljačke dužnosti u obveznicima.

2. Kada poduzimaju administrativne mjere iz stavka 1. nadzorna tijela mogu:

(a)zatražiti ad hoc ili redovito podnošenje svih dokumenata potrebnih za obavljanje njihovih zadaća, uključujući one kojima se opravdava postupak uvođenja zatraženih administrativnih mjera;

(b)zahtijevati jačanje aranžmana, postupaka, mehanizama i strategija;

(c)zahtijevati od obveznika da primijeni određenu politiku ili zahtjeve koji se odnose na pojedine stranke, transakcije ili aktivnosti koji predstavljaju veliki rizik;

(d)zahtijevati uvođenje mjera za smanjenje rizika od pranja novca ili financiranja terorizma koji su svojstveni aktivnostima i proizvodima obvezanika.

3. Za učinkovito uvođenje administrativnih mjera iz stavka 1. utvrđuje se obvezujući rok. Države članice osiguravaju da nadzorna tijela prate i procjenjuju jesu li obveznici učinkovito uveli tražene mjere.

4. Države članice mogu ovlastiti nadzorna tijela da uvedu dodatne vrste administrativnih mjera uz one iz stavka 1.

Članak 42.

Objava administrativnih sankcija i mjera

1. Države članice osiguravaju da odluku kojom se uvodi administrativna sankcija ili mjera za povredu Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final] i koja nije predmet žalbe nadzorna tijela objave na svojim službenim internetskim stranicama odmah nakon što se sankcioniranu osobu obavijesti o toj odluci. Objava obuhvaća barem informacije o vrsti i prirodi povrede i identitetu odgovornih osoba. Države članice nisu dužne primijeniti ovaj podstavak na odluke kojima se uvode mjere istražne naravi.

Ako na temelju pojedinačne procjene smatraju da je objava identiteta odgovornih osoba iz prvog podstavka ili osobnih podataka tih osoba neproporcionalna ili ako ta objava ugrožava stabilnost financijskih tržišta ili istragu u tijeku, nadzorna tijela:

(a)odgađaju objavu odluke o uvođenju administrativne sankcije ili mjere do trenutka kada prestanu postojati razlozi za neobjavljivanje;

(b)anonimno objavljuju odluku kojom se uvodi administrativna sankcija ili mjera na način koji je u skladu s nacionalnim pravom ako se takvom anonimnom objavom osigurava učinkovita zaštita predmetnih osobnih podataka; u tom se slučaju objavljivanje relevantnih podataka može odgoditi za razumno razdoblje ako se može predvidjeti da će u tom razdoblju prestati postojati razlozi za anonimnu objavu;

(c)uopće ne objavljuju odluku o uvođenju administrativne sankcije ili mjere ako smatraju da mogućnosti iz točaka (a) i (b) nisu dostatne kako bi se osiguralo jedno od sljedećeg:

i. da stabilnost financijskih tržišta ne bude ugrožena;

ii. proporcionalnost objave odluke u odnosu na mjere koje se smatraju blažima.

2. Ako države članice dopuste objavu odluka koje su predmet žalbe, nadzorna tijela na svojim službenim internetskim stranicama odmah objavljuju i te informacije i sve naknadne informacije o ishodu žalbe. Nadalje, objavljuje se i svaka odluka kojom se poništava prethodna odluka o uvođenju administrativne sankcije ili mjere.

3. Nadzorna tijela osiguravaju da sav sadržaj objavljen u skladu s ovim člankom ostaje na njihovim službenim internetskim stranicama pet godina nakon objave. Međutim, osobni podaci sadržani u objavi pohranjuju se samo na službenim internetskim stranicama nadležnog tijela u trajanju koje se zahtijeva važećim pravilima o zaštiti podataka, a u svakom slučaju ne dulje od pet godina.

4. Države članice osiguravaju da se pravne osobe mogu smatrati odgovornima za povrede iz članka 40. stavka 1. koja u njihovu korist počini bilo koja osoba djelujući samostalno ili kao dio tijela te pravne osobe i čiji se rukovodeći položaj u pravnoj osobi temelji na bilo čemu od sljedećeg:

(a)ovlaštenju za zastupanje pravne osobe;

(b)ovlasti za donošenje odluka u ime pravne osobe;

(c)ovlasti za provedbu kontrole unutar pravne osobe.

5. Države članice osiguravaju da se pravne osobe mogu smatrati odgovornima ako je nedostatak nadzora ili kontrole osoba iz stavka 4. ovog članka omogućio da osoba koja je pod nadležnosti tih pravnih osoba počini povrede iz članka 40. stavka 1. u korist te pravne osobe.

Članak 43.

Zaštita zviždača

1. Države članice osiguravaju da nadzorna tijela i, prema potrebi, samoregulatorna tijela uspostave učinkovite i pouzdane mehanizme za poticanje prijavljivanja potencijalnih i stvarnih povreda Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final].

One u tu svrhu uspostavljaju jedan ili više sigurnih komunikacijskih kanala za prijavljivanje iz prvog podstavka. Takvim se kanalima osigurava da je identitet osoba koje pružaju informacije poznat samo nadzornim tijelima te, prema potrebi, samoregulatornim tijelima.

2. Mehanizmi iz stavka 1. uključuju najmanje:

(a)posebne postupke za primanje prijava o povredama i njihovo daljnje praćenje;

(b)odgovarajuću zaštitu zaposlenika obveznika ili osoba u sličnom položaju koji prijave povredu počinjenu unutar obveznika;

(c)odgovarajuću zaštitu optužene osobe;

(d)zaštitu osobnih podataka koji se tiču osobe koja prijavljuje povrede i fizičke osobe koja je navodno odgovorna za povredu u skladu s načelima iz Uredbe (EU) 2016/679;

(e)jasna pravila kojima se u svim slučajevima osigurava povjerljivost u odnosu na osobu koja prijavljuje povrede počinjene unutar obveznika, osim ako se nacionalnim pravom zahtijeva otkrivanje u kontekstu daljnje istrage ili naknadnog sudskog postupka.

