Eureka 32024R3012 Definitions Sign in
European flag

Službeni list
Europske unije

HR

Serija L


2024/3012

6.12.2024

UREDBA (EU) 2024/3012 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 27. studenoga 2024.

o uspostavi okvira Unije za certifikaciju trajnog uklanjanja ugljika, gospodarenja ugljikom i skladištenja ugljika u proizvodima

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

U skladu s Pariškim sporazumom, donesenim u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) („Pariški sporazum”) koji je odobren Odlukom Vijeća (EU) 2016/1841 (4), međunarodna zajednica postigla je dogovor da će povećanje prosječne globalne temperature zadržati na razini znatno nižoj od 2 oC iznad razina iz predindustrijskog razdoblja i da će taj porast temperature nastojati ograničiti na 1,5 oC iznad razina iz predindustrijskog razdoblja. Konferencija stranaka UNFCCC-a ujedno je 13. studenoga 2021. donijela Klimatski pakt iz Glasgowa, u kojem se potvrđuje da će učinak klimatskih promjena pri porastu temperature od 1,5 oC biti znatno manji nego pri porastu od 2 oC te se odlučuje da će se uložiti napori u ograničavanje porasta temperature na 1,5 oC. Unija i njezine države članice stranke su Pariškog sporazuma i snažno su predane njegovoj provedbi smanjenjem emisija stakleničkih plinova i povećanjem uklanjanja ugljika.

(2)

Na globalnoj razini, izvješća Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC) upućuju na to da se vjerojatnost ograničavanja globalnog zagrijavanja na 1,5 oC smanjuje ako se tijekom ostatka ovog desetljeća i u predstojećim desetljećima brzo i znatno ne smanje globalne emisije stakleničkih plinova. U izvješćima IPCC-a jasno se navodi i da je, ako se želi postići nulta neto stopa emisija ugljikova dioksida (CO2) ili emisija stakleničkih plinova, neophodno uklanjati CO2 kako bi se kompenzirale preostale emisije koje je teško smanjiti. Za to će biti potrebno široko uvođenje održivih aktivnosti za hvatanje CO2 iz atmosfere i njegovo trajno skladištenje u geološkim, kopnenim ili morskim spremnicima, uključujući oceane, ili u dugotrajnim proizvodima. Unija danas, s aktualnim politikama, nije na dobrom putu da ostvari potrebno uklanjanje ugljika: u Uniji se uklanjanje ugljika u kopnenim ekosustavima posljednjih godina smanjuje, a industrijsko je uklanjanje ugljika neznatno.

(3)

Cilj je ove Uredbe razviti dobrovoljni okvir Unije za certifikaciju trajnog uklanjanja ugljika, gospodarenja ugljikom i skladištenja ugljika u proizvodima („okvir Unije za certifikaciju”) kako bi se olakšalo i potaknulo uvođenje visokokvalitetnog uklanjanja ugljika i visokokvalitetnog smanjenja emisija iz tla, uz potpuno poštovanje ciljeva Unije u području bioraznolikosti i nulte stope onečišćenja, kao dopuna održivom smanjenju emisija u svim sektorima. Okvir Unije za certifikaciju stoga će biti alat kojim se podupire postizanje ciljeva Unije na temelju Pariškog sporazuma, posebno zajedničko postizanje, do 2050., cilja klimatske neutralnosti utvrđenog u Uredbi (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Svako uklanjanje ugljika i smanjenje emisija iz tla certificirano na temelju okvira Unije za certifikaciju trebalo bi doprinijeti postizanju nacionalno utvrđenog doprinosa Unije i njezinih klimatskih ciljeva. Stoga, kako bi se izbjegao dvostruki obračun, to uklanjanje ugljika i smanjenje emisija iz tla ne bi trebali doprinositi nacionalno utvrđenim doprinosima trećih strana ili međunarodnim shemama usklađivanja. Unija se obvezala i da će nakon 2050. stvarati negativne emisije. Važan je instrument za povećanje uklanjanja ugljika u kopnenim ekosustavima Uredba (EU) 2018/841 Europskog parlamenta i Vijeća (6) o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF) u okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030., u kojoj se utvrđuje Unijin cilj za neto uklanjanje od 310 milijuna tona ekvivalenta CO2 do 2030., a svakoj se državi članici zadaju odgovarajući ciljevi.

(4)

U svojoj Komunikaciji od 6. veljače 2024. naslovljenoj „Prema ambicioznom industrijskom upravljanju ugljikom u EU-u” Komisija predviđa da će procijeniti opće ciljeve u pogledu potreba za uklanjanjem ugljika u skladu s klimatskim ambicijama Unije za 2040. i ciljem postizanja klimatske neutralnosti do 2050. i negativnih emisija nakon toga; razviti opcije politike i mehanizme potpore za industrijsko uklanjanje ugljika, među ostalim razmotriti treba li ga i na koji način uzeti u obzir u sustavu Unije za trgovanje emisijama, te istodobno poticati istraživanja, inovacije i ranu demonstraciju novih industrijskih tehnologija u Uniji za uklanjanje CO2 u okviru programa Obzor Europa, okvirnog programa za istraživanja i inovacije uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/695 Europskog parlamenta i Vijeća (7), i Inovacijskog fonda, uspostavljenog Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8). Osim toga, primjereno je da Komisija ocijeni mogućnosti za ostvarenje ciljeva Unije za uklanjanje ugljika, uključujući jasno utvrđivanje zasebnog cilja za trajno uklanjanje ugljika.

(5)

Očekuje se da će se usklađenim okvirom Unije za certifikaciju unaprijediti okolišni integritet i transparentnost trajnog uklanjanja ugljika, gospodarenja ugljikom i skladištenja ugljika u proizvodima te promicati povjerenje u njihovu certifikaciju, uz istodobno smanjenje povezanih administrativnih troškova. Dobrovoljna priroda okvira Unije za certifikaciju znači da će postojeće i nove javne i privatne certifikacijske sheme moći podnijeti zahtjev na temelju ove Uredbe kako bi ih Komisija priznala, iako to za njihovo djelovanje u Uniji neće biti obvezno.

(6)

Uredbom (EU) 2021/1119 utvrđuje se i obvezujući klimatski cilj Unije za domaće smanjenje neto emisija stakleničkih plinova do 2030. za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990. Kako bi se osiguralo da se do 2030. ulože dostatni napori za ublažavanje klimatskih promjena, doprinos neto uklanjanja klimatskom cilju Unije za 2030. ograničen je na 225 milijuna tona ekvivalenta CO2.

(7)

Primjenom okvira Unije za certifikaciju poduprijet će se razvoj trajnog uklanjanja ugljika, gospodarenja ugljikom i skladištenja ugljika u proizvodima u Uniji, što dovodi do nedvojbenog pozitivnog učinka na klimu, uz istodobno izbjegavanje manipulativnog zelenog marketinga. Kada je riječ o gospodarenju ugljikom, okvirom Unije za certifikaciju trebalo bi se promicati i uvođenje aktivnosti kojima se ostvaruju posredne koristi za bioraznolikost, čime bi se doprinijelo postizanju ciljeva obnove prirode utvrđenih u pravu Unije.

(8)

Primjereno je da se okvirom Unije za certifikaciju ujedno potiču istraživanja i inovacije, među ostalim isticanjem uloge relevantnih istraživačkih programa, s ciljem olakšavanja pristupa tržištu za nove tehnologije. U tom se pogledu Komisiju i države članice potiče da sudjeluju u interdisciplinarnoj suradnji koja uključuje nacionalne i regionalne istraživačke institucije, znanstvenike, poljoprivrednike te mala i srednja poduzeća.

(9)

Kako bi se pružila potpora operaterima koji su voljni uložiti dodatne napore u održivo povećanje uklanjanja ugljika ili smanjenje emisija iz tla, u okviru Unije za certifikaciju trebalo bi uzeti u obzir različite vrste aktivnosti, njihove posebnosti i povezani učinak na okoliš. Stoga bi u ovoj Uredbi trebalo propisati jasne definicije trajnog uklanjanja ugljika, gospodarenja ugljikom i skladištenja ugljika u proizvodima te druge elemente okvira Unije za certifikaciju. Njezino područje primjene trebalo bi uključivati aktivnosti kojima se povećava skladištenje ugljika u geološkim, kopnenim ili morskim spremnicima, uključujući oceane, te u dugotrajnim proizvodima. Aktivnosti bi trebale uključivati jednu ili više praksi ili jedan ili više procesa kojima se ugljik uklanja iz atmosfere. Određene aktivnosti, kao što su one koje se temelje na upotrebi biougljena, mogu dovesti do različitih vrsta neto koristi uklanjanja ugljika i različitih trajanja skladištenja ugljika, ovisno o posebnim uvjetima pod kojima se aktivnosti odvijaju. U skladu s time u primjenjivim metodologijama certificiranja koje treba utvrditi na razini Unije u skladu s ovom Uredbom trebalo bi definirati odgovarajuća pravila o praćenju i odgovornosti.

(10)

U slučaju gospodarenja ugljikom relevantne aktivnosti mogu uključivati prakse i procese koji se provode u morskim i obalnim ekosustavima. Relevantne aktivnosti također mogu uključivati prakse ili procese kojima se smanjuju emisije stakleničkih plinova iz tla ili koje dovode do smanjenja ispuštanja ugljika u atmosferu iz spremnikâ ugljika u tlu, kako su navedene u odjeljku B točkama (e) i (f) Priloga I. Uredbi (EU) 2018/841, kao što je primjerice slučaj s aktivnostima kojima se poboljšava upravljanje tlom ili obnavljaju degradirana tresetišta. Osim toga, u kvantifikaciju aktivnosti gospodarenja ugljikom trebalo bi također uključiti smanjenje emisija iz poljoprivrednih tala, koje odgovaraju emisijama iz kategorije izvora prema IPCC-u „poljoprivreda”, potkategorije „poljoprivredna tla”, kako je navedena u tablici 3.D iz tablica zajedničkog formata za izvješćivanje u okviru smjernica UNFCCC-a za izvješćivanje o godišnjim inventarima za stranke uključenih u Prilog I. toj konvenciji, pod uvjetom da to smanjenje emisija proizlazi iz aktivnosti kojom se općenito smanjuju emisije ugljika iz spremnika ugljika u tlu ili općenito povećava uklanjanje ugljika u biogenim spremnicima ugljika. Naprotiv, aktivnosti koje ne dovode ni do uklanjanja ugljika ni do smanjenja emisija iz tla, kao što su projekti koji uključuju izbjegavanje deforestacije ili projekti u području energije iz obnovljivih izvora, ne bi trebale biti uključene u područje primjene okvira Unije za certifikaciju.

(11)

Ovom bi Uredbom trebalo utvrditi zahtjeve koje je potrebno ispuniti kako bi uklanjanje ugljika i smanjenje emisija iz tla bili prihvatljivi za certificiranje na temelju okvira Unije za certifikaciju. U tu bi svrhu uklanjanje ugljika i smanjenje emisija iz tla trebalo kvantificirati na točan i pouzdan način i trebalo bi ih ostvarivati samo aktivnostima kojima se ostvaruje neto korist uklanjanja ugljika ili neto korist smanjenja emisija iz tla, koje su dodatne i kojima je cilj osigurati dugoročno skladištenje ugljika. One ne bi trebale nanositi bitnu štetu okolišu i trebale bi moći dovesti do posredne koristi u vezi s ciljevima održivosti. Uklanjanje ugljika i smanjenja emisija iz tla trebali bi podlijegati reviziji koju provodi neovisna treća strana, koju izvršavaju tijela za certifikaciju, kako bi se osigurala vjerodostojnost i pouzdanost postupka certificiranja. Nadalje, ovom bi Uredbom trebalo utvrditi pravila o izdavanju i upotrebi certificiranih jedinica.

(12)

Obvezujućim pravilima Unije o određivanju cijena ugljika, utvrđenima Direktivom 2003/87/EZ, uređuje se postupanje s emisijama iz djelatnosti obuhvaćenih tom direktivom. Ovom se Uredbom ne bi trebala dovoditi u pitanje Direktiva 2003/87/EZ, osim u vezi s certificiranjem hvatanja i skladištenja emisija CO2 iz biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase koja ispunjavaju kriterije održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova utvrđene u Direktivi (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (9), s eventualnim potrebnim prilagodbama za primjenu na temelju Direktive 2003/87/EZ, kako je utvrđeno u provedbenim aktima iz članka 14. Direktive 2003/87/EZ, u skladu s Prilogom IV. Direktivi 2003/87/EZ.

(13)

Aktivnost bi trebala dovesti do neto koristi uklanjanja ugljika ili neto koristi smanjenja emisija iz tla, što bi pokazalo da ima pozitivan učinak na klimu. Neto korist uklanjanja ugljika ili neto korist smanjenja emisija iz tla trebalo bi kvantificirati u dva koraka.

(14)

U prvom koraku kvantifikacije neto koristi uklanjanja ugljika ili neto koristi smanjenja emisija iz tla operateri bi trebali kvantificirati količinu dodatnog uklanjanja ugljika ili smanjenja emisija iz tla koji su ostvareni aktivnošću u usporedbi s polaznom vrijednošću. Kada je riječ o gospodarenju ugljikom, način kvantificiranja uklanjanja ugljika ili smanjenja emisija iz tla trebao bi osigurati da se pri kvantifikaciji neto koristi aktivnosti na odgovarajući način uzme u obzir svako ispuštanje ugljika u spremniku ugljika. Unijinim metodologijama certificiranja trebalo bi utvrditi standardizirane polazne vrijednosti koje bi trebala biti vrlo reprezentativne za standardnu izvedbu usporedivih praksi i procesa u sličnim društvenim, gospodarskim, okolišnim, regulatornim i tehnološkim okolnostima te bi se njima trebao uzimati u obzir geografski kontekst, uključujući lokalne pedoklimatske i regulatorne uvjete. Tom pristupu utvrđivanju standardiziranih polaznih vrijednosti trebalo bi dati prednost jer se njime osigurava objektivnost, troškovi usklađivanja i drugi administrativni troškovi svode se na najmanju moguću mjeru i pozitivno se priznaje djelovanje onih koji su prvi počeli sudjelovati u prihvatljivim aktivnostima. U kontekstu gospodarenja ugljikom trebalo bi certificirati samo prakse i procese koji nadilaze uobičajenu praksu. Stoga određenu aktivnost gospodarenja ugljikom ne bi trebalo nagrađivati ako je već široko prihvaćena u regiji sa sličnim pedoklimatskim i regulatornim uvjetima. Standardiziranim polaznim vrijednostima trebalo bi osigurati da se, nakon što pojedina aktivnost postane uobičajena praksa, takva aktivnost više ne može certificirati. U tu bi svrhu Komisija trebala najmanje svakih pet godina preispitati i prema potrebi ažurirati standardizirane polazne vrijednosti s obzirom na promjenjive regulatorne okolnosti i najnovije dostupne znanstvene spoznaje kako bi se uzeo u obzir društveni, gospodarski, okolišni, regulatorni i tehnološki razvoj te kako bi se s vremenom potaknule veće ambicije u skladu s Pariškim sporazumom. Osim toga, trebalo bi promicati upotrebu dostupnih digitalnih tehnologija, uključujući elektroničke baze podataka i geografske informacijske sustave, daljinsko istraživanje, nove sustave kvantifikacije ugljika na terenu, umjetnu inteligenciju i strojno učenje te upotrebu elektroničkih karata kako bi se smanjili troškovi utvrđivanja standardiziranih polaznih vrijednosti i osigurala pouzdanost praćenja aktivnosti. Međutim, ako nije moguće utvrditi takve standardizirane polazne vrijednosti, trebalo bi upotrijebiti polaznu vrijednost specifičnu za određenu aktivnost, koja se temelji na individualnoj izvedbi operatera. Operater bi trebao ažurirati polazne vrijednosti specifične za određenu aktivnost na početku svakog razdoblja aktivnosti, osim ako je u primjenjivim metodologijama certificiranja drukčije navedeno.

