1

Svojom žalbom WhatsApp Ireland Ltd (u daljnjem tekstu: društvo WhatsApp) zahtijeva ukidanje rješenja Općeg suda Europske unije od 7. prosinca 2022., WhatsApp Ireland/Europski odbor za zaštitu podataka (T‑709/21, u daljnjem tekstu: pobijano rješenje, EU:T:2022:783), kojim je taj sud odbacio kao nedopuštenu njegovu tužbu za poništenje obvezujuće odluke 1/2021 Europskog odbora za zaštitu podataka (u daljnjem tekstu: Odbor) od 28. srpnja 2021. u vezi sa sporom između predmetnih nadzornih tijela nastalim zbog nacrta odluke za društvo WhatsApp, koji je izradio Data Protection Commission (DPC) (Agencija za zaštitu podataka, Irska; u daljnjem tekstu: irsko nadzorno tijelo) (u daljnjem tekstu: sporna odluka).

2

U uvodnim izjavama 10. i 143. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.; u daljnjem tekstu: OUZP) navodi se:

[...]

3

Članak 5. OUZP‑a, naslovljen „Načela obrade osobnih podataka”, u stavku 1. točki (a) određuje da se osobni podaci moraju obrađivati zakonito, pošteno i transparentno u odnosu na ispitanika. Članak 5. stavak 1. točka (c) OUZP‑a određuje da ti podaci moraju biti primjereni, relevantni i ograničeni samo na ono što je nužno u odnosu na svrhe u koje se obrađuju.

4

U članku 6. OUZP‑a, naslovljenom „Zakonitost obrade”, navode se uvjeti za zakonitost obrade osobnih podataka. U stavku 1. tog članka 6. određuje se:

„Obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega:

Točka (f) prvog podstavka ne odnosi se na obradu koju provode tijela javne vlasti pri izvršavanju svojih zadaća.”

5

Članak 12. OUZP‑a pak sadržava odredbe o transparentnosti informacija i komunikacija te o modalitetima za ostvarivanje prava ispitanika. U stavku 1. tog članka 12. određuje se:

„Voditelj obrade poduzima odgovarajuće mjere kako bi se ispitaniku pružile sve informacije iz članaka 13. i 14. i sve komunikacije iz članaka od 15. do 22. i članka 34. u vezi s obradom u sažetom, transparentnom, razumljivom i lako dostupnom obliku, uz uporabu jasnog i jednostavnog jezika, osobito za svaku informaciju koja je posebno namijenjena djetetu. Informacije se pružaju u pisanom obliku ili drugim sredstvima, među ostalim, ako je prikladno, elektroničkim putem. Ako to zatraži ispitanik, informacije se mogu pružiti usmenim putem, pod uvjetom da je drugim sredstvima utvrđen identitet ispitanika.”

6

U članku 13. OUZP‑a, naslovljenom „Informacije koje treba dostaviti ako se osobni podaci prikupljaju od ispitanika”, predviđa se:

„1.   Ako su osobni podaci koji se odnose na ispitanika prikupljeni od ispitanika, voditelj obrade u trenutku prikupljanja osobnih podataka ispitaniku pruža sve sljedeće informacije:

2.   Osim informacija iz stavka 1., voditelj obrade u trenutku kada se osobni podaci prikupljaju pruža ispitaniku sljedeće dodatne informacije potrebne kako bi se osigurala poštena i transparentna obrada:

[...]”

7

Članak 14. OUZP‑a uređuje informacije koje se moraju pružiti ako osobni podaci nisu prikupljeni od ispitanika.

8

U skladu s člankom 55. stavkom 1. OUZP‑a, svako nadzorno tijelo nadležno je obavljati zadaće i ovlasti koje su mu povjerene u skladu s OUZP‑om na državnom području vlastite države članice.

9

U članku 56. OUZP‑a, naslovljenom „Nadležnost vodećeg nadzornog tijela”, predviđa se:

„1.   Ne dovodeći u pitanje članak 55.[,] nadzorno tijelo glavnog poslovnog nastana ili jedinog poslovnog nastana voditelja obrade ili izvršitelja obrade nadležno je djelovati kao vodeće nadzorno tijelo za prekograničnu obradu koju provodi taj voditelj obrade ili izvršitelj obrade u skladu s postupkom utvrđenim u članku 60.

2.   Odstupajući od stavka 1. svako nadzorno tijelo nadležno je za rješavanje pritužbe koja mu je podnesena ili mogućeg kršenja ove Uredbe, ako se predmet odnosi samo na poslovni nastan u njegovoj državi članici ili bitno utječe samo na ispitanike u njegovoj državi članici.

3.   U slučajevima iz stavka 2. ovog članka nadzorno tijelo bez odgode obavješćuje vodeće nadzorno tijelo o tom pitanju. U roku od tri tjedna nakon primitka obavijesti vodeće nadzorno tijelo odlučuje hoće li rješavati predmet u skladu s postupkom predviđenim u članku 60., uzimajući u obzir to ima li voditelj obrade ili izvršitelj obrade poslovni nastan u državi članici čije mu je nadzorno tijelo uputilo obavijest.

4.   Ako vodeće nadzorno tijelo odluči riješiti predmet, primjenjuje se postupak iz članka 60. Nadzorno tijelo koje je uputilo obavijest vodećem nadzornom tijelu može vodećem nadzornom tijelu podnijeti nacrt za oduku. Vodeće nadzorno tijelo uzima u obzir što je više moguće taj nacrt prilikom izrade nacrta odluke iz članka 60. stavka 3.

5.   Ako vodeće nadzorno tijelo odluči da neće rješavati predmet, rješava ga nadzorno tijelo koje je uputilo obavijest vodećem nadzornom tijelu, u skladu s člancima 61. i 62.

6.   Vodeće nadzorno tijelo jedini je sugovornik voditelja obrade ili izvršitelja obrade u prekograničnoj obradi koju provodi taj voditelj obrade ili izvršitelj obrade.”

10

Članak 57. OUZP‑a, naslovljen „Zadaće”, u stavku 1. točki (h) određuje da je zadaća svakog nadzornog tijela provođenje istraga o primjeni OUZP‑a na državnom području države članice kojoj pripada.

11

Istražne ovlasti tog tijela nabrajaju se u stavku 1. članka 58. OUZP‑a naslovljenog „Ovlasti”. U stavku 2. tog članka nabrajaju se korektivne mjere koje navedeno tijelo može poduzeti, među kojima su i one – navedene u njegovim točkama (b), (d) i (i) – koje uključuju opominjanje voditelja obrade ili izvršitelja obrade ako su postupci obrade doveli do kršenja odredbi OUZP‑a, nalaganje voditelju obrade ili izvršitelju obrade da uskladi postupke obrade s odredbama OUZP‑a, prema potrebi na točno određen način i u točno utvrđenom roku, te izricanje upravne novčane kazne u skladu s člankom 83. OUZP‑a.

12

U članku 60. OUZP‑a, naslovljenom „Suradnja vodećeg nadzornog tijela i drugih predmetnih nadzornih tijela”, određuje se:

„1.   Vodeće nadzorno tijelo surađuje s drugim predmetnim nadzornim tijelima u skladu s ovim člankom kako bi se nastojao postići konsenzus. Vodeće nadzorno tijelo i predmetna nadzorna tijela međusobno razmjenjuju sve bitne informacije.

2.   Vodeće nadzorno tijelo može u bilo kojem trenutku od drugih predmetnih nadzornih tijela zatražiti pružanje uzajamne pomoći u skladu s člankom 61. te može provoditi zajedničke operacije u skladu s člankom 62., posebno vođenje istraga ili praćenja provedbe mjere u vezi s voditeljem obrade ili izvršiteljem obrade s poslovnim nastanom u drugoj državi članici.

3.   Vodeće nadzorno tijelo bez odgađanja obavješćuje o bitnim informacijama u vezi s predmetom druga predmetna nadzorna tijela. Bez odgađanja podnosi nacrt odluke drugim predmetnim nadzornim tijelima kako bi ona dala svoje mišljenje te pridaje dužnu pozornost njihovim stajalištima.

4.   Ako neko od drugih predmetnih nadzornih tijela u roku od četiri tjedna nakon što je u skladu sa stavkom 3. ovog članka bilo obaviješteno izrazi relevantan i obrazložen prigovor na nacrt odluke, ako relevantan i obrazložen prigovor ne uzme u obzir ili smatra da prigovor nije relevantan ili obrazložen, vodeće nadzorno tijelo predmet predaje na rješavanje u sklopu mehanizma konzistentnosti iz članka 63.

5.   Ako vodeće nadzorno tijelo namjerava uzeti u obzir relevantan i obrazložen prigovor, revidirani nacrt odluke podnosi drugim predmetnim nadzornim tijelima kako bi ona dala svoje mišljenje. Na taj revidirani nacrt odluke primjenjuje se postupak iz stavka 4. u roku od dva tjedna.