3. Države članice osiguravaju da se pojedince, uključujući zaposlenike i predstavnike obveznika koji interno ili FOJ-u prijave povrede Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final] pravno zaštiti od izloženosti prijetnjama, odmazdi ili zastrašivanju te posebno od izloženosti nepovoljnim ili diskriminatornim postupcima na radnom mjestu.

Države članice osiguravaju da pojedinci koji su izloženi prijetnjama, zastrašivanju odnosno nepovoljnim ili diskriminatornim postupcima na radnom mjestu jer su interno ili FOJ-i prijavili potencijalne ili stvarne povrede Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final] imaju pravo na siguran način podnijeti pritužbu odgovarajućim nadležnim tijelima. Ne dovodeći u pitanje povjerljivost informacija koje je FOJ prikupio, države članice osiguravaju i da takvi pojedinci imaju pravo na djelotvoran pravni lijek za zaštitu svojih prava u skladu s ovim stavkom.

Članak 44.

Razmjena informacija o sankcijama

1. Države članice osiguravaju da njihova nadzorna tijela i, prema potrebi, nacionalno tijelo koje nadzire samoregulatorna tijela u obavljanju nadzornih funkcija obavješćuju AMLA-u o svim administrativnim sankcijama i mjerama uvedenima u skladu s ovim odjeljkom, kao i o svim povezanim žalbama i njihovu ishodu. Takve se informacije razmjenjuju i s drugim nadzornim tijelima kada se administrativna sankcija ili mjera odnosi na subjekt koji posluje u dvije ili više država članica.

2. AMLA na svojim internetskim stranicama objavljuje poveznice na svaku objavu nadzornog tijela o administrativnim sankcijama i mjerama uvedenima u skladu s člankom 42. te navodi razdoblje za koje svaka država članica objavljuje administrativne sankcije i mjere.

POGLAVLJE V.

SURADNJA

Odjeljak 1.

Suradnja u području SPNFT-a

Članak 45.

Opće odredbe

1. Države članice osiguravaju da oblikovatelji politika, FOJ-evi, nadzorna tijela, uključujući AMLU-u, i druga nadležna tijela, kao i porezna tijela imaju učinkovite mehanizme koji im omogućuju domaću suradnju i koordinaciju koja se tiče razvoja i provedbe politika i aktivnosti za suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma te za sprečavanje neuvođenja i izbjegavanja plaćanja ciljanih financijskih sankcija zbog financiranja širenja oružja, među ostalim radi ispunjavanja njihovih obveza na temelju članka 8.

2. Uzimajući u obzir informacije o stvarnom vlasništvu dobivene od nadležnih tijela u skladu s poglavljem IV. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final] i poglavlja II. odjeljka I. ove Direktive, države članice osiguravaju da nadležna tijela mogu pravodobno i bez naknade te informacije dostaviti nadležnim tijelima druge države članice ili trećih zemalja.

3. Države članice ne smiju zabraniti niti postavljati nerazumne ili neopravdano restriktivne uvjete za razmjenu informacija ili pružanje pomoći među nadležnim tijelima u svrhe ove Direktive. Države članice osiguravaju da nadležna tijela ne odbiju zahtjev za pomoć zbog toga:

(a)što se smatra da zahtjev uključuje i porezna pitanja;

(b)što se u nacionalnom pravu od obveznika zahtijeva da čuvaju tajnost ili povjerljivost, osim u slučajevima u kojima su relevantne informacije koje se traže zaštićene odvjetničkom tajnom ili u kojima se primjenjuje pravna obveza čuvanja poslovne tajne kako je opisano u članku 51. stavku 2. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final];

(c)što je u državi članici kojoj se podnosi zahtjev u tijeku ispitivanje, istraga ili postupak, osim ako bi pomoć omela to ispitivanje, istragu ili postupak;

(d)što se priroda ili status ekvivalentnog nadležnog tijela koje podnosi zahtjev razlikuje od prirode ili statusa nadležnog tijela kojem se podnosi zahtjev.

Članak 46.

Dostava popisa nadležnih tijela

1. Kako bi se olakšala i promicala učinkovita suradnja, a posebno razmjena informacija, države članice Komisiji i AMLA-i dostavljaju:

(a)popis nadzornih tijela odgovornih za nadzor usklađenosti obveznika sa zahtjevima iz Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final] te prema potrebi ime javnog tijela koje nadzire samoregulatorna tijela u obavljanju nadzornih funkcija na temelju ove Direktive, kao i njihove podatke za kontakt;

(b)podatke za kontakt njihova FOJ-a;

(c)popis drugih nadležnih nacionalnih tijela.

2. Za potrebe stavka 1. dostavljaju se sljedeći podaci za kontakt:

(a)ime i funkcija osobe za kontakt;

(b)službena e-adresa i telefonski broj osobe za kontakt.

3. Države članice osiguravaju da se informacije koje se dostavljaju Komisiji i AMLA-i u skladu sa stavkom 1. ažuriraju čim dođe do promjene.

4. AMLA na svojim internetskim stranicama objavljuje registar tijelâ iz stavka 1. i olakšava razmjenu informacija iz stavka 2. među nadležnim tijelima. Tijela upisana u registar u okviru svojih ovlasti služe kao kontaktna točka za ekvivalentna nadležna tijela. FOJ-evi i nadzorna tijela također služe kao kontaktna točka za AMLA-u.