(15)

Drugi korak kvantifikacije neto koristi trebao bi se sastojati od oduzimanja svih povezanih emisija stakleničkih plinova koje nastaju tijekom životnog ciklusa aktivnosti i koje su povezane s provedbom aktivnosti. Relevantne emisije stakleničkih plinova koje bi trebalo uzeti u obzir uključuju izravne emisije, kao što su one koje proizlaze iz upotrebe gnojiva, kemikalija, goriva ili energije, drugih ulaznih materijala i prijevoza, ili neizravne emisije, kao što su one koje proizlaze iz prenamjene zemljišta s posljedičnim rizicima za sigurnost opskrbe hranom zbog izmještanja poljoprivredne proizvodnje ili zbog učinaka izmještanja uzrokovanih konkurentskom potražnjom za energijom ili otpadnom toplinom. Svako povećanje emisija stakleničkih plinova koje se može pripisati provedbi aktivnosti trebalo bi na odgovarajući način oduzeti od neto koristi uklanjanja ugljika ili neto koristi smanjenja emisija iz tla, u skladu s tehničkim pravilima utvrđenima u primjenjivoj metodologiji certificiranja. Smanjenja emisija stakleničkih plinova koja proizlaze iz provedbe aktivnosti, uz iznimku smanjenja emisija iz tla iz poljoprivrednih tala, ne bi trebalo uzeti u obzir za kvantifikaciju neto koristi uklanjanja ugljika ili neto koristi smanjenja emisija iz tla, ali bi trebalo smatrati da pružaju posrednu korist za cilj održivosti ublažavanja klimatskih promjena i uključiti u certifikate o usklađenosti. Takva smanjenja emisija stakleničkih plinova, kao i druge posredne koristi za održivost, mogla bi povećati vrijednost certificiranog uklanjanja ugljika ili smanjenja emisija iz tla.

(16)

Operateri koji obavljaju aktivnosti obuhvaćene ovom Uredbom trebali bi uključivati svaku fizičku ili pravnu osobu ili javni subjekt koji obavljaju aktivnost ili je kontroliraju ili kojima je delegirana odlučujuća gospodarska ovlast nad tehničkim funkcioniranjem aktivnosti. U slučaju gospodarenja ugljikom definicija „operatera” trebala bi se primjenjivati na „poljoprivrednika”, kako je definiran u članku 3. točki 1. Uredbe (EU) 2021/2115 Europskog parlamenta i Vijeća (10), na bilo kojeg drugog upravitelja aktivnosti u kopnenom ili obalnom okolišu, na šumoposjednika kako je definiran nacionalnim pravom ili na nadležni javni subjekt. „Skupina operatera” trebala bi obuhvaćati svaki pravni subjekt koji predstavlja najmanje dva operatera, uključujući zadruge ili organizacije proizvođača ili skupine proizvođača, i koji osigurava da ti operateri budu usklađeni s ovom Uredbom.

(17)

Aktivnošću se ostvaruje neto korist uklanjanja ugljika ako je uklanjanje ugljika iznad polazne vrijednosti veće od eventualnog povećanja emisija stakleničkih plinova povezanog s provedbom te aktivnosti. Na primjer, u slučaju uklanjanja ugljika kojim se ugljik utiskuje u zemlju, količina trajno pohranjenog ugljika trebala bi biti veća od emisija stakleničkih plinova iz tog industrijskog procesa povezanih s energijom. Slično tome, u slučaju smanjenja emisija iz tla putem gospodarenja ugljikom neto korist smanjenja emisija iz tla pozitivna je ako smanjenje emisija iz tla u usporedbi s polaznom vrijednošću premašuje eventualno povećanje emisija stakleničkih plinova povezano s provedbom aktivnosti. Aktivnostima gospodarenja ugljikom općenito se poboljšava kvaliteta tla, što pozitivno utječe na otpornost i produktivnost tla, ali u nekim bi okolnostima također mogle uzrokovati smanjenje proizvodnje hrane i stoga dovesti do efekta izmještanja emisija ugljika zbog neizravne prenamjene zemljišta te bi stoga trebalo uzeti u obzir povezane neizravne emisije. Svako hvatanje ili skladištenje ugljika pošumljavanjem ili smanjenje emisija iz tla ponovnim natapanjem tresetišta trebalo bi biti veće od emisija iz strojeva koji se upotrebljavaju za provedbu aktivnosti ili emisija povezanih s neizravnom prenamjenom zemljišta do kojih bi moglo doći zbog izmještanja emisija ugljika.

(18)

Uklanjanje ugljika i smanjenje emisija iz tla, kao i povezane izravne i neizravne emisije stakleničkih plinova, trebalo bi kvantificirati na relevantan, konzervativan, točan, potpun, dosljedan, transparentan i usporediv način. O nesigurnostima u pogledu kvantifikacije trebalo bi propisno izvješćivati i uzimati ih u obzir na konzervativan način kako bi se ograničio rizik od precjenjivanja količine CO2 uklonjenog iz atmosfere ili podcjenjivanja količine izravnih i neizravnih emisija stakleničkih plinova koje su ostvarene određenom aktivnosti. Privremeno uklanjanje ugljika i smanjenje emisija iz tla ostvarene gospodarenjem ugljikom trebalo bi kvantificirati s visokom razinom točnosti kako bi se osigurala najviša kvaliteta, a nesigurnosti svele na najmanju moguću mjeru; oni bi se, ako je to izvedivo, trebali temeljiti na primjeni metodologija treće razine (tier 3) u skladu sa smjernicama IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova i svim daljnjim doradama smjernica IPCC-a iz 2006. Usto je, kako bi se potaknula sinergija između ciljeva Unije u području klime i bioraznolikosti, potrebno zahtijevati pojačano praćenje zemljišta, čime će se doprinijeti zaštiti i povećanju otpornosti prirodnog uklanjanja ugljika u cijeloj Uniji. Praćenje emisija i uklanjanja treba precizno odražavati tu sinergiju, trebalo bi se temeljiti na odgovarajućoj kombinaciji mjerenja na terenu s daljinskim istraživanjem ili modeliranjem u skladu s pravilima utvrđenima u primjenjivoj metodologiji certificiranja, trebalo bi na najbolji način iskoristiti napredne tehnologije dostupne u okviru programâ Unije, kao što je komponenta Copernicus Svemirskog programa Unije uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/696 Europskog parlamenta i Vijeća (11), trebalo bi u potpunosti iskoristiti alate koji već postoje i osigurati dosljednost s nacionalnim inventarima stakleničkih plinova.

(19)

Pri odabiru metoda relevantnih za izračun emisija stakleničkih plinova i uklanjanja stakleničkih plinova trebalo bi primijeniti konzervativan pristup u skladu s procjenama smjernica IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova, ako je to primjenjivo. To znači da bi iz primijenjenih metoda trebale proizići konzervativne procjene emisija ili uklanjanja kako se emisije ne bi podcijenile i kako se uklanjanja ne bi precijenila.

(20)

Okvirom Unije za certifikaciju trebale bi se poticati dodatne aktivnosti, odnosno aktivnosti koje nadilaze standardnu praksu. Te bi aktivnosti stoga trebale nadilaziti zakonske zahtjeve na razini pojedinačnog operatera, odnosno operateri bi trebali obavljati aktivnosti koje im nisu već nametnute mjerodavnim pravom. Nadalje, aktivnosti bi trebale postati financijski održive zbog poticajnog učinka certificiranja. Takav je učinak prisutan kad se zbog poticaja koji proizlazi iz potencijalnih prihoda nastalih zahvaljujući certificiranju promijeni ponašanje operatera tako da počnu obavljati dodatnu aktivnost kako bi postigli dodatno uklanjanje ugljika ili smanjenje emisija iz tla.

(21)

Standardizirana polazna vrijednost trebala bi odražavati zakonske i tržišne uvjete u kojima se aktivnost provodi. Ako je aktivnost nametnuta operaterima mjerodavnim pravom ili ako za njezino izvođenje nisu potrebni nikakvi poticaji, izvedivost te aktivnosti odražavat će se u takvim standardiziranim polaznim vrijednostima. Zbog toga bi aktivnost kojom se ostvaruje uklanjanje ugljika ili smanjenje emisija iz tla koji premašuju takvu polaznu vrijednost trebalo smatrati dodatnom. Stoga bi korištenje standardizirane polazne vrijednosti operaterima pojednostavnilo dokazivanje dodatnosti i smanjilo administrativno opterećenje postupka certificiranja, što je posebno važno u slučaju malih operatera.

(22)

Postoji rizik da se atmosferski ili biogeni ugljik koji se hvataju i skladište putem trajnog uklanjanja ugljika, gospodarenja ugljikom ili skladištenja ugljika u proizvodima ponovno ispuste u atmosferu zbog prirodnih ili antropogenih uzroka. Operateri bi stoga trebali poduzeti sve relevantne preventivne mjere za ublažavanje tih rizika i propisno pratiti nastavlja li se ugljik skladištiti tijekom razdoblja praćenja utvrđenog za predmetnu aktivnost. Valjanost certificirane jedinice trebala bi ovisiti o očekivanom trajanju skladištenja i različitim rizicima od poništenja uklanjanja povezanima s predmetnom aktivnošću. Trajno uklanjanje ugljika pruža dovoljnu sigurnost u pogledu vrlo dugoročnog trajanja skladištenja, odnosno trajanja od nekoliko stoljeća. Proizvodi s trajno kemijski vezanim ugljikom predstavljaju vrlo nizak ili nikakav rizik od ispuštanja ugljika. Gospodarenje ugljikom i skladištenje ugljika u proizvodima izloženiji su riziku od namjernog ili nenamjernog ispuštanja ugljika u atmosferu. Kako bi se taj rizik uzeo u obzir, trebalo bi za valjanost jedinice sekvestracije u gospodarenju ugljikom i jedinice skladištenja ugljika u proizvodu utvrditi datum isteka koji odgovara kraju relevantnog razdoblja praćenja, koje bi trebalo obuhvaćati najmanje 35 godina za skladištenje ugljika u proizvodima. Trebalo bi smatrati da je nakon toga uhvaćeni i uskladišteni ugljik ispušten u atmosferu, osim ako se operater ili skupina operatera obveže na produljenje razdoblja praćenja. Metodologijama certificiranja trebalo bi promicati produljivanje razdoblja praćenja predmetnih aktivnosti gospodarenja ugljikom u cilju osiguravanja dugoročnog skladištenja uhvaćenog CO2 u tlu ili biomasi i pružanja financijskih poticaja operaterima koji provode gospodarenje ugljikom u dugoročnom razdoblju. U tu je svrhu primjereno da se metodologijama certificiranja operatere potiče da nekoliko puta produlje razdoblje praćenja kako bi se uhvaćeni ugljik uskladištio na najmanje nekoliko desetljeća.

(23)

Uz mjere koje se poduzimaju kako bi se rizik od ispuštanja ugljika u atmosferu tijekom razdoblja praćenja sveo na najmanju moguću mjeru, metodologije certificiranja trebale bi uključivati odgovarajuće mehanizme odgovornosti za rješavanje slučajeva poništenja uklanjanja. Metodologije certificiranja trebale bi uključivati i pravila o odgovaranju na rizik od neuspjeha mehanizama odgovornosti. Ti bi mehanizmi mogli uključivati zajedničke rezerve i prethodne mehanizme osiguranja. Kako bi se izbjeglo dvostruko reguliranje, trebali bi se primjenjivati mehanizmi odgovornosti za geološko skladištenje i izmještanje emisija CO2 te odgovarajuće korektivne mjere koji su utvrđeni u Direktivi 2003/87/EZ i Direktivi 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12). Osim toga, kako bi se osigurala regulatorna dosljednost, primjenjive metodologije certificiranja trebale bi uključivati pravila o praćenju i mehanizme odgovornosti koji su u skladu s pravilima o trajno kemijski vezanom ugljiku u proizvodima koja su utvrđena u delegiranim aktima donesenima na temelju Direktive 2003/87/EZ.

(24)

Aktivnosti trajnog uklanjanja ugljika, gospodarenja ugljikom i skladištenja ugljika u proizvodima imaju velik potencijal za pružanje rješenja za održivost od kojih bi svi imali koristi, čak i ako se ne mogu isključiti kompromisi. Stoga je primjereno utvrditi minimalne zahtjeve u pogledu održivosti kako bi se osiguralo da te aktivnosti ne uzrokuju bitnu štetu za okoliš i da mogu stvarati posredne koristi za sljedeće ciljeve: ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima; zaštitu i obnovu bioraznolikosti i ekosustava, uključujući zdravlje tla i izbjegavanje degradacije zemljišta; održivo iskorištavanje i zaštitu vodnih i morskih resursa; prelazak na kružno gospodarstvo, uključujući učinkovitu upotrebu biomaterijala dobivenih iz održivih izvora te sprečavanje i kontrolu onečišćenja. Aktivnosti gospodarenja ugljikom trebale bi barem stvarati posredne koristi za cilj zaštite i obnove bioraznolikosti i ekosustava, uključujući zdravlje tla i izbjegavanje degradacije zemljišta. Tim bi se minimalnim zahtjevima u pogledu održivosti trebali uzeti u obzir učinak aktivnosti u Uniji i izvan nje, kao i lokalni uvjeti, te bi, prema potrebi, trebali biti usklađeni s kriterijima tehničke provjere za načelo nenanošenja bitne štete i kriterijima održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova za sirovine iz šumske i poljoprivredne biomase utvrđene u Direktivi (EU) 2018/2001. Prakse koje štetno utječu na bioraznolikost, poput šumskih monokultura koje štetno utječu na bioraznolikost, ne bi trebale biti prihvatljive za certificiranje.