6.   Ako ni jedno od drugih predmetnih nadzornih tijela ne uloži prigovor na nacrt odluke koju je podnijelo vodeće nadzorno tijelo u roku navedenom u stavcima 4. i 5.[,] smatra se da se vodeće nadzorno tijelo i predmetna nadzorna tijela slažu s tim nacrtom odluke i on je za njih obvezujući.

7.   Vodeće nadzorno tijelo donosi odluku i dostavlja je u glavni ili jedini poslovni nastan voditelja obrade ili izvršitelja obrade, prema potrebi, te obavješćuje druga predmetna nadzorna tijela i Odbor o dotičnoj odluci prilažući i bitne činjenice i obrazloženja. Nadzorno tijelo kojem je podnesena pritužba obavješćuje podnositelja pritužbe o odluci.

8.   Odstupajući od stavka 7., ako je pritužba odbačena ili odbijena, nadzorno tijelo kojem je podnesena pritužba donosi odluku i dostavlja je podnositelju pritužbe te o tome obavješćuje voditelja obrade.

9.   Ako su se vodeće nadzorno tijelo i predmetna nadzorna tijela složili odbaciti ili odbiti dijelove pritužbe, a u obzir uzeti druge dijelove te pritužbe, donosi se odvojena odluka za svaki dio predmeta. Vodeće nadzorno tijelo donosi odluku za dio koji se odnosi na djelovanja u vezi s voditeljem obrade i dostavlja je u glavni ili jedini poslovni nastan voditelja obrade ili izvršitelja obrade na državnom području svoje države članice te o tome izvješćuje podnositelja pritužbe, dok nadzorno tijelo podnositelja pritužbe donosi odluku za dio koji se odnosi na odbacivanje ili odbijanje te pritužbe i dostavlja je tom podnositelju pritužbe te o tome izvješćuje voditelja obrade ili izvršitelja obrade.

10.   Nakon što ga vodeće nadzorno tijelo u skladu sa stavcima 7. i 9. obavijesti o odluci, voditelj obrade ili izvršitelj obrade poduzima potrebne mjere kako bi osigurao da se odluka poštuje u odnosu na aktivnosti obrade, s obzirom na sve njegove poslovne nastane u Uniji. Voditelj obrade ili izvršitelj obrade o poduzetim mjerama za poštivanje odluke obavješćuju vodeće nadzorno tijelo koje izvješćuje druga predmetna nadzorna tijela.

11.   Ako u izuzetnim okolnostima predmetno nadzorno tijelo ima razloga smatrati da postoji hitna potreba za djelovanjem kako bi se zaštitili interesi ispitanika, primjenjuje se hitni postupak iz članka 66.

12.   Vodeće nadzorno tijelo i druga predmetna nadzorna tijela međusobno si dostavljaju informacije koje se zahtijevaju u skladu s ovim člankom elektroničkim putem, koristeći se standardiziranim formatom.”

13

U skladu s člankom 63. OUZP‑a, naslovljenim „Mehanizam konzistentnosti”:

„Kako bi se doprinijelo dosljednoj primjeni ove Uredbe u cijeloj Uniji, nadzorna tijela surađuju međusobno i prema potrebi s Komisijom u okviru mehanizma konzistentnosti [...]”

14

Članak 65. OUZP‑a, naslovljen „Rješavanje sporova pri Odboru”, određuje:

„1.   Kako bi se osigurala ispravna i dosljedna primjena ove Uredbe u pojedinačnim slučajevima, Odbor donosi obvezujuću odluku u sljedećim slučajevima:

2.   Odluka iz stavka 1. donosi se u roku od mjesec dana nakon što dvotrećinska većina članova Odbora uputi predmet. Taj se rok može produžiti za dodatnih mjesec dana, uzimajući u obzir složenost predmeta. Odluka iz stavka 1. obrazlaže se i upućuje vodećem nadzornom tijelu i svim predmetnim nadzornim tijelima te je za njih obvezujuća.

3.   Ako Odbor ne može donijeti odluku u rokovima navedenim u stavku 2., odluku će donijeti u roku od dva tjedna nakon isteka drugog mjeseca iz stavka 2. natpolovičnom većinom članova Odbora. Ako su članovi Odbora podijeljenog mišljenja, odlučujući glas za donošenje odluke jest predsjednikov.

4.   Predmetna nadzorna tijela ne donose odluku o predmetu upućenom Odboru u skladu sa stavkom 1. za vrijeme rokova navedenih u stavcima 2. i 3.

5.   Predsjednik Odbora obavješćuje bez odlaganja zainteresirana nadzorna tijela o odluci iz stavka 1. O njoj obavješćuje Komisiju. Odluka se bez odlaganja objavljuje na internetskim stranicama Odbora nakon što je nadzorno tijelo priopćilo konačnu odluku iz stavka 6.

6.   Vodeće nadzorno tijelo ili, ovisno o slučaju, nadzorno tijelo koje je zaprimilo pritužbu svoju konačnu odluku donosi na temelju odluke iz stavka 1. ovog članka bez nepotrebnog odlaganja i najkasnije mjesec dana nakon što je Odbor priopćio svoju odluku. Vodeće nadzorno tijelo ili, ovisno o slučaju, nadzorno tijelo koje je zaprimilo pritužbu, obavješćuje Odbor kojeg je dana svoju konačnu odluku priopćilo voditelju obrade ili izvršitelju obrade odnosno ispitaniku. Konačna odluka predmetnih nadzornih tijela donosi se pod uvjetima iz članka 60. stavaka 7., 8. i 9. U konačnoj odluci poziva se na odluku iz stavka 1. ovog članka i u njoj se navodi da se odluka iz tog stavka objavljuje na internetskim stranicama Odbora u skladu sa stavkom 5. ovog članka. Konačnoj odluci prilaže se odluka iz stavka 1. ovog članka.”

15

Članak 68. OUZP‑a, naslovljen „[Odbor]”, u stavku 1. određuje da se Odbor osniva kao tijelo Unije koje ima pravnu osobnost.

16

Članak 70. OUZP‑a, naslovljen „Zadaće Odbora”, u stavku 1. točki (a) određuje da Odbor osigurava dosljednu primjenu OUZP‑a. U tu svrhu, Odbor među ostalim ima zadatak, na vlastitu inicijativu ili eventualno na zahtjev Komisije, pratiti i osigurati pravilnu primjenu OUZP‑a u slučajevima iz članaka 64. i 65. te uredbe, ne dovodeći pritom u pitanje zadaće nacionalnih nadzornih tijela.

17

U članku 78. OUZP‑a, naslovljenom „Pravo na učinkoviti sudski pravni lijek protiv nadzornog tijela”, određuje se:

„1.   Ne dovodeći u pitanje nijedan drugi upravni ili izvansudski pravni lijek, svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na učinkoviti sudski pravni lijek protiv pravno obvezujuće odluke nekog nadzornog tijela koja se na nju odnosi.

2.   Ne dovodeći u pitanje nijedan drugi upravni ili izvansudski pravni lijek[,] svaki ispitanik ima pravo na učinkoviti sudski pravni lijek ako nadzorno tijelo nadležno na temelju članaka 55. i 56. ne riješi pritužbu ili ne izvijesti ispitanika u roku od tri mjeseca o napretku ili ishodu pritužbe podnesene na temelju članka 77.

3.   Postupci protiv nadzornog tijela vode se pred sudovima države članice u kojoj nadzorno tijelo ima poslovni nastan.

4.   Ako je pokrenut postupak protiv odluke nadzornog tijela kojoj je prethodilo mišljenje ili odluka Odbora u okviru mehanizma konzistentnosti, nadzorno tijelo prosljeđuje to mišljenje ili odluku sudu.”

18

U članku 83. OUZP‑a navode se opći uvjeti za izricanje upravnih novčanih kazni.

19

Okolnosti spora navode se u točkama 2. do 12. pobijanog rješenja te se za potrebe predmetnog postupka mogu ukratko iznijeti na sljedeći način.

20

Nakon stupanja na snagu OUZP‑a irsko nadzorno tijelo zaprimilo je pritužbe korisnika i osoba koje nisu korisnici aplikacije za razmjenu poruka „WhatsApp” vezane uz obradu osobnih podataka od strane društva WhatsApp. Bundesbeauftragte für den Datenschutz und die Informationsfreiheit (BfDI) (Savezni povjerenik za zaštitu podataka i slobodu informiranja, Njemačka) također je zatražio pomoć irskog nadzornog tijela radi utvrđivanja toga poštuje li društvo WhatsApp, kao voditelj obrade osobnih podataka, obveze transparentnosti, vezano uz eventualno dijeljenje takvih podataka s drugim subjektima unutar grupacije Facebook, koja se od rujna 2021. zove „Meta”.

21

Irsko nadzorno tijelo u prosincu 2018. je po službenoj dužnosti pokrenulo opću istragu kako bi se utvrdilo poštuje li društvo WhatsApp obveze transparentnosti i pružanja informacija u odnosu na pojedince iz članaka 12. do 14. OUZP‑a, ne dovodeći u pitanje eventualna postupanja u pojedinačnim postupcima koji su vođeni protiv njega. Irsko nadzorno tijelo u tom je pogledu postupalo kao vodeće nadzorno tijelo u smislu članka 56. stavka 1. OUZP‑a, s obzirom na to da je društvo WhatsApp imalo glavnu poslovnu jedinicu u Irskoj kao voditelj obrade za operacije aplikacije za razmjenu poruka „WhatsApp” u Europi, tako da je ta obrada imala prekogranični karakter.