Članak 47.

Suradnja s AMLA-om

FOJ i nadzorna tijela surađuju s AMLA-om i dostavljaju joj sve potrebne informacije kako bi obavljala svoje dužnosti na temelju ove Direktive, Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final] i Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o osnivanju tijela za suzbijanje pranja novca, COM(2021) 421 final].

Odjeljak 2.

Suradnja s drugim tijelima i razmjena povjerljivih informacija

Članak 48.

Suradnja u vezi s kreditnim institucijama

1. Države članice osiguravaju da financijska nadzorna tijela, FOJ-evi i tijela nadležna za nadzor kreditnih institucija u skladu s drugim pravnim aktima blisko surađuju u okviru svojih nadležnosti i jedni drugima dostavljaju informacije relevantne za obavljanje zadaća. Takva suradnja i razmjena informacija ne ometaju ispitivanje, istragu ili postupak koji je u tijeku u skladu s kaznenim ili upravnim pravom države članice u kojoj se nalazi financijsko nadzorno tijelo ili tijelo kojemu su povjerene ovlasti za nadzor kreditnih institucija u skladu s drugim pravnim aktima i ne utječu na obvezu čuvanja poslovne tajne kako je predviđeno u članku 50. stavku 1.

2. Države članice osiguravaju da, ako financijska nadzorna tijela utvrde nedostatke u sustavu unutarnje kontrole SPNFT-a i načina na koji kreditna institucija primjenjuje zahtjeve iz Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final] kojima se značajno povećavaju rizici kojima je institucija izložena ili bi mogla biti izložena, financijsko nadzorno tijelo odmah o tome obavješćuje Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) i tijelo koje nadzire kreditnu instituciju u skladu s Direktivom (EU) 2013/36, uključujući ESB koji djeluje u skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 1024/2013 50 .

U slučaju potencijalnog povećanog rizika financijska nadzorna tijela moraju se moći povezati s tijelima koja nadziru instituciju u skladu s Direktivom (EU) 2013/36 i izraditi zajedničku procjenu o kojoj se obavješćuje EBA-u. AMLA-i se priopćavaju sve takve obavijesti.

3. Države članice osiguravaju da, ako financijska nadzorna tijela utvrde da je kreditna institucija odbila ući u poslovni odnos, ali dokumentiranom dubinskom analizom stranke u skladu s člankom 17. stavkom 2. takvo odbijanje nije opravdano, ona obavješćuju tijelo odgovorno za osiguravanje usklađenosti te institucije s Direktivom (EU) 2014/92 ili Direktivom (EU) 2015/2366.

4. Države članice osiguravaju da financijska nadzorna tijela surađuju sa sanacijskim tijelima kako su definirana u članku 3. stavku 18. Direktive 2014/59/EU ili imenovanim tijelima kako su definirana u članku 2. stavku 1. točki 18. Direktive 2014/49/EU. Financijska nadzorna tijela obavješćuju ta tijela o ishodu mjera dubinske analize stranke koje su primijenjene u skladu s poglavljem III. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final] ili o računu koji je FOJ suspendirao u skladu s člankom 20.

5. Financijska nadzorna tijela i FOJ-evi jednom godine izvještavaju AMLA-u o svojoj suradnji s drugim tijelima u skladu s ovim člankom.

6. AMLA do [dvije godine nakon datuma prenošenja ove Direktive], nakon savjetovanja s EBA-om, izdaje smjernice o suradnji između financijskih nadzornih tijela i tijela iz stavaka 2., 3. i 4., uključujući o stupnju uključenosti FOJ-eva u takvu suradnju.

Članak 49.

Suradnja u vezi s revizorima

1. Države članice osiguravaju da nadzorna tijela zadužena za revizore i, prema potrebi, javna tijela koja nadziru samoregulatorna tijela u skladu s poglavljem IV. ove Direktive, njihovi FOJ-evi i javna tijela nadležna za nadzor ovlaštenih revizora i revizorskih društava u skladu s člankom 32. Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 51 i člankom 20. Uredbe (EU) 537/2014 Europskog parlamenta i Vijeća 52 međusobno blisko surađuju u okviru svojih nadležnosti i jedni drugima dostavljaju informacije relevantne za obavljanje zadaća.

Tijela iz prvog podstavka koriste povjerljive informacije razmijenjene u skladu s ovim člankom isključivo za izvršavanje svojih funkcija u okviru područja primjene ove Direktive ili drugih akata Unije iz prvog podstavka i u kontekstu upravnih ili sudskih postupaka koji su posebno povezani s izvršavanjem tih funkcija.

2. Države članice mogu tijelima iz stavka 1. zabraniti suradnju ako bi takva suradnja, uključujući razmjenu informacija, ometala ispitivanje, istragu ili postupak koji je u tijeku u skladu s kaznenim ili upravnim pravom države članice u kojoj se tijela nalaze.

Članak 50.

Razmjena informacija u vezi s kreditnim i financijskim institucijama među subjektima koji podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne

1.Države članice propisuju da sve osobe koje rade ili su radile za financijska nadzorna tijela, kao i revizori ili stručnjaci koji djeluju u ime financijskih nadzornih tijela podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne.

Ne dovodeći u pitanje slučajeve koji su obuhvaćeni kaznenim istragama i progonima u skladu s pravom država članica ili pravom Unije te informacije koje su FOJ-u dostavljene u skladu s člankom 32., povjerljive informacije koje osobe iz prvog podstavka dobiju tijekom obavljanja svojih dužnosti u skladu s ovom Direktivom mogu se otkriti samo u sažetom ili agregiranom obliku, na način da nije moguće identificirati pojedinačne kreditne i financijske institucije.