(25)

Poljoprivredne prakse i prakse u šumarstvu kojima se CO2 uklanja iz atmosfere ili kojima se smanjuju emisije iz tla doprinose postizanju cilja klimatske neutralnosti i trebalo bi ih nagrađivati u okviru zajedničke poljoprivredne politike ili putem drugih javnih ili privatnih inicijativa. Konkretno, u ovoj bi se Uredbi trebale uzeti u obzir poljoprivredne prakse i prakse u šumarstvu navedene u Komunikaciji Komisije od 15. prosinca 2021. naslovljenoj „Održivi ciklusi ugljika”, uključujući pošumljavanje, ponovno pošumljavanje i aktivnost održivog gospodarenja šumama; agrošumarstvo i druge oblike mješovite poljoprivrede; primjenu postrnih i pokrovnih usjeva, konzervacijsku obradu tla i povećanje obilježja krajolika; prenamjenu zemljišta pod usjevima u zemljište na ugaru ili zemljišta na ugaru u trajne travnjake te obnovu tresetišta i močvarnih područja. Pri izradi metodologija certificiranja u kontekstu gospodarenja ugljikom Komisija bi trebala uzeti u obzir potrebu da se doprinese jamčenju sigurnosti opskrbe hranom, potrebu da se promiču zaštita i obnova bioraznolikosti i ekosustava i potrebu da se izbjegne kupovina zemljišta u špekulativne svrhe, što negativno utječe na ruralne zajednice, te potrebu poštovanja prava lokalnih zajednica i autohtonih naroda na koje te aktivnosti utječu, ako je to relevantno u skladu s nacionalnim pravom, i unutar Unije i izvan nje. Trebala bi promicati one aktivnosti koje imaju najveći potencijal za stvaranje posrednih koristi za bioraznolikost i uzeti u obzir dugoročnu strukturu šuma, dugoročnu stabilnost spremnika ugljika, zdravlje ekosustava, otpornost i rizik od prirodnih nepogoda.

(26)

Operateri ili skupine operatera trebali bi moći izvješćivati o posrednim koristima koje doprinose ciljevima održivosti i nadilaze minimalne zahtjeve u pogledu održivosti. U tu bi svrhu njihovo izvješćivanje trebalo biti usklađeno s metodologijama certificiranja koje izrađuje Komisija, koje su prilagođene različitim aktivnostima uklanjanja ugljika. Metodologijama certificiranja trebalo bi u najvećoj mogućoj mjeri poticati stvaranje posrednih koristi za bioraznolikost koje nadilaze minimalne zahtjeve u pogledu održivosti kako bi se stvorila tržišna premija za certificirane jedinice, primjerice uključivanjem pozitivnih popisa aktivnosti za koje se smatra da stvaraju posredne koristi. Te bi dodatne posredne koristi dale veću gospodarsku vrijednost certificiranim jedinicama i dovele bi do porasta prihoda za operatere. S obzirom na navedeno, primjereno je da Komisija prednost dâ izradi prilagođenih metodologija certificiranja za aktivnosti gospodarenja ugljikom koje donose znatne posredne koristi za bioraznolikost i doprinose održivom upravljanju poljoprivrednim zemljištem i šumama.

(27)

Komisija bi delegiranim aktima trebala utvrditi detaljne metodologije certificiranja za različite vrste aktivnosti predviđene u ovoj Uredbi, uzimajući u obzir njihove posebne značajke, kako bi se operaterima omogućilo da na standardiziran, provjerljiv, troškovno učinkovit i usporediv način primjenjuju kriterije kvalitete utvrđene u ovoj Uredbi. Tim bi se metodologijama trebalo osigurati pouzdano i transparentno certificiranje neto koristi uklanjanja ugljika ili neto koristi smanjenja emisija iz tla koja je ostvarena aktivnošću, izbjegavajući pritom nerazmjerno administrativno opterećenje za operatere ili skupine operatera, posebno za male poljoprivrednike i male šumoposjednike, osobito dopuštanjem primjene pojednostavnjenih pravila certificiranja i revizije, kao što je skupna revizija. Te bi metodologije trebalo izraditi u bliskom savjetovanju sa stručnom skupinom za uklanjanje ugljika koju je osnovala Komisija i sa svim drugim zainteresiranim dionicima. Metodologije bi se trebale temeljiti na najboljim dostupnim znanstvenim spoznajama i na postojećim javnim i privatnim certifikacijskim shemama i metodologijama za certificiranje uklanjanja ugljika ili smanjenja emisija iz tla i njima bi trebalo uzimati u obzir sve relevantne standarde i pravila donesene na razini Unije i na nacionalnoj razini.

(28)

S obzirom na potrebu za brzim povećanjem uklanjanja ugljika u Uniji, Komisija bi u prvoj fazi izrade metodologija certificiranja trebala dati prednost sljedećim aktivnostima: aktivnostima koje su najviše sazrele, koje mogu donijeti posredne koristi za održivost ili u odnosu na koje je pravo Unije relevantno za izradu tih metodologija već doneseno, aktivnostima gospodarenja ugljikom koje doprinose održivom upravljanju poljoprivrednim zemljištem, šumama i morskim okolišem, kao i aktivnostima kojima se ugljik skladišti u građevnim proizvodima na bazi drva i građevnim proizvodima na biološkoj osnovi. Inovacijskim fondom utvrđuju se pravila relevantna za izradu metodologija certificiranja za bioenergiju s hvatanjem i skladištenjem ugljika te izravnim hvatanjem iz zraka. Kako bi se izbjegla neodrživa potražnja za sirovinama iz biomase, financijske koristi povezane s certificiranjem ne bi trebale dovesti do povećanja kapaciteta bioenergetskog postrojenja koje nadilazi ono što je potrebno za obavljanje hvatanja i skladištenja ugljika. Primjereno je da se metodologijama certificiranja povezanima s aktivnostima skladištenja ugljika u morskom okolišu, među ostalim u oceanima, uzmu u obzir međunarodni napredak u izvješćivanju o uklanjanju ugljika i najnovije dostupne znanstvene informacije te, ako su dostupni, nalazi iz izvješća Komisije pripremljenog na temelju članka 17. stavka 2. Uredbe (EU) 2018/841. Nadalje, kako bi se promicalo održivo i učinkovito iskorištavanje ograničenih resursa biomase, primjereno je da se metodologijama certificiranja povezanima s aktivnostima u kojima se upotrebljava biomasa osigura primjena načela kaskadne upotrebe biomase kako je utvrđeno u članku 3. stavku 3. Direktive (EU) 2018/2001, uz oslanjanje na postojeća pravila i postupke te izbjegavajući udvostručavanje. Pravila za provedbu tog načela od strane nacionalnih tijela utvrđena su u članku 3. stavcima 3., 3.a i 3.b te direktive.

(29)

Kako bi se osiguralo da postupak certificiranja bude vjerodostojan i pouzdan, aktivnosti bi trebale podlijegati reviziji koju provodi neovisna treća strana, koju izvršavaju tijela za certifikaciju. Osobito bi sve aktivnosti prije njihove provedbe trebale podlijegati početnoj reviziji za potrebe certificiranja kojom se provjerava ispunjavaju li kriterije kvalitete utvrđene u ovoj Uredbi, uključujući ispravnu kvantifikaciju očekivanih neto koristi. Sve bi aktivnosti trebale podlijegati i periodičnim revizijama za potrebe ponovnog certificiranja najmanje svakih pet godina ili češće, kako je navedeno u primjenjivoj metodologiji certificiranja na temelju značajki predmetne aktivnosti. Revizijama za potrebe ponovnog certificiranja trebalo bi provjeravati usklađenost aktivnosti s kriterijima kvalitete iz ove Uredbe i neto korist uklanjanja ugljika ili neto korist smanjenja emisija iz tla koja je ostvarena aktivnošću. Na temelju revizije za potrebe ponovnog certificiranja tijelo za certifikaciju trebalo bi izdati izvješće o reviziji za potrebe ponovnog certificiranja, koje uključuje sažetak i, prema potrebi, ažurirani certifikat o usklađenosti. Trebalo bi biti moguće provoditi češće revizije za potrebe ponovnog certificiranja, među ostalim svake godine, za sve aktivnosti, a posebno aktivnosti gospodarenja ugljikom. Kako bi smanjili administrativne troškove certificiranja i ponovnog certificiranja, operateri bi trebali moći upotrebljavati pouzdane geografske informacije koje pružaju agencije za plaćanja putem sustava za identifikaciju poljoprivrednih parcela iz Uredbe (EU) 2021/2116 Europskog parlamenta i Vijeća (13). U tu bi svrhu Komisija trebala donositi provedbene akte kojima se utvrđuju struktura, format i tehničke pojedinosti plana aktivnosti i plana praćenja te izvješćâ o reviziji za potrebe certificiranja i ponovnog certificiranja.

(30)

Pružanje kvalitetnijeg znanja, kvalitetnijih alata i metoda operaterima koji provode gospodarenje ugljikom radi bolje procjene i optimizacije certificiranog uklanjanja ugljika i smanjenjâ emisija iz tla neophodno je za troškovno učinkovitu provedbu mjera ublažavanja i za osiguravanje njihova sudjelovanja u gospodarenju ugljikom. To je posebno važno za male poljoprivrednike ili male šumoposjednike u Uniji, kojima često nedostaju iskustvo i stručno znanje potrebni za provedbu aktivnosti gospodarenja ugljikom te za usklađivanje s traženim kriterijima kvalitete i povezanim metodologijama certificiranja. Stoga je primjereno zahtijevati da organizacije proizvođača olakšaju pružanje relevantnih savjetodavnih usluga svojim članovima. Zajednička poljoprivredna politika i nacionalne državne potpore, među ostalim, može biti sredstvo pružanja financijske potpore za interaktivne inovacijske projekte u kojima sudjeluju poljoprivrednici i mali šumoposjednici i za pružanje savjetodavnih usluga, razmjenu znanja, osposobljavanje i aktivnosti informiranja.

(31)

U svojoj Komunikaciji od 6. veljače 2024. naslovljenoj „Osiguravanje naše budućnosti – klimatski cilj EU-a za 2040. i put prema klimatskoj neutralnosti do 2050. uz izgradnju održivog, pravednog i prosperitetnog društva” Komisija navodi da je neophodno stvoriti dodatne poslovne prilike za održiv poljoprivredno-prehrambeni lanac vrijednosti i iskoristiti privatna sredstva u sinergiji s javnim financiranjem. To bi se moglo postići primjenom novih tržišno utemeljenih mehanizama za poticanje održivosti hrane jer bi to moglo dovesti do bolje cijene hrane u kojoj se u obzir uzima održivost, ali i do pravednih naknada za poljoprivrednike i novog izvora financiranja za ulaganja. Samo se bliskom koordinacijom sa svim industrijskim akterima u cijelom lancu vrijednosti prehrambenih proizvoda i usmjeravanjem na poštene trgovačke prakse u cijelom tom lancu mogu dati pravi poticaji za održive poljoprivredne prakse, osigurati pristojan i održiv prihod za poljoprivrednike i stvoriti prihodi za potporu prelasku.

(32)

Kako bi se osiguralo da provjera bude točna, pouzdana i transparentna, tijela za certifikaciju nadležna za postupak certificiranja trebala bi imati potrebne kompetencije i vještine, a trebalo bi ih akreditirati nacionalno akreditacijsko tijelo na temelju Uredbe (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (14) ili bi ih trebalo priznavati nacionalno nadležno tijelo. Kako bi se izbjegli mogući sukobi interesa, tijela za certifikaciju također bi trebala biti potpuno neovisna o operaterima ili skupinama operatera koji obavljaju aktivnost koja podliježe certificiranju. Usto bi države članice trebale doprinositi osiguravanju pravilne provedbe postupka certificiranja tako da nadziru rad tijela za certifikaciju koja su akreditirala nacionalna akreditacijska tijela i tako da tijela za certifikaciju i relevantne certifikacijske sheme obavješćuju o relevantnim opažanjima u pogledu neusklađenosti.

(33)

Operateri bi trebali koristiti certifikacijske sheme kako bi dokazali usklađenost s ovom Uredbom. Stoga bi certifikacijske sheme trebale djelovati na temelju pouzdanih i transparentnih pravila i postupaka i trebale bi osiguravati neosporivost podrijetla informacija i podataka koje dostavljaju operateri, zaštitu od prijevara koje se odnose na takve informacije i podatke kao i točnost, pouzdanost i cjelovitost takvih informacija i podataka. Trebale bi osiguravati i ispravno obračunavanje certificiranih jedinica uklanjanja ugljika ili smanjenja emisija iz tla, posebno izbjegavanjem dvostrukog obračuna. U tu bi svrhu Komisija trebala donositi provedbene akte kojima se utvrđuju tehnička usklađena pravila o certificiranju, uključujući odgovarajuće standarde pouzdanosti, transparentnosti i obračunavanja te neovisne revizije koji će se primjenjivati u certifikacijskim shemama, kako bi se osigurala potrebna pravna sigurnost u pogledu pravila koja se primjenjuju na operatere i na certifikacijske sheme. Kako bi se osigurao troškovno učinkovit postupak certificiranja, ta bi tehnička usklađena pravila o certificiranju za cilj trebala imati i smanjenje nepotrebnog administrativnog opterećenja za operatere ili skupine operatera, posebno za mala i srednja poduzeća, uključujući male poljoprivrednike i male šumoposjednike.