22

Nakon što je u rujnu 2019. dovršena istražna faza predstavljanjem istražiteljeva konačnog izvješća, irsko je nadzorno tijelo, nakon provođenja međufaza postupka tijekom kojih je društvo WhatsApp iznijelo svoje primjedbe, u prosincu 2020. svim drugim nadzornim tijelima zainteresiranima za predmet dostavilo nacrt odluke radi pribavljanja njihova mišljenja u skladu s člankom 60. stavkom 3. OUZP‑a.

23

U siječnju 2021. osam od tih drugih nadzornih tijela iznijelo je prigovore o određenim aspektima tog nacrta odluke. Irsko nadzorno tijelo je grupno odgovorilo na te prigovore predlažući kompromisna rješenja. Iako je nakon tog odgovora jedno od osam nadzornih tijela povuklo jedan od tih prigovora, irsko nadzorno tijelo utvrdilo je da nije postignuta suglasnost o drugim aspektima u pogledu kojih su istaknuti prigovori. Ono je odlučilo odbiti sve primljene prigovore i obratiti se Odboru kako bi on riješio spor između dotičnih nadzornih tijela o aspektima obuhvaćenima tim prigovorima, u skladu s odredbama članka 60. stavka 4. i članka 65. stavka 1. točke (a) OUZP‑a.

24

Irsko nadzorno tijelo je u svibnju 2021. pisanim putem prikupilo očitovanja društva WhatsApp na okolnosti o kojima se raspravljalo među dotičnim nadzornim tijelima, nakon što mu je proslijedilo sve isprave izmijenjene u tom pogledu te je Odboru osobno proslijedilo ta očitovanja kako bi se on upoznao s njima u okviru postupka za rješavanje sporova koji je on pokrenuo u lipnju 2021.

25

Odbor je 28. srpnja 2021. donio spornu odluku na temelju članka 65. stavka 2. OUZP‑a.

26

Nakon što je irsko nadzorno tijelo primilo spornu odluku i prikupilo očitovanja društva WhatsApp o novčanim sankcijama koje mu je u konačnici planiralo izreći nakon donošenja te odluke, to je tijelo 20. kolovoza 2021. u skladu s člankom 65. stavkom 6. OUZP‑a donijelo konačnu odluku za društvo WhatsApp (u daljnjem tekstu: konačna odluka).

27

U konačnoj odluci irsko nadzorno tijelo utvrdilo je da je društvo WhatsApp povrijedilo načelo i obveze transparentnosti predviđene u članku 5. stavku 1. točki (a), članku 12. stavku 1., članku 13. stavku 1. točkama (c) do (f), članku 13. stavku 2. točkama (a), (c) i (e) te članku 14. OUZP‑a. S druge strane, to je tijelo navelo da je društvo WhatsApp postupilo po obvezama utvrđenima u članku 13. stavku 1. točkama (a) i (b) te članku 13. stavku 2. točkama (b) i (d) OUZP‑a. U okviru korektivnih mjera donesenih na temelju članka 58. stavka 2. točaka (b), (d) i (i) OUZP‑a, navedeno je tijelo društvu WhatsApp izreklo opomenu, naložilo provedbu određenog broja mjera, nabrojenih u prilogu, kako bi se u roku od tri mjeseca uskladilo s odredbama OUZP‑a koje su bile prekršene, te četiri upravne novčane kazne za povrede utvrđene u članku 5. stavku 1. točki (a) te člancima 12. do 14. OUZP‑a u ukupnom iznosu od 225 milijuna eura.

28

Nadalje, irsko nadzorno tijelo je u konačnoj odluci utvrdilo aspekte zbog kojih mu sporna odluka nalaže da preispita ocjenu koju je iznio u nacrtu odluke. U pogledu tih aspekata, to je tijelo odlučilo doslovno citirati, osjenčano u sivim okvirima, obrazloženje koje je Odbor iznio u spornoj odluci i iz njega svaki put jednostavno izvući zaključak u završnim točkama.

29

U skladu s člankom 65. stavkom 6. OUZP‑a, sporna odluka priložena je uz konačnu odluku.

30

Odbor je u spornoj odluci zauzeo stajalište o pitanjima u pogledu kojih su istaknuti relevantni i obrazloženi prigovori u smislu članka 65. stavka 1. točke (a) OUZP‑a, odnosno:

31

Društvo WhatsApp pobijalo je konačnu odluku pred irskim sudom.

32

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 1. studenoga 2021. društvo WhatsApp pokrenulo je postupak na temelju članka 263. UFEU‑a radi poništenja sporne odluke.

33

Pobijanim rješenjem, donesenim na temelju članka 129. svojeg poslovnika, Opći sud odbacio je tu tužbu kao nedopuštenu.

34

Iako je u točkama 36., 37. i 40. pobijanog rješenja istaknuo da sporna odluka predstavlja akt tijela Unije čiji je cilj proizvoditi pravne učinke prema trećim osobama te da se ta odluka pojedinačno odnosi na društvo WhatsApp, Opći je sud u točki 42. pobijanog rješenja ipak ocijenio da je navedena odluka pripremni ili posredni akt u postupku koji se mora okončati time da nacionalno nadzorno tijelo donese konačnu odluku. Međutim, Opći je sud u točkama 43. i 44. pobijanog rješenja utvrdio da takav akt predstavlja „akt koji se može pobijati” samo ako ima samostalne pravne učinke u pogledu kojih se dostatna sudska zaštita ne može osigurati u okviru tužbe protiv odluke kojom se okončava predmetni postupak.

35

U tom smislu, Opći je sud u točki 45. pobijanog rješenja ocijenio da je u konkretnom slučaju djelotvorna sudska zaštita u slučaju sporne odluke osigurana pravnim lijekom kojim društvo WhatsApp raspolaže pred nacionalnim sudom protiv konačne odluke, s obzirom na to da je taj nacionalni sud na temelju članka 267. UFEU‑a ovlašten Sudu podnijeti zahtjev za prethodnu odluku radi ocjene valjanosti sporne odluke. Opći je sud također u točki 46. pobijanog rješenja pojasnio da sporna odluka u slučaju društva WhatsApp nema samostalne pravne učinke u odnosu na konačnu odluku koju je donijelo irsko nadzorno tijelo.

36

Nadalje, Opći je sud u točki 49. pobijanog rješenja utvrdio da činjenica da se u takvom međuaktu izražava konačno stajalište tijela, koje će morati biti preuzeto u konačnoj odluci kojom se okončava predmetni postupak, ne znači nužno da sam taj akt bitno mijenja pravni položaj tužitelja.

37

Osim toga, Opći je sud u točki 50. pobijanog rješenja istaknuo da se sporna odluka nije izravno odnosila na društvo WhatsApp. Opći je sud u točki 52. tog rješenja napomenuo da ta odluka nema obvezujući karakter koji bi omogućavao da, bez dodatne faze postupka, bude izvor obveza za društvo WhatsApp ili eventualno prava za druge pojedince, pa samim time nije ni izravno proizvodila pravne učinke na položaj društva WhatsApp. Opći je sud u točki 53. navedenog rješenja također istaknuo da, čak i ako sporna odluka obvezuje irsko nadzorno tijelo u pogledu aspekata na koje se odnosi, ona mu ipak ostavlja određenu marginu prosudbe u pogledu sadržaja konačne odluke.

38

U tom smislu, Opći je sud u točkama 61. i 62. istog rješenja ocijenio da nije ispunjen nijedan od uvjeta propisanih da bi se moglo smatrati da se mjera koja se pobija tužbom odnosi izravno na društvo WhatsApp te da je stoga ta tužba nedopuštena.

39

Konačno, Opći je sud u točkama 66. do 70. pobijanog rješenja ocijenio da rezultat njegove analize slijedi logiku sustava sudskih pravnih lijekova uspostavljenog Ugovorima. Opći je sud među ostalim utvrdio da bi prihvaćanje dopuštenosti tužbe društva WhatsApp protiv sporne odluke dovelo do rizika od vođenja usporednih sudskih postupaka pred sudom Unije i nacionalnim sudom, s obzirom na to da je potonji isto tako ovlašten podnijeti zahtjev za prethodnu odluku Sudu radi ocjene valjanosti te odluke.

40

Svojom žalbom društvo WhatsApp od Suda zahtijeva da:

41

Odbor, koji u njegovim zahtjevima podupire Savezna Republika Njemačka, od Suda zahtijeva da:

42

Odbor tvrdi da je tužba u prvostupanjskom postupku podnesena nepravodobno. S tim u vezi navodi da se društvo WhatsApp s relevantnim dijelovima sporne odluke upoznalo prije nego što je ta odluka objavljena na njegovoj internetskoj stranici, točnije 13. kolovoza 2021. Prema tome, neovisno o danu objave sporne odluke na internetskoj stranici Odbora, koja se uostalom ne može izjednačiti s objavom u Službenom listu Europske unije, smatra da je rok za podnošenje tužbe počeo teći 13. kolovoza 2021. i da je istekao 25. listopada 2021. Budući da je društvo WhatsApp podnijelo tužbu za poništenje 1. studenoga 2021., smatra da je ona nepravodobna.