2. Stavkom 1. ne sprečava se razmjena informacija:

(a)među financijskim nadzornim tijelima, u istoj državi članici ili više njih, uključujući AMLA-u kada djeluje u skladu s člankom 5. stavkom 2. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o osnivanju tijela za suzbijanje pranja novca, COM(2021) 421 final];

(b)između financijskih nadzornih tijela i FOJ-eva;

(c)između financijskih nadzornih tijela i nadležnih tijela zaduženih za kreditne i financijske institucije u skladu s drugim zakonodavnim aktima koji se odnose na nadzor kreditnih i financijskih institucija, uključujući ESB kada djeluje u skladu s Uredbom (EU) 1024/2013, u istoj državi članici ili više njih.

Za potrebe prvog podstavka točke (c) razmjena informacija podliježe obvezama čuvanja poslovne tajne iz stavka 1.

3. Svako tijelo koje primi povjerljive informacije u skladu sa stavkom 2. te informacije koristi samo:

(a)pri obavljanju svojih dužnosti u skladu s ovom Direktivom ili drugim zakonodavnim aktima u području SPNFT-a, bonitetnom regulativom te nadzora kreditnih i financijskih institucija, uključujući pri određivanju sankcija;

(b)u žalbama protiv odluka tijela, uključujući u sudskim postupcima;

(c)u sudskim postupcima pokrenutima na temelju posebnih odredaba prava Unije donesenih u području ove Direktive ili u području bonitetne regulative te nadzora kreditnih i financijskih institucija.

Članak 51.

Razmjena informacija među nadzornim tijelima i s drugim tijelima

1. Osim u slučajevima koji su obuhvaćeni člankom 51. stavkom 2. Uredbe [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final], države članice odobravaju razmjenu informacija između:

(a)nadzornih tijela i javnih tijela koja nadziru samoregulatorna tijela u skladu s poglavljem IV. ove Direktive, u istoj državi članici ili više njih;

(b)nadzornih tijela i tijela koja su na temelju zakona odgovorna za nadzor financijskih tržišta pri obavljanju svojih nadzornih funkcija;

(c)nadzornih tijela zaduženih za revizore i, prema potrebi, javnih tijela koja nadziru samoregulatorna tijela u skladu s poglavljem IV. ove Direktive te javnih tijela nadležnih za nadzor ovlaštenih revizora i revizorskih društava u skladu s člankom 32. Direktive 2006/43/EZ i člankom 20. Uredbe (EU) 537/2014, uključujući tijela u različitim državama članicama.

Obvezama čuvanja poslovne tajne iz članka 50. stavaka 1. i 3. ne sprečava se takva razmjena informacija.

Povjerljive informacije razmijenjene u skladu s ovim stavkom koriste se samo pri obavljanju dužnosti dotičnih tijela i u kontekstu upravnih ili sudskih postupaka koji se posebno odnose na izvršavanje tih funkcija. Na primljene informacije u svakom se slučaju primjenjuju obveze čuvanja poslovne tajne koje su barem istovjetne onima iz članka 50. stavka 1.

2. Države članice mogu dopustiti otkrivanje određenih informacija drugim nacionalnim tijelima koja su na temelju zakona odgovorna za nadzor financijskih tržišta ili koja imaju dodijeljene odgovornosti u području suzbijanja ili istraživanja pranja novca, predikatnih kaznenih djela ili financiranja terorizma. Obvezama čuvanja poslovne tajne iz članka 50. stavaka 1. i 3. ne sprečava se takvo otkrivanje.

Međutim, povjerljive informacije razmijenjene u skladu s ovim stavkom koriste se samo u svrhu obavljanja pravnih zadaća dotičnih tijela. Osobe koje imaju pristup takvim informacijama podliježu obvezama čuvanja poslovne tajne koje su barem istovjetne onima iz članka 50. stavka 1.

3. Države članice mogu dopustiti da se određene informacije koje se odnose na nadzor nad obveznicima radi usklađivanja s Uredbom [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca, COM(2021) 420 final] otkriju parlamentarnim istražnim odborima, revizorskim sudovima i drugim subjektima zaduženima za istraživanja u njihovoj državi članici, pod sljedećim uvjetima:

(a)da ti subjekti prema nacionalnom pravu imaju točno utvrđen mandat za istraživanje ili ispitivanje djelovanja nadzornih tijela ili tijela odgovornih za zakone kojima se regulira taj nadzor;

(b)da su te informacije nužne za izvršavanje mandata iz točke (a);

(c)da se na osobe koje imaju pristup informacijama primjenjuju obveze čuvanja poslovne tajne koje su barem istovjetne onima iz stavka 1.;

(d)da se informacije koje potječu iz druge države članice mogu otkriti samo uz izričitu suglasnost nadzornog tijela koje je te informacije otkrilo i isključivo u svrhe za koje je to nadzorno tijelo dalo suglasnost.

Odjeljak 3.

Smjernice o suradnji

Članak 52.

Smjernice o suradnji u području SPNFT-a

AMLA do [dvije godine nakon datuma prenošenja ove Direktive], u suradnji s ESB-om, europskim nadzornim tijelima, Europolom, Eurojustom i Uredom europskog javnog tužitelja, izdaje smjernice o:

(a)suradnji nadležnih tijela iz odjeljka 1. ovog poglavlja i suradnji s tijelima iz odjeljka 2. ovog poglavlja i tijelima nadležnima za registre iz poglavlja II. odjeljka 1. ove Direktive radi sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma;

(b)procedurama koje trebaju primjenjivati tijela koja su u skladu s drugim aktima Unije nadležna za nadzor obveznika kako bi pri obavljanju svojih dužnosti u skladu s odgovarajućim aktima Unije uzela u obzir sumnje u pranje novca i financiranje terorizma.