(34)

Kako bi se osiguralo da kontrola certificiranja bude pouzdana i usklađena, Komisija bi trebala moći donositi odluke kojima se priznaju certifikacijske sheme koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi, među ostalim u pogledu tehničke stručnosti, pouzdanosti, transparentnosti i neovisne revizije. Takve odluke o priznavanju trebale bi biti vremenski ograničene i javno dostupne. U tu bi svrhu Komisija trebala donositi provedbene akte o sadržaju i postupcima priznavanja certifikacijskih shema na razini Unije.

(35)

Odredbe Konvencije Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Aarhuška konvencija”), odobrene Odlukom Vijeća 2005/370/EZ (15), a posebno odredbe koje se odnose na sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu, i dalje se primjenjuju kada je to relevantno.

(36)

Kako bi se osigurale transparentnost i potpuna sljedivost certificiranih jedinica te izbjegao rizik od prijevare i dvostrukog obračuna, Komisija bi u roku od četiri godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe trebala uspostaviti registar Unije za trajno uklanjanje ugljika, gospodarenje ugljikom i skladištenje ugljika u proizvodima („registar Unije”) i nakon toga održavati taj registar. Komisija bi trebala uzeti u obzir izvješća iz članka 30. stavka 5. točke (a) Direktive 2003/87/EZ i članka 17. stavka 3. Uredbe (EU) 2018/841. Ako se iznese zabrinutost u vezi s prijevarom, Komisija bi trebala istražiti to pitanje i poduzeti odgovarajuće mjere, među ostalim stavljanjem relevantnih odluka izvan snage ili poništavanjem pogođenih jedinica. Na primjer, moglo bi se smatrati da je prijevara počinjena ako je za istu aktivnost izdano više certifikata o usklađenosti jer je aktivnost registrirana u okviru dvaju različitih certifikacijskih shema ili je dvaput registrirana u okviru iste sheme. Moglo bi se smatrati da je prijevara počinjena i ako se isti certifikat o usklađenosti upotrebljava nekoliko puta za iznošenje istog potraživanja na temelju aktivnosti ili certificirane jedinice. Registar Unije trebao bi koristiti automatizirane sustave, uključujući elektroničke obrasce, kako bi se učinile dostupnima javnosti barem informacije iz Priloga ovoj Uredbi. Rad registra Unije trebalo bi financirati godišnjim fiksnim naknadama koje plaćaju korisnici, razmjerno njihovoj upotrebi registra Unije i koje su dovoljne da doprinesu pokrivanju troškova njegove uspostave i njegovih godišnjih operativnih troškova, kao što su troškovi za osoblje ili informatičke alate. Prihodi od takvih naknada trebali bi činiti vanjske namjenske prihode za potrebe Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (16). Njima bi osobito trebalo pokriti troškove informatičkih alata, informatičkih usluga i informatičke sigurnosti, među ostalim rada i sustava za izdavanje dozvola, te troškove osoblja koje radi na upravljanju registrom Unije. Komisija bi delegiranim aktima trebala utvrditi potrebne zahtjeve u vezi s registrom Unije i čimbenike koje treba razmotriti pri određivanju visine naknada za korisnike i njihovoj naplati. Pri utvrđivanju tih zahtjeva Komisija bi također trebala razmotriti potrebu za osiguravanjem dostatnog nadzora nad trgovanjem certificiranim jedinicama. Tijekom svakog posljednjeg tromjesečja godine koja prethodi kalendarskoj godini primjene korisničkih naknada, Komisija bi trebala donijeti jedan ili više provedbenih akata kako bi utvrdila ili revidirala pojedinačne iznose korisničkih naknada koji će se primjenjivati za tu kalendarsku godinu. Do uspostave registra Unije certifikacijske sheme koje priznaje Komisija trebale bi uspostaviti interoperabilne registre certificiranja i održavati ih. Kako bi se osigurale transparentnost i potpuna sljedivost certificiranih jedinica te izbjegao rizik od prijevare i dvostrukog obračuna, certifikacijske sheme također bi trebale koristiti automatizirane sustave, uključujući elektroničke obrasce, kako bi se objavile barem informacije iz priloga ovoj Uredbi. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti na unutarnjem tržištu, Komisija bi trebala donositi provedbene akte kojima se utvrđuju standardi i tehnička pravila o funkcioniranju i interoperabilnosti tih registara certificiranja. Registri certificiranja ili, kada bude uspostavljen, registar Unije, trebali bi izdavati certificirane jedinice tek nakon ostvarivanja neto koristi uklanjanja ugljika ili neto koristi smanjenja emisija iz tla, na temelju valjanog certifikata o usklađenosti proizišlog iz revizije za potrebe ponovnog certificiranja. Kako bi se izbjegli dvostruko izdavanje i dvostruka upotreba, nijednu certificiranu jedinicu ne bi trebalo izdati više od jednom i ni u kojem je trenutku ne bi trebala upotrebljavati više od jedne fizičke ili pravne osobe. Jedinice trajnog uklanjanja ugljika, jedinice sekvestracije u gospodarenju ugljikom, jedinice skladištenja ugljika u proizvodu i jedinice smanjenja emisija iz tla trebale bi se međusobno razlikovati. Kako bi se uzeo u obzir inherentni rizik od poništenja uklanjanja ugljika, jedinice sekvestracije u gospodarenju ugljikom i jedinice skladištenja ugljika u proizvodu trebale bi isteći na kraju razdoblja praćenja za predmetnu aktivnost i trebalo bi ih izbrisati u registru certificiranja ili, kada bude uspostavljen, u registru Unije, osim ako se operater ili skupina operatera obveže produljiti razdoblje praćenja, u skladu s pravilima utvrđenima u primjenjivoj metodologiji certificiranja.

(37)

Certifikacijske sheme imaju važnu ulogu u dokazivanju usklađenosti s ovom Uredbom. Stoga bi certifikacijske sheme trebale redovito izvješćivati Komisiju o svojim aktivnostima. Ta bi se izvješća trebala objavljivati u cijelosti ili, prema potrebi, u agregiranom obliku, kako bi se povećala transparentnost i unaprijedio nadzor koji provodi Komisija. Osim toga, takvim bi se izvješćivanjem Komisiji pružile informacije koje su joj potrebne da bi mogla izvješćivati o djelovanju certifikacijskih shema s ciljem utvrđivanja primjera najbolje prakse i, prema potrebi, podnošenja zakonodavnog prijedloga o daljnjem promicanju takvih primjera najbolje prakse. Kako bi se osiguralo usporedivo i dosljedno izvješćivanje, Komisija bi trebala donositi provedbene akte kojima se utvrđuju tehničke pojedinosti o sadržaju i formatu izvješća koja se sastavljaju u okviru certifikacijskih shema.

(38)

Kako bi se izmijenili ili dopunili elementi ove Uredbe koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s utvrđivanjem detaljnih metodologija certificiranja za različite vrste aktivnosti, utvrđivanjem standarda i tehničkih pravila o funkcioniranju registra Unije te izmjenom priloga I. i II. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (17). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(39)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (18). Da bi mogla izvršavati provedbene ovlasti utvrđene u ovoj Uredbi, Komisiji bi u obavljanju njezinih zadaća na temelju ove Uredbe trebao pomagati Odbor za klimatske promjene osnovan Uredbom (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (19).

(40)

Komisija bi trebala preispitati primjenu ove Uredbe do 27. prosinca 2027., a nakon toga u roku od šest mjeseci od ishoda svakog globalnog pregleda stanja dogovorenog na temelju članka 14. Pariškog sporazuma. Ovu bi Uredbu trebalo preispitivati u svim aspektima, uzimajući u obzir: relevantne promjene u pogledu zakonodavstva Unije, uključujući njezinu usklađenost s Uredbom (EU) 2018/841, Uredbom (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća (20) i Uredbom (EU) 2021/1119, kao i s direktivama 2003/87/EZ i (EU) 2018/2001; relevantne promjene u vezi s UNFCCC-om i Pariškim sporazumom, uključujući pravila i smjernice povezane s provedbom članka 6. tog sporazuma; tehnološki i znanstveni napredak, primjere najbolje prakse i tržišna kretanja u području uklanjanja ugljika; potencijal za trajno skladištenje ugljika u trećim zemljama, podložno postojanju međunarodnih sporazuma iz poglavlja III. Uredbe (EU) 2024/1735 Europskog parlamenta i Vijeća (21), osiguravajući pritom uvjete jednakovrijedne onima utvrđenima u Direktivi 2009/31/EZ kako bi se osiguralo trajno zaštićeno i okolišno sigurno geološko skladištenje uhvaćenog CO2; učinak na okoliš uzrokovan povećanom upotrebom biomase slijedom ove Uredbe, uključujući učinak na degradaciju zemljišta i obnovu ekosustava; učinak na sigurnost opskrbe hranom u Uniji i špekulacije zemljištem; i troškove postupka certificiranja.

(41)

Komisija bi do 31. srpnja 2026. trebala preispitati uključivanje kategorije izvora prema IPCC-u „poljoprivreda”, potkategorije 3.A „crijevna fermentacija” i potkategorije 3.B „gospodarenje stajskim gnojem”, kako je utvrđeno na temelju Uredbe (EU) 2018/1999 i provedbenih akata donesenih na temelju te uredbe, u smanjenja emisija obuhvaćena ovom Uredbom, uzimajući u obzir oportunitetne troškove, promjene regulatornog okvira, moguće negativne posljedice koje bi dovele do povećanja emisija stakleničkih plinova i klimatski cilj Unije za 2040., kako je predložen u skladu s Uredbom (EU) 2021/1119, trebala bi podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću te bi, prema potrebi, trebala podnijeti zakonodavni prijedlog. U kontekstu tog preispitivanja primjereno je razmotriti kako bi potencijalne jedinice ostvarene takvim aktivnostima trebalo kategorizirati. U okviru priprema za preispitivanje koje će Komisija provesti 2026. također je primjereno ubrzati izradu pilot-metodologije certificiranja za aktivnosti kojima se smanjuju poljoprivredne emisije iz crijevne fermentacije i gospodarenja stajskim gnojem.

(42)

Primjereno je da certifikati o usklađenosti i certificirane jedinice budu temelji za različite krajnje namjene, kao što su dokazivanje korporativnih tvrdnji povezanih s klimom i drugih korporativnih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš, među ostalim u odnosu na bioraznolikost, ili razmjena certificiranih jedinica putem dobrovoljnih tržišta ugljika. U tu bi svrhu Komisija trebala ocijeniti potrebu za dodatnim zahtjevima radi usklađivanja ove Uredbe s pravilima i smjernicama iz članka 6. stavaka 2. i 4. Pariškog sporazuma te s primjerima najbolje prakse na dobrovoljnim tržištima ugljika i prema potrebi predstaviti zakonodavni prijedlog o toj potrebi. U toj bi ocjeni trebalo usporediti metodološke zahtjeve, uključujući polazne vrijednosti, razdoblja praćenja, razdoblja aktivnosti, dodatnost, istjecanje, kratkotrajnost i odgovornost, te bi njome trebalo obuhvatiti zahtjeve povezane s odobrenjem i odgovarajućim prilagodbama. U ocjeni bi također trebalo utvrditi je li primjereno razlikovati krajnje namjene za svaku vrstu jedinica, kao i identificirati odgovarajuće zahtjeve za upotrebu jedinica od strane privatnih subjekata ili trećih strana, među ostalim za dobrovoljna tržišta ugljika i međunarodne sheme usklađivanja, osiguravajući usklađenost s relevantnim pravnim aktima Unije kao što su uredbe (EU) 2018/1999 i (EU) 2021/1119 te Direktiva (EU) 2022/2464 Europskog parlamenta i Vijeća (22), registar za međunarodno prenesene rezultate ublažavanja na temelju članka 6. Pariškog sporazuma iz članka 40. Uredbe (EU) 2018/1999 i buduća direktiva o potkrepljivanju i priopćavanju izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš.

(43)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno promicanje uvođenja visokokvalitetnog uklanjanja ugljika i visokokvalitetnog smanjenja emisija iz tla, uz istodobno svođenje rizika od manipulativnog zelenog marketinga na najmanju moguću mjeru, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina opsega i učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE 1.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Cilj je ove Uredbe operaterima ili skupinama operatera olakšati uvođenje trajnog uklanjanja ugljika, gospodarenja ugljikom i skladištenja ugljika u proizvodima kao dopunu održivom smanjenju emisija u svim sektorima kako bi se ostvarili ciljevi utvrđeni u Uredbi (EU) 2021/1119 i potaknuti operatere ili skupine operatera na uvođenje navedenoga. U tu se svrhu ovom Uredbom uspostavlja dobrovoljni okvir Unije za certifikaciju uklanjanja ugljika i smanjenja emisija iz tla, i to utvrđivanjem:

(a)

kriterija kvalitete za aktivnosti koje se provode u Uniji;

(b)

pravila za provjeru i certificiranje uklanjanja ugljika i smanjenja emisija iz tla ostvarenih aktivnostima;

(c)

pravila za djelovanje certifikacijskih shema i pravila na temelju kojih će Komisija te sheme priznavati;

(d)

pravila o izdavanju i upotrebi certificiranih jedinica.

2.   Ovom se Uredbom nastoji poduprijeti postizanje ciljeva Unije na temelju Pariškog sporazuma, posebno zajedničko postizanje, najkasnije do 2050., cilja klimatske neutralnosti utvrđenog u Uredbi (EU) 2021/1119. U skladu s time sva uklanjanja ugljika i smanjenja emisija iz tla ostvarena na temelju ove Uredbe doprinose postizanju nacionalno utvrđenog doprinosa Unije i njezinih klimatskih ciljeva, a ne nacionalno utvrđenim doprinosima trećih strana ili međunarodnim shemama usklađivanja.

3.   Ova se Uredba ne primjenjuje na emisije obuhvaćene područjem primjene Direktive 2003/87/EZ, uz iznimku hvatanja i skladištenja emisija CO2 iz biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase koja ispunjavaju kriterije održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova utvrđene u članku 29. Direktive (EU) 2018/2001, sa svim potrebnim prilagodbama za primjenu na temelju Direktive 2003/87/EZ, kako je utvrđeno u provedbenim aktima iz članka 14. Direktive 2003/87/EZ, u skladu s Prilogom IV. Direktivi 2003/87/EZ.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„uklanjanje ugljika” znači antropogeno uklanjanje ugljika iz atmosfere i njegovo trajno skladištenje u geološkim, kopnenim ili oceanskim spremnicima ili u dugotrajnim proizvodima;

2.