43

Društvo WhatsApp navodi da je tvrdnja Odbora o nepravodobnosti njegove tužbe pogrešna. Naime, smatra da se, ako tužitelj nije adresat akta, kao trenutak od kojeg počinje teći rok za podnošenje tužbe uzima dan objave tog akta. Tvrdi da trenutak kad se on upoznao s njime predstavlja samo podredni kriterij u tom smislu. S druge strane, smatra da je način objave navedenog akta irelevantan. Konkretno tvrdi da je sporna odluka u svakom slučaju objavljena na internetskoj stranici Odbora 2. rujna 2021. a da je tužba podnesena 1. studenoga 2021. unutar roka iz članka 263. šestog stavka UFEU‑a.

44

U skladu s člankom 263. šestim stavkom UFEU‑a, tužbe iz tog članka moraju se podnijeti u roku od dva mjeseca od, ovisno o slučaju, objavljivanja akta, njegove dostave tužitelju ili, ako takva objava ili dostava izostanu, dana kada je tužitelj saznao za akt.

45

Iz teksta te odredbe, osobito iz izraza „ovisno o slučaju” i „ako takva objava ili obavijest izostanu”, jasno je vidljivo da se trenutak od kojeg počinje teći rok za podnošenje tužbe određuje uzimajući u obzir konkretne okolnosti i da su prva dva kriterija koja mogu pokrenuti taj rok utvrđena hijerarhijski u odnosu na treći. U tom smislu, rok za podnošenje tužbe za poništenje u pravilu počinje teći od objave akta ili njegove dostave tužitelju. Ta su dva glavna kriterija u strukturi navedene odredbe izjednačena u smislu da nijedan od njih nije podredan u odnosu na onaj drugi. Suprotno tomu, kriterij dana saznanja o pobijanom aktu, kao početka tijeka roka za podnošenje tužbe, podredan je kriteriju objave akta ili obavješćivanja o njemu (vidjeti u tom smislu presudu od 26. rujna 2024., WEPA Hygieneprodukte i dr./Komisija, C‑795/21 P i C‑796/21 P, EU:C:2024:807, t. 61. do 63. i navedenu sudsku praksu).

46

Nesporno je da u konkretnom slučaju pobijana odluka nije bila dostavljena društvu WhatsApp jer je na temelju članka 65. stavka 5. prve rečenice OUZP‑a Odbor takvu odluku dužan dostaviti samo predmetnim nadzornim tijelima. Stoga treba ispitati je li ta odluka bila predmet „objave” u smislu članka 263. šestog stavka UFEU‑a.

47

U tom smislu valja precizirati da se pojam „objava” ne odnosi isključivo na objavu u Službenom listu Europske unije, već ga naprotiv treba široko tumačiti. Taj pojam među ostalim obuhvaća i objavu na internetskoj stranici institucije, tijela, ureda ili agencije Unije, kada je ona predviđena sekundarnim pravom (vidjeti u tom smislu presudu od 26. rujna 2024., WEPA Hygieneprodukte i dr./Komisija, C‑795/21 P i C‑796/21 P, EU:C:2024:807, t. 70. i navedenu sudsku praksu).

48

Budući da je u konkretnom slučaju objava sporne odluke uređena u članku 65. stavku 5. trećoj rečenici OUZP‑a, treba dakle uzeti u obzir dan kad je ta odluka objavljena na internetskoj stranici Odbora, to jest 2. rujna 2021. U prilog tom tumačenju ide i uvodna izjava 143. treća rečenica OUZP‑a, iz koje proizlazi da se rok za podnošenje tužbe mora računati od trenutka kad je Odbor objavio predmetnu odluku na svojoj internetskoj stranici.

49

Budući da je tužba podnesena 1. studenoga 2021., rok iz članka 263. šestog stavka UFEU‑a nije bio prekršen, pa stoga treba ispitati mogu li razlozi koji su istaknuti u predmetnoj žalbi dovesti u pitanje ocjenu koju je Opći sud iznio u pobijanom rješenju.

50

Društvo WhatsApp tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdio da sporna odluka nije akt koji se može pobijati.

51

Konkretno, društvo WhatsApp osporava relevantnost kriterija koji je Opći sud prihvatio u točki 41. pobijanog rješenja radi utvrđivanja može li se akt pobijati. Stoga smatra da je Opći sud pogrešno zaključio da je nužno dokazati da sporna odluka proizvodi pravne učinke na način da bitno mijenja pravni položaj društva WhatsApp i da se na njega izravno odnosi. Tvrdi da je bilo dovoljno zaključiti da ta odluka ima za cilj proizvoditi pravne učinke prema jednoj ili više trećih osoba kako bi se utvrdilo da ona predstavlja akt koji se može pobijati, zbog toga što je konačna. U svakom slučaju smatra da navedena odluka ne predstavlja samo međumjeru, već se njome izražava konačno stajalište Odbora.

52

Prema mišljenju društva WhatsApp, Opći je sud pogrešno primijenio sudsku praksu o pravnim učincima međuakata time što je primijenio postupovni kriterij prema kojem se takav akt može pobijati samo ako se tužbom koja je podnesena protiv konačnog akta ne osigurava dostatna sudska zaštita, zaključujući pritom da sporna odluka ne proizvodi pravne učinke.

53

U tom kontekstu, društvo WhatsApp poziva se na presudu od 11. studenoga 1981., IBM/Komisija (60/81, EU:C:1981:264, t. 10. i 11.), iz koje konkretno proizlazi da se međuakt može pobijati ako ima konačan karakter i ako je neovisan o konačnoj odluci koja je donesena naknadno. Stoga smatra da treba ispitati bitni sadržaj tog akta i ocijeniti njegove učinke prema objektivnim kriterijima kao što je sadržaj navedenog akta, uzimajući eventualno u obzir kontekst njegova donošenja i ovlasti institucije koja je njegov donositelj. U tom smislu, društvo WhatsApp citira među ostalim presudu od 12. srpnja 2022., Nord Stream 2/Parlament i Vijeće (C‑348/20 P, EU:C:2022:548, t. 63.).

54

Konkretno tvrdi da se protiv takvog akta može podnijeti tužba za poništenje samo ako, s jedne strane, on ima privremeni karakter u pogledu merituma, tako da bi njegov donositelj mogao naknadno izmijeniti svoje stajalište u stadiju donošenja konačne odluke, te ako je, s druge strane, tu konačnu odluku donijela ista institucija ili isto tijelo Unije. Stoga smatra da nema potrebe primijeniti pojam međumjere na odluku koju donosi institucija ili tijelo Unije, a upućena je nacionalnom tijelu nadležnom za provedbu te odluke u odnosu na treće osobe.

55

Prema mišljenju društva WhatsApp, Opći je sud u konkretnom slučaju samo ispitao je li mu podnošenjem tužbe pred nacionalnim sudom s postupovnog gledišta bila osigurana djelotvorna sudska zaštita. Stoga smatra da je taj sud u točkama 48. i 49. pobijanog rješenja pogrešno ocijenio da je argument društva WhatsApp da sporna odluka izražava konačno stajalište svojeg donositelja irelevantan. Slijedom toga zaključuje da je postupajući na taj način Opći sud pogrešno utvrdio da sporna odluka ne proizvodi pravne učinke i da nije neovisna o konačnoj odluci, pri čemu nije ocijenio sadržaj i kontekst sporne odluke kao ni doseg njezinih samostalnih pravnih učinaka.

56

Kada je riječ o sadržaju sporne odluke, tvrdi da nije prijeporno da je ona, kao obvezujuća odluka donesena na temelju članka 65. OUZP‑a, imala za cilj proizvoditi pravne učinke prema trećim osobama i da predstavlja konačno stajalište Odbora o pitanjima koja su mu postavljena. Smatra da je to stajalište moglo bitno izmijeniti pravni položaj društva WhatsApp, posebno zbog utvrđenja da podaci na koje je primijenjena kompresija s gubitkom podataka predstavljaju osobne podatke, a to utvrđenje obvezuje irsko nadzorno tijelo.

57

Što se tiče konteksta sporne odluke, tvrdi da je iz teksta članka 65. OUZP‑a razvidno da ona predstavlja obvezujuću odluku. Ističe da se u uvodnoj izjavi 143. OUZP‑a navodi da se odluke koje donosi Odbor mogu izravno i pojedinačno odnositi, među ostalim, na voditelja obrade, što sugerira da te odluke mogu proizvoditi vanjske pravne učinke izvan nacionalnih nadzornih tijela koja su njihovi adresati. Tvrdi da to potvrđuje i logika postojanja obvezujućeg učinka odluka Odbora, a to je osiguravanje pravilne i dosljedne primjene OUZP‑a, i struktura postupka iz članka 65. stavka 1. OUZP‑a.