POGLAVLJE VI.

ZAŠTITA PODATAKA

Članak 53.

Obrada određenih kategorija osobnih podataka

1. U mjeri u kojoj je to nužno za potrebe ove Direktive, nadležna tijela mogu obrađivati posebne kategorije osobnih podataka iz članka 9. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/679 i osobne podatke koji se odnose na kaznene osude i kažnjiva djela iz članka 10. te uredbe podložno odgovarajućim zaštitnim mjerama za prava i slobode ispitanika i sljedećim dodatnim zaštitnim mjerama:

(a)da obradu takvih podataka samo na pojedinačnoj osnovi provodi osoblje svakog nadležnog tijela koje je posebno imenovano i ovlašteno za obavljanje tih zadaća;

(b)da osoblje nadležnih tijela održava visoke profesionalne standarde povjerljivosti i zaštite podataka, da je visokog integriteta i da ima odgovarajuće vještine;

(c)da se provode tehničke i organizacijske mjere kako bi se osigurala sigurnost podataka u skladu s visokim tehnološkim standardima.

2. Za potrebe ove Direktive zaštitne mjere iz stavka 1. primjenjuju se i na obradu posebnih kategorija podataka iz članka 10. stavka 1. Uredbe (EU) 2018/1725 i osobnih podataka koji se odnose na kaznene osude i kažnjiva djela iz članka 11. te uredbe koju provode institucije, agencije ili tijela Unije.

POGLAVLJE VII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 54.

Odbor

1. Komisiji pomaže Odbor za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma uspostavljen člankom 28. Uredbe [umetnuti upućivanje na preinačenu Uredbu (EU) 2015/847, COM/2021/422 final]. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 55.

Prijelazno upravljanje mrežom FIU.net

Komisija najkasnije do [tri godine nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] prenosi na AMLA-u upravljanje mrežom FIU.net.

Do završetka tog prijenosa Komisija pruža potrebnu pomoć za funkcioniranje mreže FIU.net i razmjenu informacija među FOJ-evima unutar Unije. U tu svrhu Komisija redovito saziva sastanke u okviru platforme EU-a za FOJ-eve koja se sastoji od predstavnika FOJ-eva iz država članica kako bi nadgledala funkcioniranje mreže FIU.net.

Članak 56.

Preispitivanje

Komisija do [pet godina od datuma prenošenja ove Direktive], a nakon toga svake tri godine podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi ove Direktive.

Članak 57.

Stavljanje izvan snage

Direktiva (EU) 2015/849 stavlja se izvan snage s učinkom od [datum prenošenja].

Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i Uredbu [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca] u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga.

Članak 58.

Prenošenje

1. Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom najkasnije do [tri godine nakon datuma stupanja na snagu]. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 59.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 60.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

(1)    Europol, From suspicion to action: Converting financial intelligence into greater operational impact (Od sumnje do djelovanja – postizanje većeg operativnog učinka na temelju financijskih obavještajnih podataka), 2017.

(2)    Komunikacija Komisije – Prema boljoj provedbi EU-ova okvira za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma (COM(2019) 360 final), Izvješće Komisije o ocjeni nedavnih navodnih slučajeva pranja novca u kojima su sudjelovale kreditne institucije EU-a, (COM(2019) 373 final), Izvješće o ocjeni okvira za suradnju među FOJ-evima (COM(2019) 371 final); Izvješće o nadnacionalnoj procjeni rizika (COM(2019) 370 final).

(3)    COM(2020) 605 final

(4)    Komunikacija Komisije o akcijskom planu za sveobuhvatnu politiku Unije o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (C/2020/2800), SL C 164, 13.5.2020., str. 21.–33.

(5)    COM(2021) 420 final.

(6)    Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.).

(7)    COM(2021) 421 final.

(8)    COM(2021) 422 final.

(9)    Rezolucija Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o sveobuhvatnoj politici Unije o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma – akcijski plan Komisije i druga nedavna događanja (2020/2686(RSP)), P9_TA(2020)0204.

(10)    Zaključci Vijeća o sprječavanju pranja novca i borbi protiv financiranja terorizma, 12608/20.

(11)    Sva upućivanja na „postojeće zakonodavstvo EU-a o SPNFT-u” u ovom Obrazloženju trebalo bi smatrati upućivanjima na ovu Direktivu.

(12)    Direktiva (EU) 2019/1153 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o utvrđivanju pravila kojima se olakšava uporaba financijskih i drugih informacija u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage ili progona određenih kaznenih djela i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2000/642/PUP (SL L 186, 11.7.2019., str. 122.–137.).

(13)    Direktiva (EU) 2018/1673 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. studenoga 2018. o borbi protiv pranja novca kaznenopravnim sredstvima.

(14)    Direktiva (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP (SL L 88, 31.3.2017., str. 6.–21.).

(15)    Direktiva (EU) 2019/1153 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2019. o utvrđivanju pravila kojima se olakšava uporaba financijskih i drugih informacija u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage ili progona određenih kaznenih djela i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2000/642/PUP.

(16)    Direktive (EU) 2015/2366, 2014/92 i 2009/110.

(17)    Direktiva (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma.