„smanjenje emisija iz tla” znači smanjenje neto emisija stakleničkih plinova iz biogenih spremnika ugljika navedenih u odjeljku B točkama (e) i (f) Priloga I. Uredbi (EU) 2018/841 ili smanjenje emisija stakleničkih plinova iz kategorije izvora prema IPCC-u „poljoprivreda”, potkategorije 3.D „poljoprivredna tla”, kako je utvrđeno na temelju Uredbe (EU) 2018/1999 i provedbenih akata donesenih na temelju te uredbe, ako se relevantnom aktivnošću općenito smanjuju emisije ugljika iz spremnikâ ugljika u tlu ili općenito povećava uklanjanje ugljika u biogenim spremnicima ugljika;

3.

„aktivnost” znači jedna ili više praksi ili jedan ili više procesa koje provodi operater ili skupina operatera i koji rezultiraju trajnim uklanjanjem ugljika, privremenim uklanjanjem ugljika putem gospodarenja ugljikom ili putem skladištenja ugljika u proizvodima, ili smanjenjem emisija iz tla putem gospodarenja ugljikom ako se takvim gospodarenjem ugljikom općenito smanjuju emisije ugljika iz spremnikâ ugljika u tlu ili općenito povećava uklanjanje ugljika u biogenim spremnicima ugljika;

4.

„biogeni spremnik ugljika” znači živa biomasa, listinac, mrtvo drvo, mrtva organska tvar, mineralna tla i organska tla kako su navedeni u odjeljku B točkama od (a) do (f) Priloga I. Uredbi (EU) 2018/841;

5.

„operater” znači svaka fizička ili pravna osoba ili javni subjekt koji obavljaju aktivnost ili je kontroliraju ili kojima je delegirana odlučujuća gospodarska ovlast nad tehničkim funkcioniranjem aktivnosti; kada je riječ o aktivnosti gospodarenja ugljikom, „operater” znači poljoprivrednik kako je definiran u članku 3. točki 1. Uredbe (EU) 2021/2115, bilo koji drugi upravitelj aktivnosti u kopnenom ili obalnom okolišu, šumoposjednik kako je definiran nacionalnim pravom ili nadležan javni subjekt;

6.

„skupina operatera” znači pravna osoba koja predstavlja najmanje dva operatera i odgovorna je za osiguravanje usklađenosti tih operatera s ovom Uredbom;

7.

„razdoblje aktivnosti” znači razdoblje tijekom kojeg se aktivnošću ostvaruje neto korist uklanjanja ugljika ili neto korist smanjenja emisija iz tla i koje se utvrđuje u primjenjivoj metodologiji certificiranja;

8.

„razdoblje praćenja” znači razdoblje tijekom kojeg operater ili skupina operatera prati smanjenje emisija iz tla ili skladištenje ugljika, a koje obuhvaća barem razdoblje aktivnosti i koje se utvrđuje u primjenjivoj metodologiji certificiranja;

9.

„trajno uklanjanje ugljika” znači svaka praksa ili svaki proces kojima se, u uobičajenim okolnostima i uz primjenu odgovarajućih praksi upravljanja, atmosferski ili biogeni ugljik hvata i skladišti na nekoliko stoljeća, među ostalim trajno kemijski vezanim ugljikom u proizvodima, i koji se ne kombiniraju s povećanjem iscrpka ugljikovodika;

10.

„gospodarenje ugljikom” znači svaka praksa ili svaki proces koji se provode tijekom razdoblja aktivnosti od najmanje pet godina, koji se odnose na upravljanje kopnenim ili obalnim okolišem i rezultiraju hvatanjem i privremenim skladištenjem atmosferskog ili biogenog ugljika u biogene spremnike ugljika ili smanjenjem emisija iz tla;

11.

„skladištenje ugljika u proizvodima” znači svaka praksa ili svaki proces kojima se atmosferski ili biogeni ugljik hvata i skladišti na najmanje 35 godina u dugotrajnim proizvodima, koji omogućuju praćenje pohranjenog ugljika na terenu i koji su certificirani tijekom cijelog razdoblja praćenja;

12.

„trajno kemijski vezani ugljik u proizvodima” znači ugljik koji je kemijski pohranjen u proizvodu, tako da ne ulazi u atmosferu pri uobičajenoj upotrebi proizvoda, što uključuje sve uobičajene aktivnosti koje se odvijaju nakon kraja životnog vijeka proizvoda, u skladu s člankom 12. stavkom 3.b Direktive 2003/87/EZ;

13.

„geološko skladištenje CO2” znači geološko skladištenje CO2 kako je definirano u članku 3. točki 1. Direktive 2009/31/EZ;

14.

„tijelo za certifikaciju” znači akreditirano ili priznato neovisno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti koje je s certifikacijskom shemom sklopilo sporazum o provođenju revizija za potrebe certificiranja i izdavanju certifikata o usklađenosti;

15.

„certifikacijska shema” znači organizacija koja certificira usklađenost aktivnosti i operatera s kriterijima kvalitete i pravilima certificiranja utvrđenima u ovoj Uredbi;

16.

„revizija za potrebe certificiranja” znači revizija koju provodi tijelo za certifikaciju;

17.

„revizija za potrebe ponovnog certificiranja” znači revizija koja se provodi u postupku obnove certifikata o usklađenosti koji je izdalo tijelo za certifikaciju;

18.

„certifikat o usklađenosti” znači izjava o sukladnosti koju izdaje tijelo za certifikaciju i kojom se potvrđuje da je aktivnost u skladu s ovom Uredbom;

19.

„jedinica trajnog uklanjanja ugljika” znači jedna metrička tona ekvivalenta CO2 certificirane neto koristi trajnog uklanjanja ugljika koja je ostvarena aktivnošću trajnog uklanjanja ugljika i registrirane od strane certifikacijske sheme u njegovu registru certificiranja ili, ako je to primjenjivo, u registru Unije predviđenom u članku 12.;

20.

„jedinica smanjenja emisija iz tla” znači jedna metrička tona ekvivalenta CO2 certificirane neto koristi smanjenja emisija iz tla koja je ostvarena aktivnošću gospodarenja ugljikom i registrirane od strane certifikacijske sheme u njezinu registru certificiranja ili, ako je to primjenjivo, u registru Unije predviđenom u članku 12.;

21.

„poništenje uklanjanja” znači, u slučaju geološkog skladištenja CO2, istjecanje kako je definirano u članku 3. točki 5. Direktive 2009/31/EZ, a za druge aktivnosti dobrovoljno ili nenamjerno ispuštanje ugljika uhvaćenog i pohranjenog u okviru aktivnosti natrag u atmosferu;

22.

„jedinica sekvestracije u gospodarenju ugljikom” znači jedna metrička tona ekvivalenta CO2 certificirane neto koristi privremenog uklanjanja ugljika koja je ostvarena aktivnošću gospodarenja ugljikom i registrirane od strane certifikacijske sheme u njezinu registru certificiranja ili, ako je to primjenjivo, u registru Unije predviđenom u članku 12.;

23.

„jedinica skladištenja ugljika u proizvodu” znači jedna metrička tona ekvivalenta CO2 certificirane neto koristi privremenog uklanjanja ugljika koja je ostvarena aktivnošću skladištenja ugljika u proizvodu i registrirane od strane certifikacijske sheme u njezinu registru certificiranja ili, ako je to primjenjivo, u registru Unije predviđenom u članku 12.

Članak 3.

Prihvatljivost za certificiranje

Uklanjanje ugljika i smanjenje emisija iz tla prihvatljivi su za certificiranje na temelju ove Uredbe ako ispunjavaju oba sljedeća uvjeta:

(a)

ostvareni su aktivnošću koja ispunjava kriterije kvalitete utvrđene u člancima od 4. do 7.;

(b)

neovisno su provjereni u skladu s člankom 9.

POGLAVLJE 2.

KRITERIJI KVALITETE

Članak 4.

Kvantifikacija

1.   Aktivnošću trajnog uklanjanja ugljika mora se ostvarivati neto korist trajnog uklanjanja ugljika, koja se kvantificira s pomoću sljedeće formule:

neto korist trajnog uklanjanja ugljika = CRpolazna vrijednost – CRukupno – GHGpovezani > 0,

pri čemu:

(a)

CRpolazna vrijednost je količina uklanjanja ugljika u skladu s polaznom vrijednošću;

(b)

CRukupno je ukupna količina uklanjanja ugljika u okviru aktivnosti;

(c)

GHGpovezani je povećanje izravnih i neizravnih emisija stakleničkih plinova tijekom cijelog životnog ciklusa aktivnosti, koje se može pripisati njezinoj provedbi, uključujući neizravnu prenamjenu zemljišta, izračunano, ako je to primjenjivo, u skladu s protokolima utvrđenima u smjernicama IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova i svim daljnjim doradama tih smjernica IPCC-a iz 2006.

2.   Aktivnošću gospodarenja ugljikom mora se ostvarivati neto korist privremenog uklanjanja ugljika ili neto korist smanjenja emisija iz tla, koja se kvantificira s pomoću sljedećih formula:

(a)

neto korist privremenog uklanjanja ugljika = CRpolazna vrijednost – CRukupno – GHGpovezani > 0,

pri čemu:

i.

CRpolazna vrijednost je količina uklanjanja ugljika u skladu s polaznom vrijednošću;

ii.

CRukupno je ukupna količina uklanjanja ugljika u okviru aktivnosti;

iii.

GHGpovezani je povećanje izravnih i neizravnih emisija stakleničkih plinova tijekom cijelog životnog ciklusa aktivnosti, koje se može pripisati njezinoj provedbi, uključujući neizravnu prenamjenu zemljišta, izračunano, ako je to primjenjivo, u skladu s protokolima utvrđenima u smjernicama IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova i svim daljnjim doradama tih smjernica IPCC-a iz 2006.;

(b)

neto korist smanjenja emisija iz tla = LSEpolazna vrijednost – LSEukupno + ASEpolazna vrijednost – ASEukupno – GHGpovezani > 0,

pri čemu:

i.

LSEpolazna vrijednost je količina emisija iz tla iz LULUCF-a u skladu s polaznom vrijednošću;

ii.

LSEukupno je ukupna količina emisija iz tla iz LULUCF-a u okviru aktivnosti;

iii.

ASEpolazna vrijednost je količina emisija iz poljoprivrednih tala u skladu s polaznom vrijednošću;

iv.

ASEukupno je ukupna količina emisija iz poljoprivrednih tala u okviru aktivnosti;

v.

GHGpovezani je povećanje izravnih i neizravnih emisija stakleničkih plinova tijekom cijelog životnog ciklusa aktivnosti, koje se može pripisati njezinoj provedbi, uključujući neizravnu prenamjenu zemljišta, izračunano, ako je to primjenjivo, u skladu s protokolima utvrđenima u smjernicama IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova i svim daljnjim doradama tih smjernica IPCC-a iz 2006.

Opseg količina navedenih u CRpolazna vrijednost i CRukupno odgovara neto uklanjanju stakleničkih plinova obuhvaćenom područjem primjene Uredbe (EU) 2018/841.

Opseg količina navedenih u LSEpolazna vrijednost i LSEukupno odgovara neto emisijama stakleničkih plinova iz biogenih spremnika ugljika iz odjeljka B točaka (e) i (f) Priloga I. Uredbi (EU) 2018/841.

Opseg količina navedenih u ASEpolazna vrijednost i ASEukupno odgovara emisijama iz kategorije izvora prema IPCC-u „poljoprivreda”, potkategorije 3.D „poljoprivredna tla”.

3.   Primjenjive metodologije certificiranja iziskuju raščlambu svih količina iz stavka 2. po stakleničkim plinovima.

4.   Ako se emisije iz tla povećaju kao posljedica aktivnosti koja rezultira privremenim uklanjanjem ugljika putem gospodarenja ugljikom, one se kvantificiraju i uzimaju u obzir u neto korist uklanjanja ugljika. Osobito se emisije iz biogenih spremnika ugljika kako su navedeni u odjeljku B točkama (e) i (f) Priloga I. Uredbi (EU) 2018/841 kvantificiraju i prijavljuju kao dio CRukupno, a emisije iz kategorije izvora prema IPCC-u „poljoprivreda”, potkategorije 3.D „poljoprivredna tla” kvantificiraju se i prijavljuju kao GHGpovezano.

Ako se emisije iz tla smanje kao posljedica aktivnosti koja rezultira privremenim uklanjanjem ugljika putem gospodarenja ugljikom, one se kvantificiraju, prijavljuju i uzimaju u obzir kao neto korist smanjenja emisija iz tla.

Ako aktivnost rezultira i neto korišću privremenog uklanjanja ugljika i neto korišću smanjenja emisija iz tla, u relevantnoj metodologiji utvrđuju se pravila dodjele za povezane izravne i neizravne emisije stakleničkih plinova koje se mogu pripisati toj aktivnosti.

5.   Aktivnošću skladištenja ugljika u proizvodu mora se ostvarivati neto korist privremenog uklanjanja ugljika, koja se kvantificira s pomoću sljedeće formule:

neto korist privremenog uklanjanja ugljika = CRpolazna vrijednost – CRukupno – GHGpovezani > 0,

pri čemu:

(a)

CRpolazna vrijednost je količina uklanjanja ugljika u skladu s polaznom vrijednošću;

(b)

CRukupno je ukupna količina uklanjanja ugljika u okviru aktivnosti;

(c)

GHGpovezani je povećanje izravnih i neizravnih emisija stakleničkih plinova tijekom cijelog životnog ciklusa aktivnosti, koje se može pripisati njezinoj provedbi, uključujući neizravnu prenamjenu zemljišta, izračunano, ako je to primjenjivo, u skladu s protokolima utvrđenima u smjernicama IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova i svim daljnjim doradama tih smjernica IPCC-a iz 2006.

6.   Količinama iz stavaka od 1. do 5. pripisuje se negativni predznak (–) ako je riječ o neto uklanjanju stakleničkih plinova i pozitivni predznak (+) ako se radi o neto emisijama stakleničkih plinova; izražavaju se u tonama ekvivalenta CO2.

7.   Trajno uklanjanje ugljika, privremeno uklanjanje ugljika putem gospodarenja ugljikom i skladištenja ugljika u proizvodima, smanjenje emisija iz tla i povezane emisije stakleničkih plinova kvantificiraju se na relevantan, konzervativan, točan, potpun, dosljedan, transparentan i usporediv način, u skladu s najnovijim dostupnim znanstvenim spoznajama. Praćenje se temelji na odgovarajućoj kombinaciji mjerenja na terenu s daljinskim istraživanjem ili modeliranjem u skladu s pravilima utvrđenima u primjenjivim metodologijama certificiranja.