58

Kada je riječ o samostalnim pravnim učincima sporne odluke, pored onih koje proizvodi u odnosu na svoje adresate, društvo WhatsApp ističe da ta odluka proizvodi takve učinke na njega, utječući posebno na način na koji on namjerava postupiti po OUZP‑u u slučaju podataka na koje je primijenjena kompresija s gubitkom podataka, s obzirom na to da ih je Odbor kvalificirao kao osobne podatke. Tvrdi da sporna odluka također proizvodi pravne učinke prema nacionalnim sudovima koji nisu ovlašteni tu odluku izmijeniti ili je proglasiti nevaljanom.

59

Odbor osporava tu argumentaciju. Tvrdi da se tužba za poništenje načelno može podnijeti samo protiv mjere kojom institucija, tijelo, ured ili agencija Unije konačno utvrđuje svoje stajalište nakon provođenja upravnog postupka. S druge strane, ističe da se ne mogu smatrati „aktima koji se mogu pobijati” međuakti kojima je svrha pripremiti konačnu odluku, zato što takvi akti nemaju za cilj proizvoditi samostalne obvezujuće pravne učinke u odnosu na akt Unije koji je tako pripremljen, potvrđen ili izvršen. Nadalje, prema mišljenju Odbora, protiv međuakta nije moguće podnijeti tužbu ako se nezakonitost vezana uz takav akt može iznijeti u prilog tužbi podnesenoj protiv konačne odluke čiji je on izradbeni akt.

60

U konkretnom slučaju, prema mišljenju te stranke, sporna odluka predstavlja međuakt koji je dio cjelovitog postupka donošenja odluke koji je provelo irsko nadzorno tijelo, a rezultirao je konačnom odlukom koju je donijelo to tijelo. U tom kontekstu, iako su ocjene Odbora obvezujuće, smatra da one ipak nisu izravno primjenjive na društvo WhatsApp i da u tom smislu nemaju nikakav samostalni pravni učinak u odnosu na konačnu odluku. Stoga smatra da činjenica da sporna odluka sadržava konačno stajalište Odbora u pogledu određenih aspekata koji moraju biti navedeni u konačnoj odluci ne znači da sporna odluka sama po sebi dovodi do drukčije izmjene pravnog položaja društva WhatsApp. Tvrdi naime da su sporna odluka i konačna odluka donesene u jedinstvenom upravnom postupku, sastavljenom od međuovisnih faza na nacionalnoj i europskoj razini koje se odnose na isti predmet, a ne nakon dvaju samostalnih postupaka koji su se odnosili na različita pitanja.

61

S tim u vezi Odbor precizira da postupak rješavanja sporova ima za cilj osigurati usklađenost provedbe OUZP‑a od strane nacionalnih tijela. Smatra da u konkretnom slučaju sporna odluka ne stvara nove zakonske obveze za društvo WhatsApp. Tvrdi da se obveze tog društva definiraju u samom OUZP‑u, a ne u spornoj odluci, te da ih primjenjuje irsko nadzorno tijelo, a ne Odbor. Uostalom, smatra da su se te obveze primjenjivale na društvo WhatsApp prije nego što su utvrđene predmetne povrede.

62

Vezano uz navodne vanjske pravne učinke sporne odluke, Odbor ističe da njegova tumačenja imaju obvezujući učinak samo među strankama, to jest među predmetnim nadzornim tijelima. Tvrdi da se sporna odluka, uz činjenicu da nema izravni pravni učinak na društvo WhatsApp, odnosi na ograničena pitanja primjene OUZP‑a koja bi trebala biti sadržana i razrađena u konačnoj odluci. Dakle, iako tumačenja OUZP‑a koja je prihvatio Odbor mogu imati određeni stupanj autoriteta u naknadnim predmetima vezanima uz slična pravna pitanja, ona ipak ne obvezuju nacionalne sudove, koji bi u slučaju nedoumica trebali podnijeti zahtjev za prethodnu odluku Sudu.

63

Savezna Republika Njemačka, koja intervenira u prilog zahtjevima Odbora, tvrdi da je mehanizam nadzora konzistentnosti koji se predviđa OUZP‑om, uključujući postupak rješavanja sporova, čisto interne naravi te da mu je jedini cilj doći do arbitraže u slučaju razlike u mišljenju među nadzornim tijelima. Konkretno navodi da iz treće rečenice članka 65. stavka 2. OUZP‑a proizlazi da mjera koju je Odbor donio u tom okviru proizvodi pravno obvezujući učinak samo u odnosu na nacionalna nadzorna tijela. Smatra da je za predmetnog voditelja obrade ili izvršitelja obrade obvezujuća samo konačna odluka.

64

Prvi dio prvog žalbenog razloga vezan je uz pitanje je li Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je u točkama 41. do 49. pobijanog rješenja ocijenio da sporna odluka ne predstavlja akt koji se može pobijati u smislu članka 263. prvog stavka UFEU‑a.

65

Na temelju te odredbe Sud među ostalim kontrolira „zakonitost akata tijelâ, uredâ ili agencija Unije s pravnim učinkom prema trećima”.

66

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, tužbu za poništenje iz članka 263. UFEU‑a moguće je podnijeti protiv svih odluka institucija, tijela, ureda ili agencija Unije koje imaju za cilj proizvoditi obvezujuće pravne učinke, neovisno o njihovu obliku (vidjeti u tom smislu presudu od 12. srpnja 2022., Nord Stream 2/Parlament i Vijeće, C‑348/20 P, EU:C:2022:548, t. 62. i navedenu sudsku praksu).

67

Da bi se utvrdilo proizvodi li akt takve učinke i može li stoga biti predmet tužbe za poništenje na temelju članka 263. UFEU‑a, potrebno je usredotočiti se na bitni sadržaj tog akta i ocijeniti te učinke prema objektivnim kriterijima kao što je sadržaj navedenog akta, uzimajući eventualno u obzir kontekst njegova donošenja i ovlasti institucije, tijela, ureda ili agencije koja je njegov donositelj (vidjeti u tom smislu presudu od 12. srpnja 2022., Nord Stream 2/Parlament i Vijeće, C‑348/20 P, EU:C:2022:548, t. 63. i navedenu sudsku praksu).

68

U tom smislu, kao što je to nezavisna odvjetnica istaknula u točkama 79. i 121. svojeg mišljenja, imajući u vidu članak 263. prvi stavak UFEU‑a, treća osoba u odnosu na koju predmetni akt proizvodi pravne učinke ne mora nužno biti tužitelj. Naime, svojstvo treće osobe ima svaka fizička ili pravna osoba različita od donositelja tog akta. Prema tome, da bi se utvrdilo proizvodi li navedeni akt takve učinke, nije nužno provjeravati mogu li oni djelovati na pravni položaj tužitelja, s obzirom na to da je ta provjera relevantna samo u okviru provjere ispunjavanja uvjeta utvrđenih u članku 263. četvrtom stavku UFEU‑a, sukladno kojem tužbu za poništenje određenog akta može podnijeti svaka osoba na koju se taj akt izravno i osobno odnosi, u slučaju kad se primjenjuje potonja odredba (vidjeti u tom smislu presudu od 13. veljače 2025., Swissgrid/Komisija, C‑121/23 P, EU:C:2025:83, t. 46.). Ima li akt obilježje akta koji se može pobijati treba dakle ocjenjivati objektivno, prema njegovu bitnom sadržaju, a ne prema tome tko je tužitelj.

69

Međutim, treba napomenuti da u slučaju akata koji se izrađuju u više faza postupka, akt koji se može pobijati jest u načelu samo mjera kojom se konačno utvrđuje stajalište nadležne institucije, tijela, ureda ili agencije Unije, pri čemu su isključene međumjere čiji je cilj priprema te konačne mjere i koje ne proizvode samostalne pravne učinke u odnosu na treće osobe. Konkretno, takve međumjere predstavljaju mjere kojima se izražava privremeno mišljenje te institucije, tijela, ureda ili agencije Unije (vidjeti u tom smislu presude od 11. studenoga 1981., IBM/Komisija, 60/81, EU:C:1981:264, t. 10.; od 22. rujna 2022., IMG/Komisija, C‑619/20 P i C‑620/20 P, EU:C:2022:722, t. 103. te od 18. lipnja 2024., Komisija/SRB, C‑551/22 P, EU:C:2024:520, t. 92.).

70

Prema sudskoj praksi, međumjera se konkretno ne može pobijati tužbom za poništenje ako se ustanovi da će se nezakonitost vezana uz taj akt moći iznijeti u prilog tužbi podnesenoj protiv konačne odluke čiji je on izradbeni akt. U tim okolnostima, tužba koja se podnosi protiv odluke kojom se okončava postupak osigurat će dovoljnu sudsku zaštitu (vidjeti u tom smislu presude od 11. studenoga 1981., IBM/Komisija, 60/81, EU:C:1981:264, t. 12. te od 15. ožujka 2017., Stichting Woonlinie i dr./Komisija, C‑414/15 P, EU:C:2017:215, t. 46. i navedenu sudsku praksu).