(18)    Radni dokument službi Komisije – Izvješće o procjeni učinka priloženo paketu zakonodavnih prijedloga Komisije o sprečavanju pranja novca i borbi protiv financiranja terorizma te izvršavanju zakonodavstva, uključujući:

(19)    Opća uredba o zaštiti podataka (Uredba (EU) 2016/679) i Interna uredba o zaštiti podataka za institucije, tijela, urede i agencije EU-a (Uredba (EU) 2018/1725).

(20)    SL C [...], [...], str. [...].

(21)    SL C , , str. .

(22)    Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.).

(23)    Direktiva (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU (SL L 156, 19.6.2018., str. 43.)

(24)    Odluka Vijeća 2009/316/PUP od 6. travnja 2009. o uspostavi Europskog informacijskog sustava kaznene evidencije (ECRIS) na temelju članka 11. Okvirne odluke 2009/315/PUP (SL L 93, 7.4.2009., str. 33.).

(25)    Okvirna odluka Vijeća 2009/315/PUP od 26. veljače 2009. o organizaciji i sadržaju razmjene podataka iz kaznene evidencije između država članica (SL L 93, 7.4.2009., str. 23.).

(26)    2010/413/ZVSP: Odluka Vijeća od 26. srpnja 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2007/140/ZVSP (SL L 195, 27.7.2010., str. 39.).

(27)    Odluka Vijeća (ZVSP) 2016/849 od 27. svibnja 2016. o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Narodne Republike Koreje i o stavljanju izvan snage Odluke 2013/183/ZVSP (SL L 141, 28.5.2016., str. 79.).

(28)    Uredba Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 961/2010 (SL L 88, 24.3.2012., str. 1.).

(29)    Uredba Vijeća (EU) 2017/1509 od 30. kolovoza 2017. o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Narodne Republike Koreje i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 329/2007 (SL L 224, 31.8.2017., str. 1.).

(30)    Direktiva (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o određenim aspektima prava društava (SL L 169, 30.6.2017., str. 46.).

(31)    Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1).

(32)    Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

(33)    Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (SL L 173, 12.6.2014., str. 149.).

(34)    Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).

(35)    Direktiva 2014/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o usporedivosti naknada povezanih s računima za plaćanje, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu računima za plaćanje s osnovnim uslugama (SL L 257, 28.8.2014., str. 214.).

(36)    Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., str. 35.).

(37)    Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).

(38)    Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL L 119, 4.5.2016., str. 89.).

(39)    Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(40)    SL C 369, 17.12.2011., str. 14.

(41)    SL C , , str. .

(42)    Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269, 10.10.2013., str. 1.).

(43)    Uredba (EU) 2018/1672 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o kontrolama gotovine koja se unosi u Uniju ili iznosi iz Unije i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1889/2005 (SL L 284, 12.11.2018., str. 6.).

(44)    Direktiva 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac te o izmjeni direktiva 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ (SL L 267, 10.10.2009., str. 7.).

(45)    Direktiva (EU) 2018/1673 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o borbi protiv pranja novca kaznenopravnim sredstvima (SL L 284, 12.11.2018., str. 22.).

(46)    Uredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (SL L 257, 28.8.2014., str. 73.).

(47)    Uredba (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o utvrđivanju tehničkih i poslovnih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 (SL L 94, 30.3.2012., str. 22.).

(48)    Uredba Komisije (EU) br. 389/2013 od 2. svibnja 2013. o uspostavi Registra Unije u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, odlukama br. 280/2004/EZ i br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o ukidanju uredbi Komisije (EU) br. 920/2010 i br. 1193/2011 (SL L 122, 3.5.2013., str.1.–59.).

(49)    Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).

(50)    Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29.10.2013., str. 63.).

(51)    Direktiva 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja, kojom se mijenjaju direktive Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ i stavlja izvan snage Direktiva Vijeća 84/253/EEZ (SL L 157, 9.6.2006., str. 87.-107.).

(52)    Uredba (EU) br. 537/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o posebnim zahtjevima u vezi zakonske revizije subjekata od javnog interesa i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2005/909/EZ (SL L 158, 27.5.2014., str. 77.).

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 20.7.2021.

COM(2021) 423 final

PRILOG

Prijedlogu

DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mehanizmima koje države članice trebaju uspostaviti radi sprečavanja korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2015/849