8.   Polazna vrijednost iz stavaka 1., 2. i 5. mora biti vrlo reprezentativna za standardnu izvedbu usporedivih praksi i procesa u sličnim društvenim, gospodarskim, okolišnim, tehnološkim i regulatornim okolnostima i njome se mora uzimati u obzir geografski kontekst, uključujući lokalne pedoklimatske i regulatorne uvjete („standardizirana polazna vrijednost”).

9.   Standardiziranu polaznu vrijednost utvrđuje Komisija u primjenjivim metodologijama certificiranja utvrđenima u delegiranim aktima donesenima na temelju članka 8.

Komisija najmanje svakih pet godina preispituje i prema potrebi ažurira standardiziranu polaznu vrijednost s obzirom na promjene u regulatornim okolnostima i najnovije dostupne znanstvene spoznaje. Ažurirana standardizirana polazna vrijednost primjenjuje se samo na aktivnost za koju razdoblje aktivnosti započne nakon stupanja na snagu primjenjive metodologije certificiranja.

10.   Odstupajući od stavka 8., ako je to propisno opravdano u primjenjivoj metodologiji certificiranja, među ostalim zbog nedostatka podataka ili nedostatka dovoljno usporedivih aktivnosti, operater upotrebljava polaznu vrijednost koja odgovara pojedinačnoj izvedbi određene aktivnosti („polazna vrijednost specifična za određenu aktivnost”).

11.   Polazne vrijednosti specifične za određene aktivnosti periodično se ažuriraju na početku svakog razdoblja aktivnosti, osim ako je drukčije navedeno u primjenjivim metodologijama certificiranja utvrđenima u delegiranim aktima donesenima na temelju članka 8.

12.   Pri kvantifikaciji trajnog uklanjanja ugljika, kvantifikaciji privremenog uklanjanja ugljika putem gospodarenja ugljikom i putem skladištenja ugljika u proizvodima te kvantifikaciji smanjenja emisija iz tla nesigurnosti se uzimaju u obzir na konzervativan način i u skladu s priznatim statističkim pristupima. O nesigurnostima u pogledu kvantifikacije uklanjanja ugljika i smanjenja emisija iz tla mora se propisno izvješćivati.

13.   Kako bi se poduprla kvantifikacija privremenog uklanjanja ugljika i smanjenja emisija iz tla koji su ostvareni aktivnošću gospodarenja ugljikom, operater ili skupina operatera, ako je to izvedivo, prikuplja podatke o uklanjanju ugljika i emisijama stakleničkih plinova na temelju primjene metodologija treće razine (Tier 3) u skladu sa smjernicama IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova i dorada tih smjernica IPCC-a iz 2006. i to čini na način koji je u skladu s nacionalnim inventarima stakleničkih plinova na temelju Uredbe (EU) 2018/841 i dijela 3. Priloga V. Uredbi (EU) 2018/1999.

Članak 5.

Dodatnost

1.   Svaka aktivnost mora biti dodatna aktivnost. U tu svrhu mora ispunjavati oba sljedeća kriterija:

(a)

nadilazi zakonske zahtjeve Unije i nacionalne zakonske zahtjeve na razini pojedinačnog operatera;

(b)

kako bi aktivnost postala financijski održiva, potreban je poticajni učinak certificiranja na temelju ove Uredbe.

2.   Ako se koristi standardizirana polazna vrijednost, smatra se da je uvjet dodatnosti iz stavka 1. ispunjen.

Ako se koristi polazna vrijednost specifična za određenu aktivnost, dodatnost iz stavka 1. ovog članka dokazuje se posebnim ispitivanjima dodatnosti u skladu s primjenjivim metodologijama certificiranja utvrđenima u delegiranim aktima donesenima na temelju članka 8.

Članak 6.

Skladištenje, praćenje i odgovornost

1.   Operater ili skupina operatera dokazuju da se u okviru aktivnosti ugljik trajno skladišti ili da je cilj aktivnosti dugoročno skladištenje ugljika.

2.   Za potrebe stavka 1. operater ili skupina operatera:

(a)

podliježu pravilima o praćenju i pravilima o ublažavanju svih utvrđenih rizika od poništenja uklanjanja koji se pojave tijekom razdoblja praćenja;

(b)

odgovorni su za rješavanje svih poništenja uklanjanja ugljika uhvaćenog i pohranjenog u okviru aktivnosti, do kojih dođe tijekom razdoblja praćenja te aktivnosti, putem odgovarajućih mehanizama odgovornosti u skladu s primjenjivim metodologijama certificiranja utvrđenima u delegiranim aktima donesenima na temelju članka 8.

3.   Za pravila o praćenju iz stavka 2. točke (a) vrijedi sljedeće:

(a)

kada je riječ o trajnom uklanjanju ugljika, usklađena su s pravilima utvrđenima u člancima od 13. do 16. Direktive 2009/31/EZ;

(b)

kada je riječ o trajno kemijski vezanom ugljiku u proizvodima, usklađena su s pravilima donesenima na temelju članka 12. stavka 3.b Direktive 2003/87/EZ;

(c)

kada je riječ o gospodarenju ugljikom i skladištenju ugljika u proizvodima, utvrđuju se i propisno opravdavaju u skladu s pravilima utvrđenima u primjenjivim metodologijama certificiranja navedenima u delegiranim aktima donesenima na temelju članka 8.

4.   Za mehanizme odgovornosti iz stavka 2. točke (b) vrijedi sljedeće:

(a)

kada je riječ o trajnom uklanjanju ugljika, usklađeni su s pravilima utvrđenima u člancima 17. i 18. Direktive 2009/31/EZ;

(b)

kada je riječ o trajno kemijski vezanom ugljiku u proizvodima, usklađeni su s pravilima donesenima na temelju članka 12. stavka 3.b Direktive 2003/87/EZ;

(c)

kada je riječ o gospodarenju ugljikom i skladištenju ugljika u proizvodima, utvrđuju se i propisno opravdavaju u primjenjivim metodologijama certificiranja navedenima u delegiranim aktima donesenima na temelju članka 8. i mogu uključivati zajedničke rezerve ili prethodne mehanizme osiguranja.

5.   Ugljik koji je uklonjen i zatim pohranjen u okviru aktivnosti uklanjanja ugljika smatra se ispuštenim u atmosferu na kraju razdoblja praćenja, osim ako se to razdoblje praćenja produlji novim certificiranjem aktivnosti ili se ugljik trajno pohrani u skladu sa stavkom 3. točkama (a) i (b) i stavkom 4. točkama (a) i (b).

6.   Aktivnosti smanjenja emisija iz tla podliježu odgovarajućim pravilima o praćenju i mehanizmima odgovornosti utvrđenima u delegiranim aktima donesenima na temelju članka 8.

Članak 7.

Održivost

1.   Aktivnost ne smije nanositi bitnu štetu okolišu i može stvarati posredne koristi za jedan od sljedećih ciljeva održivosti ili više njih:

(a)

ublažavanje klimatskih promjena koje nadilazi neto korist uklanjanja ugljika i neto korist smanjenja emisija iz tla iz članka 4. stavaka 1. i 2.;

(b)

prilagodbu klimatskim promjenama;

(c)

održivo iskorištavanje i zaštitu vodnih i morskih resursa;

(d)

prelazak na kružno gospodarstvo, uključujući učinkovitu upotrebu biomaterijala dobivenih iz održivih izvora;

(e)

sprečavanje i kontrolu onečišćenja;

(f)

zaštitu i obnovu bioraznolikosti i ekosustava, uključujući zdravlje tla, kao i izbjegavanje degradacije zemljišta.

2.   Aktivnost gospodarenja ugljikom mora barem stvarati posredne koristi za cilj održivosti iz stavka 1. točke (f).

3.   Za potrebe stavka 1. ovog članka aktivnost mora ispunjavati minimalne zahtjeve u pogledu održivosti utvrđene u primjenjivim metodologijama certificiranja navedenima u delegiranim aktima donesenima na temelju članka 8.

Za minimalne zahtjeve u pogledu održivosti vrijedi sljedeće:

(a)

njima se uzimaju u obzir učinak unutar i izvan Unije te lokalni uvjeti;

(b)

prema potrebi ispunjavaju kriterije tehničke provjere za načelo nenanošenja bitne štete;

(c)

njima se promiče održivost sirovina iz šumske i poljoprivredne biomase u skladu s kriterijima održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova za biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase utvrđenima u članku 29. Direktive (EU) 2018/2001.

4.   Ako operater ili skupina operatera izvješćuje o posrednim koristima koje doprinose ciljevima održivosti iz stavka 1. ovog članka koje nadilaze minimalne zahtjeve u pogledu održivosti iz stavka 3. ovog članka, taj operater ili skupina operatera moraju slijediti primjenjive metodologije certificiranja utvrđene u delegiranim aktima donesenima na temelju članka 8. Te metodologije certificiranja moraju uključivati elemente kojima se u najvećoj mogućoj mjeri potiče ostvarivanje posrednih koristi koje nadilaze minimalne zahtjeve u pogledu održivosti, posebno za cilj iz stavka 1. točke (f) ovog članka.

Članak 8.

Metodologije certificiranja

1.   Operater ili skupina operatera upotrebljava primjenjivu metodologiju certificiranja kako bi ispunili kriterije kvalitete utvrđene u člancima od 4. do 7. („metodologija certificiranja”).

2.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 16. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem metodologija certificiranja, u kojima se za svaku aktivnost utvrđuju elementi navedeni u Prilogu I.

Komisija daje prednost izradi metodologija certificiranja za one aktivnosti koje su najviše sazrele, koje imaju potencijal za donošenje najvećih posrednih koristi ili za koje je pravo Unije relevantno za razvoj tih metodologija već doneseno.

Kada je riječ o aktivnostima gospodarenja ugljikom, Komisija u okviru određivanja prioriteta uzima u obzir pitanje doprinose li aktivnosti održivom upravljanju poljoprivrednim zemljištem, šumama i morskim okolišem.

Kada je riječ o skladištenju ugljika u proizvodima, Komisija daje prednost metodologijama certificiranja za građevne proizvode na bazi drva i građevne proizvode na biološkoj osnovi.

3.   U delegiranim aktima donesenima na temelju stavka 2. razlikuju se aktivnosti povezane s trajnim uklanjanjem ugljika, gospodarenjem ugljikom i skladištenjem ugljika u proizvodima i te se aktivnosti dodatno razlikuju na temelju njihovih značajki.

Metodologijama certificiranja:

(a)

osigurava se pouzdanost i transparentnost uklanjanja ugljika i smanjenja emisija iz tla;

(b)

promiču se zaštita i obnova bioraznolikosti i ekosustava;

(c)

doprinosi se osiguravanju sigurnosti opskrbe hranom u Uniji i izbjegavanju špekulacija zemljištem;

(d)

uzima se u obzir konkurentnost poljoprivrednika i malih šumoposjednika u Uniji na održiv način, posebno za male operatere;

(e)

promiče se održivost biomase u skladu s kriterijima održivosti i uštede stakleničkih plinova za biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase utvrđenima u članku 29. Direktive (EU) 2018/2001;

(f)

osigurava se da nacionalna tijela dosljedno primjenjuju načela kaskadne upotrebe biomase u skladu s člankom 3. stavkom 3. Direktive (EU) 2018/2001;

(g)

osigurava se izbjegavanje neodržive potražnje za sirovinama iz biomase;

(h)

u najvećoj se mogućoj mjeri smanjuje administrativno i financijsko opterećenje za operatere, posebno za male operatere, a postupak certificiranja čini se što jednostavnijim i lakšim za upotrebu;

(i)

osigurava se da se slučajevi poništenja uklanjanja rješavaju odgovarajućim mehanizmima odgovornosti, poput zajedničkih rezervi ili prethodnih mehanizama osiguranja, te, kao krajnja mjera, izravnim poništavanjem jedinica.

4.   U pripremi delegiranih akata iz stavka 2. Komisija uzima u obzir sljedeće:

(a)

relevantno pravo Unije i nacionalno pravo;

(b)

relevantne metodologije i standarde certificiranja na razini Unije, na nacionalnoj i na međunarodnoj razini; i

(c)

najbolje dostupne znanstvene spoznaje.

POGLAVLJE 3.

CERTIFICIRANJE

Članak 9.

Certificiranje usklađenosti

1.   Radi zahtijevanja certificiranja usklađenosti s ovom Uredbom operater ili skupina operatera podnosi odgovarajući zahtjev certifikacijskoj shemi.

Nakon prihvaćanja tog zahtjeva operater ili skupina operatera tijelu za certifikaciju podnosi plan aktivnosti koji uključuje dokaze o usklađenosti s člancima od 4. do 7. i očekivanu neto korist uklanjanja ugljika ili očekivanu neto korist smanjenja emisija iz tla koja je ostvarena aktivnošću te plan praćenja.

Skupine operatera također navode način na koji se pružaju savjetodavne usluge, posebno malim operaterima koji provode gospodarenje ugljikom.

Kada je riječ o aktivnostima gospodarenja ugljikom, države članice poljoprivrednicima mogu pružati savjete u okviru usluga savjetovanja poljoprivrednih gospodarstava iz članka 15. Uredbe (EU) 2021/2115.

Kako bi se promicala interoperabilnost relevantnih baza podataka o gospodarenju ugljikom, ako je to primjenjivo, države članice mogu u sustav za identifikaciju poljoprivrednih parcela iz članka 68. Uredbe (EU) 2021/2116 uključiti ključne informacije navedene u Prilogu II. ovoj Uredbi, uključujući prakse upravljanja povezane s aktivnošću gospodarenja ugljikom, datum početka i datum završetka aktivnosti, jedinstveni broj ili oznaku certifikata o usklađenosti, naziv tijela za certifikaciju i naziv certifikacijske sheme.

2.   Certifikacijska shema imenuje tijelo za certifikaciju, koje provodi reviziju za potrebe certificiranja kako bi provjerilo da su informacije dostavljene u skladu sa stavkom 1. ovog članka točne i pouzdane te potvrdilo da je aktivnost usklađena s člancima od 4. do 7.

Kada se, kao rezultat te revizije za potrebe certificiranja, potvrdi usklađenost informacija dostavljenih u skladu sa stavkom 1. ovog članka, tijelo za certifikaciju izdaje izvješće o reviziji za potrebe certificiranja, koje uključuje sažetak, i izdaje certifikat o usklađenosti, koji sadržava barem informacije navedene u Prilogu II.