71

U konkretnom slučaju, kada je riječ o sadržaju dotičnog akta i ovlastima predmetnog tijela, iz samog teksta članka 65. stavka 1. točke (a) i članka 65. stavka 2. OUZP‑a te članka 68. stavka 1. OUZP‑a proizlazi da je sporna odluka akt koji je donijelo tijelo Unije i koji je obvezujući za treće osobe. Naime, taj akt obvezuje vodeće nadzorno tijelo i sva predmetna nadzorna tijela, koja su njegovi adresati i treće osobe u odnosu na Odbor. U skladu s člankom 65. stavkom 6. OUZP‑a, vodeće nadzorno tijelo mora donijeti konačnu odluku na temelju odluke Odbora. Ta konačna odluka također mora upućivati na odluku Odbora, koja joj mora biti priložena.

72

Nadalje, kada je riječ o kontekstu donošenja sporne odluke, nesporno je da je ona izrađena u procesu koji uključuje više faza postupka u smislu sudske prakse spomenute u točki 69. ove presude, zato što je irsko nadzorno tijelo prije nje donijelo drugi akt. Međutim, tom se odlukom konačno utvrđuje, u smislu te sudske prakse, stajalište nadležnog tijela Unije, to jest Odbora, i iscrpljuju sva pitanja o kojima to tijelo mora donijeti odluku. Treba naime istaknuti da se takva odluka, donesena na temelju članka 65. stavka 1. točke (a) OUZP‑a, odnosi na sva pitanja za koja su predmetna nadzorna tijela istaknula relevantni i obrazloženi prigovor u smislu članka 60. stavka 4. OUZP‑a, posebno pitanje je li došlo do povrede OUZP‑a.

73

Iz navedenog slijedi da se, iako ne predstavlja zadnju fazu u postupku nadzora konzistentnosti predviđenom u člancima 58., 60. i 65. OUZP‑a, sporna odluka ne može kvalificirati kao međumjera protiv koje nije moguće podnijeti tužbu u smislu sudske prakse citirane u točki 69. ove presude, protivno onome što je Opći sud ocijenio u točki 42. pobijanog rješenja. Stoga, sudska praksa na koju se podsjeća u točki 70. ove presude u konkretnom je slučaju irelevantna.

74

U tom kontekstu, budući da odluka Odbora proizvodi obvezujuće pravne učinke u odnosu na treće osobe, bez utjecaja je okolnost da doseg konačne odluke nacionalnog nadzornog tijela uključuje pitanja koja ne ulaze u djelokrug ili nadležnost Odbora.

75

Zbog istih razloga, okolnost – koju Opći sud ističe u točki 42. pobijanog rješenja – da sporna odluka, za razliku od konačne odluke irskog nadzornog tijela, nije obvezujuća za subjekte koji nisu njezini adresati, također je irelevantna za kvalifikaciju te odluke kao akta koji se može pobijati u smislu članka 263. prvog stavka UFEU‑a. Takva okolnost, koja je vezana uz pravni položaj tužitelja u odnosu na spornu odluku, ne odnosi se ni na bitni sadržaj sporne odluke ni na njezine obvezujuće pravne učinke prema objektivnim kriterijima.

76

Iz svih navedenih razmatranja slijedi da sporna odluka predstavlja akt tijela Unije čiji je cilj proizvođenje pravnih učinaka prema trećim osobama, pri čemu se u njoj izražava konačno stajalište tog tijela o pitanjima o kojima ono mora donijeti odluku, što je uostalom utvrdio i sam Opći sud u točkama 36., 37. i 49. pobijanog rješenja. Prema tome, imajući u vidu tekst članka 263. prvog stavka UFEU‑a i sudsku praksu citiranu u točkama 66. do 69. ove presude, ta odluka predstavlja akt koji se može pobijati, pri čemu u ovom stadiju postupka nije potrebno ocjenjivati je li navedena odluka dovela do bitne izmjene pravnog položaja društva WhatsApp.

77

U tom smislu treba istaknuti da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava, s jedne strane, u točki 38. pobijanog rješenja, miješajući zahtjeve koji proizlaze iz prvog odnosno četvrtog stavka članka 263. UFEU‑a i, s druge strane, u točki 42. pobijanog rješenja, iznoseći pogrešan kriterij vezan uz nepostojanje izravne obvezivosti predmetnog akta za društvo WhatsApp te kvalificirajući spornu odluku kao međumjeru koja nema samostalne pravne učinke.

78

Stoga valja prihvatiti prvi dio prvog žalbenog razloga.

79

Društvo WhatsApp tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je ocijenio da se sporna odluka ne odnosi izravno na njega i da je stoga njegova tužba nedopuštena.

80

S jedne strane, kada je riječ o uvjetu da akt mora izravno proizvoditi učinke na pravni položaj tužitelja, tvrdi da je Opći sud u točki 52. pobijanog rješenja pogrešno ocijenio da se sporna odluka nije izravno odnosila na društvo WhatsApp, zato što ta odluka za njega nije obvezujuća i ne predstavlja zadnju fazu postupka previđenog u člancima 58., 60. i 65. OUZP‑a.

81

S druge strane, kada je riječ o uvjetu da akt ne smije ostavljati nikakvu diskrecijsku ovlast adresatima koji su zaduženi za njegovu provedbu, društvo WhatsApp smatra da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je u točkama 53. do 60. pobijanog rješenja ocijenio da je sporna odluka irskom nadzornom tijelu ostavljala određenu marginu prosudbe u pogledu sadržaja konačne odluke, priznajući pritom da sporna odluka obvezuje to nadzorno tijelo u pogledu aspekata na koje se odnosi.

82

Što se tiče točaka 54. do 56. pobijanog rješenja, u kojima je Opći sud utvrdio da je sadržaj sporne odluke parcijalan u odnosu na konačnu odluku, društvo WhatsApp tvrdi da je trebalo analizirati nepostojanje diskrecijske ovlasti usredotočujući se na sami bitan sadržaj sporne odluke, ne osvrćući se na dodatni sadržaj konačne odluke. Naime, tvrdi da je Odbor analizirao samo određene aspekte jednog konkretnog slučaja, to jest pitanja u pogledu kojih su predmetna nadzorna tijela istaknula relevantne i obrazložene prigovore. Smatra da se stoga sporna odluka ne može odnositi na cijeli predmet i da ne može uključivati aspekte koji ne ulaze u djelokrug ili nadležnost Odbora.

83

Nadalje, tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je u točkama 57. do 59. pobijanog rješenja ocijenio da je irsko nadzorno tijelo iskoristilo svoju diskrecijsku ovlast prilikom izvođenja zaključaka iz sporne odluke. Kao prvo, kada je riječ o kvalifikaciji podataka na koje je primijenjena kompresija s gubitkom podataka, kao osobnih podataka, društvo WhatsApp tvrdi da ta kvalifikacija koju je proveo Odbor stvara dodatne obveze za njega na temelju OUZP‑a, i to neovisno o činjenici da je vodeće nadzorno tijelo koristilo diskrecijsku ovlast u pogledu merituma, izlazeći iz okvira takve kvalifikacije, kada je provjeravalo je li društvo WhatsApp djelovalo kao voditelj obrade ili izvršitelj obrade. Kao drugo, kada je riječ o povećanju novčanih kazni koje treba izreći društvu WhatsApp, smatra da ta odluka irskom nadzornom tijelu nije ostavljala marginu prosudbe, s obzirom na to da je ono bilo prisiljeno izreći višu novčanu kaznu od one koja je bila prvotno planirana. Činjenica da to tijelo zadržava diskrecijsku ovlast u pogledu određivanja točnog iznosa novčane kazne je irelevantna jer taj zadatak spada u nadležnost navedenog tijela.

84

Odbor osporava tu argumentaciju i tvrdi kako, da bi se akt Unije izravno odnosio na fizičku ili pravnu osobu koja nije adresat pojedinačnog akta, moraju biti ispunjena dva kumulativna kriterija. Navodi da taj akt, s jedne strane, mora imati izravni učinak na pravni položaj te osobe i, s druge strane, ne smije ostavljati nikakvu diskrecijsku ovlast adresatu zaduženom za njegovu provedbu, pri čemu je ta provedba čisto automatska, bez primjene drugih posrednih pravila.

85

Kada je riječ o prvom kriteriju, ta stranka napominje da obvezujući učinak akta treba sagledavati ovisno o njegovu učinku na specifični položaj tužitelja. Tvrdi da u konkretnom slučaju sporna odluka nije obvezujuća za društvo WhatsApp na način koji bi mu omogućavao da, bez drugih faza postupka, predstavlja izvor obveza. Tvrdi da ta odluka ne predstavlja zadnju fazu postupka iz članaka 58., 60. i 65. OUZP‑a i da među ostalim nije utjecala na konačni iznos novčane kazne niti definirala novi skup pravila za djelatnosti društva WhatsApp. Dakle, smatra da se samo konačna odluka odnosi izravno na društvo WhatsApp, s obzirom na to da je irsko nadzorno tijelo na temelju članka 56. stavka 6. OUZP‑a jedini sugovornik tog poduzeća u svojstvu voditelja obrade.