PRILOG

Korelacijska tablica

Direktiva (EU) 2015/849	Ova Direktiva	Uredba (EU) XXXX/XX [umetnuti upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca]
Članak 1 stavak 1.	—	—
Članak 1. stavak 2.	—	—
Članak 1. stavak 3.		Članak 2. točka 1.
Članak 1. stavak 4.		Članak 2. točka 1.
Članak 1. stavak 5.		Članak 2. točka 2.
Članak 1. stavak 6.		Članak 2. točke 1. i 2.
Članak 2. stavak 1.		Članak 3.
Članak 2. stavak 2.		Članak 4.
Članak 2. stavak 3.		Članak 5. stavak 1.
Članak 2. stavak 4.		Članak 5. stavak 2.
Članak 2. stavak 5.		Članak 5. stavak 3.
Članak 2. stavak 6.		Članak 5. stavak 4.
Članak 2. stavak 7.		Članak 5. stavak 5.
Članak 2. stavak 8.		Članak 6.
Članak 2. stavak 9.		Članak 4. stavak 3. i članak 5. stavak 6.
Članak 3. točka 1.		Članak 2. točka 5.
Članak 3. točka 2.		Članak 2. točka 6.
Članak 3. točka 3.		Članak 2. točka 4.
Članak 3. točka 4.		Članak 2. točka 3.
Članak 3. točka 5.		Članak 2. točka 35.
Članak 3. točka 6.		Članak 2. točka 22.
Članak 3. točka 6. podtočka (a)		Članak 42. stavak 1.
Članak 3. točka 6. podtočka (b)		Članak 43.
Članak 3. točka 6. podtočka (c)		Članak 42. stavak 2.
Članak 3. točka 7.		Članak 2. točka 7.
Članak 3. točka 8.		Članak 2. točka 19.
Članak 3. točka 9.		Članak 2. točka 25.
Članak 3. točka 10.		Članak 2. točka 26.
Članak 3. točka 11.		Članak 2. točka 27.
Članak 3. točka 12.		Članak 2. točka 28.
Članak 3. točka 13.		Članak 2. točka 16.
Članak 3. točka 14.		Članak 2. točka 8.
Članak 3. točka 15.		Članak 2. točka 29.
Članak 3. točka 16.		Članak 2. točka 15.
Članak 3. točka 17.		Članak 2. točka 20.
Članak 3. točka 18.		Članak 2. točka 13.
Članak 3. točka 19.	—	—
Članak 4.	Članak 3.
Članak 5.	—	—
Članak 6.	Članak 7.
Članak 7.	Članak 8.
Članak 8. stavak 1.		Članak 8. stavak 1.
Članak 8. stavak 2.		Članak 8. stavci 2. i 3.
Članak 8. stavak 3.		Članak 7. stavak 1.
Članak 8. stavak 4.		Članak 7. stavak 2.
Članak 8. stavak 5.		Članak 7. stavci 2. i 3.
Članak 9.		Članak 23.
Članak 10.		Članak 58.
Članak 11.		Članak 15.
Članak 12.	—	—
Članak 13. stavak 1.		Članak 16. stavak 1.
Članak 13. stavak 2.		Članak 16. stavak 2.
Članak 13. stavak 3.		Članak 16. stavak 2.
Članak 13. stavak 4.		Članak 16. stavak 4.
Članak 13. stavak 5.		Članak 37.
Članak 13. stavak 6.		Članak 18. stavak 3.
Članak 14. stavak 1.		Članak 19. stavak 1.
Članak 14. stavak 2.		Članak 19. stavak 2.
Članak 14. stavak 3.		Članak 19. stavak 3.
Članak 14. stavak 4.		Članak 17.
Članak 14. stavak 5.		Članak 21. stavci 2. i 3.
Članak 15.		Članak 27.
Članak 16.		Članak 27. stavak 1.
Članak 17.	—	—
Članak 18. stavak 1.		Članak 28. stavak 1.
Članak 18. stavak 2.		Članak 28. stavak 2.
Članak 18. stavak 3.	—	Članak 28. stavak 3.
Članak 18. stavak 4.	—	—
Članak 18.a stavak 1.		Članak 23. stavak 4. i članak 28. stavak 4.
Članak 18.a stavak 2.	—	Članak 23. stavak 5. i članak 29. točka (a)
Članak 18.a stavak 3.		Članak 23. stavak 5. i članak 29. točka (b)
Članak 18.a stavak 4.	—	—
Članak 18.a stavak 5.		Članak 29. stavak 3.
Članak 19.		Članak 30.
Članak 20.		Članak 32.
Članak 20.a		Članak 33.
Članak 21.		Članak 34.
Članak 22.		Članak 35.
Članak 23.		Članak 36.
Članak 24.		Članak 31.
Članak 25.		Članak 38. stavak 1.
Članak 26.		Članak 38.
Članak 27.		Članak 39.
Članak 28.		Članak 38. stavak 3.
Članak 29.	—	—
Članak 30. stavak 1.		Članak 45. stavci 1. i 3. i članak 49.
Članak 30. stavak 2.		Članak 45. stavak 4.
Članak 30. stavak 3.	Članak 10. stavak 1.
Članak 30. stavak 4.	Članak 10. stavak 5.
Članak 30. stavak 5.	Članak 11. i članak 12. stavak 1.
Članak 30. stavak 5.a	Članak 12. stavak 2.
Članak 30. stavak 6.	Članak 11. stavci 1., 2. i 3.
Članak 30. stavak 7.	Članak 45. stavak 2.
Članak 30. stavak 8.		Članak 18. stavak 4.
Članak 30. stavak 9.	Članak 13.
Članak 30. stavak 10.	Članak 10. stavci 11. i 12.
Članak 31. stavak 1.		Članak 43. stavak 1., članak 46. stavak 1. i članak 49.
Članak 31. stavak 2.		Članak 46. stavak 2.
Članak 31. stavak 3.		Članak 46. stavak 3.
Članak 31. stavak 3.a	Članak 10. stavak 1.	Članak 48.
Članak 31. stavak 4.	Članak 11. i članak 12. stavak 1.
Članak 31. stavak 4.a	Članak 12. stavak 2.
Članak 31. stavak 5.	Članak 10. stavak 5.