Certifikacijska shema preispituje izvješće o reviziji za potrebe certificiranja i certifikat o usklađenosti te objavljuje izvješće o reviziji za potrebe certificiranja u cijelosti ili, ako je to potrebno radi očuvanja povjerljivosti poslovno osjetljivih informacija, u sažetom obliku, i certifikat o usklađenosti u svojem registru certificiranja ili, kada bude uspostavljen, u registru Unije predviđenom u članku 12. („registar Unije”).

3.   Najmanje svakih pet godina, ili češće ako je tako navedeno u primjenjivoj metodologiji certificiranja na temelju značajki predmetne aktivnosti, tijelo za certifikaciju provodi revizije za potrebe ponovnog certificiranja kako bi ponovno potvrdilo usklađenost aktivnosti s člancima od 4. do 7. i provjerilo neto korist uklanjanja ugljika ili neto korist smanjenja emisija koja je ostvarena aktivnošću. Kao ishod te revizije za potrebe ponovnog certificiranja, tijelo za certifikaciju izdaje izvješće o reviziji za potrebe ponovnog certificiranja i, prema potrebi, izdaje ažurirani certifikat o usklađenosti.

Certifikacijska shema preispituje izvješće o reviziji za potrebe ponovnog certificiranja i ažurirani certifikat o usklađenosti te objavljuje izvješće o reviziji za potrebe ponovnog certificiranja u cijelosti ili, ako je to potrebno radi očuvanja povjerljivosti poslovno osjetljivih informacija, u sažetom obliku, i ažurirani certifikat o usklađenosti u svojem registru certificiranja ili, kada bude uspostavljen, u registru Unije.

Registar certificiranja certifikacijske sheme ili, kada bude uspostavljen, registar Unije izdaje certificirane jedinice na temelju ažuriranog certifikata o usklađenosti proizišlog iz revizije za potrebe ponovnog certificiranja.

4.   Operater ili skupina operatera pruža potporu tijelu za certifikaciju tijekom revizije za potrebe certificiranja i revizije za potrebe ponovnog certificiranja, i to posebno omogućivanjem pristupa lokacijama na kojima se aktivnost provodi i dostavljanjem svih podataka i dokumentacije koje zahtijeva to tijelo za certifikaciju.

5.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju struktura, format i tehničke pojedinosti plana aktivnosti i plana praćenja iz stavka 1. ovog članka i izvješćâ o reviziji za potrebe certificiranja i reviziji za potrebe ponovnog certificiranja iz stavaka 2. i 3. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 17.

Članak 10.

Tijela za certifikaciju

1.   Tijela za certifikaciju koja imenuju certifikacijske sheme akreditira nacionalno akreditacijsko tijelo na temelju Uredbe (EZ) br. 765/2008 ili ih nacionalno nadležno tijelo priznaje nadležnima za pokrivanje područja primjene ove Uredbe ili posebnog područja primjene certifikacijske sheme.

2.   Tijela za certifikaciju:

(a)

nadležna su provoditi reviziju za potrebe certificiranja i reviziju za potrebe ponovnog certificiranja;

(b)

pravno su i financijski neovisna o operateru ili skupini operatera; i

(c)

u javnom interesu provode aktivnosti koje se zahtijevaju na temelju ove Uredbe.

3.   Za potrebe stavka 2. točke (b) tijela za certifikaciju ili bilo koji njihov dio:

(a)

ne smiju biti operater ili skupina operatera, vlasnik operatera ili skupine operatera niti smiju biti u njihovu vlasništvu;

(b)

s operaterom ili skupinom operatera ne smiju biti u odnosu koji bi mogao utjecati na njihovu neovisnost i nepristranost.

4.   Države članice nadziru rad tijela za certifikaciju.

Tijela za certifikaciju na zahtjev nacionalnih nadležnih tijela dostavljaju sve relevantne informacije potrebne za nadzor njihova rada, uključujući datum, vrijeme i mjesto provedbe revizije za potrebe certificiranja i revizije za potrebe ponovnog certificiranja.

Ako države članice utvrde nesukladnost, o tome bez odgode obavješćuju tijelo za certifikaciju i predmetnu certifikacijsku shemu.

Informacije o pitanjima povezanima s nesukladnošću objavljuju se u registru certificiranja ili, kada bude uspostavljen, u registru Unije.

POGLAVLJE 4.

CERTIFIKACIJSKE SHEME

Članak 11.

Djelovanje certifikacijskih shema

1.   Kako bi dokazali usklađenost s ovom Uredbom, operater ili skupina operatera sudjeluje u certifikacijskoj shemi koju je Komisija priznala na temelju članka 13.

2.   Certifikacijske sheme djeluju neovisno, na temelju pouzdanih i transparentnih pravila i postupaka, posebno u pogledu unutarnjeg upravljanja i praćenja, rješavanja pritužaba i žalbi, savjetovanja s dionicima, transparentnosti i objavljivanja informacija, imenovanja i osposobljavanja tijela za certifikaciju, rješavanja pitanja nesukladnosti te izrade registara certificiranja i upravljanja njima.

Certifikacijske sheme utvrđuju transparentne naknade i informacije o tim naknadama čine lako dostupnima operaterima, među ostalim tako da ih objavljuju na svojim internetskim stranicama.

Certifikacijske sheme uspostavljaju lako dostupne postupke za pritužbe i žalbe. Informacije o tim postupcima objavljuju se u registru certificiranja ili, kada bude uspostavljen, u registru Unije.

3.   Certifikacijske sheme provjeravaju jesu li informacije i podaci koje je dostavio operater ili skupina operatera radi certificiranja usklađenosti na temelju članka 9. bili predmet neovisne revizije te je li certificiranje usklađenosti, uključujući izvješća o reviziji za potrebe ponovnog certificiranja, provedeno na točan, pouzdan i troškovno učinkovit način.

4.   Certifikacijske sheme najmanje jednom godišnje u svojim registrima certificiranja ili, kada bude uspostavljen, u registru Unije objavljuju popis imenovanih tijela za certifikaciju, na kojem se za svako tijelo za certifikaciju navodi koje ga je nacionalno akreditacijsko tijelo akreditiralo ili koje ga je nacionalno nadležno tijelo priznalo i koje ga nacionalno nadležno tijelo nadzire.

5.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju struktura, format, tehničke pojedinosti i postupak koji se zahtijevaju za potrebe stavaka 2., 3. i 4. ovog članka, koji se primjenjuju na sve certifikacijske sheme koje priznaje Komisija. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 17.

Članak 12.

Registar Unije za trajno uklanjanje ugljika, gospodarenje ugljikom i skladištenje ugljika u proizvodima i registri za certificiranje

1.   Komisija do 27. prosinca 2028. uspostavlja registar Unije za trajno uklanjanje ugljika, gospodarenje ugljikom i skladištenje ugljika u proizvodima i nakon toga propisno održava taj registar kako bi se informacije povezane s postupkom certificiranja objavile na pristupačan način, a taj registar mora sadržavati barem informacije navedene u Prilogu III.

Pri uspostavi registra Unije Komisija uzima u obzir izvješća iz članka 30. stavka 5. točke (a) Direktive 2003/87/EZ i članka 17. stavka 3. Uredbe (EU) 2018/841.

Registar Unije upotrebljava automatizirane sustave, uključujući elektroničke obrasce, kako bi se informacije povezane s postupkom certificiranja učinile javno dostupnima na siguran način, među ostalim i certifikati o usklađenosti i ažurirani certifikati o usklađenosti, kako bi se omogućilo praćenje količine certificiranih jedinica i izbjegao dvostruki obračun.

Registar Unije financira se godišnjim fiksnim naknadama koje plaćaju korisnici. Te naknade moraju biti razmjerne upotrebi registra Unije i dovoljne da doprinesu pokrivanju troškova uspostave i godišnjih operativnih troškova registra Unije, kao što su troškovi za osoblje i informatičke alate.

Prihodi od takvih naknada čine vanjske namjenske prihode za potrebe članka 21. stavka 5. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046. Ti prihodi osobito pokrivaju troškove informatičkih alata, informatičkih usluga i informatičke sigurnosti, među ostalim rada i sustava za izdavanje dozvola, te troškove osoblja koje radi na upravljanju registrom Unije.

2.   Komisija u skladu s člankom 16. donosi delegirane akte radi dopune ovog članka utvrđivanjem potrebnih zahtjeva u vezi s registrom Unije, uključujući pravila kojima se osigurava dostatan nadzor nad trgovanjem certificiranim jedinicama, i čimbenici koje se mora uzeti u obzir pri utvrđivanju visine naknada iz stavka 1. ovog članka i njihovoj naplati.

Tijekom svakog posljednjeg tromjesečja godine koja prethodi kalendarskoj godini primjene naknada Komisija donosi jedan ili više provedbenih akata kako bi utvrdila ili revidirala pojedinačne iznose naknada iz stavka 1. ovog članka koji će se primjenjivati za tu kalendarsku godinu.

3.   Do uspostave registra Unije certifikacijska shema uspostavlja registar certificiranja i propisno upravlja njime kako bi se informacije povezane s postupkom certificiranja učinile javno dostupnima na siguran način, među ostalim i certifikati o usklađenosti i ažurirani certifikati o usklađenosti, koji mora sadržavati barem informacije navedene u Prilogu III., kako bi se omogućilo praćenje količine jedinica certificiranih u skladu s člankom 9.

Registar certificiranja upotrebljava automatizirane sustave, uključujući elektroničke obrasce, i interoperabilan je s registrima drugih priznatih certifikacijskih shema kako bi se izbjegao dvostruki obračun.

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju struktura, format i tehničke pojedinosti registara certificiranja te bilježenja, držanja ili upotrebe certificiranih jedinica, među ostalim kako je navedeno u ovom stavku. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 17.

4.   Registri certificiranja ili, kada bude uspostavljen, registar Unije izdaju certificirane jedinice tek nakon ostvarivanja neto koristi uklanjanja ugljika ili neto koristi smanjenja emisija iz tla, na temelju valjanog certifikata o usklađenosti koji proizlazi iz revizije za potrebe ponovnog certificiranja.

Nijedna certificirana jedinica ne smije se izdati više od jednom i ni u kojem je trenutku ne smije upotrebljavati više od jedne fizičke ili pravne osobe.

Jedinice trajnog uklanjanja ugljika, jedinice sekvestracije u gospodarenju ugljikom i jedinice skladištenja ugljika u proizvodu te jedinice smanjenja emisija iz tla međusobno se razlikuju.

5.   Jedinice sekvestracije u gospodarenju ugljikom i jedinice skladištenja ugljika u proizvodu istječu na kraju razdoblja praćenja predmetne aktivnosti i brišu se u registru certificiranja ili, kada bude uspostavljen, u registru Unije, osim ako se stalnim praćenjem dokaže dugoročno skladištenje uklonjenog ugljika, u skladu s pravilima utvrđenima u primjenjivoj metodologiji certificiranja.

Članak 13.

Priznavanje certifikacijskih shema

1.   Operater ili skupina operatera može se za dokazivanje usklađenosti s ovom Uredbom koristiti samo certifikacijskom shemom koju je Komisija priznala odlukom. Takva je odluka valjana u razdoblju od najviše pet godina i objavljuje se u registru Unije.

2.   Država članica dostavlja Komisiji zahtjev za priznavanje javne certifikacijske sheme.

Pravni zastupnik privatne certifikacijske sheme dostavlja Komisiji zahtjev za priznavanje te privatne certifikacijske sheme.

3.   Komisija nakon odgovarajućeg savjetovanja s certifikacijskom shemom može staviti izvan snage odluku o priznavanju te sheme na temelju stavka 1. ovog članka ako ta certifikacijska shema ne poštuje pravila utvrđena u provedbenim aktima iz članka 11. stavka 5.

Ako država članica ili bilo koja druga zainteresirana strana izrazi valjano obrazloženu zabrinutost da certifikacijska shema ne djeluje u skladu s pravilima utvrđenima u provedbenim aktima iz članka 11. stavka 5., na kojima se temelje odluke iz stavka 1. ovog članka, Komisija istražuje to pitanje i poduzima odgovarajuće mjere, uključujući stavljanje relevantne odluke izvan snage.

4.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju struktura, format i tehničke pojedinosti postupaka priznavanja i dostavljanja iz stavaka 1. i 2. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 17.

Članak 14.

Zahtjevi u pogledu izvješćivanja

1.   Svake godine do 30. travnja svaka certifikacijska shema koju je priznala Komisija, a koja djeluje najmanje 12 mjeseci, Komisiji podnosi godišnje izvješće o svojem radu, uključujući opis eventualnih slučajeva prijevare i povezanih korektivnih mjera, koje obuhvaća prethodnu kalendarsku godinu.

Komisija izvješća iz prvog podstavka objavljuje u cijelosti ili, ako je to potrebno radi očuvanja povjerljivosti poslovno osjetljivih informacija, u agregiranom obliku.

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju struktura, format i tehničke pojedinosti izvješća iz stavka 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 17.

POGLAVLJE 5.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 15.

Izmjena prilogâ

1.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 16. radi izmjene Priloga I. kako bi ga prilagodila novim i budućim vrstama aktivnosti te znanstvenom i tehničkom napretku.

2.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 16. radi izmjene Priloga II. kako bi ga prilagodila tehničkom napretku.

Članak 16.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članaka 8., 12. i 15. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od 26. prosinca 2024.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 8., 12. i 15. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 8., 12. ili 15. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 17.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor za klimatske promjene, osnovan člankom 44. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) 2018/1999. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj članak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 18.

Preispitivanje

1.   Ova se Uredba preispituje u svim aspektima, uzimajući u obzir:

(a)

relevantne promjene u pogledu prava Unije, uključujući njezinu usklađenost s uredbama (EU) 2018/841, (EU) 2018/842 i (EU) 2021/1119 te direktivama 2003/87/EZ i (EU) 2018/2001;

(b)

relevantne promjene u vezi s UNFCCC-om i Pariškim sporazumom, uključujući pravila i smjernice povezane s provedbom članka 6. tog sporazuma;

(c)

tehnološki i znanstveni napredak, primjere najbolje prakse i tržišna kretanja u području uklanjanja ugljika;

(d)

potencijal za trajno skladištenje ugljika u trećim zemljama, podložno postojanju međunarodnih sporazuma iz poglavlja III. Uredbe (EU) 2024/1735, osiguravajući pritom uvjete jednakovrijedne onima utvrđenima u Direktivi 2009/31/EZ kako bi se osiguralo da je geološko skladištenje CO2 koji je uhvaćen trajno zaštićeno i okolišno sigurno;

(e)

učinak na okoliš uzrokovan povećanom upotrebom biomase koja proizlazi iz primjene ove Uredbe, uključujući učinak na degradaciju zemljišta i obnovu ekosustava;

(f)

učinak na sigurnost opskrbe hranom u Uniji i špekulacije zemljištem; i

(g)

troškove postupka certificiranja.