86

Kada je riječ o drugom kriteriju, Odbor navodi da je irsko nadzorno tijelo zadržalo stvarnu diskrecijsku ovlast u pogledu zaključaka koje treba utvrditi u svojoj konačnoj odluci, koja ima širi doseg nego sporna odluka i koja sadržava utvrđenja o kojima se od Odbora nije tražilo da se očituje, s obzirom na to da je mogućnost pokretanja postupka pred tim odborom ograničena samo na pitanja za koja su istaknuti relevantni i obrazloženi prigovori. U svakom slučaju smatra da postoji međuovisnost između sporne odluke i konačne odluke. Tvrdi da nije moguće razdvojiti dijelove potonje odluke koji odgovaraju napucima Odbora, što govori u prilog činjenici da je potonji ostavio određenu marginu prosudbe irskom nadzornom tijelu u pogledu više aspekata.

87

Navodi da je u takvim okolnostima nacionalni sud u najboljoj poziciji da preispita tu konačnu odluku, upućujući eventualno prethodna pitanja Sudu u pogledu odredbi OUZP‑a koje se primjenjuju kako po službenoj dužnosti tako i na temelju naputaka Odbora.

88

Prema mišljenju Odbora, irsko nadzorno tijelo također je zadržalo određenu marginu prosudbe u pitanjima o kojima se raspravlja u spornoj odluci, posebno onima vezanima uz, s jedne strane, pravne posljedice kvalifikacije podataka na koje je primijenjena kompresija s gubitkom podataka, kao osobnih podataka i, s druge strane, određivanje iznosa novčanih kazni koje treba izreći društvu WhatsApp. Kada je riječ o tom prvom aspektu, smatra da je navedeno tijelo zadržalo diskrecijsku ovlast i izvršilo samostalno ispitivanje, među ostalim u pogledu poštovanja članka 14. OUZP‑a. S tim u vezi ističe da je pogrešno tvrditi da je Odbor proveo „potpunu” procjenu s obzirom na to da je njegova nadležnost ograničena samo na sadržaj relevantnih i obrazloženih prigovora, a ne obuhvaća cijeli postupak zbog povrede obveze. Što se tiče drugog aspekta, to jest utvrđivanja novčanih kazni, iako sporna odluka sadržava opće naputke o novčanim kaznama, ona ne govori ni o provedbi tih naputaka ni o izračunu tih novčanih kazni.

89

Savezna Republika Njemačka smatra da se, imajući u vidu to da je vodeće tijelo bilo njezin jedini sugovornik, ne može smatrati da se sporna odluka odnosi izravno na društvo WhatsApp. Tvrdi da takva odluka nije zamišljena na način da se primjenjuje samostalno, već je uvijek mora pratiti konačna odluka tog tijela. Naime, tvrdi da se zakonodavac Unije svjesno odlučio za decentraliziranu kontrolu OUZP‑a, a nije odabrao osnivanje središnje europske agencije za zaštitu podataka.

90

Drugi dio prvog žalbenog razloga vezan je uz pitanje je li Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je u točkama 50. do 60. pobijanog rješenja utvrdio da se sporna odluka ne odnosi izravno na društvo WhatsApp u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a i da je stoga tužba koju je podnijelo to društvo nedopuštena.

91

Na temelju te odredbe, svaka fizička ili pravna osoba može, pod uvjetima predviđenima u prvom i drugom stavku članka 263. UFEU‑a, podnijeti tužbu protiv akata koji su joj upućeni ili koji se na nju izravno i osobno odnose kao i protiv regulatornih akata koji se na nju izravno odnose i koji ne podrazumijevaju provedbene mjere.

92

Dakle, dopuštenost tužbe koju je fizička ili pravna osoba podnijela protiv akta čiji ona nije adresat, u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a, uvjetovana je među ostalim time da se taj akt izravno i pojedinačno odnosi na nju (presuda od 3. prosinca 2019., Iccrea Banca, C‑414/18, EU:C:2019:1036, t. 64. i navedena sudska praksa).

93

Kao što je to Opći sud utvrdio u točki 40. pobijanog rješenja, u konkretnom je slučaju utvrđeno da se sporna odluka odnosi pojedinačno na društvo WhatsApp jer obrađuje određene aspekte nacrta konačne odluke koji se konkretno odnose na položaj tog poduzeća. Međutim, Opći je sud u točkama 52. i 53. tog rješenja ocijenio da se sporna odluka ne odnosi izravno na društvo WhatsApp zato što, s jedne strane, ona nema obvezujući karakter za društvo WhatsApp koji bi omogućavao da, bez dodatne faze u postupku, za njega predstavlja izvor obveza ili eventualno prava za druge pojedince i, s druge strane, da čak i da sporna odluka obvezuje irsko nadzorno tijelo u pogledu aspekata na koje se odnosi, ona mu ne ostavlja određenu marginu prosudbe u pogledu sadržaja konačne odluke.

94

S tim u vezi treba podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, uvjet da se odluka koja se osporava tužbom mora izravno odnositi na određenu fizičku ili pravnu osobu podrazumijeva kumulativno ispunjavanje dvaju uvjeta, odnosno da pobijana mjera, s jedne strane, izravno proizvodi učinke na pravni položaj te osobe i da se, s druge strane, adresatima zaduženima za njezinu provedbu ne ostavlja nikakva diskrecijska ovlast, s obzirom na to da ona ima čisto automatski karakter i proizlazi isključivo iz propisa Unije, bez primjene drugih posrednih pravila (presuda od 4. listopada 2024., Komisija i Vijeće/Front Polisario, C‑779/21 P i C‑799/21 P, EU:C:2024:835, t. 87. i navedena sudska praksa).

95

Prije nego što se analizira jesu li u konkretnom slučaju ispunjena ta dva uvjeta, treba precizirati da nepostojanje izravne obvezivosti pobijanog akta za tužitelja kao ni okolnost da taj akt ne predstavlja zadnju fazu složenog postupka ne priječe da se navedeni akt može izravno odnositi na tog tužitelja u slučaju kad njegov adresat nema nikakve diskrecijske ovlasti (vidjeti u tom smislu presude od 4. lipnja 1992., Infortec/Komisija, C‑157/90, EU:C:1992:243, t. 13. i 17.; od 3. prosinca 2019., Iccrea Banca, C‑414/18, EU:C:2019:1036, t. 65. i 67., te od 12. srpnja 2022., Nord Stream 2/Parlament i Vijeće, C‑348/20 P, EU:C:2022:548, t. 74.).

96

Prema tome, kao što je to nezavisna odvjetnica napomenula u točkama 139. i 144. svojeg mišljenja, Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je u točki 52. pobijanog rješenja utvrdio da se sporna odluka ne može izravno odnositi na društvo WhatsApp zato što ona nema obvezujući karakter za to društvo i ne predstavlja posljednju fazu postupka previđenog u člancima 58., 60. i 65. OUZP‑a.

97

Kada je riječ o ispunjavanju prvog od uvjeta na koje se podsjeća u točki 94. ove presude, treba ocijeniti je li pobijani akt izvor bitne izmjene pravnog položaja dotične fizičke ili pravne osobe, usredotočujući se pritom na bitni sadržaj tog akta i ocjenjujući njegove učinke prema objektivnim kriterijima kao što je sadržaj navedenog akta, uzimajući eventualno u obzir kontekst njegova donošenja te ovlasti institucije, tijela, ureda ili agencije koja je njegov donositelj (vidjeti u tom smislu presude od 11. studenoga 1981., IBM/Komisija, 60/81, EU:C:1981:264, t. 9. te od 18. lipnja 2024., Komisija/SRB, C‑551/22 P, EU:C:2024:520, t. 65. i navedenu sudsku praksu).

98

U konkretnom slučaju, kao što se navodi u točki 30. ove presude, Odbor je u spornoj odluci među ostalim utvrdio da je društvo WhatsApp povrijedilo obveze pružanja informacija navedene u članku 13. stavku 1. točki (d) OUZP‑a i počinilo povredu članka 13. stavka 2. točke (e) te uredbe. Prema tome, ta odluka mijenja pravni položaj društva WhatsApp, koje je zbog intervencije Odbora konkretno prisiljeno izmijeniti svoj ugovorni odnos s korisnicima usluge razmjene poruka koju pruža društvo WhatsApp. Iz navedenog slijedi da postoji izravna veza između te odluke i njezinih učinaka na položaj društva WhatsApp, u smislu sudske prakse citirane u točkama 94. i 95. ove presude.

99

Suprotno navodima Odbora, činjenica da je irsko nadzorno tijelo, na temelju članka 56. stavka 6. OUZP‑a, jedini sugovornik društva WhatsApp, kao voditelja obrade, nema utjecaja na taj zaključak. Naime, svrha je te odredbe samo organizirati odnose između voditelja obrade ili izvršitelja obrade, vodećeg nadzornog tijela i predmetnih nadzornih tijela, pa se stoga njome ne uređuju pravni lijekovi koje je moguće podnijeti protiv odluka Odbora.