Članak 31. stavak 6.		Članak 18. stavak 4.
Članak 31. stavak 7.	Članak 45. stavak 2.
Članak 31. stavak 7.a	Članak 13.
Članak 31. stavak 9.	Članak 10. stavci 11. i 12.
Članak 31. stavak 10.		Članak 43. stavak 2.
Članak 31.a	Članak 15. stavak 1.
Članak 32. stavak 1.	Članak 17. stavak 1.
Članak 32. stavak 2.	Članak 46. stavak 1.
Članak 32. stavak 3.	Članak 17. stavci 2., 4. i 5.
Članak 32. stavak 4.	Članak 18. stavak 1. i članak 19. stavak 1.
Članak 32. stavak 5.	Članak 19. stavak 1.
Članak 32. stavak 6.	Članak 19. stavak 2.
Članak 32. stavak 7.	Članak 20. stavak 1.
Članak 32. stavak 8.	Članak 17. stavak 3.
Članak 32. stavak 9.	Članak 18. stavak 4.
Članak 32.a stavak 1.	Članak 14. stavak 1.
Članak 32.a stavak 2.	Članak 14. stavak 2.
Članak 32.a stavak 3.	Članak 14. stavak 3.
Članak 32.a stavak 4.	Članak 14. stavak 4.
Članak 32.b	Članak 16.
Članak 33. stavak 1.		Članak 50. stavak 1.
Članak 33. stavak 2.		Članak 50. stavak 6.
Članak 34. stavak 1.		Članak 51. stavak 1.
Članak 34. stavak 2.		Članak 51. stavak 2.
Članak 34. stavak 3.	—	—
Članak 35.		Članak 52.
Članak 36.	Članak 32.
Članak 37.		Članak 53.
Članak 38.	Članak 43. stavak 3.	Članak 11. stavak 3.
Članak 39.		Članak 54.
Članak 40.		Članak 56.
Članak 41.		Članak 55.
Članak 42.		Članak 57.
Članak 43.	—	—
Članak 44. stavak 1.	Članak 9. stavak 1.
Članak 44. stavak 2.	Članak 9. stavak 2.
Članak 44. stavak 3.	Članak 9. stavak 3.
Članak 44. stavak 4.	Članak 9. stavak 6.
Članak 45. stavak 1.		Članak 13. stavak 1.
Članak 45. stavak 2.	—	—
Članak 45. stavak 3.		Članak 14. stavak 1.
Članak 45. stavak 4.	Članak 35.
Članak 45. stavak 5.		Članak 14. stavak 2.
Članak 45. stavak 6.		Članak 14. stavak 3.
Članak 45. stavak 7.		Članak 14. stavak 4.
Članak 45. stavak 8.		Članak 13. stavak 2.
Članak 45. stavak 9.	Članak 5. stavak 1.
Članak 45. stavak 10.	Članak 5. stavak 2.
Članak 45. stavak 11.	Članak 5. stavak 3.
Članak 46. stavak 1.		Članak 10.
Članak 46. stavak 2.	—	—
Članak 46. stavak 3.	Članak 21.
Članak 46. stavak 4.		Članak 9.
Članak 47. stavak 1.	Članak 4.
Članak 47. stavak 2.	Članak 6. stavak 1.
Članak 47. stavak 3.	Članak 6. stavak 2.
Članak 48. stavak 1.	Članak 29. stavak 1.
Članak 48. stavak 1.a	Članak 29. stavak 5. i članak 46.
Članak 48. stavak 2.	Članak 29. stavci 2. i 5.
Članak 48. stavak 3.	Članak 29. stavak 6.
Članak 48. stavak 4.	Članci 33. i 34.
Članak 48. stavak 5.	Članak 33. stavak 4. i članak 34. stavak 2.
Članak 48. stavak 6.	Članak 31. stavak 1.
Članak 48. stavak 7.	Članak 31. stavak 2.
Članak 48. stavak 8.	Članak 31. stavak 5.
Članak 48. stavak 9.	Članak 29. stavak 3.
Članak 48. stavak 10.	Članak 31. stavak 4.
Članak 49.	Članak 45. stavak 1.
Članak 50.	Članak 47.
Članak 50.a	Članak 45. stavak 3.
Članak 51.	—	—
Članak 52.	Članak 22.
Članak 53.	Članak 24.
Članak 54.	Članak 26.
Članak 55.	Članak 27.
Članak 56.	Članak 23. stavci 2. i 3.
Članak 57.	Članak 28.
Članak 57.a stavak 1.	Članak 50. stavak 1.
Članak 57.a stavak 2.	Članak 50. stavak 2.
Članak 57.a stavak 3.	Članak 50. stavak 3.
Članak 57.a stavak 4.	Članak 33. stavak 1. i članak 34. stavci 1. i 3.
Članak 57.a stavak 5.	Članak 37.
Članak 57.b	Članak 51.
Članak 58. stavak 1.	Članak 39. stavak 1.
Članak 58. stavak 2.	Članak 39. stavak 2.
Članak 58. stavak 3.	Članak 39. stavak 3.
Članak 58. stavak 4.	—	—
Članak 58. stavak 5.	Članak 39. stavak 4.
Članak 59. stavak 1.	Članak 40. stavak 1.
Članak 59. stavak 2.	Članak 40. stavak 2. i članak 41. stavak 1.
Članak 59. stavak 3.	Članak 40. stavak 3.
Članak 59. stavak 4.	Članak 40. stavak 4.
Članak 60. stavak 1.	Članak 42. stavak 1.
Članak 60. stavak 2.	Članak 42. stavak 2.
Članak 60. stavak 3.	Članak 42. stavak 3.
Članak 60. stavak 4.	Članak 39. stavak 5.
Članak 60. stavak 5.	Članak 42. stavak 4.
Članak 60. stavak 6.	Članak 42. stavak 5.
Članak 61.	Članak 43.
Članak 62. stavak 1.	Članak 44. stavak 1.
Članak 62. stavak 2.	Članak 6. stavak 6.
Članak 62. stavak 3.	Članak 44. stavak 2.
Članak 63.	—	—
Članak 64.		Članak 60.
Članak 64.a	Članak 54.	Članak 61.
Članak 65.	—	—
Članak 66.	—	—
Članak 67.	—	—
Članak 68.	—	—
Članak 69.	—	—
Prilog I.		Prilog I.
Prilog II.		Prilog II.
Prilog III.		Prilog III.
Prilog IV.	—	—