2.   Komisija do 27. prosinca 2027., a nakon toga u roku od šest mjeseci od ishoda svakog globalnog pregleda stanja dogovorenog na temelju članka 14. Pariškog sporazuma izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjeni ove Uredbe.

3.   Komisija do 31. srpnja 2026. preispituje primjenu ove Uredbe na smanjenje emisija iz kategorije izvora prema IPCC-u „poljoprivreda”, potkategorije 3.A „crijevna fermentacija” i potkategorije 3.B „gospodarenje stajskim gnojem”, kako je utvrđeno na temelju Uredbe (EU) 2018/1999 i provedbenih akata donesenih na temelju te uredbe, uzimajući u obzir oportunitetne troškove, promjene regulatornog okvira, moguće negativne posljedice koje bi dovele do povećanja emisija stakleničkih plinova i klimatski cilj Unije za 2040. kako je predložen u skladu s člankom 4. stavkom 3. Uredbe (EU) 2021/1119 te podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. To se izvješće temelji, među ostalim, na pilot-metodologiji certificiranja za aktivnosti kojima se smanjuju poljoprivredne emisije iz crijevne fermentacije i gospodarenja stajskim gnojem.

Komisija prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog koji prilaže tom izvješću kako bi se područje primjene aktivnosti obuhvaćenih ovom Uredbom proširilo na smanjenje emisija iz kategorije izvora prema IPCC-u „poljoprivreda”, potkategorije 3.A „crijevna fermentacija” i potkategorije 3.B „gospodarenje stajskim gnojem”, kako je utvrđeno na temelju Uredbe (EU) 2018/1999.

4.   Komisija do 31. srpnja 2026. ocjenjuje dodatne zahtjeve potrebne radi usklađivanja ove Uredbe s člankom 6. Pariškog sporazuma i s primjerima najbolje prakse, uključujući odgovarajuće prilagodbe, odobrenje stranke domaćina i metodologije. U okviru te ocjene Komisija preispituje upotrebu certificiranih jedinica za kompenzaciju emisija nastalih izvan nacionalno utvrđenog doprinosa Unije i klimatskih ciljeva Unije. Toj ocjeni prilaže se zakonodavni prijedlog, prema potrebi.

Članak 19.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 27. studenoga 2024.

Za Europski parlament

Predsjednica

R. METSOLA

Za Vijeće

Predsjednik

BÓKA J.


(1)   SL C 184, 25.5.2023., str. 83.

(2)   SL C 157, 3.5.2023., str. 58.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 10. travnja 2024. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 19. studenoga 2024.

(4)  Odluka Vijeća (EU) 2016/1841 od 5. listopada 2016. o sklapanju, u ime Europske unije, Pariškog sporazuma donesenoga u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (SL L 282, 19.10.2016., str. 1.).

(5)  Uredba (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”) (SL L 243, 9.7.2021., str. 1.).

(6)  Uredba (EU) 2018/841 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva u okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030. te o izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 i Odluke br. 529/2013/EU (SL L 156, 19.6.2018., str. 1.).

(7)  Uredba (EU) 2021/695 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. travnja 2021. o uspostavi Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor Europa, o utvrđivanju pravila za sudjelovanje i širenje rezultata te o stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1290/2013 i (EU) br. 1291/2013 (SL L 170, 12.5.2021., str. 1.).

(8)  Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.).

(9)  Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L 328, 21.12.2018., str. 82.).

(10)  Uredba (EU) 2021/2115 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. prosinca 2021. o utvrđivanju pravila o potpori za strateške planove koje izrađuju države članice u okviru zajedničke poljoprivredne politike (strateški planovi u okviru ZPP-a) i koji se financiraju iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) te o stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1305/2013 i (EU) br. 1307/2013 (SL L 435, 6.12.2021., str. 1.).

(11)  Uredba (EU) 2021/696 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. travnja 2021. o uspostavi Svemirskog programa Unije i osnivanju Agencije Europske unije za svemirski program te o stavljanju izvan snage uredaba (EU) br. 912/2010, (EU) br. 1285/2013 i (EU) br. 377/2014 i Odluke br. 541/2014/EU (SL L 170, 12.5.2021., str. 69.).

(12)  Direktiva 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o geološkom skladištenju ugljikova dioksida i o izmjeni Direktive Vijeća 85/337/EEZ, direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2000/60/EZ, 2001/80/EZ, 2004/35/EZ, 2006/12/EZ, 2008/1/EZ i Uredbe (EZ) br. 1013/2006 (SL L 140, 5.6.2009., str. 114.).

(13)  Uredba (EU) 2021/2116 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. prosinca 2021. o financiranju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike te upravljanju njome i o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1306/2013 (SL L 435, 6.12.2021., str. 187.).

(14)  Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.).

(15)  Odluka Vijeća 2005/370/EZ od 17. veljače 2005. o zaključivanju, u ime Europske zajednice, Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (SL L 124, 17.5.2005., str. 1.).

(16)  Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).

(17)   SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(18)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(19)  Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 21.12.2018., str. 1.).

(20)  Uredba (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma i izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 (SL L 156, 19.6.2018., str. 26.).

(21)  Uredba (EU) 2024/1735 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o uspostavi okvira mjera za jačanje europskog ekosustava za proizvodnju tehnologija s nultom neto stopom emisija i izmjeni Uredbe (EU) 2018/1724 (SL L, 2024/1735, 28.6.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1735/oj).

(22)  Direktiva (EU) 2022/2464 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o izmjeni Uredbe (EU) br. 537/2014, Direktive 2004/109/EZ, Direktive 2006/43/EZ i Direktive 2013/34/EU u pogledu korporativnog izvješćivanja o održivosti (SL L 322, 16.12.2022., str. 15.).


PRILOG I.

Elementi metodologija certificiranja iz članka 8.

Pri donošenju delegiranih akata na temelju članka 8. Komisija u metodologije certificiranja uključuje sljedeće elemente, pri čemu uzima u obzir posebnosti svake aktivnosti:

(a)

vrstu aktivnosti i opis obuhvaćenih praksi i procesa, uključujući razdoblje aktivnosti i razdoblje praćenja;

(b)

pravila za utvrđivanje svih ponora za uklanjanje ugljika i izvora emisija stakleničkih plinova u smislu članka 4. stavaka 1., 2. i 5.;

(c)

pravila za izračun polazne vrijednosti iz članka 4. stavka 1. točke (a), iz članka 4. stavka 2. točke (a) podtočke i., iz članka 4. stavka 2. točke (b) podtočaka i. i iii. ili iz članka 4. stavka 5. točke (a);

(d)

pravila za izračun ukupnog uklanjanja ugljika iz članka 4. stavka 1. točke (b), iz članka 4. stavka 2. točke (a) podtočke ii. ili iz članka 4. stavka 5. točke (b);

(e)

pravila za izračun emisija iz tla u okviru LULUCF-a iz članka 4. stavka 2. točke (b) podtočke ii.;

(f)

pravila za izračun emisija iz poljoprivrednih tala iz članka 4. stavka 2. točke (b) podtočke iv.;

(g)

pravila za izračun emisija GHGpovezani iz članka 4. stavka 1. točke (c), iz članka 4. stavka 2. točke (a) podtočke iii., iz članka 4. stavka 2. točke (b) podtočke v. ili iz članka 4. stavka 5. točke (c);

(h)

pravila za ažuriranje standardizirane polazne vrijednosti iz članka 4. stavka 9. i za ažuriranje polazne vrijednosti specifične za određenu aktivnost iz članka 4. stavka 11.;

(i)

pravila za uzimanje u obzir nesigurnosti na konzervativan način u pogledu kvantifikacije trajnog uklanjanja ugljika, privremenog uklanjanja ugljika putem gospodarenja ugljikom i skladištenja ugljika u proizvodima te smanjenja emisija iz tla iz članka 4. stavka 12.;

(j)

pravila za provođenje posebnih ispitivanja dodatnosti iz članka 5. stavka 2.;

(k)

pravila o praćenju i pravila o ublažavanju svih utvrđenih rizika od poništenja pohranjenog ugljika iz članka 6. stavka 2. točke (a);

(l)

pravila o odgovarajućim mehanizmima odgovornosti iz članka 6. stavka 2. točke (b) i članka 6. stavka 4., uključujući pravila o riziku od neuspjeha relevantnog mehanizma odgovornosti;

(m)

pravila za provedbu zahtjeva iz članka 6. stavka 5.;

(n)

pravila o praćenju smanjenja emisija iz tla iz članka 6. stavka 6.;

(o)

pravila o minimalnim zahtjevima u pogledu održivosti iz članka 7. stavka 3.;

(p)

pravila o praćenju i izvješćivanju o posrednim koristima iz članka 7. stavka 4.


PRILOG II.

Minimalne informacije koje mora sadržavati certifikat o usklađenosti iz članka 9.

Certifikat o usklađenosti sadržava sljedeće minimalne informacije:

(a)

naziv i vrstu aktivnosti, uključujući prakse i procese, te naziv i kontaktne podatke operatera ili skupine operatera;

(b)

lokaciju provedbe aktivnosti, uključujući geografski eksplicitnu lokaciju granica aktivnosti, u skladu sa zahtjevima za mjerilo 1:5 000 za predmetnu državu članicu;

(c)

trajanje razdoblja aktivnosti, uključujući datum početka i datum završetka;

(d)

naziv certifikacijske sheme;

(e)

naziv, adresu i logotip tijela za certifikaciju;

(f)

jedinstveni broj ili oznaku certifikata o usklađenosti;

(g)

mjesto, datum izdavanja i razdoblje valjanosti certifikata o usklađenosti;

(h)

upućivanje na primjenjivu metodologiju certificiranja iz članka 8.;

(i)

neto korist trajnog uklanjanja ugljika iz članka 4. stavka 1., neto korist privremenog uklanjanja ugljika iz članka 4. stavka 2. točke (a), neto korist smanjenja emisija iz tla iz članka 4. stavka 2. točke (b) ili neto korist privremenog uklanjanja ugljika iz članka 4. stavka 5.;

(j)

uklanjanje ugljika u skladu s polaznom vrijednošću iz članka 4. stavka 1. točke (a), iz članka 4. stavka 2. točke (a) podtočke i. ili iz članka 4. stavka 5. točke (a); ili emisije iz tla u skladu s polaznom vrijednošću iz članka 4. stavka 2. točke (b) podtočaka i. i iii.;

(k)

ukupno uklanjanje ugljika iz članka 4. stavka 1. točke (b), iz članka 4. stavka 2. točke (a) podtočke ii. ili iz članka 4. stavka 5. točke (b); ili ukupne emisije iz tla iz članka 4. stavka 2. točke (b) podtočaka ii. i iv.;

(l)

povećanje izravnih i neizravnih emisija GHGpovezani iz članka 4. stavka 1. točke (c), iz članka 4. stavka 2. točke (a) podtočke iii., iz članka 4. stavka 2. točke (b) podtočke v. i iz članka 4. stavka 5. točke (c);

(m)

raščlambu informacija iz točaka (j), (k) i (l) prema plinovima, izvorima te ponorima i zalihama ugljika;

(n)

trajanje razdoblja praćenja aktivnosti;

(o)

količinu upotrijebljene biomase i dokaz da ispunjava minimalne zahtjeve u pogledu održivosti iz članka 7. stavka 3.;

(p)

eventualne posredne koristi za održivost iz članka 7.;

(q)

kada je riječ o gospodarenju ugljikom, posredne koristi iz članka 7. stavka 2.;

(r)

upućivanje na bilo koju drugu međunarodnu ili nacionalnu certifikaciju, uključujući jedinstveni broj ili oznaku certifikata o usklađenosti;

(s)

vrstu mehanizma odgovornosti, doprinos aktivnosti tom mehanizmu i odgovornu fizičku ili pravnu osobu;

(t)

količinu i valjanost certificiranih jedinica;

(u)

eventualne nesigurnosti u pogledu kvantifikacije uklanjanja ugljika i smanjenja emisija iz tla u skladu s člankom 4. stavkom 12.


PRILOG III.

Minimalne informacije koje moraju sadržavati registar Unije i registri certificiranja iz članka 12.

Registar Unije i registri certificiranja sadržavaju sljedeće minimalne informacije za svaku aktivnost i svaku certificiranu jedinicu:

(a)

naziv i vrstu aktivnosti te naziv i kontaktne podatke operatera ili skupine operatera;

(b)

lokaciju provedbe aktivnosti, uključujući geografski eksplicitnu lokaciju granica aktivnosti, u skladu sa zahtjevima za mjerilo 1:5 000 za predmetnu državu članicu;

(c)

trajanje razdoblja aktivnosti, uključujući datum početka i datum završetka;

(d)

naziv certifikacijske sheme, odluku Komisije o priznavanju te sheme iz članka 13., pravila i postupke certifikacijske sheme i popis imenovanih tijela za certifikaciju iz članka 11. te njegova godišnja izvješća iz članka 14.;

(e)

upućivanje na primjenjivu metodologiju certificiranja iz članka 8.;

(f)

neto korist trajnog uklanjanja ugljika iz članka 4. stavka 1., neto korist privremenog uklanjanja ugljika iz članka 4. stavka 2. točke (a), neto korist smanjenja emisija iz tla iz članka 4. stavka 2. točke (b); ili neto korist privremenog uklanjanja ugljika iz članka 4. stavka 5.;

(g)

eventualne posredne koristi za održivost iz članka 7.;

(h)

status certificiranja, uključujući certifikate o usklađenosti i izvješća o reviziji za potrebe certificiranja i ponovnog certificiranja iz članka 9.; količinu i status certificiranih jedinica, primjerice jesu li izdane, povučene, istekle, poništene ili dodijeljene za rezervu i krajnju namjenu certificiranih jedinica i subjekta koji upotrebljava certificirane jedinice.


ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/3012/oj

ISSN 1977-0847 (electronic edition)


Eureka dodaje poveznice i definicije…