100

Vezano uz ispunjavanje drugog od uvjeta na koje se podsjeća u točki 94. ove presude, da bi se ocijenilo ostavlja li akt određenu marginu prosudbe adresatima u svrhu njegove provedbe, treba ispitati pravne učinke koje odredbe tog akta, na koje se odnosi tužba, imaju na položaj osobe koja se poziva na pravo na pokretanje postupka na temelju drugog dijela rečenice četvrtog stavka članka 263. UFEU‑a (presuda od 12. srpnja 2022., Nord Stream 2/Parlament i Vijeće, C‑348/20 P, EU:C:2022:548, t. 98. i navedena sudska praksa).

101

Postojanje takve margine prosudbe posebno treba isključiti ako se utvrdi da odredbe akta koje se pobijaju tužbom izravno dovode do toga da je ta osoba podvrgnuta obvezama čiji rezultat nije mogao izmijeniti subjekt koji je zadužen da naknadno provede taj akt (vidjeti u tom smislu presudu od 12. srpnja 2022., Nord Stream 2/Parlament i Vijeće, C‑348/20 P, EU:C:2022:548, t. 114.).

102

Kao što proizlazi iz točaka 71. i 72. ove presude, treba podsjetiti na to da u konkretnom slučaju sporna odluka obvezuje vodeće nadzorno tijelo i predmetna nadzorna tijela. Oni ne mogu odstupiti od stajališta koje je Odbor prihvatio u toj odluci, a na koje se podsjeća u točki 30. ove presude. Naime, u navedenoj se odluci odlučuje o pravnim pitanjima u pogledu kojih je pokrenut postupak te ona bezuvjetno obvezuje ta tijela, posebno kada je riječ o utvrđenju kršenja određenih odredbi OUZP‑a, kvalificiranju podataka na koje je primijenjena kompresija s gubitkom podataka, kao osobnih podataka, te obvezi povećanja iznosa planiranih novčanih kazni. Navedena tijela nisu imala mogućnost izmijeniti rezultat ocjena koje je Odbor iznio u pogledu tih pitanja, u smislu sudske prakse citirane u prethodnoj točki ove presude.

103

U tom smislu, na temelju članka 70. stavka 1. točke (a) OUZP‑a, Odbor ima zadaću osigurati dosljednu primjenu OUZP‑a, prateći i jamčeći, kao što proizlazi iz uvodne izjave 10. te uredbe, usklađenu i ujednačenu primjenu pravila o zaštiti sloboda i temeljnih prava fizičkih osoba u vezi s obradom njihovih osobnih podataka u cijeloj Uniji u slučajevima predviđenima među ostalim u članku 65. OUZP‑a, ne dovodeći pritom u pitanje zadaće nacionalnih nadzornih tijela.

104

U tom je kontekstu nebitno to što doseg konačne odluke obuhvaća pitanja koja ne ulaze u djelokrug Odbora, odnosno aspekte za koje nisu istaknuti relevantni i obrazloženi prigovori u smislu članka 65. stavka 1. točke (a) OUZP‑a, ili pitanja koja nisu u nadležnosti tog tijela, kao što je primjerice utvrđivanje točnog iznosa novčane kazne koju treba izreći voditelju obrade ili izvršitelju obrade, što je u nadležnosti nadzornog tijela koje vodi postupak na temelju članka 58. stavka 2. točke (i) i članka 83. OUZP‑a.

105

Nadalje, iako je točno da postoji međuovisnost između sporne odluke i konačne odluke, ostaje činjenica da te odluke predstavljaju odvojene akte i da je doseg sporne odluke vrlo ograničen, kao što je vidljivo iz nabrajanja koje se citira u točki 30. ove presude. U tim okolnostima, ta međuovisnost ne može spriječiti zaključak da se sporna odluka izravno odnosi na društvo WhatsApp.

106

Konkretno, iako u slučaju kad je istodobno podnesena tužba pred sudom Unije na temelju članka 263. UFEU‑a za poništenje obvezujuće odluke Odbora i tužba pred nacionalnim sudom, u smislu članka 78. OUZP‑a, protiv konačne odluke koju je nacionalno nadzorno tijelo donijelo na temelju te obvezujuće odluke, doista postoje dva usporedna postupka, ta situacija ne dovodi do toga da se učinci odluke Odbora u konkretnom slučaju moraju smatrati neizravnima u odnosu na društvo WhatsApp.

107

Naime, s jedne strane, prema sudskoj praksi Suda, kada rješenje spora koji se vodi pred nacionalnim sudom ovisi o valjanosti odluke tijela Unije, iz obveze lojalne suradnje proizlazi da bi nacionalni sud, kako bi se izbjeglo donošenje odluke protivne odluci tog tijela, morao prekinuti postupak sve dok sudovi Unije ne donesu konačnu odluku o tužbi za poništenje, osim ako ne smatra da je u okolnostima predmetnog slučaja opravdano Sudu uputiti prethodno pitanje o valjanosti odluke navedenog tijela (vidjeti u tom smislu presude od 14. prosinca 2000., Masterfoods i HB, C‑344/98, EU:C:2000:689, t. 57. i od 25. srpnja 2018., Georgsmarienhütte i dr., C‑135/16, EU:C:2018:582, t. 24.).

108

S druge strane, treba također istaknuti da načelo dobrog sudovanja može opravdavati to da se u slučaju istodobnog pokretanja postupka pred Općim sudom, u okviru tužbe za poništenje, i Sudom, u okviru zahtjeva za prethodnu odluku, Sud pozove, ako to smatra primjerenim, na članak 54. treći stavak Statuta Suda Europske unije i time prekine postupak koji se pred njim vodi kako bi se nastavio postupak pred Općim sudom (presuda od 25. srpnja 2018., Georgsmarienhütte i dr., C‑135/16, EU:C:2018:582, t. 25.).

109

Prema tome, budući da su dva uvjeta koja se spominju u točki 94. ove presude ispunjena, sporna se odluka izravno odnosi na društvo WhatsApp.

110

Imajući u vidu navedena razmatranja, drugi dio prvog žalbenog razloga valja stoga prihvatiti i shodno tome ukinuti pobijano rješenje.

111

Trećim dijelom svojeg prvog žalbenog razloga društvo WhatsApp tvrdi da utvrđenje Općeg suda iz točaka 66. do 70. pobijanog rješenja, prema kojem nedopuštenost njegove tužbe slijedi logiku sustava sudskih pravnih lijekova utvrđenog u UEU‑u i UFEU‑u, sadržava pogrešku koja se tiče prava.

112

Imajući u vidu zaključak prihvaćen u točki 110. ove presude, nema potrebe odlučivati o trećem dijelu prvog žalbenog razloga.

113

Upućujući na argumentaciju iznesenu u okviru prvog žalbenog razloga, društvo WhatsApp navodi da je Opći sud povrijedio članak 65. stavak 1. OUZP‑a i načelo dosljedne primjene prava Unije kada je u točkama 41. do 60. pobijanog rješenja ocijenio da sporna odluka ne proizvodi nikakve druge pravne učinke osim obvezujućih učinaka u odnosu na predmetna nadzorna tijela.

114

Budući da društvo WhatsApp samo upućuje na argumentaciju koja je iznesena u prilog prvom žalbenom razlogu i imajući u vidu zaključak prihvaćen u točki 110. ove presude, nema potrebe odlučivati o tom drugom žalbenom razlogu jer on ne može dovesti do šireg ukidanja pobijanog rješenja.

115

U skladu s člankom 61. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije, Sud u slučaju ukidanja odluke Općeg suda može sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta.

116

Taj je uvjet u konkretnom slučaju ispunjen u mjeri u kojoj se predmet odnosi samo na dopuštenost tužbe podnesene pred Općim sudom.

117

S tim u vezi, prvo, kao što proizlazi iz točke 76. ove presude, sporna odluka predstavlja akt koji se može pobijati u smislu članka 263. prvog stavka UFEU‑a. Drugo, kao što je utvrđeno u točki 109. ove presude, sporna se odluka izravno odnosi na društvo WhatsApp u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a. Treće, ta se odluka pojedinačno odnosi na društvo WhatsApp, kao što je to i sam Opći sud utvrdio u točki 40. pobijanog rješenja.

118

Prema tome, budući da su dakle uvjeti iz prvog i četvrtog stavka članka 263. UFEU‑a ispunjeni i da ne postoji bilo koji drugi razlog za nedopuštenost, tužba za poništenje proglašava se dopuštenom.

119

Međutim, budući da Opći sud nije ispitao osnovanost tužbe koja mu je podnesena, što iziskuje detaljnu činjeničnu i pravnu ocjenu, stanje postupka ne omogućuje donošenje odluke o meritumu.

120

Predmet stoga valja vratiti Općem sudu na ponovno odlučivanje.

121

Budući da se predmet vraća Općem sudu na ponovno odlučivanje, o troškovima žalbenog postupka odlučit će se naknadno.

Slijedom navedenog, Sud (veliko vijeće) proglašava i presuđuje: